LUMENUS LUDENS Reljef i intermedijalnost

Petrak, Matija

Master's thesis / Diplomski rad

2018

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, The Academy of Arts Osijek / Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Umjetnička akademija u Osijeku

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:134:958557

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-01

Repository / Repozitorij:

Repository of the Academy of Arts in Osijek

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

UMJETNIČKA AKADEMIJA U OSIJEKU

ODSJEK ZA LIKOVNU UMJETNOST

STUDIJ LIKOVNE KULTURE

MATIJA PETRAK

LUMENUS LUDENS

Reljef i intermedijalnost

DIPLOMSKI RAD

Mentor:

izv. prof. dr. art. Tihomir Matijević

Komentor:

Margareta Lekić, umj. sur.

Osijek, 2018.

2

SADRŽAJ:

1. UVOD………………………………………………………………………..3 – 5

I. RELJEF……………………………………………………………………….3 – 5

II. INTERMEDIJALNOST……………………………………………………..5 – 6

III. LUMENUS LUDENS...………………………………………………………...6

2. RAZRADA…………………………………………………………….........6 - 16

3. TEHNIČKI OPIS RADA…………………………………………………..16 - 19

4. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………..19

5. SAŽETAK S KLJUČNIM RIJEČIMA………………………………................20

6. LITERATURA …………………………………………………………………21

7. PRILOZI

IZGLED RELJEFA NOĆU UZ DODANO LED OSVJETLJENJE…………22 - 30

3

1. UVOD

I. RELJEF

Reljef je kiparsko ostvarenje kod kojega figura ili figuralna kompozicija ne stoje slobodno

u prostoru, kao kod pune skulpture, nego su vezane uz ravnu plohu, izdižući se iz nje u slabije ili

jače naglašenoj ispupčenosti. On je prelazna forma između skulpture i slikarstva: od skulpture

preuzima način oblikovanja, a od slikarstva kompoziciju i raspored prikaza na dvodimenzionalnoj

plohi. Prema stupnju ispupčenosti razlikuju se dvije glavne vrste reljefa: niski reljef koji je plošan

i neznatno se izdiže nad plohom, i visoki reljef s jako naglašenom modelacijom prikaza. Između

jedne i druge vrste postoji niz prijelaznih oblika. U proširenom smislu reljefom se smatraju svi

aplicirani plastični, figurativni i ornamentalni radovi koji služe za ukrašavanje nekog predmeta.

U povijesnom razvoju javljaju se niski i visoki reljef gotovo istodobno sa slobodnom

punom plastikom. U arhajskim razdobljima još ne postoji određena granica između reljefa i slike.

Najstariji primjerci egipatskog reljefa rađeni su na drvu u vrlo plitkoj ispupčenosti. Postoji

i specifična vrsta reljefa kod kojega se figure ne izdižu plastično iznad ravne površine, nego su

izvedene urezivanjem kontura u podlogu te daju dojam kao da su utonule u plohu. Osnovna je

karakteristika egipatskih reljefa sažetost forme i lapidarnost ekspresije. Sličnu tehniku i značajke

imaju i reljefi Hetita i naroda Mezopotamije, gdje se u jednakoj mjeri njeguje i niski i visoki reljef;

obilježuje ih hijeratičnost forme, statutarnost i simetričnost kompozicije. Poznati su napose asirski

reljefi s ekspresivnim prikazima iz svakodnevnog života, borba i lova. Keltsko-mikenske reljefe

odlikuje elegantna i profinjena linija. Do visokog savršenstva razvila se umjetnost reljefa u

antičkoj Grčkoj. Reljefnim prikazima ukrašavali su se najčešće nadgrobne stele, zabati hramova,

te metope na dorskim i frizovi na jonskim sakralnim objektima. Visokim reljefima ukrašavane su

plohe metopa, dok frizove i nadgrobne stele karakterizira ukras u niskom reljefu; u jednom i u

drugom slučaju dolazi do izražaja princip plastičnosti. Helenistički slikoviti reljefi često djeluju

kao imitacije zidnih slika. Ovaj slikoviti stil preuzimaju rimski kipari.

