list most br.8

GOD 8., BROJ 1.(8.), ŠK. GOD. 2013./2014. ISSN: 18469698

2

Školska godina 2013./2014. Broj 8

DDrraagg ii nnaaššii !!

Evo, izlazi još jedan brojnašeg školskog lista. Većprošle godine su nastupilepromjene u njegovu izgledu.I ove godine pred vas jedošao u digitalnom obliku.Tako je i jeftini je, al i idostupnije svima koji želevidjeti nešto od onoga što sedogađalo u našoj školi .

Naravno, nastojal i smo prati l isve događaje u školi ,poprati l i smo rad predmetnenastave, razred po razred.Posebno mjesto smo ostavil inašim osmašima - onima kojiodlaze iz ove škole i okrećunovu stranicu u svom životu.Osim njih u stvaranjusadržaja sudjelovali su iostal i učenici.

Mi smo svoj dio uradil i i sadse nadamo da ćete vipronaći nešto za sebe.

Uredništvo

List učenika osnovne škole„Ivan Leko“ ProložacTrg dr. Franje Tuđmana 621 264 Donji ProložacTel: 021 /846 081Fax: 021 / 846 081E-mail : [email protected]

Uredništvo:Anela Crnogorac, knj ižničarkaEdita Mršić, mag. educ. inf. et techn.

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:Krešimir Bajić, ravnatel jLIKOVNO OBLIKOVANJE:Zvonimir Štrl j ić, učitel j l ikovne kultureGRAFIČKO OBLIKOVANJE:Edita Mršić, mag. educ. inf. et techn.FOTOGRAFIJA:učenici i učitel j iVODITELJ PROJEKTA:Anela Crnogorac, knj ižničarka

List izlazi jedanput godišnje.Prva stranica: Ivona šumelj , 5.bZadnja stranica: Dari ja Bubalo, 7.b

SADRŽAJ

PRVAŠIDRUGAŠITREĆAŠIČETVRTAŠIPŠ “METERI“BOŽIĆGLAS ŠKOLE/ VALENTINOVOPOKLADNE SVEČANOSTINARODNA BAŠTINAMOJ ZAVIČAJNAŠI NAJDRAŽIPIŠEM DNEVNIKPREPORUČAMO, PROČITAJTEINTERVJUPUTOVALI SMOTERENSKA NASTAVAMUFFINE DAYOSMAŠIKNJIŽNICAS ISUSOM NA PLAŽIMALENI OD VELIKE POMOĆINAŠI LITERARNI POKUŠAJIŠKOLSKI BISERI

3681 21 41 51 820232729313435384446474954565760

3


1. AMOJA PRIJATELJICA MIA

Moja prijateljica Miajako je vesela i mila.

Uvijek me pogledom pratikad god u nje svratim.

Mia je djevojčica slatka,a koža joj je tako glatka.Ona je za mene mala vila

i njezina me ljubav u srce dira.

Iva – Marija Bajić, 1.a

IZLET U SINJ

Autobus brzo ide u Sinj. U Sinju smodoručkovali. Išli smo u muzej. U muzeju smovidjeli mač i samostrijel. Išli smo u crkvu GospeSinje, pa u suvenirnicu. Vidjeli smo rijekuCetinu. Pa smo išli na ručak. Igrali smo se malealke i alkar Mihael je dobio sladoled. Išli smoautobusom na drugo seosko imanje gdje smojahali konje. Igrali smo nogometa. Pobijedilismo u nogometu, pa smo išli kući.

Mijo Maršić, 1.aMARIJA

Moja Marija je lijepaOna je sretna što me uvijek vidi

Ona je nježnaOna me uvijek sretno pogleda

Ines Pirić, 1.a

MOJA ŠKOLA

MOJA ŠKOLA IMA UČIONICE.MOJA ŠKOLA JE LIJEPA.

MOJA ŠKOLA IMA PROZORE.MOJA ŠKOLA JE BIJELE BOJE.

DANIJELA ŠERLIJA, 1.A

MAČE

VIDJELA SAM MALO MAČE GDJE PRED KUĆOM TUŽNOPLAČE. POMILOVALA SAM GA I DALA MU MLIJEKO. UMOME DOMU SAD GA SREĆA ČEKA.

ANĐELA MUSTAPIĆ IMATIJA JURIČIĆ, 1.B

4


1. B

MOJ PAS

MOJ PAS SE ZOVEPIKI . ON JE MALI . KADJE MRAK ON LAJE.KAD JE DAN ON JEMIRAN. CRNE JEBOJE. IMA PUNOKRPELJA. DJECAMALA GA SE BOJE.

IVANO PETRUŠIĆ, 1 .B

NAŠ PLANET ZEMLJA

JA ŽELIM DA NAŠ PLANETZEMLJA BUDE SAV UCVIJEĆU. DA NEMA SMEĆA.ŽELIM DA LJETI LJUDI NEIZAZIVAJU POŽARE. HTJELABIH DA NEMA LOPOVA IUBOJICA. DA NEMA GLADNIHLJUDI. ŽELIM DA SVI LJUDIBUDU SRETNI I VESELI.

LANA KLARIĆDRAČAR, 1.B

MOJA MAMA

MOJA MAMA SE ZOVEMILA. ONA IMA CRNUKOSU I SMEĐE OČI.MOJA MAMA JEVRIJEDNA, DOBRA IPAMETNA. JA VOLIMSVOJU MAMU!

MATEA MARŠIĆ, 1.B

MOJA BAKA

MOJA BAKA SE ZOVEMARICA. ONA IAM SMEĐUKOSU. OČI SU JOJ ZELENEBOJE. ONA MENE MAZI,PAZI I ČUVA. SVAKI DANMI PRAVI NOVU FRIZURU.MOJA BAKA JE NAJBOLJABAKA NA SVIJETU. JAVOLIM SVOJU BAKUMARICU.

MIRNA BUBALO, 1.B

5


1. B

MOJ PIJETAO

MOJ PIJETAO JESMEĐE BOJE. IMAVELIKU KRUNU. OPASANJE, MAKAR JE I MALI.JEDNOM JE TAKOSKOČIO I NA MENE. ONČUVA KOKE I GLEDAJESU LI SVE NABROJU.POPNE SE NA OGRADU IJAKO KUKURIČE.

ZORICA MRŠIĆBOŽINOVIĆ,1.B

U MOM 1.B RAZREDU IMAOSAM DJEVOJČICA ISEDAM DJEČAKA. SVISMO DOBRI PRIJATELJI.DOBRO UČIMO I DOBROSKAČEMO. A KAD DOĐEUČITELJICA SVI SMOMIRNI KAO BUBICE. ETO,TAKAV VAM JE MOJ 1.B.

ANTE LOZO, 1.B

MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ

MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ JE ANTE. U RAZREDUSJEDIMO U RAZLIČITIM KLUPAMA, ALI PODSATOM IZ MATEMATIKE SJEDNEMO ZAJEDNO.UVIJEK SMO SKUPA POD VELIKIM ODMOROM. IZŠKOLE IDEMO ZAJEDNO KUĆI, A SUBOTOM INEDJELJOM SE IGRAMO. POMAŽEMO JEDANDRUGOM. ON PONEKAD OD MENE POSUDI GUMICUILI BOJICU, A JA OD NJEGA ŠPIC ZA ŠPICERICU.

JOSIPPRGOMET, 1.B

MOJA NAJVEĆA ŽELJA

MOJA NAJVEĆA ŽELJA JE DA POSTANEMNOGOMETAŠ. KAO MALO DIJETE VOLIO SAMNA TELEVIZIJI GLEDATI KAKO SE IGRAČIIGRAJU LOPTOM. ŠTO VIŠE RASTEM, TO VIŠEVOLIM NOGOMET. U SLOBODNO VRIJEME SASVOJIM PRIJATELJIMARADO IGRAMNOGOMET.

MARINO RAKO, 1.B

MOJA ŠKOLA

MOJA ŠKOLA JE VELIKA.SAGRAĐENA JE OD KAMENA. NASEBI IMA PUNO PROZORA.UČIONICE SU VELIKE I PROZRAČNE.U NJU IDU DJECA OOD 1. DO 8.RAZREDA. KAD JE ODMOR ČUJE SEVIKA, TRKA, CIKA I SVAĐA. MOJAŠKOLA JE LIJEPA.

JOSIPA BUBALO,1.B

6


2. AJJaa uu mmaašškkaarraammaa

Ja, moj brat i naše dvije rodice smo išle u maškare. Ja sam bila klaun,Imala sam dugecrne trepavice,crveni nos,usta su mi bila crvena,a lice mi je bilo srebrno. Na jednomsam obrazu imala srca, a na drugom zvijezdu i na čelu sam imala suzu. Brat mi je biopolicajac, jedna rodica vještica, a druga žena mačka. Svugdje smo bili, skupljali smojaja, novce i slatkiše. Bilo je super, bili smo zadovoljni.

Nera Petričević, 2.a

Moj snjegović

Moj se snjegović zove Bjelić. Napravila samga ja i moje sestre. Moj snjegović jenapravljen od snijega. Na glavi mu je lonac.Nos mu je od mrkve. Oči i usta su mu oddugmadi. U ruci drži staru metlu. Mojsnjegović stanuje ispred kuće.Veseli sesnijegu. Boji se sunca i kiše. Snjegovićporučuje zimi da traje što duže.

Petra Stojić, 2.a

Moja mama

Zove se Anita.Ima 29 godina.Ona nijevisoka,ima smeđe oči i kosa joj jesmeđa.Nos joj je mali,a lice joj jemeko.Obukla je crnu tutu.Ona jedraga,dobra,mirna i brižna.Volišetati,kuhati i igrati se s djecom.Ističe se u tome koliko ima strpljenja.Ja i ona se jedna prema drugojponašamo lijepo.Volim ju jer je dobra,jer mi pomaže i uvijek je uz mene kadje trebam.

Nera Petričević, 2.aPogled kroz prozor moje

učionice

Sjedim u klupi. Gledam krozprozor.Vidim šumu, brda,kuće i vinograd. Pada kiša.Stabla su gola i mokra.Ptičice se ne čuju. Nema nitijedne životinje vani. Nebo jesivo i puno oblaka. Očekujemda će iz oblaka izaći sunce.

Ivana Buće, 2.a

Pogled kroz prozor moje učionice

Sjedim u klupi i gledam prirodu.Vani je hladno.Staklasu gola.Kiša jako pljušti i slijeva se sa krova.Ponekaptica proleti u potrazi za hranom.Gledam hoće li sunceproviriti kroz oblake. Prozori su zatvoreni zboghladnoće. Na nekim stablima ima zelenih listova.Gledamhoće li nam brzo doći proljeće.

Ivan Kolovrat, 2.A

Snjegović

Moj se snjegović zove Bjelić. Napravili smo ga moj brat i ja. Na glavi mu je biozeleni lonac, nos mu je mrkva, oči usta od crnih dugmadi, u ruci drži metlu. Stanujeispred moje kuće, veseli se djeci i snijegu. Boji se sunca i kiše. Veselo poručujezimi da što duže traje.

Sebastijan Tolić, 2.a

7


2. BOPOJNI MIRIS PROLJEĆA

Napokon je počelo proljeće. Nakon velikih kišazasjalo je toplo proljetno sunce. Bura jeotjerala oblake i nebo je vedro i plavo. Izamoje kuće raste rana trešnja. Ona je punaplodova. Mnogi plodovi su otpali zbog kiše ivjetra. Ja se popnem na trešnju i jedem onenajcrvenije i najslađe. Okus im je vrlo lijep.Iznad mene lete ptice i cvrkuću. I one želejesti trešnje. Vidim djecu kako se igraju naigralištu. Ubrat ću malo trešanja i dati ihnjima da jedu. Onda ćemo se svi zajednoigrati.

Ivan Rimac, 2.b

OPOJNI MIRIS PROLJEĆA

Jutro je . Sunce svojim zrakama obasjavaprocvale krošnje trešnje. Ptice su sevratile iz toplijih krajeva. Selom oripjesma i igra djece. Sve je lijepo i mirisnou zraku jer proljeće je najljepše godišnjedoba.

Ivan –Antonio Grabovac, 2.b

PROLJEĆE

U proljeće cvjetaju trešnje. Ptice lete,prave svoja gnijezda, cvrkuću i vesele seproljeću. Djeca su vesela jer se bliži krajškolske godine. Veseljem, igrom ipjesmom će proslaviti kraj školskegodine. Suncu se vesele djeca i ptice sasvojim cvrkutom. Proljeće je godišnjedoba koje svi volimo.

Marija Petrušić, 2.b

MOJA MAMA

Moja mama ima plave oči,poput mora. Ona ima dugusmeđu kosu, kao čokolada.Moja mama je visokog stasa.Ona ima razne osobine. Mojamama zove se Marijana. Onaje prekrasna majka.

Gabrijela Grabovac, 2.b

VRAGOLASTALIDIJA

Šali se skakućene piše zadaće.Ne nosi čarape

ne skuplja igračke.Osmijeh svima daje

i velike poljupce šalje.

Lara Mikulić,2.b

MOJA MAMA

Moja mama se zove Jelena. Ona je srednjeveličine. Ima dugu crnu kosu i smeđe oči. Licejoj je okruglo i blijedo. Nos i usta su joj mali.Ima lijepe mekane ruke koje me grle i lijepeblage oči. Mama najviše voli kad sam dobar ikad dobro učim. Ona je veoma brižna ipažljiva prema meni. Ja je jako volim i ona jemeni sve. Ona je najbolja i najljepša mama nasvijetu.

Ivan Rimac, 2.b

8


3. ADa sam zima

Da sam zima bila bih usvim brlozima, podstarim krovovima, uvjeveričjim dupljama,ježevim kućicama, navrhu planina i našumskim proplancima.S burom bihprohujala, sve šaloveotrgnula, sve kapeposkidala i dobro se nasmijala. Ziminookrutno nije lice, nama kaže mali Vice.

Magdalena Mršić-Božinović,3.a

Zima

Kad bih ja bilazima,snježne bipahulje poslalasvima.Kad bih ja bilazima donijela bihradost svima.Djeci biposlala puno snijega pabi se mogli klizati sbrijega.U svakom bidvorištu snjegović

stao, mamio osmjehe i pozdravljao.

Laura Bajić, 3.a

Zima

Ja sam zima.

Ponekad hladna,ponekad blaga

i svima jako draga.

Nekad sam bijela i snježna,mekana i nježna.

Zima sam ja oštra,snažnai samo se malopravim važna.

Vlatka Škegro,3.a

Jarac i komarac

Jednog dana svidjelo se malenom komarcuda sleti na leđa velikome jarcu.

Al rogatome stvoru svidjelo se nije dakomarac njemu krv na slamku pije.

Bože Leko, 3.a

Hijenin lov

Hijena u lov poći htjela,al nikog uloviti nije smjela.

