www.referada.hr

MAKROEKONOMIJA

Blanchard

www.referada.hr

Bok,

Drago nam je što si odabrao/la upravo Referadu za pronalazak materijala koji će ti

pomoći u učenju!

Materijali koje si skinuo/la s naše stranice nisu naše autorsko djelo,

već samo sažeti prikazi obvezne literature koji služe za ponavljanje

gradiva.

P.S. Pomozite svojim kolegama ocjenjivanjem predmeta prema kategorijama,

ocjenjivanjem skripti i korisnim savjetima u komentarima.

Također, kako bismo što prije napravili dobru bazu skripti za ponavljanje,

pošaljite nam na mail svaku skriptu koju niste vidjeli na stranici

(skripte@referada.hr).

Želimo ti puno sreće s učenjem!

www.referada.hr

POGLAVLJE 1. Makroekonomija proučava: - domaći proizvod – razina proizvodnje gospodarstva u cjelini

- stopu nezaposlenosti – udio radnika u nekom gospodarstvu koji nisu zaposleni a traže posao

- stopu inflacije – stopa po kojoj je prosječna cijena dobara u gospodarstvu raste tijekom vremena

POGLAVLJE 2. BDP

Mjera ukupnog proizvoda u računima nacionalnog dohotka je bruto domaći proizvod. BDP je tržišna

vrijednost dobara i usluga stvorenih radom i imovinom koja se nalaze u HR (domaća i inozemna poduzeća u HR).

3 načina definiranja BDPa: prva 2 s proizvodne a zadnji s dohodovne strane

1. BDP je vrijednost finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u gospodarstvu tijekom danog

razdoblja – ne uključuje intermedijarna dobra (dobro utrošeno u proizvodnji drugog dobra)

2. BDP je zbroj dodane vrijednosti u gospodarstvu tijekom danog razdoblja – uključuje dodanu

vrijednost (vrijednost proizvodnje minus vrijednost intermedijarnih dobara koja koristi u

proizvodnji).

3. BDP je zbroj dohodaka u gospodarstvu tijekom danog razdoblja – dodana vrijednost je zbroj

indirektnih poreza (dio prihoda koji skuplja država u obliku poreza na prodaju), dohotka od

rada (dio prihoda kojim se plaćaju radnici) i kapitalnog dohotka (ostatak prihoda koji ostaje

poduzeću).

Vrste BDPa:

1. Nominalni BDP /dolarski BDP/BDP u tekućim dolarima/$Y – zbroj količina proizvedenih

finalnih dobara pomnoženih s njihovim tekućim cijenama

2. Realni BDP/BDP u terminima dobara/BDP u stalnim dolarima/BDP prilagođen za

inflaciju/Y – zbroj količine finalnih dobara pomnožene sa stalnim (baznim) cijenama – koristi

se kada nam je namjera mjeriti proizvodnju i njezinu promjenu tijekom vremena jer eliminira

učinak rastućih cijena. Problem izračunavanja realnog BDPa u praksi je taj što postoji više od

jednog finalnog dobra pa se realni BDP mora definirati kao ponderirana sredina proizvodnje

finalnih dobara.

Rast BDPa – u godini t odnosit će se na stopu promjene realnog BDPa u godini t = Yt – Yt-1 / Yt-1.

Razdoblje pozitivnog rasta naziva se ekspanzija a razdoblje negativnog recesija. Recesija se javlja kada

gospodarstvo prolazi kroz dva uzastopna tromjesečja negativnog rasta.

Hedonističko određivanje cijena – tretira dobra kao zbir karakteristika od kojih svaka ima svoju

implicitnu cijenu (npr. Kod računala: brzina, memorija itd). Koristi se kako bi se napravila procjena

promjene cijena složenih i brzo promijenjivih dobara (poput automobila i računala).

STOPA NEZAPOSLENOSTI Pokazuje djeluje li gospodarstvo ispod ili iznad svoje normalne razine aktivnosti; nezaposlenost ima

ozbiljne društvene posljedice.

Radna snaga – zbroj broja zaposlenih i nezaposlenih L = N + U.

Stopa nezaposlenosti – odnos broja ljudi koji su nezaposleni i broja ljudi u radnoj snazi u = U / L.

Osoba se klasificira kao nezaposlena ako nema posao i tražila je posao tijekom posljednja 4 tjedna.

www.referada.hr

Izvan radne snage – nezaposleni koji ne traže posao / obeshrabreni radnici – osobe koje odustaju od

traženja posla radi nemogućnosti pronalaska.

Stopa participacije/stopa aktivnog stanovništva – udio radne snage u odnosu na ukupno radno

stanovništvo.

Nezaposlenost i domaći proizvod

Okunov zakon (Arthur Okun, 1960) – visok rast domaćeg proizvoda dovodi do visokog rasta zaposlenosti odnosno smanjenja nezaposlenosti kako poduzeća unajmljuju radnike. I obrnuto.

Ako je trenutna stopa nezaposlenosti previsoka, potreban je viši rast domaćeg proizvoda za njezino

smanjenje. Ako je stopa nezaposlenosti preniska, tada je potreban niži rast domaćeg proizvoda kako bi porsala stopa nezaposlenosti. Ako je stopa nezaposlenosti oko prave razine, tada bi rast domaćeg

proizvoda trebao biti sposoban održati nezaposlenost gotovo konstantnom.

Slika: Okunov zakon i dijagram rasipanja (str 28)

STOPA INFLACIJE Inflacija je trajan rast opće razine cijena.

Stopa inflacije – stopa po kojoj rastu cijene.

Deflacija – trajno kontinuirano smanjenje razine cijena, ona odgovara negativnoj stopi inflacije.

BDP deflator/deflator cijena

Nominalni BDP raste brže od realnog te mora doći do rasta cijena.

BDP deflator/P – odnos nominalnog BDPa i realnog BDPa u godini t Pt = $Yt / Yt – daje prosječnu

cijenu proizvoda odnosno finalnih dobara proizvedenih u gospodarstvu.

Stopa promjene P/ stopa inflacije – (Pt – Pt-1) / Pt-1 - daje stopu po kojoj se tijekom vremena povećava

opća razina cijena (stopa inflacije).

Prednost definiranja razine cijena kao BDP deflatora je ta što ona implicira kako postoji jednostavan

odnosi između nominalnog BDPa, realnog i BDP deflatora: $Y = Y x Pt

Indeks potrošačkih cijena – CPI (consumer price index)

Prosječna cijena potrošnje dobara / trošak života – daje trošak specifičnog popisa proizvoda i usluga

tijekom vremena izražen u dolarima. Popis nastoji prikazati potrošačku košaricu tipičnog urbanog

potrošača.

Inflacija i nezaposlenost

CPI jednak BDP deflatoru = u ovom kontekstu su „razina cijena“.

Phillipsova krivulja (A. W. Phillips, 1950) – prikazuje negativan odnos između nezaposlenosti i inflacije:

kada je stopa nezaposlenosti niska, inflacija ima tendenciju rasta i obrnuto.

Slika: Phillipsova krivulja (str 33)

www.referada.hr

Zašto ekonomisti brinu radi inflacije? Zato što tijekom razdoblja inflacije sve cijene i nadnice ne rastu

proporcionalno. Utječe na distribuciju dohotka, stvara poremećaje i povećava nesigurnost.

www.referada.hr

KRATKI ROK

POGLAVLJE 3. Tržište dobara SASTAV BDPa / DOMAĆEG PROIZVODA / Y Y = C + I +G + X – IM + Is

Osobna potrošnja (C)

Dobra i usluge koje su kupili potrošači. Ovisi najviše o raspoloživom dohotku Yd (dohodak koji ostaje nakon što su potrošači primili transfere od države i platili porez). Kada raspoloživi dohodak raste, raste

i potrošnja. I obrnuto.

C = C (Yd) – funkcija potrošnje

C = c0 + c1 Yd

c1 – granična sklonost potrošnji – pokazuje učinak dodatnog dolara raspoloživog dohotka na potrošnju

(npr. c1 = 0,6 tada dodatni dolar raspoloživog dohotka povećava osobnu potrošnju za $1x0,6=60 centi). Mora biti pozitivan i manji od 1.

c0 –autonomna potrošnja – ono što bi ljudi potrošili ako bi njihov raspoloživi dohodak u tekućoj godini bio jednak. Ako je Yd=0 osobna potrošnja je i dalje pozitivna (ljudi i dalje moraju jesti), troše ono što su

ranije uštedili, prodaju dio imovine ili se zadužuju.

Yd = Y – T – Y je dohodak a T su porezi umanjeni za državne transfere koje su primili potrošači.

Viši dohodak povećava potrošnju, iako manje od jedan za jedan. Viši porezi smanjuju potrošnju,

također manje jedan od jedan.

Investicije (I) Investicije u fiksni kapital – zbroj nestambenih investicija (kupovina novih tvornica ili strojeva od strane

poduzeća) i stambenih investicija (kupovina kuća i stanova od strane pojedinaca).

Investicija je egzogena varijabla (uzeta kao dana).

Državna potrošnja (G)

Predstavlja kupnju dobara i usluga od strane savezne, državne i lokalne vlasti. Državna potrošnja ne

uključuje državne transfere (kao što su doprinosti za zdravstveno i socijalno osiguranje, kamatna

plaćanja na državni dug).

Zajedno sa porezima, opisuje fiskalnu politiku. G i T su također egzogene varijable.

Neto izvoz ili vanjskotrgovinska bilanca (X-IM)

Ako je izvoz veći od uvoza, zemlja ostvaruje vanjskotrgovinski suficit; ako je izvoz manji od uvoza zemlja

ostvaruje vanjskotrgovinski deficit.

Proizvodnja = prodaja

Investicije u zalihe – razlika između proizvedenih dobara i prodanih dobara u danoj godini. Ako je proizvodnja veća od prodaje, poduzeća stvaraju zalihe i investicije u zalihe su pozitivne. I obrnuto.

Potražnja za dobrima – Z

Z ≡ C + I + G + X – IM * ako je gospodarstvo zatvoreno – X-IM=0

Y = Z – uvjet ravnoteže

Multiplikator

1 / (1 – c1) – što je c1 bliže 1, to je multiplikator veći. Pokazuje koliko će se Y promijeniti za danu

promjenu c0.

Štednja

S ≡ YD – C – jednaka je potrošačevom rapoloživom dohotku umanjenom za potrošnju. To je nepotrošeni

dio dohotka nakon oporezivanja.

S = -c0 + (1 – c1) (Y – T)

S – privatna štednja

(T-G) – javna štednja; ako su porezi veći od G država će ostaviti proračunski suficit i javna štednja će biti pozitivna; ako su T manji od G država ostvaruje proračunski deficit i javna štednja je negativna.

(1-c1) – granična sklonost štednji – koliko ljudi uštede od dodatne jedinice dohotka, između 0 i 1.

www.referada.hr

Štednja se povećava s povećanjem raspoloživog dohotka ali za manje od jednog dolara za svaki dodatni

dolar raspoloživog dohotka.

U ravnoteži – I = S

Paradoks štednje – Potrošači odluče više štediti i smanjuju autonomnu potrošnju uz danu razinu

dohotka. Ravnotežni domaći proizvod će se smanjiti: smanjenje potrošnje smanjuje potražnju što

dovodi do smanjenja proizvodnje. Potrošači više štede no njihov dohodak je niži što umanjuje štednju. Pokušaj štednje dovodi ujedno do pada domaćeg proizvoda i do zadržavanja štednje na istoj razini u

dugom roku.

POGLAVLJE 4. Financijska tržišta POTRAŽNJA ZA NOVCEM Novac - gotovina (kovanice i novčanice) + depoziti po viđenju (bankovni depoziti na temelju

kojih možete pisati čekove).

Obveznice – nose pozitivnu kamatnu stopu i ali se ne mogu koristiti za transakcije.

Financijsko bogatstvo – vrijednost sve vaše financijske imovine umanjena za sve vaše

financijske obveze.

Dohodak – naknade za rad + kamate i dividenda + renta.

Bogatstvo – novac + obveznice.

Potražnja za obveznicama – bogatstvo – potražnja za novcem.

Određivanje kamatne stope

Kamata stopa mora biti takva da je ponuda novca (koja je neovisna od kamatne stope) jednaka

potražnji za novcem (koja ovisi o kamatnoj stopi).

Ms = Md – ravnotežna jednadžba.

LM relacija – ravnotežni odnos koji pokazuje da kamatna stopa mora biti takva da su, uz svoj

dohodak $Y, ljudi voljni držati količinu novca jednaku postojećoj ponudi novca.

www.referada.hr

Slika. LM relacija (str 72)

Slučaj 1. Porast nominalnog dohotka dovodi do povećanja potražnje za novcem i porasta

kamatne stopa. Md se pomiče u desno. Porast kamatne stope potreban je kako bi se smanjila

količina novca koju ljudi žele držati i kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža.

Slučaj 2. Porast ponude novca uzrokuje pomak krivulje Ms u desno i dovodi do pada kamatne

stope. Pad kamatne stope povećava potražnju za novcem tako da je ona jednaka uvećanoj

ponudi novca.

Operacije na otvorenom tržištu

Ekspanzivna monetarna politika – središnja banka kupuje obveznice i plaća ih kreiranjem

novca te time povećava ponudu novca na tržištu.

Restriktivna monetarna politika – središnja banka prodaje obveznice i povlači novac iz

opticaja te smanjuje ponudu novca na tržištu.

Obveznice i cijene – blagajnički zapisi ili T-zapisi (Treasury bill)

i = $100 - $PB / $PB – stopa povrata na jednogodišnju obveznicu koju kupimo danas i držimo

je godinu dana. Što je viša cijena obveznice, niža je kamatna stopa.

$PB = $100 / 1 + i – današnja cijena obveznice. Ako je kamatna stopa pozitivna cijena obveznice

je manja od konačne isplate. Što je kamatna stopa viša, cijena je niža.

Banke

Banke primaju sredstva građana i poduzeća koji ili polažu sredstva ili im sredstva izravno

dolaze na njihove račune (npr. plaća). Obveze banaka su jednake saldima depozita po viđenju.

Dio primljenih sredstava banke drže kao rezerve. To su rezerve primarnog novca dijelom u

gotovini a dijelim na računu koji banke imaju kod središnje banke s kojeg ih mogu podizati po

potrebi. 3 razloga za držanje rezervi: (1) Svakog dana se podiže i polaže novac na račune i taj

omjer ne mora biti jednak stoga banka mora imati gotovine na raspolaganju; (2) transakcije

čekovima, odnosno obveze banke prema drugim bankama; (3) obveza zakonom držanja

određenih rezervi u određenom omjeru prema čekovnim depozitima (stopa obvezne rezerve

– npr u SAD-u iznosi 10%). Ostatak svojih sredstava banke koriste za zajmove ili za kupnju

obveznica. Zajmovi čine oko 70% sredstava banke koja se ne čuvaju kao rezerve. Obveznice

čine ostatak. Bilanca središnje banke: aktivu čine obveznice koje drži a pasivu primarni novac

koji je izdala (rezerve + gotovina).

Ponuda i potražnja za primarnim novcem

Potražnja za novcem jednaka je potražnji građana za gotovinom + potražnji za rezervama

banke.

Ponuda primarnog novca je pod izravnim nadzorom središnje banke.

Ravnotežna kamatna stopa je ona kod moje su potražnja i ponuda primarnog novce jednake.

Potražnja za novcem – Md

Md = $Y L(i) – potražnja za novcem jednaka je nominalnom dohotku $Y pomnoženim

funkcijom kamatne stope i. Minus ispod L(i) označava da kamatna stopa ima negativan utjecaj

na potražnju za novcem – povećanje kamatne stope smanjuje potražnju za novcem.

www.referada.hr

CUd = cMd - potražnja za gotovinom,c – dio novca u gotovini.

Dd = (1 – c)Md – potražnja za depozitima po viđenju, (1-c) – dio novca u depozitu.

Potražnja za rezervama – Rd

R = θD – što je veći iznos depozita po viđenju, veći je i iznos rezervi koje banke moraju držati.

θ – omjer rezervi – iznos rezervi koje banka drži po dolaru depozita po viđenju.

Rd = θ(1 - c)Md – potražnja banaka za rezervama

Potražnja za primarnim novcem - Hd

Hd = CUd + Rd – jednaka sumi potražnje za gotovinom i potražnje za rezervama.

Monetarni multiplikator

1 / [c + θ(1 – c)] - veći od 1; npr ako je monetrani multiplikator 4, ukupna ponuda novca

jednaka je 4 puta ponuda primarnog novca. Pokazuje odnos između novčane mase i primarnog

novca, odnosno sposobnost bankarskog sustava da na temelju određene dodatne mase

primarnog novca kreira veću ili manju novčanu masu.

Monetarna baza/high powered money/visoko potentan novac – H

Visoko potentan označava da porast H dovodi do povećanja ukupne ponude novca većih od

„jedan za jedan“.

Izraz monetarna baza odražava da ukupna ponuda novca u konačnici ovisi o „bazi“ odnosno

količini primarnog novca u gospodarstvu.

Slika. Ravnoteža na tržištu primarnog novca i određivanje kamatne stope (str 81)

POGLAVLJE 5. IS – LM model Investicije

Investicije su potrošnja poduzeća na nove strojeve i postrojenja.

Ovise od dva faktora:

- razini prodaje Y – poduzeće kojem raste prodaja mora povećati proizvodnju i kupiti dodatne

strojeve. Poduzeće koje malo prodaje neće imati takvu potrebu.

- kamatnoj stopi – pretpostavimo da poduzeće za kupnju stroja mora posuditi novac. Što je

viša kamatna stopa, manje je privlačno posuditi novac. Kod visoke kamatne stope, dodatne

dobiti korištenja novog stroja neće pokriti plaćanje kamata te je kupnja neisplativa.

Slika. Izvođenje IS krivulje (str 91)

Y = C (Y –T) + I (Y, i) + G

Pr: Kamatna stopa raste od svoje početne vrijednosti

u i'. Pri bilo kojoj razini domaćeg proizvoda, viša

kamatna stopa podrazumijeva pad investicija i

pad potražnje. Krivulja potražnje ZZ pomiče se prema

dolje do ZZ'. Kod dane je razine domaćeg proizvoda

potražnja niža. Nova ravnoteža je u A'.

Ravnotežni domaći proizvod sad je jednak Y'.

IS je opadajuća jer porast i dovodi do pada investicija.

www.referada.hr

Pad investicija uzrokuje pad potražnje što smanjuje Y.

Slika. Izvođenje LM krivulje (str 95)

M/P = YL(i) – nominalni dohodak podijeljen razinom cijena je jednak realnom dohotku.

Pr: dohodak raste u Y' zbog čega ljudi povećavaju svoju potražnju za novcem uz bilo koju

kamatnu stopu. Potražnja za novcem se pomiče u desno na Md. Nova ravnoteža je u A'.

Kamatna stopa raste u i' kako bi se dva suprotna učinka potražnjem za novcem (porast

dohotka zbog kojeg ljudi žele više novca i porast kamatne stope zbog koje ljudi žele držati

manje novca) poništila. U toj točki potražnja za novcem jednaka je nepromijenjenoj ponudi

novca. LM je rastuća jer porast Y dovodi do porasta realne ponude novca. i mora rasti kako bi

se uspostavila ravnoteža.

IS – LM model

Ravnoteža na tržištu dobara implicira da smanjenje kamatne stope dovodi do povećanja

domaćeg proizvoda, što je predstavljeno krivuljom IS.

Ravnoteža na financijskim tržištima implicira da povećanje domaćeg proizvoda dovodi do

povećanja kamatne stope, što je predstavljeno krivuljom LM.