Pred kraj Staroga vijeka reljefni prikazi potiskuju djela slobodne plastike. U to vrijeme

visoki reljef ustupa mjesto pretežno plošnoj interpretaciji. Dominacija umjetnosti reljefa traje do

kraja 12. stoljeća, no i u kasnijim stoljećima srednjega vijeka reljef ne gubi značenje. Raznovrsnim

reljefnim prikazima ukrašavaju se nadgrobni spomenici, zabati crkvenih portala, korske klupe i

propovjedaonice. U cjelokupnoj plastici Starog i Srednjeg vijeka, a djelomično i u renesansi, kod

reljefa primjenjuje se bojanje ili pozlaćivanje, kojemu je svrha isticanje crteža i pojačavanje izraza.

4

U razdoblju visoke renesanse i baroka slobodna plastika postiže dominaciju nad reljefom. U reljefu

se teži za postizanjem slikovitosti, za slobodom komponiranja, živom pokrenutošću likova u

najraznovrsnijim stavovima i skraćenjima te za bujnom narativnosti.

U razdoblju klasicizma umjetnost reljefa slijedi klasične principe staroga plastičnog stila.

Posebno značenje dobiva reljef u 19. stoljeću kad na brojnim javnim spomenicima reljefi ilustriraju

povijesne, literarne i alegorijske sadržaje.

U 20. stoljeću dominira princip slikovitosti, više ne postoje oštre razlike između visokog i

niskog reljefa. (Zlamalik, 1966: 70)

Reljef se gradi u slojevima na ravnoj površini. I niski i visoki reljef dijele slikarske

probleme u izradi, oni su slike koje prodiru u prostor. Oni mogu istovremeno zadovoljavati i

dekorativnu i narativnu funkciju. U reljefu se skulptura približava slikarstvu, uz svoje odlike

haptičkog, tjelesnoga i pozitivnog poprima osobine optičkog. Svojom nazočnošću reljef bez obzira

bio niski ili visoki, obojan ili ne, određuje prostor jasno i snažno.

Reljef se odlikuje svim likovnim vrijednostima kao i slika, no za njega je više nego i za

jedno drugo likovno djelo važno svjetlo, prirodno ili artificijelno, koje mu dodaje ili umanjuje

vrijednost njegova doživljavanja. Svjetlo je doista poseban medij u reljefu i koristi ga se kao

zasebnu vrijednosnu varijablu. Kao što u matematici unosimo različite varijable u jednadžbu koje

eksponencijalno povećavaju broj mogućih rješenja, tako i upotrebom različitog svjetla u

osvjetljavanju reljefa otvara se širok novi vizualni prostor. Noću, reljef će imati potpuno različit

izgled koji ovisi o vrsti i smjeru artificijelnog svjetla. Njegovom upotrebom izgled reljefa može

biti pojačan ili gotovo potpuno promijenjen. Različitim reljefima odgovara različito osvjetljenje.

Što je oštriji kut osvjetljenja jači je efekt koji reljef pruža, no zbog prejakih sjena koje ono izaziva

i to može ponekad smetati pa je prirodno svjetlo obično najbolje. U sobi sa prozorima reljef će

dobivati fine promjene u izgledu kako se svjetlo mijenja od jutra preko podneva do večeri. Ako je

reljef postavljen u sobi sa prozorom okrenutim na jug, može biti na trenutke osvjetljen sunčevim

svjetlom koje se odbija od poda ili zidova pa će bijele površine reflektirati boju izvana ili od

obližnjih predmeta. U pravilu treba izbjegavati višestruko usmjereno galerijsko osvjetljenje koje

može „isprati“ oblik reljefa. Upotreba dodanog, artificijelnog, svjetla pojačava optičku igru i

atmosferičnost radova, mijenja ambijentalni prostor, odnosno prošireni vanjski prostor u kojem su

reljefi postavljeni i koji oni određuju. Svjetlo postaje sastavni dio rada i određuje njegovu

5

percepciju, doživljavanje i vrednovanje. Dramatično ga smješta u prostor kojemu također mijenja

značenje.

Kao i na osvjetljenje i na postavljanje reljefa se mora obratiti pozornost. Reljef se može

postavljati i na pod i na zidove nekog prostora. U suvremenoj umjetnosti postaje sve interesantnije

istraživati odnos predmeta i prostora. Percepcija reljefa, njegov izgled može se mijenjati i s

obzirom na visinu na kojoj je postavljen kao i na mjesto u prostoriji u koju se postavlja. Idealno,

reljef bi trebao biti tako postavljen da se može promatrati iz različitih kutova i udaljenosti.