Sutradan je kao brz lutak,pošla u šumski kutak.

Nije bilo njene lovine,samo zelene borovine.

Kući došla pognute glave,jer nije donijela nikakve slave.

Maja Vidak 3.a

9


3. AMoja avantura

Stvorio sam se u svemirskom brodu.Jurili smobrzinom od 420km/h.U svemirskom brodu nalazio sepukovnik Sars koji je letio na Mars.Napali su nasMarsovci sa letjelicama.Pritisnuo sam gumb zaispaljivanje raketa da ih uništim.Pozvali smopojačanje i pobijedili ih.Dogovorili smo se spukovnikom Narsalom da dođemo na Jupiter smarsovskim sladoledom za njega.Do Jupitera smoprolazili Mliječnom stazom.Pukovnik Sars i Nars susagradili postaju na Jupiteru.Mali zeleni svemirci sJupitera se nisu ljutili jer smo ih štitili.Probudiosam se i shvatio da sam to sve sanjao i da samzakasnio u školu.

Ivan Češljar,3.aMali majmun

Bio jednom majmun mali,Bananko su ga zvali.Volio je voće sve,Al banane najviše.

Brujala je šuma svaOd njegovog uzvika,uuaa,uaaa,majmun curu pronaša.

Sad njih dvoješumom oreTo su majmunske fore.


Pas Ben

Ja se zovem pas Ben,nisam kao Ben Ten.

Volim šume i lov,obožavam život svoj.

Svi mi kažu da samsnažan,a ja se pravim jako važan.

Puno skačem i trčim,i nešto novo naučim.

Petar Škegro,3.a

Moja majka

Moja majka je kao bajka.Zbog nje su lijepi snovi i veseli

dani novi,

Za nju berem cvijeće i dajem jojpoljubac sreće.

Njegu mi pruža jer sam joj dražaod crvenih ruža.

Lorena Petrušić,3.a

10


3. AMoja maca mala

Moja maca malane voli biti sama.

Sve radi onakad se želi domoći bombona.

Razigrana je i veselaa nekada i kisela.

Pokraj peći maca sjelaona bi nešto jela.

Veselo repom je prela.

Vlatka Škegro,3.a

Ljubavna pjesma

Ti si za mene zorati si za mene ljubavna mora.Ti si za mene duga,koja sja s juga.

Snažan si i velik,a jak si kao čelik.Ti misli moje moriš,sa šišmišom se boriš.


Valentinovo

Valentinovo je nešto lijepo,kao potok što gleda slijepo.Valentinovo samo mašta a ljubav radi svašta.

Ljubav je nešto prelijepo,kao potok što žubori slijepo.Valentinovo mašta svašta a samo ljubav stvara svašta

Lorena Petrušić,3.a

JA SAM SLIKAR PROLJEĆA

Proljeće je slikarska paleta naslikana vodenimbojama. To su sunce, trava, a nađe se i tragmrava. Igram se bojom, slikam i rijetko nakompjutorskom mišu klikam. Zelena trava senjiše dok bijeli oblak veli: Nema kiše više. Kadnanosim još neku sitnicu uvijek zaboravimneku lastavicu. Sunčeve zrake griju dok tata ibaka kukuruz siju. Dok vesela ptica pjeva menise samo zijeva. Zlatno sunce žute je boje, agdje su igračke moje? Proljeće je šarene

boje, krtica se ispodzemlje krije. Proljeće jenova slika u očimaumjetnika.

Vinko Pirić, 3.b

11


3. B

MOJ NAJDRAŽI CVIJET

Moj najdraži cvijet je ruža. Cvate uproljeće na velikom brijegu uplaninama. Tamo dolazim uvijek nedjeljom popodne.Stabljika joj je krhka, listovi zeleni i malobodljikavi, a latice crvene poput srca. Kada dođemdo nje uberem je i doma je stavim u kristalnu vazu.Ali ja do nje dođem jedanput godišnje na istomjesto i tamo uvijek bude još ljepša ruža. Ja volimruže zato što su lijepe poput dragog kamenja.

Janja Grabovac, 3.b

VISIBABA

Moj najdraži cvijet je visibaba. Cvatena livadi u proljeće. Stabljika mu jeduga i zelena, list mu je zelen, a on jebijel. Volim visibabu i ne berem je jerju je zabranjeno brati.

Antun Meter, 3.b

12


4. ABOJE PROLJEĆA

Procvao je jaglac žut,zašarenio se seoski put.Sve je začarano kao da je došla vila,niti jedna se boja nije skrila.Tako je lijep i šaren dan,kao da sanjaš proljetni san.

Livadu sunce grije,cvijeće se veselo smije.Procvala je visibaba bijela,zašarenila se šuma cijela.Cvijeće miriše jako,do zime će ostati tako.

Kristina Dropuljić, 4.r

SJEVERNJAK

Vjetar Sjevernjak jako pušei zbog toga se tegle s cvijećem ruše.

On je hladani zloće gladan.

Ljudi promrznu do kostikada ih njegovi rogovi počnu bosti.

Kostobolja, glavobolja, prehladasve ih u krevet svlada.Nebom rastjera oblake

najavi vesele sunčane znake.Po ulicama čuda stvarajači je od svih vladara.

Klara Bubalo, 4.r

DAN PLANETA ZEMLJE

Danas je dan našeg planetai čuvajte ga stanovnici cijelogasvijeta.To je naša zemljica milakoja nam se u srcu skrila.Zemlja je smeđe i plave bojei ona ima stanovnike svoje.Na njoj su rijeke, jezera i mora,a ima i predivnih zora.Ima i nizinate nekoliko padalina.Zato po njoj ne bacajte smeće,jer ono može zagaditi predivnocvijeće.Ja želim da je čistai da se sve na njoj blista.

Ema Bajić, 4.r

13


4. AMOJ PLANET

Lutat ću svijetom, tražiti sreću,ali ljepotu kao na Zemlji naći neću!Puna je mora,zlatnih dolina i gora.Svakome je draga,ona vrijedi čak više od blaga.Vjetar zanjiše grane,Mjesec krati noći, dok Sunce dulji dane.Obavijena je čistim zrakom,a noću tamnim mrakom.Mjesec nad njom noću bdije,a Sunce je danju grije.Kiša joj lice mije,čovjek se na njoj veselo smije…!

Jelena Barbić, 4.rPLANET ZEMLJA

Dvadeset i drugi travnja obilježavase dan planeta Zemlje,u njoj živimo svo ovo vrijeme.Zemlja se okreće ,ljubav u naša srca pokreće.Ona je velika jako,Oduvijek je bilo i ostat će tako.Na njoj živi milijarde ljudi,pa zbog toga zahvalan budi.Zbog nje imamo prelijepo more,te velike gore,Sunce nas grije ,svatko nas veselo smije.BUDI ZAHVALAN ONOME ŠTOIMAŠ!

Kristina Dropuljić, 4.a

VODA

Voda nam je lijek i hranaKoju trebamo piti svakog dana.

Ona je potrebna svimama koliko god nas ima.

Ja vodu piti hoćui danju i noću.

Potrebna je cijelom svijetupa i ptici u letu,

te najmanjem cvijetu.'' Pij me ,, i ona me zove

i zbog nje imam ljepše snove.I vi vodu trebate redovito piti,

I ne smijete ljubav prema našemblagu skriti.

Ema Bajić,4.a

VODA

Voda teče, sama sezagaditi neće.

U nju nemoj bacati smećejer ako je zagadiš

pit' iz njeviše moći nećeš.

Jure Grbavac, 4.r

14


PŠ MeteriMOJE SRCE RADOSNO KUCA

Subota je. Nema nastave, napisala sam domaću zadaću. Slobodna sam! Išla sam prošetati.Bilo je proljeće. Tad mi je najljepše šetati jer osjećam da se priroda budi kao što se i ljudibude u zoru. Livade su bile šarene, a šume su blistale.Cvijeće se pomalo budilo. Srce mi je snažno kucalo kao što lastavice, sretne, snažno mašukrilima kad se vraćaju s juga. Boravak u prirodi me razonodio, zaboravila sam na sveobaveze. Ni o čemu nisam razmišljala, samo sam uživala.

Petra Mršić, 4.r

GLASUJEM

Glasujem za modro morei visoke, zelene gore.

Glasujem za male pticei skakutave vjeverice.

Glasujem za lijep dani miran san,

za proljetno cvijećei raspjevano proljeće.

Glasujem za zdravljei za rođendansko slavlje,

za svu djecu svijetada im budu lijepa ljeta.

Gabrijela Grbavac, 4.r

IMAMO I ŠKOLSKI BISER

Učiteljica je zadala zadatak:Napiši umanjenicu i uvećanicuriječi djevojka.

Učenik je riješio ovako:umanjenica: djevojčicauvećanica: baba

15


BožićBADNJI DAN U MOM DOMU

Božić je jedan od najljepših dana u godini pase za nj treba dobro pripremiti. Osimpripremanja kolača, čišćenja kuće, kupovinepoklona, naročito treba očistiti i pripremitisvoju dušu i srce. Badnjak je poseban dankad sve to pripremamo i očekujemo rođenjeIsusa Krista.U mom domu Badnjak je dan kad jedemobakalar, pravimo raznovrsne kolače, kitimojelku, idemo na ispovijed… Badnja večer jejoš posebnija. Kad sepripreme svi kolači, zamotajusvi pokloni i okiti jelka, svičlanovi obitelji krenu u dimnukuhinju. Ondje djed unosi tribadnjaka i govori određenitekst. Prvi put nosi na ramenuprvi badnjak i govori:“ Dobrovam došlo porođenje Božje!“ .Zatim stavi badnjak na vatrui mi odgovaramo:“ I s tobomzajedno!“. Onda ga pospemopšenicom. Drugi put nosi drugibadnjak na ramenu i govori:“Dobro vam došlo porođenjeBožje i sv. Stipan!“. Stavibadnjak na vatru, a miodgovorimo:“ I s tobomzajedno!“. Pospemo gapšenicom. Treći put nosi naramenu treći badnjak igovori:“ Dobro vam došloporođenje Božje , sv. Stipan i sv. Ivan!“. Miodgovorimo, pospemo ga pšenicom i izmolimotri Očenaša. Nakon molitve nazdravljamokružeći bukarom tri puta. Na krajuispjevamo nekoliko božićnih pjesama. Potomidemo kod rođaka gdje se opet sve ponavlja.Poslije svega vratimo se radosno svojimkućama iščekujući porođenje Božje. Na samBožić idem na polnoćku.

Laura Tolić, 7.b

BOŽIĆ U MOJOJ OBITELJI

Svatko će od nas rado reći:“ Božić umojoj obitelji je najljepši!“ Istina. Idobro da je to poseban dan za sve nas.Danima u mojoj obitelji traju pripreme.Svatko da svoj maleni doprinos i u cijelupriču unese djelić sebe. Dobre misli itopla srca tjeraju mržnju i otvarajuvrata naših mirisnih domova. Trudimo seda u njih može svratiti i donijeti ljubavnaš dragi Isus. Cijela obitelj je na okupu.

Družimo se, smijemo iopraštamo. U toplojkući nalazi se okićenibor, a ispod njegamalene jasliceposlagane po slami imahovini. Pokraj borašepure se pokloni ipucaju od ponosa jernam donose neštolijepo. Stol je pokrivenBožićnim stolnjakom, azelena pšenica grlisvijeću koja ćeobasjavati naš Božićniručak. Svake godine jaimam čast da ugasimsvijeću komadićemkruha natopljenim uvino. Veseli čestitarihodaju od kuće do kućei obilaze svoje

najmilije. Jedni drugima čvrsto stiskamoruke i prenosimo dobre želje.Mi djeca posebno uživamo tih dana jer suse mame i bake potrudile napraviti našenajdraže kolače. Šareni se pokloniotvaraju, a malene svađe zaboravljaju.Punih srca i s osmijehom na licu popodneodlazimo do korita Suvaje da uveličamorođenje Spasitelja i tako doprinesemoočuvanju naše tradicije.

Marko Bubalo, 7.b

16


Božić

PROLOŠKE ŽIVE JASLICE

Prološke žive jaslice se održavaju svake godine na sam Božić. Jaslice u mom kraju suprve žive jaslice u Hrvatskoj. Za njih se priprema mjesecima prije nastupa. Sve sedogađa u koritu Suvaje, bujice koja ponekad teče.Na Božić počinje prava svečanost. Mi , koji sudjelujemo u toj predstavi kao pjevači iplesači, moramo najprije doći u crkvenu dvoranu, uzeti fascikle i zadnji put sabrano istrpljivo probati ples na pjesmu Gloria. Zatim se upućujemo prema odredištu. Idemo našetnicu posutu lijepim pijeskom koja se nalazi nasuprot gledalištu. Ondje se već nalazeanđeli, pastiri i svi oni koji sudjeluju u ovoj Božićnoj svečanosti. Pjevači i plesači sesmještaju ispod starog prološkog mosta. Neki anđeli se nalaze na stablima, neki u štali,na garaži, itd. Pastiri su zauzeli svoja mjesta kao čuvari stada pod vedrim, zvjezdanim iotvorenim nebom. Glazba je tiha, a trudna Marija i Josip su krenuli s magarcem pronaćimjesto gdje će Marija roditi. Obilaze mnoge kuće i mole ljude da ih prime, ali nitko imnije htio pružiti krov nad glavom. Došli su do zadnje kuće i naišli na dobre ljude koji suim dali prenoćište. Ondje Marija rodi Isusa Krista koji se položi na slamicu. Ove godineulogu svete obitelji imala je obitelj Mršić. Dok je Isus ležao u slamici tri mudraca su gatražili pod naredbom kralja Heroda. Svaki događaj je popraćen tihom i prikladnomglazbom. Sve žaruljice su se ugasile na trenutak dok smo mi plesači zauzeli svojamjesta, spremni za ples. Za jedan čas sve je opet bilo rasvijetljeno u duhu Božića izapočela je pjesma Gloria, a plesači su se počeli kretati kao anđeli. Dok sam plesalaosjećala sam se ispunjeno, ponosno, ali moram priznati, i malo prestrašeno zbog kamerakoje su nas snimale. Sve smo dobro otplesale i vratile se zadovoljne na svoja mjestaispod mosta. S tog mjesta smo promatrali ostatak događaja. Gledali smo kako se kralji ipastiri dolaze pokloniti kralju koji nema bogatstvo u novcu i zlatu, nego bogato srce.Za kraj svečanosti pjevači pjevaju pjesmu radujte se narodi, a zatim slijedi vatromet.Ovogodišnji Božićni vatromet je bio predivan. Dugo je trajao i bio je bogat bojama.Kada sam došla kući na vijestima RTL-a i Nove TV bili su prikazani događaji u mommjestu i učinili me ponosnom i radosnom jer sam i ja u njima sudjelovala.