U točki A, koja leži na obje krivulje, ova se tržišta nalaze u ravnoteži.

Slika. IS – LM model (str 96)

Fiskalna politika

Fiskalna kontrakcija / restriktivna fiskalna politika – država odluči smanjiti proračunski manjak

smanjenjem državne potrošnje ili povećanjem poreza.

Fiskalna ekspanzija - porast deficita zbog povećanje potrošnje ili smanjenja poreza.

Prednosti fiskalne politike: stabilnost cijena i domaćeg proizvoda, rast per capita, puna

zaposlenost, eksterna ravnoteža.

Monetarna politika

Monetarna ekspanzija – porast ponude novca.

Monetarna kontrakcija – pad ponude novca.

Kombiniranje politika

Kada se monetarna i fiskalna politika koriste za postizanje istog cilja.

Npr. ekspanzivna monetarna politika koristi se za prevladavanje nepovoljnih učinaka fiskalne

kontrakcije (smanjenje deficita) na potražnju za dobrima.

www.referada.hr

www.referada.hr

SREDNJI ROK

POGLAVLJE 6. Tržište rada Neinstitucionalizirano civilno stanovništvo/stanovništvo u radnoj dobi – broj ljudi

potencijalno dostupnih za civilno zaposlenje isključivši one izvan dobne granice radne

sposobnosti (mlađi od 16), u oružanim snagama i zatvorenike.

Civilna radna snaga – broj onih koji su ili zaposleni ili u potrazi za zaposlenjem.

Izvan radne snage – nisi zaposleni niti traže posao.

Stopa participacije/stopa aktivnog stanovništva – omjer radne snage i neinstitucionaliziranog

civilnog stanovništva.

Stopa nezaposlenosti – udio nezaposlenih u radnoj snazi. Može odražavati ili aktivno tržište

rada s mnogo raskida radnog odnosa i mnogo zapošljavanja; ili može odražavati sklerotično

tržište rada s tu i tamo pokojim raskidom odnosno zapošljavanjem i stagnirajućom razinom

nezaposlenosti. Da bi se otkrilo o kojoj situaciji se radi, potreban je podatak o kretanju radne

snage.

Ostavke – djelatnici koji svojevoljno napuštaju svoja radna mjesta.

Otpuštanja – javljaju se pretežno zbog promjena u razinama zaposlenosti unutar poduzeća i

smanjenja potražnje.

Prosječno trajanje nezaposlenosti – jednako je obrnutoj vrijednosti proporcije nezaposlenih

koji napuštaju skupinu nezaposlenih svakog mjeseca. Prosječna duljina vremena koje ljudi

provedu nezaposleni traje oko 3 mjeseca.

Obeshrabreni radnici – odustali od aktivnog traženja posla no ukoliko ga nađu, prihvatit će ga.

Nonemployment rate – ukupno stanovništvo umanjenog za zaposlene i podjeljeno s ukupnim

stanovništvom.

Utjecaj kolebanja opće stope nezaposlenosti na individualne radnike – učinak promjena na

blagostanje individualnih radnika i učinak opće stope nezaposlenosti na nadnice.

Utjecaj velike nezaposlenosti na radnike – veća je vjerojatnost da će izgubiti svoj posao,

postanu li nezaposleni manja je vjerojatnost da će pronaći drugi posao i mogu očekivati da će

biti nezaposleni dulje vremena.

Određivanje nadnica - kolektivnim ugovorom (ugovaranje između sindikata i poduzeća) ili od

strane poslodavca. Što je niža stopa nezaposlenosti, više su nadnice.

Uvjetna nadnica (reservation wage) – nadnica pri kojoj je svejedno jesu li zaposleni ili su

postali nezaposleni.

Pregovaračka moć radnika – ovisi o: (1) koliko će poduzeće koštati zamjena radnika ukoliko

isti napusti poduzeće; (2) koliko će teško biti radniku pronaći novi posao ukoliko napusti

poduzeće; (3) o prirodi posla; (4) uvjetima na tržištu rada – kada je niska stopa nezaposlenosti

poduzeća teže pronalaze odgovarajuće zamjene i u isto vrijeme radnici znatno lakše pronalaze

drugi posao te su radnici u jačoj pregovaračkoj poziciji i u stanju dogovoriti više nadnice (i

obrnuto).

Teorije nadnice efikasnosti – teorije koje povezuju produktivnost ili efikasnost radnika s

njihovim nadnicama – isplata visokih nadnica je jedan od instrumenata kojim se može postići

osjećaj zadovoljstva koji vodi dobrom obavljanju posla i višoj produktivnosti.

Godišnja stopa obrtaja radne snage – omjer napuštanja posla i zaposlenosti

Nominalna nadnica - W = Pe F(u,z) – ovisi o očekivanoj cijeni Pe, stopi nezaposlenosti i varijabli

z (zamijenjuje sve ostale varijable koje mogu utjecati na rezultat utvrđivanja nadnice).

www.referada.hr

Pe - Nadnice ovise o očekivanoj razini cijena (a ne o trenutnoj razini cijena P) jer su nadnice

određene u nominalnim (dolarskim) vrijednostima te u trenutku njihova određivanja još nije

poznati kolika će biti odgovarajuća razina cijena. Kada Pe raste, raste i W.

u – znak negacije ispod u ukazuje da porast u smanjuje nadnice jer pada pregovaračka moć

radnika.

z – isplata naknada za nezaposlenost radnicima koji gube posao + povećanje minimalnih

nadnica + povećanje zaštite zaposlenih (što poskupljuje otpuštanje radnika). Uz danu stopu

nezaposlenosti, veće povlastice za nezaposlene (z) povećavaju nadnice.

Određivanje cijena

Cijena ovise o troškovima. Troškovi ovise o prirodi funkcije proizvodnje (relacija između inputa

korištenih u proizvodnji i količine proizvedenih proizvoda) te o cijeni inputa.

Produktivnost rada – Y = AN – pretpostavka da poduzeće koristi rad kao jedini čimbenik

proizvodnje, A je produktivnost rada.

Funkcija proizvodnja Y = N – A=1; pretpostavlja da trošak proizvodnje dodatne jedinice

proizvoda predstavlja trošak zapošljavanja dodatnog radnika uz nadnicu W. Odnosno, granični

trošak proizvodnje je jednak W.

P = (1 + µ)W

Marža µ - višak cijene iznad troškova. Kad bi tržišta dobara bila savršeno konkurentna, marža

bi bila jednaka nuli a cijena jednaka W.

Relacija određivanja nadnica WS – pretpostavka da je Pe = P

Realna nadnica W/P = F(u,z) – što je viša stopa nezaposlenosti, niža je realna nadnica izabrana

od subjekata koji određuju nadnice (jer radnici imaju manju pregovaračku moć).

Slika. Relacija WS-PS (str 125)

Realna nadnica utvrđena tijekom određivanja

nadnica je opadajuća funkcija u. Realna nadnica

koja proizlazi iz određivanja cijena je konstantna

i nezavisna od u.

Prirodna stopa nezaposlenosti je stopa nezaposlenosti

za koju vrijedi da je realna nadnica izabrana prilikom

određivanja nadnica jednaka realnoj nadnici

pretpostavljenoj prilikom određivanja cijena.

Relacija određivanja cijena PS

W/P = 1/1 + µ - što je veća marža koju određuju poduzeća, niža je realna nadnica; ne ovisi o

stopi nezaposlenosti.

Ravnotežna na tržištu rada – WS=PS – F(un, z) = 1/1+ µ - zahtijeva da realne nadnice koje

proizlaze iz određivanja nadnica budu jednake realnim nadnicama proizašlim iz određivanja

cijena. Na slici je ravnoteža postignuta u točki A.

Ravnotežna stopa nezaposlenosti un takva je pri kojoj je realna nadnica utvrđena

određivanjem nadnica (WS) jednaka realnoj nadnici pretpostavljenoj prilikom određivanja

cijena (PS).

Pomaci WS – naknade za nezaposlenost, promjene stope nezaposlenosti, promjene min

nadnice (graf u knjizi)

Pomaci PS – antitrustrovsko zakonodavstvo, promjene marže, promjene cijena (graf u knjizi).

www.referada.hr

Zaposlenost

Prirodna stopa zaposlenosti Nn = L(1 – un) – razina zaposlenosti koja prevladava kada je

nezaposlenost jednaka svojoj prirodnoj razini.

u ≡ U/L = L – N/L = 1 – N/L – U je nezaposlenost, N je zaposlenost i L je radna snaga. Stopa

nezaposlenosti jednaka je 1 minus omjer zaposlenosti i radne snage.

Zaposlenost N – N = L(1 – u)

Prirodna razina domaćeg proizvoda Yn = Nn = L(1 – un) – razina proizvodnje kada je

zaposlenost jednaka prirodnoj razini zaposlenosti.

POGLAVLJE 7. AS – AD model Agregatna ponuda AS

Relacija agregatne ponude (AS) – P = Pe (1+ µ) F [1 – Y/L, z] – prikazuje učinke domaćeg

proizvoda na razinu cijena. Izvedena je iz ponašanja nadnica i cijena. Razina cijena ovisi o

očekivanoj razini cijena te o razini domaćeg proizvoda, kao i o marži, varijabli z i o radnoj snazi

L koje uzimamo kao konstante.

P = Pe (1 + µ) F(u, z) – razina cijena ovisi o očekivanoj razini cijena, o stopi nezaposlenosti,

marži i varijabli z (no marža i varijabla z su ovdje konstante).

u = 1 – Y/L – uz danu radnu snagu, što je veći domaći proizvod niža je stopa nezaposlenosti.

Svojstva AS relacije:

1. Porast domaćeg proizvoda dovodi do porasta razine cijena – to je rezultat slijedeća

četiri temeljna koraka:

a. Porast Y dovodi do porasta N

b. Porast razine N dovodi do pada U pa tako i pada u

c. Niža stopa U dovodi do rasta nominalne nadnice W

d. Porast W dovodi do porasta cijena postavljenih od strane poduzeća –

analogno tome i porasta razine cijena

2. Porast očekivane razine cijena dovodi do porasta jedan-za-jedan stvarne razine cijena

– ti su učinci vidljivi na nadnicama:

a. Ako subjekti koji određuju nadnice očekuju da će razine cijena biti više,

postavit će višu nominalnu nadnicu

b. Porast nominalne nadnice dovodi do porasta troškova, što dovodi do porasta

cijena postavljenih od strane poduzeća – analogno, i više razine cijena.

Slika. Krivulja agregatne ponude – AS relacija (str 137)

Uz danu očekivanu razinu cijena, porast Y dovodi

do rasta razine cijena. Ukoliko je Y = Yn, razina

cijena jednaka je Pe.

Krivulja agregatne ponude je rastuća

(ima pozitivan nagib). Porast Y

vodi rastu P.

www.referada.hr

Ravnoteža u točki A, Y = Yn i P = Pe.

Agregatna potražnja AD

Relacija agregatne potražnje (AD) – Y = Y[M/P, G, T] – prikazuje učinak razine cijena na

domaći proizvod. Izvedena je iz ravnotežnih uvjeta tržišta dobara (Y=Z) i financijskih tržišta

(Md=Ms). Bilo koja varijabla, osim razine cijena, koja utječe na pomak krivulja IS ili LM utječe i

na pomak krivulje agregatne potražnje. Ima negativan nagib – rast P vodi nižoj razini Y.

Slika. Izvođenje krivulje agregatne potražnje (str 140) + ravnoteža u kratkom roku (str 142)

www.referada.hr

U kratkom roku Y može biti iznad ili ispod prirodne razine. Promjene bilo koje varijable koja je

uključena bilo u agregatnu ponudu ili u agregatnu potražnju, dovodi do promjena Y i do

promjena razine P. U srednjem roku Y se s vremenom vraća na svoju prirodnu razinu.

Prilagođavanje se odvija putem promjena razina cijena. Kada je Y iznad prirodne razine, cijena

raste. Viša razina cijena dovodi do smanjenja potražnje i Y. Kada je Y ispod prirodne razine,

razina cijena opada, povećavajući potražnju i domaći proizvod.

Neutralnost novca – kada kažu da je novac neutralan u srednjem roku, ekonomisti pod time

podrazumijevaju nedostatak srednjoročnih utjecaja novca na domaći proizvod i kamatnu

stopu. U srednjem roku ne znači da se monetarnom politikom ne bi trebalo služiti kao

sredstvom utjecaja na Y: ekspanzivna monetarna politika može npr pomoći izlasku

gospodarstva iz recesije i njegovom bržem povratku na prirodnu razinu Y.

Fiskalna politika se ne smatra neutralnom zato što i nakon povratka u Yn postoji utjecaj na

kamatnu stopu.

Pomaci AS-AD krivulje – u skripti s instrukcija

Pomaci WS-PS krivulje (naftni šok) – u skripti s instrukcija

Slika. Promjene cijena nafte/naftni šok – prikaz u AS-AD modelu (str 155)

Ravnoteža se nalazi u točki A sa domaćim

proizvodom u prirodnoj razini. Vrijedi P=Pe.

Povećanje cijene nafte smanjuje Yn na Y'.

Kratki rok:

P=Pe(1+ µ)F[1-Y/L, z]

Učinak povećanja cijene nafte se izražava

povećanjem marže. Povećanje µ navodi

poduzeća da povećaju cijene što dovodi do

povećanja P pri bilo kojoj razini Y. Krivulja

agregatne ponude se pomiče prema gore.

Nakon porasta cijene nafte, nova krivulja

agregatne ponude prolazi točkom B u kojoj je Y jednak novoj nižoj razini Y'n i gdje je razina

cijena jednaka očekivanoj Pe. Krivulja se pomiče od AS prema AS'. Gospodarstvo se kreće uzduž

AD krivulje.

Srednji rok: Kako se Y smanjio, prirodna razina domaćeg proizvoda se smanjila još više. Krivulja

AS se pomiče prema gore. Gospodarstvo se kreće uzduž AD krivulje. Nova ravnoteža je u točki

A''. Domaći proizvod pada u novu nižu razinu Y'n, a razina cijena viša je od one prije naftnog

šoka. Pomaci agregatne ponude utječu na domaći proizvod ne samo u kratkom već i u

srednjem roku.

Stagflacija – kombinacija negativnog rasta i visoke inflacije.

Poslovni ciklusi – fluktuacije razine domaćeg proizvoda, odnosno kretanja domaćeg proizvoda

oko njegova trenda.

www.referada.hr

Šokovi agregatne ponude i/ili potražnje – mogu predstavljati promjene osobne potrošnje koje

nastaju kao rezultat promjena povjerenja potrošača, promjena investicija, promjena potražnje

za novcem, produktivnosti rada, cijene nafte itd. Ili mogu nastupiti kao rezultat politika: od

uvođenja poreznih zakona, preko programa o investiranju u infrastrukturu, do odluke

središnje banke da se protiv inflacije bori ograničavanjem ponude novca itd.

Mehanizmi širenja šoka – dinamički učinci šoka na razinu domaćeg proizvoda i njegove

komponente. Mehanzimi širenja su različiti. Utjecaji na razinu Y mogu biti najveći na početku,

a potom se tijekom vremena smanjivati. Ili ti utjecaji mogu jedno vrijeme rasti da bi se potom

smanjili i u potpunosti nestali. Učinci nekih šokova osjete se čak i u srednjem roku. To je slučaj

kod svakog šoka koji ima trajan učinak na razinu agregatne ponude, kao u slučaju trajne

promjene razine cijene nafte. Ono što zovemo gospodarske fluktuacije su rezultati tih šokova

i njihovih dinamičkih utjecaja na Y.

POGLAVLJE 8. Prirodna stopa nezaposlenosti i Phillipsova krivulja

Stopa inflacije – π = πe + (µ + z) – αu

Učinci na stopu inflacije:

porast očekivane inflacije dovodi do povećanja inflacije – povećanje očekivane razine

cijena dovodi do povećanja stvarne razine cijena u omjeru 1 naprama 1. Ako subjekti

koji određuju nadnice očekuju višu razinu cijena, utvrđuju više nominalne nadnice

koje dovodi do porasta P. Povećanje očekivane razine cijena dovodi do povećanja

stvarne razine cijena.

Uz danu očekivanu inflaciju, povećanje marže ili povećanje varijable z dovodi do

povećanja inflacije – uz danu očekivanu razinu cijena, povećanje marže ili varijable z

povećava razinu cijena.

Uz danu očekivanu inflaciju povećanje stope nezaposlenosti dovodi do smanjenja

inflacije – uz danu očekivanu razinu cijena, povećanje stope nezaposlenosti vodi ka

nižim nominalnim nadnicama koje vode ka nižoj razini cijena.

Originalna Phillipsova krivulja

πt = (µ + z) – αut – [πte=0] – relacija između stope inflacije i stope nezaposlenosti.

Uz danu očekivanu razinu cijena, koju radnici uzimaju za prošlogodišnju razinu cijena, niža

nezaposlenost vodi ka većim nominalnim nadnicama. Veće nominalne nadnice dovode do više

razine cijena. Kao odgovor na višu razinu cijena, radnici traže veće nominalne nadnice. Veće

nominalne nadnice dovode do toga da poduzeća dalje povećavaju svoje cijene. Razine cijena

dalje rastu. Kao odgovor na taj rast, radnici traže daljnje povećanje nominalnih nadnica. To

rezultira stalnom inflacijom cijena i nadnica.

Ovaj mehanizam ponekad je poznat kao spirala nadnica i cijena (wage-price spiral).

πet = θ πt-1 – kako je inflacija postajala pozitivna i postojana, ljudi su pri oblikovanju očekivanja

počeli uzimati u obzir postojanost i prisutnost inflacije. Ova promjena u oblikovanju očekivanja

promijenila je prirodu relacije između nezaposlenosti i inflacije.

Vrijednost parametra θ prikazuje učinak prošlogodišnje stope inflacije πt-1 na ovogodišnju

stopu inflacije πet. Što je viša vrijednost θ, u većoj mjeri prošlogodišnja inflacija navodi radnike

i poduzeća da revidiraju svoja očekivanja glede ovogodišnje inflacije što dovodi do veće

www.referada.hr

očekivane stope inflacije.

θ = 0 – dobivamo izvornu Phillipsovu krivulju - πt = (µ + z) – αut.

θ > 0 – pozitivan; stopa inflacije ovisi ne samo o u već i o prošlogodišnjoj stopi inflacije -

πt = θ πt-1 + (µ + z) – αut.

θ = 1 – πt - πt-1 = (µ + z) – αut - Phillipsova krivulja – stopa nezaposlenosti ne utječe na stopu

inflacije nego na promjenu stope inflacije. Visoka nezaposlenost dovodi do smanjenja inflacije

a niska nezaposlenost njezinom povećanju.

Prirodna stopa nezaposlenosti

πt - πt-1 = - α (ut - un) – Phillipsova krivulja gledana kao na relaciju između stvarne stope

nezaposlenosti ut , stope prirodne nezaposlenosti un i promjene stope inflacije πt - πt-1.

Promjena stope inflacije ovisi o razlici između stvarne i prirodne stope nezaposlenosti. Kada

je stvarna stopa nezaposlenosti viša od prirodne, stopa inflacije opada. Kada je stvarna stopa

nezaposlenosti niža od prirodne, stopa inflacije raste.

Varijacije – u jednadžbi se pretpostavlja da je (µ + z) kontantna. No stupanj monopolske moći

poduzeća i struktura pregovaranja oko nadnica i sl će se s vremenom vjerovatno promijeniti,

što dovodi do promjena u µ ili z, što dalje dovodi do promjena u prirodnoj stopi

nezaposlenosti.

