makroekonomski agregatiae.polj.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2020/03/6-oblast.pdf · 2020. 3....
TRANSCRIPT
Makroekonomski agregati
društveno računovodstvo = osnovni makroekonomski rezultati;
društveno računovodstvo - ekonomska oblast pomoću koje se sagledava ukupna ekonomska aktivnost jedne zemlje u različitim vremenskim razdobljima;
njegov razvoj proizašap iz procena nacionalnog dohotka kao mere bogatstva, za određivanje niovih nivoa poreskih prihoda;
danas društv. računovodstvo je uslov bez kojeg se ne može (conditio sine qua non) u razvoju ekonomske analize i vođenja makroekonomske politike.
Osnovni makroekonomski
agregati
Makroekonomski agregati
• makroekonomski agregati = ekonomske veličine privrede jedne zemlje gde su njeni resursi i rezultati prikazani zbirno/agregatno;
• makroekonomski agregati – ukupnost stanja i tokova (resursa i rezultata) u privredi;
• resursi – činioci ostvarivanja ekonomskih aktivnosti;
• proizvodi i usluge – rezultati nastali ekonomskom aktivnošću i upotrebom resursa;
• makroekonomski agregati – zaposlenost/nezaposlenost; proizvodni kapaciteti; raspoloživi prirodni resursi; broj preduzeća; broj domaćinstava...;
• rezultati ekonomske aktivnosti u zbirnom izrazu –društveni proizvod, nacionalni dohodak.
Najvažniji makroekonomski
agregati
• bruto domaći proizvod i bruto nacionalni proizvod;
• u našoj praksi koriste se: društveni proizvod, društveni bruto proizvod i nacionalni dohodak;
• društveni proizvod – vrednost ukupne domaće ponude na domaćem tržištu i domaće ponude na inostranom tržištu (izvozu) koja potiče iz tekuće proizvodnje;
• društveni proizvod (DP) bruto domaći proizvod (GDP-gross domestic product);
• društveni proizvod (DP) zbirni izraz ponude finalnih dobara i usluga;
• društveni bruto proizvod (DBP) – zbirni izraz ponude finalnih dobara i usluga i intermedijarnih dobara i usluga;
Najvažniji makroekonomski
agregati
• nacionalni dohodak (ND) – društveni proizvod –
amortizacija;
• UN ovu kategoriju tretiraju kao neto domaći proizvod
(NDP) kojoj se ne pridaje veći značaj);
• ND nije moguće izmeriti iz 2 razloga: ne postoji skupina
dobara koja svojom zbirnom vrednošću čine ND, i
amortizacija ne mora da se u istom iznosu i ostvari
(može biti veći ili manji), odnosno da su taj trošak prelije
deo ND;
• naša statisitička metodologija je u procesu
usaglašavanja sa međunarodnim standardima.
Bruto domaći proizvod (GDP)
• GDP – zbirni izraz vrednosti finalnih dobara i usluga u toku
jedne godine ili tromesečja u godini na teritoriji jedne zemlje;
• GDP – tekuća proizvodnja finalnih dobara i usluga iskazanih u
tekućim cenama;
• GDP može biti iskazan u tekućim cenama (nacionalni) ili ako
se isključi uticaj cena (realni);
• sa stanovišta predzeća svako dobro je finalno ako je rezultat
ek. aktivnosti i koje se prodaje na tržištu, nezavisno da li se
dalje vrše prerade ili dorade;
• sa stanovišta privrede u celini finalni proizvod je onja koji ne
ide u dalju preradu kao input za proizvodnju drugih dobara,
što onemogućava višestruki obračun pojedinih dobara ili
usluga;
Bruto domaći proizvod (GDP)
• GDP kao izraz tržišne realizacije finalnih dobara i usluga u tekućem periodu se obračunava na 3 načina:
sabiranjem trž. vrednosti finalnih dobara i usluga (pri čemu se za usluge za koje ne postoji trž. vrednost vrednuju po realnim troškovima; primer pšenice, brašna i hleba:
vrednost pšenice=100 din;
vrednost brašna=170 din;
vrednost hleba=250 din;
GDP=vrednosti hleba
Bruto domaći proizvod (GDP)
sabiranjem dodatne vrednosti koji se svakom inputu
dodaju u preduzeću kada se on podvrgava preradi ili
doradi:
dodatna vrednost I preduzeća (pšenica)=100 din
dodatna vrednost II preduzeća (brašno)=70 din (170-
100)
dodatna vrednost III preduzeća (hleb)=80 din (250-
170)
zbir dodatnih vrednosti=250 din (100+70+80)
zbir dodatnih vrednosti=GDP
Bruto domaći proizvod (GDP)
sabiranjem faktorskih dohodaka (dohoci kapitala, rada i zemlje ili
cena faktora proizvodnje) koji se primaju u svakom preduzeću:
I preduzeće: 10 din za korišćenje zemlje/renta (z)+10 amortizacija
fiksnog kapitala (am)+25 din profita (pr)+35 din nagrade za kapital
(n)+55 din plate zaposlenih (pl)
II preduzeće: 11 din (a)+13 din (pr)+24 din (n)+46 din (pl)
III preduzeće: 15 din (a)+20 din (pr)+45 din (pl)
za sva 3 preduzeća zbir dodatnih vrednosti:
renta (10 din) + nagrada za kapital (94 din) + plate (146 din)=250 din
Bruto domaći proizvod (GDP)
• jedan ukupne domaće proizvodnje čine inpute koji su prodaju
na inostranom tržištu, a isto može doći do uvoza dobara i
usluga ( i onih koji čine input za drugu proizvodnju);
• razlika između izvoza i uvoza dobara i usluga za koje se
sačinjavaju makroekonomski agregati čine neto izvoz;
• neto izvoz predstavlja stavku namenske upotrebe/trošenja
bruto domaćeg proizvoda;
• kada je neto uvoz 0 onda su obe stavke u razlici iste veličine;
• pozitivan neto izvoz – bruto domaći proizvod je veći od
realizovane (domaće) finalne tražnje za njim jer se stvara
platežna sposobnost i mogućnost većeg uvoza.