Antea Šimić, 7.b

17


Božić

ŠTO JE ZA MENEBOŽIĆ?

Imala sam vodene kozice, alisvejedno sam uživala. Božić jeza mene obiteljski blagdan ipredstavlja dragocjenovrijeme koje provodim sobitelji i bližnjima.Iako se svi veselimoneradnim danima pred nama, amnogi planiraju i blagdansko putovanje, meni je najljepše proslaviti Božić u toplinisvog doma. Moja obitelj blagdane provodi tradicionalno. Na Badnjak baka škropi kućusvetom vodom i bršljanom. Kitimo bor i ispod njega stavljamo jaslice. Poklončići ispodokićenog božićnog drvca neizostavan su dio blagdanske atmosfere. Vesele meobiteljska druženja, mirisi maminih kolača i cimeta. Na badnjak idemo na misu ipjevamo Božićne pjesme. Kad na satu otkuca ponoć mi smo veseli , radosni. U našemsrcu se rodio mali Isus. Kad misa završi međusobno čestitamo Božić i krenemo

kućama. Ujutro se dižem rano i pomažem mamii baki kuhati tradicionalni ručak. Na ručak dođui moje tete. Zabavljamo se i smijemo. Vrijemenam brzo prođe. Navečer se pozdravimo izahvalimo Bogu za ovako lijep Božić.Božić je svaki dan jer svaki je dan prilika zanovi početak, za ponovno Isusovo rođenje usvačijem srcu.

Ivana Grabovac, 7.a

18


Glas škole

KARAOKE

Ove godine je opet nastavnica Jelena Bajto preuzela organizaciju karaoka. To jenatjecanje namijenjeno svim učenicima dobre volje koji žele pokazati svojeglazbeno umijeće i naporan rad koji stoji iza toga.Proteklih godina, pa i ove, natjecanje se održalo povodom Valentinova. Nekinatjecatelji nisu imali tremu i ponašali su se sasvim smireno, dok se mojimprijateljicama iz razreda vidio strah u očima koji se povećavao iz minute u minutu.Uz lijepu riječ dobrodošlice u 12.30 priredba je počela i svi su bili uzbuđeni.Ne mogu zamisliti kako su se tada natjecatelji osjećali. Svaka pjesma bila jeposebna na svoj način. Bilo je tu itekako smiješnih situacija, počevši od neznanja,pa do kvalitetnih glasova. Sve moje prijateljice iz razreda oduševile su publiku, noto nije bilo dovoljno za pobjedu. Ove godine žiriju se svidjela Gabrijela Milović kojaje zasluženo odnijela titulu najbolje pjevačice.Bilo je predivno. Nadam se da će ovako biti i slijedećih godina.

Mihaela Knezović,7.a

Prvo mjesto je osvoji laGabriela Milović, drugoučenice 7.a, a treće

učenici 5.b.

Posebnu nagradu zasudjelovanje u natjecanjusvake godine osvoji la je

Josipa Bajić.

VALENTINOVO

Valentinovo je Dan zaljubljenih. Slavi sesvake godine, 14. veljače.Dok sam bila mala nisam znala što jeValentinovo. Iz godine u godinupromatrala sam roditelje i bližnje kakose ponašaju na taj dan. Svi su nasmijani,pričljivi i dobro raspoloženi. Jednidruge bi darovali nekom sitnicom ili pakcrvenom ružom.Tada sam shvatila da je to dan posvećenljudima koji se vole. Šteta što takvihdana nema više u godini.To mi se toliko svidjelo da sam i samapoželjela što brže narasti i imati svojusimpatiju.Sretno Valentinovo!

Marija Šućur, 5.a

19


VALENTINOVO

VALENTINOVOPrijateljstvo i ljubav lijepe su riječi,A dobra prijatelja teško je naći.

Ruku možeš dati svima, a srce samoiskrenima!

Natali Bubalo, 7.b

MOJA SIMPATIJAImam simpatiju. On je jako dragi pametan. Oči su mu smeđe, kosacrna, usne crvene i ima vitkotijelo. Upoznala sam ga ovegodine.Uskoro će Valentinovo i nadam seda će me nježno pogledati inasmijati se. To bi mi bio najvećidar za Valentinovo.

Ivana Maršić, 5.b

JEDNO MALO SRCE

U školi je bio jedan, za sve drugačiji,dječak. Poseban po tome jer je uvijek biosam i zamišljen. Nije imao prijatelje.Družio se samo s knjigom. U ponekomizgubljenom pogledu vidjele su se njegoveusamljene plave oči. U školi su se svidarivali. Svatko je ponešto dobio, samonjemu nitko ništa nije poklonio. U torbisam imala malo, plišano srce koje mi jedavno, kad sam pošla u školu, mamapoklonila. Uvijek je govorila:“ Neka ovomalo srce bude uvijek uz tebe i nek tečuva.“Vraćajući se iz škole, ugledala sam na klupiispred mosta našeg „ izgubljenog“dječaka. Njegov mi je pogled odavao damu je netko jako potreban. Prišla sam mu,nježno ga uhvatila za ruku i rekla:“ Sretnoto Valentinovo!“ Poklonila sam mu svojemalo plišano srce i rekla:“ Ovo je srcepuno ljubavi i nježnosti. Poklonila mi ga jemama. Čuvalo me godinama, želim da sadačuva tebe.“ Zahvalio je i nježno senasmiješio.Od toga dana postali smo najboljiprijatelji. Više u njegovim očima nije bilotuge. Prijateljstvo je učinilo da usamljenosrce bude veselo i sretno.

Ines Dogan, 7.a

Karneval

Karneval (lat.caro: meso + levare:dignuti) je razdoblje prije korizme u kojem sepriređuju povorke maškara, kostimirani i maskirani plesovi. U Hrvatskoj se uz nazivkarneval ravnopravno spominju mesopust, poklade ili fašnik, koji su više vezani uzodređene regije, mjesta, njihove običaje, a često se u prerušavanju moraju poštivatipravila i ritual, njihov početak i kraj. U Primorju se na Sveta tri kralja najavljujumaškare. U istočnome dijelu riječkog područja maškarane povorke kreću prvu subotunakon blagdana Bogojavljenja, a u zapadnome kreću na blagdan Sv.Antona,odnosnozvuk Antonjskog roga koji time najavljuju Mesopust.Najpoznatiji svjetski karnevali održavaju se u Brazilu, čiji su karnevali poznati kaoposebno živopisni i razuzdani. Karnevali se slave posvuda po svijetu, uglavnom upodručjima s većinskim katoličkim stanovništvom, dok se do pripadnika IstočnihCrkava Maslenica slavi na sličan način. Protestanti ih uglavnom ne održavaju, ili su ihprilagodili u druge običaje kao što je Danski karneval Fastelavn.

20


Pokladne svečanosti u mom kraju

POKLADNI OBIČAJI

Poklade su svečano razdoblje prije

korizme u kojem se priređuju povorke

maškara. Za mene je vrijeme poklada

lijepo. Svaki dan u kuću uđu maškare i

provesele nas svojom pjesmom i

izgledom. Osim toga, drago mi je

proveseliti se s prijateljima.

Dječje maske budu jako zanimljive.

Čovjek osjeća potrebu biti netko drugi,

barem na neko vrijeme. U raznim

krajevima naše domovine prevladavaju

razni običaji. Tako je u Dalmaciji običaj

hodati od kuće do kuće i zatražiti nešto

od domaćina, a to izaziva sreću kod nas

djece. Poseban mi je doživljaj kada

dolazimo do neke kuće, a u dvorištu

osjetim miris tek ispečenih krafni.

Sama riječ- MAŠKARE- govori o

maskama i maskiranju. Za vrijeme

maškara možeš biti ružan, a inače si

lijep, možeš biti dobar, iako si zloban.

Josip Knezović, 6.b

21



Pokladne svečanosti u mome zavičaju

Već su krenule mačkare. Iako ima jošdugo do glavnog maskenbala puno dicekreću u kuće. U mojoj obitelji, predmaskenbal, običaj je praviti ušćipke ifritule. Nekoliko dana ili tjedana prijemaskenbala svi su još uvik smireni.Sestra i ja nalazimo se s prijateljima ilise u našem selu dogovore sva dica daiđemo u mačkare. Podilimo se u nekolikogrupa (najčešće 5 grupa), unda grupa pogrupa uđu u istu kuću, s razmakom 3-5minuta nakon prijašnje grupe. Dva ili tridana prije maskenbala sve nas trese˝maskenbalska groznica˝. Kada seokupimo, sve o čemu pričamo je ko ćešta bit u mačkarama i oće li iko ići upovorku. Svake godine bude sve veselije,lipše i isčekivanije. Naravno, pošto dostanas ne more ić u povorku oni stariji, kojisu bili u povorci, nam sve snime ili namsve u detalje ispričaju. Uvik to uveličajusamo nama u inat.Dan je maskenbala. Puno nas propušta

povorku, jer moramo u školu. Kadadođemo kući imamo taman dostavremena da poručamo,obučemo se iidemo na most di se sve odvija. Povorkadolazi zajedno sa Bellamuson. ĐeloMatić čita sve loše što je on napravio.Zapravo, Đelo zajedno sa suradnicimazapiše sve loše što se u godinu danadogodilo i to pripiše na Bellamusu.Unda, nakon što pročitaju optužnicu,pročitaju i ostavku. Kada sve to završikreću mnogobrojne pisme i slijedispaljivanje Bellamuse. Unda, zastupimuk i tišina. Kada vatra pukne,orkestar kreće sa muzikon. Kada jeorkestar završio, kreće ˝Bellamusinahimna˝. Kada je Bellamusa zapaljenmačkare su pri kraju. Jedino šta jošostaje su veliki i mali maskenbal na kojidolaze dica i stariji da bi se malozabavili, naplesali i zaboravili sve loše.Poslije toga je sve završilo.

Marija Maršić, 8.b

Pokladni običaji

Pokladni običaji su mi dragi. Na taj dan ljudi i djeca postaju netko drugi. Dječacipostaju gusari, policajci, prinčevi, a djevojčice princeze, vile, vještice… Svi mogubit ono što hoće, muškarci mogu biti kraljevi, a žene mogu biti kraljice. Netko možepostati učitelj, netko astronaut, a netko i poštar. Na taj dan se šalimo i hodamo podrugim kućama. Svi su slobodni i mogu raditi što hoće i nitko se neće naljutiti.Ja najviše volim biti kauboj, nositi bijeli šešir, maramu oko vrata, remen oko pasa ipištolj na njemu. Moja braća i prijatelji pridružuju mi se u tome i svako se pretvarau nekog drugog. Tako šarena skupina kreće od sela do sela uveseljavajući ljude. Odnekoga dobijemo jabuku, od nekoga krušku, a od nekoga malo novca pa se sretni iveseli vratimo kući.Volio bih da nekad i u školi budu maškare. Da nas nastavnici iznenade svojim novimizgledom. Baš me zanima što bi oni postali. Mislim da bi taj dan u školi bilo zabavno.Volio bih da maškare budu više puta u godini pa bi se u mojem kraju ljudi viševeselili, zabavljali i zaboravljali sve ružno što im se dogodilo u godini.

Teo Meter, 6.b

22



BIT ĆU VAMPIRICA

Poklade su!Jedva čekam da krenem umaškare. Nestrpljivo ihčekam cijelu godinu i ne dammami mira dok mi ne kupišminke i odjeću koja minedostaju. Bit ću vampirica,zato što mi se sviđaju filmovio njima. Pripremila sam crniplašt, crnu odjeću i gomilušminke.Na svoje lice prvo ću staviti

blijedi puder koji ćepokazivati umor iiznemoglost. Da još boljedočaram sliku vampira, ispodočiju ću napraviti ogromnepodočnjake, a to bi izgledalokao da se nisam naspavalamjesecima. Neću ni usnezaboraviti. Ispunit ću ihžarkim, poput krvi crvenim,ružom.Ali to još nije potpuno. Štovampiru nedostaje? Naravno-ogromni očnjaci i krv koja ćese slijevati niz vrat. To ćusvakako učiniti. No, ništanema bez odjeće koja će jošbolje i u potpunosti dočaratisliku te spodobe.Crna majica, crne hlače icrne cipele nalikovat će natamu i mrak, a crveni plaštvijorit će se na vjetru. On ćepokazivati crvenu krv. O, da,zaboravila sam spomenutiožiljke na čelu, vratu irukama. E, sad je ovaj vampiru potpunosti spreman.

Lucija Barbić, 6.b

POKLADNE SVEČANOSTI U MOME ZAVIČAJU

Svake godine u veljači i ožujku kao da cijelimsvijetom zavlada groznica maskiranja. Od kuće dokuće samo se razgovara o šarenilu, kostimima,šminki dok one malo starije zaokuplja briga oslasticama. Svačije srce preplavi veselje iuzbuđenje. Trgovine i krojači zaista ne dolaze dozraka u to vrijeme. Njihova pluća sada suzaokupljena brojnim željama. Kada nakon svih tihpriprema dođe vrijeme za obući svoju masku te spjesmom na usnama pokucati na vrata svojihsusjeda ulice su pune maskiranih ljudi. Sada ih imaviše nego automobila. No postavlja se jednopitanje:“ Tko se nalazi ispod tih maski?“Kada seuđe u nečiji topli dom najzanimljiviji dio je skinutimasku. Zatim se dobije ono što je netko umogućnosti dati, a kao šećer na kraju obično bakaiziđe iz kuhinje i upita:“ O dijete moje , da li siogladnio? Uzmi malo bakinih uštipaka.“ Ma, tko biim mogao odoljeti. Nakon odlaženja po kućamačekaju nas još maskenbal, pjesma, ples i paljenjeBelamuse. Na ovim zabavnim događajima skupi se imlado i staro.Sve ovo završava paljenjem Belamuse. Iako je krajzabavi, tješimo se time što znamo da nas isto čekai dogodine. Nikad se ne zna. Možda dogodine budejoš zabavnije, uzbudljivije, maštovitije, a bakiniuštipci još slađi.

Anela Mikulić, 8.b

23


Narodna baštinaNaši stari su pričal iGAVAN I GAVANOVICA

Jednom davno živjeli su dvoje bogatihljudi, Gavan i Gavanovica. Oni su imalisvoj dvorac na Crvenom jezeru. Tad jošnije bilo jezero. Gavanovica je bilabahata i puna sebe. Jednog dana Isusprerušen u siromaha pokucao joj je navrata i rekao: „ Daj malo kruha, Bog tidao.“ A ona mu koricu kruha nabijenogom i reče:“ Šta će meni Bog tvoj dokje meni Gavan moj!“ Kad je Isus otišaonjihovi dvori su se urušili i nastalo jeCrveno jezero.