Visoka stopa nezaposlenosti ne mora nužno odražavati visoku prirodnu stopu nezaposlenosti.

Ona može odražavati veliko odstupanje između stvarne i prirodne stope nezaposlenosti. Kako

bi znali o čemu se radi, treba pratiti promjenu inflacije πt - πt-1. Ukoliko inflacija brzo opada, to

je znak da je ut daleko iznad un. Ukoliko je inflacija stabilna, to je znak da su ut i un jednake, te

da je sama prirodna stopa nezaposlenosti visoka.

Dodatak: Visoka inflacija i relacija Phillipsove krivulje

Kada stopa inflacije postane visoka, inflacije postane nestalnija. Posljedica toga je da radnici i

poduzeća nevoljko sklapaju radne ugovore koji unaprijed određuju nominalne nadnice na

neko vrijeme. Zbog toga se oblik ugovora o nadnicama mijenja s razinom inflacije. Nominalne

se nadnice utvrđuju za kraće vremensko razdoblje (od 1 god do mjesec dana).

Sve više prevladava indeksiranje nadnica – pravilo kojim se automatski povećavaju nadnice

kako se mijenja inflacija.

Ove promjene dovode do jačeg reagiranja inflacije na nezaposlenost.

πt = [λπt + (1 – λ)πt-1] - α (ut - un)

λ – dio ugovora o radu koji je indeksiran – vezan uz stvarnu inflaciju; 1-λ – dio ugovora o radu

koji nije indeksiran – vezan uz očekivanu inflaciju.

λ = 0 πt - πt-1 = - α (ut - un) – sve se nadnice određuju na temelju očekivane inflacije koja je

jednaka prošlogodišnjoj inflaciji.

λ > 0 πt - πt-1 = α/(1 – λ) (ut - un) – proporcija λ nadnica određuje se na temelju stvarne

inflacije.

Indeksiranje nadnica povećava učinak nezaposlenosti na inflaciju. Što je viši omjer indeksiranih

ugovora o nadnicama λ, veći je odgovor stope nezaposlenosti na promjenu inflacije α/(1 – λ).

Bez indeksiranja nadnica, niža nezaposlenosti povećava nadnice što povećava cijene. Učinak

nezaposlenosti na inflaciju tijekom godine dana je sve veći.

www.referada.hr

Ako se λ ikad približi 1 (što se događa kada većina ugovora o radu dozvoljava indeksiranje),

male promjene u nezaposlenosti mogu dovesti do velikih promjena inflacije.

Dodatak: Deflacija i relacija Phillipsove krivulje

Kada se jednom pojavi deflacija u gospodarstvu, Phillipsova krivulja biva narušena. Jedan od

mogućih razloga je nevoljkost radnika da prohvate smanjenje nominalnih nadnica. To

podrazumijeva da će relacija Phillipsova krivulje između promjene inflacije i nezaposlenosti

možda nestati, ili u najmanju ruku oslabiti, u trenutku kada se gospodarstvo približi situaciji u

kojoj je inflacija blizu 0.

POGLAVLJE 9. Inflacija, gospodarska aktivnost

i nominalni rast novca

Okunov zakon

ut – ut-1 = -0,4 (gyt – 3%) – 3% = stopa rasta Y 1,3% + stopa rasta zaposlenosti 1,7%

gyt – normalna stopa rasta (stopa rasta domaćeg proizvoda od god t-1 do god t potrebna da

bi se zadržala nepromijenjena stopa nezaposlenosti).

Stvarna povezanost između rasta domaćeg proizvoda i promjene stope nezaposlenosti. Visok

rast domaćeg proizvoda povezan je sa smanjenjem stope nezaposlenosti; nizak rast domaćeg

proizvoda povezan je s povećanjem stope nezaposlenosti.

Kako bi se spriječilo rast stope nezaposlenosti, godišnji rast domaćeg proizvoda treba biti

najmanje 3%. I to zbog dva čimbenika: veličina radne snage (1,7%) i produktivnost rada (1,3%)

rastu tijekom vremena. Kako bi se zadržala nepromijenjena stopa nezaposlenosti, zaposlenost

mora rasti po jednakoj stopi kao i radna snaga.

Koeficijent -0,4 označava da rast domaćeg proizvoda od 1% iznad normalne stope dovodi do

smanjenja stope nezaposlenosti od svega 0,4% (odnosno povećanje stope zaposlenosti od

0,6%).

Okunov zakon ut – ut-1 = -β (gyt – gy) - gy – normalna stopa rasta gospodarstva; koeficijent

β prikazuje učinak odstupanja rasta Y od normalnog na stopu nezaposlenosti.

Phillipsova krivulja

πt - πt-1 = - α (ut - un) - kako odstupanje stope nezaposlenosti od prirodne dovodi do promjene

stope inflacije: nezaposlenosti ispod prirodne stope dovodi do povećanja inflacije;

nezaposlenosti iznad prirodne stope dovodi do smanjenja inflacije. Parametar α prikazuje

učinak nezaposlenosti na promjenu inflacije (npr. stopa nezaposlenosti od 1% iznad prirodne

stope na godišnjoj razini dovodi do smanjenja stope inflacije za oko 1%).

Relacija agregatne potražnje

gyt = gmt – πt – pokazuje kako razlika između nominalnog rasta novca (gmt) i inflacije (πt) utječe

na rast domaćeg proizvoda (gyt).

Ako nominalni rast novca premaši inflaciju, realni rast novca je pozitivan a tako i rast domaćeg

proizvoda. Ako je nominalni rast novca manji od inflacije, realni rast novca je negativan pa

tako i rast domaćeg proizvoda. Odnosno, uz danu inflaciju, eskpanzivna monetarna politika

www.referada.hr

dovodi do visokog rasta domaćeg proizvoda, a restriktivna monetarna politika do niskog i

vjerovatno negativnog rasta domaćeg proizvoda.

Utjecaj u srednjem roku

U srednjem roku, stopa nezaposlenosti mora biti konstantna (ne može padati ili rasti zauvijek).

Uvrstimo li ut=ut-1 u Okunov zakon, to podrazumijeva da je gyt=gy. U srednjem roku, domaći

proizvod mora rasti po normalnoj stopi.

π = gm – gy – u srednjem roku inflacija mora biti jednaka nominalnom rastu novca umanjenom

za normalan rast domaćeg proizvoda. Ako prilagođeni nominalni rast novca definiramo kao

nominalni rast novca umanjen za normalni rast domaćeg proizvoda – u srednjem roku inflacija

je jednaka prilagođenom nominalnom rastu novca.

Ako je inflacija kontantna, tada je ovogodišnja inflacija jednaka prošlogodišnjoj (πt= πt-1).

Uvrštavanjem u Phillipsovu krivulju podrazumijeva da je ut=un. U srednjem roku stopa

nezaposlenosti mora biti jednaka prirodnoj stopi nezaposlenosti.

U srednjem roku, promjene rasta nominalnog novca nemaju učinka na domaći proizvod ili

nezaposlenost. One se preslikavaju u promjenama stope inflacije u omjeru 1:1.

Slika. Inflacija i nezaposlenost u srednjem roku (str 188)

www.referada.hr

Dezinflacija (tablica u instrukcijama)

Odnosno smanjenje inflacije.

Na početku niži nominalni rast novca smanjuje rast domaćeg proizvoda a povećava

nezaposlenost. Povećanje nezaposlenosti dovodi do smanjenja inflacije.

Dok god nezaposlenost ostaje iznad prirodne stope, inflacija opada. Na kraju, inflacija je

dovoljno niska a, posljedično, relani rast novca dovoljno visok da nezaposlenost mora početi

opadati. Nezaposlenost ne ostaje trajno visoka.

Postotni bod prekomjerne nezaposlenosti na godinu – razlika imeđu stvarne i prirodne stope

nezaposlenosti od jednog postotnog boda za jednu godinu.

Koeficijent žrtve – broj postotnih bodova prekomjene nezaposlenosti potrebnih da bi ostvarili

smanjenje inflacije za 1%.

Lucasova kritika – Robert Lucas – Lucas je istaknuo da kada se želi predvidjeti učinke velike

promjene u politici, uzme li se funkcije procijenjene na temelju prošlih podataka kao dane, to

bi moglo navesti na pogrešan zaključak. Npr kod Phillipsove krivulje, uzimati jednadžbu kao

danu je nerealna pretpostavka da pregovaratelj nadnica neće uzeti u obzir promjene u politici

kada formiraju svoja očekivanja.

Pristup vjerodostojnosti – osnovno obilježje uspješne dezinflacije je, prema Thomasu

Sargentu, vjerodostojnost monetarne politike – vjerovanje subjekata koji određuju nadnice da

je središnja banka istinski predana smanjivanju inflacije. Jasan i brz program djelovat će

vjerodostojnije od sporije dezinflacije. Vjerodostojnost smanjuje trošak nezaposlenosti uslijed

dezinflacije.

Nominalna rigidnost – Stanley Fischer i John Taylor – u suvremenim gospodarstvima mnoge

nadnice i cijene su postavljene nominalno na određeno vrijeme i obično se ne prilagođavaju

sa svakom promjenom u politici. Fischer je tvrdio da će, usprkos vjerodostojnosti, suviše brz

porast nominalnog novca dovesti do veće nezaposlenosti. Prema Tayloru, važna karakteristika

ugovora o nadnicama je da se oni ne potpisuju svi u isto vrijeme. Umjesto toga, oni se tijekom

vremena prekapaju. Pokazao je da ovo kaskanje odluka o nadnicama nameće snažna

ograničenja brzini odvijanja dezinflacije bez pokretanja veće nezaposlenosti, čak i kad je Fed

doista odlučno provodio svoju politiku glede inflacije.

Kamatna stopa federalnih fondova – stopa po kojoj banke posuđuju preko noći, pod

njaizravnijim utjecajem Feda.

www.referada.hr

DUGI ROK

POGLAVLJE 10. Činjenice o rastu

BDP po stanovniku = BDP/broj stanovnika.

Što je niži domaći proizvod po stanovniku neke zemlje, niže su cijene dobara i osnovnih usluga

u toj zemlji.

Dva razloga za promatranje BDP-a po stanovniku: (1) razvoj životnog standarda dan je

razvojem domaćeg proizvoda po stanovniku a ne ukupnim domaćim proizvodom zemlje; (2)

uzima u obzir veličine za domaći proizvod koje su prilagođene razlikama u veličini populacije

kod usporedbe dviju zemalja s različitim populacijama.

Pariteti kupovne moći (PPP) – prilagođene veličine BDPa koje se smatraju mjerama kupovne

moći tijekom vremena ili između zemalja.

Pravilo 70 – ako neka varijabla raste godišnje x%, bit će potrebno približno 70/x godina kako

bi se ta varijabla udvostručila [npr. x=4,3 bit će potrebno oko 16 god (70:4,3)].

Četiri tigra – Singapur, Tajvan, Hong Kong i Južna Koreja – imaju prosječan rast BDPa po glavi

stanovnika veći od 6% u posljednjih 30 godina.

Funkcija agregatne proizvodnje – Y = F(K, N) – Domaći proizvod ovisi o ukupnoj vrijednosti

kapitala i ukupnoj zaposlenosti.

K je kapital (suma svih strojeva, postrojenja i poslovnih zgrada), N je rad (br radnika u

gospodarstvu), funkcija F predstavlja agregatnu funkciju proizvodnje (koliko je proizovda

proizvedeno danim veličinama kapitala i rada).

Funkcija F ovisi o stanju tehnologije – što je viši stupanj razvoja tehnologije to je viša i F(K, N)

za dani K i N.

Stanje tehnologije – popis nacrta koji definiraju raspon proizvoda koji se mogu proizvesti u

gospodarstvu i tehnike raspoložive za njihovu proizvodnju.

Konstanti prinosi na opseg - xY = F(xK, xN) – ako se opseg djelovanja udvostruči, tj ako se

udvostruče veličine kapitala i rada, tada će se udvostručiti i domaći proizvod.

Svojstvo opadajućih prinosa na kapital – svojstvo prema kojemu povećanje kapitala vodi ka

sve manjem i manjem povećanju domaćeg proizvoda kako se razina kapitala povećava.

Ako povećamo 1 input u gospodarstvu, domaći proizvod će se povećati. Jednako povećanje

kapitala vodi sve manjem i manjem povećanju domaćeg proizvoda kako se razina kapitala

povećava. Odnosno, ako započinjemo na malo kapitala, još malo kapitala će uvelike pomoći.

Ako imamo mnogo kapitala kojim započinjemo, još malo više kapitala će tek neznatno pomoći.

Svojstvo opadajućih prinosa na rad – povećanje rada uz danu razinu kapitala vodi ka sve

manjem i manjem povećanju domaćeg proizvoda kako se razina rada povećava.

www.referada.hr

Domaći proizvod i kapital po radniku

Y/N = F(K/N, 1) – iznos domaćeg proizvoda po radniku ovisi o iznosu kapitala po radniku.

Y/N je domaći proizvod po radniku, K/N je kapital po radniku.

Slika. Domaći proizvod i kapital po radniku (str 214)

Kako kapital po radniku raste, tako raste

i domaći proizvod po radniku. Povećanje

kapitala vodi ka sve manjem i manjem

povećanju domaćeg proizvoda.

To proizlazi iz svojstva opadajućih prinosa na kapital (točka A) gdje je kapital po

radniku nizak.

Izvori rasta

Povećanje Y/N može biti uzrokovano povećanjem kapitala po radniku. Kako se K/N povećava i Y/N

raste. Može biti i rezultat poboljšanja tehnologije što pomiče funkciju F, dovodi do većeg Y/N uz dani K/N.

Slika. Učinci unapređenja tehnologije (str 215)

Poboljšanja tehnologije pomiču

funkciju proizvodnje prema gore u

F(K/N, 1)'.

Rast dolazi iz akumulacije kapitala i

iz tehnološkog napretka. Akumulacija

kapitala sama po sebi ne može

održavati rast. No obzirom na

opadajuće prinose na kapital,

održavanje stalnog povećanja Y/N

zahtijevalo bi sve veće povećanje K/N.

Gospodarstvo neće biti spremno ili u stanju uštedjeti i investirati dovoljno za daljnje povećanje

kapitala. Na toj razini, Y/N će prestati rasti. Viša stopa štednje može održavati višu razinu Y/N.

U dugom roku, gospodarstvo koje održava višu stopu tehnološkog razvoja (ulaganja u

istraživanja, obrazovanje i usavršavanje) će u konačnici preteći sva druga gospodarstva.

www.referada.hr

POGLAVLJE 11. Štednja, akumulacija kapitala

i domaći proizvod

Utjecaji kapitala na domaći proizvod

Iznos kapitala određuje veličinu domaćeg proizvoda. Y/N i Y kreću se potpuno proporcionalno.

Yt/N = ƒ(Kt/N) – ƒ predstavlja isto odnos između Y/N i K/N kao F.

* veličina stanovništva, stopa participacije, stopa nezaposlenosti i zaposlenost su konstantni!

Utjecaji domaćeg proizvoda na akumulaciju kapitala

Razina domaćeg proizvoda određuje iznos štednje i investiranja, a na taj način i iznos

akumuliranog kapitala.

I = S + (T - G) – investicije su jednake ukupnoj štednji, odnosno zbroju privatne štednje S, i

javne štednje T-G. Uzimamo da je T-G=0 I = S – investicije su jednake privatnoj štednji.

S = sY – privatna štednja je proporcionalna dohotku. Parametar s je stopa štednje i ima

vrijednosti između 0 i 1 It = sYt – investicije su proporcionalne domaćem proizvodu: što je

viši domaći proizvod veća je štednja a time i investicije.

Razvoj kapitala - Kt+1 = (1 – δ)Kt + It – vrijednost kapitala opada po stopi δ godišnje, odnosno

iz godine u godinu udio δ u veličini kapitala gubi svoju vrijednost i postaje beskorisan a jednako

tako i udio (1- δ) u veličini kapitala iz god u godinu ostaje netaknut.

Kt+1/N – Kt/N = sYt/N – δKt/N – promjena veličine kapitala po radniju (razlika na lijevoj strani)

jednaka je štednji po radniku (sYt/N) minus amortizacija (δKt/N).

Kretanja kapitala i domaćeg proizvoda

Kt+1/N – Kt/N = sƒ(Kt/N) – δKt/N - promjena kapitala između god t i t-1 = investicije tijekom

god t – amortizacija tijekom god t.

Ukoliko su investicije po radniku veće od amortizacije po radniku, promjena kapitala po

radniku je pozitivna – kapital po radniku se povećava.

Ukoliko su investicije po radniku manje od amortizacije po radniku, promjena kapitala po

radniku je negativna – kapital po radniku se smanjuje.

www.referada.hr

Slika. Kretanje kapitala i domaćeg proizvoda (str 224) Kada su kapital i domaći proizvod

niski, investicije premašuju amorti- zaciju pa se kapital povećava.

Kada su kapital i domaći proizvod visoki, investicije su manje od

amortizacije i kapital se smanjuje. sƒ(Kt/N) – fja proizvodnje umanjena

za faktor štednje (s). AB – domaći proizvod po radniku.

AC – investicije po radniku. δKt/N – amortizacija po radniku

(raste proporcionalno K/N); δ određuje nagib.

AD – amortizacija po radniku pri razini K0/N.

Kretanje: gospodarstvo započinje s niskom razinom kapitala po radniku (K0/N). Kako I premašuju amortizaciju, K/N raste. A s obzirom da se Y/N kreće s kapitalom, također raste. K/N na kraju dostiže K*/N, razinu pri kojoj su I jednake amortizaciji. Jednom kad gospodarstvo dostigne tu razinu, Y/N i K/N ostaju nepromijenjeni pri Y*/N i K*/N – njihovim dugooročnim ravnotežnim razinama.

Stabilno stanje – sƒ(K*/N) = δ(K*/N) – stanje u kojem se Y/N i K/N više ne mijenjaju. Stabilna

razina K/N tolika je da je iznos štednje po radniku dovoljan da prekrije amortizaciju K/N.

Ravnotežna vrijednost domaćeg proizvoda po radniku – Y*/N = ƒ(K*/N).

Utjecaj stope štednje na stopu rasta domaćeg proizvoda

stopa štednje nema učinka na dugoročnu stopu rasta Y/N, koja je jednaka nuli (Y/N=0).

stopa štednje određuje razinu Y/N u dugom roku – zemlje s visokom stopom štednje će u dugom roku doseći viši Y/N.

povećanje stope štednje dovest će do višeg rasta Y/N tijekom nekog vremena ali ne zauvijek – kako Y/N raste do svoje nove više razina kao odgovor na povećanje stope štednje, gospodarstvo će proći kroz razdoblje pozitivnog rasta koje će završiti kad dosegne svoju novu stabilnu razinu.

www.referada.hr

Slika. Učinci različitih stopa štednje – Solowljev model bez tehnologije (str 227) Zemlja s većom stopom štednje

doseže veću razinu Y/N u stabilnom stanju.

U dugom roku zemlja sa stopom štednje s0 doseći će razinu kapitala po radniku K0/N i

domaći proizvod Y0/N. Zemlja sa s1 doseći će više razine K1/N i Y1/N. Povećanje stope štednje sa s0 na s1

pomiče funkciju štednje/investicije po radniku prema gore iz s0ƒ(Kt/N)

u s1ƒ(Kt/N). Pri početnoj razini K0/N investicije premašuju amortizaciju pa se kapital po radniku povećava. Kako se povećava K/N tako se povećava i Y/N a gospodarstvo prolazi razdoblje pozitivnog rasta. Kada kapital po radniku dosegne K1/N, investicije su ponovno jednake amortizaciji i rast se zaustavlja. Slika. Učinci povećanja stope štednje na Y/N bez tehnološkog napretka (str 228)

Prikazuje kretanje Y/N u vremenu. Domaći proizvod po radniku isprva je stalan na razini

Y0/N. Povećanje stope štednje dovodi do razdoblja rasta Y/N koje traje sve dok ne

dosegne višu razinu Y1/N a stopa rasta se vraća na nulu.