Bruto nacionalni proizvod
(GNP)
• GNP-vrednost finalnih dobara i usluga čijom prodajom domaći
rezidenti stiču dohotke nezavinos od toga da li se proizvodnja
odvijala unutar i izvan granica sopstvene zemlje;
• za razliku od GNP, GDP su dohoci faktora proizvodnje od
ekonomskih aktivnosti koja se ostvaruje u granicama
sopstvene zemlje, nezavisno od toga da li ih prisvajaju
rezidenti ili građani drugih zemalja (koji učestvuju sa radom
i/ili kapitalom);
• GNP-GDP=NFP neto plaćanja faktora iz inostranstva;
• NFP – (dohodak koji su domaćim faktorima proizvodnje platile
strane privrede – dohodak koju je domaća privreda platila
stranim faktorima proizodnje)
Bruto nacionalni proizvod
Srbija
Inostranstvo
Kredit
(K)
Otplata
kredita u
ratama (rK)
Dohodak od realizacije
projekta (X)
GDP=GDP+XGNP+(X-rK)
GDP je
nepromenjen
GNP=GNP+rK
Makroekonomski agregati
• nivo ekonomske razvijenosti izražava se u per capita (po
glavi): GDP-a; GNP-a; DP i nacionalnog dohotka;
• privredni rast se može izraziti kao povećanje ovih
agregata, ili njihovih per capita veličina;
• veličina ovih agregata daje sliku o veličini (razmeri ili
obimu) ekonomije jedne zemlje;
• per capita su indikatori nivoa njene ekonomske
razvijenosti.
Nominalne i realne vrednosti
makroekonomskih agregata
• nominalne vrednosti – izračunavanje po tržišnim cenama
vrednost roba i usluga;
• realne vrednosti – važne zbog praćenja dinamike tj. promena
u njihovom obimu od jedne do druge vremenske jedinice;
• ako postoji rast cena, rast nominalnih vrednosti jednim delom
može biti njihova posledica;
• GDP=QP (Q= fizički obim proizvodnje dobara i usluga u toku
jedne godine; P=cene);
• stopa rasta RpDP=Rq+Rp (Rq=stopa rasta fizičkog obima
proizvodnje; Rp=stopa rasta cena);
• RGDP=Rq+Rp
• ekonomsko napredovanje – moguće na osnovu tih promena
Implicitni cenovni deflator
u funkciji izvlačenja
inflacije iz cena
• realni bruto proizvod: nominalni bruto proizvod za tekuću
godinu/koeficijent rasta cena (npr. 20 mild.
dinara/1,07=18,7 mild. dinara);
Implicitni cenovni deflator= nominalni GDP x 100
(za GDP) realni GDP
• nominalan GDP – vrednost tekućeg ekonomskog
ouptuta;
• realan – output u pri kostantnim cenama;
• deflator – cena outputa u odnosu na cenu u baznoj
godini.
Merenje društvenog proizvoda
• društveni proizvod – vrednost roba i usluga prozvedenih u toku jedne
godine upotrebom faktora proizvodnje lociranih na domaćoj terititoriji
bez obzira ko je vlasnik;
• model kružnog toka – ističe suštinu razmene između domaćinstava i
preduzeća, u stvarnosti ovaj oblik razmene je dalkeko složeniji i
uključuje i razmenu između preduzeća (sa istim proizvodima ali
različitog stepena obrade);
• zbog postojanja višestukog obračuna vrednosti ukupne proizvodnje
uvodi se pojam novostvorene vrednosti;
• novostvorena vrednost – povećanje vrednosti roba i usluga koja nastaje
kao rezultat odgovarajućeg proizvodnog procesa;
• nova dodatna vrednost = ukupna vrednost proizvedene robe – troškovi
međufazne potrošnje (materijalni troškovi)
• podela roba: finalni proizvodi (kupovina –finalni izdaci) i međufazni
proizvodi (materijalni troškovi; reprodukciona potrošnja);
Merenje društvenog proizvoda
(primer)
• ukupna vrednost razmene – društveni proizvod= 9.000
(materijalni troškovi preduzeća u nabavci međufaznih proizvoda);
• društveni proizvod = zbir nove dodatne vrednosti u toku 1 godine
na domaćoj teritoriji, bez obzira na vlasništvo faktora proizvodnje.