II. INTERMEDIJALNOST

Pojam medij dolazi od latinske riječi "medius", što znači "srednji", pa znači sredinu ili skup

uvjeta u kojima se nešto događa (u smislu diskursa). Intermedijski označava međuprostor kao i

djelatnog posrednika ili instrument. Međuprostor ili situacija „biti između“ nije samo praksa koja

uključuje različite ideje i oblike istovremeno, produkciju nastalu različitim kombiniranjima, već i

kvalitetu i objektivnost. Intermedijalnost je ujedinjenje estetskih koncepata različitih medija u novi

medijalni kontekst.

Intermedijskim se nazva umjetničko djelo u futurizmu, dadi, konstruktivizmu,

nadrealizmu, neodadi, fluksusu, konceptualnoj umjetnosti, postkonceptualnoj umjetnosti i

postmoderni koje nastaje premještanjem umjetničkog koncepta (zamisli, projekta) iz jednog oblika

medijske realizacije u drugi, odnosno, povezivanjem više medija u jednoj realizaciji. Pojam je

nastao u fluksusu i pripisuje se Dicku Higginsu. (str.279, Šuvaković, M.)

Naziv intermedijalno upotrijebio je umjetnik Dick Higgins 1965. da bi definirao

interdisciplinarne umjetničke produkcije koji imaju zajedničku povijest i odnose. U sponi sa

Higginsovim terminom pojam intermedij je konceptualno i tjelesno stapanje različitih umjetničkih

značenja i tehnika unutar umjetničkog konteksta. Intermedijalnost je postupak kojim se strukture

i materijali karakteristični za jedan medij prenose u drugi, a jedan od tih medija je umjetnički.

Intermedijalnost je međusobni odnos medija različitih komunikacija, auditivnih, vizualnih,

taktilnih, olfaktivnih.

To je integracija različitih parova ideja, pa tako označava i ujedinjenje umjetnika i publike.

Intermedij je stanje koje je uvijek „na pragu“ odnosno „između“. I promatrač djela u svojoj

interpretaciji djela bi morao biti u stanju „biti između“. Pravi intermedijalni odnos uspostavlja se

6

onda kad svi upotrijebljeni mediji zadržavaju svoj status, a stupaju u neku značenjem ispunjenu

relaciju. Intermedijalnost izaziva i preoblikuje naš pojam umjetnosti i našu recepciju iskustva.

III. LUMENUS LUDENS

Latinska riječ homo ludens znači čovjek koji se igra, koji ima sklonost i potrebu za igrom,

što je sastavni dio kulture svih ljudskih društava. Prema Johanu Huizingi, nizozemskom

povjesničaru i teoretičaru kulture, igra je slobodna, zapravo ona je sloboda sama. Igra nije

svakodnevni, stvarni život i od njega se razlikuje i prema trajanju i prema mjestu. Igra je svojstvena

individualnom i općem ljudskom ponašanju, proizlazi iz životnog poleta i napona. Ona je podložna

improvizaciji. Igra u vizualnim umjetnostima se poima kao istraživanje osjetilnosti. Ako

osjetilnost potaknemo uporabom dodatnog umjetnog svjetla možemo stvoriti vibrirajući prostor

koji se definira bojama, oblicima, teksturama i dinamizmom.

Lumen je latinska riječ, a znači svjetlost. Lumen je standardizirana mjerna jedinica

ukupnog iznosa svjetlosti (oznaka lm), koji je proizveden od strane izvora svjetlosti, kao što su

žarulje ili cijevi. Ta ukupna količina svjetla naziva se i svjetlosni tok.

Igra svjetlosti je važna za reljefe jer podržava njihovu općenitu „ludističnost“, zaigranost i

slobodu izraza.

2. RAZRADA

Rad se sastoji od četiri reljefa apstraktnih formi. To su:

7

1. Reljef I

Reljef I – danje svjetlo

Reljef I – danje svjetlo i LED svjetlo

8

Reljef I – u mraku

2. Reljef II

9

Reljef II – danje svjetlo

Reljef II – danje svjetlo i LED svjetlo

Reljef II – u mraku

10

3. Reljef III

Reljef III – danje svjetlo

Reljef III – danje svjetlo i LED svjetlo

11

Reljef III – u mraku

4. Reljef IV

Reljef IV – danje svjetlo

12

Reljef IV – danje svjetlo i LED svjetlo

Reljef IV – u mraku

13

Zbog stilske sličnosti svaki reljef može se povezati sa drugim reljefom, ali zbog dimenzija

pojedinog reljefa svakog možemo promatrati i kao samostalnu likovnu cjelinu. Reljefi su

postavljeni vodoravno. Podlogu, kao i izrezane dijelove mjestimično sam obojao. Upotrebljavao

sam akrilne boje, flomastere i olovke. Služim se primarnim bojama. Iako boje na površini reljefa

nema puno ona ipak pojedinim dijelovima reljefne kompozicije daje naglasak ili ih stavlja u drugi

plan.