Slika. Učinci povećanja stope štednje na Y/N s tehnološkim napretkom (str 229) Gospodarstvo u kojem postoji tehnološki

napredak ima pozitivnu stopu rasta Y/N čak i u dugom roku. Ova dugoročna stopa rasta

neovisna je o stopi štednje. Pri početnoj stopi štednje s0 gospodarstvo

se kreće uzduž AA. Ako se u vremenu t stopa štednje poveća na s1, ekonomija neko

vrijeme bilježi rast dok ne dosegne novu višu putanju BB. Na putanji BB stopa rasta je ponovno jednaka onoj prije povećanja s,

odnosno nagib BB jednak je nagibu AA.

www.referada.hr

Stopa štednje i potrošnja Gospodarstvo u kojem stopa štednje iznosi nula jest gospodarstvo u kojem je kapital jednak nuli. U tom slučaju je i domaći proizvod jednak nuli, a time i potrošnja. Kada je stopa štednje jednaka 1, ljudi štede sav svoj dohodak. Razina kapitala i domaćeg proizvoda će biti vrlo visoka. No kako ljudi štede sav svoj dohodak, potrošnja je jednaka nuli. Gospodarstvo nosi prekomjeran iznos kapitala – jednostavno održavanje te razine Y zahtijeva da sav Y bude upotrebljen za nadoknađivanje amortizacije. Ove dvije krajnosti podrazumijevaju da između 0 i 1 mora postojati određena vrijednost stope štednje pri kojoj je stabilna razina potrošnje najviša. Povećanje stope ispod te vrijednosti dovodi do početnog smanjenja potrošnje ali i do njenog dugoročnog povećanja. Razina kapitala prema „zlatnom pravilu“ – razina kapitala povezana s vrijednošću stope štednje koja rezultira najvećom razinom potrošnje u stabilnom stanju gospodarstva. Slika. Utjecaji stope štednje na potrošnju po radniku u stabilnom stanju (str 230)

Za s između o i sG (G za zlatno pravilo), više vrijednosti stope štednje dovode do viših

vrijednosti K/N, Y/N i C/N. To je zato što je povećanje Y/N nadoknađeno povećanjem amortizacije s obzirom na razinu kapitala.

Za s=1, potrošnja po radniku je jednaka nuli. K/N i Y/N su visoki, ali je cjelokupni domaći

proizvod iskorišten samo za nadoknađivanje amortizacije pri čemu ne ostaje ništa za

potrošnju. Ukoliko gospodarstvo ima kapitala da

funkcionira iznad zlatnog pravila, tada će daljnje povećanje štednje smanjiti potrošnju u kratkom i dugom roku. Trade off – povećanje stope štednje najprije dovodi do privremenog smanjenja štednje ali i do kasnijeg povećanja. Učinak stope štednje na stabilnu razinu domaćeg proizvoda

Stabilna razina domaćeg proizvoda po radniku – Y/N = s/δ – jednaka je omjeru između stope

štednje i stope amortizacije. Viša stopa štednje i niža stopa amortizacije dovode do više stabilne razine K/N i više stabilne razine Y/N. Udvostručenje stope štednje u dugom roku dovodi do udvostručenja Y/N.

www.referada.hr

Slika. Dinamički utjecaji povećanja stope štednje s 10% na 20% na razinu i stopu rasta Y/N (str 235).

Računanje:

Korak 1: K0/N = (0,1/0,1)2 = 12 = 1

Korak 2: K1/N – K0/N = s √K0/N – δ(K0/N)

K1/N – 1 = [(0,2)( √1)] – [(0,1)1] K1/N = 1,1

Isto za K2/N itd.

Prikaz a) prikazuje razinu Y/N tijekom vremena. Y/N se povećava tijekom

vremena od svoje početne vrijednosti koja iznosi 1 u nultoj god do stabilne

razine 2 u dugom roku. Prikaz b) daje istu informaciju na

drugačiji način prikazujući namjesto toga stopu rasta Y/N tijekom vremena.

Kako gospodarstvo dostiže svoje novo stabilno stanje, rast Y/N vraća se na 0.

Potrošnja po radniku – C/N = s(1 – s)/δ.

Stabilna razina C/N najveća je kada je s jednak jednoj polovini: razina kapitala prema zlatnom pravilu povezana je sa stopom štednje od 50%. Ispod te razine, povećanja stope štednje dovode do povećanja C/N u dugom roku. Iznad te razine, povećanja stope štednje dovode do smanjenja C/N u dugom roku. Fizički u odnosu na ljudski kapital Ljudski kapital – ukupnost znanja i vještina zaposlenika u nekom gospodarstvu.

Y/N = ƒ(K/N, H/N) – Y/N ovisi o razini fizičkog kapitala po radniku K/N i o razini ljudskog

kapitala po radniku H/N. Povećanje K/N dovodi do povećanja Y/N. Povećanje H/N također dovodi do većeg Y/N. Povećanje količine štednje društva u vidu ljudskog kapitala (kroz obrazovanje i usavršavanja na poslu) povećava stabilnu razinu ljudskog kapitala po radniku što dovodi do povećanja Y/N. Modeli endogenog rasta – modeli koji rezultiraju postojanim rastom, čak i bez tehnološkog razvoja. Rast ovisi o varijablama poput stope štednje i stope izdvajanja za obrazovanje. Y/N ovisi o razini K/N i H/N. Oba kapitala mogu se akumulirati, jedan putem fizičkog investiranja a drugi putem obrazovanja i usavršavanja. Povećanje bilo stope štednje i/ili dijela domaćeg proizvoda utrošenog na obrazovanje i usavršavanje može dovesti do puno više razine domaćeg proizvoda u dugom roku. Uz danu stopu tehnološkog razvoja, takve mjere ne dovode do konstantno više stope rasta.

www.referada.hr

POGLAVLJE 12. Tehnološki napredak i rast Tehnološki napredak i funkcija proizvodnje Tehnološki napredak – sredstvo povećanja domaćeg proizvoda uz dane iznose kapitala i rada. Tehnološki napredak može značiti:

veće količine domaćeg proizvoda uz dane količine kapitala i rada

bolje proizvode

nove proizvode

veću raznolikost proizvoda Stanje tehnologije – varijabla koja govori koliko se domaći proizvod može proizvesti iz danih iznosa kapitala i rada u bilo kojem vremenu.

Y = F(K, AN) xY = F(xK, xAN) – domaći proizvod ovisi o kapitalu i radu (K i N) pomnoženim

sa stanjem tehnologije (A). Uz dani kapital i rad, poboljšanje stanja tehnologije A dovodi do povećanja Y. Učinci:

tehnološki napredak smanjuje broj radika potrebnih za dostizanje danog iznosa Y. Udvostručeno A proizvodi jednak Y sa samo pola početnog broja radnika N.

tehnološki napredak povećava AN (količina efektivnog rada). Ako se stanje tehnologije A udvostruči, to je kao da je to gospodarstvo imalo dvostruko više radnika.

Postoje opadajući prinosi na oba faktora – uz dani efektivni rad povećanje kapitala će vjerojatno dovesti do povećanja Y ali po opadajućoj stopi. Simetrično, uz dani kapital povećanje efektivnog rada vjerojatno će dovesti do povećanja Y ali po opadajućoj stopi.

Relacija između Y i K – Y/AN = ƒ(K/AN) – domaći proizvod po efektivnom radniku (Y/AN) je

funkcija kapitala po efektivnom radniku (K/AN). Slika. Y/AN nasuprot K/AN (str. 245)

Zbog opadajućih prinosa na kapital,

povećanje K/AN dovodi do sve manjeg i manjeg

povećanja Y/AN.

www.referada.hr

Slika. Kretanje K/AN i Y/AN – Solowljev model s tehnologijom(str 246)

I = S = sY

Y/AN ≡ I/AN = sƒ(K/AN)

Y/AN povećava se s K/AN ali po opadajućoj stopi. Investicije su jednake privatnoj

štednji, a stopa privatne štednje je konstantna.

K/AN i Y/AN u dugom roku su konstantni. AB – Y po efektivnom radniku;

AC – investicije po efektivnom radniku; AD – iznos investicija potreban da bi razina

K po efektivnom radniku ostala jednaka.

Razina investicija potrebna da bi se zadržala dana razina K/AN - (δ + gA + gN)K/AN – stopa

efektivnog rasta efektivnog rada AN jednaka je gA+gN. Iznos δK potreban je da bi razina kapitala ostala stalna. Dodatni iznos (gA+gN)K treba osigurati da kapital raste po istoj stopi kao i efektivan rad. Kapital po radniku i domaći proizvod po radniku rastu po stopi tehnološkog rasta gA. Rad raste po stopi rasta stanovništva gN, kapital i domaći proizvod rastu po stopi koja je jednaka zbroju rasta stanovništva i stope tehnološkog napretka (gA+gN). Zbog toga što Y, K i A u stabilnom stanju rastu po istoj stopi (gA+gN), stabilno stanje ovog gospodarstva također se naziva uravnotežen rast. Gospodarstvo ne može trajno rasti više od (gA+gN). Slika. Učinci povećanja stope štednje (str 249)

U stabilnom stanju stopa rasta domaćeg proizvoda ovisi jedino o stopi rasta

stanovništva i stopi tehnološkog napretka. Promjene stope štednje ne utječu na stopu

rasta u stabilnom stanju ali povećavaju stabilnu razinu domaćeg proizvoda po

efektivnom radniku. Povećanje stope štednje pomiče relaciju

investicija sa s0ƒ(K/AN) na s1ƒ(K/AN). Stabilna razina Y/AN se povećava s (K/AN)0

na (K/AN)1, s odgovarajućim rastom (Y/AN)0 na (Y/AN)1.

Zaključak: U gospodarstvu s tehnološkim napretkom i rastom stanovništva, domaći proizvod Y raste tijekom vremena. U stabilnom stanju, domaći proizvod po efetkivnom radniku Y/AN i kapital po efektivnom radniku K/AN su konstatni. Domaći proizvod po radniku Y/N i kapital po radniku K/N rastu po stopi tehnološkog napretka. Domaći proizvod Y i kapital K rastu po istoj stopi kao i efektivan rad A, a time i po stopi jednakoj stopi rasta broja radnika plus stopa tehnološkog napretka (gA+gN). Stopa rasta domaćeg proizvoda u stabilnom stanju je ovisna o stopi štednje. No stopa štednje utječe na razinu stabilnosti domaćeg proizvoda po efektivnom radniku Y/AN. Na neko vrijeme se povećava sve do stope rasta koja je iznad stabilne stope rasta.

www.referada.hr

Odrednice tehnološkog napretka Većina tehnoloških napredaka je rezultat aktivnosti istraživanja i razvoja (R&D) poduzeća. Poduzeća troše na R&D da povećaju profit. Povećavajući trošak R&D, poduzeća povećavaju mogućnost otkrivanja i razvoj novih proizvoda i ideja. Razina troškova R&D ne ovisi samo o plodnosti procesa istraživanja (kako se trošenje na R&D pretvara u nove ideje i nove proizvode) već i o iskoristivosti rezultata istraživanja (o rasponu do kojeg poduzeća imaju koristi od R&D). Čimbenici plodnosti procesa istraživanja:

Plodnosti istraživanja ovisi o uspješnoj interakciji između temeljnog istraživanja (potraga za općim načelima i rezultatima) i primijenjenog istraživanja i razvoja (primjena rezultata u određene svrhe i razvoj novih proizvoda). Temeljno istraživanje samo po sebi ne dovodi do tehnološkog napretka.

Studije upućuju na važnost sustava obrazovanja – određuje hoće li uspješnost biti naglašena u temeljnom istraživanju ili u primijenjenom istraživanju i razvoju.

Potrebno je mnogo godina da se cjelokupni potencijal velikih otkrića ostvari. Iskoristivost rezultata istraživanja:

Bitna je priroda samog procesa istraživanja. Visoko plodno područje istraživanja ne mora generirati visoku razinu R&D.

Zakonski stupanj zaštite novih proizvoda – bez zakonske zaštite, profiti od razvoja novog proizvoda najvjerojatnije će biti niski. Patenti daju poduzeću koje je otkrilo novi proizvod pravo da se iz proizvodnje ili upotrebe novog proizvoda na određeno vrijeme isključe svi drugi.

Uvođenje industrijske politike – politika usmjerena podupiranju određenij gospodarskih sektora. U stabilnom stanju:

- Y i K rastu po stopi gA+gN - Y/N i K/N rastu po stopi gA - Y/AN i K/AN su konstantni

www.referada.hr

POGLAVLJE 13. Tehnološki napredak, nadnice i nezaposlenost

Kratki rok

Y/N = A N = Y/A – zaposlenost je jednaka domaćem proizvodu podijeljenom sa

produktivnošću. Uz zadani domaći proizvod, što je viša razina produktivnosti, niža je razina zaposlenosti. Slika. Agregatna ponuda AS i agregatna potražnja AD pri danoj razini produktivnosti (str 270)

Sjecište krivulja daje razinu Y koja

odgovara ravnoteži na tržištima rada, dobara i financijskim tržištima.

Uz nepromijenjenu razinu Y, što je viša razina produktivnosti, niži je broj radnika

za njeno ostvarenje.

Slika. Učinci povećanja produktivnosti na domaći proizvod u kratkom roku (str 270)

Produktivnost se povećava s A na A'. Rast produktivnosti smanjuje rad

potreban za proizvodnju jedne jedinice domaćeg proizvoda, smanjujući trošak

poduzeća. To navodi poduzeća da snize cijenu koju naplaćuju pri svakoj razini Y. Krivulja AS se pomiče prema dolje u AS'.

Kada se AD pomiče u desno (1), porast produktivnosti vodi povećanju Y, odnosno niži troškovi i visoka potražnja dovode do

gospodarskog buma. U kratkom roku povećanja produktivnosti

moraju ili ne moraju dovesti do povećanja nezaposlenosti. Postoje dva utjecaja na AD:

(1) Kada je povećanje produktivnosti prouzročeno širokom primjenom nekog značajnog otkrića, mogućnost višeg rasta u budućnosti navodi potrošače da s većim optimizmom gledaju na budućnosti i tako povećaju svoju potrošnju uz dani trenutni dohodak. Potražnja za dobrima povećava se pri danoj razini dohotka i AD se pomiče u desno (naš primjer na slici).

(2) Produktivnost je posljedica učinkovitije uporabe postojećih tehnologija (npr. smanjivanje obujma/downsizing – rezanje troškova reorganiziranjem proizvodnje i otpuštanjem radnika). Pojačana nesigurnost i zabrinutost za radna mjesta mogu

www.referada.hr

navesti radnike da više štede i tako smanje potrošnju trenutnog dohotka. Agregatna potražnja pomiče se u lijevo.

Srednji rok Prirodna stopa nezaposlenosti određena je s dvije relacije: relacijom određivanja cijena i relacijom određivanja nadnica. Relacija određivanja cijena:

Svaki radnik proizvodi A jedinica domaćeg proizvoda, odnosno proizvodnja 1 jedinice Y zahtijeva 1/A radnika

Ako je nominalna nadnica jednaka W, nominalni trošak proizvodnje 1 jedinice Y je

jednaka (1/A)W = W/A

Postavi li poduzeće svoju cijenu jednaku 1 + µ puta trošak, razina cijena dana je s

P = (1 + µ) W/A

Relacija određivanja nadnica: Uz ostale nepromijenjene uvjete, nadnice obično odražavaju porast produktivnosti tijekom vremena.

Određivanje nadnice – W = AePeF(u,z) – nadnice ovise (negativno) o stopi nezaposlenosti u te

o institucionalnom čimbenicima koji su obuhvaćeni varijablom z. Budući da radnike zanima realna nadnica, nadnice ovise o očekivanoj razini cijena Pe. Izraz Ae označava očekivanu razinu produktivnosti. Ako i radnici i poduzeće očekuju povećanje produktivnosti, tada će prilikom postavljanja nadnica u procesu pregovaranja ta očekivanja uzeti u obzir. Slika. Učinci povećanja produktivnosti na prirodnu stopu nezaposlenosti (str 273)

Pe = P; Ae = A - Realna nadnica

koju poduzeća plaćaju – W/P = A/1 + µ

Realna nadnica W/P povećava se jedan za jedan s povećanjem produktivnosti A.

Što je viša razina A, niža je cijena postavljena od strane poduzeća, uz danu nominalnu nadnicu, a to je i viša i realna

nadnica koju poduzeća plaćaju. Realna nadnica koja proizlazi iz

određivanja cijena ne ovisi o un. Porast produktivnosti proporcionalno pomiče i krivulju određivanja nadnice

i krivulju određivanja cijene i zato nema nikakav utjecaj na prirodnu stopu nezap.

Realna nadnica – W/P = AF(u,z) – koja proizlazi iz pregovora oko nadnica, ovisi o razini

produktivnosti i o stopi nezaposlenosti. Što je viša razina produktivnosti, viša je i realna nadnica. Prikazana je krivuljom negativnog nagiba – realna nadnica pretpostavljena utvrđivanjem nadnica je opadajuća fja stope nezaposlenosti. Točka ravnoteže dana je točkom B, dok je prirodna stopa nezaposlenosti u un. Ako se A poveća,, poduzeća smanjuju cijene uz danu nadnicu i realna nadnica utvrđena određivanjem cijena se pomiče prema gore. Pri danoj stopi nezaposlenosti, realna nadnica utvrđena određivanjem nadnica također se pomiče prema gore za isti iznos. Nova ravnoteža je u točki B'. Un ostaje ista.

www.referada.hr

www.referada.hr

Slika. Učinci smanjenja rasta produktivnosti i stope nezaposlenosti kada se očekivanja o rastu produktivnosti prilagođavaju sporo (str. 277)

A se povećava sporije nego prije. Ako se očekivanja o rastu produktivnosti

prilagođavaju sporo, tada će se Ae tijekom vremena povećati više nego A.

Ako se Ae poveća više nego A, tada će se relacija određivanja nadnica pomaknuti

prema gore za više nego relacija određivanja cijene. Točka ravnoteže

pomaknut će se iz B u B', a un povećati u un'. Prirodna stopa nezaposlenosti ostaje

na višoj razini sve dok se očekivanja o produktivnosti ne prilagode novoj

stvarnosti, sve dok Ae = A.