Mila Knezović, 6.b

PRIČA O SIROMAŠNOJ STARICI

Jednom davno živjela je siromašna staricakoja je čuvala ovce. Do nje se spustila vilai u torbu joj stavila ugljena. Rekla joj jeako ne pogleda unutra da će se pretvoritiu zlato.No, od nestrpljivosti baka je pogledala.Ujutro je pitala vilu zašto se ugljen nijepretvorilo u zlato. Vila joj je odgovorila:“Da si se strpila sada bi bila bogata, a sadaćeš zauvijek ostati siromašna.“

Petar Blažević, 6.b

PRIČA O VILAMA

Bilo mi je dosadno. Upitala sam baku dami ispriča neku priču. Ona je nataknulanaočale na nos, nalaktila se o stol ipočela pričati.Jako, jako davno dok je ona još bilamala, kružile su priče o vilama. Vile sunosile duge , duge bijele haljine i imalesu zlatnu kosu do poda. Svaku večerplesale su kolo. Neki kažu da su imalejednu ljudsku i jednu magareću nogu.Baka je ispričala kako je jedan čovjekimao konja svezana u štali. Kada ga jenavečer išao nahraniti, štala je bilaprazna. Čovjek je bio jako tužan pa jekupio drugog konja i svezao ga na livadi.Drugo jutro je u štali našao onog starogkonja. Griva mu je bila ispletena.Baka je rekla da bi vile otele konja,isplele mu grivu i vratile ga na mjestogdje su ga pronašle.

Lucija Barbić, 6.b

RIMČEVA VILA

Priča kaže da su neki Rimci uBadnjavicama pronašli vilu. Bila je jošmala. Izgledala je kao žensko dijete,samo je imala magareće noge. Povelisu je kući. Vila je živjela s njima irasla, ali nikad nije progovorila niriječi. Neki kažu da je mogla plesti ipresti brže nego sve žene u kućizajedno. Kako je rasla sve se višečudno debljala. Odjednom je otišla izRimčeve kuće. Nestala je bez traga.Nitko nije znao gdje je i zašto jeotišla. No, legenda o njoj živi.I danas u Prološcu za nekoga tko seudeblja stariji znaju kazati:“Ugojio sek'o Rimčeva vila.“

Toni Ćurčija, 6.b

24


Narodna baština

Strane ri ječi u našem govoru

Balancana- patlidžanBarka-čamacBorša- torbicaBotun- gumbJaketa- jaknaKacavida-odvijačKapula- crveni lukKarota- mrkvaKatriga- stolacKoltrina- zavjesaKućarin-čajna žlicaKukumar- krastavacKušin- jastukLancun- plahta

Manistra- tjesteninaMarenda- obrok između doručka i ručkaPanceta- slanina s mesomPjat- tanjurPomidora- rajčicaPriša-žurba, hitnjaŠjor-gospodinŠkafetin-noćni ormarićŠkatula-kutijaŠoldi- novacŠporko- prljavoŠtikadenta- čačkalicaŠugaman-ručnik

Jelena Dropuljić, 8.a

Badava-besplatnoBaksuz- nesrećaBarjak- zastavaBena- glupan/glupačaČoban- pastirČorba- gusta juhaĆorav- slijepĆumur- drveni ugaljDegenek- batinaDud- murvaDžaba-besplatnoĐezma- posuda za kuhanje kaveGurbet- skitnicaJok- neJorgan- pokrivačKajin- posuda za umivanje

Kapija- vrataKašika- žlicaKazan- kotaoKesa-vrećicaPajdaš- prijateljPazar- tržnicaPendžer- prozorPeškir-ručnikPlaho- fino, dobroRakat- vrijemeSač – pekaSanduk- drvena kutija

TURCIZMI

TALIJANIZMI

25


Narodna baština

Brojal ice1,2,31,2,3,4,5,6,7,8,9,10

Izašao bijeli mjesec,Na mjesecu koliba,Na kolibi stolica,

Na stolici Robin Hood,Ljubi cure kao lud.

A, Be, Ce, DeA, be, ce, de

mačka prede na vrh grede,a miš mota oko plota.

Bija, baja, bufBija, baja, bufbaba peče kruha mama pogaču

da joj djeca ne plaču.

Eci, peci, pecEci, peci, pecti si mali zec

a ja mala vjevericaeci, peci, pec.En,den,dore

En, den, dore, duboko je more,au moru kit, rodio se Split.

Split je daleko, popio je mlijekomlijeko je vruće, van iz moje kuće.

Boc,bocBoc, boc, iglicama

ne diraj ga ručicamabode, bode jež,bit će suza, bjež.

Prvi kaže:“ Ja sam gladan!“Drugi kaže:“ I ja sam!“

Treći kaže:“ Amo nešto ukrast!“Četvrti kaže:“ A šta?“

Peti kaže:“ Nek sam ja mali, ali sve ćuvas kazat materi.“

(Mate Bajić)

Pucaj kauboju iz pištolja,Brojiš metke ispod stola.

Jedan, dva, tri, iz igre ispadaš ti!(Toni Ćurčija)

En, ten, tini,savaraka tini,

savaraka, tika, taka, bija, baja, bus.Trif, traf, truf!

Ringe, ringe, rajadošo čika Paja,pa pojeo jaja.

Jedno jaje muć, a mi djeco ćuć.

Okoš bokoš, prde kokoš.Pita baja:“ Koliko tebi triba jaja?“

(Petar Blažević)

Pipavica pipa, na kule, na vile.Na babine šćape, na didove gnjate.

Koga reda, pod goveda?Noga brata Solupata.

Zovite ga :“Šćucim, bucim.“Reć ćemo jedan malen šćopac.

(Vlatko Škegro)

Pužu-mužu pusti roge vanda ti kuću ne prodamstaroj babi za duvan.

Ako nećeš kazati,ja ću tebe smazati.

(Barbara Ćurčija)

Ovaj ide u lov.Ovaj nosi pušku.

Ovaj jede krušku.Ovaj pita:“Daj malo meni?“

Ovaj kaže:“Šipak tebi!“(Teo Grabovac)

26


Narodna baštinaNarodne izreke

Čist račun- duga ljubav.Batina je iz raja izašla.

Bez zdravlja nema bogatstva.Grijeh ne ulazi na usta nego izlazi.

I ćorava kokoš zrno nađe.Jabuka ne pada daleko od stabla.

Jutro je pametnije od večeri.Kakav otac, takav sin.

Krv nije voda.Ko muči dva uči.

Ko će kome ako neće svoj svome.Ko sije vjetar, žanje oluju.

Krije se ko zmija noge.Kakav gost takva čast.Koliko ljudi toliko ćudi.

Narod bez bajke , dijete bez majke.Ni luk jeo, ni luk mirisao.Odijelo ne čini čovjeka.

Pomozi sirotu na svoju sramotu.Tko jači taj tlači.

Dobar glas daleko se čuje.Ispeci , pa reci.

Od inata nema goreg zanata.Tko se zadnji smije, najslađe se smije.

Našla tikva čepinu.Rugao se lonac loncu, a oba su crna.

Po muci se poznaju junaci.Tko laže za tebe lagat će i protiv tebe.Nije blago zlato ni srebro, već je blago

što je srcu drago.Iz tvojih usta u Božje uši.

Nije zlato sve što sija.Lako žabu u vodu natjerat.

Ljudi se za jezik vežu, a volovi zarogove.

Lijepa riječ i željezna vrata otvara.Šutnja zlata vrijedi.

Svaka ptica svome jatu leti.Svakog gosta tri dana dosta.Tko visoko leti nisko pada.

Poijo vuk magarca.Tko s vragom tikve sadi o glavu mu

pucaju.Ne traži kruha povrh pogače.Svak je dužan svojoj bolesti.

Tko od straha mrije prdeći mu zvone.Koga zmija ujide i gušterice se boji.

Poklonjenom konju se ne gleda u zube.Bolje vrabac u ruci nego golub na grani.

Ove narodne izreke su sakupil i i zapisal i učenici 6.b razreda:Bartol Pezo,Lucija Barbić,Krešimir Tolić,Mila Knezović,Vlatko Škegro,Toni Ćurčija,

Branimir Bevanda,Ante Knezović,Mihael Radelj ić iBarbara Ćurčija.

27


Moj zavičaj

DVORIŠTE

Moje vam se dvorište teško možeopisati. Ono je kao zelena livada bezkraja. Dvorište mi je najdraže uproljeće. Tada sve miriše i cvjeta. Punoje cvijeća i drveća. Ima ga mnogo pa gane mogu nabrojati, a neke vrste ja i neznam. Spomenut ću tu jednu magnoliju smedenim mirisom, palmu sa zelenimlistovima sličnim bodljama, dva stablakostelje koja nam daju hladovinu i jošpuno cvijeća. Ispod kostelje su stolice istol gdje obično razgovaramo ljeti kadne možemo zaspati. A tu se našlomjesta i za jedan grm, i na njemu budecvjetova, ali oni su tako mali kao pčele.U proljeće se u mom dvorištu okupivojska leptira pa to dvorište izgledajoš ljepše.

Mate Bajić, 6.b

MOJ KRAJOLIK

Istočno od moje kućenalazi se brdo. Kad jelijepo vrijeme penjemse na to brdo s prijateljima. Moj jekrajolik prošaran brojnim jezerima kojase najbolje vide s brda. Ne znam s kojestrane brda mi je ljepši pogled.Ravnice, jezera, brežuljci, vežu me zaovaj kraj. U proljeće moj krajolikcvjeta i čuje se pjev ptica kao da sevesele ovakvoj ljepoti. Krajolik mi jetoliko urezan u srce da se osjećam kaokraljević u svom dvorcu. Svaki cvjetić isvaka travka čine mi dušu zadovoljnom.Na svakoj prostranoj ravnici nađe seveliko stablo koje izgleda kao da se želipribližiti nebeskim visinama. Ako daleko

otputujem morat ću se jednom vratiti jerje ovdje moja ljubav, moj zavičaj!


MOJ VRT

Moje rodno mjesto zove se Proložac.Smjestilo se na sjeverozapadnom dijeluImotskog polja, a Badnjavice čvrsto stoje istoljećima motre polje . Tu je i jezeroBlato, a s istoka, Dva oka na rijeku Vrljikunamiguju. Suvaja se niz kanjon spušta pauz Škarpu i Kokića glavicu, sve ispod mosta, prođe. Jugoistočno od centra mjesta jemoj dom, a uza nj mali vrt pije iz potočićaČečuka.Valjda su zato i posebne ruže koje u njem

rastu! Mislimda nitko nemože odoljetitakvom mirisu.Za vrijeme kišeotvore svojelatice i umivajusvoje zlatnolice, sve doklesunce otjerakišicu. Onda im

ono svojim žarkim zrakama suši tijelo, aoni mu upute zahvalan pogled. Malo nižeruža, vrba je spustila svoje grančice ikrije sramežljivo lice. Ostali cvjetovi jegledaju dok jaglac, kao zlato žut, seprostire niz cijeli put.Lozica se nadvila nad vrt i kao šefica sve ihprati, a ispod nje guštik ljubičica vere seniz njeno korijenje pokušavajući jeprerasti.Pun života, obasjan suncem, stoji moj malivrt. Volim ga i nikad ga nikom ne bih dala!

Lucija Barbić, 6.b

28


Moj zavičaj

MOJE DVORIŠTE

Kad se jutrom budim u školu, najprijeugledam kroz prozor svoje dvorište.Obasjano je zrakama sunca i kapima rose potravi. Meni je moje dvorište najljepše. Unjemu u proljeće procvjeta šareno cvijeće.Trava se zeleni cijelu godinu, a velikabreskva daje sočne plodove. U samom kutumoga dvorišta se nalazi jedan prekrasankamin. Ispred njega je stolić i mlado stablomasline. Moja obitelj se najčešće okuplja zatim stolom ispred kamina. Meni je mojedvorište najdraže. Od njega uvijek idem injemu se rado vraćam.


UŽIVALA BI SA MNOM

Mnogi ljudi žele putovati irazgledavati prirodu.Posjetila sam ja nekazanimljiva daleka mjesta,ali su mi draže ljepotemoga kraja. Moje jemjesto, iako malo,prepuno prirodnih ljepota.Jedna od takvih ljepota je rijeka Vrljika.Često posjećujem tu prekrasnu rijeku jervolim gledati kako ona stalno teče, a uvijekje ista. Ipak, meni se čini da je sve ljepša iljepša. To bogatstvo, bez kojeg nema života,čini me sretnom i veselom.Ta bistra rijeka, osim što je pravadragocjenost našeg kraja, stanište jemnoštva živog svijeta. Na Vrljici jesagrađen mostić na kojem često stojim inadam se da će Vrljika svojim brzim tokomodnijeti sve moje brige.Vrljiku s jedne strane ograđuju visokastabla kroz čije se krošnje probijajusunčeve zrake i obasjavaju vodu. S drugesu strane dugački vinogradi koji svojom

ljepotom javljaju da priroda ni njih nijezaobišla, već se pobrinula da cvjetaju ilistaju. Očarao me pogled na visokeklasove žita na širokim poljima u blizinivoćnjaka.Voljela bih da jednog dana mojaprijateljica dođe pa da sa mnom pogledasve ove ljepote koje nam je priroda dala ikoje nikako ne smijemo zapustiti.

Ana Ćorić, 7.b

Vrt moje bake

Na obali se ispružio maleni grad Karlobagi stoji između velikog plavog Jadrana istjenovitog Velebita. Na kraju Karlobaga,

prema istoku smjestilase kuća moje bake. Onaima veliki vrt koji jeograđen visokimzidovima. Ti zidovi štitekrhke biljke zimi odvjetra, a ljeti odvrućine.Nikad nisam vidjelatoliko različitih vrstabiljaka u jednom vrtu

kao u vrtu moje bake. Tu ima puno bujnihmirisa. Mnogo je crvenih ruža, šarenihpetunija, đirana, pelagonija, olijandera,hortenzija; dva velika stabla zezdalija ibadema. Jedan visoki bor pruža svim timbiljkama hladovine kad ljeti sunce želispaliti plahe latice.Vrt je vrlo prostran. Svaka biljka imadovoljno mjesta za rast. Cvjetovi suzaštićeni mirisnim ruzmarinom. U kutuvrta je sjenica obrasla divljom lozom.Moja baka prema svakom cvijetu obratipažnju. Vrt uredno polijeva tako dabiljke ne uvenu.

