Poštarina plaćena u gotovom

LIJEČNIČKI VJESNIKS A D R Ž A J :

Opći pregled: Str.Dr. Oton F i s c h e r : Gledišta i problemi novije endokrlnologije . 97Originalija:Doc. Dr. Branko D r a g i š i ć : Daljna is traživanja o rahit isu u našoj

zemlji 104Dr. Milivoj S a r v a n : Rahitls u našoj zemlji 110Dr. Stojan K a l u đ e r s k i : Anemije kod r a h i t l s a 112Eksperimentalna saopćenja:Dri B. B r a u s i l i M. B u d a k : Peroralna te rap ija kalcijem . . . 115

K azuistika: Str.Dr. Sllvlje N o v a k : Slučaj aneurlzme arter . lliacae et femoralis

s in 117Za praksu:Dr. Andrija Š p a n i ć : O kroničnoj kataralnoj konjuktivitidl . . . 120Dr. Mijo K o l i b a š : Istustva sa Evipan natr ijevom narkozom . . 123Dr. Filip S m o l č i č : Liječnik kao sudski v j e š t a k ............................ 125Staleške vijesti: Pravilnik o posmrtnom fondu jj................................... 31127Skupštine: 8., 9. i 10. red. mjes. te redovita glavna godišnja skupština

Zbora liječnika. — Referati. — Razne vijesti.

O p š irna ist raživan ja su d o k az a la d a se P r o g y n o n nalaz i u bil j ­ka ma i svim a ži vo ti n ja m a - Bi l jk e i živo tin je s a d rž av a le su P r o g y n o n v e ć na s a m o m p o č e t k u b io lo š k o g razvitka zemlje.

PROGYNONse p o k a z a o kao bio loški d je l u j u ć a s u p s t a n c a i t i jelu s v o j ­stveni h o rm o n, te j e p o t p u n o neš k o d lj iv i vr lo j a k o g d j e l o ­vanj a ko d s m etnja fiz io lo ško g stv ar an ja fo li k u la rn o g h o rm o na .

P R O G Y N O N - D R A Ž E J I M A z n a tn o s e p o p r a v e ili p o t p u n o ot str an e k li makt eri čn e te g o b e . O v a m o s p a d a ju i o b o l j e n j a zg lo b o v a koja se poj av lju ju u kl imakteri ju, s ta nov ita o b o l j e ­nja kože i b es anic a.P R O G Y N O N B O L E O S U M u po tr e b l ja v a se ko d teških s l u č a ­j ev a koji ne re agi ra ju na u o b ič a j e n o l i je č en je P r o g y n o n -d r a ž e - j ima. K o d sta nov itih s lu č a jev a te š k e s e k u n d a r n e i p ri marn e a m e n o r e je tr eba najp ri je davati P r o g y n o n B o l e o s u m za iz­gra dn ju prol iferativ ne faze, a tek o n d a up o tre bi ti Pr o lu to n da se s lu z n ic a ute ru s a d o v e d e u s e k re to rn u fazu.

O R I G I N A L N A P A K O V A N J A

Progynon d ra ie ji

15 dražej a d o 1000 i..j. (200 m. j.)30 dražeja po 1000 i. j. (200 m. j.)60 dražeja po 1000 i. j. (200 m. j.)

Progynon B oleosum

Kutija s 5 ampula po 50.000 i. j. ( 10.000 m. j.)Kutija s 1 ampulom po 250.000 i. j. ( 50.000 m. j.)Kutija s 1 ampulom po 500.000 i. j. (100.000 m. j.)

S C H E R I N G - K A H L B A U M A. G., B E R L I N

V L A S N I K I I Z D A V A O : ZBOR LIJE Č N IK A HRVATSKE, SLAVONIJE I M EĐUM URJA. O FIC IJE L N I O R GA N JU G O SLA V EN SK O G O T O -N E U R O - O FT A L M O L O ŠK O G DRUŠTVA, DRUŠTVA JUGOSLAVENSKIH PSIHIJATARA I N EU R O LO G A , SLO B O D N E O R G A N IZ A C IJE L IJE Č N IK A U D A L­M ACIJI, JU G O SLA V EN SK O G DRUŠTVA Z A OPERA TIV N U M ED IC IN U , SEKCIJA ZAGREB I D U BRO V A ČKO G L IJE Č N IČ K O G U D RU ŽEN JA

Uz saradnju pretstavnika pojedinih medicinskih struka ureduje R E D A K C I O N I O D B O R : Prof. Dr. Ivan Hugo B o t t e r i , D r. M ile B u d a k , Proi. D r. E duard M i lo s l a v i ć Doc. D r. Stjepan V i d a k o v ić , D r. A nte V u l e t i ć . — Odgovorni urednik: Dr. A nte V u l e t i ć . — A dresa uredništva: Z a g r e b , Jelačićev trg 1 0a /IV

Č lanarina za g. 1935.: Din 180'—, za bolničke i zavodske liječnike bez prakse Din 100'—. Pretplata za nečlanove Din 200'—, polugodišnje D in 100-—. Pojedini broj Din 2 5 '-

GOD. 57 ZAGREB, mart 1935 BROJ 3

ElIHODALBrzo u m iru je b o li dobro se pođ n aša.

PAKOVANJA:

Tablete a 0.005 g Ampule a 0.01 g Ampule a 0.02 g

Z a s tu p s tv o z a J u g o s la v iju

Z a g r e b , M ošinskoga 14,

Najbolje sredstvo protiv kašlja , bronhitida,plućne tuberkuloze i kataralnih bolestidisala.Sadržaje pravi kreozot bukovog drveta u novoj kombinaciji, koju lako podnosi

najosjetljiviji bolesnik.U puta: Z a o d r a s l e : 2—3 žlice dnevnov(jutrom i večerom). Z a d j e c u : Prema

dobi 2—3 žlice dnevno. Cisto i!i u toplom čaju.Uz d o sa d a n je velike b o ce n a la ze se sa d a u p rom etu i male (V2) b oce .

D obiva se u svim lje ka rn a m a .

Literaturu i pokusnu bocu šalje:

M ‘ U Odjeljenje Sirop Fail Zagreb, Krajiška al. 10-21.

LAB0RAT0RIUM P.FAMEL, 2 0 -2 2 , RUE des 0RTEAUX, PARIS.

LAKO TOPIVI LAKTOKREOZOTOV PREPARAT

LIJEČNIČKI VJESNIKGOD. 57 ZAGREB, mart 1935 BROJ 3

O P Ć I P R E G L E D

S in ternog odjela Banovinske bolnice u Osijeku; ( še f od je la prim. dr. Muačević).

Gledišta i problem i novije endokrinologije.Dr. Oton F i s c h e r , Osijek*)

A. Opći dio.

Ulazeći sve dublje u biologiju endokrinog sistema otkriva nauka za sve veći broj funkcija organizma, da su u neposrednoj ili posrednoj ovisnosti od hormonal- nih faktora. No ova nas ekspanzija hormonalnog prin­cipa ne smije zavesti na potcjenjivanje nehormonalnih faktora. Hormonalna regulacija je kao što i neuralna samo jedno sredstvo, koje unutar granica, određenih za svaki individuum strukturom njegovih kromosoma, omogućuje skladno odvijanje životnih procesa. Tek zajedničko promatranje kromosomalnih, neuralnih i hor- monalnih faktora omogućuje potpuno razumijevanje ži­votnog zbivanja.

Nije svaki abnormno visoki ili abnormno niski uzrast izraz bolesti hipofize, kao što je to suviše jed­nostrano hormonalno orijentirano naziranje sklono da misli. Naprotiv postoje takove anomalije kod inače potpuno zdravih ljudi na konstitucijonalnoj dakle kro- mosomalnoj podlozi. Isto je tako krivo u pitanju go- jaznosti isticati samo hormonalne uvjete, a zaboraviti na konstitucionalne, iako je uloga ovih posljednjih tako očita. Sličnih bi se primjera (J. B a u e r ) još dosta moglo navesti.

Dok je uvažavanje kromosomalnih faktora više pitanje teoretski ispravnog mišljenja, dotle je poznava­nje hormonalno-neuralne povezanosti od velikog prak­tičnog značenja. Baš novija endokrinologija iznosi s područja ove povezanosti jednu činjenicu za drugom. Pokazalo se da postoje uske veze između funkcija en­dokrinih žlijezda i vegetativnih centara na bazi velikog mozga. Mnogi hormonalni podražaji ne djeluju na pe­riferni organ izravno, već samo posredovanjem vegeta­tivnih centara. Vegetativni centar osim toga regulira djelatnost endokrinih žlijezda, te je prilagođuje hormo- nalnim potrebama organizma. 0 tome primjeri:

R a a b je otkrio hormon hipofize, koji regulira sagorijevanje masti u jetrima. Ovaj hormon ne djeluje neposredno na jetrnju stanicu, već podražuje odgova­rajući vegetativni centar u hipotalamusu, koji preko simpatikusa šalje impuls jetrnjoj stanici. I za antidiju- retički efekt hipofizina je sudjelovanje vegetativnih cen­tara dokazano. Priopćene su štoviše funkcionalno- dijagnostičke probe za diencephalon, koje se osnivaju na ispitivanju efekta hipofizina ( H o f f i W e r m e r , A d l e r s b e r g i F r i e d m a n n ) . Ni djelovanje tiro- ksina nije isključivo periferno. E n d e r l e n i B o h - n e n k a m p pokazali su, da psi nakon resekcije gan­glion stellatum-a i nekih ogranaka vagusa podnose bez štete inače sigurno letalne doze tiroksina. Očito su tim zahvatom bile prekinute neke za učinak tiroksina važne veze između centruma i periferije (H. H. Me y e r ) .

*) Prema predavanju održanom dne 3. XI. 1934. u Klubu liječnika u Osijeku.

Za praksu slijedi odatle zaključak: Razorenje ve­getativnog centra ili njegova refrakternost za hormo­nalni podražaj može prouzročiti istu sliku kao i po­manjkanje samoga hormona. Odatle također nesloga autora u pitanju cerebralne ili hipofizarne geneze adi- poso-genitalne distrofije ili insipidusa.

Funkciju vegetativnih centara kao regulatora dje­latnosti endokrinih žlijezda ilustriraju opažanja, da afek- cije bazalnih dijelova mozga, n. pr. uslijed encefalitičkih ili meningitičkih procesa, tumora ili kroničnog hidro- cefalusa, mogu prouzročiti hipo- ili hiperfunkciju endo­krinih žlijezda. Opisan je cijeli niz ovakovih neurogenih endokrinih smetnja, između kojih ćemo samo spomenuti slučajeve postencefalitičnog Basedowa i d. mellitusa, te postencefalitične mršavosti i gojaznosti ( R i s a k ) . Neki autori tumače na analogan način i postencefalitične smetnje unutar seksualne sfere.

Ovi nas nalazi ujedno sjećaju nazora nekih starijih autora, da Basedow može psihogeno nastati, n. pr. uslijed pretrpjelog straha. Prema onom, što smo čuli o ulozi neuralnih centara, ne će nam se ovakav modus više činiti nemogućim, osobito, ako uvažimo, da će makar kratkotrajna hiperprodukcija tiroksina ne samo inten­zivirati metabolizam u svim tkivima, već također po­većati podražljivost centralnog nervnog sistema ( A s h e r ) i time eventualno stvoriti podlogu za jedan circulus vitiosus. Što vrijedi za Basedow, vrijedi mutandis mu- tatis i za neke druge endokrine smetnje. Tako je n. pr. poznato, da psihički momenti znadu u anamnezi insipi­dusa igrati stanovitu ulogu, a ovisnost sekrecije hipo­fizina od psihičkih faktora je i eksperimentalno utvrđena ( S p i e g e l ) .

Posebni sistem korelacija regulira produkciju hor­mona prema stvarnoj potrebi. Bez njega bi održavanje dinamičnog ravnovjesja hormona — sjetimo se samo neprestanoj mijeni podvrgnute potrebe inzulina, tiroksina, adrenalina — bilo nemoguće. Uz vegetativne centre zauzima važno mjesto u tom sistemu hipofiza. Ona izlučuje cijeli niz t. zv. supraordinarnih hormona, koji imadu zadaću, da pojačaju djelatnost nekih endokrinih žlijezda. Takovi su hormoni: gonadotropni za spolne žlijezde te tireotropni za štitnjaču. Pomoću tireotropnog hormona hipofize se u životinjskom pokusu mogu po­stići svi simptomi hipertireoze. 0 njegovom značenju za čovječju patologiju je tek malo poznato. Nadalje izlučuje hipofiza paratireotropni hormon za epitelna tjelešca, pankreatotropni za inzularni aparat, kortiko- tropni za koru i adrenotropni za moždinu nadbubrežne žlijezde.

Da li hipofiza dobiva impulz za produkciju supra- ordiniranih hormona isključivo preko vegetativnih cen­tara ili također direktnim humoralnim putem, nije još dovoljno ispitano. Prvi je modus već zato vjerojatniji,

što je teško zamisliti, da bi hipofiza uz veliki broj sekretornih funkcija mogla vršiti još i funkciju aperci- piranja humoralnih podražaja. Osim toga imade već i eksperimenata, koji govore u prilog prvoga modusa. Spomenut ćemo n. pr. opažanja o t. zv. seksualnom centru.

Rečeno je, da hipofiza izlučuje gonadotropni hormon, pod čijim se uplivom odigrava razvitak i inkretorna djelatnost spolnih žlijezda. Na kastraciju reagira hipofiza hiperplazijom; nastaje t. zv. kastraciona hipofiza. Očito bi hiperplastična hipofiza trebala da potakne spolne žlijezde na jaču djelatnost jedan kompenzatorni meha­nizam, koji naravno u slučaju potpune kastracije nema mogućnosti uspjeha, no koji je u manje nefiziološkim prilikama sigurno od važnosti. Eksperimentalno je utvr­đeno, da transplantirana hipofiza, koja nije više u neu- ralnoj vezi s međumozgom, ne pokazuje ovaj fenomen!

U smislu hipoteze o seksualnom centru tumače H o h l w e g i J u n k m a n n i slijedeća opažanja: Injicira Ii se kastriranoj muškoj životinji stanovita doza testi- kularnog ekstrakta, izostaje kompenzatorna hipertrofija hipofize. Za ovaj je efekt kod životinje u prepubertetu potrebna mnogo manja količina ekstrakta nego kod spolno zrele životinje, dok se senilna životinja u tom po- pogledu opet približuje onoj u prepubertetu. Citirani autori zaključuju odatle, da je osjetljivost seksualnog centra za podražaj testikularnog hormona u različitim dobama života različita. Ujedno daljnji dokaz, da pitanje umjetnog pomlađivanja nije samo hormonalan već također opće celularan problem!

Od korelativnih promjena hipofize spomenut ćemo još hipertrofiju t. zv. glavnih stanica kod hipo- i ati- reoze ( B e r b l i n g e r ) , te jaču produkciju tireotropnog hormona nakon ovariektomije ( L o e s e r ) . Posljednja činjenica imade svoj klinički pandan u klimakteričkom Basedowu.

Iz dosadanjeg razlaganja vidimo, da uzrok pato­loškoj funkciji neke endokrine žlijezde može biti na tri različita mjesta: u neuralnom vegetativnom centru, u hipofizi, koja u neku ruku vrši funkciju centralnog endokrinog organa i napokon u samoj žlijezdi. Da hi­perprodukcija supraordiniranih hormona hipofize može prouzročiti sliku jedne prividno pluriglandularne bolesti, te ćemo vidjeti u specijalnom dijelu.

Z o n d e k je prije nekoliko godina upozorio na to, da se poremećenja unutar neuro-hormonalnog sistema mogu klinički također manifestirati u vidu više opće­nitih smetnja, a bez izrazitih simptoma u smislu obo­ljenja ove ili one endokrine žlijezde. On govori u tom savezu o ataksiji općeg metabolizma na neuro-hormo- nalnoj bazi i kaže među inim, da je primjerice kronični subfebrilitet inače nerazjašnjive etiologije često izraz ovakove ataksije.

Imade još jedna okolnost, koja se u endokrinolo- giji često premalo uvažava: naime, da je za hormonalni efekt osim samoga hormona odlučno još i stanje organa, koji treba da bude nosioc hormonalnog efekta. Ako taj organ nije kadar, da adekvatno reagira, efekt će i kraj preobilja hormona izostati. Zato je na pr. pogrešno, maskulinu mamu kod žene ili pomanjkanje brade kod muškarca bez daljnjega shvatiti kao izraz hormonalne insuficijencije. Ovakovi individui mogu biti u potpunoj hormonalnoj ravnoteži, samo što tkivo mame ili papile brade iz ma kojih konstitucionalnih razloga ne reagiraju dovoljno na podražaj seksualnog hormona. Kod dijagno­sticiranja monosimptomatskih endokrinih bolesti treba stoga biti na oprezu.

Ovakovi su momenti i u problemu adipozitasa od značenja. Pokazalo se, da supkutano tkivo imade svoju specifičnu lipofiliju, koja je jedan od faktora u procesu deponiranja masti. Ta lipofilija imade što više stanoviti lokalno-specifični karakter. Opisan je slučaj, kod kojeg

je na dorsum jedne ruke bio transplantiran komad kože s trbuha. Kad je taj čovjek nakon mnogo godina dobio adipozitas lokaliziran pretežno na trbuhu, nastao je i na dorsumu one ruke izrazit jastučić. Transplantat je dakle bio sačuvao svoju lokalno-specifičnu lipofiliju.

Vidimo dakle, da je i u endokrinologiji potrebno, namjesto jednostranog promatranja samo nekih faktora voditi računa o cijelom kompleksu uvjeta. Kondicionalni način mišljenja u smislu Verworn-a se i tu pokazuje superiornim naprama kauzalnom načinu.

B. S p ecija ln i dio.

1. Š t i t n j a č a . Najčešće oboljenje je M. Basedowi. Većina simptoma te bolesti može se umjetno izazvati na životinjskom pokusu pomoću tiroksina, specifičnog inkreta štitnjače. Budući da je osnovna funkcija tiroksina pojačavanje procesa oksidacije, to je povišenje bazalnog metabolizma najhitniji simptom Basedowljeve bolesti. No svako povišenje b. metabolizma ne znači obratno hipertireozu. Ovakova su povišenja čak znatnog stepena i bez hipertireoze česta kod kardio-vaskularnih dekom­penzacija ( E p p i n g e r ) . T. zv. klasički simptomi Base- dow-a nijesu tako konstantni, kako se često misli. Osim povišenog metabolizma zapravo je samo još jedan simp­tom apsolutno konstantan: tahikardija. Svaka tahikardija, kojoj ne možemo drugi uzrok naći, sumnjiva je na hipertireozu. Da je kod nervozne tahikardije razlika između frekvencije pulza u stajanju te frekvencije pulza u ležanju veća nego kod hipertireotične (Ac q u a i A s c h n e r ) , ne vrijedi općenito. Vidjeli smo znatne razlike i kod izrazitih Basedowa. U praksi su najvaž­niji indikatori za prosuđivanje toka bolesti puls i tje­lesna težina, dok je određivanje bazalnog metabolizma više teoretskog značenja.

Za kliniku Basedowa važna su dva nova otkrića s područja fiziologije štitnjače:

Dok se prije mislilo, da štitnjača producira samo jednu aktivnu supstanciju, već spomenuti tiroksin, otkrio je A b e l i n daljnji produkt štitnjače, dijodtirozin. Eks­perimentalno je dokazano, da su tiroksin i dijodtirozin antagonisti. Dijodtirozin može djelomice paralizirati upliv t iroksina na metamorfozu punoglavaca. Kunići, otrovani sigurno letalnom dozom tiroksina, ostaju na životu, ako istovremeno dobiju dijodtirozin.

Drugo važno otkriće zahvaljujemo B l um-u. On je u krvi pronašao neke tvari, koje koče djelovanje hor­mona. Nazvao ih je katehinima. Djelovanje antitireo- toksičnog katehina također može eksperimentalno do­kazati, i to u već spomenutom Gd r e n a t s c h - o v o m pokusu na punoglavcima.

0 praktičnoj primjeni obih otkrića govorit ćemo kasnije u savezu s ostalim terapeutskim pitanjima.

Prikazujući terapiju Basedow-a moramo se najprije bavati problemom jod-terapije. Vjerojatno pod dojmom činjenice, da jod može da izazove t. zv. jodni Basedow, počeo se ovaj u terapiji Basedow~a perhorescirati. Kad je P l u m m e r iznio odlične rezultate preoperativnog pripravljanja Basedow-a jodom, tu su metodu doduše svi prihvatili, no naglašavalo se, da njezina primjena mora ostati ograničena na slučajeve, koji su već odre­đeni za operaciju. No u zadnje se vrijeme opet javljaju glasovi uvaženih kliničara ( B e r g m a n n, Z o n d e k i drugi), koji jod preporučuju i izvan preoperativne indi­kacije. Kakovo stanovište da zauzmemo prema ovim oprečnim shvaćanj ima?

Na temelju proučavanja literature vlastitih isku­stava mislimo slijedeće: Strah pred opreznom jod-te- rapijom je bez sumnje pretjeran. Istina je, da povoljni učinak te terapije može nakon nekog vremena opet prestati. No u najnepovoljnijem slučaju se bolest usli­jed toga opet vraća u stanje prije početka jod-terapije. Naravno, pacijent, kojega, kako je poznato, recidivi

osobito nepovoljno impresijoniraju, mišljenja je, da mu je gore nego ikada, pa može tu sugestiju lako prenijeti i na liječnika. Nadalje može kod akutnog Basedow-a nakon prestanka djelovanja joda opet doći do izražaja tendencija ad peius. Ovakav će događaj također pri­vidno diskreditirati jod-terapiju.

Kako se tumači djelovanje joda?Prema jednom se tumačenju pod uplivom joda

prazni folikuli B a s e d o w — strume počinju puniti tirok- sinom. Jedan dio tiroksina biva dakle deponiran, te ne prelazi u krvni optok. No čim se folikuli potpuno na­pune, ide opet sav producirani tiroksin u krvni optok. Prema ovom bi tumačenju jod jedino bio kadar, da u tok bolesti ukopča kratkotrajnu stanku.

Drugo tumačenje pretpostavlja, da jod pojačava produkciju dijodtirozina ( A b e l in). Treće se tumačenje također osniva na istraživanjima A b el in-ovim, prema kojima jodom nezasićeni spojevi, koji djeluju poput tiroksina, bivaju u svom djelovanju oslabljeni, ako se zasite jodom. Kao četvrto tumačenje možemo registri­rati opažanja L o e s e r - o v a , prema kojima male doze joda smanjuju količinu tireotropnog hormona hipofize, dok je veće doze povećaju. — Prema svim tim tuma­čenjima mogli bi se od joda nadati pozitivnom efektu.

Uvaživši sve to moramo se prikloniti mišljenju onih autora, koji jod smatraju doduše ne uvijek uspješ­nim, no u iskusnim rukama bezopasnim sredstvom kod Basedow-a. Iskustvo i poznavanja pravila te terapije su naravno preduvjet, te je Z o n d e k u tom pogledu s pravom uspoređuje s digitalis-terapijom, koja tako­đer u neiskusnim rukama može biti ne samo bez­uspješna već i štetna. ,

Ipak mi se čini, da su u najnovije vrijeme u te­rapiju Basedow-a uvedena sredstva, koja djeluju znatno sigurnije od joda a ne iziskuju toliku pažnju u dozi­ranju. To su već spomenuti dijodtirozin i B l u m- o v antitireotoksični katehin.

Klinička su iskustva s dijodtirozinom prema svje­dočanstvu literature vrlo povoljna. Mi smo ga u bolnici do sada pokušali kod dva slučaja. Kod prvoga se ra­dilo o lakšoj formi (b. metabolizam plus 30%)- Uspjeh je tu u relativno kratko vrijeme bio potpun. Kod drugog slučaja (b. metabolizam plus 60 %) smo zapravo pro­vodili Pl u m m e r - o v o preoperativno pripravljanje lu- gol-om. Radi nedovoljnog efekta to smo pripravljanje morali protrahirati, pa smo uklopili nekoliko perijoda, u kojima smo mjesto lugola davali dijodtirozin. Prelaz na dijodtirozin se svaki put očitovao u znatnom sni­ženju frekvencije pulza.

Antitireotoksički katehin je u prometu pod imenom tironorman. Primijenili smo ga kod jednog slučaja teškog Basedow-a (b. metabolizam plus 80%). kod kojeg smo prije toga s nedovoljnim uspjehom bili po­kušali gotovo sav arzenal Basedow-terapije. Na tiro­norman se većina simptoma naglo počela popravljati. Tjelesna se težina u roku od tri mjeseca digla za 10 kilograma, a frekvencija pulza pala je od 110— 120 na 90—95.

Dobro je sredstvo i antitireodin, koji je sada u prometu. Nije isključeno, da se njegov aktivni princip donekle podudara s onim tironormana.

Obzirom na to, što fluor in vitro istiskiva jod iz njegovih spojeva, pokušan je u terapiji hipertireoza. Preporučuje se perkutana aplikacija putem kupelji, kojoj se je dodalo fluorovodične kiseline.

Spomenut ćemo još neka od starijih sredstava:Davanje sedativa je prema onome, što smo čuli o

neuro-hormonalnoj povezanosti, dobro fundirano. Tu moramo upozoriti na važna istraživanja bečke farma­kološke škole o elektivnom djelovanju hipnotika i se­dativa. Jedna djeluje u prvom redu na koru velikog mozga: na pr. brom, paraldehid, a druga na bazalna

centra: na pr. chloreton, luminal te neka antipiretika kao što je piramidom Kod Basedow-a su obje grupe indicirane.

Budući da mnogi simptomi Basedow-a imponiraju kao simpatikotonična, A d l e r s b e r g i P o r g e s pre­poručili su ginergen, koji paralizira simpatikus. Kod dulje je uporabe potreban oprez, budući da su opisane gangrene kao kod ergotinizma.

Na tahikardiju je digitalis prema mišljenju gotovo svih autora bez upliva. Jedino ga J a g i ć preporučuje u sasvim malenim dozama. Prije je opravdan pokušaj s kininom ili kinidinom. No tahikardija nije samo naj- konstantniji nego i najrezistentniji simptom Basedow-a.

U pogledu dijete nastojat ćemo, da intenzivirani metabolizam što manje opteretimo s onakovim tvarima, koje kod sagorjevanja ostavljaju mnogo toksičkih otpa­daka. A b e l i n je u životinjskim pokusima pokazao, da je letalna doza tiroksina znatno niža kod neprikladne nego kod prikladne ishrane. Ugljične hidrate treba već zato forsirati, jer je deglikogenizacija jetara konstan­tan simptom Basedow-a ( K u g e l m a n n , D r e s s e l ) . Zajedno s uzimanjem tironormana preporučuje BI u m jednu t. zv. zaštitnu dijetu. Ona je u glavnom lakto- vegetabilna s potpunim isključenjem mesa.

O rentgen-terapiji su mišljenja podijeljena.Klimato-terapija — preporučuju se visine od 1000

metara i više — djeluje možda djelomice i kroz to, što visinski zrak siromašniji kisikom, oteščava oksida­ciju. U tom savezu moramo navesti, da je Z o n d e k iznio tvrdnju, da je kod nekih slučajeva Basedow-a primarno oštećena sposobnost oksidacije, a hiperpro­dukcija tiroksina da je kompenzatorna. Kod ovakovih bi slučajeva ne samo visinska klima već i operacija bila kontraindicirana. Na M ay o - k l in ic i su — neovisno od spomenutih razlaganja Z o n d e k - o v i h — operirane slučajeve Basedow-a poslije operacije držali u komo­rama s povišenim tlakom zraka, te su time postigli dobre uspjehe u pogledu postoperativnog mortaliteta. Možda zato, što organizam nakon izdašnih resekcija Basedow-struma zbog nagle redukcije tiroksina pro­lazno oskudijeva na kisiku.

K pitanju operacije: Endokrine žlijezde ne funk­cioniraju po kvantitativnim principima. Reseciramo li polovicu štitnjače, ne će produkcija tiroksina pasti na polovicu, već će na previsoki nivo tiroksina ude- šeni neuraini centar taj nivo održati i s polovicom žlijezde. Stoga su potrebne izdašne resekcije. No i na­kon takovih resekcija je efekt dosta često samo dje­lomičan, a u nekojim slučajevima i nikakav. Kao ultimum refugium ostaje onda prema preporuci H a b e r e r - ovoj još resekcija timusa. J. B a u e r kaže, da se svaki slučaj Basedow-a, koji se nakon 6-mjesečne interne te­rapije ne popravi, privede operaciji, a ako postoji so­cijalna indikacija, i prije. No baš kod Basedow-a nije p i t anje , socijalne indikacije jednostavno, budući da i nakon uspješne operacije prođe obično dosta vremena do potpune restitucije. Stoga se ne mogu fiksirati norme, već treba svaki slučaj individualno razmatrati.

Nekoliko riječi o jodnom Basedow-u. Ovaj se prema navodima literature može pojaviti već i nakon jedno­kratne aplikacije jedne minimalne količine joda. Očito jod izaziva prolaznu hiperprodukciju tiroksina, koja iz još nerazjašnjenih razloga — možda na temelju jednog circulus-vitiosus-mehanizma — može da postane per­manentnom. Pitanje jodnog Basedow-a je osobito aktu­alno u vezi s t. zv. jodiranom soli, koja je na W a gn e r - J a u r e g g - o v u preporuku u nekim državama uve­dena radi profilakse guše. Prema W a g n e r - J a u r e g g - u sadržava ta so jednu količinu joda, koja je dovoljna za profilaksu guše, a ipak premalena, a da bi mogla prouzročiti Basedow. No u zadnje su vrijeme učestala saopćenja o slučajevima Basedow-a, navodno prouzro­

100

čenim jodiranom soli. W a g n e r - J a u r e g g ne priznaje ispravnost tih saopćenja, te tvrdi, da se osnivaju na površnim i nedovoljno provjerenim opažanjima. Kao ilustraciju te svoje tvrdnje iznosi slijedeći gotovo ne­vjerojatni slučaj: Jedan docent interne medicine bečkog sveučilišta publicirao je jedan slučaj kao Basedow na­kon jodirane soli. Slučajno je taj pacijent bio i drugdje pregledan, pa je nedvojbeno ustanovljeno, da se ne radi o Basedow-u, već o kavernoznoj ftizi. Time na­ravno nije dokazano, da su i argumenti ostalih mnogo­brojnih protivnika jodirane soli bez vrijednosti, pa se cijelo pitanje za sada mora smatrati spornim. Ovim diskusijama nije u ostalom tangirano pitanje kolektivne profilakse dječje strume. Tu ne prijeti opasnost jodnog Basedow-a, jer je Basedov kod djece izvanredna ri­jetkost.