Strukturne promjene – promjene u strukturi gospodarstva potaknute tehnološkim napretkom. Za neke radnike, čije se vještine više ne traže, strukturna promjena zaista može značiti nezaposlenost i/ili niže nadnice. Za one u rastućim sektorima ili one sa pravim vještinama, tehnološki napredak dovodi do novih mogućnosti i viših nadnica. Za one u opadajućim sektorima, ili za one sa vještinama koje se više ne traže, tehnološki napredak može značiti gubitak posla, razdoblje nezaposlenosti i vjerojatno puno više nadnice. Glavni čimbenik rasta nadnica visokokvalificiranih u odnosu na nadnice niskokvalificiranih radnika je stalno povećanje potražnje za visokokvalificiranim radnicima u odnosu na potražnju za niskokvalificiranim. Tehnološki napredak naklonjen vještini – novi strojevi i nove metode proizvodnje zahtijevaju visokokvalificirane radnike. Razvoj računala zahtijeva radnike sve veće računalne pismenosti. Nove metode proizvodnje zahtijevaju da radnici budu fleksibilniji, prilagodljiviji novim zadacima. Veće fleksibilnost opet zahtijeva više vještine i obrazovanja. Histereza – Prirodna stopa nezaposlenosti nije neovisna o stvarnoj stopi nezaposlenosti – što je suprotno onom što smo dosad pretpostavljali. Tvrdi se da prirodna stopa ovisi o povijesti stvarne stope nezaposlenosti. Dugo razdoblje nezaposlenosti u Europi dovelo je do povećanja prirodne stope. Zbog vioske nezaposlenosti vlade su ponudile veće beneficije za nezaposlenost, to je nezaposlenima olakšavalo preživljavanje ali i dovelo do porasta prirodne stope nezaposlenosti. Postojana visoka nezaposlenost utjecala je da neki radnici budu nezaposleni toliko dugo da ih više nije moguće zaposliti. To je opet povećalo prirodnu stopu. Euroskleroza – visoka prirodna stopa danas odražava strukturalni problem: institucije europskog tržišta rada (naknade za nezaposlenost, minimalne nadnice itd) nisu dobro prilagođene visokoj razini tehnoloških promjena svojestvenih suvremenim gospodarstvima. Jedna od posljedica pomanjkanja prilagodbe jest visoka prirodna stopa nezaposlenosti.

www.referada.hr

OČEKIVANJA POGLAVLJE 14. Očekivanja: osnovni alati

Nominalne i realne kamatne stope Nominalne kamatne stope – kamatne stope izražene u dolarima (ili jedinicama nacionalne valute). Ako nominalna stopa u godini t iznosi it, zaduženje za 1 dolar te godine traži da iduće godine isplatite 1 + it dolara. Realne kamatne stope – kamatne stope izražene u košarici dobara. Označava se s rt. Zaduživanje u vrijednosti jedne košarice dobara ove godine zahtijeva isplatu u vrijednosti 1 + rt košarice dobara iduće godine. Izvođenje realne stope: U dolarima - ako ove godine posudite Pt dolara, sljedeće godine ćete morati otplatiti (1 + it)Pt dolara. U dobrima – Pe

t+1 je cijena dobra koju očekujete sljedeće godine. Jednogodišnja realna

kamatna stopa rt – (1 + rt) = (1 + it)Pt / Pet+1

πet = (Pe

t+1 – Pt) / Pt - Očekivana stopa inflacije jednaka je očekivanoj promijeni cijene dobra

u dolarima u odnosu na sljedeću godinu, podijeljenoj s cijenom dobra u dolarima ove godine.

Točan odnos realne i nominalne kamatne stope – (1 + rt) = 1 + it / 1 + πet.

* Kada su nominalna i realna kamatna stopa manje od 20% - rt ≈ it - πet – realna kamatna stopa

je (približno) jednaka nominalnoj kamatnoj stopi umanjenoj za očekivanu inflaciju. Zaključak:

- Kada je očekivana inflacije jednaka nuli, nominalna i realna kamatna stopa su jednake.

- Kako je očekivana inflacija u pravilu pozitivna, realna kamatna stopa je u pravilu niža od nominalne kamatne stope.

- Pri danoj nominalnoj kamatnoj stopi, što je viša očekivana razina inflacije, niža je realna kamatna stopa.

Realna kamatna stopa temelji se na očekivanoj inflaciji (1 - πe). Pokaže li se da je očekivana inflacija različita od stvarne, ostvarena realna kamatna stopa (ex post kamatna stopa) (1 - π) razlikovat će se od realne kamatne stope (ex ante kamatna stopa). Očekivane diskontirane sadašnje vrijednosti Predstavlja današnju vrijednost očekivanog niza plaćanja (je li vrijednost očekivane zarade veća od troška kupnje). Prijeđe li vrijednost početni trošak, treba se upustiti u investiciju. U suprotnom, valja odustati od kupnje. Diskontirana sadašnja vrijednost - koliko dolara ove godine vrijedi 1$ iduće godine =

1 / (1 + it).

Riječ diskontirana označava da je vrijednost sljedeće godine umanjena pri čemu je 1 / (1 + it) diskontni faktor. It je diskontna stopa – kako je nominalna kamatna stopa uvijek pozitivna, diskontni faktor je uvijek manji od 1! (1$ iduće godine vrijedi manje od 1$ danas).

www.referada.hr

Sadašnja vrijednost – koliko 1$ ove godine vrijedi iduće godine = (1 + it) – pratimo vrijednost

plaćanja iduće godine izraženu u današnjim dolarima. Što je viša nominalna kamatna stopa, niža je sadašnja vrijednost dolara iduće godine.

Sadašnja vrijednost nakon 2 godine - (1 + it) (1 + it+1) – it predstavlja nominalnu kamatnu stopu

za ovu godinu, a it+1 jednogodišnju nominalnu kamatnu stopu za iduću.

Diskontirana sadašnja vrijednost nakon 2 godine od danas – 1 / (1 + it) (1 + it+1)

Opća formula sadašnje diskontirane vrijednosti Sadašnja diskontirana vrijednost niza plaćanja/zarade $Vt - $Vt = $zt + [1 / 1 + it] $zt+1 + [1 / (1 + it) (1 + it+1)] $zt+2 + ... – vrijednost slijeda plaćanja u današnjim dolarima (kada su buduća plaćanja poznata); $zt je današnje plaćanje, $zt+1 je plaćanje sljedeće godine itd. Svako buduće plaćanje pomnoženo je svojim diskontnim faktorom. Što se plaćanje vrši dalje u budućnosti, manji je diskontni faktor a time i manja današnja vrijednost budućeg plaćanja. Odnosno, buduća plaćanja su sve više i više diskontirana, tako da je njihova diskontirana sadašnja vrijednost niža. Očekivana sadašnja diskontirana vrijednost niza plaćanja/zarade V($zt) – temelji se na

očekivanjima budućih plaćanja - $Vt = $zt + [1 / 1 + it] $zet+1 + [1 / (1 + it) (1 + ie

t+1)] $zet+2 + ...

* najčešće se koristi za obveznice Zaključak:

- $z ili $ze raste, V raste - sadašnja vrijednost pozitivno ovisi o sadašnjim i budućim plaćanjima. Povećanje današnjeg $z ili bilo kojeg budućeg $ze dovodi do povećanja sadašnje vrijednosti.

- i ili ie raste, V pada - sadašnja vrijednost negativno ovisi o sadašnjim i budućim kamatnim stopama. Povećanje sadašnje i ili bilo koje buduće ie dovodi do smanjenja sadašnje vrijednosti.

Konstatne kamatne stope - $Vt = $zt + [1 / 1 + i] $zet+1 + [1 / (1 + i)2] $ze

t+2 + ... – sadašnja

vrijednost je vagana suma sadašnjih i očekivanih budućih plaćanja: ponderi geometrijski opadaju tijekom vremena. Ponder za plaćanje ove godine je 1, ponder za plaćanje n godina od danas je (1/(1 + i))n. Uz pozitivnu kamatnu stopu, što računamo dalje u budućnost, ponderi se sve više i više približavaju nuli.

Konstatne kamatne stope i plaćanja - $Vt = $zt * 1 – [1/(1 + i)n] / 1 – [1/(1 + i)] – slijed jednakih

plaćanja ($z bez vremenskog indeksa) tijekom n godina uključujući i ovu godinu. Konstatne kamatne stope i plaćanja, beskonačni niz -

$Vt = $zt * (1/1 + i) (1/[1 – (1/(1 + i))] * $z $Vt = $z/i – sadašnja vrijednost konstatnog niza

plaćanja $z jednaka je mojeru $z i kamatne stope i (pr iz stvarnog života su konzole – obveznice izdane u Engleskoj koje su trajno donosile isplatu fisknog godišnjeg iznosa). $z je fiksni anuitet. Nulte kamatne stope – kada je i=0, onda 1/(1+i) =1 kao i [1/(1+i)n] za svaku potenciju n. Iz tog razloga, sadašnja diskontirana vrijednost niza očekivanih plaćanja tek je zbroj tih očekivanih plaćanja.

www.referada.hr

Realne kamatne stope i sadašnje vrijednosti Isplate izražene u košaricama dobara.

Vt = zt + [1 / (1 + rt)] zet+1 + [1 / (1 + rt) (1 + re

t+1)] zet+2 + ... $Vt/Pt = Vt – gdje rt, re

t+1

predstavlja niz sadašnjih i očekivanih budućih dolarskih plaćanja, a Vt je realna sadašnja vrijednost budućih plaćanja. Sadašnju vrijednost niza plaćanja možemo računati na dva načina:

1. kao sadašnju vrijednost niza plaćanja izraženih u dolarima diskontiranih za nominalne kamatne stope a potom podijeljenih današnjom razinom cijena

2. kao sadašnju vrijednost niza plaćanja izraženih u realnim terminima diskontiranih za realne kamatne stope

Nominalne i realne kamatne stope i IS-LM model Poduzeća razmatraju realnu kamatnu stopu. Poduzeća proizvode dobra i žele znati koliko će trebati otplatiti izraženo u dobrima (a ne u dolarima).

IS relacija - Y = C(Y – T) + I(Y, r) + G – r je realna kamatna stopa. Investicijsko trošenje i

potražnja za dobirma ovisi o realnoj kamatnoj stopi (a ne nominalnoj kao do sad).

LM relacija – M/P = YL(i) – potražnja za novcem ovisi o nominalnoj kamatnoj stopi.

Realna kamatna stopa – r ≈ i – πe.

Zaključak:

- kamatna stopa koja je pod izravnim utjecajem monetarne politike je nominalna kamatna stopa

- kamatna stopa koja utječe na potrošnju i proizvodnju je realna kamatna stopa - utjecaju monetarne politike na domaći proizvod ovise o tome kako se kretanja

nominalne kamatne stope pretvaraju u kretanja realne kamatne stope Rast novca, inflacija i nominalne i realne kamatne stope Viši rast novca u kratkom roku dovodi do nižih nominalnih kamatnih stopa, ali u srednjem roku dovodi do viših nominalnih kamatnih stopa. Viši rast novca u kratkom roku dovodi do nižih realnih kamatnih stopa, ali u srednjem roku nema nikakvog utjecaja na realne kamatne stope. Negativan nagib IS: za danu očekivanu stopu inflacije, nominalna kamatna stope i realna kamatna stopa kreću se zajedno. Smanjenje nominalne kamatne stope podrazumijeva smanjenje realne kamatne stope, dovodeći do rasta trošenja i domaćeg proizvoda. Pozitivan nagib LM: uz danu novčanu masu, povećanje Y, koje dovodi do povećanje potražnje za novcem, zahtijeva povećanje nominalne kamatne stope. Ravnoteža se nalazi u sjecištu krivulja IS i LM, u točki A, s razinom domaćeg proizvoda YA, nominalnom kamatnom stopom iA. Uz danu nominalnu kamatnu stopu, realna kamatna stopa

dana je izrazom rA = iA – πe.

Slika. IS-LM ravnoteža (str 300)

Slika. Kratkoročni učinci povećanja rasta novca (str 301)

www.referada.hr

Banka poveća stopu rasta novca.

U kratkom roku, viša nominalna stopa

rasta novca dovest će do povećanja

realne količine novca što pomiče LM

desno dolje u LM'. Uz danu razinu Y,

povećanje M/P dovodi do smanjenja i.

IS se ne pomiče: uz danu očekivanu

inflaciju, dana nominalna kamatna stopa

odgovara istoj realnoj kamatnoj stopi i

istoj razini trošenja i Y.

Gospodarstvo se kreće uzduž IS. Ravnoteža se pomiče iz A u B. Domaći proizvod je viši.

Nominalna kamatna stopa je niža, a uz danu očekivanu inflaciju, i realna kamatna stopa.

U srednjem roku, središnja banka stalno povećava stopu rasta novca. Y se vraća na svoju

prirodnu razinu koja je konstantna tijekom vremena. Stopa inflacije je jednaka stopi rasta

novca umanjenoj za stopu rasta domaćeg proizvoda. Rastuća razina Y podrazumijeva rastuću

razinu transakcija a time i rastuću potražnju za realnim novcem. Stopa inflacije jednaka je stopi

nominalnog rasta novca. Uz dane G i T, realna kamatna stopa vraća se na razinu prirodne

kamatne stope rn. U srednjem roku, stopa rasta novca ne utječe niti na Y niti na realnu

kamatnu stopu.

i = rn + π i = rn + gm – u srednjem roku, nominalna kamatna stopa jednaka je prirodnoj

realnoj kamatnoj stopi uvećanoj za stopu rasta novca. Povećanje rasta novca dovodi do

jednakog povećanja nominalne kamatne stope – Fisherova hipoteza – nominalna kamatna

stopa raste jedan za jedan s inflacijom.

Od kratkog do srednjeg roka

Kratki rok: smanjenje i uzrokuje smanjenje r. r < rn Y > Yn u < un π raste.

Tijekom vremena: π > gm gm – π < 0 i raste.

Srednji rok: r = rn; Y = Yn; u = un; π = gm; i = rn + gm.

*Kvantitativna teorija novca (Fisher) – količina novca dostupna u nekoj ekonomiji određuje

vrijednost novca. Fisherova jednadžba – MV = PT. M – količina novca, V – brzina opticaja

novca, P – prosječna cijena, T – broj transakcija u gospodarstvu. Postoji jednakost između

količine ponuđenog novca i količine potrošenog novca. Pretpostavlja se da su V i T konstantni,

barem na kratke rokove. Tako svaka promjena M dovodi do promjene P. Odnosno, povećaj

ponudu novca i doći će do inflacije.

www.referada.hr

POGLAVLJE 15. Financijska tržišta i očekivanja

Vrste obveznica

Državne obveznice – izdaje ih vlada ili vladina agencija.

Korporacijske obveznice – izdaju ih poduzeća.

Diskontne obveznice – obećavaju jednu isplatu po dospijeću (koja se naziva nominalna

vrijednost obveznice).

Kuponske obveznice – obećavaju više plaćanja prije dospijeća (kuponski anuiteti) i jednu

isplatu prilikom dospijeća (nominalna vrijednost obveznice). Omjer kuponskog anuiteta i

nominalne vrijednosti naziva se anuitetna (kuponska) kamatna stopa. Tekući prinos je omjer

kuponskog anuiteta i cijele obveznice.

Trezorski računi (T-računi) – obveznice s dopsijećem do godine dana od datuma izdavanja. To

su diskontne obveznice koje donose samo jednu isplatu po dospijeću.

Trezorski zapisi – obveznice s dospijećem od 1 do 10 godina od datuma izdavanja.

Trezorske obveznice – obveznice s dospijećem od 10 ili više godina od datuma izdavanja.

Trezorski zapisi i obveznice su kuponske obveznice.

Nominalne obveznice – obećavaju slijed fiksnih nominalnih isplata u domaćoj valuti – najčešća

vrsta.

Indeksirane obveznice – obveznice koje obećavaju isplatu korigiranu za inflaciju, a ne fiksnu

nominalnu isplatu.

Ocjene prema riziku neotplate

Moodyjeva ocjena obveznica – kreće se u rasponu od Aaa za obveznice kod kojih gotovo ne

postoji rizik neotplate do C za obveznice s visokim rizikom neotplate. Niži rang znači da

obveznica mora nositi višu kamatnu stopu, inače je investitori neće kupiti.

Cijene obveznica i prinosi na obveznice

Dvije dimenzije:

1. Rizik neotplate – rizik da izdavatekh obveznice neće u potpunosti isplatiti iznos

obećan obveznicom.

2. Dospijeće – vrijeme tijekom kojeg obveznica obećava isplate primatelju.

Prinos do dospijeća – pridružena kamatna stopa svakoj od obveznica. Prinosi od obveznica su

obično kratkog dospijeća (do god dana) i zovu se kratkoročne kamatne stope. Prinosi od

obveznica s duljim dospijećem se zovu dugoročne kamatne stope.

Krivulja prinosa/ročna struktura kamatne stope – relacija između dospijeća i prinosa.

www.referada.hr

Cijena obveznica kao sadašnje vrijednosti:

a) Jednogodišnja kamatna stopa - $P1t = $100 / 1 + i1t - $P1t je cijena obveznice, koja

mora biti jednaka sadašnjoj vrijednosti isplate od 100$ sljedeće godine. Trenutna

jednogodišnja kamatna stopa je i1t. Cijena jednogodišnje kamatne stope mijenja se

obrnuto u odnosu na trenutnu jednogodišnju nominalnu kamatnu stopu.

b) Dvogodišnja kamatna stopa - $P2t = $100 / (1 + i1t) (1 + ie1t+1) – i1t označava

jednogodišnju kamatnu stopu ove godine, a ie1t+1 jednogodišnju stopu koju financijska

tržišta očekuju za sljedeću godinu. Cijena dvogodišnje obveznice je obrnuto ovisna o

trenutnoj jednogodišnjoj kamatnoj stopi i jednogodišnjoj kamatnoj stopi koja se

očekuje sljedeće godine.

Arbitraža i cijena obveznica

Jednogodišnji povrat:

a) Jednogodišnje obveznice u godini t+1 – (1 + i1t) – za svaki dolar koji uložite u

jednogodišnje obveznice, dobit ćete (1 + i1t) dolara sljedeće godine.

b) Dvogodišnje obveznice u godini t+1 - $Pe1 t+1 / $P2t – kako je cijena dovogdišnje

obveznice $P2t, svaki dolar koji uložite u dvogodišnje obveznice kupuje $1/$P2t

obveznica danas. Kada nastupi sljedeća godina, ova će obveznica imati samo jednu

godinu do dospijeća, i tako postaje jednogodišnja. Stoga cijena po kojoj se može

očekivati prodati sljedeće godine je $Pe1 t+1 što je očekivana cijena jednogodišnje

obveznice sljedeće godine.

Hipoteza očekivanja – odluka o držanju obveznica ne ovisi samo o očekivanom prinostu već i

o riziku povezanom s držanjem svake obveznice.

Dvije obveznice nude isti očekivani jednogodišnji povrat – 1 + i1t = $Pe1 t+1 / $P2t – lijeva strana

daje povrat po dolaru od držanja jednogodišnje obveznice godinu dana, desna strana daje

očekivani povrat po dolaru od držanja dvogodišnje obveznice godinu dana – relacija arbitraže.

Cijena jednogodišnje obveznice sljedeće godine - $Pe1 t+1 = $100 / (1 + ie

1 t+1) – ovisi o

jednogodišnjoj kamatnoj stopi sljedeće godine. Očekuje se da če cijena obveznice sljedeće

godine biti jednaka zadnjoj isplati (100$) koja je diskontirana jednogodišnjom kamatnom

stopom koja se očekuje sljedeće godine.

Arbitraža – podrazumijeva da je današnja cijena dvogodišnje obveznice jednaka sadašnjoj

vrijednosti očekivane cijene obveznica sljedeće godine. Očekivani povrati da dvije imovine

moraju biti jednaki.

Arbitraža između jednogodišnjih i dvogodišnjih obveznica podrazumijeva da je cije

dvogodišnje obveznice sadašanja vrijednost isplate za dvije godine (odnosno 100 dolara

diskontirane korištenjem trenutnih jednogodišnjih kamatnih stopa i očekivanih jednogodišnjih

kamatnih stopa sljedeće godine).

Prinos na obveznice

Prinos do dospijeća na n-godišnju obveznicu/n-godišnja kamatna stopa –

www.referada.hr

$P2t = $100 / (1 + i2t)2 – konstanta godišnja kamatna stopa koja čini današnju cijenu obveznice

jednaku sadašnjoj vrijednosti budućih isplata na obveznicu.