14

Značaj svjetla i sjene naglasio sam i korištenjem artificijelnog svjetla, dodavanjem na određene

dijelove reljefa led-trake koje imaju mogućnost promjene vrste boje svjetla kao i da budu upaljene

ili ne.

Dodatna mogućnost igre svjetlošću svakako doprinosi promjeni percepcije radova i njihovom

utjecaju na prostor u kojeg su smješteni. Reljef mijenja svoj izgled, ponekad dramatično, kako se

15

prirodno svjetlo mijenja tijekom dana ili noću uz artificijelno svjetlo, a dodavanjem led-traka,

dodatno se stvara mogućnost njihove različite percepcije. Za ove se reljefe doista bi se reklo kako

ih se može „vidjeti u drugačijem svjetlu“.

Čak i elementi koji u ovim radovima izlaze u prostor ostavljaju dojam plohe, a ne toliko

prostornosti.

16

Serija reljefa Lumenus ludens je moj pokušaj prodiranja slikarske plohe u trodimenzionalni

i euklidski prostor. Nastojao sam se odmaknuti od pojavnog svijeta u konkretnom smislu, od

simboličnosti izraza. Koristim jake boje, razigrane oble forme, nenamjerne, slučajne figuracije

koje promatrače mogu podsjećati na nešto konkretno iz stvarnog svijeta, ali ta mogućnost

figuracije nije ono što određuje njihov smisao i vrijednost, već samo postoji kao dodatna

mogućnost njihova doživljavanja. Ritmično razmještena kompozicija daje ovim radovima

optimističan i pozitivan stav koji priziva na otvorenost i emociju. Radovi su bez dubokih i

skrivenih značenja.

Nastojeći smjestiti svoje radove u okvire povijesti umjetnosti pronašao sam razložne

poveznice sa apstraktnim realizmom sa vlastitim suvremenim pomakom.

3. TEHNIČKI OPIS RADA

Reljefi su izrađeni od medijapan ploča. Za podlogu su korištene medijapan ploča debljine

6 mm, veličine 1525×1100 mm. Na njih sam pričvršćivao razne oblike rezane iz medijapan ploča

debljine 3 mm, kao i odabrane manje već gotove predmete.

17

18

Oni najmanji likovni elementi izrezani su od ljepenke koja je prethodno bila oslikana. To su

privremeni materijali koji isključuju tradicionalno oblikovanje u skulpturi. Osnovni elementi koji

su nosioci kompozicije pričvršćeni su na ploču fizičkom silom savijanja rukama i pričvršćivanjem

vijcima i maticama da zadrže svoj svinuti oblik i stoje nepomično na podlozi. Na isti sam način i

svaki slijedeći element pričvršćivao ili za glavnu ploču-podlogu ili za već dodani pričvršćeni

element-nositelj. Zadnje sam dodavao najmanje elemente, ali zbog tankog materijala ljepenke

nisam ih morao pričvršćivati vijcima već sam ih samo učvrstio klamericom.

Nakon postavljanja kompozicije bojao sam određene dijelove, a neke sam elemente već obojane

ili dekorirane samo dodao kompoziciji. Na ploče sam u određenim razmacima i različitom

rasporedu pričvrstio i led-trake koje se pokreću daljinskim upravljanjem.

19

Njihovim korištenjem dodajem mogućnost mijenjanja odnosa svjetla i sjene, dubinu i jačinu

osvjetljenja i vidljivosti pojedinih dijelova reljefa, kvalitetu i vrstu boje. Reljefi mogu stajati bez

tog unutarnjeg, dodanog osvjetljenja u potpuno osvijetljenoj prostoriji, ali u zamračenoj ili mračnoj

prostoriji, svjetlo koje je na njima mijenja i cjelokupan prostor sobe u kojoj se nalaze.