Od ostalih bolesti štitnjače spomenut ćemo mik- sedem. Izraziti slučajevi miksedema kod nas su rijetki. U zadnje je vrijeme sa više strana ( C u r s c h m a n n , K l o s e , H e r z f e l d i drugi) bilo publikacija, u kojima se upozorava, da su frustrane forme miksedema češće no što se misli. One se kriju pod raznim maskama, pa budući da se u praksi rijetko misli na miksedem biva ispravna dijagnoza obično promašena. Opća umornost, tromost i klonulost, ev. sa t. zv. reumatičkim bolovima, edemi nerazjašnjive etiologije ili neobične lokalizacije, naglo debljanje, zatim i kronična opstipacija, alopecija, ispadanje zubiju, su prema spomenutim autorima simp­tomi, kod kojih treba i na miksedem misliti. E p p i n - g e r govori što više o „lokalnom miksedemu" kod tor- pidnih ulcera. Kod težih forma miksedema srce je di- latirano. Budući da je konfiguracija srca slična onoj miodegeneriranog, a koža je uz to edematozna, može nastati dojam obične kardijalne dekompenzacije. Dife­rencijalnu će dijagnozu omogućiti konzistencija, ev. i lokalizacija edema, suhoća kože, trofične promjene kože i njezinih privjesaka te napokon bazalni metabolizam. No glavno je, da se uopće na tu bolest misli, pa će i slabiji dijagnostičar nerijetko doći u priliku, da ex juvantibus potvrdi svoju sumnju.

2. P a r a t h y r e o i d e a i l i e p i t e l n a t j e l e š c a . Hipofunkcija epitelnih tjelešaca imade za posljedicu tetaniju. Ekstirpacija svih epitelnih tjelešaca može pod znakovima tetanije i ad exitum voditi. Glavni uzrok paratireogene tetanije je po svoj prilici hipokalcemija, koju nalazimo kao konstantan simptom kod svake hipo- funkcije epitelnih tjelešaca. Uopće se većina parati- reoprivnih simptoma može tumačiti kao posljedica hi- pokalcemije, te teorija intoksikacije gvanidinom gubi sve više na terenu. Odlučan argumenat protiv posljednje je n. pr. činjenica, da se pomoću ekstrakta epitelnih tjelešaca doduše mogu ukloniti simptomi paratireo- privne tetanije, no ne mogu se ukloniti simptomi ekspe­rimentalnog otrovanja gvanidinom ( R e i s ) . Svakako je prvotna funkcija epitelnih tjelešaca regulacija kalcijevog metabolizma.

Ne samo ekstirpacija nego i oboljenja epitelnih tjelešaca mogu prouzročiti tetaniju. To se dešava nakon traumatskih krvarenja u supstanciju tih organa, nakon metastatičkih procesa u toku infektivnih bolesti, nakon upale per continuitatem u vezi sa strumitis-om i t. d. T. zv. idijopatična tetanija javlja se sporadički ili pak u manjim endemijama, a njezina patogeneza nije još dovoljno razjašnjena. Kod t. zv. tetanije materniteta vjerojatno se ne radi o bolesti već o konstitucionalnoj manjevrijednosti epitelnih tjelešaca, zbog koje ova nijesu dorasla povećanim zahtjevima graviditeta. Sigurno je da epitelna tjelešca kao regulatori kalcijevog metabolizma imadu udjela u patogenezi osteomalacije i rahitisa te dječje eklampsije, no pobliže nijesu te veze još raz­jašnjene.

Imade par grupa tetanija — zovemo ih alkalotične

tetanije — koje primarno nijesu paratireogene naravi. Sekundarni udio paratireoidea u smislu prirođene ma­njevrijednosti ćemo onda pretpostaviti, ako jedna te ista noksa izaziva takovu tetaniju samo kod stanovitih in­dividua. Posljednje vrijedi primjerice za t. zv. tetaniju uslijed hiperventilacije. Hotimice ili nehotice pojačano disanje prouzrokuje kod disponiranih individua tetaniju. Pri tom se radi o alkalozi zbog gubitka jednog dijela u krvi otopljene ugljične kiseline. Naprotiv se kod teta­nije u toku kroničnog povraćanja zbog stenoze pilorusa radi o tolikom gubitku kiselih valencija, da je njezina pojava od individualnih momenata prilično neovisna. Da alkalotična tetanija može nastati i na podlozi bu­brežne bolesti pokazuje slijedeći slučaj: Jedna pacijen­tica, koja je bolovala od nefrociroze, dobivala je — ne sjećam se više iz kojeg razloga — per os veće doze natrijevog bikarbonata. Pri tom se zaboravilo, da ciro- tičan bubreg loše izlučuje alkalije. Nakon nekoliko je dana pacijentica dobila najteže napadaje tetanije, koji su se gotovo bez pauze redali jedan za drugim, pa je jedva_ uspjelo pacijenticu spasiti.

Što se tiče patogeneze alkalotične tetanije, ne mo­žemo ulaziti u prikaz odnosa reakcije krvi te nivo-a kalcija i fosfora. Spomenut ćemo samo još to, da i kod paratireoprivne tetanije postoji alkaloza.

U pogledu terapije spomenut ćemo stara sredstva, kao što su kalcij i razne kisele soli, n. pr. amonijev klorat i primarni fosfati. Kisele amonijeve soli su osobito pri­kladne, budući da amonijak u organizmu biva prerađen u mokraćevinu, pri čem se anion u cijelosti oslobađa. Teoretski je zanimivo, da i inhalacije ugljične kiseline mogu kupirati akutni napadaj tetanije. Suvereno sred­stvo kod svih forma tetanije je ekstrakt iz epitelnih tjelešaca, koji je sada u prometu standardizovan u t. zv. C o l l i p -o v im jedinicama. Nestandardizirani preparati su u svom djelovanju sasvim nesigurni. Injekcije ekstrakta epitelnih tjelešaca povisuju nivo kalcija u krvi mnogo trajnije, nego li per os ili parenteralno davani kalcij. Stoga ih preporučuju i kod drugih indikacija kalcijeve terapije: n. pr. kod alergičnih bolesti i kod spastičkih smetnja unutar probavnog trakta. Što se posljednjih tiče, moramo još nadodati, da hipokalcemija ne pro­uzrokuje samo u prugastoj muskulaturi grčeve, već dje­luje analogno i na glatku muskulaturu. Zato su teže forme tetanije obično praćene gastro-intestinalnim simp­tomima. Sjećam se jednog slučaja s internog odjela bolnice, koji je uz neutišivo povraćanje pokazivao zna­kove tetanije. Najprije smo mislili da se radi o tetaniji na temelju stenoze pilorusa. No rentgenološka je pre­traga pokazala da želudac nije dilatiran već naprotiv spastički kontrahiran, tako da je imao oblik jedne uske cijevi. Radilo se dakle o spazmu cijelog želuca uslijed idijopatične tetanije. Injekcije kalcija su opisane simp­tome brzo uklonile. Ekstrakti epitelnih tjelešaca se pre­poručuju i kod hemoptoa. Kažu, da je uslijed trajnijeg porasta nivo-a kalcija efekt bolji nego od injekcija kalcija. Napokon ti ekstrakti kod kroničnih otrovanja olovom navodno pospješuju izlučivanje olova ( B o k e l - m a n n i D i e c k m a n n ) .

Imade također bolest prouzročena hiperfunkcijom epitelnih tjelešaca. Radi se o osteofibromatosis cystica R e c k l i n g h a u s e n , jednoj bolesti, kod koje dolazi do dekalcinacije skeleta, do stvaranja multiplih fibroma- toznih i cističnih žarišta unutar kosti te spontanih fraktura. Otkad je kod jednog takovog slučaja nađen adenom epitelnog tjelešca, te je nakon ekstirpacije istoga bolest krenula na bolje ( G o l d , M a n dl), od tada je ista operacija već više puta uspješno izvedena.

3. H i p o f i z a . Gotovo je neshvatljivo, da žlijezda od jedva nekoliko grama težine može producirati preko 10 različnih hormona. Kažem preko 10, jer se tačan broj ni ne može odrediti, budući se neprestano otkri­

101

vaju novi hormoni. Uz to hipofiza prema Z o n d e k - u i B i e r - u upravlja metabolizmom broma, te igra preko te svoje funkcije važnu ulogu u fiziologiji sna. Prema J o r e s - u . je hipofiza odgovorna za ritmičnost raznih životnih procesa. Svi ti hormoni hipofize bivaju vjero­jatno pomoću kemijskih pregrupacija izgrađeni iz mnogo manjeg broja temeljnih supstancija ( J o r e s ) . Većina hormona je nađena u prednjem i srednjem dijelu hipo­fize, a jedino hipofizin ili pituitrin se nalazi isključivo u stražnjem režnju. No ni za ovaj nije sigurno, da li nastaje u stražnjem režnju, ili pak tu samo prelazi iz inaktivnog stanja u aktivno. Stražnji režanj, t. zv. neuro- hipofiza nema naime strukturu žlijezde, pa je dvojbeno, da li može producirati hormon. Jedan dio hormona služi održavanju neuro-hormonalnih korelacija, pa je o njima već u općem dijelu bilo govora. Što se tiče osta­lih, govorit ćemo samo o najvažnijima.

Najprije o hipofizinu ili pituitrinu. Poznato je, da je uspjelo taj hormon rastaviti u dvije komponente: jednu koja djeluje na krvni pritisak i na crijeva i jednu, koja djeluje na uterus. Poznato je i to, da se hipofizin kod insipidusa može i endonazalno aplicirati u obliku praška za šmrkanje. Endonazalna aplikacija je štoviše racio­nalnija od supkutane, jer je hormonu preko limfnih puteva nosa otvoren direktni put do baze mozga. A znademo iz životinjskih pokusa, da hormoni hipofize, koji djeluju preko hipotalamičnih centara, imadu jači učinak, ako se apliciraju u blizini tih centara.

Jedan etiološki te po svom spontanom izlječenju zanimljiv slučaj insipidusa mogli smo konziliariter pro­matrati na oto-rino-laringološkom otsjeku bolnice. Ra­dilo se o djetetu, kod kojeg se je u toku jednog pan- sinuitis-a pojavio akutni d. insipidus. Očito je upalom prouzročeni kolateralni edem bio alterirao susjedne dije­love endocranium-a. Nakon izlječenja pansinuitis-a je i insipidus spontano nestao.

U zadnje su vrijeme neki autori — spominjem F a u v e t - a , A n s e l m i n a i H o f f m a n n-a — eklamp- siju trudnica dovodili u vezu s navodnom patološkom hiperprodukcijom hipofizina. Pomoću visokih doza hipo­fizina su ti autori u životinjskom pokusu mogli pro­uzročiti spazme krvnih sudova kao kod eklampsije, edeme i druge karakteristične patološko-anatomske pro­mjene eklampsije, n. pr. nekrozu u jetrima. Misle nadalje, da im je uspjelo dokazati, da u krvi eklamptičkih i preeklamptičkih imade više hipofizina nego u krvi drugih trudnica. Terapeutska primjena tiroksina, koji je djelomice antagonista hipofizina, je time kod eklamp­sije dobila novu pobudu.

Dok je kod insipidusa sjedište patološkog zbivanja u sistemu stražnji režanj-hipotalamus, dotle je kod dys­t rophia adiposo-genitalis i kod Simmonds-ove hipofizarne kaheksije povrijeđen sistem prednji režanj-hipotalamus. Kod obih bolesti nalazimo patološko-anatomski parci­jalno ili potpuno razorenje prednjeg režnja od tumora, gume ili čega drugoga. Obje bolesti imadu jedan za­jednički simptom: progresivnu atrofiju spolnih žlijezda s kržljanjem ili nestajanjem primarnih i sekundarnih spolnih obilježja (povreda hipofize kao motora spolnih funkcija!) U jednoj daljoj tački su prilike dijametralno oprečne: dok se kod adiposo-genitaine distrofije razvija jaka gojaznost, lokalizirana poglavito na trbuhu, zdjelici i donjim ekstremitetima, dotle hipofizarnu kaheksiju prati najteže mršavljenje.

Zašto hipofunkcija prednjeg režnja u jednom slu­čaju prouzrokuje debljanje, a u drugom mršavljenje, nije još sasvim razjašnjeno. Kaheksija, koja se i nakon eksperimentalne ekstirpacije hipofize može dokazati ( S p i e g e l ) , razumljiva je kao izraz najteže alteracije svih životnih procesa uslijed razorenja centralnog en­dokrinog organa — hipofize. Kompliciraniji je problem adipozne distrofije. Nazor, da ona pretpostavlja isto­

dobno oštećenje hipotalamičnih centara, nije više održiv (Raab). Kao uzrok adipozitasa su u pojedinim slučaje­vima bili utvrđeni tumori hipofize tako sićušnih dimen­zija, da se je pritisak na hipotalamus mogao isključiti. Nadalje je utvrđena centralna uloga hipofize u meta­bolizmu masti. Osim R a a b - o v o g lipoitrina, koji mast iz krvi tjera u jetra, producira ona jedan hormon, koji prouzrokuje sagorijevanje masti ( An s e l mi n o i H o f f ­ma n n i dr.). Nazočnost tog disimiratornog hormona kako se može dokazati iz porasta ketonskih tjelesa, koji prati sagorijevanje masti. (Patološka hiperprodukcija tog hor­mona navodno je uzrok ketonemičnog povraćanja djece te hiperemeze trudnice). Možda je adipozna distrofija u vezi s pomanjkanjem tog disimilatornog hormona. Ova se razmatranja u ostalom tiču i problema obične gojaznosti. Nasuprot starijoj N o o r d e n - o v o j teoriji, koja podvlači upliv štitnjače, te F a l t a - H o e g l e r-ovoj, koja ističe ulogu inzularnog aparata, stoje mnogi autori na stanovištu, da su i kod ovog oblika gojaznosti često po srijedi poremećenja u sistemu hypotalamus-prednji režanj.

Terapeutski ćemo kod Simmondsove kaheksije i kod adiposo-genitaine distrofije pokušati ekstrakte pred­njeg režnja, koji naravno ne mogu djelovati na simptome, prouzročene oštećenjem hipotalamusa. Nikada ne smi­jemo kod hipofizarnih oboljenja — to vrijedi i za in­sipidus — zaboraviti, da je baza mozga omiljela loka­lizacija tercijarnih luetičkih procesa.

Jednu je kliničku sliku, koja također spada ovamo, nedavno opisao B e r g m a n n. Radi se o hipofizarnoj mršavosti kao rudimentarnoj formi Simmonds-ove ka­heksije. (Cerebralno-hipofizarnu mršavost je već prije opisao Z o n d e k . ) Bolest se gotovo isključivo javlja kod ženskog spola. Glavni je simptom mršavost, koja može pokazivati sve stepene do najtežih oblika kahek­sije. Osim u laganih slučajeva mršavljenje je progre­sivno. Prilično konstantan simptom su bolne atake u gornjem trbuhu, koje mogu dugo vremena ostati nor­malne, pa se baš radi toga nije prije pomišljalo na hipofizarnu etiologiju. Patološko-anatomski je — u ko­liko je autoptička kontrola bila moguća — hipofiza pronađena normalnom. Dakle se i u tom pogledu bo­lest razlikuje od Simmonds-ove kaheksije. Terapeutski je B e r g m a n n kod najtežih slučajeva, kod kojih je i opće-roborirajuća i supstituciona hormonalna (prolan, preloban) terapija bila zatajila, s uspjehom dao izvesti implantaciju teleće hipofize.

Jedan ovakav slučaj smo prije nekoliko godina mogli promatrati na internom odjelu bolnice. Bila je to jedna srednje visoka žena 30-tih godina, koja je u svemu vagala 28 kilograma. Ta je žena za sobom imala dugi put patnja, te je radi bolova u trbuhu bila dva puta laparotomirana. No bolovi nijesu nakon operacije prestali, a mršavljenje je dalje napredovalo. Interni nalaz bijaše potpuno negativan. Spolna obilježja bijahu normalna, isto tako i menses. Baš zato nijesmo slučaj mogli uvrstiti u Simonds-ovu kaheksiju, pa nijesmo znali, kako da ga klasificiramo. Retrospektivno se sjećam barem još dvaju sličnih slučajeva: jedne također nor­malno menstruirajuće žene, kod koje su osim mršav­ljenja postojali i karakteristični bolovi u gornjem trbuhu.

Hiperfunkcija prednjeg režnja prouzrokuje razne kliničke slike prema tome, da li hiperfunkcija proizlazi od eozinofilnih ili bazofilnih stanica. Poznato je, da eozinofilni adenomi prouzrokuju sliku akromegalije kod odraslih, a gigantosomiju kod neodraslih.

Naprotiv je klinička slika t. zv. bazofilnih adenoma tek nedavno ocrtana po C u s h i n g - u . Kao prvi se simptom Cushing-ove bolesti obično razvija gojaznost, lica i trupa, dok ekstremiteti ostaju slobodni. Gojaznost se neobično brzo razvija, zbog čega ovakovi pacijenti pokazuju mnogobrojne strije. Dalji su simptomi: geni­

102

talna distrofija, osteomalacične promjene, hipertrihoza, eritremija, hipertenzija, ev. i glikozurija. Vidimo, da je slika prividno pluriglandularna. Uistinu nastaju glavni simptomi na slijedeći način (po C u s h i n g - u , cit. po K r a u s - u ) : Osteomalacične promjene nastaju posredo­vanjem epitelnih tjelešaca uslijed hiperprodukcije pa- ratireotropnog hormona hipofize. Hipertrihoza je poslje­dica hiperfunkcije kore nadbubrežne žlijezde, izazvane hiperprodukcijom kortikotropnog hormona. Suprarenalne geneze je možda i genitalna distrofija, u koliko se ne radi o pritisku bezofilnog adenoma na stanice, koje izlučuju gonadotropni hormon. Što se tiče uzroka gojaz- nosti imade više mogućnosti.

Tipičan slučaj C u c h i n g - a smo prošle zime mogli promatrati na internom odjelu. Radilo se o ženi, kod koje se bolest navodno pojavila nakon jedne puerperalne sepse. Osteomalatične promjene su u tolikom stepenu bile izražene, da bolesnica gotovo uopće nije mogla hodati.

4. S p o l n e ž l i j e z d e . Pod utjecajem gonadotropnog hormona hipofize dozrijevaju folikuli u ovariju. Dozri­jevajući folikul stvara folikulin, koji među inim vrši slijedeće funkcije:

1. dovodi sluznicu uterusa u stadij proliferacije;2. koči dozrijevanje drugih folikula ( D a h l b e r g ,

K a l l a s ) .Kad folikul prsne te se počima pretvarati u corpus

luteum, izlučuje ovaj posljednji luteohormon, koji među inim vrši slijedeće funkcije:

1. dovodi sluznicu uterusa u stadij sekrecije;2. koči također dozrijevanje folikula ( H a m m o n d ,

K a l l a s , Z o n d e k ) .Pri koncu stadija sekrecije je sluznica uterusa

prikladna za nidaciju oplođenog jajeta. Nije li jaje oplođeno, sluznica se menstrualno rastvara.

Prema Z o n d e k - u postoje dva gonadotropna hor­mona: prolan A i prolan B. Prvi prouzrokuje dozrije­vanje folikula, drugi njihovu luteinizaciju. U najnovije vrijeme prevladava mišljenje, da su oba prolana iden­tična.

Folikulin i prolan su već duže vremena u pro­metu, a od nedavna imade također standardiziranih preparata c. luteuma.

Dademo li 14 dana folikulin, a iza toga 14 dana luteohormon — oboje u dovoljnim količinama — moći ćemo i kod žena, kojima su oba ovarija izvađena, izazvati normalnu menstruaciju. Kompliciraniji su uvjeti, ako pokušamo, da pomoću folikulina ili folikulina te luteohormona kod oligohormonalne (v. kasnije) ame- noreje nekastrirane žene ne samo izazovemo menstru­aciju, već uspostavimo i ciklus. Sprečavanje dozrijevanja folikula, svojstveno luteohormonu i većim dozama fo­likulina, moralo bi naime na obnovu ciklusa baš obratno nepovoljno djelovati. No s druge je strane dokazano, da folikulin može hipofizu stimulirati na jače izlučivanje prolana ( Z o n d e k ) . Davanje folikulina u ne previso­kim dozama je dakle ipak i toj indikaciji opravdano. U pogledu teoretskog prosuđivanja moramo biti na čistu, da se pri tom ne radi o supstitucionoj, već o nekoj specifično-podražajnoj hormonalnoj terapiji. Neposred- nijem se učinku u takovim slučajevima možemo nadati od prolana. No i on će samo onda djelovati, ako u ovariju imade folikula sposobnih za razvoj, te ako je sluznica uterusa kadra, da na hormonalni podražaj fo­likulina i luteohormona reagira proliferacijom odnosno sekrecijom.

Pitanje hormonalne sterilizacije je danas teoretski riješeno. Pomoću luteohormona, a vjerojatno i pomoću visokih doza folikulina ovulacija se može temporalno obustaviti. Prolan može što više sve folikule luteinizi- rati i t ime jzazva t i trajan sterilitet”( Z o n d e k ) .

Luteohormon preporučuju protiv habitualnog abor­tusa. Ta je indikacija teoretski opravdana, budući da c. luteum vrši razne funkcije u korist nesmetanog od­vijanja graviditeta. Osobito lijepo ilustriraju jednu od tih funkcija istraživanja K n a u s - o v a , prema kojima luteohormon čini muskulaturu uterusa refrakternom pre­ma djelovanju hipofizina. Da je u pojedinim slučajevima graviditet i nakon ekstirpacije c. luteuma ostao sačuvan, ne opovrgava važnost c. luteuma, jer u graviditetu lu­teohormon biva vjerojatno produciran i izvan c. luteuma, na pr. u placenti.

Ginekološka hormono-terapija nije u praksi još dosegla stepen racionalnosti, koji bi bio primjeren da­našnjem stanju znanosti. Tome je u prvom redu kriva činjenica, što se u fizio-patologiji ženskih spolnih or­gana niti djelovanja pojedinih hormona toliko isprepliću, da je obično nemoguće, hormonalnu formulu odrediti isključivo na temelju kliničke slike. Na pr. klinička slika amenoreje može biti, kako to proizlazi i iz naših dosadašnjih razlaganja, prouzročena ne samo nedostat­kom folikulina ili prolana, već i suviškom tih hormona. Slično je kod meno- i metroragija (kod ovih dolazi još i luteohormon u obzir), te kod klimakteričnih teš­koća. Pišemo li kod ovakovih stanja shematski folikulin ili prolan, može se dogoditi, da štetni suvišak hormona još povećamo. Te će se prilike tek onda promijeniti, kad općenito bude usvojen princip, da podlogom svake ginekološke hormonoterapije mora biti hormonalna ana­liza krvi ili mokraće.

Osim klimakterične postoje i druge ekstragenitalne indikacije ginekološke hormonolerapije, koje nijesu to­liko teoretski fundirane, koliko ih klinička praksa opravdava.

Folikulin preporučuju kod klimakteričnih hiper­tenzija, kod klimakteričnog Basedowa, kod klimakte­ričnih smetnja vegetativnog sistema itd. Jedan je autor vidio dobre uspjehe hipertenzije muškaraca. Ovarijalni hormon imade naime stanoviti vazodilatorni učinak. Na tom se učinku osniva njegova primjena kod Ray- naud-ove gangrene te kod rana, koje teško zacjeljuju. L a u b e r ga nadalje s dobrim uspjehom daje kod t. zv. reumatičkih teškoća starijih žena. Ponešto sporne su još kliničke slike: arthritis ovaripriva M e n g e i peri­arthritis destruens U m b e r . To su artritide na hormo­nalnoj bazi, koje dobro reagiraju na folikulin. Napokon ćemo od dermatoloških indikacija spomenuti pruritus i ekcem klimakterija i postklimakterija.

Što se tiče muških spolnih žlijezda, nema mnogo nova da se kaže. Hormon testisa je sada također stan­dardiziran u prometu, a uspjelo je također utvrditi nje­govu kemijsku strukturu. Ta je struktura srodna onoj sterina ( B u t e n a n d t ) . Zanimljivo je, da se hormon testisa kemijski tek sasvim neznatno — radi se samo o jednoj HOH-grupi —- razlikuje od hormona ovarija.

I u muškoj hormonoterapiji moramo čisto supsti- tutivno djelovanje razlikovati od specifično podražajnog. Tako je n. pr. eksperimentalno dokazano, da implan- tati testisa mogu stimulirati hipofizu ( P i c a r d ) . Kao klinički primjer podražajnog djelovanja iznijet ćemo jedno vlastito opažanje:

Radi ambulantnog je pregleda došao 18-godišnji inače normalno proporcionirani mladić, koji je po vi­sini uzrasta i stepenu razvitka činio dojam cca 11 -go­dišnjeg djeteta. Testes poput graha. Crines pubis fale potpuno, isto brada i aksilarne dlake. Psihički je pot­puno normalno razvijen. Opazio je, da za razliku od vršnjaka nema nikakovih seksualnih interesa. Budući da se je radilo o vanjskom pacijentu, ordinirali smo mu izmjenično uzimanje jednog preparata prednjeg režnja i jednog preparata testisa, te smo ga uputili, da iza nekoliko nedjelja ponovno dođe. Nakon dvije go­dine dobili smo od tog pacijenta vijest, u kojoj nam

103

se sav sretan zahvaljuje i javlja, da je uslijed propi­sanog mu liječenja naglo počeo rasti i razvijati se (brojčane podatke nijesmo mogli saznati) i da je od prije dva mjeseca sretno oženjen. Prepisane je tablete u svemu uzimao kroz 8 nedjelja. — Jasno je, da rela­tivno neznatne hormonalne doze ovdje nijesu djelovale supstitutivno, već kao podražaj, koji je naknadno po­krenuo zapeli mehanizam spolnog dozrijevanja.

Kao što se upliv prolana kod ovarija očituje u djelomice oprečnim učincima: s jedne strane u dozri­jevanju, s druge strane u luteinizaciji (još nezrelih) folikula, tako je prolan i u djelovanju na testis do­nekle svoj vlastiti antagonista: pospješuje dijeljenje spermatogonija i rast spermatocita, a uništava presper- matide i spermatide ( S t i e v e ) .

5. P a n k r e a s i d i a b e t e s m e l l i t u s . Nasuprot dosadašnjem shvaćanju o isključivo pankreatičnoj ge­nezi d. mellitus-a, objavljena su u zadnje vrijeme po­jedina istraživanja, koja upućuju na mogućnost sudje­lovanja hipofize. Čini se, da hipofiza izlučuje jedan kontrainzularni hormon, koji je u metabolizmu ugljičnih hidrata antagonista inzulina. Ako se kod kornjače ekstir- pacija pankreasa kombinira s ekstirpacijom hipofize, izostaje dijabetično poremećenje metabolizma ( H o u s - s a y , cit. po Kr a u s - u ) . Nadalje pokazuje hipofiza na­kon eksperimentalne ekstirpacije pankreasa, a slično i kod dijabetičara, neke atrofične promjene, koje su valjda izraz činjenice, da hipofiza pomanjkanje inzulina dje­lomice kompenzira redukcijom kontrainzularne djelatno­sti ( Kr a u s ) . Kod hipofunkcije prednjeg režnja hipofize povećana je osjetljivost prema inzulinu ( Kr aus , B e rg - m ann) . Kontrainzularni hormon je vjerojatno identičan s adrenotropnim ( A n s e l m i n o i H o f f m a n n ) .

Mehanizam djelovanja pankreasovog hormona nije ni danas još razjašnjen. Opreke između teorije, da po­manjkanje tog hormona prouzrokuje nedovoljno stvaranje ( N a u n y n ) ili prekomjerno rastvaranje ( N o o r d e n ) glikogena, te teorije, da pomanjkanje tog hormona one­mogućuje sagorijevanje glukoze ( M i n k o v s k i ) , nijesu se ni nakon otkrića inzulina mogle privesti rješenju. U svom zbirnom referatu o inzulinu iz godine 1932. za­stupa S t a u b (cit. po S c h u r - u ) mišljenje, koje se u u glavnom oslanja na M i n k o v s k i - j e v u teoriju.

Do sasvim novog shvaćanja je na temelju dugo­godišnjih eksperimenata i kliničkih opažanja došao S c h u r . Po njemu se glavna funkcija inzulina sastoji u tome, da ugljične hidrate deponira u supkutanom tkivu u formi masti. Tek ako je količina ugljičnih hi­drata obilna biva jedan dio ovih deponiran i u jetrima u formi glikogena. Ukoliko inzulin potpomaže i ovaj potonji proces, nije prema S c h u r - u još razjašnjeno. Dakle stanovište dijametralno oprečno svim dosadašnjim! Nadalje služi prema citiranom autoru inzulin ne samo deponiranju ugljičnih hidrata, već također deponiranju masti. Razna klinička iskustva (n. pr. djelovanje inzu­lina u kurama debljanja) se prema S c h u r - u dobro slažu s novim shvaćanjem.

Da li će opisane nove okolnosti biti od praktične važnosti za kliniku d. mellitus-a, ne može se još raza­brati. One tangiraju u ostalom neke probleme s drugih područja.

S obzirom na istraživanja S c h u r - o v a nameće se pitanje, kakovo ćemo stanovnište zauzeti prema inzu- linskoj terapiji jetrnjih bolesti. Ova, kako je poznato, polazi od pretpostavke, da inzulin pogoduje stvaranju jetrnjeg glikogena, a glikogen da štiti jetrnju stanicu. Vidjeli smo malo prije, da istinitost prvog dijela te pretpostavke nije tako evidentna, kao što se do sada mislilo. Prema S c h u r - u nema u literaturi o dijabetesu nijednog nedvojbenog dokaza, da bi inzulin bio kadar povećati količinu jetrnjeg glikogena, dok je naprotiv dokazano, da inzulin u velikim dozama obratno sma­

njuje količinu tog glikogena. — U koliko su nazori S c h u r - o v i ispravni, morao bi se dakle efekt inzulinske terapije jetrnjih bolesti eventualno pripisati istodobno davanim ugljičnim hidratima, dok bi inzulin pri tom bio suvišan.

Rekli smo, da kod hipofunkcije prednjeg režnja hipofize postoji preosjetljivost prema inzulinu. Ta pre­osjetljivost može biti tolika, da i intravenozne injekcije glukoze uslijed mobilizacije inzulina (svaki porast krv­nog šećera podražuje pankreas na jače izlučivanje in­zulina) mogu prouzročiti kolaps ( B e r g m a n n ) . Vjero­jatno pri tom parasimpatikotropni inzulin radi pomanj­kanja antagonističkog adrenotropnog hormona izaziva momentano popuštanje vazomotora. U tom savezu treba spomenuti, da su nesvjestice i razne nepravilnosti u regulaciji krvnoga pritiska opisane kao rani simptom insuficijencije prednjega režnja ( S c h e l l o n g ) .