Investicije i štednja, državni rashodi
i inostranstvo u DP
• unutrašnji prsten - kretanje realnih resursa između domaćinstava i
preduzeća;
• spoljni prsten – novčana plaćanja;
• štednja predstavlja “istakanje” jednog dela novčnaih sredstava iz
kružnog kretanja, dok investicije predstavljaju “ubrizgavanje”
novčanih sredstava u kružni tok;
• štednja (S)= Y (društveni dohodak - zbir faktorskih dohodaka koja
prisvajaju domaćinstva) – C (potrošnja);
• investicije – kupovina kapitalnih dobara zasniva se na pribavljaju
novčane šrtednje domaćinstva;
• postoje 2 načina pribavljanja ovih sredstava:
štednja-kapital-svojina preduzeća-investicije (tržište kapitala);
štednja-banke-krediti-investicije (finansijski posrednici - banke);
Investicije i štednja, državni rashodi
i inostranstvo u DP
• Y (društveni dohodak)=C (potrošnje)+I (investicija), ili Y=C
(potrošnja)+S (štednja) onda sledi da je:
ŠTEDNJA (S) = INVESTICIJE (I);
• postojanje jednakosti je uslov nesmetanog odvijanja kružnog toka
robe i investicija;
• dinamički aspekt: prošlost ex post varijable; budućnost ex ante
varijable (buduća štednja i investicije);
• nameravana i planirana štednja i investicije se ne poklapaju uvek
odnosno nameravane investicija (štednja) mogu biti drugačije od
stvarne;
• ravnoteža privrede se postiže kada se nameravana štednja poklopi
sa stvarnim investicijama.
Investicije i štednja, državni rashodi
i inostranstvo u DP
• državni prihodi – direktni porezi (DT)+ indirektni porezi (TP)
• direktni porezi – plate, profiti, rente i kamate;
• indirektni porezi (porezi na potrošnju) – porez na promet roba i
usluga, akcize, carine i druge uvozne dažbine;
• državni rashodi – robna javna potrošnja i transferna plaćanja;
• robna javna potrošnja (G)= kupovina roba i usluga, plate državnih i
vojnih činovnika, izgradnja i održavanje infrastrukture;
• transferna plaćanja (B)= plaćanja za pnezije, naknade za
nezaposlene, izdaci za socijalno osiguranje, premije, regresi,
subvencije, naknada gubitaka javnim preduzećima;
• trasnferna plaćanja predstavljaju preraspodelu društvenog
proizvoda putem poreza;
• robna potrošnja države stvara novi proizvod i ona se uključuje u
obračun društvenog proizvoda;
Investicije i štednja, državni rashodi
i inostranstvo u DP
• Y= C+I+G (uključuje u sebe poreze na promet i druge
oblike ind. poreza);
• Y= C+I+G-Tp (obračun po faktorskim cenama ili
cenama proizvodnje);
• raspoloživi dohodak domaćinstva (formiranje)Y+B-
tp=C+S(upotreba), pri čemu je Y= C+S-B+Td;
• Naime, C+S-B+Td=Y=C+I+G-Tp što uzrokuje:
stanje na kapitalnom računu=stanje na budž. računu
S-I=G+B-T;
Investicije i štednja, državni rashodi
i inostranstvo u DP
• štednja+porezi – “istakanje” iz kružnog toka, investicije i
državna potrošnja – “ubrizgavanje”;
• štednja>investicija = višak finansija kod privatnog
sektora;
• ovaj višak ukazuje da država troši više nego što
ostvaruje poreske prihode (budžetski deficit);
• budžetski deficit se pokriva ssamo kroz finansijski višak
privatnog sektora (kada nema razmene sa
inostranstvom)
Investicije i štednja, državni rashodi
i inostranstvo u DP
Položaj države u okviru kružnog toka robe i
novca
Investicije i štednja, državni rashodi
i inostranstvo u DP
Y+B-Td
• Većina nacionalnih privreda je sa različitim stepenom
otvorenosti (izvoz/uvoz dobara i usluga);
• Razlika između izvoza (E) i uvoza (U) obračunava se na
platnom bilansu (tekućem računu plaćanja sa
inostranstvom);
• Kapitalni račun=budžetski račun+račun platnog bilansa
• S-I= (G+B-T) + (E-U) – jednačina makroekonomske
ravnoteže, gde deficiti iz bilo kog dela računa treba da se
pokrije suficitom iz drugog dela računa.
Investicije i štednja, državni rashodi
i inostranstvo u DP