4. ZAKLJUČAK

Četiri reljefa nastala su vođena idejom reljefa kao međuprostora slikarstva i kiparstva.

Reljef nije slika, nije niti skulptura, a istovremeno je i slika i skulptura. U njemu se spajaju

slikarski, optički elementi sa kiparskim, tjelesnim izrazom kojim se izlazi u trodimenzionalni

prostor. Upravo taj međuprostor reljefa, slike kao skulpture i skulpture kao slike, dao mi je poticaj

i ideju za moje radove. Želio sam vidjeti kako slika kao reljef može izaći u trodimenzionalni

prostor? Je li izlazak samo iluzija nekakvog mogućeg trodimenzionalnog prostora ili je stvaran?

Iluzija izlaska pojačava se upotrebom svjetla i sjene, a sporadična upotreba boje naglašava

stvarnost tog njihovog dramatičnog odnosa.

20

Dodavanjem umjetnog svjetla na reljefe, LED dioda, naglašava se značaj svjetla kao

integralnog dijela rada. Svjetlo doprinosi optičkoj igri atmosfere, smještanju, povezivanju i

mijenjanju vrijednosti rada unutar prostora, a utječe i na izgled i značaj samoga prostora. Radovi

postaju intermedijalni, odnosno daju zaključiti kako reljef zapravo i jest intermedijalno ostvarenje

jer povezuje više medija u jednoj realizaciji.

Pravi intermedijalni odnos uspostavlja se onda kad svi upotrijebljeni mediji zadržavaju

svoj status, a stupaju u neku značenjem ispunjenu relaciju. Intermedijalnost izaziva i preoblikuje

naš pojam umjetnosti i našu recepciju iskustva.

5. SAŽETAK

Radovi istražuju ideju reljefa kao međuprostora slikarstva i kiparstva, odnosno reljefa kao

intermedijalnog ostvarenja. Korištenjem artificijelnog svjetla, naglašava se značaj svjetla i sjene

kao integralnih dijelova rada. Smještanjem radova u prostor i mogućnošću upotrebe različitih vrsta

osvjetljenja, prirodnog, kao i umjetnog svjetla u prostoriji, te dodanih LED dioda na radovima i

njihovim kombiniranjima mijenja se i percepcija samih radova i prostora kao takvog.

Ključne riječi: reljef, intermedijalnost, svjetlo, sjena, umjetno svjetlo, LED diode

Keywords: relief, intermedia, light, shade, artificial lighting, Light emitting diodes (LEDs)

21

6. LITERATURA

1. Gombrich, Ernst H. (1999) Povijest umjetnosti. Zagreb: Golden marketing.

2. Maković, Z. (2007) Lica - Alternativna povijest moderne umjetnosti. Zagreb: Antibarbarus.

3. Read, H. (1979) Povijest modernog slikarstva od Sezana do Picasa. Beograd: Izdavački zavod

Jugoslavija.

4. Šuvaković, M. (2005) Pojmovnik suvremene umjetnosti. Zagreb: Horetzky, Ghent: Vlees &

Beton.

5. Zlamalik, V. (1966) Reljef. U: Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Zagreb: Jugoslavenski

leksikografski zavod, str. 70

6. Eilittä, L., Louvel, L., Kim S. (2012.) Intermedial Arts: Disrupting, Remembering and

Transforming Media. Newcastle upon Tyne, UK: Cambridge Scholars Publishing

sa http://www.cambridgescholars.com/

7. Arapoğlu, F., Yavuz Erol, S. “Being in Between” As an Art Form: An Essay on Intermedia.

Trakya University. sa http://www. academia.edu

22

7. PRILOZI

IZGLED RELJEFA NOĆU UZ DODANO LED OSVJETLJENJE

Reljef I

Reljef I - crveno

Reljef I - zeleno

23

Reljef I - plavo

Reljef I – ljubičasto

24

Reljef I – narančasto

Reljef II

Reljef I - tama

25

Reljef I – svjetlo

Reljef III

Reljef III – crveno I

26

Reljef III – crveno II

Reljef III – zeleno I

27

Reljef III – zeleno II

Reljef IV

Reljef IV – bijelo/zeleno

28

Reljef IV - narančasto

Reljef IV - ljubičasto

29

Reljef IV - crveno

Reljef IV - zeleno

30

Reljef IV – kontrast svjetlo-tama