Relacija – (1 + i2t)2 = (1 + i1t) (1 + ie1 t+1) – daje nam točnu relaciju između dvogodišnje kamatne

stope i2t, trenutne jednogodišnje kamatne stope i1t i očekivane jednogodišnje kamatne stopa

sljedeće godine ie1 t+1.

i2t ≈ ½ (i1t + ie1 t+1) – dvogodišnja kamatna stopa je približno jednaka prosjeku trenutne

jednogodišnje kamatne stopa i očekivane jednogodišnje kamatne stopa sljedeće godine.

Dugoročne kamatne stopa odražavaju trenutne i buduće očekivane kratkoročne kamatne

stope.

Tumačenje krivulje prinosa

Ie1t+1 = 2i2t – i1t – jednogodišnja kamatna stopa koja se očekuje sljedeće godine, jednaka je

dvostrukom prinosu na dvogodišnje obveznice umanjenom za tekuću jednogodišnju kamatnu

stopu.

Kada je krivulja prinosa rastuća, odnosno kada su dugoročne kamatne stope na višoj razini od

kratkorčnih – to nam govori da financijska tržišta očekuju više kratkoročne kamatne stope u

budućnosti.

Kada krivulja prinosa naginje prema dolje, odnosno kada su dugoročne kamate niže od

kratkoročnih – to nam govori da financijska tržišta očekuju niže kratkoročne kamatne stope u

budućnosti.

Slika. Predviđanje mekog prizemljenja – IS-LM krivulja (str. 318)

Kamatna stopa je kratkoročna i.

Očekivana inflacija je jednaka nuli.

Predviđanja su nagovještala „meko

prizemljenje“ – povratak Y u Yn te blagi

pad kamatnih stopa.

www.referada.hr

Tržište dionica i kretanje cijena dionica

Poduzeća namiču sredstva na dva načina:

Zaduživanjem – putem obveznica i zajmova

Dioničkim kapitalom – izdavanjem dionica (vlasničkih udjela)

Dionice isplaćuju dividende u iznosu određenom od strane poduzeća. Dividende se isplaćuju

iz dobiti poduzeća. U pravilu iznose manje od dobiti poduzeća, jer poduzeće dio dobiti

zadržava za financiranje svojih ulaganja. Dividende se kreću usporedno s dobiti – kada dobit

raste, rastu i dividende.

Indeksi cijena dionica:

S&P (Standard & Poor's) indeks – mjeri kretanja prosječne cijene dionica 500 velikih

tvrtki u Americi.

Dow Jones Industrial Index – obuhvaća samo dionice industrijskih tvrtki, manje

reprezentativan od S&P kad je riječ o prosječnoj cijeni dionica.

Nikei Index – odražava promjene cijena u Tokiju

FT – promjene cijena dionica u Londonu

CAC – promjene cijena dionica u Parizu

Nominalni indeks cijena dionica – daje kretanje cijena dionica u dolarima.

Realni indeks cijena dionica – korigiran za inflaciju, nominalni indeks dijeljen sa CPI-jem za

svaku godinu.

Cijena dionica kao sadašnje vrijednosti

Cijena dionice mora biti jednaka sadašnjoj vrijednosti budućih očekivanih dividendi.

Nominalna cijena (bez dividende) - $Qt = $Det+1/1 + i1t + $De

t+2/(1 + i1t) (1 + ie1 t+1) + ... – cijena

dionice nakon isplate dividende za ovu godinu, prva dividenda će biti isplaćena iduće godine.

Cijena dionice jednaka je sadašnjoj vrijednosti dividende sljedeće godine, diskontiranoj

tekućom 1godišnjom kamatnom stopom te uvećanoj za sadašnju vrijednost dividende za dvije

godine, diskontiranoj ovogodišnjom 1godišnjom kamatnom stopom i očekivanom 1godišnjom

kamatnom stopom za iduću godinu itd.

$Qt – cijena dionice; $Dt – dividenda ove godine; $Det+1 – očekivana dividenda za godinu dana.

Realna cijena - Qt = Det+1/(1 + r1t) + De

t+2/(1 + r1t) (1 + re1 t+1) + ... – realna cijena dionice izražena

kao sadašnja vrijednost budućih realnih dividendi, diskontiranu nizom 1godišnjih realnih

kamatnih stopa.

Više očekivane realne buduće dividende dovode do više realne cijene dionica. Više tekuće i

očekivane buduće 1godišnje realne kamatne stope dovode do nižih realnih cijena dionica.

www.referada.hr

Pomaci na tržištu dionica

Ključne pomake u kretanju cijena dionica nemoguće je predvidjeti.

Pretpostavke: očekivana inflacija jednaka nuli i = r

Slika. Monetarna ekspanzija na tržištu dionica (burzi) (str 323)

Rast novca pomiče LM prema dolje.

Ravnotežni Y se pomiče iz A u A'.

Kako će tržište reagirati, ovisi o

očekivanjima tržišta:

Ako je tržište dionica točno predvidjelo da

će se Fed odlučiti za ekspanzivnu politiku,

na tržištu dionica neće doći do reakcije.

Ako se Fed-ov potez pokaže iznenađujućim,

cijene dionica će porasti. Povećat će se zato

što se privremeno snižavaju kamatne stope i

što se kratkoročno povećava Y a time i

dividende.

Slika. Porast osobne potrošnje i burza (fiskalna ekspanzija) (str. 324)

Prikaz a) Porast C dovodi do više kamatne stope i više razine Y. Nova ravnoteža je u A'. Reakcija

tržišta dionica ovisi o nagibu krivulje LM i o ponašanju Fed-a, što slijedi.

Prikaz b) Ako je LM strma, i naglo skače a Y blago raste. Cijene dionica padaju. Ukoliko je LM

ravna, i blago raste a Y naglo skače. Cijene dionica se povećavaju. Ovaj odgovor zanemaruje

učinak pomaka IS na ponašanje Fed-a.

Prikaz c) Ako se Fed prilagođava, i ne raste ali Y raste. Cijene dionica se povećavaju. Ako Fed

odluči zadržati Y konstantnim (monetarnom kontrakcijom), i raste ali ne i Y. Cijene dionica

padaju.

Zaključak: Promjene Y mogu ili ne moraju biti povezane s istosmjernim promjenama cijena

dionica. Hoće li biti povezane ovisi o: početnim očekivanjima tržišta, izvoru škova i

očekivanjima tržišta glede reakcije sredšnje banke na promjenu Y.

Mjehurići, hirovi i cijene dionica

Tvrdnja da cijene dionica nisu uvijek na razini svoje temeljne vrijednosti (sadašnja vrijednost

očekivanih dividendi) i da su ponekad podcijenjene ili precijenjene.

Racionalni špekulativni mjehurići – kretanja cijena kada sama očekivanja ulagača da će cijena

sljedeće godine porasti dovede do porasta cijena dionica. Temeljna vrijednost dionice je

jednaka nuli, no pojedinci mogu biti voljni platiti cijenu višu od njene temeljne vrijednosti ako

očekuju da će cijena u budućnosti porasti.

Hirovi – odstupanja cijena dionica od njihove temeljne vrijednosti kada ulagači na osnovu

ekstrapolacije prošlih prinosa predviđaju budućnost i dionice postaju „vruće“ samo zato što

im je cijena u prošlosti rasla.

www.referada.hr

POGLAVLJE 16. Očekivanja, osobna potrošnja i investicije

Osobna potrošnja

Teorija potrošnje permanentnog dohotka (Milton Friedman, 1950) – potrošači gledaju dalje

od svog tekućeg dohotka.

Teorija životnog ciklusa potrošnje (Franco Modigliani, 1950) – prirodno razdoblje planiranja

za potrošača je cijeli životni vijek.

Teorija vrlo opreznog potrošača:

Prvo bi procijenio svoje financijsko bogatstvo (vrijednost obveznica i dionica, tekući i

štedni računi) i bogatstvo u nekretninama (kuće koje posjeduje minus neotplaćeni

iznos hipoteke). Neljudsko bogatstvo = financijsko bogatstvo + bogatstvo u

nekretninama.

Ljudsko bogatstvo – sadašnje vrijednosti očekivanog dohotka od rada poslije

oporezivanja.

Ukupno bogatstvo = ljudsko + neljudsko bogatstvo. Nakon izračuna odlučuje koliki

dio tog bogatstva će potrošiti. Pretpostavimo da će trošiti onaj dio svog ukupnog

bogatstva koji će mu omogućiti da u preostalom dijelu života iz godine u godinu

zadrži razinu osobne potrošnje na otprilike jednakoj razini.

Ukoliko bi ta razina bila viša od njegovog trenutnog dohotka, zadužit će se za iznos da

popuni razliku.

Ukoliko bi ta razina bila niža od tekućeg dohotka, uštedio bi razliku.

Odluka o osobnoj potrošnji – Ct = C (ukupno bogatstvot)

Ct – osobna potrošnja u vremenu t, (ukupno bogatstvot) – zbroj neljudskog i ljudskog bogatstva

u vremenu t.

Ljudsko bogatstvo - V(YeLt – Te

t) - očekivana realna sadašnja vrijednost oporezivanog dohotka

od rada. YeLt – realni dohodak od rada u god t; Te

t – realni porezi u god t.

Utjecaj tekućeg dohotka na C – Ct = C(ukupno bogatstvo, YLt – Tt) – osobna potrošnja je

rastuća fja ukupnog bogatstva i rastuća fja tekućeg dohotka od rada nakon oporezivanja.

Očekivani rast Y u budućnosti: rast Ye dovodi do rasta očekivanog budućeg dohotka od rada,

što dovodi do porasta ljudskog bogatstva te do porasta današnjeg C.

Očekivani rast budućeg dohotka: dovodi do rasta očekivane buduće dividende što dovodi do

rasta cijena dionica te time raste i neljudsko gospodarstvo, što dalje povećava C.

Ovisnost C o očekivanjima ima dvije glavne implikacije za odnos između C i Y:

Potrošnja će na fluktuacije trenutnog dohotka vjerojatno reagirati u omjeru manjem

od jedan za jedan

Potrošnja se može promijeniti čak iako se tekući dohodak ne mijenja (utjecaj

očekivanja na povjerenje potrošača)

Investicije

www.referada.hr

Investicije ovise o sadašnjoj kamatnoj stopi i sadašnjoj razini prodaje. Bitna je realna kamatna

stopa.

Investicije i očekivanja o dobiti:

1) Stopa amortizacije δ – mjeri koliko korisnosti stroj izgubi tijekom razdoblja od 1

godine. Novi stroj ove godine vrijedi (1 – δ) strojeva sljedeće godine, (1 – δ)2 strojeva

za 2 godine itd.

* Statističari su postavili na temelju istraživanja da je to između 4% i 15% za strojeve

te 2% do 4% za zgrade i tvornice.

2) Sadašnja vrijednost očekivane dobiti/realna dobit V(Πet):

a. Sadašnja vrijednost očekivane dobiti u god t+1 – (1/1 + rt) Πet+1 – ako tvrtka

kupi stroj u god t, on stvara svoju prvu očekivanu dobit u godini t+1.

b. Sadašnja vrijednost očekivane dobiti u god t+2 –

[1/(1 + rt) (1 + ret+1)] (1 – δ)Πe

t+2 – uračunata amortizacija

Sadašnja vrijednost očekivane dobiti -

V(Πet) = (1/1 + rt) Πe

t+1 + [1/(1 + rt) (1 + ret+1)] (1 – δ)Πe

t+2 + ... – očekivana sadašnja

vrijednost jednaka je diskontiranoj vrijednosti očekivane dobiti sljedeće godine plus

diskontirana vrijednost očekivane dobiti za dvije godine od danas.

3) Odluka o investiranju – ovisi o odnosu između sadašnje vrijednosti očekivane dobiti i

cijene stroja.

Pretpostavimo da je stvarna cijena stroja 1. Ukoliko je sadašnja vrijednost manja od

1, poduzeće ne bi trebalo kupiti stroj. Ukoliko sadašnja vrijednost premašuje 1,

poduzeće ima poticaj za kupnju novog stroja.

Funkcija investicija – It = I[V(Πet)] – investicije pozitivno ovise o očekivanoj sadašnjoj

vrijednosti buduće dobiti. Što je viša sadašnja ili očekivana dobit, viša je očekivana

sadašnja vrijednost kao i razina investicija. Što su više sadašnje ili očekivane realne

kamatne stope, niža je očekivana sadašnja vrijednost, a time i niža razina I.

Πt – dobit po stroju odnosno dobit po jedinici kapitala za gospodarstvo u cjelini; V(Πet)

– očekivana sadašnja vrijednost dobiti po jedinici kapitala.

Statična očekivanja – V(Πet) = (Πt/ rt + δ) – očekivanja gdje ljudi očekuju da budućnost bude

nalik sadašnjosti [očekuju da i buduća dobit po jedinici kapitala (Πet+1 = Πe

t+2 =...= Πt) i buduće

kamatne stope (ret+1 = re

t+2 = ... = rt) ostanu na razini jednakoj današnjoj].

Sadašnja vrijednost očekivane dobiti je omjer izračunate dobiti po jedinici kapitala i zbroju

realne kamatne stope i stopa amortizacije.

U tom slučaju su investicije - It = I(Πt/ rt + δ) – funkcija omjera stope dobiti i zbroja kamatne

stope i stope amortizacije. Nazivnik (rt + δ) je trošak korištenja/najma ili kapitalna renta.

Investicije ovise o omjeru dobiti i troška korištenja. Što je viša stopa dobiti, viša je razina I. Što

je viša realna kamatna stopa, viši je trošak korištenja a time i niža razina I.

Sadašnja dobit u odnosu na očekivanu (u SADu)

Investicije povezane s tekućom dobiti – investicije mjerene kao omjer fiksnih nestambenih

investicija i količine fiksnog nestambenog.

Dobit je izračunata kao omjer zbroja dobiti poslije oporezivanja i kamata plaćenih od strane

www.referada.hr

(američkih) korporacija, podijeljenog njihovim kapitalom. Prosječna vrijednost tog omjera

iznosi približno 6% godišnje (1 dolar kapitala stvara prosječno 6 centi dobiti godišnje).

Ukoliko poduzeća očekuju da će se buduća dobit kretati vrlo slično sadašnjoj, tada će se

sadašnja vrijednost dobiti u velikoj mjeri kretati poput sadašnje dobiti, a tako će biti i s

investicijama. Učinak tekuće dobiti na investicije je jači nego što se može predvidjeti pomoću

teorije.

Ukoliko ima nisku tekuću dobit, poduzeće koje želi kupiti nove strojeve može do potrebnih

sredstava doći jedino zaduživanjem. Premda očekivana dobit može djelovati obećavajuće,

stvari mogu krenuti u lošem smjeru i poduzeće neće moći otplatiti svoj dug.

No ukoliko je tekuća dobit visoka, poduzeće može financirati svoje investicije jednostavno

zadržavajući dio svoje dobiti, bez potrebe za zaduživanjem. Bit je u tome da viša sadašnja dobit

može navesti poduzeće da više i ulaže.

Mogu se javiti i poteškoće kod posuđivanja. Potencijalni vjerovnici možda neće biti uvjereni

da je predloženi projekt tako dobar kako poduzeće tvrdi. Ukoliko poduzeće ima visoku

sadašnju dobit, nema potrebe da se zadužuje te stoga niti ne treba uvjeravati potencijalne

vjerovnike.

Kako bi odgovarala promatranom ponašanju investicija - It = I[V(Πet), Πt] - investicije ovise o

očekivanoj sadašnjoj vrijednosti profita i o trenutnoj razini profita.

Dobit i prodaja

Dobit određuju: (1) razina prodaje i (2) postojeća količina kapitala.

Ako je prodaja niska u odnosu na kapital, tada je vjerojatno da će i dobit po jedinici kapitala

biti niska.

Dobit po jedinici kapitala – Πt = Π(Yt/Kt) – je rastuća fja omjera prodaje i kapitala. Za danu

veličinu K, što je veća prodaja (Y), veća je i dobit. Za danu razinu Y, što je veći K, manja je Π.

Odnos između Y i Π – trenutni domaći proizvod utječe na trenutnu dobit, očekivani budući Y

utječe na očekivanu buduću dobit, a trenutna i očekivana dobit utječu na investicije.

Promijenjivost osobne potrošnje i investicija:

- osobna potrošnja i investicije se obično kreću zajedno

- investicije su primjenjivije od osobne potrošnje – relativni pomaci I variraju od -17%

do 12% a relativni pomaci C od -4% do 3%

- iako je razina I znatno manja od C, promjene I iz jedne godine u sljedeću obično su

iste jačine kao i promjene C. Obje sastavnice približno jednako pridonose

fluktuacijama domaćeg proizvoda tijekom vremena

Tobinov q – omjer koji daje vrijednost jedinice raspoloživog kapitala u odnosu na njegovu

trenutnu nabavnu cijenu. „q“ je varijabla koja odgovara vrijednosti jedinice raspoloživog

kapitala u odnosu na nabavnu cijenu istog. Što je viši q, viša je i vrijednost kapitala u odnosu

na njegovu trenutnu nabavnu cijenu, a više bi trebale biti i investicije.

Profitabilnost – očekivana diskontirana sadašnja vrijednost dobiti.

www.referada.hr

Tijek novca – sadašnja dobit, neto tijek novca koji tvrtka prima.

Skupovi panel podataka – su skupovi podataka koji daju vrijednost jedne ili više varijabli za

brojne pojedince ili brojna poduzeća tijekom vremena.

POGLAVLJE 17. Očekivanja, domaći proizvod i ekonomska politika

Očekivanja i odluke

- porast tekućeg i budućeg realnog dohotka od rada nakon oporezivanja, ili smanjenje

tekućih i očekivanih budućih realnih kamatnih stopa povećavaju ljudsko bogatstvo,

koje dovodi do porasta potrošnje

- povećanje tekućih i budućih realnih dividendi, ili smanjenje sadašnjih očekivanih

budućih kamatnih stopa povećava cijene dionica, koje dovode do povećanja

neljudskog bogatstva i zatim povećanja potrošnje

- smanjenje tekućih i budućih očekivanih nominalnih kamatnih stopa dovodi do

povećanja cijena obveznica, što dovodi do povećanja neljudskog bogatstva i

povećanja potrošnje

- povećanje tekuće i očekivane realne dobiti poslije poreza, ili smanjenje tekuće ili

očekivane buduće realne kamatne stope povećava sadašnju realnu vrijednost dobiti

nakon oporezivanja koja zatim dovodi do povećanja investicija

www.referada.hr

Očekivanje i IS relacija

Agregatna privatna potrošnja A – A(Y, T, r) ≡ C(Y – T) + I(Y, r) IS relacija: Y = A(Y, T, r) + G.

Agregatna privatna potrošnja je rastuća fja dohotka – viši Y povećava C i I.

Agregatna privatna potrošnja je opadajuća fja poreza – viši T smanjuju potrošnju.

Agregatna privatna potrošnja je opadajuća fja realne kamatne stope – viša r smanjuje I.

Uvođenje očekivanja – Y = A(Y, T, r, Y'e, T'e, r'e) + G – apostrof označava varijablu budućeg

razdoblja. Povećanje bilo tekućeg ili očekivanog budućeg dohotka povećavaju privatnu

potrošnju. Povećanje bilo tekućih ili očekivanih budućih poreza smanjuju privatnu potrošnju.

Povećanja bilo tekuće ili očekivane buduće realne kamatne stope smanjuju privatnu

potrošnju.

Slika. Nova krivulja IS (str 358)

Uz dana očekivanja, smanjenje r dovodi

do blagog porasta povećanja Y.

Krivulja IS strmo opada.

Povećanje G ili Y'e pomiču IS u desno.

Povećanja T, T'e i r'e pomiču IS u lijevo.