Ivana Kraljević, 6.b

29


Naši najdraži

IVANA

Ivana je moja najbolja prijateljica. Kaobiseri bijeli su joj zubi, a usne crvene ižarke kao crvena ruža. Kosa joj je duga imekana, kao svila. Njezine oči su krupne,kao i kosa smeđe te pune sjaja, a govoreda je ona vedra i dobra osoba. Ponekadje tužna. Ne volim je vidjeti kad jetužna ili plače, jer joj to kvari lice. Dokplače, suze joj klize s lica, kao kapi roseniz listove. Tijelo joj je vitko, elegantnopa može brzo trčati. Kad trči, vjetar seigra njenom kosom i nosi je na svestrane…Jako je razigrana. Iako joj je skorihtrinaest godina, u njoj još uvijek ležidijete željno igre i avanture. Dobra je ipovjerljiva. Ako joj povjeriš neku svojutajnu, ona ju nikome i nikada neće reći.Smiješna je, s njom ti nikada nijedosadno. Voli glazbu, sport i ples.Uvijekse sažali nad onima koji nemaju,darežljiva je. Kod prijatelja nikada jojnije bilo važno koliko tko ima; kakav ječiji status… već nju zanima poštenje.Ona je posebna. Baš zato što je onaposebna, uvijek je tu kad je trebaš, onaje moja najbolja prijateljica i ne bih jeNIKADA NI ZA ŠTO MIJENJALA!

Lucija Barbić,6.b

MOJ PRIJATELJ TEO

Moj najbolji prijatelj zove se Teo. Kaoosoba pun je duše i uvijek je spremanpomoći. Kada mi god nešto treba zovemnjega jer znam da će mi bez problema

pružiti ruku i utješiti me toplim riječima.Znamo se šest godina i nikada nisam vidionjegovu manu. Uvijek je vedar inasmiješen osim kada dobije negativnuocjenu, ali ni to mu puno ne smeta.Oči su mu lijepe, okrugle i sjajne kao dvadijamanta. Ima smisla za humor i uvijekje spreman reći neku šalu. Često smozajedno, dijelimo klupu, a ponekad idomaći rad. Veseli me kad mu pomažem.Želio bih ostati s njim prijatelj do krajaživota jer ovakvo prijateljstvo se rijetkonađe.


MOJA BAKA

Moja baka je pomalo stara. Iako jeostarjela ona je , kako ja to zovem, još uformi. Iako je sad zima ona uvijek neštoradi, sređuje sve u kući i oko kuće.Kada nju boli onda je to , sigurno, praznikrada. Moja baka je radišna ali zna reći ipokoju šalu. Ljeti je , gotovo , i ne viđam.Čim sunce izađe ona ide u polje i brine seo voćkama, vinogradu i sličnim stvarima.Moja baka ima mnogo unučadi, ali ne možeizdvojiti najdraže od nas.Ja volim svoju baku i neka ostanezauvijek onakva kakva jest.


30


Naši najdraži

MOJA MAJKA

Za opis drage osobe izabraosam majku. Ona je kao cvijet.Kosa joj je kao jesenski žutilist, a oči plave ako more. Njenpogled je pun topline inježnosti. Moja majka mi sesmiješi kao sunce i uvijek mepazi. Usne su joj crvene ruže.Iz njih izlaze samo riječiljubavi i ohrabrenja. Kad mepoljubi, osjećam se tako dobro ,jer znam da me čuva. Njenetople ruke me grle i ja seosjećam sigurno. Nije joj nikaddosadno jer uvijek nađe neštošto nas razveseli. Ništa joj nijeteško.A ja, moram se potruditi, bitibolji prema njoj. To si obećavami moram to ispuniti.

Mate Bajić, 6.b

MOJA SESTRA

Mia je moja sestra.Ta mala curicakrupnih očiju za tren je postalaprvašić. Na njoj mi se najviše sviđajunjene velike trepavice i rupice naobrazima.Sitne je građe pa na njojsva odjeća izgleda slatko.Najviše volinositi šarene haljinice i balerinke.Moja sestra je sitna,ali punaenergije.Mia ima predivne osobine.Vedra je ivesela,obožava životinje iprirodu.Toliko je pedantna da sunjene knjige uvijek uredno složene ina mjestu.Ponekad je pitam da miposudi svoj pribor pa njene krupneoči postanu još veće. Ja jako volimsvoju sestru i….njene rupice naobrazima.

Barbara Ćurčija, 6.b

31


Pišem dnevnik

MOJI DANI

Ponedjeljak- 20.siječnjaStiglo je jutro. Ustala sam i otišla u školu. U tom trenutku sjetila sam se da samzaboravila rođendan moje prijateljice Ane. Ispričala sam joj se, naravno da mi jeoprostila. Poslije škole kupila sam i zamotala dar, pa sam otišla do nje. Lijepo smo seprovele. Većinu vremena provele smo na računalu. Brzo je prošlo vrijeme i trebala samići na trening. Ja i moje prijateljice smo igrale košarku. Bila sam jako umorna. Stiglasam kući i istuširala se. Nešto sam napisala, ali sam bila toliko iscrpljena da samtonula u san.

Utorak-21. SiječnjaJutros sam saznala da je u Sinju umro bratić moje prijateljice Ivane. Izgledala jetužno dok je pričala o tom događaju. Na svu sreću nastavnici su bili dobre volje, panitko nije ispitivao ni ocjenjivao. Kad sam došla kući trebala sam učiti informatiku.Inače je to meni malo dosadan predmet. Kad sam napokon naučila spustila se večer.Počele su moje turske serije (sapunice) Dila i Milost. Sjela sam na krevet i uživala.

Srijeda- 22.siječnjaDanas me nije pitala i zato sam bila sretna. No, pisali smo test iz engleskog. Došla samkući i napokon upalila seriju Emperatriz, ali je kratko trajalo. Mama je ušla i rekla sapišem zadaću i da učim. Trebala sam je poslušati. Zato sam imala priliku gledati mojenajdraže turske sapunice.

Četvrtak- 23. SiječnjaDanas je bilo kišovito vrijeme. Nisam uopće imala vremena za društvenu igru Čovječe,ne ljuti se. Trebala sam ići u trgovinu. U Centru nisam ništa kupovala, već je mamatrebala nešto kupiti za sutrašnji ručak

Petak- 24. SiječnjaDanas sam imala 7 sati nastave. To mi je nešto najgore, ali taj dan sam čekalarukometnu utakmicu. Bilo je predvečer. Pobijedili smo i zbog toga sam bila sretna.Komentator je rekao da ponovno igraju, ali za polufinale.

Subota-25.siječnjaNapokon imam dva dana vikenda. Ovaj put sam imala priliku igrati igre koje sam htjela.Nisam smjela zaboraviti učiti pa sam ostavila vremena i za to.

Nedjelja- 26. SiječnjaJutros sam išla na misu. Poslije su došli moji rođaci. Šalila sam se s njima. Sve dorukometne utakmice. Utakmica je bila uzbudljiva. Izgubili smo. Pali su na četvrtomjesto na ljestvici. Koja je to šteta!

32


Pišem dnevnik

DNEVNIK

21.01.2014. utorak- Dan je bio vrlo dosadan. Cijelo je vrijeme padala kiša. Sve je bilo dosadno.Zabavljao sam se uz televiziju. Gledao sam rukomet i pobijedili smo. To mi jebilo najvažnije u cijelom danu.

22.01.2014. srijeda- Opet kiša! Cijelo vrijeme sam čitao Zagora i pisao domaći. Večeras jerukomet. Igramo protiv Poljske. Nadam se da ćemo pobijediti.Večer-Pobijedili smo Poljsku. Prekosutra igramo protiv Danske( domaćina ). Voliobih i da njih pobijedimo.

23.01. 2014. četvrtak- Ovo vam pišem iz škole. Na satu sam hrvatskog jezika. Moj prijatelj upravoodgovara. Treći je sat i brzo će veliki odmor. Danas su mi nogometne sekcije.Jedva čekam… Moram pisati glagole. Reći ću vam večeras kako su prošlesekcije.Večer-Jako sam umoran. Tri sata nam je bio tjelesni jer nismo imali tehničkog.Pobijedio sam u odbojci i rukometu, ali sam izgubio u nogometu.

24.01.2014. petak- Izgubili smo u rukometu od Danske 27-29. Sada igramo za treće mjestoprotiv Španjolske. Ljut sam i nervozan. Žao mi je što nismo došli do finala.Jako sam tužan.

25.01. 2014. subota-Danas sam vidio nekoliko pahuljica snijega. Jako sam se razveselio. Sutraigramo protiv Španjolske. Bili su nam i gosti. Ja i moja sestra dobili smo igru(Osvoji Jadran). Idem igrati pa ću vam reći kakva je…

26.01.2014.nedjelja-Imam dobru i lošu vijest. Mislim da pretpostavljate. Izgubili smo odŠpanjolske 28-29. Igra Osvoji Jadran je jako dobra i možeš mnogo toganaučiti. Sutra mi je test, moram učiti.

27.01.2014. ponedjeljak- Test je dobro prošao. Nije baš da je lagan, ali sve u svemu je bilo dobro.Sutra mi je glazbeni. Naučio sam ali nisam siguran. Valjda će sve proći u redu.

Mate Bajić, 6.b

33


Pišem dnevnik

MOJ DNEVNIK

1.6.2013.Danas je bila Zlatna harfa. Bila sa jako uzbuđena, dugo smo se vozili autobusom.Nastupalo je 9 zborova, a mi smo nastupali 7. Najbolje smo pjevali, pa nas je sestraFilipa odvela u trgovinu. Kada smo se vratili kući bili smo preumorni. Presvukla sam sei zaspala.…………………………………………20.1.2014.Danas je jako lijep dan. Nastavnica Mirjana nam je rekla da napišemo svoje dnevnika.Iako mi se danas nije baš nešto posebno dogodilo kad sam došla kući počela samtražiti svoje stare dnevnike. Razmišljala sam o čemu ću pisati.

21.1.2014.Kada sam došla kući zvao je tata i rekao da mu puno nedostajemo i da jako tužan beznas. Odlučili smo mu napisati obiteljsko pismo. Ja i mama smo pisale, a braća su crtalai bojala. Napisala sam mu pjesmu koju sam izmislila:

Dragi moj tata, ti si mi važniji od bilo kakvog zlata.Jako te volim i za te se Bogu molim.

Jedva čekam da ti dođeš i da taj dan nikad ne prođe.

25.1.2014.Danas je bila tombola( igre za djecu iz zbora). Bilo nas je mnogo. Ja sam došla sbraćom i dobila sam veliki pikado, rozu fasciklu i kutiju čokolada. Iza tombole jelismo slatkiše i kolače koje smo donijeli. Kada smo došli kući objesili smo pikado na zidi natjecali se. Ja sam bila najbolja. Ubrzo je pala večer i svi smo zaspali. Baš sam selijepo provela.

26.1.2014.Bio je sunčan dan, probudila sam se i spremila za misu. Iza mise imala sam pjevanje.Kada je pjevanje završilo po mene i moju braću došla je mama. Kada smo došli kućizvao je tata i rekao da je dobio pismo i da nam je poslao pismo i razglednicu izNjemačke. Bio je presretan, a i ja sam. Jedva čekam vidjeti pismo.

Ivana Češljar, 6.a

JEDAN DAN

21. siječnja 2014.Došao sam ranije kući iz škole s jednim susjedom. I ja i Gabrijel smo došli s njim.Ušao sam u kuću i sjetio se da mi je kišobran ostao u autu. Nije prošla ni minuta,Gabrijel me nazvao da je u njega moj kišobran.Dosjetio sam se da odem u njega, da zajedno napišemo domaću zadaću, a on se složio.Otišao sam i počeli smo pisati domaću zadaću. Kada smo završili išli smo na internet.Dosadilo mi je, pa sam pošao kući. Počela je kiša i pokrio sam se kišobranom.

divljenje, ali istrah. Doživioje brojneavanture,dokazujućisvoju iznimnusnagu, vjernost,ponekad inezlonamjernuljubomoru.Znao je da muje glavnazadaća bilaštititi druge, nemoćne, ali najviše oneprema kojima je gajio neizmjernuzahvalnost, ljubav te strahopoštovanje;svoje gospodare. Jednog dana Trap ,gonjen svojim pasjim instinktom, bivažrtvom dugo smišljane zamke.Biva odvojenod svojih plemenitih gospodara. Oni su nasve moguće načine pokušavali pronaći svog,domišljata, tvrdoglava,vjerna psa. Pipa iGego bili su očajni, davali su brojne oglaseu novine, tražili su posvuda, bili su čak iprevareni od strane sebičnih ljudi koji suiskorištavali tuđu bol i nesreću. Međutim,u to doba, saznali su radosnu vijest,htjelisu je podijeliti sa vjernim psom, postat ćeroditelji. No , kako to uvijek biva, pričaima sretan kraj u kojem se Trap vraćagospodarima i nastavlja svoj život.Meni se ova priča, kada sam je počelačitati, učinila jako zanimljivom, i kako samvidjela, nisam se prevarila. Djelo meiznenadilo, a ujedno i oduševilo, svojimzapletima i raspletima. Zadivio me način nakoji je spisateljica promatrala Trapovživot, gdje se ona stavila u njegovu ulogu,tjerajući čitatelja da se ne odmiče odknjige. Zaista, ovo je djelo jako zanimljivoi poučno, pokazujući nam nas same krozpseće oči…

Tanja Bekavac, 8.a

34


PREPORUČAMO, PROČITAJTE

DON OD TROMEĐEVišnja Stahuljak

Višnja Stahuljak je rođena 10. ožujka 1962.u domu skladatelja i profesora JurjaStahuljaka i Božene rođ. Žalac, u Zagrebu.Još od malena Višnja je voljela knjige, ali iglazbu. Diplomirala je solo pjevanje naMuzičkoj akademiji u Zagrebu. No, život juje odveo u drugom smjeru te ona postajeknjiževnica. Svoje prve radove objavljuje učasopisu Krugovi. Među poznatija djelasvrstavamo: Žuti ljiljan, Vukovi, Delirij,Crveni kišobrani, Začarani potovi, te njenonajpoznatije djelo Don od Tromeđe. Don odTromeđe proglašen je jednim od najboljihhrvatskih romana o odnosu ljudi i životinja.Priča se svodi na uzbudljive pustolovinešarplaninca Dona, pravim imenom Trap. Trapje kao maleni psić odvojen od svoje majke ,braće i sestara. Našavši se u gradu, njemunepoznatom mjestu, u početku bijaše vrlozbunjen. No, Pipina i Gegova ljubav i brigaukloniše sve probleme. Oni su bili njegovinovi, dobri gospodari, te im se Trap odlučiopokoriti. Naučio je to od svoje majke Lene injenih poučnih priča o odnosu ljudi iživotinja. Trap je svojim izgledom mamiopoglede, jer njegovom stasu, gustoj dlaci teneobičnom ponašanju nitko nije mogao

odoljeti.Zahvaljujućitome Trap jedobivao mnogenagrade ipriznanjadiljem Europe.To mu jedavalo dozusamopouzdanja, ponosa ali imale oholosti.Bio je najjačipas u okrugu,izazivajući

35


Intervju

U sklopu nastave smo učili i što je intervju. Pročitajte neke koje smo samiosmislili. Neki su stvarno vođeni, a neki su plod naše mašte.