Nepovoljno djelovanje glukoze smo i sami mogli vidjeti kod jednog slučaja M. Addisoni. U preterminal- nom je stadiju bolesti ovaj i tako već kolabirani paci­jent neposredno iza injekcije glukoze još jače kolabirao. Pošto se je nekoliko puta uzastopce ponovilo, vidjeli smo, da se ne radi o slučajnoj koincidenciji, pa smo te injekcije obustavili. Očito je ovakovo djelovanje glu­koze posljedica pomanjkanja adrenalina, kojemu ovdje pripada ista uloga kao što u prijašnjem primjeru po­manjkanju adrenotropnog hormona.

Ta opažanja pokazuju u ostalom, da injekcije glu­koze nijesu tako apsolutno bezazlene kao što se obično misli. Možda bi se s obzirom na ta opažanja moralo podvrći reviziji i pitanje, da li su intravenozne injek­cije glukoze kod opasnosti vazomotornog kolapsa in- dicirane.

Z u sam m en fassu n g .Dr. 0 . F i s c h e r : O b e r P r o b l e m e d e r n e u e r e n

E n d o k r i n o l o g i e .Es wird eine Ubersicht iiber die neueren Ergebnisse der

Hormonforschung gegeben. Zuerst wird im allgemeinen Teil auf das weitverzweigte Korrelationssystem hingewiesen, das die endokrinen Driisen untereinander, mit dem nervosen Zentralorgan und der Peripherie verbindet. Im speziellen Teil werden die einzelnen Driisen besprochen, wobei besonders klinisch wichti- gere Erscheinungen hervorgehoben werden.

L iteratura.a) Monografije.

B a u e r , Innere Sekretion.— B e r g m a n n , Funktionelle Pathologie innerer Erkrankungen. — F a l t a , Erkrankungen der Blutdrtisen. — R e i s , Hormonforschung und ihre Methoden. — Z o n d e k , Die Hormone des Ovariums und des Hypophysen- vorderlappens.

b) Ostala literatura.A b e i in, Klin. Woch. 1931,1934. — A c q u a u. A s c h n e r ,

Klin. Woch. 1930. — A n s e l m i n o u. H o f f m a n n , Klin. Woch. 1931 —1934. — As h e r , Med. Klin. 1931.— B e r b l i n g e r , Klin. Woch. 1928., Med. Klin. 1933. — B e r g m a n n , Deutsche med. Woch. 1932, 1934. — B i e d l , Med. Klin. 1931. — B l u m, Deutsche med. Woch. 1932. — B o k e l m a n n u. D i e c k m a n n , Klin. Woch. 1930. — B u t e r n a n d t , Wien. klin. Woch. 1934.— C l a u b e r g , Klin. Woch. 1931. — C u r s c h m a n n , Med. Klin. 1932. — D a h l b e r g , Klin. Woch. 1930. — D r e s el , Deutsche med. Woch. 1929. — E p p i n g e r , Klin. Woch. 1931.— E u f i n g e r , W i e s b a d e r u. S m i l o w i t s , Klin. Woch.1931. — F a u v e t , Klin. Woch. 1931. — G o r l i t z e r , Med. Klin. 1933. — G r e v i n g , Klin Woch. 1928. — H a m m o n d , Klin. Woch. 1930. — H e r n h e i s e r u. R e d i s c h, Med. Klin.1929. — H e r z f e l d u. F r i e d e r , Deutsche med. Woch. 1933.— H e r z f e l d , Deutsche med. Woch. 1929. — H o h l w e g , Klin. Woch. 1934. — H o h l w e g u. J u n k m a n n, Klin. Woch.1932. — H o l s t , L u n d e , C l o s s u. P e d e r s e n , Klin. Woch. 1928. — Ka e r , Klin. Woch. 1934. — K a l l a s , Klin. Woch. 1930. — Kl ar, Deutsche med. Woch. 1933. — Kl o s e , Med. Klin. 1930.— K n a u s , Klin. Woch. 1930. — Kr a u s , Klin. Woch. 1934, Med. Klin. 1933. — K u g e l m a n n , Klin. Woch.1930. — K i i s t n e r , Klin. Woch. 1932. — L a u b e r , Klin. Woch. 1930. — M e y e r H. H., Deutsche med. Woch. 1930. —

104

L ö s e r , Klin. Woch. 1934. — M o l d a v s k y , Deutsche med. Woch. 1928. — P i c a r d . Deutsche med. Woch. 1929.— Pi c k, Deutsche med. Woch. 1931. — P o l l , Deutsche med. Woch.1933. — P o u l s s o n , Klin. Woch. 1930. — R a a b, Klin. Woch. 1928, 1934, Wien. klin. Woch. 1934. — R i s a k, Wien, klin. Woch. 1934. — S c h u r , L o w u. Kr č ma , Wien. klin. Woch. 1934.— S e h r t , Med. Klin. 1933. — S p i e g e l , Med.

Klin. 1929. — S t i e v e , Med. Klin. 1932. — T r e n d e l e n ­b u r g , Klin. Woch. 1928. — W a g n e r - J a u r e g g , Wien, klin. Woch. 1924. — W o l f s o h n , Med. Klin. 1931. — Z i m m e r - m a n n , Med. Klin. 1933. — Z o n d e k H., Deutsche med. Woch. 1930,1929, Med. Klin. 1928. — Z o n d e k u. B i e r , Klin. Woch.1932. — Z o n d e k u. K O h l e r , Deutsche med. Woch. 1928, Med. Klin. 1932.

O R I G I N A L I J A

Iz p ed ija tr ičk e u n iverzitetsk e k lin ike u Z agrebu; (upravnik prof. dr. M ayerhofer).

Daljna istraživanja o rahitisu u našoj zemlji.Docent dr. Branko D r a g i š i ć *

U zadnjem deceniju, a naročito zadnjih godina, iskrslo je pitanje etiologije i patogeneze rahitisa opet na dnevni red. Bezbrojni radovi na eksperimentalnom i laboratorijskom području, kao i klinički, unijeli su mnogo svijetla u pitanje rahitisa kao bolesti. Veliki napredak u istraživanjima unijela je kemija, kojoj du­gujemo s jedne strane posve nova otkrića s obzirom na mineralni metabolizam i na funkciju antirahitičkog faktora, a s druge strane uspjelo joj je, da stvori čisti kristalizirani vitamin D, s kojim smo danas u stanju, da kako profilaktički, tako i terapeutski postizavamo odlične rezultate. Usprkos ogromnom radu i velikim uspjesima, ipak danas ostaju još mnoga pitanja, kako etiologije, tako i patogeneze rahitisa, posve otvorena. Ako kritički promatramo rezultate eksperimentalnih i krvno-kemijskih pretraga, dolazimo na onu tačku, na kojoj su stajali i stari kliničari, d a s e k o d r a h i t i s a n e r a d i o j e d n o m i z v j e s n o m u z r o č n i k u , n e ­g o d a j e u e t i o l o g i j i c i o n i z r a z n i h f a k t o r a od v e l i k e v a ž n o s t i . Endogeni faktori su po C z e rny-u od pretežne važnosti za postanak rahitisa, jer po njemu postoji nasljednost konstitucionalne anomalije ili specifičke dispozicije za rahitis. Taj C z e r n y - j e v nazor potvrdiće svi iskusni kliničari, jer je poznata činjenica, da postoje rahitičke porodice, gdje je nemoguće djecu sačuvati od rahitisa ni onda, ako se počme sa profi­laksom već u prvim danima života. Ta činjenica je bila poznata i prije, a otkada je otkriven zračeni ergosterin pokazalo se, da osim antirahitičke ishrane i njegovo davanje nije u stanju, da zapriječi postanak rahitisa kod djece sa hereditarnom dispozicijom. Ne radi se o direktnom prenašanju rahitisa, nego o p r e n o š e n j u d i s p o z i c i j e , kako smo to već istakli. Poznato je, da se rahitis razvija i kod one djece, čiji roditelji ni­kada nisu imali tu bolest. Po W i e l a n d u je heredi- tet rahitičke dispozicije isto toliko vjerojatan kao tu­berkuloze, podagre i izvjesnih živčanih i duševnih bolesti. S i e g e r t je i statistički obradio značenje dis­pozicije, te govori o rahitičkim familijama. Što se tiče k o n g e n i t a l n o g r a h i t i s a , njega danas ne priznaje ogromna većina autora.

U kojoj se najranijoj dobi javlja rahitis kod dojen­čadi? Najraniji slučaj opisan je kod 34 dana starog dojenčeta (slučaj D u n h a m - a ) . Taj je slučaj izvan svakog spora, jer je i kemijski i rentgenološki posve utvrđen.

Osim endogenog faktora u užem smislu t. j. here- diteta rahitičke dispozicije, svakako je kod postanka rahitisa i s h r a n a m a j k e u g r a v i d i t e t u od v e l i ­k o g z n a č e n j a . Jasno je baš s obzirom na značenje mineralnih soli, uglavnom vapna i fosfora, kao i anti­rahitičkog faktora u patogenezi rahitisa, da nije irele­vantno kakovom se hranom hrani majka budućeg dje­

*) Prema referatu na I. jugosl. pedijatrijskom kongresu.

teta i da li su u njezinoj ishrani u dovoljnoj mjeri sadržane spomenute sastojine. Mnogi autori pridaju ishrani majke veliku važnost i traže, da antirahitička profi­laksa treba da počme već prenatalno. Od kakve je važnosti ishrana majke za vrijeme trudnoće za postanak rahitisa kod potomstva, pružen je veliki dokaz u pos­lijeratnim godinama, jer je općenito konstatovano, da je frekvenca rahitisa u to vrijeme porasla. Nedovoljna ishrana, naročito u zadnjim ratnim godinama, a koja je produžena zbog opće pauperizacije i u godinama poslije rata, imala je nesumnjivo veliki utjecaj na raši- renje engleske bolesti. Tu činjenicu je dobro istakao kod nas Š v a r c , koji istom momentu t. j. nedovoljnoj ishrani majka, za vrijeme graviditeta i laktacije, pripi­suje nagli porast rahitisa kod nas u poslijeratnim go­dinama. Iz eksperimentalnih je radova poznato, da je za vrijeme graviditeta i laktacije potrošnja mineralnih soli, a uglavnom vapna i fosfora, daleko veća kod majka nego inače. U tome periodu potrebno je da oba faktora, t. j. vapno i fosfor, pored antirahitičkog faktora, budu u dovoljnoj mjeri zastupana u hrani. U normalnoj uobi­čajenoj ishrani majka za vrijeme graviditeta, postoji nedostatak kalcija. Ako ne dademo majci kalcium ni fosfor ili u hrani ili u formi lijeka, onda nastaju nega­tivne bilance obih soli i veliki gubitci na račun maj­činog organizma, kako su to dokazali pokusi T o v e r u d G u t t o r m-a i T o v e r u d K i r s t e n U t h e i m-a.

Potrebu majke na mineralnim solima valja pokriti u prvom redu samom hranom, a medikamentozno da­vanje vapna i fosfora dolaziće samo tamo u obzir, gdje nastaju negativne bilance bilo iz ma kojih razloga. Antirahitički je faktor pokriven u dovoljnoj mjeri da­vanjem povrća, voća, žumanjka itd., ali će kod majka u zadnjim mjesecima graviditeta, kao i za vrijeme do ­jenja, biti potrebno, da antirahitički faktor dajemo u formi zračenog ergosterina ili ribljeg ulja.

Na osnovu svih dosada istaknutih činjenica s obzi­rom na naslijeđenu i stečenu dispoziciju za rahitis mi se priklanjamo mišljenju onih autora, koji tvrde, da se samo na terenu rahitičke dispozicije razvija rahitis, dok ostali ekzogeni faktori, kao neracionalna ishrana, domestikacioni utjecaji, nedostatak svijetla, kroničke infekcije itd. djeluju samo kao provokativni moment.

Da li je rah itis č is ta av itam in oza?

Otkada je pronađen u masti topivi vitamin A, mnogi su autori bili skloni, da uvrste rahitis među avitami- noze. Prvi, koji je to učinio bio je F u n k , a za njim se naročito u Njemačkoj poveo veliki broj učenjaka, tako da je dugo vrijeme taj nazor prevladavao, a i danas ima još mnogo pristalica. M e l l a n b y je izveo svoje pokuse na psima, te mu je uspjelo, da izazove ekspe­rimentalni rahitis uz slijedeću hranu: 250—350 gr. obra­nog mlijeka, 10 ccm lanenog ulja, 5— 10 gr. gljivica,

105

3 ccm limunovog soka, 1—2 gr. kuhinjske soli, i 70% bijelog kruha. M e l l a n b y je zaključivao na osnovu toga pokusa, da je za postanak eksperimentalnog rahitisa kod pasa nedostatak u masti topivog vitamina A od pretežne važnosti. Te Me l l a n b y - j e v e pokuse ponovio je cio niz autora, samo na drugom životinjskom mate­rijalu, i ti su autori dokazali, da nedostatak vitamina A nije uzročnikom rahitisa. P a t o n , F i n d l y , W a t s o n , a uglavnom Me. C o l l um, produžili su daljnje pokuse i njima je uspjelo dokazati, da osim u masti topivog vitamina postoji u ribljem ulju i t. zv. D vitamin. Gri­janjem ribljeg ulja na 100° C i zračenjem uništi se njegovo antikseroftalmičko djelovanje, ali ostane još uvijek u njemu velika količina antirahitičkog faktora. Tako se protumačilo, zašto riblje ulje ima dovoljno djelovanje na liječenje rahitisa. Mc. C o l l u m je na osnovu svojih pokusa zaključio, da se eksperimentalni rahitis može izazvati hranom, koja sadrži vapna, malo fosfora i malo protivrahitičkog faktora, sadržanog u ribljem ulju. Po njemu rahitis pretstavlja poremećaj izmjene tvari, uglavnom poremećaj mineralnog meta­bolizma (vapna i fosfora), a povoljno djelovanje sunca i ribljeg ulja leži u tome, što su oba faktora u stanju, da regulatorno djeluju na mineralnu izmjenu tvari. Dokazalo se dalje, da pored ribljeg ulja, čije je anti- rahitičko djelovanje uslovljeno prisustvom vitamina D, i druga živežna sredstva sadrže u sebi antirahitički faktor. Tako jetra, sardine lososa, onda ga ima u veli­koj količini u žumanjku. H e s s-u je uspjelo, da pomoću žumanjka ne samo zapriječi stvaranje rahitisa, nego i da rahitis njime izliječi.

Poslije već citiranih eksperimentalnih pokusa išlo se i dalje. — 1924 godine mogli su H e s s i S t e e n - b o c k dokazati, da zračenjem ultravioletnim zrakama izvjesna živežna sredstva dobivaju (stiču) time anti- rahitično djelovanje. U početku nije bilo jasno kako da se to djelovanje protumači. Kasnije je H e s s - u , W e i n - s t o c k - u i H e l m a n n - u uspjelo, da pomoću otopine zračenog fytosterina ili eholosterina i to u količini 0 0 5 —01 ccm zapriječe razvitak rahitisa kod pacova. Time je bilo dokazano, da antirahitičko djelovanje ži­vežnih sredstva treba svoditi na eholesterin, koji z r a ­č e n j e m p o s t a j e a k t i v a n i djeluje antirahitički. Ergosterin je otkrio već daleko prije T a n r e t , koji ga je izolirao iz glavnice, ali onda se još nije znalo za njegova biološka svojstva, koja su nam danas poznata. Radovima W i n d a u s - a , R o s e n h e i m - a , H e s s - a i W e b s t e r - a potvrđeno je, da je ergosterin, koji se na­lazi posvuda u bilinskom i životinjskom carstvu, iden­tičan sa provitaminom. Šta se s njime događa, u tome pogledu se mišljenja razilaze. Po jednima je promjena, koju zračenjem stiče ergosterin fizikalne naravi, t. j. nastane intramolekularna pregrupacija, dok drugi misle, da je ta promjena kemijske naravi. Samo one tvari, koje u sebi sadrže molekularnu građu ergosterina, mogu zračenjem ultravioletnim zrakama steći antirahi­tičko djelovanje. Otkriće zračenog ergosterina znači svakako jedan epohalan događaj ne samo za terapiju, jer smo u njemu dobili uspješno sredstvo, s kojim mo­žemo, da, u relativno kratkom vremenu,, izliječimo ra- hitičke promjene na skeletu, nego i u profilaksi posje­dujemo moćno zaštitno sredstvo borbe. Za pristalice teorije, da je rahitis čista avitaminoza, značilo je otkriće antirahitičkog faktora potvrdu njihovih nazora. Bezbroj eksperimentalnih nazora, a pogotovo krvno kemijskih pretraga, koje su trebale da dokažu, kako i u kojoj mjeri antirahitički faktor djeluje na mineralni metabo­lizam, objavljeno je zadnjih godina. Nedostatak anti­rahitičkog faktora u hrani je za razvitak rahitisa nepo­bitno dokazan. Pitanje je, da li je jedino nedostatak vitamina D, kod inače ispravne ishrane, uzročnikom rahitisa. U prilog toga nazora govori poznato iskustvo,

da pridodatak antirahitičkog faktora hrani spriječava, respektive liječi rahitis. Uz sve te navedene činjenice, da je vitamin D u stanju, da spriječi i izliječi rahitis i da regulatorno djeluje na mineralni metabolizam, pretva­rajući negativne bilance u pozitivne, pristalice avita- minozne teorije smatrale su, da je time pitanje etio- logije rahitisa skinuto s dnevnoga reda.

Međutim, terapeutske primjene zračenog ergoste­rina, pokazale su na ogromnom materijalu, da smo, istina, u stanju relativno vrlo brzo postići mineraliza- ciju skeleta kod rahitičke djece, ali da i poslije toga još mnogi klinički simptomi ostaju posve netaknuti. Poznato je, da antirahitički faktor nema naprosto ni­kakvog djelovanja na anemije kod rahitisa. Ta zapa­žanja, koja je objavio W i e l a n d mogao sam potvrditi i ja na mome materijalu, gdje rahitičke anemije uopće nisu reagirale na specifičku terapiju. Ne samo anemije, nego i drugi klinički simptomi izvan skeleta ostaju još dugo nedirnuti i poslije rentgenološki utvrđene mineralizacije skeleta. Z a s v a k o g i s k u s n o g k l i - n i č a r a j e j a s n o , d a m i n e r a l i z i r a n i r a h i t i - č a r j o š n i j e i z l i j e č e n , i d a n a r o č i t o s t a t ič k o - m e h a n i č k e f u n k c i j e n e i d u u p o r e d o s a p o b o l j š a n j e m u r e n t g e n o l o š k o m s m i s l u . Nije čudo, da se javio znatan broj vodećih pedijatara, koji su se u početku držali rezervirano, kada je opće oduševljenje vidjelo već pitanje rahitisa riješeno. M a r ­f a n je podvrgao kritici sva nova otkrića zadnjega de­cenija na području rahitisa i po njegovom mišljenju današnja se teorija ne može održati pred strogom kri­tikom. Eksperimentalni rahitis pacova nije identičan sa rahitisom djeteta. Dalje hipofosfatemija, koja je skoro stalan simptom kod rahitisa nije po M a r f a n - u paralelna sa težinom same bolesti, a vjerojatno nije uzrok nego posljedica rahitičkih promjena. Hipofosfa­temija nastaje tako, što rahitičko tkivo nije sposobno, da zadržava fosfate i time i nastaje hipofosfatemija, što neiskorišćeni fosfati izlaze iz tijela. 1 M a r f a n navodi protiv teorije nedostatka svijetla, respektive nedostatka vitamina D kao jedinog uzročnika rahitisa, da direktna i indirektna terapija svijetlom liječi simptome kostiju, dok na mnoge druge pojave rahitičkog sindroma nema nikakovog djelovanja. Ne samo M a r f a n , nego i P f a - u n d l e r upozorava, da ne treba precjenjivati nove re­zultate na području rahitologije i da ne treba stvarati preuranjene zaključke. Ta činjenica, da se pomoću svi­jetla i zračenog ergosterina dade izliječiti rahitis, ne znači još, da je nedostatak tih faktora jedinim uzrokom bolesti. Postoje prirođene ili stečene konsitucionalne manjevrijednosti kod individua, gdje je poremećeno i stvaranje i aktivacija ergosterina sa usporenom izmje­nom tvari. P f a u n d l e r postavlja d e g e n e r a t i v n o k o n s t i t u c i o n a l n i fundament rahitisa. Mjesto ra- hitisu u sistemu bolesti po P f a u n d l e r - u bilo bi među bolestima konstitucije sa geno — ili paratipičkim uslovljenim otklonima. On ne spada ni među avitami- noze, ni među poremećaje ishrane, ni među t. zv. „Man- gelkrankheiten" u širem smislu riječi.

Na osnovu svih naprijed izloženih činjenica izlazi, da je teško održati mišljenje, koje u nedostatku anti­rahitičkog faktora vidi jedinog uzročnika rahitisa. Ra­hitis nije klinički karakteriziran samo oboljenjem ske­leta, nego pored tih promjena nalazimo cio niz drugih na ostalim organima, tako da je to oboljenje cijeloga organizma. Zračeni ergosterin, pored svoga evidentnog djelovanja na mineralni metabolizam i osifikaciju ko­stiju, nema djelovanja na mnoge druge simptome. Sva­kom su kliničaru poznati slučajevi t. zv. na vitamin D rezistentnog rahitisa. Baš ti slučajevi potvrđuju vrlo jasno važnost endogene komponente (konstitucije) kod postanka rahitisa. R a h i t i s d a k l e n i j e č i s t a a v i t a m i n o z a . Nedostatak vitamina D ili antirahitičkog faktora samo

106

u vezi sa svima ostalima ekso- i endogenim momen­tima ima svoju važnost kod postanka engleske bolesti.

Posve je razumljivo, što se za razjašnjenje kom­pleksa simptoma kod rahitisa pomišljalo i na poreme­ćaje u u n u t a r n j o j s e k r e c i j i . Dok jedni traže uzroke rahitisa u pluriglandularnim poremećajima, drugi ga dovode u vezu sa poremećenim funkcijama poje­dinih žlijezda sa unutarnjom sekrecijom. To pitanje dosada svakako nije razjašnjeno, jer ne postoje sigurni dokazi za usku vezu između rahitisa i unutarnje se- krecije. U zadnje vrijeme nekoji autori, a naročito N i t s c h k e pripisuju štitnoj žlijezdi veliko značenje za patogenezu rahitisa. Dotična istraživanja još nisu zavr­šena, no sa kliničke strane mogu im se staviti oprav­dani prigovori. Poznato je, naime, da ne samo kod atireoza, nego i kod hipotireoza nema rahitisa.

Moja zapažan ja kod kliničkih s tud ija našeg rah it ičkog m ater i ja la .

Kod proučavanja našeg rahitičkog materijala palo mi je odmah u oči, da kod s e l j a č k e d j e c e r a h i - t i s p o k a z u j e n a j t e ž e f o r m e . D r u g a v a ž n a k o n s t a t a c i j a z a m e n e b i l a j e t a, d a s u s e ­l j a č k a d j e c a n e o b i č n o d u g o h r a n j e n a s k o r o i s k l j u č i v o n a g r u d i m a i d a s e d o h r a n a , k o j a s a d r ž i a n t i r a h i t i č k i f a k t o r , d a j e v r l o k a s n o . P o t a č n i m s t a t i s t i č k i m m e t o d a m a u s t a n o v i l o se, d a p r o s j e č n o t r a j a n j e d o ­j e n j a k o d s e l j a č k e d j e c e i z n o s i 13% m j e ­s e c i . Moji rezultati, obzirom na trajanje dojenja, do kojih sam došao pretragom kliničkog materijala, gdje seljačka djeca nisu dolazila radi rahitisa, nego radi neke druge bolesti na liječenje, uvjeren sam, da bi ispali posve drugačije na terenskom radu. B o g d a n ov i ć i B a r j a k t a r e v i ć našli su, da je u Južnoj Srbiji veliki broj djece hranjen 3 i 5 godina na grudi­ma, od toga dobar dio isključivo u grudima. Ja sam ovoga ljeta u mjesecu julu sudjelovao na terenskom radu sa ekspe­dicijom, koja je proučavala pitanje endemskog sifilisa u Bo­sni, pa sam našao, da dojenje kod tamošnjeg svijeta traje da­leko dulje,nego sam tonašaokod zgb.kliničkog materijala. Procenat rahitičara na području endemskog sifilisa cije­nim sa preko 90% , premda još nisam dospio, da cjelokupni materijal, koji je vrlo velik, sredim. Od velikog naučnog interesa bio je za mene odnošaj rahitisa i endemskog luesa, no to ću pitanje obraditi u jednoj posebnoj pu­blikaciji. O d 1002 r a h i t i č a r a z a g r e b a č k o g m a t e r i j a l a u m j e t n o s u h r a n j e n a o d 1. d a n a ž i v o t a s a m o 103 o d 1 — 7 m j e s e c i d o j e n o j e 360, o d 6—48 m j e s e c i 492, d o k j e k o d 47 d j e c e n e p o z n a t n a č i n i s h r a n e . S v a r e je došao do istih rezultata kod isključivo gradskog materijala, 76% rahitičara su djeca hranjena na grudima. Na osnovu tih nalaza, da su naši rahitičari predugo hranjeni isklju­čivo na grudima, a time eo ipso kasno dohranjivani, nametnula mi se misao, da bi predugo dojenje moglo kod našeg rahitisa biti jedan od najvažnijih rahitogenih faktora. Ja sam daleko od toga, da tvrdim, da je pre­dugo dojenje jedini rahitogeni faktor. No čini mi se, da ga među ostalima treba stavljati na prvo mjesto. Naš rahitis svakako se mnogo razlikuje od onoga u zapadnim zemljama. Dok se tamo umjetnoj ishrani pri­daje najveća važnost kod postanka rahitisa, kod nas vidimo da su naši rahitičari većinom djeca hranjena na gru­dima. Slični odnošaji u tome pogledu vladaju i u su­sjednim zemljama. Na osnovu Wi l l s c h k e - o v i h na­laza iz Štajerske glavni kontigent rahitičara su djeca hranjena na grudima. U Italiji postoje slične prilike, tako je Z a p p a našla kod ambulantnog materijala u Genovi, da je 77'25% rahitičke djece bilo hranjeno na grudima, većina od 5— 18 mjeseci. M e y n i e r Emi­lio u svojoj radnji „ A l l a t t a m e n t o m a t e r n o p r o -

l o n g a t o e r a c h i t i s m o “ došao je do istih rezultata kao i ja. S u z u k i je kod 1375 mandžurske dojenčadi našao kod 84% kraniotabes. 70% dojenčadi bilo je hranjeno na grudima, a 14% umjetno. Na našem ma­terijalu mi smo stekli iskustvo kao i mnogi drugi au­tori, da prirodna ishrana nije sigurno zaštitno sredstvo protiv rahitisa. Mi postavljamo pitanje, kad već maj­čino mlijeko nije sigurno zaštitno sredstvo protiv rahi­tisa, da li ono kod predugog dojenja, a bez pravovre­menog davanja antirahitičkog faktora u dohrani nije u stanju, da djeluje direktno rahitogeno? N a o s n o v u d o s a d a š n j i h i s t r a ž i v a n j a z n a m o , d a m l i ­j e k o m a j k a , p o s l i j e f i z i o l o š k e g r a n i c e d o ­j e n j a , n e s a d r ž i u d o v o l j n o j m j e r i v a p n o i fo s fo r , k a o ni a n t i r a h i t i č k i f akt or , t e da ne mo ­že da p o k r i j e n j i h o v u p o t r e b u k o d d j e t e t a , k o j e s e n a l a z i u p u n o m e r a s t u i r a z v o j u . Ukoliko se i počinje davati prije prve godine dohrana kod naše seljačke djece, to se bar u našim krajevima daje najčešće u obliku k u k u r u z n e kaše ili kuku­ruznog griza. S obzirom na nalaze nekih autora, da cerealije mogu djelovati rahitogeno, pitanje je, da li je ovaj način dohrane, ako se dulje provodi, ispravan i da li još više ne pospješuje razvitak rahitisa. G y o r g y , P o p o v i c i u , T a m o t s u S a n o ispitivali su djelova­nje cerealija i kuhinjske soli na postanak rahitisa pa- cova i došli su do slijedećih rezultata: da postanak eksp. rahitisa pacova ne zavisi samo od nedostatka vitamina D i visine kvocijenta ^ u hrani, nego i od drugih nespecifičkih faktora, kao i vrste brašna u hrani i količine soli. Najjače rahitogeno djelovanje među ce- realijama ima k u k u r u z n o b r a š n o . Za njim slijedi zobeno, rižino i pšenično brašno. S v o j a r a z l a g a n j a z a k l j u č u j e m u o v o m e s m i s l u : 1. ishrana maj­činim mlijekom ne zaštićuje sigurno protiv rahitisa. 2. Predugo dojenje, što je specifičnost kod našeg rahi­tičkog materijala, djeluje direktno rahitogeno. Majčino mlijeko preko fiziološke granice dojenja ne sadrži u dovoljnoj mjeri ni vapna ni fosfora, da bi moglo po­kriti potrebu djeteta koje je u punom razvoju. 3. Osim siromaštva na mineralnim solima ne sadrži, s obzirom na ishranu naših seljačkih majka, njihovo mlijeko do­voljno ni antirahitičkog faktora. Kod nas se počinje dohrana, pogotovo kod seljačke djece, davati vrlo kasno. To su po mome mišljenju, uz nedostatak svijetla — jer je poznato, da naša seljačka djeca ostaju veći dio go­dine zatvorena u malenim sobicama — lošu njegu i drugo, ipak najvažniji rahitogeni faktori.

Kliničke fo rm e n ašeg rah it isa .