Značajno smanjenje r (od rA do rB) dovodi

do neznatnog povećanja Y.

Učinak smanjenja realne kamatne stope na Y ovisi o dva učinka:

- Učinak realne kamatne stope na potrošnju pri danom dohotku – smanjenje r, uz

nepromijenjena očekivanja r'e, nema mnogo utjecaja na potrošnju

- Veličina multiplikatora – multiplikator će vjerojatno biti malen. Veličina

multiplikatora ovisi o veličini utjecaja promjene Y na potrošnju. No promjena Y, uz

nepromijenjena očekivanja Y'e, vjerovatno neće imati značajan utjecaj na potrošnju

LM relacija, očekivanja i Y

Kamatna stopa koja ulazi u LM, ona na koju Fed direktno utječe, jest tekuća nominalna

kamatna stopa. Ono što bitno utječe na potrošnju i domaći proizvod je dugoročna realna

kamatna stopa.

Očekivana buduća realna kamatna stopa – r'e = i'e – π'e – kada Fed povećava ponudu novca i

na taj način smanjuje nominalnu kamatnu stopu i, učinak na tekuće i očekivane buduće

kamatne stope ovisi o:

- Navodi li rast Ms financijska tržišta na ispravak svojih očekivanja i'e

- Navodi li rast Ms financijska tržišta na ispravak svojih očekivanja glede tekuće i

buduće inflacije

LM relacija – M/P = YL(r)

Slika. Novi IS-LM (str 361)

www.referada.hr

Krivulja IS opada strmo. Uz ostale uvjete

nepromijenjene, promjena r ima mali

utjecaj na Y.

Krivulja LM je rastuća. Povećanje Y

dovodi do povećanja Md.

Uz danu ponudu novca, raste r.

Ravnoteža je u točki A.

Slika. Monetarna ekspanzija (str 362)

Uz dana očekivanja, povećanje Ms

dovodi do pomicanja LM prema dolje.

Strma krivulja IS znači da povećanje Ms

ima tek mali utjecaj na Y i veliki utjecaj

na smanjenje r.

Ukoliko financijska tržišta počinju

očekivati niže buduće r i viši budući Y,

IS se pomiče u desno. Nova ravnoteža

je u točki C.

Premda je izravan učinak ekspanzije

novčane ponude na Y ograničen, potpuni učinak postaje znatno veći kad se u obzir uzmu

očekivanja.

Učinci monetarne politike ovise o očekivanjima:

- Ukoliko monetarna ekspanzija navodi financijsko tržište da isprave svoja očekivanja

budućih kamatnih stopa i Y, tada učinci na Y mogu biti veliki

- Ukoliko očekivanja ostanu nepromijenjena, utjecaji na Y bit će mali

Slika. Fiskalna kontrakcija (str 365)

Smanjenje deficita (odnosno G) može

povećati Y čak i u kratkom roku, ako se

uzmu u obzir očekivanja o budućim

pozitivnim učincima smanjenja deficita.

Optimistična očekivanja mogu dovesti

do porasta tekuće potrošnje a time i Y.

3 čimbenika na pomak IS:

- G pada i pomiče IS u lijevo

- Y'e raste i pomiče IS u desno

- r'e pada i pomiče IS u desno

Što je manje smanjenje G, manji je nepovoljnu učinak na današnju potrošnju.

Što je veće smanjenje G'e, značajniji je učinak na očekivani budući domaći proizvod i kamatne

stope, a time i veći povoljan učinak na današnju potrošnju.

Natovarivanje programa smanjenja deficita s malim rezovima danas a većim u budućnosti,

dobesti do povećanja Y.

Vjerodostojnost – doživljena vjerodostojnost da će vlada provesti obećano kada tomu dođe

vrijeme.

www.referada.hr

Vrste očekivanja:

- Racionalna očekivanja – očekivanja oblikovana gledanjem unaprijed

- Životinjski nagon – kretanja investicija kojia nisu mogla biti objašnjena kretanjem

tekućih varijabli, promjene očekivanja smatrale su se važnima ali neobjašnjivima

- Adaptivna/prilagodljiva očekivanja – npr pokaže li se njihovo predviđanje o kretanju

određene varijable u određenom razdoblju preniskim, pretpostavilo bi se da će se

ljudi prilagoditi „podizanjem“ svojih očekivanja za vrijednost te varijable u narednom

razdoblju

www.referada.hr

OTVORENO GOSPODARSTVO

POGLAVLJE 18. Otvorenost na tržištu dobara

i financijskim tržištima

Otvorenost na tržištu dobara

Razmjenjiva dobra – dobra koja konkuriraju stranim dobrima na domaćem i stranim tržištima.

Izbor između domaćih i inozemnih dobara – odluka ima direktni utjecaj na domaći proizvod.

Ako kupci odluče kupiti više domaćih proizvoda, raste potražnja za domaćim dobrima kao i Y.

Ako odluče kupiti više stranih proizvoda umjesto domaćeg, raste inozemni proizvod.

Ključan faktor je realni tečaj – relativna cijena inozemnih dobara u odnosu prema domaćim

dobrima.

Nominalni devizni tečajevi (E) – cijena strane valute izražena u terminima domaće valute.

Nominalna aprecijacija – domaće valute predstavlja rast cijene domaće valute izražene u

terminima strane valute. Odgovara smanjenju tečaja E.

Nominalna deprecijacija – smanjenje cijene domaće valute izražene u terminima strane

valute. Odgovara rastu tečaja E.

Sustav fiksnog tečaja – u kojem dvije ili više zemalja održavaju konstantnim tečaj između

svojih valuta. U tom sustavu se javljaju:

Revalvacija – smanjenje nominalnog tečaja (odgovara aprecijaciji).

Devalvacija – rast nominalnog tečaja (odgovara deprecijaciji).

Realni tečaj – ε = EP*/P – cijena inozemnih dobara izražena u terminima domaćih dobara.

P – deflator odnosno cijena domaće valute, P* - cijena strane valute.

Realni tečaj je konstruiran množenjem nominalnog tečaja sa inozemnom razinom cijena, i

zatim dijeljenjem sa domaćom razinom cijena. „Realna“ upućuje na promjene relativnih cijena

dobara a ne relativnih cijena valuta (nominalna).

Relativne promjene realnog tečaja su informativne. Realni se tečajevi mijenjaju s vremenom

(kao i nominalni).

Realna aprecijacija - porast relativne cijene domaćih dobara izražene u terminima inozemnih

dobara. Odgovara smanjenju realnog tečaja.

Realna deprecijacija – smanjenje relativne cijene domaćih dobara izražene u terminima

inozemnih dobara. Odgovara rastu realnog tečaja.

* Inflacija se može izračunati iz porasta P tijekom 1 godine (u %).

www.referada.hr

Otvorenost na financijskim tržištima

Otvorenost na financijskom tržištu omogućava financijskim ulagačima da drže domaću i

inozemnu imovinu, da diverzificiraju svoj portfelj, da špekuliraju na kretanja inozemnih

kamatnih stopa u usporedbi s domaćim kamatnim stopama itd. Također omogućuje zemlji da

ima vanjskotrgovinske suficite i deficite. Zemlja koja ima deficit kupuje više od ostatka svijeta

nego što prodaje ostatku svijeta. Kako bi platila razliku između kupljenog i prodanog, mora

posuditi od ostatka svijeta, a posuđuje tako što inozemnim financijskim investitorima čini

privlačnim da povećaju držanje domaće imovine.

Vanjskotrgovinski deficit – zemlja kupuje više iz inozemstva nego što prodaje inozemstvu

(uvoz > izvoza).

Vanjskotrgovinski suficit – zemlja prodaje više u inozemstvo nego što kupuje iz inozemstva

(uvoz < izvoza).

Platna bilanca – set računa koji prikazuju transakcije jedne zemlje sa ostatkom svijeta,

uključujući i trgovinske i financijske transakcije. Tablica se sastoji od dva dijela: iznad crte

(tekući račun) i ispod crte (kapitalni račun).

Tekući račun – bilježi plaćanja između zemlje i ostatka svijeta (plaćanja ostatka svijeta zemlji i

plaćanja zemlje ostatku svijeta).

Tekući račun

a) Izvoz – plaćanje ostatka svijeta

b) Uvoz – plaćanje zemlje ostatku svijeta

1) Vanjskotrgovinski saldo (a-b)

c) Primljeni dohodak od investicija – rezidenata na inozemnu imovinu koju drže

d) Plaćeni dohodak od investicija – strani rezidenti primaju dohodak od I na domaću imovinu

2) Neto dohodak od investicija (c-d)

3) Neto primljeni transferi – zemlje međusobno daju i primaju određenu pomoć

e) Saldo tekućeg računa (1+2+3) – može biti suficit (pozitivan) ili deficit (negativan)

Kapitalni račun

4) Porast imovine koju drže nerezidenti

5) Porast imovine koju drže rezidenti

6) Saldo kapitalnog računa (4-5) – neto priljev kapitala – razlika između porasta domaće

imovine koju drže nerezidenti i inozemne imovine koju drže domaći rezidenti)

7) Statistička nepodudarnost (6-e) – razlika između tekućeg i kapitalnog računa; u

konačnici bi trebalo biti tekući = kapitalni ali to obično nije slučaj. * ne pišemo minus

www.referada.hr

Izbor između domaće i inozemne imovine

Dvije nove odluke: izbor između držanja domaćeg ili inozemnog novca, te izbor između držanja

domaće imovine koja nosi kamate i inozemne imovine koja nosi kamate.

Očekivani povrat od ulaganja u jednogodišnju domaću obveznicu - $1 = (1 + it) - za svaki

uloženi dolar, dobit ćemo (1 + it) dolara sljedeće godine.

Očekivani povrat od ulaganja u jednogodišnju stranu obveznicu:

Korak 1. Kupiti stranu valutu - $1 = 1/Et .

Korak 2. Očekivani povrat od ulaganja u stranoj valuti – (1/Et)(1 + i*t) – i* je jednogodišnja

kamatna stopa u stranoj valuti.

Korak 3. Očekivani povrat od ulaganja u domaćoj valuti – (1/Et)(1 + i*t)Eet+1.

Uvjet kamatnog pariteta / relacija nepokrivenog kamatnog pariteta –

1 + it = (1 + i*t)(Eet+1/Et) – kada ulagači žele držati samo onaj oblik imovine sa najvišom

očekivanom stopom povrata. Jednadžba zanemaruje troškove i rizik.

Relacija pokrivenog kamatnog pariteta – donosi bezrizičan arbitražni uvjet (stvarne stope

prinosa od dva financijska instrumenta moraju biti iste (a ne očekivane stope kao kod rizične

arbitraže dosad korištene). Ugovara se prodaja obveznica jednu godinu unaprijed po točno

utvrđenoj cijeni koja se zove terminski tečaj.

* Ako je Eet+1 = Et onda vrijedi da je it = i*t.

Uvjet kamatnog pariteta uz očekivanu stopu deprecijacije –

1 + it = (1 + i*t)[1 + (Eet+1 – Et / Et) – prikazuje vezu između i, i* i očekivane stope deprecijacije

domaće valute (Eet+1 – Et / Et) - ako se očekuje aprecijacija domaće valute, ovaj izraz je

negativan.

ako je i ili očekivana stopa deprecijacije < 20% - it ≈ i*t + (Eet+1 – Et / Et) – arbitraža nalaže

da domaća kamatna stopa mora biti (približno) jednaka inozemnoj kamatnoj stopi uvećanoj

za očekivanu stopu deprecijacije domaće valute.

Dodatak za zadatke: Hoćemo li držati domaću ili stranu valutu ovisi o tome hoće li domaća

valuta deprecirati manje ili više od razlike između nominalne kamatne stope domaće i strane

valute. Ako se očekuje da domaća valuta deprecira više od razlike, tada je ulaganje u strane

obveznice privlačnije zato što će, usprkos manjoj kamatnoj stopi, strana valuta sljedeće godine

vrijediti više od domaće. Ako se očekuje da domaća valuta deprecira manje od razlike ili

aprecira, domaća valuta će biti privlačnija od strane valute.

www.referada.hr

POGLAVLJE 19. Tržište dobara u otvorenom gospodarstvu

Potražnja za dobrima

Potražnja za dobrima – Z ≡ C + I + G – εIM + X – X je izvoz, a εIM je cijena pomnožena s

količinom uvoza.

Domaća potražnja za dobrima - C + I + G = C(Y – T) + I(Y, r) + G.

Uvoz – IM = IM(Y, ε) – količina uvoza ovisi o dohotku (veći Y dovodi do većeg uvoza) i o

realnom tečaju (viši ε čini inozemna dobra relativno skupljim, što dovodi do smanjenja količine

uvoza).

Kada je ε = 1 IM = im1 Y

Izvoz – X = X(Y*, ε) – povećanje inozemnog proizvoda dovodi do rasta inozemne potražnje sa

svim dobrima, od kojih se dio odnosi i na domaća dobra, što rezultira rastom izvoza. Povećanje

realnog tečaja (porast relativne cijene inozemnih dobara) čini domaća dobra atraktivnijima

što uzrokuje rast izvoza.

Kada je ε = 1 X = x1 Y*

Multiplikator – 1/1 – (c1 + d1 – im1) – c1 je granična sklonost potrošnji, d1 je granična sklonost

investicijama, im1 je granična sklonost uvozu. Izraz (c1 + d1) pokazuje učinak povećanja Y na C

i I, a (-im1) izražava činjenicu da dio potrošnje odlazi na inozemna dobra a ne samo na domaća.

Multiplikator je manji u otvorenom gospodarstvu nego u zatvorenom zato što je učinak

eksternih varijabli (C, I, G) na Y u otvorenom gospodarstvu manji nego učinak u zatvorenom.

Slika. Potražnja za domaćim dobrima i neto izvoz (str 398)

1) DD prikazuje odnos domaće potražnje

C+I+G kao funkciju Y. Nagib krivulje DD

je pozitivan ali manji od 1. Porast Y od jedne

jedinice povećava potražnju, ali za manje od

jedne jedinice.

Potražnju za domaćim dobrima dobivamo

tako da oduzmemo uvoz – krivulja AA.

Udaljenost DD i AA jednaka je vrijednosti

uvoza za εIM. Zato što se količina uvoza

povećava s rastom dohotka, udaljenost

između dvije krivulje se povećava s

povećanjem dohotka.

AA je položenija od DD – kako se dohodak

povećava dio dodatne domaće potražnje

otpada i na inozemna dobra, a ne samo domaća. Kako se Y povećava, domaća potražnja za

domaćim dobrima povećava se manje nego ukupna domaća potražnja.

AA će imati pozitivan nagib dokle god se dio dodatne potražnje bude odnosio na domaća

dobra. Porast Y dovodi do određenog porasta potražnje za domaćim dobrima.

Kada dodamo izvoz dobivamo krivulju ZZ, koja predstavlja potražnju za domaćim dobrima.

Udaljenost između ZZ i AA jednaka je izvozu. Obzirom da izvoz ne ovisi o Y, udaljenost između

www.referada.hr

te dvije krivulje je konstantna (ZZ i AA su paralelne).

AC = izvoz, AB = uvoz, BC = neto izvoz

b) Odnos između neto izvoza i Y prikazan je krivuljom NX. Neto izvoz je opadajuća fja Y. Kako

se Y povećava, uvoz se također povećava a izvoz ostaje nepromijenjen, uzrokujući pad neto

izvoza. YTB (TB označava vanjskotrgovinsku bilancu) je razina domaćeg proizvoda na kojoj je

vrijednost uvoza jednaka izvozu, što znači da je neto izvoz = 0. Y > YTB rezultira većim uvozom

odnosno vanjskotrgovinskim deficitom. Y < YTB - manji uvoz i vanjskotrgovinski suficit.

Ravnotežni Y i vanjskotrgovinska bilanca

Y = Z Y = C(Y – T) + I(Y, r) + G – εIM (Y, ε) + X(Y*, ε).

Slika. Učinci povećanja G i neto izvoz (str. 401)Ravnotežni domaći proizvod nalazi se u točki

A gdje je potražnja jednaka Y – u sjecištu ZZ i

krivulje pod kutom od 45°.

Drugi dio slike prikazuje neto izvoz kao

opadajuću fju Y.

Ako vlada poveća G, ZZ se pomiče gore.

Točka ravnoteže se pomiče u A', a Y u Y'.

Povećanje Y je veće od povećanja G.

Učinak na VTB – budući da se G ne nalazi u

relaciji niti izvoza niti uvoza, krivulja NX se

ne pomiče. Porast Y na Y' uzrokuje VT deficit

koji je jednak udaljenosti BC.

Učinak G na Y je sada manji nego što bi bilo

kod zatvorenog gospodarstva. To znači da je multiplikator manji nego u otvorenom gosp.

Što je gospodarstvo otvorenije, učinak na Y će biti manji a nepovoljan efekt na VTB sve veći.

Porast potražnje odnosi se ne samo na domaća već i na inozemna dobra.

www.referada.hr

Slika. Povećanje inozemne potražnje (str. 403)

Povećanje Y* - događa se u inozemstvu.

Veći Y* proizvod znači veću inozemnu

potražnju, uključujući i inozemnu potražnju

za domaćim proizvodima. Izravan učinak

povećanja Y* je povećanje domaćeg izvoza

za određeni iznos ΔX.

Za danu razinu domaćeg proizvoda povećanje

izvoza uzrokuje povećanje potražnje za

domaćim dobrima za ΔX pa se ZZ pomiče

prema gore za ΔX u ZZ'.

Za danu razinu Y neto izvoz raste za ΔX pa se

pravac pomiče sa NX na NX' za ΔX.

Nova ravnoteža je A' s domaćim proizvodom

na razini Y'.

VTB se poboljšava – zbog povećanje inozemne potražnje ZZ se pomiče u ZZ' ali se DD krivulja

ne pomiče. Domaća potražnja dana je udaljenošću DC, a potražnja za domaćim dobrima DA'.

Neto izvoz – CA' i uvijek je pozitivan iz razloga što je krivulja DD nepohodno ispod krivulje ZZ'.

Zbog toga, iako se uvoz povećava, taj porast neće nadmašiti porast izvoza pa se VTB

poboljšava.

Deprecijacija, VTB i domaći proizvod

Realna deprecijacija utječe na VTB putem 3 kanala:

1) Porast izvoza – realna deprecijacija čini domaća dobra jefitnijim u inozemstvu što

povećava inozemnu potražnju i porast izvoza.

2) Pad uvoza – realna deprecijacija čini inozemna dobra skupljima što dovodi do

prebacivanja domaće potražnje na domaće proizvode i smanjenje količine uvoza.

3) Porast ε – porast realnog tečaja dovodi do povećanja vrijednosti uvoza. Ista količina

uvoza sada više košta (u terminima domačih dobara).

Marshall-Lernerov uvjet – da bi se nekon deprecijacije poboljšala VTB, potrebno je da izvoz

toliko poraste i da uvoz toliko padne da kompenzira porast cijene uvoznih dobara.uvjet pod

kojim, za dani Y, realna deprecijacija dovodi do povećanja neto izvoza. U stvarnosti je uvjet

zadovoljen.

Učinci deprecijacije – dovodi do promjene potražnje inozemne i domaće i to u smjeru domaćih

dobara; dovodi do povećanja Y i do poboljšanja VTB.

www.referada.hr

Kombiniranje tečajne i fiskalne politike

Slika. Smanjivanje VT deficita bez promjene Y (str. 407)

Vlada treba koristiti pravu kombinaciju

deprecijacije i restriktivne fiskalne politike.

Početna ravnoteža nalazi se u A.

VT deficit jednak je BC (drugi dio slike).