Izmišljeni intervjuRReeppoorrtteerr:: DDaannaass jjee ss nnaammaa HHaarrrryy SSttyylleess.. HHaarrrryy,,ppoozznnaattii ppjjeevvaačč ggrruuppee OOnnee DDiirreeccttiioonn.. KKoojjii ttii jjee bbiioonnaajjddrraažžii pprreeddmmeett uu šškkoollii??Harry S.: Matematika i tjelesni. U matematici mi se činilo kao da se igramo ciglama i kockicama,biloje dosta zabavno. A jako sam volio igrati nogomet pa mi je i tjelesni bio drag.

RR:: SSvvii ssmmoo mmiisslliillii ddaa jjee ggllaazzbbeennii.. IImmaašš jjaakkoo iizznneennaađđuujjuućć ggllaass.. OOdd kkaaddaa ppjjeevvaašš ii kkoojjaa ttii jjee bbiillaa pprrvvaappjjeessmmaa kkoojjuu ssii zznnaaoo nnaappaammeett??H: Oduvijek sam volio pjevati. Prva pjesma kojoj sam znao sve riječi napamet bila Elvisova „Girl ofMy Best Friend“. Nakon toga smo bratić i ja snimili nekoliko pjesama. To je bilo stvarno super.

RR:: PPrriijjee ggrruuppee OOnnee DDiirreeccttiioonn bbiioo ssii uu jjoošš jjeeddnnoojj ggrruuppii??H: O da. Zvala se White Eskimo. Prvi nam je hit bio od Bryana Adamsa „Summer of 69“. Bili smojako dobri.

RR:: KKaakkaavv jjee bbiioo oossjjeeććaajj kkaaddaa ssii ssaazznnaaoo ddaa ssii uu ggrruuppii ss ččeettvvoorriiccoomm ddoobbrriihh nnoovviihh ppjjeevvaaččaa ii ddaa ććeetteepprrooppuuttoovvaattii cciijjeellii ssvviijjeett??H: To je bio predobar osjećaj koji nikada neću zaboraviti. Jednostavno kao da sam se ponovno rodio,a znam tko sam i što sam.

RR:: TTii ii oossttaallii ččllaannoovvii ggrruuppee OOnnee DDiirreeccttiioonn iimmaattee ffaannoovvee ddiilljjeemm ssvviijjeettaa.. KKaaoo ddaa ii nneemmaattee sslloobbooddaann ddaannoodd ssvviihh ffaannoovvaa.. KKaakkoo ppooddnnoossiišš ttoo??H: U početku nisam bio naviknut na to ali s vremenom shvatiš da svi ti ljudi tebe vole i podržavaju teu svemu i tako se trebaš ponašati prema njima kao i oni prema tebi.

RR:: DDaa ttii ssee ssvviiđđaa nneekkaa ccuurraa kkoojjaa ttii jjee oobboožžaavvaatteelljjiiccaa bbii llii jjee ppoozzvvaaoo nnaa ssppoojj??H: Prvo bih razmislio jer na svijetu postoje mnoge cure koje žele biti s poznatom osobom ne zbogtoga kakav je muškarac nego kakvo je njegovo financijsko stanje,a da ta cura želi biti sa mnom zbogtoga kakav sam ja mislim da bih pokušao.

RReeppoorrtteerr:: Harry:--NNaajjddrraažžii ffiillmm:: -The Notebook,Titanic--bboojjaa:: -narančasta--hhrraannaa:: -kukuruz--ppiiććee:: -sok od jabuke--bbrroojj:: -69--pprriijjaatteelljj:: -Louis Tomlinson--mmjjeessttoo zzaa ssppoojj:: -restoran--pprroovvoodd nneeddjjeelljjoomm:: -spavanje ili odmaranje

RR::OOzzbbiilljjaann ssii aallii ii zzaabbaavvaann.. HHaarrrryy oovvoo jjee bbiioo jjaakkoo ddoobbaarr ii zzaanniimmlljjiivv rraazzggoovvoorr.. DDrraaggoo mmii jjee ššttoo ssii bbiioo ssnnaammaa ii nnaaddaamm ssee ddaa ććeemmoo ssee uusskkoorroo ooppeett vviiddjjeettii..

Silva Petrušić 8.b

36


IntervjuIntervju sa Ximenom Naverrete

VVooddiitteelljj::DDoobbaarr VVaamm ddaann ggđđiiccee..XXiimmeennaa NNaavvaarrrreettee ii ddoobbrroo nnaamm ddooššllii uu oovvaajj iinntteerrvvjjuu..Ximena:Hvala Vam puno na pozivu jer stvarno sam bila ugodno iznenađena što ste naintervju pozvali baš mene.VVooddiitteelljj::OOvviihh ddaannaa ssvviimmaa jjee ggllaavvnnaa tteemmaa zzaavvrrššeettaakk““OOlluujjee uu ssrrccuu““jjeeddnnee oodd nnaajjppooppuullaarrnniijjiihhššppaannjjoollsskkiihh sseerriijjaa uu kkoojjoojj VVii iimmaattee ggllaavvnnuu uulloogguu.. MMoožžeettee llii nnaamm rreeććii nneeššttoo vviiššee oo ttoommee??Ximena:Istina je,bliži se završetak. Znadete kakav je finish,puno rada,uzbuđenja iemocija. Ali jedno je sigurno,pripremamo Vam veliko iznenađenje kako bi Vam zahvalili naVašoj gledanosti i vremenu koje ste nam podarili.VVooddiitteelljj::MMoožžeettee llii nnaamm bbaarreemm nneeššttoo mmaalloo nnaattuukknnuuttii oo ttoomm iizznneennaađđeennjjuu??Ximena:Zaista ne smijem,ali mogu Vam reći sa de na njemu jako puno radi i da mu sepridaje velika pažnja i s moje strane i sa strane mojih kolega.VVooddiitteelljj::UU rreedduu,,rraazzuummiijjeemm.. SSttoottiinnjjaakk eeppiizzooddaa bblliižžii ssee kkrraajjuu,,ppuunnoo ttrreennuuttaakkaa pprroovveelloo ssee nnaasseettuu,,aa kkoojjaa jjee VVaammaa bbiillaa nnaajjddrraažžaa sscceennaa nnaa sseettuu ii ttrreennuuttaakk pprroovveeddeenn iizzvvaann sseettaa ssaa oossttaalliimmsseerriijjee??Ximena:Naime,dok je kamera uključena ja sam sva prepuštena tom liku tako da se stavimu tu poziciju da sam to ja i da se meni to stvarno događa. Tako da zaista ima jako punoscena koje mi se sviđaju,ali ipak mi se najviše dopalo moje i Williamovo vjenčanje. Dosadse nisam udala tako da je ta scena u meni probudila posebne osjećaje. A najljepšitrenutak izvan seta bio je izlet u šumu. Naime,toga dana bio je moj rođendan i kolege sumi priredili party u šumi.VVooddiitteelljj::TToo jjee ssiigguurrnnoo bbiilloo uuzzbbuuddlljjiivvoo,,aa hhooććee llii VVaamm nnaakkoonn oovviihh nneekkoolliikkoo mmjjeesseeccii ssnniimmaannjjaanneeddoossttaajjaattii kkoolleeggee ii vvaaššaa ddrruužžeennjjaa??Ximena:Naravno da hoće,ali susretat ćemo se mi na drugim setovima,kavama,zabavamatako da nostalgija neće biti prisutna u velikim količinama.VVooddiitteelljj::MMaalloo pprriijjee ssttee ssppoommeennuullii vvjjeennččaannjjee,,ssttooggaa ddaa llii jjee ttkkoo zzaarroobbiioo VVaaššee ssrrccee??Ximena:Prije nekoliko mjeseci upoznala sam osobu čije srce kuca samo za mene. Ja mislimda se sreća vidjela i u mojom očima koje blistaju zato što je ljubav napokon pokucala i namoja vrata,ali o privatnom životu ne želim više govoriti.VVooddiitteelljj::OOnnddaa ss pprriivvaattnniimm ppiittaannjjiimmaa zzaavvrrššiitt ććeemmoo.. OOkkrreennuutt ććeemmoo ssee ppooššttaappaalliiccaammaa „„iillii,,iillii““ii„„nnaajj!!““ MMiirrnnaa pprriirrooddaa iillii zzaabbaavvaa??Ximena:Mirna priroda.VVooddiitteelljj::GGlluummaa iillii oobbiitteelljj??Ximena:Obitelj.VVooddiitteelljj::MMeessoo iillii rriibbaa??Ximena:Riba.VVooddiitteelljj::NNaajj ppiiććee??Ximena:Gusti sok.VVooddiitteelljj::NNaajj bboojjaa??Ximena:Roza.VVooddiitteelljj::NNaajj ddaann??Ximena:Nedjelja.VVooddiitteelljj::UU rreedduu,, jjoošš jjeeddnnoomm VVaamm hhvvaallaa,, oodd ssrrccaa zzaahhvvaalljjuujjeemm nnaa ddoollaasskkuu..Ximena:Hvala Vama.

Voditelj razgovora: Anela Mikulić, 8.b

37


Intervju

INTERVJU S BAKOM

Ima ljudi koji nisu poznati, a opet zauzimaju važno mjesto u našem životu. Takva je mojabaka, koja me uvijek dobro nasmije i oraspoloži…

-- ŠŠttoo ssii žžeelljjeellaa ppoossttaattii kkaaoo mmaallaa,, mmoožžddaa lliijjeeččnniiccaa,, aa mmoožžddaa ppiissaacc??Ko mala? E, dite moje, u moje vrijeme u mome malome selu, škola nije bila važna. Nisammislila o tome, imala te vaše sprave od koji se ne odvajate. Ovisila sam o materi i ćaći,bojala se. Moralo se dignit u zoru, tio ne tio, ić na livadu čuvat stoku, radit što je bilonaređeno.

-- DDaakkllee nniissii iimmaallaa vvrriimmeennaa ččiittaattii ddoobbrruu kknnjjiigguu,, ddrruužžiittii ssee??Čitala san šta su mi zadali, nisan imala vrimena ko vi danas. A s prijateljicama,e ee, to subila lipa vrimena. S njima san išla čuvat stoku, prat robu, pivalo se je gange, a ne ko vidanas, emte neki Biber, emte neka Severina.

-- HHmm,, žžiivvoott ttii ssee ppuunnoo rraazzlliikkoovvaaoo oodd nnaaššeegg.. EEvvoo,, nnaapprriimmjjeerr,, jjaa nnee mmoogguu zzaammiisslliittii žžiivvoott bbeezzssttrruujjee.. MMoožžeešš llii mmii ooppiissaattii ttaakkaavv žžiivvoott??Bila je svića petruljača, samo upališ, sidneš pokraj peći, pleteš buzavce, marame, štrace,džempere, zovnice…Nismo bili zadubljeni u tu vašu kutiju po cili dan, i bilo nam je bolje.

-- AAhhaa,, aa ssiilloo,, kkaakkvvii ssuu bbiillii oobbiiččaajjii,, jjeessuu llii ssee mmoommccii nnaattjjeeccaallii zzaa ccuurruu,, jjeessuu llii rrooddiitteelljjiiuuttjjeeccaallii nnaa vvaaššuu ooddlluukkuu,, jjeerr ,, uuddaajjaa jjee bbiillaa jjeeddnnaa oodd nnaajjvvaažžnniijjiihh ssttvvaarrii uu ttoo vvrriimmee??Dite moje , opet kažen, današnji su običaji drukčiji od naših. Cure nisu izlazile, nisusmile,normalno da su momci dolazili kod cura.

-- OOppiiššii ttoo mmaalloo……Momci bi došli u kuću, sidili bi pričali, igrali na karte, ja sam samo gledala i sidila. Materi ćaća nisu se uplitali u to. Kod nekih drugih jesu,a kod mene nisu.

-- KKaakkoo ssii iizzaabbrraallaa??He, ako mi se nisu svidili, otišla bi ja leć, a oni nek side.

-- KKaakkvvee ssttee ppjjeessmmee iimmaallii??E, bila je jedna:“Jednog lažen, drugom kaže neću, a za trećeg poć ću.“

-- KKaakkvvoo jjee bbiilloo sseelloo zzaa tteebbee?? JJeessii iikkaadd ppoožžeelljjeellaa ppooććii nneeggddjjee ddrruuggddjjee??Nisam, bila sam zadovoljna. Volila sam selo, zavičaj, ljude. Za mene je bilo lipše od 100Amerika.

-- EEvvoo,, zzaa kkrraajj,, kkoojjee ssuu ttvvoojjee žžiivvoottnnee mmuuddrroossttii??Najvažnije je bit dobar i pošten, radit i bit uporan. Ako si takav, bez obzira kako živiš,imat ćeš čisto srce, šta je važnije od sva blaga svita.

Razgovor vodila:Tanja Bekavac, 8.a

38


Putovali smo. . .Izlet prvaša u Sinj

PUTOVANJE U ZADAR

S velikim nestrpljenjem čekali smo taj dan. Napokon jesvanuo petak, 9. svibnja. Sunce nas je obasjalo svojimtoplim zrakama. Odmah smo znali da će to biti jedanprekrasan dan. Okupili smo se pred školom s ruksacimana leđima i s velikim osmijesima na licima. Sjeli smo uautobus i krenuli na putovanje.Dok smo se vozili, u autobusu smo pjevali, pričali iveselili se. Ja sam sjedila do prozora i često bih bacilapogled na krajolik. Priroda je blistala na suncu okupanajutarnjom rosom. Šume su imale lijepu zelenu boju, akrovovi kuća crvenili su se poput ruža. To prekrasnošarenilo boja stalno se prelijevalo i davalo jednu čarobnu sliku. Uživajući u toj ljepotiprirode, stigli smo u Nin. Obišli smo grad i posjetili staru katedralu u kojoj su se nekadzaređivali biskupi. Okupljeni oko spomenika Grgura Ninskog, krenuli smo put Zadra.Na ovom putovanju vidjeli smo puno lijepih mjesta među kojima ima i onih tužnih irazorenih. Vodič nam je objasnio da su ta mjesta stradala u Domovinskom ratu. Pažljivosmo slušali svaku riječ i ubrzo se našli u Zadru. Na prvi pogled, Zadar mi se učinio vrlolijep grad. Prepun je zelenila, crkava, spomenika kulture, i sli. Ulice su skladno popločanekao kockice mozaika. Obišli smo Muzej srebra i zlata, crkve sv. Donata i katedralu sv.Stošije, Stup srama, Trg pet bunara,… Spustili smo se do rive na kojoj su odzvanjali zvucimorskih orgulja. Slušajući tu predivnu melodiju mora , sjeli smo na jednu veliku okruglupovršinu. Bila je poput mora. Po danu ta površina upija zrake sunca kao bi navečersvijetlila. Saznali smo od vodiča da se to mjesto zove Pozdrav Suncu.