Najteže kliničke manifestacije rahitičkog oboljenja zapažali smo baš kod seljačke djece predugo hranjene na grudima, kako sam to već naprijed istakao. Rahitis gradskoga materijala pokazuje nešto blaže forme, ali i tu se nalazi vrlo teških slučajeva. Što se tiče podjele po spolu, naš materijal ne pokazuje tako veliku razliku. Dječaka je svakako više nego djevojčica. Uporedimo li naš materijal sa rahitičkim materijalom drugih kli­nika, naročito u zapadnim zemljama, onda vidimo, da je kod nas rahitis daleko teži, a ima ga sigurno mnogo više nego u spomenutim zemljama. Ja sam nastojao, da naš materijal ispitam i s obzirom na simptome, te sam našao, da su promjeng na thoraxu najčešće, iza njih slijede promjene na ekstremitetima, onda na glavi, onda dolaze anemije i promjene na abdomenu, velikoj fon- taneli i rahitičke miopatije. Za mene je od velikog in­teresa bilo pitanje kraniotabesa, kao najranijeg simp­toma rahitisa, s obzirom na spor, koji je u zadnje vri­jeme predmetom živahne diskusije. Dok nekoji autori, kao J u n d e l l , C o m b y i G y o r g y , priznaju fiziološki prerahitički kraniotabes, dotle većina autora na čelu sa

107

W i e l a n d om, koji tvrdi, da se kod t. zv. fiziološkog kraniotabesa radi uvijek o prirođeno mekanoj lubanji („Angeborener Weichschadel") zabacuje egzistenciju fiziološkog kraniotabesa. Za diferencijalnu dijagnozu, među pJirođenom mekom lubanjom i rahitičkim kranio- tabesom, dolaze slijedeći momenti u obzir: 1. Rahitički kraniotabes lokaliziran je uvijek supraokcipitalno, a prirođeno meka lubanja na rubovima kostiju oko sutura sagitalis. 2. Prirođeno meka lubanja nestaje bez ikakve terapije u trećem mjesecu, t. j. baš onda kad počinju prvi znaci rahitisa na glavi. 3. Prirođeno meka lubanja ne reagira uopće na rahitičku terapiju. Od ostalih ra- hitičkih promjena na glavi ističu neki autori, da rahi­tičan imaju pravilno veliku glavu. Tako je H u l d- s c h i n s k y mjereći rahitičke lubanje postavio t. zv. indeks, u kome je izražen odnošaj frontokcipitalnog prereza prema bazi lubanje. Kod rahitičara našao je visoke brojeve i iz toga zaključivao na relativno i apso­lutno povećanje mozga kod njih. Dok se prije mislilo, da je velika lubanja kod rahitičara uslovljena hidroce- falusom, sada se svodi na hipertrofiju mozga. Što se tiče samog rahitičkog hidrocefalusa, vidjeli smo ga na našem materijalu vrlo rijetko. Velikoj fontaneli pripi­sujemo dijagnostičku važnost, jer to iskustvo na našem materijalu dokazuje. Denticiji ne pridajemo ni iz daleka onu važnost, kako to čine drugi autori. Veći dio autora stoji na stanovištu, da se z a k a š n j e l o j d e n t i c i j i ne može davati nikakva patognomička važnost. Ja sam opetovano vidio vrlo teške rahitičare sa bezprikornim zubalom, a i u pogledu izbijanja ne postoje naročita zakašnjenja. Nitko ne će negirati, da kod rahitičara dolaze promjene na zubima u formi erozija, hipoplazija i defekata. Ne samo na zubima, nego i na vilicama dolaze rahitičke promjene u smislu protruzije ili retru- zije vilica što otežava žvakanje.

Promjene na thoraxu su, pored promjena na glavi, najvažnije u simptomatologiji rahitisa. Kod našeg mate­rijala među rahitičkim simptomima promjene na thoraxu zauzimaju prvo mjesto. Najčešće smo vidjeli uobičajene promjene t. j. suženje u transverzalnom i raširenje u sagitalnom promjeru. Pectus carrinatum je čestom po­javom kod našeg materijala. U mehaniku postanka deformiteta na thoraxu neću ulaziti, jer je to čista domena ortopedije, a i u tom pogledu se mišljenja razilaze. Od promjena na ekstremitetima viđali smo uobičajene forme. Jedino moram naglasiti, da sam vidio vrlo česta teška iskrivljenjav a rentgenološki mnogo­brojne frakture i infrakcije. Što se tiče rahitičkih mio- patija po mome mišljenju zaslužuje pažnju onaj nazor, koji u hiperhidrozi kod rahitisa i mlohavosti muskulature vidi sindrom p o r e m e ć e n e f u n k c i j e v e g e t a t i v ­n o g n e r v n o g s i s t e m a . Meni je bilo napadno, da sam kod svih slučajeva infantilne akrodinije ili vege­tativne neuroze malenog djeteta po F e e r u , nalazio pored kardinalnog simptoma, jake hipersekrecije znoja, uvijek vrlo jako izraženu m u s k u l a r n u h i p o t o n i j u . Ta je kod jednog djeteta bila toliko izražena, da je potsjećala na t. zv. „forme paralitique“ francuskih autora. Mislim, da je poremećena funkcija vegetativnog sistema i kod rahitičkih miopatija od velikog značaja.

Simptomi sa s t r a n e živčanog sistema.

C z e r n y i H u l d s c h i n s k y postavili su pojam t. zv. „cerebalnog rahit isa1'. H u l d s c h i n s k y ide tako daleko, da govori o „ r a h i t i č k o j psihozi" sa poja­vama sličnim šizofreniji. On govori i o „ r a h i t i č k o j demenciji", koja nije uzrokovana pomanjkanjem inte­lektualnih sposobnosti nego jednostavnim zaostatkom u razvitku. Uporedo sa rahitofrenijom prisutne su pro­mjene na mozgu, čija patološka osnova doduše još nije karakterizirana, ali patološkim promjenama uslovljeno je povećanje mozga, koje je H u l d s c h i n s k y ustanovio,

kako smo to već prije spomenuli pomoću t. zv. rahi­tičkog indeksa lubanje. K l o t z navodi slijedeće simp­tome: spasmus nutans (rotatorius) nystagmus, hyperhi- drosis, grčeve i izvjesne anomalije refleksa i nervoznu astmu. Pitanje je, da li t. zv. cerebralni rahitis ima uopće pravo na eksistenciju? S v e s m e t n j e ž i v č a n e , k a o i p r o m j e n e n a d o m e n i p s i h i č k o g ž i v o t a , t a k o s u u s k o v e z a n e s a p r o m j e n a m a s a s k e ­l e t u i d a d u s e r a z j a s n i t i s a m o p o m u ć u n j i h t e i m n e t r e b a t r a ž i t i r a z l o g e u n a v o d n i m p r o m j e n a m a v e l i k o g m o z g a , k o j e j a m a č n o n i s u ni d o k a z a n e . Loše raspoloženje, cendravost, dugo istrajanje u jednom položaju, koje se može gra- duirati do pravih kataleptičkih stanja, za koje C z e r n y vidi uzrok u smanjenoj reakcionoj sposobnosti velikog mozga, osjećanje boli sve se to dade protumačiti pro­mjenama na skeletu. Spasmus rotatorius, koga neki autori viđaju češće, ja sam vidio sam 1 put kod jedne djevojčice iz seljačke porodice. Dijete je bilo duševno jako zaostalo, a kod kuće je po cijele dane ostajalo samo, dok su roditelji bili na poljskome radu. Kod djeteta, sa tako teškim rahitičkim promjenama na seke- letu, bilo je isključeno svako kretanje, te je razumljivo, da je dijete izvodilo kretnje glavom. Ja postanak toga spazma kao i kataleptičkih stanja dovodim u vezu sa istim uzrokom. Nemogućnost normalnih kretnja rahiti­čan nadoknađuju drugim načinom. Što se tiče rahitičke demencije, to mislim, da taj naziv uopće nije opravdan. Istina je, da veliki dio rahitičke djece pokazuju izvjesnu duševnu zaostalost, što uostalom nije čudo, da kod posve smanjenog agiliteta trpi i dječja psiha. Među rahitičarima ima i imbecilne djece, ali njihova imbe­cilnost nema nikakve veze sa rahitisom. Za vrijeme liječenja ne ide uvijek uporedo poboljšanje duševnog života sa poboljšanjem promjena na kostima. No zapa­zio sam, da u bolničkom miljeu, gdje djeca dolaze u doticaj sa drugom, postaju živahnija i da se mnogi od naprijed istaknutih simptoma već tim samim naglo gube.

Što se tiče rahitičkih anemija smatram, na osnovu mojih iskustava, da su rahitičke anemije u prvom redu a l i m e n t a r n e .

Zanimljivi su i zaslužuju pažnu slučajevi t. zv. h e p a t i č k o g r a h i t i s a , o kojima je izvjestio G e r - s t e n b e r g e r .

Ja sam promatrao jedan slučaj k o n g e n i t a l n e a t r e z i j a ž u č n i h p u t e v a . Dijete nije rentgenološki pretraženo, s obzirom na ev. promjene na kostima, no klinički nije pokazivalo nikakovih znakova rahitičkog oboljenja.

Profilaksa.

Uvažimo li sve one faktore, koji kod postanka engleske bolesti dolaze u obzir, kao oskudnu i nera­cionalnu ishranu majka za vrijeme graviditeta i za vri- vrijeme laktacije, infekcije, kojima je majka izložena za vrijeme graviditeta i pridodamo li k tome daleko naj­važniji endogeni faktor t. j. dispoziciju za englesku bo­lest, pa onda sve one momente koji već u prvim mje­secima života, a i kasnije djeluju rahitogeno (loša ishrana, predugo dojenje, nehigijensko stanovanje itd.), onda neko može postaviti pitanje dali je profilaksa rahitisa uopće moguća. ? Mi istina znamo, da postoji cio niz rahitičkih familija, gdje profilaksa provođena prenatalno i u prvim danima života, nije u stanju da zapriječi postanak engleske bolesti. Ne samo to, iskusni kliničari poznaju veliki broj djece, koja ne potječu iz rahitičkih familija, a gdje pod liječničkim nazorom provođena profilaksa nije davala željene rezultate. Sve to skupa nije razlog, da se rezignira na profilaksu. Mnogobrojni eksperimentalni nalazi i pokusi na živo­tinjama, premda nisu još posve razjasnili patogenezu rahitisa, dali su nam ipak dragocjene rezultate tako,

108

da danas imamo u rukama sredstvo, kojim se dade provoditi i medikamentozna profilaksa.

Sistematsko provođenje profilakse kod rahitisa u našoj zemlji je jedna od prijekih potreba. Ja sam već na ortopedskome kongresu iznio izvjesne prijedloge u tome smislu i smatram, da je krajne vrijeme, da se jedamput započme sa ozbiljnim radom. Kada je B i e - s a l s k i u Njemačkoj našao, da u statistici kljastih sa 9'50% sudjeluju bivši rahitičari i da po broju dolaze odmah iza tuberkuloznih, onda možemo zamisliti ka­kove bi rezultate dala ovakva jedna statistika u našoj zemlji.

Pitanje profilakse rahitisa u našoj zemlji stoji u uskoj vezi sa podizanjem općeg kulturnog nivoa našeg naroda. Jer šta će vrijediti i najbolje provođena profi­laksa, ako se ne promijeni životni standard koji sada postoji? Ja bih zadatke profilakse podijelio u dva di­jela. Profilaksa engleske bolesti na selu imaće druge zadatke i treba je drukčije provoditi nego onu u gra­dovima. U našim gradovima postoje institucije zdrav­stvene zaštite našega podmlatka, ali i tu se ne provodi profilaksa po izrađenom sistemu. Svakako je biagoda- reći njihovom djelovanju broj rahitičara spao u gra­dovima, jer majke dobivaju savjete, kako da hrane dojenčad da bi ih sačuvale od engleske bolesti. U se­lima je stanje znatno gore. U mnogim krajevima naše zemlje teško je naći po selima zdravu i normalnu do­jenčad. S obzirom na moje nalaze kao i nalaze dru­gih autora, da predugo dojenje provađano kod našeg seljačkog svijeta djeluje rahitogeno, to bi u profilaksi seljačkog rahitisa stavio na prvo mjesto p r o p a g a n d u p r o t i v o d v i š e d u g o g d o j e n j a i za p r a v o ­v r e m e n u d o h r a n u , k o j a s a d r ž i a n t i r a h i t i č k i f a k t o r . U našim krajevima počinje se sa takovom dohranom vrlo kasno, a kao prvi obrok umjetne hrane obično se daju kukuruzna jela. Mi znamo iz prije ci­tiranih G y o r g y - e v i h nalaza o rahitogenom djelovanju cerealija, da među cerealijama ima najjače rahitogeno djelovanje kukuruzno brašno, onda zobeno, rižino, pa pšenično. Ne samo to, nego taj način ishrane, ako se provađa dulje vrijeme, nosi u sebi još i drugu opasnost obolenja, od trovanja kukuruznom snijeti u s t a l i g in i s m u s M a y e r h o f e r . Da je tome tako izvijestili smo M a y e r h o f e r i ja u svojim publikacijama, a osim toga ja sam mogao u eksperimentima na miševima za­jedno sa V a r i ć a k o m dokazati sigurno toksičko djelova­nje spora ustilago maidis, kojom su snijeti kod nas ne­obično jako zaražena kukuruzna polja. Mi smo u tim pokusima zapazili, da baš mladi miševi reagiraju da­leko jače nego stariji, a i klinički nalazi potvrđuju da se ustilaginizam javlja baš kod malene djece.

Ja sam nastojao, da na terenskom radu ovoga ljeta u Bosni ispitam, koji su razlozi za predugo dojenje? U planinskim krajevima, gdje, osim mlijeka i sira, ta­koreći i ne postoji druga hrana, doje majke djecu, jer im nemaju šta drugo davati. U bogatijim krajevima, gdje ima i povrća i voća, boje ga se majke davati dojenčadi, jer vjeruju, da poslije takove hrane dobivaju zelene stolice i proljeve, štaviše je u mnogim našim krajevima uvriježeno mišljenje, da i dojilja ne smije jesti ništa zelenog, jer joj onda ne valja mlijeko i di­jete dobije proljeve. Još je jedna stvar zbog koje majke predugo doje svoju djecu. U narodu postoji vjerovanje, da dojenje štiti pred začećem, usprkos tome što ima seljačkih porodica sa vrlo velikim brojem djece. Suzbi­jati te predrasude je isto jedan od zadataka profilakse engleske bolesti na selu.

U pogledu same ishrane držim, da bi mnogo ko­ristile t. zv. d o m a ć i n s k e š k o l e , koje se osnivaju sve više i više po našim selima, negdje usko vezane sa zadrugarskim pokretom. U tim školama bi trebalo, da majke dobivaju ne samo savjete za racionalnu is­

hranu dojenčadi, nego da se i praktički nauče doje- načkoj dijetetici i uopće pripravljanju jela za djecu. U nastavni plan takovih škola bi trebalo bezuvjetno uni­jeti i teoretska uputstva o engleskoj bolesti, a uporedo s time učiti majke i praktički načinu priređivanja po­vrća i ostale hrane za dojenčad. Smatram, da bi se ovo provelo bez velikih poteškoća, kada bi se za to zainteresirali nadležni faktori i da bi to bilo od velike koristi i jedno od moćnih sredstava rahitičke profilakse.

Ne samo da ishrana djece po našim selima nije valjana, nego i opći higijenski nivd je vrlo nizak. Naše seljačke kuće u većem dijelu države tako su građene, da domestikacioni utjecaji, pored ostalih rahitogenih faktora, dolaze jako do izražaja. Dojenčad i djeca po selima zatvorena su dobar dio godine u kućama, pa i u ljetne mjesece, dok su majke na poljskom radu, ostavljaju ih doma prepuštene sami sebi. Podučavati majke o koristi boravka na zraku, o ljekovitom djelo­vanju sunca, sve to treba da obuhvati profilaksa en­gleske bolesti. Profilaksu rahitisa na selu treba posta­viti na široku osnovu i valja je provoditi u velikim razmjerima. Na tome poslu treba da sudjeluju vlasti, narodne škole, i postojeće institucije za zdravstvenu zaštitu djece. Naši higijenski zavodi i zdravstvene sta­nice trebale bi da profilaksi engleske bolesti posvete najveću pažnju.

Profilaksa treba da počne već prenatalno. Mi zna­mo na osnovu naučnih istraživanja, da i uz normalnu ishranu majka za vrijeme trudnoće, a naročito u zad­njim mjesecima, postoje negativne bilance mineralnih soli, jer je njihov potrošak baš u tome periodu znatno povećan. Kako da se provodi ta prenatalna profi­laksa? Da li samo jednostavnim poboljšanjem ishrane, kojom bi se pokrili negativne bilance vapna i fosfora ili i medikamentozno? 0 tome su mišljenja podijeljena. H e s s i W e i n s t o c k , koje smo već prije spomenuli predlagali su, da zadnjih 5 mjeseci trudnoće treba majke zračiti, kako bi im se djeca zaštitila od rahitisa.

U onim slučajevima, gdje bilance mineralnih soli postaju negativne, predlažu neki, da se majkama u zadnjim mjesecima trudnoće daje kalcium i fosfor u formi lijeka. Davanjem ribljeg ulja u istome periodu dade se postići, ako ne to da se zapriječi postanak rahitisa kod potomstva, a ono barem, da taj rahitis pokaže slabije forme. S obzirom na prilike u našoj zemlji za prenatalnu profilaksu došlo bi u obzir, da se preko savjetovališta za t rudne žene, koja postoje u gradovima, daju majkama savjeti u pogledu ishrane, i da im se daje riblje ulje u zadnjim mjesecima tru­dnoće. Provođenje prenatalne profilakse zračenjem maj­ka ne da se kod nas provesti ni u gradovima. Na se­lima će koristit jedino savjeti, poduka itd., no uglav­nom sistematsko provođenje prenatalne profilakse je pjesma daleke budućnosti.

M e d i k a m e n t o z n a p r o f i l a k s a . Dobar dio pedijatara istupa otvoreno protiv svake medikamentozne profilakse. Tako C z e r n y drži, da je provođenje me­dikamentozne profilakse nesigurno, jer sredstva djeluju istom kod bolesnoga djeteta. Ne treba zaboraviti i na to, da se provođenjem profilakse može djeci više ško­diti nego koristiti. Na osnovu prije citiranih nalaza H o t t i n g e r - a i drugih autora znamo, da organizam normalnoga dojenčeta reagira na dulje davanje aktivi­ranog ergosterina kao na otrov. Pitanje dozaže u pro­filaksi, a naročito kada ona treba, da započme i kako dugo da se provodi, ne može biti jednako riješeno za svu djecu. V i g a n t o l je danas standardiziran i daje se u kliničkim jedinicama, pri čemu jedna klinička je­dinica pretstavlja stostruki dio najmanje koiičine, koja u životinjskom pokusu pod posve određenim uslovima sigurno zaštićava od rahitisa. Firme, koje proizvode preparate zračenoga ergosterina, na veliko reklamiraju

109

svoje preparate, tako je J u n d e l l energično istupio protiv t. zv. vitaminske i , ,Quarzlampen-histerije“, koja se pod utjecajem industrijske reklame jako raširila među publikom. Medikamentoznu profilaksu, i to sa prepa­ratima zračenog ergosterina, valja provoditi tamo, gdje imamo pred sobom djecu iz rahitičkih porodica, dakle onu, gdje predliježu svi uvjeti za rahitičku dispoziciju. Potrebno je, da se zračeni ergosterin ne može dobivati u l jekarnama bez liječničkoga prepisa, a svako provo­đenje profilakse tim preparatom treba da bude pod najsavjesnijom kontrolom liječnika.

Što se tiče r i b l j e g u l j a u profilaksi i tu su mišljenja autora jako podijeljena. Dok jedan dio pedi- jatara vjeruje u sigurno profilaktičko djelovanje ribljega ulja, drugi opet navode, da ono nije u stanju da si­gurno zaštićuje od engleske bolesti. Na P i r q u e - o v o j klinici dala je profilaksa ribljim uljem odlične rezul­tate, što je i radiografski potvrđeno. F i n d l a y cijeni svoj uspjeh sa 85%- A s s e r s o n navodi da 35% djece, usprkos profilaksi ribljim uljem, oboli od engleske bolesti. Staro iskustvo uči, da se ribljim uljem u profilaksi mogu postići odlični rezultati, usprkos tome što ono nije sigurno zaštitno sredstvo. Kako sam već naprijed istakao, postoje nalazi autora, da i riblje ulje, ako se dulje vrijeme uzima, nije indiferentno sredstvo, pa zato i tu treba biti oprezan kako kod dozaže, tako i kod duljine uzimanja. Profilaksa kremenom svjetiljkom moći će se provoditi samo u zatvorenoj zaštiti. I u zapadnim zemljama sa visokom civilizacijom dala je profilaksa kremenskom svjetiljkom u otvorenoj zaštiti negativne rezultate. Razlozi su posve prirodni, jer je teško tražiti od majka, da zdravu djecu donose mjesecima na zra­čenje. Kod skupnih zračenja postoji i opasnost preno­šenja banalnih, a pogotovo gripoznih infekcija. S obzi­rom na naše prilike, moguće je profilaksu zračenjem provoditi, kako sam već istakao, samo u zatvorenoj zaštiti. Z r a č e n o m l i j e k o kao i o s t a l a z r a č e n a z i ' . v e ž n a s r e d s t v a , koja su trebala da budu moćni faktori t. zv. „nijeme profilakse11, nisu uhvatili dubljeg korijena, a za naše prilike ne dolaze uopće u obzir.

Da bi se u našoj zemlji provodila uspješna borba protiv tako raširene engleske bolesti, treba da se po­stupa po smišljenom i izrađenom planu. Mi jugosla­venski pedijatri treba da tu vodimo prvu riječ a krajnje je vrijeme, da se jedamput započme sa sistematskim pobijanjem toga narodnoga zla. Slobodan sam, da sa svoje strane stavim u tome pogledu slijedeće prijedloge:

1. U medicinskoj nastavi u našoj zemlji treba engle­skoj bolesti posvetiti najveću pažnju, tako da budući liječnici budu potpuno spremni i da znaju, kako će se najuspješnije boriti protiv nje.

2. Treba češće održavati kurzeve za usavršavanje liječnika, na kojima će pedijatri upoznavati kolege sa svima problemima rahitisa. lste takove kurzeve treba držati sestrama, koje rade na zdravstvenim stanicama.

3. Nastojati kod nadležnih faktora, da se osnuje što veći broj d o m a ć i n s k i h š k o l a , u kojima će se majke, u granicama mogućnosti, podučiti o engleskoj bolesti, a praktički naučiti pripremanju hrane za dojen­čad uopće, a s naročitim obzirom na englesku bolest.

4. Higijenski zavodi i zdravstvene stanice treba da provode profilaksu rahitisa po izrađenome planu i što intenzivnije.

5. Nastojati, da se što prije kod nas donese Zakon o javnoj zaštiti narodnoga podmlatka, koga je izradio prof. A m b r o ž i ć , jer će tim samim naša borba protiv rahitisa biti postavljena na solidnu bazu.

Z u sam m en fassu n g .Docent dr. B r a n k o D r a g i š i ć : W e i t e r e F o r s c h u n g e n

i i b e r R a c h i t i s i n J u g o s l a v i e n .Auf Grund seiner friiheren und neuen Untersuchungen be-

fasst sich der Autor in dieser Arbeit mit dem Rachitisprobiem

in Jugoslavien. Die schwersten klinischen Formen der englischen Krankheit kommen bei den Bauernkindern vor. D i e s e K i n d e r s i n d z u i a n g e an d e r M u t t e r b r u s t e r n a h r t , a m Z a g r e b e r M a t e r i a l e d u r c h s c h n i t t l i c h 13'/2 Mo n a t e .

Als Mitglied der wissenschaftlichen Expedition, die im Sommer dieses Jahres die Frage der endemischen Syphilis in Bosnien studierte, konnte ich mich iiberzeugen, dass in dieser Gegend die Ernahrung an der Mutterbrust weit langer durch- gefiihrt wird. Die Ursachen dafiir sind in dem Gebirgegegenden Bosniens rein wirtschaftlicher Natur. Die Mutterbrust ist bei Mangel an anderer Beinahrung die „billigste Ernahrung". Sogar in den reicheren Gegenden der Ebene, wo Obst und Gemlise zur Verfiigung stehen, geben die Mutter diese Nahrungsstoffe ihren Kindern iiberhaupt nicht, u. zw. aus Angst vor Durch- fallen. — Die stillende Mutter darf selbst nach dem Volksglauben ebenfalls weder Gemuse noch Obst essen, weil ihr Kind dann an ErnahrungsstSrungen erkranken wurde. — Die dritte Ursache fur das zu lange Still en ist nach meinen Ermittlungen der Volksglaube, dass das Stillen vor einer neuen Konzeption schiitzt.

D e r z u l a n g e d u r c h g e f t i h r t e n a u s s c h l i e s - s l i c h e n E r n a h r u n g a n d e r M u t t e r b p u s t u n d e i ­n e r z u s p a t g e g e b e n e n z w e c k m a s s i g e n B e i n a ­h r u n g , w i r d i n d e r A t i o l o g i e u n s e r e r B a u e r n - r a c h i t i s d i e w i c h t i g s t e R o l l e z u g e s c h r i e b e n .

Wenn schon die normale Ernahrung an der Brust nicht vollkommen vor Rachitis schtitzt, so ist sehr fraglich, ob die Muttermilch iiber der physiologischen zeitlichen Grenze des Stillens den Bedarf des wachsenden kindlichen Organismus an den Mineralsubstanzen und an antirachitischem Faktor zu decken imstande ist?

Die Milch solcher Mutter, die wahrend der Graviditat und spater wahrend der Laktation meistens ebenfalls sehr mangel- haft ernahrt worden sind, kann direkt rachitogen wirken, w as auch von den anderen Autoren bestatigt wurde (Švarc, Mey- nier, Zappa).

Als erste Beinahrung werden am haufigsten in Jugosla­vien den Bauernkindern die verschiedenen Kukuruzspeisen ver- abreicht. Ausser der rachitogenen Wirkung solcher Ernahrung besteht hiebei noch die MOglichkeit der Erkrankung am Usti- laginismus-Mayerhofer ( M a y e r h o f e r , D r a g i š i ć ) .

Was den Lichtmangel in der Atiologie der Rachitis anbe- Iangt, kann der Verfasser nicht mit derjenigen Auffassung, die in diesem Faktor die einzige Ursache der englichen Krankheit erblickt und sie in enge Beziehung zur modernen Zivilisation bringt, iibereinstimmen. Wir haben wiederholt Gelegenheit ge- habt, besonders schwere Falle von Rachitis aus dem sonnen- reichen Dalmatien und von dessen Inseln zu beobachten.

Im klinischen Bilde wurde der C r a n i o t a b e s , den ra- c h i t i s c h e n M y o p a t h i e n , den Symptomen seitens d e s N e r v e n s y s t e m s und den A n a m i e n bei Rachitis beson- dere Aufmerksamkeit gewidmet.

In der noch immer strittigen Frage der rachitischen M y op a t h ie n schliesst sich der Autor jener Auffassung an, die sie durch gestdrte Funktion des v e g e t a t i v e n N e r v e n s y s t e m erklart. Bei mehrenen Fallen der infantilen Akrodynie ( F e e r ) fand ich regelmassig auch eine ausgesprochene Muskelhypo- tonie, die sich sogar bis zur „forme paralitique" steigerte.

Die vermehrte Schweissekretion und die Muskelschafheit kommen bei beiden Erkrankungen vor.

Fast alle klinischen Symptome seitens des N e r v e n ­s y s t e m s und besonders in der Domane des p s y c h i s c h e n L e b e n s stehen in enger Beziehung mit den Skelettverande- rungen, durch welche sie sich erklaren lassen und sie sind nicht in den Veranderungen des Grosshirns zu suchen, die pathologisch-anatomisch iiberhaupt noch gar nicht bewiesen sind. Die sogenannte „rachitische Psyhose" und „Rachitophre- nie" resultieren aus der verminderten Agilitat der Rachitiker.

D i e A n a m i e n b e i R a c h i t i s sind grOsstenteils al i- m e n t a r e n U r s p r u n g s , was besonders bei der zu lange dauernden Ernahrung an der Mutterbrust an unserem Materiale zum Vorschein kommt.

Die schwersten Grade der Anamien sahen wir eben bei den lang gestillten Bauerkindern.

In der klinischen Symptomatologie stehen die Verande- rungen am Brustkorb an der ersten Stelle. Ober die sogenannte R a c h i t i s h e p a t i c a G e r s t e n b e r g e r s hat der Ver­fasser keine grosseren Erfahrungen. Er beobachtete wohl einen Fall von kongenitaler Atresie der Gallengange, konnte aber bei diesem Falle klinisch keine rachitischen Symptome festzustellen.

In d e r T h e r a p i e der Rachitis stimmen unsere Erfa­hrungen mit denen der iibrigen Autoren tiberein. Doch bra- uchten wir eine weit langere Zeit bei der iiblichen Dosierung des bestrahlten Ergosterins als die anderen Autoren. Gerade diese Tatsache spricht flir die Schwere der klinischen Formen unserer Rachitis. Die Resistenz der Anamien bei Rachitis und der rachitischen Myopathien gegen die iibliche spezifische The­rapie konnen wir auf Grund unserer Erfahrungen bestatigen. Der Autor gibt schliesslich Vorschlage fiir die systematische Durchfiihrung der Rachitisprophylaxe in Jugoslavien.

Iz univerzitetske dečje klinike u Beogradu; (upravnik prof. dr. M. Ambrožić).

Rahitis u našoj zemlji.Dr. Milivoj S a r v a n *

Prema referatu održanom na prvom kongresu Jugoslovenskog pedijatrijskog društva na Bledu septembra 1934 godine.

Za ovu smo se studiju služili materijalom univer­zitetske dečje klinike i zavoda za zdravstvenu zaštitu matera i dece u Beogradu. Taj materijal proizlazi: iz savetovališta za matere sa 325, iz poliklinike sa 387, iz bolesničkog odeljenja sa 175 dece, dakle ukupno 887 slučajeva, kod kojih su nađeni znaci rahitisa.

Za računanje frekvence rahitisa uzeli smo u obzir samo dojenčad, pošto rahitis nesumnjivo u velikoj većini počinje u toku prve godine života kojih je bilo 522 u celokupnom materijalu od 6104 dece.

Pritom nam je palo u oči da rahitis nije podje­dnako raširen kod sve izučavane dece. Deca savetova­lišta daju 7 '91 % rahitičara, deca poliklinike 7'55%, a deca bolesničkog odelenja 24'36%. Mi smo međutim skloni verovati da materijal bolesničkog odelenja daje najtačniju prestavu o raširenosti rahitisa kod nas, pošto je na njemu ova bolest mogla biti i najtačnije izuča­vana. Naprotiv materijal savetovališta, u kome se spro­vodi energična antirahitična profilaksa, kao i materijal poliklinike, gde se više obraća pažnja na akutnije i teže bolesti, ne bi bili merodavni za odlučivanje u pitanju frekvence rahitisa kod nas.

Najveći broj rahitičara našli smo kod dece zem­ljoradnika (25%). zatim radnika, služavki i služitelja ( 2 1 i 0 % ) , činovnika i oficira (2014%), a najmanje kod slobodnih profesija trgovaca i zanatlija (12'9% )- Ovo samo potvrđuje poznatu činjenicu da je rahitis izrazito socijalna bolest, od koje najviše obolevaju deca onih koji su najmanje socijalno zaštićeni.

Naša ispitivanja pokazuju sasvim tesnu etiološku vezu između sunčanog zračenja i frekvence rahitisa. Do toga smo ubeđenja došli upoređujući dužinu sati sunčanog sjaja u pojedinim godinama — odnosno broj vedrih i broj tamnih dana — i frekvencu rahitisa u narednim godinama. Tako smo videli, da po broju sati sunčanog sjaja godina 1933 stoji na najnižem mestu sa 2027 sunčanih sati. Međutim ranije godine, koje su nam takođe služile za studiju našeg rahitisa, pokazuju prosečno 2223 sati sunčanog sjaja. Isto smo tako videli da godina 1933, u pogledu na broj potpuno mutnih (tamnih) dana, kojih je bilo 137, stoji na najvišem mestu u poređenju s ostalim godinama, koje imaju prosečno 101 mutan dan. Razume se da su u odgova­rajućoj srazmeri i vedri dani u godini 1933, prema ranijim godinama bili na najnižem mestu.