Vlada mora poduzeti dvije stvari:

(1) mora ostvariti deprecijaciju dovoljnu da

eliminira vanjskotgovinski deficit na početnoj

razini Y. Deprecijacija mora pomaknuti NX na

razinu NX'. Problem je što se pomiče i pravac

potražnje sa ZZ u ZZ'. Ravnoteža je u A' a Y u Y'.

(2) Da bi izbjegla porast Y, vlada mora smanjiti

G toliko da se krivulja potražnje vrati u ZZ.

Ova kombinacija deprecijacije i restriktivne

fiskalne politike rezultira poboljšanjem VTB uz

zadržavanje iste razine domaćeg proizvoda.

Slika. J krivulja (str. 410)

Prikazuje proces prilagodbe ocrtavajući kretanje

VTB tijekom vremena kao odgovor na realnu

deprecijaciju. VT deficit je OA. Deprecijacija

u početku povećava VT deficit na OB, ε raste,

ali X i IM se ne mijenjaju.

S vremenom (ukoliko je zadovoljen Marshall

Lernerov uvjet) učinak X i IM postaje jači od

učinka cijena pa se VTB poboljšava iznad svoje

početne razine (od točke C nadalje).

Štednja, investicije i VTB

Privatna štednja – S = Y – C – T S = I + G – T – εIM + X.

Ravnotežni vanjskotrgovinski saldo – NX = S + (T – G) – I – NX mora biti jednak privatnoj (S) i

javnoj (T-G) štednji umanjenoj za investicije. Slijedi da VT deficit odgovara višku štednje nad

investicijama (NX pozitivan), a VT suficit višku investicija nad štednjom (NX negativan).

Porast investicija mora se odraziti na porast privatne štednje ili porast javne štednje, ili na

pogoršanje VTB. Porast proračunskog deficita mora se odraziti ili na porast privatne štednje,

ili na pad investicija ili na pogoršanje VTB. Zemlja s visokom stopom štednje mora imati ili

visoku stopu investicija ili velik VT suficit.

www.referada.hr

POGLAVLJE 20. Domaći proizvod, kamatna stopa i devizni tečaj

Ravnoteža na tržištu dobara

Neto izvoz – NX(Y, Y*, ε) ≡ X(Y*, ε) – εIM(Y, ε) - neto izvoz ovisi o domaćem proizvodu,

inozemnom proizvodu i realnom tečaju. Porast Y povećava uvoz iz čega slijedi smanjenje neto

izvoza. Porast inozemnog proizvoda povećava izvoz, iz čega slijedi porast neto izvoza.

Novi način pisanja ravnotežnog uvjeta – Y = C(Y – T) + I(Y, r) + G + NX(Y, Y*, ε)

Ako pretpostavimo da je P/P*=1, ε=E, r=i Y = C(Y – T) + I(Y, i) + G + NX(Y, Y*, E)

Porast r pad I pad potražnje za domaćim dobrima što kroz efekt multiplikatora dovodi

do smanjena Y.

Porast ε (realna deprecijacija) dovodi do pomaka potražnje prema domaćim dobrima

porast neto izvoza porast potražnje za domaćim dobrima porast Y.

Domaće obveznice nasuprot inozemnim obveznicama

Očekivani budući tečaj Ēe (zadan) – i = i* + (Ēe – E)/E proizlazi:

Spot tečaj/uvjet kamatnog pariteta – E = Ēe/(1 + i – i*) – jednadžba pokazuje negativan odnos

između domaće kamatne stope i tečaja. Uz dani očekivani budući tečaj i inozemnu kamatnu

stopu, porast domaće kamatne stope dovodi do smanjenja tečaja (aprecijacije). Smanjenje

domaće kamatne stope dovodi do deprecijacije.

Slika. Odnos između kamatne stope i tečaja utvrđen kamatnim paritetom (str 421)

Što je niža kamatna stopa, tečaj je viši. Odnos je

prikazan negativno nagnutom krivuljom.

Kada je i=i*, tada je E= Ēe.

Relativni porast domaće kamatne stope prema

inozemnoj kamatnoj stopi dovodi do aprecijacije.

www.referada.hr

Slika. Mundell-Flemingov model / IS-LM model u otvorenom gospodarstvu (str 423)

IS-LM se ponaša kao u kratkom

roku. Porast kamatne stope

smanjuje Y ali kroz 2 učinka:

direktan učinak na I i efekt

putem deviznog tečaja. Porast i

dovodi do aprecijacije koja

poskupljuje domaća dobra u

odnosu na strana, dovodi do

pada neto izvoza i tako do pada

potražnje za domaćim dobrima a time i pada Y. Ravnoteža vrijednosti tečaja se ne može očitati

direktno iz grafa pa se zato replicira na drugi graf – koji daje tečaj povezan sa danom

kamatnom stopom. Devizni tečaj povezan s ravnotežnom kamatnom stopom i jednak je E.

Ovaj verzija IS-LM modela nazvana je Mundell-Flemingov model – model istovremene

ravnoteže na tržištu dobara i tržištu novca u otvorenom gospodarstvu.

Slika. Učinci fiskalne politike – porast G (str 424)

Porast G povećava Z i Y i pomiče

IS udesno u IS'. Kako se Y

povećava, povećava se i Md i time

i kamatna stopa. Porast i čini

domaće obveznice atraktivnijim,

uzrokujući aprecijaciju domaće

valute. Viša i i aprecijacija dovode

do pada za domaćim dobrima,

nadoknađujući dio učinaka

G na potražnju i domaći proizvod. Osobna potrošnja raste a učinak na investicije ostaje nejasan

i u otvorenom gospodarstvu. Aprecijacija i rast domaćeg proizvoda zajedno uzrokuju pad neto

izvoza. Aprecijacija dovodi do pada izvoza i rasta uvoza, a rast Y nadalje povećava uvoz.

Proračunski deficit dovodi do pogoršanja VTB.

Slika. Učinci monetarne politike – restriktivna (str. 425)

Smanjenje novčane mase dovodi

do rasta kamatne stope i pomiče

LM prema gore. Rast i čini

domaće obveznice atraktivnijim i

potiče aprecijaciju. Viša i

i aprecijacija zajedno utječu na

smanjenje potražnje za novcem,

što dovodi do smanjenja i,

nadoknađujući dio početnog rasta

kamatne stope i dio početne aprecijacije.

Fiksni devizni tečaj

Zemlje pod fiksnim deviznim tečajem se ove koje održavaju svoj fiksni tečaj u terminima neke

inozemne valute. Nije slučaj da se tečaj nikad ne mijenja, već su promijene rijetke.

Porast tečaja u okviru fiksnih tečajeva se naziva devalvacija a pad tečaja aprecijacija.

www.referada.hr

Puzajuće vezivanje – kod zemalja koje često imaju stopu inflacije višu od američke inflacije.

Ako bi vezale svoj nominalni tečaj uz dolar, porast domaćih cijena u odnosu na američke cijene

bi uzrokovao postepenu realnu aprecijaciju i brzo učinilo njihove proizvode nekonkurentnima.

Kako bi izbjegli takav učinak, te zemlje odabiru predodređenu stopu deprecijacije prema

dolaru. Odabiru puzanje/polagano kretanje u odnosu na dolar.

EMS – Europski monetarni sustav – aranžman za grupu zemalja koje traže da održavaju

bilateralne tečajeve unutar određenih granica. Prema pravilima EMS-a, zemlje članice

obvezale su se održavati tečajeeve svojih valuta prema ostalim valutama u sustavu, u okviru

uskih granica oko središnjeg pariteta – zadana razina tečaja. Promjene središnjeg pariteta i

devalvacije ili revalvacije neke od valuta bile bi moguće, ali samo na temelju zajedničkog

sporazuma između zemalja članica. Nakon velike krize 1992, prilagodbe tečaja postale su sve

rjeđe, navodeći zemlje na prihvaćanje zajedničke valute – eura.

Fiksni tečaj i monetarna politika

Ē – fiksni tečaj na određenoj razini.

Fiksni ili fleksibilni, tečaj i nominalna kamatna stopa moraju zadovoljiti uvjet kamatnog

pariteta. Kada zemlja veže tečaj, tekući tečaj E= Ē. Ukoliko domaća i inozemna devizna tržišta

vjeruju da će tečaj ostati vezan na toj razini, tada će Eet+1 = Ē pa uvjet kamatnog pariteta

postaje: it = i*t + (Ē – Ē)/ Ē it = i* - ako financijski investitori očekuju da će tečaj ostati

nepromijenjen, oni će zahtijevati istu nominalnu kamatnu stopu u obje zemlje. U okviru

fiksnog deviznog tečaja i savršene mobilnosti kapitala, domaća kamatna stopa mora biti

jednaka inozemnoj kamatnoj stopi.

Monetarna ekspanzija u fiksnom tečaju – središnja banka ne može zadržati novčanu masu

nepromijenjenom. Kad bi to učinila, domaća kamatna stopa bi se povećala iznad inozemne i

uzrokovala aprecijaciju domaće valute. Da bi održala tečaj, središnja banka mora povećati

ponudu novca usporedno s porastom potražnje za novcem tako da se ravnotežna kamatna

stopa ne mijenja.

Zaključak: u okviru fiksnog deviznog tečaja, banka se odriče monetarne politike kao

instrumenta ekonomske politike. Posljedica fiksnog tečaja je jednakost domaće i inozemne

kamatne stope. I ponuda novca mora se prilagoditi kako bi se održala kamatna stopa.

www.referada.hr

Fiskalna ekspanzija u fiksnom tečaju (str 430)

Fiskalna ekspanzija pomiče IS u desno.

Kako porast Y dovodi do porasta Md, središnja

banka se mora prilagoditi narasloj potražnji za

novcem i povećati Ms. Središnja banka mora

pomaknuti LM prema dolje, kako se kamatna stopa

a time i devizni tečaj ne bi promijenili.

Ravnoteža se pomiče iz A u C na višu razinu Y i

nepromijenjenu kamatnu stopu i devizni tečaj.

U situaciji fiksnog tečaja, fiskalna politika je

moćnija nego u situaciji fleksibilnog tečaja.

To je zbog toga što fiskalna ekspanzija potiče monetarnu prilagodbu.

Razlozi zašto je fiskni tečaj loša ideja:

Fiksiranjem tečaja zemlja se odriče moćnog alata za korekciju trgovinskih

neravnoteža i promjenu ekonomske aktivnosti

Obvezujući se na određeni tečaj, zemlja se također odriče kontrole nad svojom

kamatnom stopom. Uz to, zemlja mora pratiti kretanje inozemne kamatne stope bez

obzira na rizik neželjenih učinaka na svoju ekonomsku aktivnost.

Iako zemlja zadržava kontrolu nad fiskalnom politikom, jedan instrument ekonomske

politike nije dovoljan

POGLAVLJE 21. Tečajni režimi

Fiksni tečajevi

Agregatna potražnja u uvjetima fiksnog tečaja – nominalni tečaj E je fiskan (E = Ē) i domaća

kamatna stopa mora biti jednaka inozemnoj (i = i*).

Uvjet ravnoteže – Y = C(Y-T) + I(Y, i*-πe) + G + NX(Y, Y*, ĒP*/P) – u otvorenom gospodarstvu

s fiksnim tečajem, ravnotežni domaći proizvod ovisi o:

G i T – porast G ili smanjenje T povećava Y

i* - πe – porast inozemne kamatne stope zahtijeva paralelan rast domaće nominalne

kamatne stope. Uz danu očekivanu inflaciju, porast nominalne domaće kamatne

stope uzrokuje rast realne domaće kamatne stope i time smanjenje potražnje i Y

Y* - porast inozemnog proizvoda povećava izvoz, i zbog toga povećava neto izvoz.

Porast neto izvoza povećava Y

ε = ĒP*/P – realnom tečaju koji je jednak fiksnom nominalnom tečaju Ē pomnoženom

s inozemnom razinom cijena P* i podijeljeno s domaćom razinom cijena P. Porast

realnog tečaja, odnosno realna deprecijacija, uzrokuje rast neto izvoza, pa tako i Y

Relacija agregatne potražnje AD – Y = Y(ĒP*/P, G, T) – daje odnos između domaćeg proizvoda

i razine cijena određenog ravnotežom na tržištu dobara i financijskim tržištima. Pokazuje

negativan odnos između domaćeg proizvoda i razine cijena.

www.referada.hr

U otvorenom gospodarstvu u uvjetima fiksnog tečaja kamatna stopa je fiksna i vezana

inozemnom kamatnom stopom. Uz dani fiksni nominalni tečaj Ē i inozemnu razinu cijena P*,

porast domaće razine cijena uzrokuje smanjenje realnog tečaja odnosno realnu aprecijaciju.

Realna aprecijacija uzrokuje smanjenje neto izvoza i smanjenje potražnje, a time i smanjenje

Y. Jednostavno rečeno, porast razine cijena čini domaća dobra skupljima i zbog toga smanjuje

potražnju za domaćim dobrima, a zatim smanjuje i Y.

Ravnoteža u kratkom i srednjem roku – AS-AD

Relacija agregatne ponude AS – P = Pe(1 + µ) F(1 – Y/L, z) – porast Pe uzrokuje porast W i

porast P. Porast Y uzrokuje pad u, porast W i porast P.

Slika. Prilagodba u uvjetima fiksnog tečaja (str 441)

Ravnoteža u kratkom roku dana je sjecištem

krivulje AD i AS, u točki A. Kao i u zatvorenom

gospodarstvu, nema razloga zašto bi Y = Yn.

U ovom slučaju, Y < Yn. Tako dugo dok

je domaći proizvod ispod svoje prirodne

razine, AS se pomiče prema dolje. Razlog

tome je da kada je Y<Yn razina cijena ostaje

ista ispod očekivane. To navodi one koji

određuju nadnice da spuste svoja očekivanja

o razini cijena prema dolje, što dovodi do

niže razine cijena za danu razinu Y i pomiče

AS prema dolje. Nova ravnoteža je u točki B. U točki B Y=Yn. Razina cijena je niže nego u točki

A, i realni tečaj je viši. Tako dugo dok je Y<Yn, razina cijena se smanjuje. Smanjenje razine cijena

tijekom vremena uzrokuje postojanu realnu deprecijaciju. Realna deprecijacija uzrokuje rast Y

tako dugo dok se domaći proizvod ne vrati u svoju prirodnu razinu.

Slika. Prilagodba s devalvacijom (str442)

Vlada odluči, uz zadržavanje fiksnog tečajnog

režima, dozvoliti jednokratnu devalvaciju.

Uz danu razinu P, devalvacija (porast

nominalnog tečaja) uzrokuje realnu

deprecijaciju (porast realnog tečaja) i zbog

toga porast Y. Devalvacija pomiče AD udesno.

Y je viši uz danu razinu cijena.

Devalvacija prave veličine može direktno

pomaknuti gospodarstvo s Y na Yn.

U C, Y = Yn. Realni tečaj je jednak kao i u B.

Zlatni standard – sustav u kojem je svaka zemlja fiksirala cijenu svoje valute u jedinicama zlata

i bila je spremna zamijeniti zlato za valutu po utvrđenom paritetu. Sustav je podrazumijevao

fiksne tečajeve između zemalja.

Tečajna kriza – očekivanja da bi moglo doći do devalvacije mogu potaknuti tečajnu krizu.

Suočena s takvim očekivanjima, vlada ima dvije mogućnosti: (1) predati se i devalvirati ili (2)

boriti se i održati paritet, uz trošak vrlo visoke kamatne stope i moguće recesije.

www.referada.hr

Flukutirajući tečaj

Uvjet kamatnog pariteta – Et+1 = (1 + ie*t+1) / (1 + iet+1) Eet+2 – očekivani tečaj za godini dana od

sada nije konstantan. Tečaj slijedeće godine će ovisiti o jednogodišnjoj domaćoj kamatnoj

stopi slijedeće godine, 1godišnjoj inozemnoj kamatnoj stopi i očekivanom tečaju za slijedeću

godinu itd. Bilo koja promjena očekivanja o tekućim i budućim domaćim i inozemnim

kamatnim stopama, kao i promjene očekivanog tečaja u dalekoj budućnosti, utjecat će na

tečaj danas.

Uvjet kamatnog pariteta za n-godina – Et = (1 + i*t)n / (1 + it)n Eet+n - ova relacija nam govori

da tekući tečaj ovisi o dvije skupine faktora – tekućoj i očekivanoj domaćoj i stranoj kamantoj

stopi za svaku godinu i očekivanom tečaju za n-god od sada.

Bilo koji faktor koji mijenja očekivani budući tečaj Eet+n mijenja i tekući tečaj Et. Ako se očekuje

da će domaća i inozemna kamatna stopa biti jednake u obje zemlje od t do t+n, dio desne

strane jednadžbe je jednak 1 pa se relacija reducira na Et = Eet+n – učinak bilo kakave promjene

očekivanog budućeg tečaja na tekući tečaj je jedan za jedan.

Bilo koji faktor koji mijenja tekuću ili očekivanu buduću domaću ili inozemnu kamatnu stopu

između godina t i t+n pomiče tekući tečaj.

Zaključak: to govori da svaka varijabla koja navodi investitora da promjene svoja očekivanja o

budućim kamatnim stopama će uzrokovati promjene tečaja danas.

Izbor između tečajnih režima

Općenito, flukturirajući tečajevi su poželjniji, s dvije iznimke:

kada je skupina zemalja već čvrsto integrirana, u tom slučaju je zajednička valuta

možda pravo rješenje

kada se ne može vjerovati središnjoj banci da će voditi razumnu monetarnu politiku u

uvjetima flukturirajućeg tečaja. U tom slučaju, čvrst oblik fiksnog tečaja poput

dolarizacije ili valutnog odbora, može osigurati rješenje.

www.referada.hr

Područja zajedničke valute

Optimalno valutno područje – istraživao Robert Mundell koji je promatrao uvjete uz koje bi

grupa zemalja željela djelovati u uvjetima fiksnih tečajeva, ili čak usvojiti zajedničku valutu, Da

bi zemlje tvorile optimalno valutno područje, moraju zadovoljiti jedan od dva uvjeta:

zemlje moraju biti izložene istim šokovima kako bi izabrale približno jednaku

monetarnu politiku

zemlje izložene različitim šokovima moraju imati visoku mobilnost faktora (volja

radnika za preseljenjem iz zemlje lošije situacije u zemlju s boljom situacijom).

Faktorska mobilnost a ne makroekonomska politika omogućuje zemljama prilagodbu

na šokove. Kada je nezaposlenost visoka, radnici napuštaju zemlju i traže posao

drugdje te se stopa nezaposlenosti smanjuje na normalnu. Ukoliko je stopa

nezaposlenosti niska, radnici se vraćaju u zemlju i stopa nezaposlenosti se povećava

na normalnu razinu. Tečaj nije potreban.

Fiksiranje tečaja mora biti dio šireg makroekonomskom paketa. Fiksiranje tečaja uz

istovremeno ostvarenje velikog proračunskog deficita samo će uvjeriti financijska tržišta da će

rast novca početi ponovno i da uskoro slijedi devalvacija.

Čvrsto vezivanje – pristup kada se paritet učini simbolički ili tehnički težim promijeniti.

Ekstremni oblik čvrstog vezivanja je jednostavna zamjena domaće valute inozemnom. Zbog

toga što je najčešće izabrana valuta dolar, to je poznato kao dolarizacija.

Valutni odbor - manje ekstreman korak. U uvjetima valutnog odbora, središnja banka je

spremna zamijeniti inozemnu valutu za domaću po službenom tečaju i ne može se upuštati u

operacije na otvorenom tržištu, tj kupovati ili prodavati državne obveznice.

THE END