Tu smo se pozdravili s ljepotama Zadra, a onda sjeli uautobus i polako krenuli. Na putu prema kućirazmjenjivali smo svoje osjećaje i doživljaje. S jednestrane bili smo umorni kao psi, a s druge strane veselii puni dojmova. U kasnim večernjim satima sretno smostigli svojim kućama.

Marija Šućur, 5.a

Izlet petaša u Zadar

39


Putovali smo. . .

40


Putovali smo. . .

IZLET NA SLAPOVE KRKE

Zajedno s razrednicama sedmihrazreda, 23. svibnja smo išli na izlet uNacionalni park Krka.Svi smio jedva čekali taj dan pa smopred školu došli puno ranije. Autobusje krenuo ujutro u sedam, a naodredište smo stigli u devet sati.Voditeljica nam je opisivala sve štovidimo oko sebe. Priroda i okoliš bili supredivni. Našem oduševljenju nije bilokraja. Posjetili smo male kamenekućice u kojima su se prodavalisuveniri i u kojima su ljudi opisivalinačin rada starih zanata. Vidjeli smostare vodenice koje potječu iz 19.stoljeća i koje imaju velikokulturnopovijesno značenje. U ostalimobnovljenim kućicama prezentira setkanje prostirki za pod, kovanjepotkova i priprema hrane u starojkužini . Šetali smo i razgledavalibogatstvo prizora i vodenih staništa.Zahvaljujući drvenim stazicama imostićima, došli smo do najdužeg inajposjećenijeg slapa koji se nazivaSkradinski buk. To je ujedno jedna odnajpoznatijih prirodnih ljepotaHrvatske. Nakon daljnjegrazgledavanja i ručka uputili smo se uŠibenik gdje smo prošetali i posjetilikatedralu sv. Jakova koja se gradilasto pet godina. Zbog svojih ljepota iznamenitosti katedrala je podUNESCO-vom zaštitom. Zatim smo išliu trgovački centar gdje smo imalidovoljno slobodnog vremena. Neki suišli u kino, a neki su razgledavali ikupovali.Kući smo krenuli u sedam, a došli okodevet sati. Ovaj izlet pun jeposebnosti i uvijek će nam ostati umislima.

Mihaela Knezović, 7.a

PUTOVANJE U TROGIR

Prošle godine s roditeljima smo išli najednodnevni izlet u grad Trogir. Bili smojako uzbuđeni zbog zajedničkog putovanjai stalno smo zapitkivali zašto idemo baš uTrogir. Tog jutra nam nije bilo teškoustati i pomoći mama i u spremanju stvari.Vozeći se Dalmatinom brzo smo stigli nanaše odredište. Nakon što je tataparkirao automobil krenuli smo u obilazaktog dalmatinskog gradića zvanog još i MalaVenecija. Prešli smo preko Malog mosta idošli do stare gradske jezgre. Šetali smouskim ulicama i uživali u razgledavanjustarih kamenih kuća sa zelenim vratima iprozorima punim cvijeća. Glavnomgradskom ulicom, koju zovu „Pusti me daprođen“, došli smo do crkve sv. Lovre kojaje ujedno i trogirska katedrala. Uspelismo se na zvonik visok 47 metara. Sazvonika se pruža jedinstven pogled nacrvene krovove i glavni gradski trg. Natrgu smo popili sok i pojeli sladoled.Posjetili smo i crkvu sv. Barbaresagrađene u 9. st. koja je, ujedno, inajstarija crkva na tom području.Šetajući sunčanom rivom došli smo dokule Kamerlengo i kule sv. Marka. One sučuvarice koje budno motre na širokoplavetnilo našeg jadranskog mora. Upopodnevnim smo satima preko čiovskogmosta stigli na otok Čiovo. Taj maleni otokprivlačan je turistima jer ima mnogolijepih uvala i plaža. Fotografirali smoslikovite plaže i sakupili nešto školjakakoje još mirišu na bistro čiovsko more.Vrijeme je brzo prošlo, a mi smo bezriječi saznali zašto su roditelji izabralibaš Trogir za naš izlet. Nadam se daćemo opet posjetiti taj stari gradić jer jeto jedan od najljepših gradova koje samposjetio do sada.

Marko Bubalo,7.b

41


Putovali smo. . .

ZLATNA HARFA

Prošli tjedan, zajedno s crkvenimzborom, išla sam na Zlatnu harfu usplit. Cijelim putem u autobusuvladalo je veselo raspoloženje pa smo,uz pjesmu i čavrljanje, ubrzo stigli u„najlipši grad na svitu“- Split.Puni nestrpljenja izišli smo izautobusa i uputili se u prekrasnukatedralu sv. Petra. Već na prvipogled opčinila me ljepotaveličanstvene bijele građevine. Nakonuspješnog nastupa uz zvuke čarobnihorgulja, napustili smo tu prekrasnucrkvu i uputili se u poslijepodnevnorazgledavanje stare gradske jezgregrada pod Marjanom.Dan je bio prelijep i uživali smo u

šetnji rivom. Sjedeći na klupamadivili smo se galebovima i bijelimbrodovima koji su često uplovljavali iisplovljavali iz gradske luke. Nakon

malog odmora uputili smo seMarmontovom ulicom do kazališta.Kakav bi to izlet u Split bio a da neposjetimo Dioklecijanovu palaču i kipGrgura Ninskog. Dolaskom doponosnog Grgura zaželjela sam neštoposebno i dotaknula zlatni palacnjegovog stopala. Tu smo sefotografirali i krenuli dalje. Obišlismo Dioklecijanove podrume i crkvusv. Duje. Iako mi to nije bio prviposjet ovom lijepom gradu opet samsaznala nešto novo i doživjela ga naposeban način.Na povratku kući prošli smo kroztunel Marjan ii u prolazu mahnulinogometnom stadionu poljud gdje igranaš stogodišnjak- Hajduk. Ponovnosmo uz pjesmu stigli u Proložac snadom i željom da i iduća Zlatna harfabude ovako uspješna i zabavna.

Darija Bubalo, 7.b

Posjet glavnom grad

u županije

3.a i 3.b ipodručne

škole

Terenska nastava trećih razredaznamenitosti grada Imotskog

42


Putovali smo. . .Osmaši - ekskurzi ja

EKSKURZIJA

Svake godine, osmaši idu na petodnevni izletu neki dio Lijepe Naše. Ove je godine izborpao na Slavoniju i Hrvatsko zagorje. To jenaša velika želja o kojoj smo sanjarili jošod petog razreda. Vjerujte, onih tjedandana prije polaska, činilo se kao dugihmjesec dana, svaki se dan činio taako dug.Uzbuđenje je svakim danom bivalo sveveće. Najveći nam je problem bio koliko išto od odjeće ponijeti, i… kako sezabaviti.Napokon, nakon toliko iščekivanja ineprospavane noći (rijetko je tko čvrstospavao noć prije), došao je dan polaska. Kakve su sve emocijeprevladavale, ne, ne mogu to opisati. Smjestili smo se u bus i s velikim očekivanjima,krenuli. Tijekom vožnje, neki su spavali dok su drugi pričali i planirali kako što boljeprovesti tih pet dana. Nakon duge vožnje, stigli smo u hotel „Slavonija“ u Vinkovcima.Naređeno je da se moramo brzo smjestiti. Iako je nastala mala gužva, ipak je sve ubrzobilo riješeno. No, ipak, tog se prvog dana nije dogodilo ništa značajno. Od mnogihmjesta koje smo posjetili, zbilja ih je bilo puno, pa neću opisivati sve, već one koje sume se najviše dojmile. Krenut ću od Vukovara, grada heroja. Što da kažem o gradu čijeulice pričaju svoju tužnu priču, gradu čiji stanovnici u mislima, sjećanju imajuproživljene strahote? Posjetili smo bolnicu, no, iskreno teško je bilo gledati kakve suužase proživljavali ti ljudi. Jedva sam čekala izaći, te slike strahota bile su previše zamene. Ovčara, zaista čovjek shvati da sve nije toliko lijepo, suosjeća s tim žrtvama.Vukovar je mjesto koje treba posjetiti jer nam priča ružnu sliku stvarnosti kojemoramo biti svjesni…Drugo mjesto koje me se također dojmilo bilo je svetište MarijaBistrica. Dobili smo priliku posjetiti mjesto na kojem su se dogodila mnogobrojna čuda.Mjesto je zaista vrhunski uređeno, sve te građevine dočaravaju ljepotu tog mjesta.Još je jedno mjesto zavrijedilo najbolje ocjene. Kada smo posjećivali Tehnički muzej uZagrebu, oduševio me planetarij. Zašto? Pa zar nije lijepo osjećati se kao da ti zvijezdupričaju priču, biti pod noćnim nebom? Nekima je bilo dosadno, no meni je bio jedan odljepših dijelova ekskurzije, i zaista bih ga željela ponovno posjetiti. Uz ta mjesta,posjetili smo i „Bizik“, zoološki vrt blizu Osijek, sam grad Osijek, vidjeli i konjelipicance, posjetili Đakovačku katedralu, mnogo groblja, nacionalni park “Plitvice“…Izdvojila sam samo one koji su mi ostali u najboljem sjećanju, mislim, najviše me sedojmila. Cijela je ekskurzija imala svoje zanimljive trenutke, kojih ću se sjećati čitavživot, no ipak je i uz neke male loše sitnice sve bilo lijepo, jer sam bila sa svojimrazredom, prijateljima, koji su uvijek bili nasmijani i veseli…

Tanja Bekavac, 8.a

43


Putovali smo. . .Osmaši - ekskurzi ja

44


Terenska nastavaAnna Frank

TERENSKA NASTAVA 7. 3. USPLITU- IZLOŽBA “ Anne

Frank—povijest za sadašnjost ”

Učenici osmih razreda imali su prilikuvidjeti međunarodnu putujuću izložbu oAnni Frank. Izložba je postavljena u 40drugih zemalja pod nazivom “AnneFrank—povijest za sadašnjost”, a sad jeprvi put postavljena u Hrvatskoj. OsimSplita, gdje smo je mi posjetili. Izložbagostuje u Zagrebu, Osijeku i Rijeci, aučenike kroz izložbu vode za to posebnoobučeni učenici-vodiči.Anna Frank, i dnevnik koji je vodila,jedan je od najpoznatijih simbolastradanja tijekom Drugog svjetskograta, još potresniji zato što se radi otrinaestogodišnjoj djevojčici.Cilj izložbe je bio ukazati na stradanjadjece tijekom povijesti, te upozoriti nametode propagande i dehumanizacije

koje dovode do toga da se određenedruštvene skupine počne smatrati manjevrijednima.Učenici su na interaktivan način saznalio stradanjima djece tijekom povijesti itim primjerom podučeni kako se moguaktivno boriti u vlastitoj zajednici protivdiskriminacije i mržnje.Nakon izložbe razgledali smo prostoreSveučilišne knjižnice, a nakon toga u kinusmo pogledali film povijesne tematike.Tako je još jednom ostvarena korelacijau nastavi između hrvatskog jezika,povijesti i knjižnice pod vodstvomnastavnica Mirjane Zdilar, Danice Pezo iAnele Crnogorac.

45


Terenska nastava

Terenska nastava učenika 6.razreda uCisti Velikoj

Naši učenici otkrili su pravo blago u svomesusjedstvu.Posjetili su arheološka nalazišta Crljivica,Crkvina i Zadužbina. Terensku nastavu suvodile Mirjana Zdilar, Danica Pezo i AnelaCrnogorac. Osim naših učiteljica učenici suimali i stručno vodstvo iz Konzervatorskogodjela u Imotskom. Arheologinja Katarina jestručno pojašnjavala učenicima čime suokruženi, što vide i na što posebno trebaobratiti pažnju.Prvo su obišli lokalitet Crljivica sa stećcima ibunarima, onda su prevezeni na drugi lokalitetnazvan Crkvine na kojem se nalaze tragovi petcrkava iz najranijeg doba kršćanstva, a zadnjesu posjetili Zadužbinu, bunar s vodom kojaznači život.

46


Muffine Day

Dana 9.4 2014.god 6.b razred,zajedno sa svojomrazrednicom Tatjanom, u 4. učionici organizirali suMuffin day. Za taj dan puno smo se pripremali, aposebno oko pisanja i prevođenja recepata koje smotakođer prodavali. Svi smo se odlučili za jednu vrstuMuffina koje smo trebali pripremiti. A, na taj dannašu učionicu smo ukrasili i ispunili finim mirisomkolačića, da bi svi znali da održavamo Muffin daynapravili smo i plakat kojeg smo zalijepili na ulaznavrata naše škole. Sve je bilo spremno i uređeno. A,kada je došao taj dan donijeli smo poslastice u našu učionicu i staviliime pokraj svake.Jedan muffin koštao je 4 kn. Sve smo brzo prodali jer je odmahnavalila cijela škola. Nastavnici, učenici,ravnatelj,tajnica ma cijelo školsko sladilo senašim kolačićima u koje smo uložili puno truda.

Nakon ovako zanimljivog i ukusnog dana pospremili smo našu lijepu učionicu u kojoj su seprodavala Uskršnja ja.Ta jaja je pravila naša knjižničarka Anela, a jaja su se takođerprodala sve do jednoga. Bila su jako zanimljiva i maštovito ukrašena. S njima su seprodavali i recepti, a jedno jaje i po koji recept, koštalo je 20 kn. Te smo novce odlučiliuložiti u našu školu tj. za nove strunjače u učionici tjelesne i zdravstvene kulture,anovce od muffina sačuvali smo za potrebe našeg razreda. Ali, ipak smo još nešto učiniliza našu lijepu školu. 6.b. razred zajedno s razrednicom Tatjanom i 7.b. razred srazrednicom Editom prikupio je još određeni iznos novca koji će također biti doniran

školi u svrhu novihstrunjača ili u svrhunovih lektira koje sunam potrebne za radu školi.