Kao što bi trebalo očekivati — ako se pretpostavi uska veza između trajanja sunčanog sjaja i pojave rahitisa — naš materijal je pokazao da frekvenca rahi­tisa stoji u potpuno obrnutoj srazmeri sa brojem sati sunčanog sjaja, a u pravoj srazmeri sa brojem potpuno mutnih dana; to jest ukoliko u jednoj godini ima manje sati sunčanog sjaja i ukoliko se mutni dana u toj godini povećavaju, u toliko se broj rahitične dojen­čadi u narednoj godini povećava, kao i obrnuto. Tako dok u godinama 1930/31/32/33 procenat rahitične dece iznosi 5'35 dotle u 1934 god., računato prema broju sve dojenčadi, cifra rahitične dece dostiže 27 14 pro­cenata. Ovaj nepovoljni klimatski faktor, nedostatak svetlosti, ne treba bukvalno i samog za sebe uzeti u obzir, već ga treba smatrati i kao povod i izgovor za naročito nepravilan i nehigijenski život našeg stanov­ništva, a specijalno seljačkog.

*) Pravopis je, po želji autora, ostao nepromijenjen.

U p og le d u e t io loške veze r ah i t i sa i i s h r an e d o j e n ­četa , kao i d už i ne h r an je n j a na m a te r in im g r u d i m a i v r e m e n a p o t p u n o g o d b i j a n j a doš l i sm o do s l e deć ih z a k l j u č a k a : M e đ u naš im rah i t i ča r i ma — t iče se 292 kod koj ih sm o mogli t a čn o sazna t i du ž i nu i sk l juč ivog h r a n je n ja n a sisi — im a v i še on ih koji su k r aće v r e m e h r an jen i na ma te r in i m g r u d i m a (176 ili 6 2 ' 3 % ) n e g ° on ih koji su du že v r em e bili na takvoj h ran i (25 ili 8'5%)- Što se t iče t e rm in a p o tp u n o g o d b i j a n ja od sise, n j e ga sm o mogli t a čn o sazna t i s a m o kod 59 dec e b o le ­s n ič k o g odelen ja . T u sm o naš l i da je s a m o kod 17 dec e (2 88 1 % ) od b i j a n je i zv r šen o u p r o p i s n o m te rminu , i z m eđ u 9 i 12 meseca , a kod 28 (4 75 4 % ) Pre t og t e r m in a i kod 14 ( 2 3 7 2 % ) pos le tog t e rmina . D a k le i u o v o m s luča ju m e đ u ra h i t i ča r i m a p r e o v la đ u je broj dece k od koj ih se je p reš lo de f in i t ivno na d r ugu h r an u os im m a te r in o g m le k a p re m i n i m a l n o g t e rm in a od 9 mesec i . P r e m a to m e bi se mo gl o p r e govor i t i o ugr oženo s t i od rah i t i sa one dece, ko ja m a n je od u ob ič a je n o g t e r ­m in a os ta ju na m a te r in im g r u d i m a i kod ko je pre laz n a d ru g u h r an u b iva p re ne go š to mi to o b ič no p r o p i ­su jemo, d ak l e s u p r o tn o i zvesn im a u t o r i m a koji du že m do je n ju p r ip isuju z n a č a jn o r ah i t og en o dej stvo.

I skl juč iva v eš ta č k a i s h r a n a do jenče ta , ko ja se sm a t r a kao važan e t iološki f ak to r r ahi t isa, ma lo do laz i u obzi r kao rah i togen i m o m e n a t kod naš ih bo lesn ika , poš to je broj de c e n a či sto veš tač ko j i sh ran i (od r ođ en ja ) kod n a s m in im al an (10 s l u č a j e v a od 130 dece, b o le s n ič k o g ode l j en ja š to čini 7'69%).

Pregled našeg polikliničkog materijala, govorio bi u prilog mišljenja autora koji poremećajima ishrane pripisuju izvesan značaj u etiologiji rahitisa. Naime, kod 3 1 7 8 % naših rahitičara pre dijagnoze rahitisa bili su ustanovljeni poremećaji ishrane (dispepsija, entero kolitis, distrofija), dok se ovi kod osjale polikliničke dece nalaze samo u 23% slučajeva. Što se tiče neke etiološke veze između luesa i rahitisa, nju nismo mogli ustanoviti, ma da je priznaju neki francuski autori.

Među kliničkim znacima rahitisa naročito smo obra­tili pažnju na pojavu kraniotabesa, brojanica i zade­bljanja epifiza. Kraniotabes, prvi sigurniji znak rahitisa, smo našli kod 271 dece od svih 887 pregledanih slu­čajeva, što čini 30 05%- Kod 186 dece mogli smo pra­titi pojavu kraniotabesa i našli smo da se on najčešće viđa u drugom trimestru (45 7 % ) zatim u prvom (42%) onda u trećem ( H ' 8 % ) i najzad u ćetvrtom (21% ). Rahitične brojanice na toraksu, drugi najvažniji znak rahitisa, konstatovane su kod 305 slučajeva od sve 887 dece, što čini 36'20%- K°d 123 slučaja mogli smo pratiti vreme pojave brojanica i našli ih najčešće u drugom trimestru (34'9%), zatim u trećem (28’4%), onda u prvom (23‘5 % ) i najzad u četvrtom trimestru (131 %). Treći važan klinički znak rahitisa zadebljanje epifiza dugih kostiju, našli smo samo 20 puta na 130 slučajeva, čto čini samo 15'3%. Ovako relativno mali procenat zadebljanja epifiza objašnjavamo činjenicom, što se naš rahitični materijal sastoji većinom od lakših i srednjih slučajeva, a izrazito zadebljanje epifiza pre- stavlja, po našem iskustvu, znak već težeg rahitisa.

Kod naše dece našli smo nenormalnu fontanelu — bilo mekoću rubova bilo zakašnjenje zatvaranja — kod 50 slučajeva od 130 dece bolesničkog odelenja, što čini u procentima 38'46%- Tako isto ustanovili smo da se kod polovine naših rahitičara — tiče se 76 ra­

111

hitične dece savetovališta kod kojih smo tačno mogli saznati vreme izbijanja prvih zuba — zubi pojavljuju pre devetog meseca to jest u normalnom roku. Po na­šem mišljenju niti nepravilnosti na fontaneli niti pore­mećaji denticije sami za sebe ne pretstavljaju znakove rahitisa, već jedino opomenu da se traga za drugim znacima ove bolesti.

Deformacije na glavi, na toraksu i na ekstremite­tima nalazimo u relativno malom broju slučajeva, što dolazi usled toga, što naš materijal pretstavlja lakše i srednje slučajeve.

Tumor slezine nalazimo kod 21'8% rahitičara, bo­lesničkog odelenja. Ovako veliki procenat dece sa uve­ćanom slezinom ne pripisujemo samo rahitisu, već i činjenici da su ta deca pored rahitisa bolovala i od kakve druge akutne bolesti.

Nervne pojave — izuzev tetanije, koja uzima mesto z a sebe — viđali smo retko, i obično lakše pri­rode. Što se pak tiče psihičkih poremećaja možemo reći, da svaki teži rahitis — koji su kod nas bili vrlo retki — redovno pokazuje znake psihičke zaostalosti.

Rahitične miopatije videli smo samo u formi hi- potonije. Ona se je pokazivala u obliku zakašnjenja hodanja, opuštenosti t rbuha i rđavog držanja pri sede- nju i hodanju.

Kod mnogih rahitičara, iako smo našli jaku ble- doću, ne vidimo promena u krvnoj slici. Prema tome njihova bledoća bi više bila u vezi sa poremećajima vegetativnog sistema, koji su već dugo poznati kod rahitičara. Kod onih pak rahitičara gde smo našli pro- mene u krvnoj slici, ove ne možemo bez rezerve pri­pisati rahitisu, pošto su — kao što je već rečeno — naša rahitična deca u kliniku dolazila obično još sa kakvom drugom bolešću.

Rahitična deca koju smo proučavali pokazuju ve­ćinom poremećenost opšteg stanja. Ona zaostaju u te­žini prema normalnoj deci njihovog doba i ta se zaostalost naročito zapaža počevši od šest meseci (razlika 1227 gr) pa do kraja prve godine (razlika 2370 gr). Posle ovog doba sa ozdravljenjem rahitisa opšte stanje deteta se popravlja i njegove težine po- nova se približuju normalnim težinama, ali sa 18 me­seci još ne dostižu težinu dece svoga doba starosti (razlika 1970 gr). Naišli smo na rahitis takođe i kod prehranjene i pastozne dece, ali mnogo rede nego kod pothranjene dece.

Dijagnozu rahitisa osnivali smo u glavnom na kli­ničkim znacima: kraniotabes, brojanice na toraksu, za­debljanje epifiza dugih kostiju, deformacije na glavi, toraksu i ekstremitetima, nepravilnosti u zatvaranju fontanela, poremećaji denticije, miopatije. Ali ovi znaci, naročito ako se nalaze pojedinačno, mogu pokazivati samo ostatke preležanog rahitisa te jedino biti tragovi bivše bolesti. Zato moramo našu dijagnozu rahitisa, gdegod za to ima prilike, prokontrolisati putem rent- genološkog pregleda diaepifizarnog dela dugih kostiju, kojom ćemo prilikom — kao što i poneki naši sluča­jevi pokazuju — naći da dete nema nikakvih rentge- noloških rahitičnih promena na kostima, ma da klinički još pokazuje znake rahitisa. Ova predostrožnost dobija naročito značaja u poslednje vreme, otkada znamo da davanje preparata zračenog ergosterina nije sasvim naivan pothvat i da nepotrebnim davanjem ili hiper- doziranjem možemo izazvati poremećaje kao nefrozu, hipermineralizaciju i arteriosklerozu. Serološkom smo se dijagnozom rahitisa služili samo u izuzetnim sluča­jevima, pošto je rentgenološki pregled mnogo pouzda­niji i pošto serološka metoda nije primenljiva na kli­ničko već više na eksperimentalno ispitivanje rahitisa.

Imajući u vidu da preparati zračenog ergosterina mogu izazvati razna oštećenja — o kojima je u gornjim redovima bilo reči — naročito kada se daju u profi-

Iaktičke svrhe zdravoj deci, kao i to da zračenje kre- menom svetiljkom prestavlja sredstvo jedino za poje­dinačnu profilaksu rahitisa, a da opet riblje ulje često puta sadrži nesigurne i nedovoljne količine D-vitamina, nameće se pitanje jednog rahitoprofilaktičnog sredstva, koje bi se u širim razmerama i bez velikih ekonomskih izdataka moglo primeniti na našu decu. To je sredstvo po našem mišljenju dato u planskom iskorišćavanju sunčane energije našega podneblja, to jest ultraviolet­nih zrakova naše atmosfere. Za potvrdu ovog našeg mišljenja služi nam upravo naš materijal rahitičara, iz koga vidimo da najvažniji etiološki faktor našeg rahi- lisa leži u nedostatku dejstva ultravioletnih zrakova.

Postavlja se pitanje, da li je naša žemlja sa svo­jim klimatskim uslovima podesna za helioprofilaksu rahitisa. Naša zemlja koja se nalazi između 40°,24' i 46°,30' severne zemljišne širine, nalazi se na donjoj liniji takozvane rahitogene zone, koja se prostire iz­među 40° i 60° severne širine. To će reći, naša se zemlja graniči sa zonom (ispod 40° severne širine) u kojoj, sudeći po obilru ultravioletnih zrakova, rahitis ne bi trebao da bude rasprostranjen u širim razmerama. 1 u stvari, u velikoj većini naše zemlje sunce svakog dana u godini, i preko leta i preko zime, dostigne visinu 35° iznad horizonta na kojoj ono — prema već citiranim istraživačima — razvija svoje antirahitično dejstvo, to jest ima dovoljnu dozu ultravioletnih zra­kova. Prema tome svakoga dana u godini ima u našoj atmosferi — na severu manje, na jugu više —- rahito- profilaktičnih sunčanih zrakova. A iskustvo uči da nije potrebno uvek potpuno sunčano kupanje, već da je dovoljno i izlaganje suncu lica ili ruku, čak i zimi, pa da se dobije zaštita od rahitisa. Pa i difuzna sunčana svetlost sadrži ultravioletnih zrakova, tako da izlaženje na svetlost i po nesunčanim danima može rahitopro- filaktično delovati.

Kod dece kod koje se, iz ma kakvih razloga, he- lioprofilaksa ne može sprovoditi ili kada to klimatske prilike apsolutno ne dozvoljavaju, po našem mišljenju, zažtitu od rahitisa sprovodićemo upotrebom ribljeg ulja. Kod njega ne možemo lako izazvati hiperdoziranje i štetno dejstvo D-vitamina kao kod koncentrovanih pre­parata zračenog ergosterina a pored toga istovremeno dajemo detetu i A vitamin, čije je dejstvo u pogledu opšteg imuniteta već dugo poznato.

Činjenica da smo među našim rahitičarima često našli ili decu koja su prerano odbijena (velika većina) ili koja su predugo hranjena na materinim grudima (manji broj) ukazuje na potrebu poučavanja našeg na­roda u pogledu pravilne ishrane dojenčeta. Po našem iskustvu kod prerano odbijenih štetno deluje suviše rano upotrebljavanje brašnjave hrane ili kravljeg mleka, a kod previše dugo hranjenih na materinim grudima nagli prelaz na hranu odraslih, što je naročito slučaj kod seljačkog sveta.

Na kraju, potrebno je nastojavati na podizanju ma­terijalnog i kulturnog nivoa našega naroda, koji pati i od nemanja, ali mnogo više od neznanja. Samo eko­nomski obezbeđen i prosvetno podignut čovek moći će razumeti naše savete i osigurati im praktičnu pri- menu.

Z usam m en fassu n g .*Dr. Milivoj S a r v a n : R a c h i t i s i n J u g o s l a v i e n .

Fiir diese Studie bedienten wir uns des Materials der Universitats-Kinder-klinik und der Anstalt fur Mutter und Kin- derfiirsorge in Beograd. Wir hatten aus der Beratungsstelle 325, aus der Poliklinik 387, aus der Krankenabteilung 175 Kinder, insgesamt 887 Falle, mit rachitischen Symptomen.

Bei der Berechnung der Rachitishaufigkeit ist uns aufge- fallen, dass Rachitis bei alien in Betracht gezogenen Sauglingen

* D ieses Referat wurde am ersten K ongress der Jugoslavischen Pa- diatrischen G esellschaft am Bled, 1934, vorgetragen.

112

nicht gleichmassig verbreitet war. Kinder der Beratungsstelle ergaben 7,91%, der Poliklinik 7,55%, und die der Kranken- abteilung 24,36% Rachitiker. Wir sind geneigt zu glauben, dass das Material der Krankenabteilung genaueste Angaben iiber die Rachitishaufigkeit bei uns liefern kann, da man auf dieser Stelle die erwahnte Krankheit am besten verfolgen konnte. Dagegen ware das Material der Beratungsstelle, wo man energische antirachitische Prophylaxe ausfiihrt, sowie das Material der Po­liklinik, wo man auf akute Krankheiten mehr achtet, flir die Frage der Rachitishaufigkeit im unseren Lande nicht massge- bend.

Die grOsste Zahl der Rachitiker wurden bei den Bauern- kindern beobachtet (25%), ferner bei den Kinder der Arbeiter, Dienstmadchen und Bedienter (21,10%), Beamten und Offiziere (20,14%), und die niedrigste Zahl bei den Kindern der AngehO- rigen freier Berufe, Kaufleuten und Handwerkern (12,9%).

Unsere Forschungen weisen einen engen atiologischen Zu- sammenhang zwischen der Sonnenbestrahlung und der Rachi­tishaufigkeit auf. Zu dieser Feststellung fiihrte uns das Ver- gleichen der Stundenzahl der Sonnenbestrahlung in verschiede- nen Jahren — respective die Zahl der hellen und dunklen Tage — mit der Rachitisfrequenz in den darauffolgenden Jahren. Auf diese W eise erwies sich das Jahr 1933, was die Stundenzahl der Sonnenbestrahlung betrifft, als niedrigste, mit nur 2027 Son- nenstunden, wogegen die vorhergehenden Jahre durchschnittlich 2223 Stunden der Sonnenbestrahlung aufwiesen. Gleichzeitig konnten wir feststellen, dass das Jahr 1933 im Bezug auf die dunklen Tage (insgesamt 137) erste Stelle im Vergleich mit anderen Jahren (durchschnittlich 101) einnimmt.

Wie auch zu erwarten war — wenn man das enge Ge- bundensein zwischen der Dauer der Sonnenbestrahlung und Rachitiserscheinung im Auge behalt, — hat unser Material ge- zeigt, dass die Rachitishaufigkeit in entgegengestztem Verhalt- niss zu der Stundenzahl der Sonnenbestrahlung und in direktem Verhaltniss mit der Zahl dunkler Tage steht: inwiefern ein Jahr weniger Stunden der Sonnenbestrahlung, mit entsprechend ver- mehrten dunklen Tagen, enthalt, insofern erhbht sich auch die Zahl der rachitischen Sauglinge im folgenden Jahre. Wahrend in Jahren 1930/31/32/33 der Prozentsatz der rachitischen Kinder 5,35 ausmacht, erhoht er sich im Jahre 1934, gerechnet nach der Zahl aller Sauglinge, auf 27,14%.

Was den atiologischen Zusammenhang zwischen Rachitis und Ernahrung betrifft, kamen wir zu folgenden B eschliissen: Bei unseren rachitischen Kindern sind in der Mehrheit solche, die nur kurze Zeit ausschliesslich an der Brust genahrt waren (62,3%), als solche die langere Zeit an der Brusternahrung blieben (8,5%). Was das Termin entgiiltiger Entwohnung be­trifft, fanden wir das diese nur bei 28,81 % der Rachitiker in regelmassiger Zeitspanne, bei 47,54% vor, sowie bei 23,72% nach dieser Zeitspanne eintraf. Diesen Tatsachen entsprechend kOnnte man eher von der Rachitisgefahrdung derjenigen Kin­der sprechen, die kurzer als iiblich ausschliesslich an der Brust bleiben, sowie derjenigen bei welchen der entgiillige Obergang zu der Erwachsenenernahrung friiher ais vorgeschrieben erfolgt, was jedenfalls im Gegensatz zu der Meinung einiger Autoren steht, welche verlangerter Brusternahrung sozusagen rachitogene Wirkung zuschreiben. Ausschliessliche kiinstiiche Ernahrung kommt bei unseren Sauglingen als rachitogenes Faktor kaum in die Frage, da die Zahl kiinstlich ernahrter Kinder (von der Ge- burt an) minimal ist.

Die Untersuchung des poliklinischen Materials unterstiizt die Meinung jener Autoren die den Ernahrungsstorungen ge- w isse Bedeutung in der Rachitisatiologie zuteilen. Bei 31,78% unserer Rachitiker wurder namlich schon vor der Rachitis- diagnose Ernahrungsstorungen fesfgestellt, wahrend sie sich bei anderen Kindern der Poliklinik nur in 23% der Falle zeigten. Eine atiologische Beziehung von Lues und Rachitis konnten wir nicht feststellen, obwohl sie von gewissen Autoren betont wird.

Unter den klinischen Erscheinungen der Rachitis wurden drei wichtigsten Symptome — Kraniotabes, Rosenkranz, Epiphy- senauftreibung — beobachtet. Das erste wurde in 30,05%, das zweite in 36,20%, das dritte in 13,1% der Falle wahrge-

nommen. Folgende weniger zuverlassige Symptome — Unre- gelmassigkeiten im Verschluss der Fontanelle w ie auch des Zahndurchbruch — wurden in 38,46%, respective 50% der Falle gefunden.

Deformationen am Kopfe, am Thorax und an den Extremi- taten findet man in verhaltnissmassig niedriger Zahl der Falle, was unserem Material aus mittleren und leichteren Fallen zu- zuschreiben ist.

Milztumor wurde in 21,8% der Falle beobachtet. Ner- venerscheinungen ausserten sich immer im leichten Grade. Zu- riickbleiben der Inteligenz erwiesen nur schwere — bei uns seltene — Falle auf. Myopathien sahen wir nur in der Form der Hypotonie; Myatonie wurde nicht beobachtet.

Wir fanden dass viele Rachitiker, trotz der starken Haut- blasse, keine Veranderung im Blutbilde ergaben. Auch bei sol- chen Rachitiker bei denen wir Veranderungen im Blutbilde fest- stellten, konnen wir dieselbe nicht ohne Vorbehalt der Rachitis zuschreiben, da unsere rachitische Kinder gewOhnlich noch mit einer anderen Krankheit in die Klinik kamen.

Unsere rachitische Kinder weisen grOsstenteils StOrungen allgemeinen Zustandes auf. Sie bleiben im Gewicht zuriick im Vergleich mit den Kinder ihres Alters. Dieses Zuriickbleibenist besonders bemerkbar von 6. bis zum 18. Monat. (Mit 6Monate ein Gewichtsunterschied 1227 Gr., mit einem Jahr 2370 Gr., mit 18 Monate 1970 Gr.). Wir haben Rachitis auch bei den iiberfiitterten und pastosen Kindern festgestellt, aber viel selte- ner als bei unterernahrten.

Diagnose der Rachitis haben wir hauptsachlich auf Grundder klinischen Symptomen festgestellt. Fur die Priifung ob essich um floride Rachitis handelt, muss eine rOntgenologische Untersuchung vorgenommen werden, denn auch bei unserem Material gab es Falle mit ausgesprochenen klinischen Rachitis- zeichen, bei denen jedoch Rontgenaufnahme keine rachitischen Knochenveraanderungen zeigte. Diese Vorsicht gewinnt beson­ders an Wichtigkeit, seitdem bekannt ist, dass bestrahlte Ergo- sterinpreparate nicht ganz gefahrlos sind, sowie dass ihre Hy- perdosierung verschiedenartige Schadigungen bei dem Kinde hervorrufen kann.

Wenn wir beachten, dass Preparate des bestrahlten Ergo- sterin Schadigungen hervorrufen kOnnen, besonders wenn sie in profilaktischen Zwecken gesunden Kindern gereicht werden, wie auch dass die Bestrahlung mit der Quarzlampe kein Mittel flir die Massenprophylaxe der Rachitis darstellt, hingegen wie- der Lebertran oft ungeniigende Mengen des D-Vitamins ent­halt, stellt sich die Frage eines rachitoprofilaktischen Mittels auf, welches in breitem Ausmasse und ohne grosse Ausgaben unseren Kindern dargeboten werden konnte. D ieses Mittel liegt, unserer Oberzeugung nach, in planmassiger Ausniitzung der Sonnenenergie unseres Klimas, respective Ultraviolettstrahlen unserer Atmosphere.

Unser Land befindet sich zwischen 40,24 und 46,30 Brei- tengrand der nbrdlichen Erdhalfte, dass heisst, auf der unteren Grenze der sogenanten rachitogenen Zone, welche sich von 40 bis 60 Breitengrad der nOrdlichen Erdehalfte verbreitet. Unser Land grenzt mit jener Zone (unter 40 Breitengrad) in welcher, der klimatischen Bedingungen nach, Rachitis im grOsseren Masse nicht verbreitet sein solite. Tatsachlich, erreicht die Sonne in grosseren Teilen unseres Landes jeden Tag, im Som­mer wie im Winter, die H5he von 35 Grad iiber den Horizont, auf welcher sie nach den schon erwahnten Forschern ihre anti­rachitische Wirkung entwickelt, mit anderen Worten sie sendet uns geniigende Menge der Ultraviolettstrahlen zur natiirlichen Rachitisprophylaxe.

Wo die Helioprophylaxe, aus irgendwelchen Griinden nicht ausfiihrbar ist, soil, unserer Meinung nach, die Rachitisprophy­laxe durch Lebertran ausgefiihrt werden. Dadurch kann nicht leicht eine Hyperdosierung oder Schadigung entstehen, wie bei den Preparaten des bestrahlten Ergosterins.

Die Tatsache dass wir im unseren Rachitismaterial oft entweder Kinder die zu friih von der Brust entwOhnt waren oder solche die zu lange gestillt wurden, trafen, zeigt dass bei unserem Volke weitere Aufklarungen im Bezug auf Sauglingser- nahrung erforderlich waren.

Iz kr. univerz ite tske p ed i ja t r ičke klinike u Z a g re b u ; (upravnik prof. E. Mayerhofer).

Anem ije kod rahitisa.Dr. Stojan K a l u đ e r s k i v. asistent.

O rahitičnim anemijama, to jest anemijama kod dosta oprečna i često neprecizna i nejasna. Kod nas,rahitisa, se zadnjih godina u stranoj literaturi dosta koliko je meni poznato, tim pitanjem se pozabavio samopisalo. O tome pitanju su mišljenja pojedinih autora D r a g i š i ć u svojoj radnji: Rahitis — nacionalno i

113

socijalno pitanje. Rahitis je kod nas jedno vrlo rašireno oboljenje, možda više nego što se to misli. Kao što znamo, može da ima razne komplikacije i vrlo teške posljedice. Iz ovoga se vidi, da je rahitis za nas pedi­jatre i liječnike uopće jedno od najvažnijih oboljenja. Sve ovo me je potaklo, da se malo pozabavim sa tim pitanjem.

Što se tiče anemije kod rahitisa, postoji nekoliko važnih pitanja.

Prvo: D a li j e a n e m i j a o b l i g a t a n s i m p t o m z a r a h i t i s ?

U ovom pitanju se mišljenja pojedinih autora skoro sasvim slažu. M a r f a n je, na osnovu svojih kliničkih opažanja, došao do rezultata, da 90— 95% rahitičara, u stanovitim fazama bolesti, pokazuju alteraciju hemato- poetičnog sistema. B o h n pak samo kod 3 od 100 rahitičara nije našao nikakove anomalije krvi. K l o t z je zapazio, da je anemija kod rahitisa vrlo česta. O p i t z kaže, da je anemija jedan simptom, koji vrlo često dolazi kod rahitisa.

Naša istraživanja u tome smislu su ista. Samo 5— 10% rahitičara nisu imala nikakove znakove ane­mije. Dakle anemija nije obligatna za rahitis, ali ga skoro stalno prati. Moram odmah u početku naglasiti, da slučajeve nisam birao, već sam im uzimao krv re­dom kako su dolazili na kliniku, odnosno u ambulantu.

Drugo pitanje: K o j e f o r m e a n e m i j a n a l a ­z i m o n a č e š ć e k o d r a h i t i s a i d a li p o s t o j i n e ­k a k r v n a s l i k a k a r a k t e r i s t i č n a za r a h i t i s ?

I u ovom pitanju se mišljenja pojedinih autora u glavnom slažu. M a r f a n je u većini slučajeva rahitisa našao u stanovitoj fazi promjene krvi, u smislu općih anemija prvoga djetinjstva. Pseudoleukemičnu anemiju ( J a k s c h , L u s e t ) je rjeđe našao. A još rjeđe oligo- sideremičnu anemiju. Po F i n k e l s t e i n u su obične anemije češće nego pseudoleukemična anemija. K l o t z je našao sve stepene anemija, pa sve do tipa J a k s c h - H a y e m . N a e g e l i spominje pseudoleukemičnu ane­miju, alimentarne anemije i druge.

Iz priloženih tabela se vidi, da se kod većine slu­čajeva visina hemoglobina kreće između 50 i 65. Broj eritrocita je kod većine u glavnom između 4 — 5,000.000.

Index bojenja oko 0'8, a broj leukocita od 8 —- 16.000. Iz ovoga možemo zaključiti, da je visina hemoglobina više smanjena, nego broj eritrocita i da većinu anemija prati manja ili veća leukocitoza.

Mi smo dobili u većini slučajeva sliku obične sekundarne anemije, sa sniženjem hemoglobina do 11 (Sahli), smanjenjem broja eritrocita do 1,300.000 i po­većanjem broja leukocita do 26.000. Slučajevi sa leu- kocitozom preko 20.000, imali su i drugi klinički nalaz. U diferencijalnoj slici našli smo obično limfocitozu, mononukleozu i skretanje krvne slike u lijevo. Nađeni su češće i eritroblasti, a katkada i mielociti. Imali smo i nekoliko teških anemija sa kliničkom slikom pseudo- leukemične anemije J a k s c h - H a y e m . Iz svega ovoga se dade zaključiti, da ne postoji karakteristična krvna slika za rahitis.

Treće pitanje: Š t a j e e t i o l o g i j a a n e m i j e k o d r a h i t i s a i k a k v a j e v e z a i z m e đ u a n e ­m i j e i r a h i t i s a ?

U ovom pitanju strani autori nikako ne mogu da se slože. Kod ovog pitanja su mišljenja pojedinih autora vrlo oprečna. No ipak ih uglavnom možemo podijeliti u dvije grupe. Sa jedne strane su oni, koji zastupaju mišljenje, da su kronične infekcije i intoksikacije uzro­kom anemije kod rahitisa dok drugi drže, da su ane­mije kod rahitisa alimentarnog porijekla. No ima ih i takvih, koji se drže po srijedi, ili smatraju, da ima i drugih uzroka, ali ih ne preciziraju.

Mišljenja o vezi između anemije i rahitisa se dosta slažu. Skoro svi autori su mišljenja, da ne postoji između anemije i rahitisa neka etiološka veza. Neki su i ovdje neodlučni.

Spomenuti ćemo prvo M a r f a n a, koji je najčešće i najviše pisao o tom pitanju. Da bi nam jasnije bilo njegovo mišljenje, moramo prije opisati rezultate nje­govih istraživanja o uzrocima i patogenezi rahitisa. On drži, da su uzroci rahitisa sve infekcije i intoksikacije,

114

koje nastupe zadnjih mjeseci intrauterinog života, do konca prve godine. (Lues, Tbc., dugotrajne i opetujuće bronhopneumonije, persistirajuće nazalne difterije i razne supuracije kože. Zatim gastrointestinalni poremećaji, poremećaji u ishrani i otrovi, [toxini] koji prelaze od oboljele majke).

Misli, da su ozljede rahitičnih kostiju jedna vrsta fibrozne hondromielitide, sa prestankom okoštavanja, koje se obično i najčešće lokalizuju u zoni okoštavanja. Uslijed ove lokalizacije procesa, u lakim slučajevima rahitisa, velike partije koštane moždine su intaktne i hematopoeza se može normalno razvijati.

Novijim istraživanjima je došao do zaključka, da infekcije i intoksikacije djeluju na organizam tako, da ne može da stvara ergosterol, niti ga može fiksirati i dijeliti poslije organizmu, te tako nastaje rahitis.