Lucija Barbić, 6.b

Muffine recipe

1 00 g butter1 00 g sugar

1 vannila sugar1 egg

1 50 g flour2 dl milk

1 spoon baking powder

47


Osmaši

Moja druga obitelj

Sve je započelo našimupisima u prvi razred.Nakon igračaka u rukesmo stavili knjige, a unaša srca nove prijatelje.Na početku smo bilisramežljivi, a danas smoveć stari drugovi. Nasdvadeset kapi u morunapravili smo više ludorijanego što je kralj mora mogao zamisliti.Radost i zabavu nikada nismo odbijali. Uvijek su bili naši gosti koje smorado primali, bilo to na satu ili na odmorima. Nije svaki dan kao bajka.Ali, bio ti tužan ili radostan oni su bili tu, tvoji prijatelji na koje si seuvijek mogao osloniti. Znali su pružit ti rame za plakanje, utješiti te iistjerati osmjeh na lice.Smicalice i pošalice bile su naša svakodnevnica. Izdali smo mnogoračuna što se pošalica tiče, ali upravo svi dani provedeni zajedno zbližilisu nas toliko da smo postali obitelj. Uspjeli smo stvoriti ononajvjerojatnije: potporu, povjerenje i zajedništvo.Teško je rastat se nakon osam godina provedenih zajedno, ali život idedalje. Vrijeme je da svatko krene svojim putem. Možda nećemo biti u

istom razredu, alisvakako ćemo se družiti,razgovarati i prisjećatise uspomena koje suurezane u naša srca.

Najbolji razrede, 8. B ,GOODBYE!

Anela Mikulić, 8. B

48


Osmaši

49


KnjižnicaKviz - Hlapić

UČENICI TREĆIH RAZREDA UMJESECU HRVATSKE KNJIGEOBILJEŽILI I STOLJEĆE ŠEGRTA

HLAPIĆA

Svake godine od 1 5.1 0. do 1 5.1 1 .obil ježavamo Mjesec hrvatske knjige.Ove godine smo obil ježi l i i Stol jećešegtra Hlapića.Naime, ove godine je točno sto godinaod prvog izdanja ove vri jedne knjige kojaje obil ježi la naša djetinjstava.Učenici trećih razreda su nakonpročitane lektire sudjelovali u kvizu kojisu u informatičkoj učionici organiziralenj ihove učitel j ice Ivanka Pirić i TomislavaKaroglan i knj ižničarka Anela Crnogorac.

50


Knjižnica

Maškare

51


KnjižnicaMjesec hrvatske knjige

52


Knjižnica

LjutnjaPREDAVANJE O LJUTNJI UČENICIMA 7. I 8.

RAZREDA

U sklopu sata razrednika učenicimasedmih i osmih razreda logopedica IvanaKujundžić i knj ižničarka Anela Crnogoracodržale su predavanja na temu ljutnje.Obzirom da su to osjetl j ive godine životahtjelo se uputiti učenike kako mogu vladatisvojim emocijama, a poseban naglasak jestavl jen na ljutnju. U sklopu predavanjaorganizirana je i mala radionica koja jeposluži la za praktično primjenj ivanje onogao čemu smo pričal i na predavanju.

53


Knjižnica

54


S Isusom na plaži

Nedjeljno je jutro. Odlučih prošetatiobalom. Šetajući u daljini ugledah svjetlo.Bilo je jako. Odjednom ugledah kakonetko dolazi prema meni. Kada sedovoljno primaknuo shvatih, pa to je Isus.Mislila sam da sanjam, a On me pogleda uoči i pozove da pođem sNjim. Putem me upitakoja je moja najvećaželja. Odgovorih. Da miobitelj bude zdrava,sretna i da sve štorade da rade sljubavlju. On mepogleda i šapne mi:"Tvoja obitelj jesretna što te ima, šzoima tako lijepoganđela!" Nakon tih riječi reče mi dazaklopim oči, a da će mi On ispričatijednu priču. Zatvorih oči i poslušah je!Poslije nekog vremena otvorila sam oči ishvatih, Isusa nema. Spustila sam pogledna tlo i vidjela poruku koju mi je Isusostavio u pijesku. Napisao je: "Anđele,opet ćemo se sresti!" Tada sam osjetilanešto u sebi. Osjetila sam ljubav kojomme On voli.

Antonia Leko

Jedne tihe i sparne noći na plažismo bili Isus i ja. Ležali smo naležaljkama, opuštali i gledalizvijezde. Pitao sam ga postoji liprekogrobni život, te označava lisvaka zvijezda čovjeka.Odgovorio mi je da se nezamaram previše s takvimpitanjima, jer sam previše mlad.Počeo sam mu pričati o životu naZemlji. Rekao sam mu da ima

mnogo siromašnih i gladnih, ali i mnogolopova. Na to mi je On rekao kako će sesve to promijeniti. Oni koji ga budupoštivali i slušali, ostali vjerni Njemu,biti će s Njim. Drugi ne. Pitao sam ga, ašto je sa mnom? Rekao mi je da trebam

biti jošbolji.Obećaosam muda ću topokušatiučiniti.Nasamomekrajupitao samga, bi li i

mogao naučiti hodati po vodi. Rekao jeda to nije teško. Prvih nekoliko putapotonuo bih odmah. Tada sam se sjetiošto je On Petru u takvom trenutkurekao. I ja moram naučiti vjerovati uNjega i samoga sebe... Nakon toga On jeiščeznuo.

Kristijan Dropuljić

55


S Isusom na plaži

More. Djeca. On. Ja.Tko bi rekao da ću upravo ovdje pronaćiIsusa. Ovo nije san, ni moja mašta, većstvarnost.Sjedam do Isusa i samo promatram dok mise On obraća: "Bok, dijete Božje.”Jednostavno, pored Njega se sigurnoosjećam. Dok more pored nas lagano šumigledam ga u oči. Jednostavno u Njemuvidim onu nevinost i ljubav prema cijelomsvijetu. Njegove ga oči odaju. Nema teriječi s kojom bih mu se obratila.Pokušavam, ali me nekako obuzima nervoza,strah me da u nečemu ne bih pogriješila.Cijeli dan nismo pričali, ali ipak samosjetila da je taj razgovor bez riječi, biomoj najbolji razgovor u životu. Pun ljubavi,razumijevanja, prihvaćanja. More. On i ja.

Tea Grabovac

Prošlog ljeta sjedila sam na plažigledajući čistinu mora. Na plaži tadanije bilo nikoga jer su svi odavno otišli, ameni se nije dalo krenuti kući. U jednomtrenutku osjetila sam da netko hoda izamene. kad sam se okrenula, ispred meneje bio Isus. pružio mi je ruku i rekao:"Mir s tobom." Bila sam presretna što gavidim. Sjeli smo na veliki kamen i tada mije Isus pripovijedao o svom životu doksam ga ja pažljivo slušala. rekao mi je dauvijek vjerujem u njega jer će mi Onuvijek pomoći i štititi me od svakog zla.Od tada sam sigurna da je on mojprijatelj koji me nikad neće ostaviti.

Ana Ćorić

56


Maleni od velike pomoći

MALENI OD VELIKE POMOĆI

Kada je nastala poplava učenici iz našeškole , sa svojim nastavnicima,organizirali su se i počeli prikupljatipomoć. Učenici su prikupljali vodu, hranu,odjeću i obuću. Trudili su se da što višepomognu unesrećenim ljudima. Sveprikupljene stvari kamion je odvezao napoplavljeno područje. Pošto im je poplavauništila svu imovinu naša pomoć im jepuno značila. Mnogo stoke je stradalo, paje prijetila opasnost od raznih bolesti.Nakon nekog vremena voda se počelapovlačiti. Polako se sanirala nastalašteta. Puno ljudi iz cijele Hrvatskedolazilo je pomoći da se ta šteta štoprije popravi. Velikodušni ljudi su veliku ivažnu ulogu u životima nastradalih.Mislim da će ti ljudi tu nesreću pamtititijekom cijelog života, a naša ima ješkola bar malo pomogla da znaju da jenetko bio uz njih.

Jelena Barbić, 4.r

57


Naši l iterarni pokušaji

SLASNI MAMINI KOLAČI

LICA: Petra, mama baka, Ana

Ljetno je vrijeme, mama pravi kolače, aPetra se dosađuje.

Petra: Mama mogu li ići vani? Umrijet ćuod dosade, u kući sam cijeli dan.Mama: Zar ne vidiš da je vani vrućina jaka,a u svojoj kući sad je djevojčica svaka!Petra: Mama, zašto uvijek mora biti popravilima tvojim, a nikad po mojim?Mama: (sad već iznervirano) Nemoj sepraviti dama, nego ustaj i pomozi mi, pa nemogu sve sama!Petra: (oklijeva) U redu, neću više ništareći, samo ti nastavi to peći.Baka: Hajde, pomozi joj dijete drago, al'ne vidiš da se mori, a pogledaj,sve odvrućine gori.Petra: To posao moj nije, jer tome se svatko smije!Baka: Rad nije sramota, već to je velika dobrota!Mama: (slušajući razgovor između bake i Petre) Hajde , idi, ako hoćeš van, budislobodna cijeli dan. Ne mogu slušati razgovor taj, od njega odjekuje čitav kraj!Petra: Napokon slobode malo, jer u kući mi se više ni sekunde stajati nije dalo.Baka: Idi, ali nemoj dugo stajati da ti se ne brine mati. I brzo se vrati.Petra: Vidimo se poslije, idem kod Ane s kojom provodim vruće ljetne dane.Petra odlazi kod Ane.Ana: Pa, gdje si ti? Da se nisi naljutila nešto? Ne dolaziš često.Petra: Ma nisam, nego me mama tjera da radim nešto što mi ne ide vješto.Ana: I mi ćemo staviti pregaču i doći do stola, jer to tvojoj mami olakšava rad zapola.Petra: Možda točno kažeš. Ajmo vidjeti da li lažeš.Petra i Ana su došle u Petrinu kuću.Baka: Evo je, brzo je došla iako je nedavno pošla!Mama: Uredu je dijete moje milo, uvijek si mi poslušno bilo, što se god u tebi krilo.Zakasnila si malo, ali je bitno da ti se pomoći dalo.Baka: Kolači se hlade, sjedite za stol da vidimo što su nam mamine ruke dale.Mama: Ajmo, kao što baka kaže , za stolom nek ' svi mjesto potraže.

Svi su za stol sjeli i slasne kolače jeli!Lucija Barbić, 6.b

58



VRIJEME

Mirko je dječak koji je dobio jedincu u školi. Strah ga je reći svojoj mami. Tijekomnoći misteriozno je došao na nepoznato mjesto. Vidi staraca koji sjedi kraj vrata.Mirko: Koje je ovo mjesto?Starac ga pogleda i okrene se kao da ga i nije čuo.Mirko: Gdje sam? Odgovori!Starac: Ti si u vremenu.Mirko: Kojem vremenu? Što to govoriš?Starac: Ti si u vremenu, mjestu gdje se sve pokreće.Mirko se naljuti zbog starčevih nejasnih odgovora.Mirko: Objasni!Starac: Bića se kreću. Rijeka sa kreće. Ovdje se to kretanje stvara.Mirko shvati i razveseli se.Mirko: Možete li vratiti vrijeme?Starac: Ja nisam onaj koga to trebaš pitati. Ja samo čekam ljude na vratima iuvedem ih u Dvoranu vremena.Starac uvede Mirka u dvoranu. Dvorana je bila puna satova.Mirko: Što svi ovi satovi ovdje rade?Starac: Ovo su samo ukrasi. Sat koji kontrolira sve je na kraju ove velike dvorane.Dok su hodali Mirko je vidio čovjeka sa satom na glavi kako popravlja veliki sat.Mirko: Tko si ti?Mehaničar: Ja sam onaj koji popravlja vrijeme.Mirko: Koliko to radiš?Mehaničar: Ne znam.Mirko: Zašto to radiš? Zar ti ne dosadi?Mehaničar: To je moja dužnost.Odjednom se pojavi čovjek sa satom kao glavom i sa oklopom i kopljem.Mirko: Tko si ti ?Satnik: Moje ime je Satnik. Ja čuvam ovu dvoranu. Starac mi je rekao da teodvedem do Velikog Vremenstava.Mirko: Zašto me on ne odvede?Satnik: Njemu nije dopušteno unutra ulaziti. Njegova dužnost je da uvede ljude udvoranu i otiđe.Satnik odvede Mirka u prostoriju s vrhovnim satom. Na prijestolju kraj sata sjediVremenstav, gospodar vremena.Mirko: Može li se vrijeme vratiti?Vremenstav: Može.Mirko: Onda ga vrati!Vremenstav se naljuti i digne se.Vremenstav: Zašto? Zbog tvojih sebičnih prohtjeva! Mnogi su dolazili ovdje zbogtoga. Možda i prepuno. Satniče, uzmi ga i baci u beskraj!Mirko je počeo bježati, ali ga je Satnik uhvatio i bacio u beskraj. Odjednom seprobudio. Toliko se prestrašio da je svojoj mami sve ispričao.

Mihael Radeljić, 6.b

59



ŠTEDIONICA ZAPRIJATELJSTVO

Dugo sam razmišljala i odlučila

osnovati štedionicu za prijateljstvo.

To sam predložila drugim ljudima, ali

oni su mislili da je to nemoguće i da

sam posve poludjela. Nisam

odustajala i evo, uspjela sam.

Ljudi,koji su se složili sa mnom,

pomogli su mi sagraditi štedionicu.

Stavili smo mnoge police koje su

uskoro bile prepune prijateljstva.

Zalijepili smo plakate na kuće onih

koji ne znaju za našu štedionicu.

Zaposlila sam ljude koji su puni

mržnje. Pokazalo se da sam dobro

postupila jer uskoro je njihovim

srcima zavladala dobrota i ljubav

prema svima.Kad štediše uđu u štedionicu, budu

obasuti ljubavlju, dobrotom i

nježnošću. Ljudi su rado štedjeli, a

kad bi osjetili da u njima više nema

prijateljstva, došli bi u štedionicu i

uzeli svoje prijateljstvo. Oni koji

nisu imali ušteđeno prijateljstvo

posudili su ga od onih koji su ga imali

napretek.Poslije toga na svijetu je zavladalo

prijateljstvo i ljubav. Kad vam se čini

da nešto nije moguće, pokušajte.

Možda uspijete kao ja.

Petra Kolovrat, 5.a

60


Školski biseri

Nastavnica pita učenika:-Kakva je ritska (močvarna) crnica?Naš bistri pri jatel j odgovara:- Ritska crnica je ritka!(Močvarna – previše vlage)

S kojim državama gra

niči Poljska?

Učenik počinje nabraj

ati imena

država i nakraju kaže

:

-Ruska baklava!

(Ruska eksklava)

Nastavnik postavl ja pitanje:-Što je visoravan?

Zbunjeni petaš odgovara:-Nizina na visini.

(Zaravnjen prostor na većim visinama)

Na satu se obrađuje Povaljski prag.(To je jedan od najstari j ih hrvatskih jezičnih spomenika, nastao oko 11 84.)

Vidi nastavnica da učenici ne znaju što znači ri ječ prag. Da bi im malo pribl iži la tajpojam upita:

-Zašto u svatovima mladoženja podiže mladu kad dođu ispred njegove kuće?Učenik odgovori:

-Da vidi kol iko se svatova okupilo!(Prag je greda koja leži s donje strane vrata. Narodni je običaj da se nevjesta

prenese preko praga kuće u koju se udaje.)

list most br.8

Documents