Što se tiče anemija misli, da su i one posljedica infekcija i intoksikacija. Dugotrajne infekcije i intoksi­kacije djeluju destruktivno na eritrocite u krvi i uspo- ruju njihovo stvaranje. Tako tumači manjak krvi kod rahitisa. Kada ta destrukcija dugo traje, organi postaju aktivniji, da nadomjeste manjak, izbacuju mlade forme. Dalje, većina infekcija i intoksikacije stvara veću aktiv­nost limfatičkih organa, tako nastaje leukocitoza. A smanjenje hemoglobina svodi na manjak na željezu, jer majčino mlijeko ga ne sadrži u dovoljnoj količini. On je uglavnom protiv alimentarnog porijekla anemije kod rahitisa, ali ga apsolutno ne iskjučuje.

Što rahitične promjene kostiju i amenija dolaze obično zajedno misli, da to nije radi toga, što među njima postoji direktna veza, već zato, što su rezultat istoga uzroka, kroničnih infekcija i intoksikacija.

Svoje stanovište u pitanju anemija rahitičara pre­cizira Marfan ovako: „Anemija kod rahitičara ne zavisi od lezija koštane srži, koje karakteriziraju ovo stanje, nego je ona rezultat istih uzroka. Na taj način dadu se razjasniti odnošaji između rahitisa i anemije, koja ga pravilno prati".

C z e r n y i K l e i n s c h m i d t skoro sve anemije dječjeg doba svode na konstitucionalnu slabost i ošte­ćenje pri ishrani (mlijeko i brašno), i drže sve etiološki nerazjašnjene dječje anemije, naročito poslije prve go­dine, za alimentarne. To svoje mišljenje baziraju na tome, što se malokrvnost pri racijonalnoj ishrani po­pravlja, istina poslije duljeg vremena, bez ikakvih me­dikamenata, pa se i slezena smanji.

C z e r n y drži, da je najčešći uzrok alimentarne anemije u dječjem dobu dugotrajna jednostrana ishrana mlijekom, koja kod izvjesne djece dovodi do anemije. Naglašava kod izvjesne zato, jer misli, da je za posta­nak anemije potrebna i konstitucionalna dispozicija, jer pri jednakoj ishrani samo pojedina djeca postaju ane­mična.

K l e i n s c h m i d t je našao, da su od 45 slučajeva alimentarne anemije 12 bili partus praematurus, 9 bli­zanaca, 3 trojci i 5 su jasno pokazivali, da su rođeni kao debilni. Dakle i on potvrđuje to mišljenje o dis­poziciji.

Što se tiče patogeneze alimentarne anemije C z e r n y misli, da mlijeko kod djece, koja disponiraju za to, aktivno oštećuje stvaranje krvi. To djelovanje svodi na manjak alkalija, koji pri jednostranoj ishrani mlijekom nastaje u crijevima, kao posljedica stvaranja saponina. Poboljšanje anemije nastaje tek onda, kada pri odgo­varajućoj ishrani i redukciji mlijeka organizam do­stigne stepen alkalnosti, koji odgovara visini kiselih produkata izmjene tvari. Da li je kod alimentarnih ane­mija spriječeno stvaranje krvi, ili je pojačano razaranje ne može sa sigurnošću reći.

Nalazi anemiju bez rahitisa i rahitis bez anemije, a i kad su u kombinaciji, nije našao nikakvu paralelu

u stepenu. Na osnovu toga, otklanja svaku etiološku vezu između anemije i rahitisa.

W i e l a n d , R o h m e r , K l e i n , B a u m a n n , M a ­c k a y isto drže, da su anemije kod rahitisa skoro uvi­jek alimentarnog porijekla, samo što se tiče patogeneze misle, da je glavni uzrok tome siromaštvo željeza u hrani.

Op i t z naglašava, da ima slučajeva teške anemije, koji nemaju nikakovih simptoma engleske bolesti, dok ima težih rahitičara bez ikakve anemije. On misli, da je rahitis koordinirano oboljenje, koje nastaje zbog neracionalne ishrane kao i anemije.

K l o t z je našao, da teže anemije često idu sa tumorom lienis, nerijetko i sa otokom jetre i limfnih žlijezda. Drži, da sindrom: rahitis, teška anemija, tumor lienis nije rijedak. Naglašava, da samo maleni broj teških rahitičara pokazuje teške anemije. Misli, da su anemije kod rahitisa posljedica specifičkih i nespeci- fičkih infekcija, naročito konstitucionalno slabijih do­jenčadi. Zatim, da alimentarni momenti igraju važnu ulogu, naročito kod anemija pri ishrani kozjim mlijekom.

Po F i n k e l s t e i n - u postoji anemija bez rahitisa i rahitis bez anemije. Ne fiksira uzroke anemije kod rahitisa, ali vjeruje, da kod pseudoleukemične anemije postoji i kongenitalna hipofunkcija stvaranja krvi.

F r e u d e n b e r g je ustanovio, da se kod defor­miteta grudnog koša može pipati slezena, a da nije povećana. Isto tako sumnja u genetičku vezu između anemije i rahitisa. Na kraju završava, da premda se veza između anemije i rahitisa ne može dokazati, ne može se potpuno ni isključiti.

Što se tiče rahitičara u Jugoslaviji D r a g i š i ć je našao, da anemija nije obligatan simptom kod težeg rahitisa, ali se vrlo često nalazi. Zatim, da teški rahi­tičan pokazuju dosta često teške anemije. Misli, da su kod našeg rahitisa, a specijalno kod seljačke djece za postanak anemije alimentarni momenti od pretežne važnosti. Predugo dojenje je svakako i ovdje važan etiološki faktor. Drži, da rahitična anemija nema nika­kove veze sa rahitisom kao bolešću i sa D avitami- nozom.

Naši nalazi u tome pogledu su u glavnome isti. Anemije kod naših rahitičara su pretežno alimentarne anemije, no ne možemo potpuno isključiti ni druge uzroke. Sindrom rahitis, anemija gravis i tumor lienis je dosta čest. 0 nekoj uzročnoj vezi između anemije i rahitisa ne može biti ni govora, jer bi se onda pri davanju antirahitičnih faktora popravljala i anemija, što nije slučaj. Kada bi rahitis kao takav bio uzrokom anemije, onda bi patološke promjene koštane moždine išle paralelno sa jačinom anemije, što ne stoji. Moderni patološko-anatomski nalaz negira primarna oštećenja koštane moždine kod rahitisa. I to govori u naš prilog.

Z u sam m en fassu n g .Ass. Dr. S t o j a n K a l u đ e r s k i : U b e r A n e m i e n b e i

R a c h i t i s .Mit Riicksicht auf die noch immer unbeantwortete Frage

der rachitischen Anamien, untersuchte der Autor das Blut bei 80 (achtzig) Fallen von Rachitis. Es waren dies keine beson- ders ausgesuchten Falle, sondern sie wurden haematologisch untersucht in jener Reihenfolge, wie sie zur klinischen Behan- dlung kamen.

Die Anamien sind bei Rachitis kein obligatorisches Sym­ptom, aber bei unserem Materiale sehr haufige Befunde. Auf Grund dieser Untersuchungen kann ich die Befunde der ande- ren Autoren bestatigen, dass die Rachitis kein eigenes Blutbild besitzt. Bei meinen Fallen fand ich eine bedeutende Verringe- rung des Haemoglobins, eine Herabsetzung der Erytrocytenzahl, nur eine Erhohung jener der Leukocyten. Bei der Differenzie- rung fand ich: Lymphocytose, Mononukleose und Linksver- schiebung des Blutbildes. Die betreffenden Befunde werden auch graphisch dargestellt.

115

In der Darlegung der beiden hauptsachlichen und ganz gegensatzlichen Anschaungen fiber die Beziehung der Anamie zur Rachitiserkrankung und iiber die Entstehung der Anamie bei der Rachitis ( M a r f a n - C z e r n y ) schliesst sich der Autor jener Ansicht an, welche bei uns D r a g i š i ć vertritt, dass nam- lich zwischen der Rachitiserkrankung und der Anamie keinerlei Beziehung besteht und dass die Rachitisanamien unseres Ma­t e r ia ls in der iiberwiegeden Mehrheit der Falle a l i m e n t a r e n U r s p r u n g e s s i n d .

L iteratura.C z e r n y . Handbuch des Kindesernahrung (Czerny-Keller)

1928. — D r a g i š i ć . Slovanski zbornik ortopedicky r. VIII. s.2. (1933). — F i n k e l s t e i n . Lehrbuch der Sauglingskrankheiten (1924). — F r e u d e n b e r g . Handbuch der Kinderheilk. Pfaundler- Schlossman (1931). — K l o t z . Handbuch der In. Med. (1926). — Ma r f a n . Nourrisson, de Juillet 1931. — N a e g e l i . Blut- krankh. u. Biutdiagn. (1923). — O p i t z . Handbuch der Kinder­heilk Pfaundler-Schlossman (1931).

E K S P E R I M E N T A L N A S A O P Ć E N J A .

Iz m ed ic in sk e k lin ike U niverziteta K raljevine Ju goslav ije u Z agrebu; (upravn ik : prof. dr. Karlo R adoničić).

Peroralna terapija kalcijem.(Pokusi s kalcijskim kinatom)

Dri B. B r a u s i l i M. B u d a k , klinički asistenti.

U vezi s našim slučajem paratireoprivne tetanije (Wiener Archiv 1935, knjiga 35) gdje smo postigli vrlo dobre rezultate davanjem D-vitamina, specijalno nas je zanimala i peroralna aplikacija kalcijskih soli. Ima tome više razloga. Ponajprije obzirom na naš spomenuti slučaj, kojemu je bilo potrebno kroz godine stalno davati injekcije kalcija i paratireoideje, a kasnije velike doze D-vitamina. Stalno smo išli za tim da nađemo koji dobar peroralni kalcijski preparat, koji bi bar donekle mogao da odgodi davanje injekcija ili bar smanji potrebne doze D-vitamina, koji Sclm po sebi ima stanovite opasnosti kod duljeg davanja tako velikih doza. Mi smo kod bolesnice višeput kontrolirali kalcij u krvi i mogli smo se osvjedočiti, da je kod nje baš kalcij u krvi bio apsolutno mjerodavan za nastup nje­nih tegoba tj. grčeva. Čim bi nivo spao ispod 8 mg %, već su se javljali prvi simptomi. Prema tome smo imali kod nje u našem daljem radu sigurno mjerilo za vri­jednost raznih peroralnih kalcijskih preparata, jer nam je već subjektivno osjećanje njezino bilo pouzdanim dokazom za valjanost preparata. To je tim važnije, što pretrage kalcija nije moguće vrlo često praviti, jer nam je uvijek potrebna krv iz vene, a baš se vene u tim slučajevima moraju osobito čuvati, jer mogu imati vitalno značenje. Osim toga i financijalna strana te terapije je od velike važnosti, jer su paratireoideja i D-vitamin, a isto tako i injekcije kalcija dosta skupi, osobito stoga, što ih u tim slučajevima treba uzimati cijeli život. Osim običnih prepara ta : calcium lacticum, gluconicum, gly- cerophosphoricum itd., pokušali smo cijeli niz specija­liteta. Nažalost morali smo se ubrzo uvjeriti, da svi ti peroralni preparati nisu mogli niti najmanje da za­priječe nastup napadaja. Od naprijed spomenutih jedino je kalcijum glukonikum pokazao neko djelovanje, te je bar u većim dozama mogao usporiti razvitak simptoma.

Tako, u potražnji za daljnim kalcijskim prepara­tima, našli smo slučajno čitajući o farmakologiji kinina govora o kalcijskom kinatu. To je spoj kalcija i kinin- ske kiseline, a dobiva se kao sporedni produkt kod fabrikacije kinina nakon nekih procedura čišćenja. Pošto se taj spoj ne nalazi u prometu, to smo se obratili na veliku kininsku tvornicu „Amsterdamsche Chininfabrick" u Amsterdam, koja nam je najpripravnije poslala veću količinu te soli na ispitivanje. Ponajprije smo davali našoj bolesnici čistu so, a kasnije smo je miješali sa šećerom, premda i sama nije neugodna za uzimanje. Odmah smo vidjeli, da se ta so bolje rezorbira od drugih, jer je bolesnica mogla dulje zategnuti s injek­cijama i smanjiti dozu D-vitamina. Odlučili smo stoga, da to naše opažanje i eksperimentalno potvrdimo i to tim više, što gotovo na svim poljima medicine postoji

potreba za dobrim peroralnim kalcijskim preparatima. Nisu tu samo tuberkuloza, rahitis, graviditetna i dječja tetanija, razna krvarenja, zatim anafilaktična oboljenja kao astma, kolitis mukoza, urtikarija, peludna kijavica itd., nego sve opće slabosti, rekonvalescenca, razdraž- ljivost živčanog sistema, trudnoća, dojenje, frakture, raštenje zuba, malokfvnost i još mnoga druga obolje­nja, jer je za sva ta poznato, da većinom dobro reagi­raju na aplikaciju kalcija ili samog ili u kombinaciji s drugim sredstvima, ponajčešće s D-vitaminom. U posljednje vrijeme se kalcij upotrebljava dosta kod infekcioznih bolesti, specijalno kod pneumonije.

Postoje zapravo dva tabora u ocjenjivanju vrijed­nosti kalcijske terapije. Jedni su autori dosta skeptični, dok ipak velika većina ne može zanijekati stanovite uspjehe, a praktično iskustvo svakog pojedinog liječnika govori u prilog što šire upotrebe kalcija i nema gotovo liječnika koji s kalcijem skoro dnevno ne radi. Već je V o o r h o v e ustanovio da, iza povećanog primanja kalcijskih soli, dolazi u tijelu do gomilanja tih soli, a to je kasnije H e t e n y i i eksperimentalno potvrdio. R u b n e r smatra, da je za svakog odraslog čovjeka potrebno dnevno između 0'42—0 5 2 g Ca, dok djeca trebaju najmanje 1 g Ca dnevno zbog rasta kostiju. Tačnim istraživanjima je ustanovljeno, da se hrana gotovo svih naroda približava, kako G y o r g y kaže, opasnom minimumu i da je štaviše često količina kal­cija ispod minimuma. Ova konstatacija otvara nove vidike za kalcijsku terapiju, jer što vrijedi za zdrave, vrijedi još više za bolesne, gdje je potreba za kalcijem još mnogo veća zbog regenerativnih procesa.

Visina kalcija u krvi je od velike važnosti za nor­malno odvijanje funkcija mišića i živaca. Zbog pada kalcija nastupaju razne razdraženosti nervnog sistema, koje postižu svoju kulminaciju u tetaničkim grčevima. Nije međutim mjerodavna apsolutna količina kalcija u krvi, nego količina slobodnih iona, a ovi zavise o fi- zikalno-kemičkim osebinama miljea u kojem se nalaze, a to je u ovom slučaju serum i tkivni sok. R o n a i T a k a h a s k i su pokazali, da povećanje koncentracije vodikovih iona t. j. jače zakiseljenje tkiva pogoduje razvitku kalcijskih iona. Po tom su nam razumljivi te­rapeutski uspjesi sredstava koja mogu utjecati bar pro­lazno na smanjenje tetaničkih simptoma, a ipak nemaju kalcija (na pr. amonijski klorid). S tim u vezi htjeli bi dometnuti, da na temelju alkaloze tkivnih sokova nastupaju dva poznata sindroma, a to su hiperventila- ciona i želučana tetanija. Hiperventilacijom (forsiranim dubokim disanjem) se gubi ugljična kiselina iz krvi i tim se smanjuje kiselost tkiva a ionizacija kalcija po­staje slabija i eto tetanije. Isto vidimo i kod želučane

116

tetanije, jer tu organizam gubi mnogo kiselih iona, bijujući neprestano cijeli želučani sadržaj sa solnom kiselinom. Na sličan se način tumače i razni tetanički napadaji, koji nastupaju iza operacija ili narkoza. Kod same operacije i narkoze nastupa, doduše, zakiseljenje sokova, ali nakon nekoliko dana dolazi do kontra- reakcije u obratnom smjeru tj. do alkaloze i onda je razumljiv postanak tetaničkih simptoma. Dobro je po­znavati mogućnost takvih slučajeva da se uzmogne provesti ispravna terapija.

Što se tiče graviditetne tetanije ona nastupa zbog toga, što fetus treba dosta kalcija za svoju građu, a ta se tetanija može terapeutski zapriječiti, te sada na pr. H o f f energično odbija potrebu prekinuća trudnoće u tim slučajevima, kako je bilo s nekih strana predlagano.

Kod nas je ispitivao odnos kalcija prema tuber­kuloznom procesu K u š a n koji je svoje rezultate publi­cirao u prošlom godištu našeg Vjesnika, aii je on ispi­tivao samo intravenoznu aplikaciju, te stoga to ne ulazi u okvir našeg razlaganja. Isto tako ne ćemo se baviti ulogom paratireoideje, koja je inače od velike važnosti za promet kalcija u organizmu, jer se, izuzevši napri­jed spomenutu tetaniju paratireoprivnu, kod svih na­brojanih slučajeva radi o normalnom radu paratireo­ideje, a smetnje nastaju samo zbog nedovoljne koli­čine kalcija, D-vitamina ili zbog promjene u reakciji tkiva.

Prve naše pokuse napravili smo na kunićima i to tako, da smo im ustanovili najprije nivo kalcija u krvi, a zatim smo im sondom dali 120 mg Ca pro kg te­žine i svaki sat smo ispitivali kalcij u krvi, koja je bila uzeta direktno iz srca. Za ispitivanje smo upotre- bili tri preparata i to kalcijum laktikum, glukonikum i kinatum. Kalcij je bio određivan po d e W a a r d - o v o j metodi i to većinom in duplo.

K u n i ć A. 2,90 kg.Početna vrijednost Ca 13 mg%Dobio 120 mg pro kg kao calc. lact.Nakon 1 sata 14,10 m g %

2 sata 13,60 mg%3 sata 13,10 mg%4 sata 13,10 mg%

Tu imamo najveće povećanje iza prvog sata i to 8%-K u n i ć B. 2,50 kg.Početna vrijednost Ca 12,20 mg%Dobio 120 mg kao calc, gluconic.Nakon 1 sata 14,20 mg%

2 sata 13,30 mg%3 sata 12,60 mg%

Tu je povećanje nakon 1 sata 16% •K u n i ć C. 3,20 kg.Početna vrijednost Ca 11,50 mg%Dobio 120 mg Ca pro kg kao calc. chinat.Nakon 1 sata 15,00 mg%

2 sata 14,20 mg%3 sata 12,10 mg%4 sata 11,90 mg%

U ovom slučaju imamo povećanje od 30%. Razlika u porastu krivulja vidi se lijepo iz priložene tabele. Kod istih kunića smo slijedeću sedmicu izmijenili so i rezultati su bili slijedeći: kunić A. je dobio kalcij- ski kinat, te je pokazao povećanje nakon 1 sata za 22% , kunić B. s kalcijum laktikum povećanje za 6%, a kunić C. s kalcijskim glukonatom povećanje za 10%- Iz ovih brojaka i iz priložene tabele vidi se jasno mnogo bolji porast kalcija u krvi iza davanja kalcij- skog kinata.

Nakon toga smo istu stvar ispitivali na bolesni­cima, ali smo tu morali dati mnogo manju dozu te su zato i povećanja kalcija u krvi mnogo manja. Za ma­nju dozu smo se morali odlučiti zato, što je poznato

da specijalno želudac ne podnosi veće doze kalcija. Uzeli smo samo 12 mg kalcija pro kg težine, a kod kalcijum laktikum je već kod te doze nastupila mučnina kod bolesnika i slabo opće osjećanje.

1. slučaj: Jap. L. (Tbc s pneumotoraksom) dobioje 12 mg Ca pro kg u formi kalcijskoj laktata

Početna vrijednost 15,2 mg%Nakon 1 sata 14,8 mg%Nakon 2 sata 15,2 mg%

2. slučaj: Kef. M. (Tbc s pneumotoraksom) dobila je 12 mg Ca pro kg isto u formi kalcijskog laktata

Početna vrijednost 13,6 mg%Nakon 1 sata 13,6 mg%Nakon 2 sata 14,0 mg%Nakon 3 sata 13,8 mg%

3. slučaj: Jel. A. (Tbc lobi sup. d.) dobio je 12 mg Ca pro kg kao kalcijski glukonat

Početna vrijednost 10,4 mg%Nakon 1 sata 10,4 mg%Nakon 2 sata 10,6 mg%

4 slučaj: Štru. I. (Tbc lobi sup. s.) dobio je kal­cijski glukonat i to 11 mg Ca pro kg

Početna vrijednost 14,0 mg%Nakon 1 sata 14,0 mg%Nakon 2 sata 14,0 mg%

5. slučaj: Met. A. (Tbc lobi sup. d.) dobila je 12 mg Ca pro kg u formi kalcijskog kinata

Početna vrijednost 9,6 mg%Nakon 1 sata 10,5 mg%Nakon 2 sata 11,2 mg%Nakon 3 sata 10,9 mg%

6. slučaj: Šilj. K. (Tbc s pneumotoraksom) dobilaje 12 mg Ca pro kg u formi kalcijskog kinata

Početna vrijednost 10,0 mg%Nakon 1 sata 12,0 mg%Nakon 2 sata 13,2 mg%Nakon 3 sata 12,6 mg%

Kako se iz navedenih brojeva vidi postoji kod prvih dvaju bolesnika prosječno povećanje kalcija u krvi oko 2,9%, dakle gotovo nikakvo, a slično je i kod druga dva slučaja, dok je kod zadnje dvojice prosječno povećanje iznosilo oko 24,4%. Iz pokusa na životinjama i iz ovih na bolesnicima vidimo, da nam je najbolji rezultat dao kalcijski kinat i sad nam je

117

jasno njegovo dobro djelovanje kod naprijed navedene bolesnice. Intetesantna je činjenica, da je kod kunića

.nastupilo najveće povećanje već iza prvog sata, a kod bolesnika tek iza drugog sata. Možda je kod kunića išla rezorpcija brže zb og toga što su oni dobil i veću količinu.

Dalje će naše nastojanje ići za tim da pokušamo razjasniti, zašto se baš kalcijski kinat bolje rezorbira od drugih soli . Izgleda da tu igra neku stanovitu ulogu izvanredna topivost te soli i eventua lno specif ično dje ­lovanje kininske kisel ine na stanične membrane u cri­jevu. Svakako je to pitanje vrlo kompleksno i dosta zamršeno. D o sa d je s igurno ustanovljeno za kalcijske soli, da se rezorbiraju na taj način, da dolaze u doti­caj sa žuči, koja ih uz pomo ć masti priređuje za re- zorpciju. Tu se, naime, stvaraju kompleksni spojevi kalcija, žučnih k isel ina ( tauroholne i g l ikoholne) ,te masnih kisel ina ( T e l f e r ) . Masti ne smije biti previše, jer inače ostavlja kalcij organizam u obliku netopljivih kalcijskih sapuna ( spojevi kalcija i masnih kisel ina). Da je žuč od neophodne važnosti za rezorpciju, do­kazali su pokusi T a m m a n n - o v i , koji je u eksperi­mentu napravio f istule žučnih vodova tako, da je sva žuč tekla napolje. Kod tih životinja nije se kalcij g o ­tovo nikako rezorbirao. Sl ično se događa i kod ljudi, koji boluju na kataralnoni ikterusu ili kod raznih op­strukcija holedohusa . U tim slučajevima se može o m o ­gućiti rezorpcija jed ino dodatkom D-vi tamina ( O e l sn e r i K l i n k e ) . Nije jasno na koji način djeluje tu taj vitamin, ali po tome izgleda, da postoje još druge mogućnost i za rezorpciju kalcija, a ne samo putem spomenutih kompleksnih spojeva masnih i žučnih ki­selina. Tu postoji valjda mogućnos t rezorpcije u ions- kom ili ko lo idalnom stanju.

Što se t iče dozaže kalcijskih soli i terapeutske svrhe htjeli bi upozoriti , da nije zgodno, š taviše je i štetno, dozirati te soli u vel ikim dozama. Ta prevelika dozaža je donekle i razumljiva, kad se uzme u obzir da su mnogi autori ( R o t l i n i drugi) istraživanjima konstatovali , da se nakon peroralne aplikacije malih doza kalcijskih soli kalcij u krvi uopće ne diže, te su stoga pos tepeno prelazil i na sve veće doze. Ali tu treba istaknuti poznatu činjenicu iz novijeg vremena, da pro­met kalcija u organizmu ide uporedo s fosforom. Ako dajemo naime kalcij u odgovarajućim, ne prevelikim dozama, tada ide i retencija n jegova u pozit ivnom smislu, tj. na korist organizma, dok obratno kod vel ike množine kalcija organizam i tako ne retinira taj kalcij nego ga izlučje sa svojim fosforom u obliku kalcijskog fosfata. Tak o nastaje os iromašenje organizma u fosfa­tima ( G y o r g y ) . I tu v idimo kako nam dobro dolazi takva kalcijska so, kao što je kalcijski kinat, kod kojeg

se već k od m an j ih doza vidi pov eć an je kalc i j a u krvi . T o je t im inte resan tni j e , š to za p r a v o kalci j sk i k in a t ima na j m an je ka l c i j a u sebi i to 7 , 5 % . d o k kalci j sk i g lu k o n a t ima 9 , 3 % . a ka lci jum la k t i kum š ta v i še i 12 ,98%, ali k ak o s m o vidjel i taj s a d rž a j ni je od važ ­nost i za bol ju r ezorpc i ju .

U k u s k a l c i j s ko g k in a t a j e vr lo d o b a r i l ako se mi ješa sa še će r om , te su naš i bo lesn ic i uzimal i tu so vrlo r ado. Ž e l u d a c g a po d n o s i bez ik ak v ih sm e tn ja i j e d n o m sm o b o le sn ik u dal i n a j e d a n p u t za p o k u s 7 i pol g r a m a bez ika kv i h pos l j ed ica . O b i č n e t e r a p e u t s k e do ze bi iznosi le 0 ‘5 — 1,0 g. Kod već ih d o za dolazi kod nek ih b o le s n ik a do l a g an e ops t ipac i j e , ali te doze ne do la ze t e rap eu t sk i u obzi r.

Na konc u bi htjel i p o n o v n o upozor i t i , d a se ko d ops t r ukc i j e h o l e d o h u s a ka lc i j ske soli ne r ezorb i ra ju , nego d a je t im s l u č a j ev im a p o t r e b n o dava t i i D -v i t a - min. T o je n a i m e od vel ike važnost i za k irurgi ju , j er su se n eg d j e k ao p r ip r e m a p r e d ope ra c i ju za bol je zg r u ša v an je krvi d a v a le pe r o r a ln o sa m o ka l c i j ske soli , a to ni je n ik a k o dovol jno. O s i m to ga bo lesnic i , gd je d a j em o ka l c i j sku t erapi ju , ne smi ju uzimat i m n o g o mast i .

Z u s a m m e n f a s s u n g .Dr. B. B r a u s i l und Dr. M. B u d a k Asistenten der klinik : B e i t r a g z u r p e r o r a l e n K a l z i u m - t h e r a p i e (ver-

suche mit Kalzium-chinat).Aus der medizinischen Universitatsklinik (Vorstand: Prof. Dr.

K. Radoničić, Zagreb).Im Anschluss an den von den Autoren im Wiener Archiv

publiezierten Fall von parathyreopriver Tetanie, wurden Versu- che mit einer Reihe von peroral zu verabfolgenden Kalzium- praparaten an derselben Kranken angestellt, aber ohne befriedi- genden Erfolg. Nur das Calcium gluconicum hatte iiberhaupt eine annahernd gute Wirkung. In letzter Zeit wurde in einer Reihe von Versuchen das Calcium chinatum gepriift, weil es auch bei der erwahnten Patientin einen besseren Erfolg zeitigte. In den Versuchen an Kaninchen und Menschen konnte eine sehr gute Resorption dieses Kalziumsalzes paraleli mit einer Erhohung des Blutkalziumspiegels festgestellt werden. Als Ver- gleich wurden Calcium gluconicum, lacticum und chinatum angewandt. Zum Schluss w eisen die Autoren auf einige Tatsa- chen betreffs des Kalzium-physiologie hin, mit der Bemerkung, dass Kalziumsalze bei Choledochusobstruktion nicht resorbiert werden und man in solchen Fallen die Medikation mit D-vita- min kombinieren musse. Aber auch sonst wirken grossere Fett- mengen stbrend auf die Kalziumresorption. Die Dosierung darf nicht zu hoch gewahlt werden, w egen Gefahr eines P-Verlustes, doch ist das auch gar nicht notwendig, wenn gut resorbierbare Kalziumpraparate verordnet werden.

L ite ra tu ra .

1. G y O r g y : „Umsatz der Erdalkalien und des Phos- phats“ in Bethe-Bergmann, Handbuch der Physiologie XIV. — 2. H e t e n y i : Zeitschrift f. exper. Med. 43, 1924. — 3. H o f f : „StOrungen im Kalkstoffwechsel und ihre Behandlung" Urban Schwarzenberg 1931

K A Z U I S T I K A

Iz in te rn o g o d je lje n ja Z ak la dn e b o ln ic e u Z a g re b u ; (še f o d je lje n ja : p ro f. d r . Iva n B o tte r i) .

Slučaj aneurizme arter. iliacae et femoralis sin.K l i n i č k a a n a l i z a j e d n o g s l u č a j a .

Dr. Silvije N o v a k , asistent.

D n e 17. XI. 1934. došao je na interno odjeljenje Zakladne bo lnice 4 4 godišnj i bolesnik sa s l i jedećom anamnezom:

Osim čestih angina u mlađim godinama, uvijek je bio zdrav. Prije više godina dobio je ozljedu bičem po desnom oku. Prije 4 god. vo ga je udario glavom u donji dio trbuha prilično žestoko, tako da ga je podigao u zrak i oborio na

zemlju. Nekoliko dana iza toga bolesnik je osjećao boli u do­njem dijelu trbuha, ali drugih poteškoća nije imao. S a d a š n j a j e b o l e s t bolesnikova počela prije 3 god. s lupanjem srca i teškim disanjem. To je došlo lagano, koliko on zna bez vru­ćine, i nije zbog toga ležao u krevetu. Smetalo mu je jedino kod rada i hodanja. Liječnik, koji ga je liječio, rekao mu je, da ima srčanu bolest. Prije godinu dana stanje mu se pogor­šalo. Disanje je postajalo sve teže, i ujedno mu je nabrekao

118

trbuh, a pod desnim rebrenim lukom osjećao je boli. U to vri­jeme počela mu je otjecati lijeva noga od gležnja prema gore sve vise, tako da je sada vrlo jako otekla, i smeta mu mnogo kod hodanja. Preko noći noga nešto splasne. Otprilike prije godinu dana je bolesnik primijetio u svom donjem trbuhu ote- klinu, koja nije-bolna, a udara kao i srce.

Pije i puši umjereno, veneričke infekcije negira. Ima zdravu ženu i četvero zdrave djece, abortusa nije bilo.

S t a t u s p r a e s e n s . Bolesnik osrednje razvijen, afebri- lan. Boja lica žućkasto blijeda, sklere žućkaste. Sluznice bli­jede. Pupila desnog oka nije okrugla, nego razvučena. Iris srasla s lećom širokim i plosnatim sinehijama. Pupila lijevog oka okrugla. Na svijetlo i akomodaciju obje zjenice uredno reagiraju. Na vratu se vidi jaka pulzacija karotida. O l l i v e r - C a r d a r e l l i neg.

G r u d n i k o š : b. o.S r c e : Iktus u 6. i. p. u prednjoj aksilarnoj liniji, nije

oštro ograničen. Kod svake sistole strese se čitav srčani pre­dio. Desna granica srca seže 2 prsta desno od desnog sternal- nog ruba, gornja je granica 3. rebro, lijeva iktus. Nad vrškom srca čuje se jaki sistolički šum, koji biva slabiji prema srčanoj bazi. Dijastoličkog šuma nema.

P u l s : Ritmičan, ekvalan, nije napet, nije visok. Stijenka radijalke nije rigidna. Krvni tlak Mx 110, Mn 65.

T r b u h : nešto iznad razine grudnog koša. Slobodne te­kućine u trbuhu nema. Jetra se pipaju, sežu do dva prsta iznad pupka, tvrda su, glatke površine, dosta oštrih rubova. Slezena se jedva pipa kod duboke inspiracije. I ona je tvrda.

Iznad simfize, više u lijevu stranu, pipa se tumor veličine dječje glave, nepomičan, mekan, koji pulzira sinhrono sa srcem. Rektalno se pipa taj tumor još bolje, i kod svake sistole udara u prst, koji tušira. Tumor ne seže straga do os sacrum, ali la- teralno se ne može odijeliti od zdjeličnih kostiju.

Lijeva noga počevši od P o u p a r t o v o g ligamenta na niže jako edematozna, elefantiatična. Koža debela, tvrda, plav­kasta. Na potkoljenici nekoliko površnih defekata kože, kroz koje se obilno izlučuje serozna tekućina. Desna noga nije ede­matozna.

Nakon jedne injekcije N o v u r i t a bolesnik je izlučio u jednom danu 8 1 urina, uslijed čega je noga znatno splasla, i sada tek upada u oči, da je lijeva noga, iako otečena, mnogo toplija od desne. Osim toga, sad se jasno osjeća pulzacija duž čitavog lijevog bedra, a auskultarno čuje se dvostruki šum duž čitavog toka a. femoralis sin.

Patelarni refleksi prisutni. Urin: b. o.Očna pozadina: b. o.Wa-R, Meinicke i Miiller u krvnom serumu neg.Leukocita: 4.000Eritrocita: 3,320.000S a h l i : 55%I. B. 0,8Razmaz krvi: segmentiranih 55%

štapićastih 4%limfocita 31%monocita 7%eozinofilnih 2%bazofilnih 1%

Sedimentacija krvi po W e s t e r g r e e n u prvi sat 105.U hemokuluri nema patogenih mikroba.Ortodiagram srca: mlohavo, jako prošireno srce u lijevo

i desno, donekle mitralne konfiguracije. Torakalna aorta nije patološki promijenjena.

A n a l i z a .Iz bolesnikove anamneze i iz objektivnog nalaza

lako je uvidjeti, da se radi o kronički dekompenzira-nom bolesniku uslijed bolesti srca. Tumor pak, kojipulzira u maloj zdjelici, ne može biti ništa drugo nego aneurizma. Sasvim je isključeno, da bi to možda bio tumor, koji prenosi pulzaciju arterije, ili možda kakav sarkom, koji sam po sebi pulzira zbog jake arterijali- zacije. Mi možemo jedino diskutirati, kojoj arteriji ane­urizma pripada. Naša je impresija, da se radi o ane- urizmi a. iliacae ext. sin., ali ne možemo sa sigurnošću isključiti, da to nije možda aneurizma a. iliacae comm. sin. Ali smatramo, da to nije od nikakove presudnevažnosti.

Držimo, da je taj slučaj interesantan u prvom redu zbog toga, što su aneurizme, koje ne pripadaju ni aorti ni perifernim arterijama ekstremiteta veoma ri­jetke. ( M i i l l e r je na pr. između 183 aneurizme vidio samo 3 aneurizme a. iliacae). Slučaj postaje još inte­resantniji konstatacijom, da i a. femoralis sin. jako pulzira, dakle da je i ona aneurizmatički promijenjena.

Radi li se o multiplim aneurizmama ili je to jedna aneurizma, koja se proteže već od a. i l iacae?

U drugom redu odlučili smo se na analizu ovoga slučaja zbog toga, što naš bolesnik boluje na srcu, te smo se pitali u kakovoj uzročnoj vezi stoji aneurizma prema srčanom oboljenju. A kako ćemo iz analize vidjeti, odgovor na to pitanje nije tako lak i jedno­stavan.

U prvi mah, kad smo bolesnika vidjeli, te konsta­tirali, da osim aneurizme bolesnik ima nepravilnu desnu pupilu, zatim da ima bolesno srce, koje je davalo utisak aortične insuficijencije zbog jakog proširenja srca u lijevo i zbog jakog pulziranja karotida, mi smo po­mislili, da se radi o mezaortitisu i o aneurizmi uslijed sifilisa a. iliacae. Jer sifilis arterija je u prvom redu ona bolest, koja dovodi do aneurizme. Međutim kod točne analize našega slučaja vidjet ćemo, da za sifilis kod našeg bolesnika nemamo nikakove stvarne podloge.

Promijenjena desna pupila našega bolesnika, koja nam se u prvi čas činila kao potpora našeg mišljenja, da se radi o sifilitičnom oboljenju, pokazala se kod tačnije pretrage kao banalna posljedica udarca bičem po tom oku, kojega je naš bolesnik u svoje vrijeme dobio. Njegova pupila doduše nije okrugla, ali promptno reagira na svijetlo, i tako joj manjka glavni atribut Ar g y l l - R o b e r t s o n o v o g fenomena. Mišljenje je i g. prim. C e r t i n a , koji je bolesnika pregledao, da se radi o posljedicama ozljede oka, naime o sraštenjima irisa s lećom.

Može li nam nalaz srca ovoga bolesnika pomoći, da dođemo do etiološkog faktora ove aneurizme? Jer naša je dužnost, da oboljenje srca i krvnih sudova kod jednog te istog bolesnika kušamo protumačiti je­dinstvenim patogenetskim procesom. Nalaz na srcu govori za mitralnu insuficijenciju. Uz najveće napre­zanje ni ja ni ostali nijesmo mogli čuti dijastolički šum nad aortom. Ni rentgenološki ne pokazuje aorta thora- cica nikakovih patoloških promjena. Amplituda krvnog tlaka kod našeg je bolesnika normalna, i govori protiv aortične insuficijencije. Dakle patološki proces kod na­šeg bolesnika ne nalazi se na aorti, nego na mitralnim zaliscima ili na samom srcu. Samom tom konstatacijom postaje luetična etiologija srčanog oboljenja kod našeg bolesnika vrlo malo vjerojatnom.

A onda ni lokalizacija aneurizme ne govori nimalo za luetičnu etiologiju. lako smo malo prije rekli, da je sifilis u prvom redu ona bolest, koja dovodi do aneu­rizme, treba da naglasimo, da se luetične aneurizme razvijaju na torakalnoj i abdominalnoj aorti do mjesta, gdje a. coeliaca izlazi iz aorte. Sifilis ostalih arterija dovodi samo izuzetno katkada do aneurizme, ali sva­kako po samoj lokalizaciji nije nimalo vjerojatno, da se u našem slučaju radi o luetičnoj etiologiji.

A konačno i nalaz krvi. Wa-R, M e i n i c k e i M ü ll e r u krvi našeg bolesnika daju negativnu reakciju. Premda u tercijarnom stadiju luesa mogu biti sve sero- reakcije na lues negativne, makar se radi o ldetičnom oboljenju, ipak u ovom našem slučaju, gdje niti u anamnezi našeg bolesnika, niti u kliničkom nalazu nje­govom nemamo ništa, što bi bilo karakteristično za lues, negativne seroreakcije utvrđuju naše mišljenje, đa se kod našeg bolesnika o luesu uopće ne radi.

Ako smo tako s vrlo velikom vjerojatnošću kod našeg bolesnika otklonili luetično oboljenje, pitamo se, nije li oboljenje srca i arterija jedinstveni patogenetski proces na kakovoj drugoj bazi, možda arteriosklero- t ičnoj? I zaista aneurizme a. iliacae, obično cilindrična oblika, nijesu tako rijetke kod uznapredovalih skleroza arterija. Naš je bolesnik međutim u takovim godinama, u kojima je rijetkost veća skleroza arterija. Druge nje­gove arterije ne pokazuju većih sklerotičnih promjena. Pogotovo ne možemo s arteriosklerotičnim promjenama

119

tumačiti jaku hipertrofiju i dilataciju srca, budući da nemamo ni klinički ni rentgenološki nikakovih pro­mjena na aorti, a sklerozu malenih arterija, arterio- sklerozu, isključujemo s razloga, što naš bolesnik nema povišen krvni tlak.

Analizirajući dalje ovaj slučaj, imamo na umu e m b o l i č n e a n e u r i z m e . P o n f i c k je prvi opisao, da se može komadić vapna otkinuti od sklerotične arterije ili od kalcificiranog trombusa i nabosti u intimu arterije, zbog čega može doći do embolične aneurizme. Takove su aneurizme međutim vanredno rijetke i dolaze u malenim arterijama, naročito u možda­nim. Prema tome nije nimalo vjerojatno, da bi se u našem slučaju radilo o takovoj aneurizmi.

Kasnije je E p p i n g e r prvi opisao nekoliko slu­čajeva e m b o l i č n o - m i k o t i č n i h a n e u r i z a m a . Kad inficirani trombus zapne u kojoj arteriji, izazove akutnu upalu arterije, zbog čega popusti na jednom mjestu stijenka arterije krvnom tlaku, i tako dolazi do akutne aneurizme. Takove embolično-mikotične ane­urizme nijesu rijetke. Dolaze najčešće kod endocarditis lenta i kod kroničkog ulceroznog endokarditisa. Tako je L u b a r s c h vidio u svojem sekcionom materijalu od 7580 lješina 137 slučajeva endocarditis lenta i kron. nekrot. recid. forme endokarditisa (streptococcus viri­dans, haemoliticus, mucosus), a od tih je u 14 sluča­jeva našao aneurizmu na raznim arterijama.

Takove su aneurizme redovito malene, recimo do veličine oraha. Ali mi sebi možemo zamisliti, da kasnije, uspije li organizmu svojim imunobiološkim snagama svladati upalni proces, aneurizma ostaje, i kao i svaka druga aneurizma ima tendenciju, da raste sama po sebi dalje zbog krvnog pritiska.

Embolično-mikotične se aneurizme razvijaju naj­češće na onom mjestu, gdje se arterija grana, jer na takovom mjestu najlakše zapne trombus. Tako su na pr. česte embolično-mikotične aneurizme a. femoralis na onom mjestu, gdje se cijepa a. profunda femoris. Ali mogu doći na svim arterijama, a često su multiple. B u d a y je opisao jednu emboličko-mikotičnu aneurizmu a. iliacae comm.

Možda se u našem slučaju radi o takovoj ane­urizmi? Međutim za takav postanak aneurizme potrebno je dvoje. Prvo septički endokarditis, i drugo akutna metastatička upala arterije, koja dovodi do akutne aneurizme. Embolija art. iliacae je skopčana s jakom boli i s akutnom smetnjom u cirkulaciji noge. Međutim naš bolesnik u svojoj anamnezi ništa o tome ne go­vori. On je bio upozoren na svoju lijevu nogu, tek kad su počele smetnje u venoznoj cirkulaciji te noge, naime, kad je noga počela polagano otjecati. Teško je zami­sliti, da je ovakav septički, akutan proces prošao, a da bolesnik o tome ništa ne zna.

Pa i nalaz na srcu nimalo ne govori za ulceroznu formu endokarditide. Ulcerozni endokarditis je teško septičko oboljenje s povišenim temperaturama, i ta bolest prisiljava bolesnika, da leži u krevetu, i rijetko kada uspiju imunobiološke snage organizma da svla­daju upalni proces. Naš bolesnik ništa ne govori o po­višenim temperaturama, o kakvoj teškoj boljetici, pa nije nimalo vjerojatno, da je takovo oboljenje prebolio.

Isto tako ništa ne govori kod našeg bolesnika za endocarditis lenta. Kad bi se kod našeg bolesnika ra­dilo o endocarditis lenta, mi bismo mogli zamisliti, da su mikrobi, makar i bez trombusa, sa srčanih zalistaka metastazirali na intimu arterije, ili putem vasa vasorum došli u arterijalnu stijenku, i tu doveli do arteriitisa i aneurizme. Ali naš bolesnik nema povišene tempera­ture, on nema eritrocita u urinu. Endocardit is lenta zahvaća obično aortične zaliske, a na aortičnim zalis­cima našega bolesnika ne možemo ništa dokazati. Po­većanu slezenu, koja se kod našeg bolesnika pipa, lako

možemo protumačiti verioznom stazom, budući da je naš bolesnik kronično dekompenziran. A konačno i po ­teškoće sa strane srca kod našeg bolesnika traju već preko 3 god., pa kad bi se kod njega radilo o endo­carditis lenta, vjerojatno više ne bi bio na životu.

Na temelju svega toga držimo, da je vrlo malo vjerojatno, da se kod našeg bolesnika radi o embo- lično-mikotičnoj aneurizmi.

I tako nam per exclusionem ne preostaje drugo, nego da aneurizmu kod našeg bolesnika izlučimo kao posebno oboljenje, koje nije u nikakovoj vezi s obo­ljenjem srca.

Po našem je mišljenju srčano oboljenje našega bolesnika posljedica kronične endo- i mio-karditide. Naš je bolesnik prebolio česte angine, a osim toga ima još i sada nekoliko zubnih granuloma, od kojih jedan fistulira, pa je lako zamisliti, da je s tih izvora došlo do kroničke torpidne infekcije endo- i mio-karda, zbog čega je srce tako jako dilatirano, a zbog mitralne insuficijencije dobilo donekle mitralnu formu. 0 takvim srčanim infekcijama ne mora bolesnik ništa da znade, jer one ne prave u početku velikih teškoća bolesniku i razvijaju se bez većih temperatura, a pogotovo ne prave septičkih metastaza. Vjerojatno se upalni proces endo- i mio-karda još uvijek nije smirio, sudeći po ubrzanom padu eritrocita i prilično teškoj sekundarnoj anemiji našeg bolesnika, što je bio razlog, da smo bolesniku otstranili sva septička ognjišta. Zbog kronične dekompenzacije srca došlo je kod našeg bolesnika do kronične staze u jetrima i slezeni.

A zbog čega je onda došlo do aneurizme? Bo­lesnik u anamnezi navodi, da ga je vo udario glavom u trbuh prije 4 god., i da je to bio prilično jak udarac, jer je bolesnik bio dignut u zrak i bačen o zemlju. Mi s m o m i š l j e n j a , d a j e t a j t u p i u d a r a c u z r o k o m , d a j e d o š l o d o a n e u r i z m e . Poznata je stvar, da nakon tupih ozljeda može doći do razdora pojedinih slojeva arterije, naročito kad popucaju naj­čvršći dijelovi arterije, muscularis i elastica, radi čega na tom mjestu popušta stijenka krvnom tlaku, i pomalo dolazi do aneurizmatičnog proširenja arterije. E. K a u f ­m a n n je tako vidio aneurizmu aorte kod mladog čovjeka s inače potpuno zdravom aortom, 3 mjeseca nakon teškog pada.

U našem slučaju, kako se iz nalaza vidi, mora da je i a. femoralis aneurizmatički promijenjena, jer čitavo lijevo bedro pulzira. Kako ćemo to protumačiti, ako uzmemo da je tačna naša pretpostavka, da je aneu­rizma traumatske geneze? Držimo, da je uslijed traume došlo do a n e u r i z m e d i s s e c a n s , koja se proširila sve do a. popliteae. Uslijed rupture intime, a valjda i jednog dijela medije, krv je pomalo prodirala između slojeva arterijelne stijenke. U početku tek neznatno, tako da bolesnik nije ništa primjetio, a kasnije sve više, dok nije aneurizma pomalo zauzela sadašnje di­menzije, zbog čega su venozni sudovi komprimirani, a možda i trombozirani, i tako je p o m a l o došlo do venozne staze i elefantiatične noge.

Mi smo svijesni nepotpunosti ove k l i n i č k e ana­lize našega slučaja, bez patološko-anatomskog nalaza, no tim smo se prije odlučili na analizu ove aneurizme, što je i nakon patološko-anatomskog pregleda u mno­gim slučajevima nemoguće reći, što je dovelo do aneu­rizme.

Možemo li šta poduzeti za liječenje aneurizme? Poznato je, da se od svih konzervativnih metoda, koje su se preporučivale nema očekivati nikakvo pobolj­šanje. Hoćemo li preporučiti bolesniku podvezivanje a. iliacae comm. sin.? Ta je operacija izvođena više puta, naročito kod akutnih traumatskih aneurizama, te u 50% slučajeva ne dolazi do nekroze perifernog dijela noge

120

Mi se nijesmo mogli odlučiti na to, da bolesniku pre­poručimo takvu operaciju, s jedne strane zbog toga, što je to težak zahvat, kojega možda bolesnik ne bi prebolio zbog slabosti svog srca, a s druge strane ne

Z u sam m en fassu n g .Dr. Silvije N o v a k , Assistent, Zagreb: E in F a l i v o n A n e - u r y s m a a r t e r . i l i a c a e e t f e m o r a l i s s i n . E i n e

k l i n i s c h e A n a l y s e .Es wird eine klinische Analyse eines 44 jahrigen Mannes

besprochen, der ausser einem Aneurysma der Art. iliaca und

znamo, ne bi li došlo nakon operacije do nekroze noge, čime bismo bolesniku naškodili. I tako nam ne preostaje drugo, nego da ostavimo aneurizmu na miru, iako smo svijesni toga, da će jednoga dana rupturirati.

femoralis sin. auch einen Mitralfehler und Myokardschadigung zeigte. Da ein einheitlicher pathogenetischer Prozess fiir beide Erkrankungen nicht nachzuweisen w a f (Lues, Arteriosklerose, ein embolisch-mykotisches Aneurysma), driickt der Verfasser seine Meinung aus, es handele sich um ein posttraumatisches Aneurysma dissecans, weil der Kranke vor 4Jahren einen star- ken Bauchstoss erlitten hatte.

Z A P R A K S U

Iz kr. univerz. očne klin ike u Z agrebu; (upravnik prof. dr. A. Botteri) .

O kroničnoj kataralnoj konjuktivitidi.Dr. Andrija Š p a n i ć , klinički asistent.

Pod kroničnom kataralnom konjuktivitidom razu­mijevamo blage i dugotrajne spojnične katare, kod kojih postoji samo neznatna sekrecija, a u razmazima sa spojnica ili uopće nema patogenih klica ili ih možemo naći samo u pojedinim slučajevima. Zbog toga naziv- ljemo ovakove slučajeve jednostavnim kroničnim ko- njunktivitidama (conjunctivitis catarrhal is simplex). Ovom je oznakom istaknuto iskustvo, da kod ovih oboljenja obično ne dolazi do ozbiljnijih komplikacija kao što su rožnični čirevi. Dakako da se kod zanemarenih slu­čajeva mogu pod stanovitim okolnostima razviti ne­ugodne posljedice, kao na pr. pterigij — zbog nepre­kidnog podražaja, ili ektropij donje vjeđe — uslijed trajnog zastoja suza itd. Spojnice pacijenata, koji bo­luju od kronične konjuktivitide, su kako je poznato, kud i kamo prikladniji teren za prigodne infekcije, nego one zdravih osoba.

Objektivni su simptomi različiti, a promjene su poprečno neznatne. Obično postoji difuzna hiperemija bilo samo tarzalne spojnice, ili također i one prelazne brazde. Spojnica je kod svježijih slučajeva glatka i tanka, dok se kod starijih može razviti papi lama hi­pertrofija spojnice sa odebljanjem i intenzivnom injek­cijom krvnih sudova, te naliči na grimiz. Jaka papi­lama hipertrofija i pojedinačni folikuli označuju, da se radi bilo o lakom folikularnom kataru, bilo o manjka­vom ispiranju kemičkih, bakterioloških ili inih sitnih čestica, koje dođu sa zrakom u vjeđni proporak, odno­sno o lošem dovodu ili odvodu suza. Ako su žile u spojnici očne jabučice i donje prelazne brazde izrazito proširene, a sama spojnica nije nabrekla, što nam jasno govori, da se radi o posljedici zastoja u krvnom optoku, postoji opravdana sumnja na patološki proces u nosu odnosno u paranazalnim sinusima. U mnogobrojnim takovim slučajevima je upala spojnice samo nuspojava kod preosjetljivih i oboljelih sluznica respiracionog trakta. Ako je injekcija spojnica kod starijih osoba svjetlo-crvene boje, moramo misliti na to, da li se kod tih bolesnika ne radi možda o uložnim oboljenjima (diathesis urica). Sekrecija je u velikom broju sluča­jeva, koji boluju od kroničnog katara, neznatna. Kod nekih su pacijenata vjeđe u jutro slijepljene, a kod drugih se samo u vjeđnim kutovima nalazi zgusnuti sekret, koji se nakupi zbog toga, što noću prestaje izlučivanje suza, a uporedo s tim izostaje naravno i ispiranje spojnične kesice. Nadalje vidimo kod nekih slučajeva u vjeđnim kutovima bjelkastu masu poput pjene, koja nastaje uslijed toga, što se treptanjem vjeđa miješaju suze sa sekretom Meibomovih žlijezda. U ve­

ćini se ovakovih slučajeva — kod kojih se nalazi ta­kova bjelkasta masa u vjeđnim kutovima, a usto po­stoji maceracija kože i vjeđnih rubova u tom području — radi o diplobacilarnoj konjunktivitidi. Kod nekih se pak slučajeva čini, da je sekrecija umanjena, te zbog toga neki autori ne nazivlju ovakove slučajeve kronič­nim katarom, nego hiperemijom spojnice (hyperemia conjunctivae).

E l s c h n i g je upozorio na posebnu vrstu kronične konjunktivitide, koju je zbog obilnog izlučivanja tarzal- nih žlijezda, nazvao „conjunctivitis Meibomiana“. Uhva­timo li kod ovakovih slučajeva okrajak vjeđe sa dva prsta, te ga lako pritištemo, to vidimo, da iz izvodnih kanala u intermarginalnom prostoru izlazi mnogo se- kreta, koji je rastezljiv ili tekuć, te sadrži kapljice loja. Vjeđe su u ovakovim slučajevima u cijelosti nešto odebljane. Vanjski vjeđni rubovi su crveni, a tarzalna spojnica je odebljana, nabrekla i papilarno hipertrofi- rana. Ove su promjene najizrazitije uz vjeđni rub, te se prema prelaznoj brazdi postepeno smanjuju tako, da je spojnica prelazne brazde i ona očne jabučice jedva malo promjenjena. U nekim slučajevima možemo dapače ispod tarzalne spojnice vidjeti proširene Mei- bomove žlijezde, koje su ispunjenje žutim sekretom. Uslijed seboreje može nastati kronično gnojenje tih žlijezda, koje izazivlju konjunktivitidu sa sluzavo-gnoj- nim sekretom. Ovakova su oboljenja često u vezi s ozenom ( Wi r t h ) .

Ovu vrstu kroničnog katara nalazimo najčešće kod ljudi preko 40 godina, ali dolazi i kod mlađih, osobito onih, koji boluju od seboreje ili akne lica. U Meibo- movim žlijezdama, koje preobilno secerniraju, mogu nastati vapneni konkrementi (infarkti), koji ispunjuju kao tvrdi, žuti izljevi žljezdane kanale, te prouzrokuju hrapavost tarzalne spojnice. Osim toga ovi infarkti po- dražuju intenzivno rožnicu, naročito, ako vire šiljatim krajem kroz spojnični epitel.

Osobitu vrstu kronične konjunktivitide pretstavlja tako zvana suha konjunktivitida (conjunctivitis sicca), koja se ističe napadnom suhoćom spojnica. Bolesnici mogu jedva otvarati oči, te imadu osjećaj kao da su im vjeđe zbog pomanjkanja tekućine slijepljene sa bul- busom. U vjeđnim se kutovima ipak često nakupi mnogo sekreta. Zbog toga drži P e t e r s , da ovaj osje­ćaj ne nastaje zbog manjkave sekrecije, nego zbog umnoženja adenoidnog tkiva, koje imade stanoviti utje­caj, te izazivlje hrapavost spojnica.

Subjektivni simptomi: Budući da imade za ovu bolest razmjerno malo objektivnih znakova, potrebno

121

je, da se tim veća pažnja posveti tegobama bolesnika. Subjektivni su simptomi tako karakteristični, da se po­moću njih može lako postaviti prava dijagnoza. Smet­nje su najizrazitije u večer. Vjeđe su u jutro slijepljene ili se u medijalnom vjeđnom kutu nalazi malo osušenog sekreta. Bolesnici nemaju danju obično nikakovih smet­nja, a u večer su im vjeđe tako teške, da jedva otva­raju oči, te se osjećaju pospani. Niti sluzavog sekreta, koje se nalaze u spojničnoj kesici, izazivlju kod paci­jenata osjećaj, kao da im je ušla prašina u oči. Ako se čestice sluzi smjeste bolesniku na rožnicu, tada mu se vid zamuti ili vidi dugine boje oko plamena od svijeće. Osim toga bolesnik osjeća, da ga oči peku i svrbe, te da ga bliješti svijetlo. Kod rada mu se oči brzo uma­raju, te mora često treptati. Neki bolesnici osjećaju suhoću i imadu osjećaj, kao da su im vjeđe zbog po­manjkanja vlage (suza) slijepljene sa bulbusom. Ove razne navedene smetnje ne stoje u proporcionalnom odnosu prema objektivnom nalazu. Često možemo vidjeti pacijente, kojima su spojnice intenzivno crvene, a oni se ni najmanje ne tuže, dok se drugi mnogo tuže, a na spojnicama imadu jedva primjetljive promjene.

T o k . Kronična konjunktivitida je najčešća očna bolest kod odraslih, a naročito kod starijih osoba. Kod staraca se može gotovo bez iznimke naći kroničan katar. Mi ga nazivamo senilnim katarom. Kronična konjunkti­vitida traje t jednima i mjesecima. Neki se slučajevi uopće ne mogu izliječiti, nego se može postići samo stanovito poboljšanje. Kod ove bolesti mogu nastupiti razne komplikacije, koje pretstavljaju dijelom nepo­pravljive promjene. Jedna od najčešćih komplikacija jest svakako blefaritida, koja nastaje zbog toga, što su vjeđe često nakvašene suzama, koje se preobilno izlu­čuju. Isto tako dolazi od suza do ekcema donje vjeđe ili bude koža napeta, te se skvrčava tako, da unutarnji rub vjeđnog okrajka ne prileži uz bulbus. U daljem se toku stanje pogoršava, te dolazi do ektropija. Bolesnici brišu suze, te potežu rupčićem vjeđu prema dolje i na taj način ubrzavaju razvoj ektropija. Ako se pak vlažna koža skvrčava u horizontalnom smjeru, tada nastaje blefarofimoza. E l s c h n i g je upozorio, da kod pretrage treba paziti, da li postoji relativna ili apsolutna insu- ficijencija vjeđa. Može se desiti da kod zatvaranja nor­malnih vjeđa ostaje vjeđni proporak malo otvoren, te je uslijed toga jedan dio spojnice bulbi za vrijeme spavanja izložen zraku. Zbog toga postaje spojnica u tom dijelu suha, odebljana poput kože i kserotična, te se skvrčava, a kod pogleda prema dolje izdiže se na- bor spojnice bulbi iznad rožničnog ruba. Osim toga može katkada nastati brazgotinasto odebljanje spojnice (tyloma conjunctivae), Ako je insuficijencija vjeđa jače izražena, te je zbog toga vjeđni proporak trajno nešto više otvoren, može se razviti keratitis odnosno ulcus corneae e lagophthalmo. Konačno može kronični katar izazvati kataralne čireve na rožnici (ulcera catarrhalia).

E t i o l o g i j a . S obzirom na etiologiju možemo kronične konjunktivitide podijeliti u dvije grupe. Prvu grupu možemo svesti na infekciju mikrobima, a drugu na raznovrsne štetnosti.

A. K r o n i č n e k o n j u n k t i v i t i d e p r o u z r o ­č e n e m i k r o b i m a .

Već je spomenuto kod akutnih konjunktivitida (v. Lij. Vj. 1934. br. 11.), da neki slučajevi nijesu izlije­čeni u odgovarajuće vrijeme, nego prelaze u kronični stadij. Izlječenje akutnih konjunktivitida ovisi u mnogo slučajeva o razvitku općenitog ili lokalnog imuniteta. Poznato je, da i spojnica imade svoj udio u općenitom imunitetu, kao što se također takav može razviti od spojnice. Mi možemo na pr. kod konjunktivitide, koja je prouzročena pneumokocima primjetiti kritični pad svih pojava te ga možemo staviti paralelno sa padom kod krupozne pneumonije. Također akutna konjunkti­

vitida prouzročena Koch-Weecks-ovim bacilima prestaje obično u 2— 4 tjedna, ali se kod obih ovih vrsta može na akutni stadij priključiti kronični, dakako kod one prouzročene pneumokocima rjeđe.'U tim se slučajevima razvije tada naročito na granici spojnice tarsi i prelazne brazde izrazita papi lama hipertrofija, a i prigodne su egzacerbacije u tom stadiju dosta česte. Takovu kro­ničnu sliku vidimo obično kod onih pacijenata, koji nijesu bili uopće liječeni ili nijesu bili liječeni kako treba ili se nijesu držali liječničkih uputa i odredaba.

Morax-Axenfeld-ovi diplobacili izazivlju vrlo često tipičnu kroničnu konjunktivitidu. Ovi su bacili nađeni u svim nastanjenim krajevima svijeta, iako nij.esu jed­nako rasprostranjeni u raznim mjestima i u razno doba. Odrasli obole češće nego djeca. Diplobacili su najvi- rulentniji, a prema tome je i bolest najrasprostranjenija u vruće ljetno doba. Katkada počinje bolest iznenada. U nekim slučajevima nastaju intenzivne upaljive pojave, koje se mogu pojačati do tvorbe pseudomembrana. Tko redovno pretražuje bakteriološki svaku konjunktivitidu, naći će više puta u sekretu kod lakših slučajeva po­jedinačne diplobacile, a kod slučajeva sa sluzavo-gnojnom sekrecijom naći će ih u velikom broju. Premda se diplobacili nalaze dosta često u nosnom sekretu ne samo očnih bolesnika, nego i zdravih osoba, ipak se čini, da oni nijesu patogeni za nosnu sluznicu. Pomoću navedene činjenice, da se diplobacili nalaze vrlo često na nosnim sluznicama, možemo si lako protumačiti česte recidive kod bolesnika, koji boluju od diplobacilarne konjunktivitide.

B. K r o n i č n e k o n j u n k t i v i t i d e u s l i j e d r a z n o v r s n i h š t e t n o s t i ( n e i n f e k c i o z n e n a r a v i ) .

Ove konjunktivitide su brojčano češće, nego li one od mikroba. Za njihov razvitak imadu veliko značenje mehaničke i fizikalno-kemičke štetnosti, kao na pr. vjetar, prašina, suhoća, vrućina, dim, loš kao i hladan zrak itd. Ove su konjunktivitide- upravo često ovisne0 zvanju. Zbog toga je potrebna točna anamneza, da se može u pojedinim slučajevima ustanoviti pravi uzrok bolesti. Poznato je, da od ove bolesti boluju pekari, mlinari, radnici u tvornicama duhana, konobari itd. Na nju naginju ljudi, koji premalo spavaju, te alkoholičari itd. Osobe, koje pate od kroničnog katara, pokazuju iza svake ovakove ili slične štetnosti na pr. iza pro­vedene večeri u kazalištu ili u zadimljenom lokalu, znatno pogoršanje. Vjetar i nevrijeme prouzrokuju često kroničnu konjunktivitidu kod osoba, koje su izvrgnute ovim nepogodama, kao što su poljodjelci, ribari, koči- jaši, željeznički strojovođe itd. Osim toga napada ova bolest oči, koje jako prominiraju (egzoftalmus) ili ih vjeđe potpuno ne zatvaraju (lagoftalmus) zbog toga, što nijesu dovoljno zaštićene od zraka. Isto tako dolazi zbog trajnog kontakta spojnica sa zrakom do kroničnih katara u slučajevima sa apsolutnom ili relativnom in- suficijencijom vjeđa. Kod normalnih vjeđa može ostati vjeđni proporak malo otvoren, kako smo već spomenuli te je u snu jedan dio spojnice izložen zraku. Uslijed toga postaje taj dio spojnice kserotičan, te se skvrčava. Kod ektropije je izvrnuta spojnica vjeđe intenzivno crve­na i odebljana, sliči na grimiz ili je protkana čvorićima. Nadalje se može u nekim slučajevima primjetiti, da je vjeđni proporak kod normalnog bulbusa preširok, te se kod otvorenih vjeđa može vidjeti u temporalnom kutu uski zaljev konjunktivalne kesice t. j. postoji slo­bodan prostor između spojnice bulbi i unutarnje strane vjeđa u temporalnom dijelu. Jednako, kao na trajni dodir sa zrakom, reagiraju spojnice kroničnim katarom1 na stalni očni povoj. Prekomjerno naprezanje očiju kod kratkovidnih, a naročito kod dalekovidnih i astig- matičnih osoba, može izazvati kronični katar. Nadalje ga mogu prouzročiti razne lokalne štetnosti. Ovamo spadaju u prvom redu trepavice, koje su zavrnute prema

122

natrag, te trajno podražuju oko (trichiasis). Zatim strana tjelešca, koja ostaju dulje vremene u spojničnoj kesici, te stenoza suzovoda kao i dugotrajnija upotreba nekih medikamenata: atroprin, eserin, pilocarpin itd. Katari, koji nastaju od lokalnih štetnosti, napadaju obično samo jedno oko, dok kod općenitih štetnosti obole uvijek oba'oka. Kod monokularnih konjunktivitida treba obra­titi osobitu pažnju na to, da li je suzna kesica prohodna. U novije vrijeme se mnogo upotrebljuju razne tinkture za kosu, obrve i trepavice, puderi i šminke za lice, koje nijesu uvijek indiferentne, te mogu izazvati ko- njunktivitide, kao i blefaritide. Kod acne rosacea može nastati ne samo kronični katar, nego i keratitida.

T e r a p i j a . Ideal se svakog liječenja sastoji u tom, d a o t s t r a n i m o u z r o k b o l e s t i , jer s njim išče­zava gotovo uvijek i sama bolest. Kod konjunktivitide vrijedi to u prvom redu za one vrste, koje nastaju uslijed oboljenja ili patoloških promjena u najbližoj okolini. Trepavice, koje su zaokrenute prema bulbusu, treba elektrolitički otstraniti. Kod stenoze suzovoda valja oprezno provoditi sondiranje. Ako postoji gnojenje suzne kesice, moramo nastojati, da operativnim putem uspo­stavimo slobodan odvod suza u nos. Ako pak to nije moguće, onda treba in toto ekstirpirati suznu kesicu. Strana tjelešca pa i ona najsitnija valja otstraniti iz spojnične kesice. Slučajeve sa oboljenjima nazalnih i paranazalnih šupljina moramo uputiti u specijalističko liječenje. Kod preobilne sekrecije Meibomovih žlijezda, potrebno je dnevno masiranje vjeđa pomoću staklenog štapića, da na taj način istisnemo sadržaj iz tih žlijezda.

Blefaritide liječimo jednom od slijedećih masti: ung. cerophthol., ung. alzin, ung. noviform, 1— 5%, ung. tumenol., ung. hydrarg. praec. albi ili flavi 1%- Ako bolesnik ne podnosi atropina, treba mu aplicirati bilo scopolamin ili euscopol 7 4 % ili euphthalmin. hydro- chlor. 5 % Eserin ili pilocarpin zamjenjujemo physo- stolom. Za liječenje konjunktivitide kod acne rosacea potrebno' je uz opće liječenje same bolesti i odgova­rajuću terapiju spojnica pokušati liječenje blefaritide cink-ihtiolovom masti po Petersu. Konačno valja kon­trolirati i prema potrebi korigirati refrakciju i osvrnuti se na druge uzročne momente.

Za liječenje same k o n j u n k t i v i t i d e dolaze u obzir razni medikamenti. Ako postoji jaka sekrecija sa nabreknulim vjeđama ili izrazita papi lama hipertrofija, možemo aplicirati XU— -7 2 % otopinu srebrnog nitrata. Sol. Ag NO3 apliciramo pomoću štapića, koji je na kraju omotan pamukom, te umočen u otopinu. Ovim štapićem lako prevučemo preko izvrnutih spojnica, a iza toga odmah isperemo višak otopine mlakom fizio­loškom otopinom. Otopine Ag N 0 3 moraju biti uvijek svježe priređene. Mjesto Ag N 0 3 možemo upotrebiti 2%-tnu otopinu targes ina ' ili koji drugi od mnogo­brojnih srebrnih preparata (argyrol, argolaval, collargol, protargol itd.). Ove preparate ne upotrebljavamo preko 2— 3 tjedna, da od dugotrajne upotrebe ne bi došlo do argiroze. Ako postoji proširenje krvnih sudova sa crvenilom spojnica, dolaze u obzir razna adstringentna sredstva, koja si može prema uputi bolesnik sam bilo ukapavati ili na drugi način aplicirati. Kao najblaže sredstvo dolazi u obzir češće ispiranje sa čajem od kamilica, ili svježom sol. kal. hypermangan. 1 :5.000 do 10.000. Obljubljeno je ukapavanje sol. zinci sulfur. 0,15—0,3 % Budući da se otopina Zn SO4 brzo kvari, potrebno je, da si bolesnik nakon svakih 8 dana na­bavi svježi lijek. Da se spriječi kvarenje cinkove otopine, može se u nju dodati l/2— 1 %-tna otopina resorcina, ili 005 % - tn a otopina nipasola, te je u tom slučaju otopina uporabljiva do 4 tjedna. Sol. zinci sul­fur. je suvereno sredstvo protiv diplobacila po Morax- Axenfeldu, te zbog toga dolazi osobito u obzir kod

diplobacilarnih konjunktivitida. Otopinu Zn SO4 valja u slučajevima sa diplobacilarnom konjunktivitidom uka­pavati kroz vrijeme od nekoliko tjedana 1— 2 put na dan, nakon što su prestali svi klinički simptomi, ako želimo postići potpuno izlječenje i spriječiti nastup re­cidiva. Nadalje treba prije spavanja namazati rubove vjeđa sa 5%-tnom noviformovom masti, osobito kod suhe konjunktivitide. Ako postoji blefaritida, preporu­čuje P e t e r s za mazanje vjeđnih rubova cinkihtiolovu mast (Ammon, sulfoichtyol. 0,15; Zinci oxydat. 5,0; Vasel. alb. am. 15,0. M. exactissime f. ung. ophthalm.), Me i s n e r preporučuje cink-salicilnu mast ili 10% kse- roform. mast, a K n a p p aplikaciju sol. zinc.-resorcin- ammon. sulfoichtyol. ili cink-resorcin-tumenol pomoću spray-a. Bolesnici osjećaju, da im dobro čini tuširanje s alumenom tarzalnih spojnica i donje prelazne brazde. Ovo se tuširanje osobito preporučuje kod suhe konjunk­tivitide kao i kod slučajeva sa papilarnom hipertrofijom i folikulima. Zatim dolazi u obzir: Collyr. natr. biborac. 0,3%, collyr. acid, boric. 2 % ; sol. acid, tannic. 0,5— 1 % (kvari se vrlo brzo, toga radi treba češće uzimati svježe otopine), sol. hydrarg. oxycyanat. 1 :4,000; sol. alumin. crudi 0,5— 1 % itd. Budući da kronična konjunktivitida dugo traje, potrebno je, da se medikamenti izmjenjuju, te je baš zbog toga i naveden razmjerno dosta velik broj medikamenata.

Mazanje se vjeđa sa 2 % - t n o m ung. acid, boric, preporučuje kod bolesnika, koji prave dulje vremena vlažne, hladne ili mlake obloge. Oblozi dolaze u obzir osobito kod onih pacijenata, koji osjećaju, da ih oči peku, te imadu osjećaj suhoće. Obloge valja praviti mlakom otopinom 2—3 put dnevno po 15— 20 minuta, a kod toga treba svake 2 minute ponovno umočiti gazu u tekućinu, da je oblog trajno jednako temperi- ran. Za pravljenje obloga dolaze u obzi r: sol. acid, boric. 2—3 % , s°l- resorcini 1—3 %, sol. alsol. gtt. II. na 200,0—300,0 aq., sol. hydrarg. oxycyanat. 1 : 5,000, zatim čaj od kamilica itd.

Kod conjunctivitis Meibomiana preporučuje E l s c h - n i g istiskivanje sadržaja iz izvodnih kanala i to u početku svaki dan, a kasnije više puta tjedno. Osim toga preporučuje masažu spojnica pomoću staklenog štapića, koji je na kraju omotan pamukom, te umoćen u adstringentnu tekućinu. Ako je svaka muka uzaludna, dolazi u obzir cijepanje tarzusa u dva lista po F i 1 a- t o w - u , a kod toga istružemo oštrom žličicom sadržaj iz žlijezda. Kod insuficijencije vjeđa treba prije spa­vanja namazati rubove sa ung. acid, boric. 2%- U slu­čajevima sa Iagoftalmusom treba izvesti tarzorafiju. Važno je, da bolesnici imadu zaštitne naočale Hallauer63—64, ili neutralno-siva stakla (NG) No. 15 ili Umbral Zeiss 25—50—75 %.

Rp.Argent, nitr. 0,025—0,05 Aq. destill. 10,0 Para rec et filtral Da ad lag. flav. (nigr.)DS na ruke liječnika

N e r e p e t a t u r !

Rp.Zinci sulfur. 0,015—0,03(Tonogeni ,,Richter“ (1:1000)

gtt. III.Aq. destill. 10,0

Filtra IDS. 2 X dan po 3 —5 kapi Adde: kapaljku.

Targesini 0,2 Aq. destill. 10,0 Filtra per gosypium puriss. Da ad lag. flav. (nigr.)S. 2 —3 X na dan po 2 kapi. Adde: kapaljku

N e r e p e r a t u r !

Rp.Zinci sozojodolic. 0,015—0,03(Tonogeni „Richter" (1:1000)

gtt. III.Aq. destill. 10,0

Filtra!DS. 2 X dnevno po 3 —5 kapi Adde: kapaljku.

123

Rp.Zinci sulfur. 0,03—0,06 Nipasol. 0,008 —0,01 Aq. destill. 20,0

Filtra!DS. 2 X dnevno po 3 —5 kapi Adde: kapaljku.

Rp.Zinci sulfur. 0.03 (Alumen. 0,06—0,1)Sol. suprarenin. hvdrochlor.

syntetic. gtt . VIII. Sublimat. 0,001 Sol. acid, boric. 2—3% 15,0

Filtra!DS. kapljica za oči 2 X dan Adde: kapaljku.

Rp.Natr. biborac. 0,03 Acid, boric. 0,20 T onogeni „Richter" (1:1000)

gtt. III.Aq. destil. 10,0

Filtra!D S .2 -3 X dnevno po5-10kap i Adde: kapaljku.

Rp.Acid, tannic. 0,05—0,1 Aq. destill. 10,0 Para rec. et filtra!DS. 2 X dnevno po 3 kapi Adde: kapaljku.

Rp.Hydrarg. oxycyanat. 0,01 Aq. destill. 40,0 DS. 1 —2 X dnevno 3—5 kapi Adde: kapaljku.

Rp.Ung. hydrarg. praec. albi 1 %

10,0vase. orig. „Schweissinger"

No. I.DS. mast za rubove vjeđa Adde: stakleni Štapić.

Rp.Zinci oxydat. 0,1 —1,0Vasel. alb. amer. puriss.pro oculis 10,0DS. m ast za rubove vjeđaizvana.Adde: stakleni štapić.

Rp.Zinci sulfur. 0,03—0,06 Resorcini 0,20 Aq. destill. 20.0

Filtra! Da ad lag. flav.S. 2 X dnevno po 3 —5 kapi Adde: kapaljku.

Rp.Acid, boric. 0,20 Procain. 0,015Tonogeni „Richter" ( i : 1000)

gtt. III.Aq. destill. 10,0

Filtra!D S .2 -3 X d n e v n o po5-10kapi Adde: kapaljku.

Rp.Acid, boric. 0,20 Novocaini 0,015 Tonogeni „Richter" (1 :1000)

gtt. III.Aq. destill. 10,0

Filtra!D S .2 -3 X dnevno po 5-10 kapi Adde: kapaljku.

Rp.Alumin. crudi 0,05—0.1 Aq. destill. 107j

F i l t r a !DS. 1—2 X dnevno po 3 kapi Adde: kapaljku.

Rp.Acid, boric. 0,20 Vesel. alb. amer. puriss. pro oculis 10,0 DS. m ast za oči Adde: stakleni štapić.

Rp.Ung. hydrarg. praec. flavi l %

10,0vase. orig. „Schweissinger"

No. I.DS. mast za rubove vjeđa Adde: stakleni štapić.

Rp.Ammon, sulfoichtyol. 0,15 Zinci oxydat. 5,0 Paraffin, liqu. puriss. 2,0—3,0 Vasel. albi amer. puriss. pro oculis 15,0 M. exactissime f. ung.DS. mast za rubove vjeđa Adde: stakleni štapić.

Rp.Xeroform. pulv. 1,0 Paraffin liqu. puriss. 1,0—2,0 Vasel. alb. am. puriss. pro oculis 10,0M. exactissime f. ung. ophthalmic.S. m ast za vjeđe Adde: stakleni štapić.

Rp.Zinc, sulfur. 0,06—0.08 Resorcin. 0 ^Ammon, sulfoichtyol. 0 ^Aq. destill. ad. 30,0

Filtra!DS. kapljice za oči Adde: Spray (raspršivač)

K n a p p.

Rp.Ung. novifor. 5 % 5,0—10,0 vase. orig. „Heiden" No. I. DS. mast za oči Adde: stakleni štapić.

Rp.Ung. cerophthol. 10,0 vase. s. tub. orig. „Hahn" No. I. DS. m ast za rubove vjeđa Adde: stakleni štapić.

Rp.Ung. hydrarg. oxydat. flav.

pharm. Jugoslavica 2,0 Vasel. alb. amer. puriss.

pro oculis 8,0 M. exactissime f. ung.DS. m as t za oči Adde: stakleni štapić.

Rp.Acid, boric. 6,0 Aq. destill. 300,0 Para rec. et filtra!DS. voda za obloge Adde: lm 2 hidrofilne gaze.

Rp.Alsol. gtt. II.Aq. destill. 200,0 -3 0 0 ,0 DS. voda za obloge Adde: 1 m2 hidrofilne gaze.

Rp.Acid, salicyl. 0,15 Zinci oxydat.Amyl. SS 1,50Vasel. alb. am. (Chesbrough) puriss. pro oculis 15.0 M. exactissime f. ung. ophthalmic.DS. m ast za rubove vjeđa A dde: stakleni štapić.

M e i s n e rRp.Xeroform. KOVasel. alb. amer. puriss.(Ches- brough) pro oculis 10,0 M. exactissime f. ung. opthalm.DS. m ast za vjeđe Adde: stakleni štapić.

Rp.Zinc, sulfur. 0,06—0,08 Resorcin. 0,3 Tumenol 0 6 Aq. destill. 30,0

Filtra!DS. Kapljice za oči Adde: Spray (raspršivač)

K n a p p.Rp.Noviform 02Vasel alb. amer. puriss pro

oculis 10,0 M. exactissime f. ung.S. m ast za oči Adde: stakleni štapić.

Rp.Hydrarg. praec. albi 0,10 Vasel. alb. amer. puriss.

pro ocul. 10,0 M. exactissime f. ung.S. mast za rubove vjeđa Adde: stakleni štapić. -

Rp.Mere, praec. flav. 0,10 Vasel. alb. amer. puriss.

pro oculis 10,0 M. exactissime f. ung.

ophthalmic. DS. m ast za oči po uputi Adde: stakleni štapić.

Rp.Resorcini 3,0—9,0 Aq. destill. 300,0

Filtra!Da ad lag. flav.DS. voda za obloge Adde: 1 m2 hidrofilne gaze.

Iskustva sa Evipan natrij evom narkozom.Dr. Mijo K o l i b a š , primarij, v. d. upravnika bolnice, Virovitica

Problem anestezije i narkoze kod operacija još ni danas nije riješen. Svaki anestet ikum i sredstvo za narkozu ima svojih pristaša, ali i protivnika. Znači dakle, da do danas mi još nem amo takovih idealnih sredstava za inhalacionu narkozu, odnosn o za lokalnu anesteziju, koja bi zadovoljavala sve potrebe i od go­

varala sv ima ukusima. N o da je i u tome pogledu post ignut vel iki napredak, o tome nema sumnje. Kla­sični kloroform je potpuno istisnut. On pripada historiji sredstava za inhalacionu narkozu. Eter se do danas održao, š taviše se. u posl jednje vri jeme njegova upo­treba sve v i še i v i še proširuje.

124

Kokain se danas vrlo malo upotrebljava kao sred­stvo za lokalnu anesteziju, iako tu i tamo naiđemo u literaturi koji referat o anestezij i sa kokainom. Istisnuli su ga njegovi razni spojevi , od kojih je svakako u prvom redu novokain, tropakokain, te ostali, u vezi sa suprareninom.

Perkain je bačen na tržište sa vel ikim obećanjima. U prvo vrijeme se činilo, prema iznesenim praktičnim iskustvima, da će potpuno istisnuti novokainove spojeve. Njegovo odl ično djelovanje i kao lokalnog anestet ikuma i kao sredstva za lumbalnu anesteziju, ne može nitko da zaboravi. Kompletno postignuta anestezija, mir bo le­snika, nikakvi tragovi kokainizma, dulje djelovanje, a t ime i efekt iza operacije, sve je to proširivalo njegovu indikaciju. No tko je doživio jednu ili dvije nekroze tkiva iza anestezije sa perkainom, dugotrajnu supuraciju, veoma s labo granuliranje rana, taj je za njegovu upo­trebu odmah suzio indikaciju.

Za kratke kirurške zahvate služi nam i danas, u glavnom, kloretil, bilo za lokalno smrzavanje, bi lo za kratku narkozu. On je sredstvo, koje nas potpuno zado ­voljava i čini se, da će to još dugo ostati.

No ima takovih bolesti , kod kojih je kontraindici- rana i eterova narkoza, kao i lokalna i lumbalna ane­stezija. U prvom redu dolazi u obzir sam pacijent. Danas su i široki slojevi naroda upućeni u pojam narkoze i anestezije. Kod njih igraju vel iku ulogu pre­drasude. U narodu i danas kola mišljenje, da će onaj, koji je uspavan inha lacionom narkozom, 5 ili 10 godina manje živjeti. Široki narodni slojevi i danas vjeruju, da su česti s lučajevi smrti u narkozi. Nadalje bojazan pred povraćanjem iza operacije, glavobolje, besan ice i ostale pojave, sve su to kontraindikacije, koje sami pacienti navode i traže koju drugu vrstu narkoze ili anestezije.

Udisanje etera uzrokuje već kod prvih kapi, kod pojedinih pacienata, osjećaj dušenja, koji je često poten­ciran strahom, bojazni za život, tako da se, zb o g nemira, vike, bacanja i protestiranja pacijenata, mora prekinuti narkoza. Smirivanje i poučavanje pacijenta pred opera­ciju, potpomognuto u večer pred operaciju sa verona- lom, luminalom ili kojim drugim sredstvom, a pred samu operaciju morfij sa skopolaminom ili atropinom, često je od blagotvornog djelovanja. No ipak ima slučajeva, koji su i prema svemu tome renitentni. Svaki od nas je doživio i to, da je bo lesn ik odbio operaciju, kad je već ležao na operacionom stolu, baš radi pitanja nar­koze iii anestezije.

No i za lokalnu anesteziju postoje u narodu pre­drasude. U prvom redu su tu boli. Bo lesnik često ne će ništa da znade za operaciju.

Lumbalna je anestezija vezana uz vel iki broj kon- traindikacija općen ite naravi. Osim toga, ona se apli­cira samo kod onih bolesnika, kod kojih se vrše ope­racije distalno od pupka.

Lokalnu anesteziju isključuju, vel ikim dijelom, gnoj ­na oboljenja i difuzne upale.

Pneutnonije, bronhitide, pleuritide, tuberkulozni plućni procesi, bronhitide, emfizemi, astme i t. d. isklju­čuju, same po sebi, svaki operativni zahvat. A ako se ipak mora operirati? Mnogo i mnogo puta nađe se operater pred takvim slučajem, da mora dugo i mnogo da razmišlja, kakvo sredstvo da upotrebi kod pojedinih bolesti . Koliko puta treba dugo da tumači samom bo­lesniku i njegovoj rodbini, zašto će da upotrebi ono sredstvo, koje je on našao za najbolje i najpodesnije, a ne ono, koje bolesnik i eventualno njegova okol ina tvrdokorno zahtijevaju.

U današnje vrijeme štednje vel iku ulogu igra i pitanje, kol iko stoji pojedina narkoza, odnosno aneste­zija. Naš budžet, mjesečni financijski izvještaji, u kojima

se zrcali ci jelo bolničko poslovanje , svakako su za nas alarmna zvona obzirom na pojedine partije i pozicije.

Konačno baš danas igra vel iku ulogu i pitanje, koliko je na raspoloženju l iječnika i os talog stručnog personala za izvođenje same operacije.

Sve nam to govori , da u pogledu narkoze, o d no sn o anestezi je postoji š irok pojas indikacija, u kome traži­mo indikacije za narkozu ili anesteziju neč e g , , trećeg“, kako bi naše zahtjeve za samu operaciju, potpuno zadovolji l i .

Medicinsko-kemijska je znanost to već prije zapa­zi la i tražila riješenje toga zahtjeva,

D o danas nam stoje na raspoloženju tri sredstva. Pernokton, Avertin i Evipan-Natrij . Hoćemo li ih nazi­vati sredstvima za bazalnu narkozu ili za kratku općenitu narkozu, to ne igra u praksi nikakve uloge. Nama je glavno, da uz premise mirnog rada, ne škodeć i ništa bolesniku za vri jeme operacije i posl i je operacije, mo­žemo provesti i dovršiti operativni zahvat.

Nije mi cilj da ovdje i znosim kritiku djelovanja tih triiu sredstava. Unaprijed kažem, da niti j edno još do danas nije potpuno zadovolj i lo one zahtjeve, koje mi na njih postavl jamo. Dakl e od tih triju sredstava treba da biramo ono, koje nam se čini najpodesnijim. Ne kažem, da je taj izbor i potpuno objektivan. No prema dosada stečen im iskus tv ima za vri jeme više od jedne godine , a kod 132 s lučaja raznolikih bolest i mi zasada upotrebljavamo Evipan-Natrij .

Upotreba Evipan-Natrija u virovit ičkoj bolnici se dijeli na dva perioda. Prvi je bio onaj, u kojem smo veoma oprezno i kritički iskušaval i količine, koje su nam bile besplatno stavljene na raspoloženje, kod po­jedinih slučajeva, a na temelju indikacija, koje smo crpli iz literature. Drugi je period onaj, u kojem smo, na temelju stečenih iskustava, proširili indikacije i prišli njegovoj redovitoj upotrebi.

1 danas je težnja u medicinskoj nauci za šemat i- ziranjem. T o je šematiziranje dove lo i kod aplikacije Evipan-Natrija do uvjerenja, da 1.) n jegova aplikacija nema kontraindikacije i 2.) da je trajanje narkoze kratko, to jest 2 0 — 40 minuta. I j edno i drugo ne odgovara stvarnosti . U kontraindikaciju ubrajamo sve one pojave, koje ne očekujemo od djelovanja, pod kojim je sredstvo reklamirano. U prvom redu kontraindikacija Evipan- Natrija je alkohol izam. Kod alkoholičara, apliciran sam, ili uz prije davan veronal pa i Mo- skopolamin ( 0 0 2 + 0 0003) , on ne pokazuje ili nikakova učinka (2 s lu­čaja), ili umjesto toga ili narkoze, uzrokovao je neko bunilo, u kome je bolesnik besvjestan, sjeda na sto, tuli, nemiran je i si. (1 slučaj). U oba je slučaja bila suvi šna njegova aplikacija i morala se je provesti pot­puna narkoza (1 slučaj bez Om bre da nno ve maske 400 gr. etera, 2 sa Ombredannom a 120 gr.).

Kontraindicirana je aplikacija njegova kod onih operacija, kod kojih se mnog o radi u samom peritoneu, bilo da se u samom njemu mnogo i dugo operira, bilo da ga se često i dugo nadražuje.

Kod vel ike s labost i , zb o g bolesti , iskrvarenja, sta­rosti, peritonitida, i leusa, volvulusa, perforiranih že lu­čanih čireva, inkarceracija, gnojenja, upala, operacija grudnog koša, vrata i glave, ukoliko se pojed ine ne mogu provesti u lokalnoj anesteziji , indicirana je evipan natrijeva narkoza, tim više, ako uz te temeljne bolesti postoji još i kontraindikacija. za eterovu narkozu. O p će ­nito smo opazil i , bez obzira na starost i konstituciju, da je potrebno tim manje E. Na, čim je iskrvarenje jače, od nosno čim su tjelesne si le slabije zb o g trajanja same bolesti . Prema tome i trajanje E.-Na. narkoze je je raznoliko, od 20 minuta do 6 ( šest ) sati.

Kod same narkoze treba, u g lavnom, paziti na jezik i donju čeljust. Najbolje je stoga, da se već za vrijeme same njegove venozne aplikacije jezik izvuče, a čeljust

125

podigne. Utjecaja na srce i na bi lo nema. Disanje je mirno i nešto oslabljeno. Ako se kod bolesnika već u početku pokazalo drhtanje ci je log tijela, najbolje je, da se odmah započne sa punom eterovom narkozom. D a ­vanje veronala u predvečerje dana operacije, a V2— 1 sat prije operacije morfin — skopolamina, produbljuje i produljuje samu narkozu.

Buđenje iza sarne operacije je ob ično bez ikakva bunila. Veoma je s l i čno onome iza kloreti lova mamur­luka. Pospješit i se može sa venoznom injekcijom 5 c m 3 koramina. Ta je osob ito pode sna u „praxis e l eg a n s“, jer bolesnik, koji je u dubokoj narkozi, iza injekcije odmah otvori oči, ne povraća, ne tuži se u prvi časak ni na što, ne sjeća se ničega. Odmah je priseban i razgovara sa okol inom.

Mi sm o pokušali njegovu aplikaciju i kod tetanusa (2 slučaja) kao i kod jednog slučaja amentne psihoze kod abdominalnog tifa. Apl ikacija kod tetanusa je imala kao uspjeh kratki san od 10— 15 minuta. Kod iste bolesn ice sa amentnom psihozom bio je apliciran dva puta. Jedan dan za drugim. Prva aplikacija je uzroko­vala šest satni miran san, a iza toga još mir kroz 6 sati. Druga, drugi dan, san od 2 sata, iza čega je nastupila psihoza u punom obliku. No kako se ta treći dan smirila pobolj šanjem same uzročne bolesti , n ismo ga dalje aplicirali .

Umjes to daljnjeg pobrojavanja njegova djelovanja kod pojedinih operacija, držim da će biti dovoljno, ako iznesem pregled operacija, koje su od oktobra 1933 do 1. decembra 1934 u E.-Na. narkozi izvedene.

Prije je spomenuta f inancijska strana same nar­koze. Jedna E.-Na narkoza stoji 15 Dinara. Ako uzmemo 150 gr etera za normalnu potrošnju kod operacije sa Ombredannovom maskom, to ta narkoza stoji 14 Di ­nara. Lokalna anestezija, sa novokain-supraren inom u V2% otopine ili perkainom, stoji približno isto. Lum- balna anestezija bi lo sa t ropakokainom, novokainom ili perkainom varira od Din 11 '80— 16 dinara. Kako iz svega v id imo cijene svih tih raznih sredstava su veoma brižljivo iskalkulirane, tako da u tome pogledu nema vel ikih razlika.

U odnosu E.-Na. sa sredsv ima za bazalnu narkozu (Avertin i Pernokton) ci jene diferiraju. Svakako je najskuplji avertin. No njegova aplikacija traži spec i ­jalnu pripremu kod bolesnika, a i samu pripremu me­dikamenata i o topine tako, da je danas već jako p o ­tisnut u pozadinu. To potiskivanje ne smijemo svodit i na neka loša iskustva s njime, nego na ograničenu upotrebu tek kod nekih operacija i nekih bolesti . Možda kod toga igra neku ulogu i lični komoditet po­jedinih operatera.

Po učinku se pernokton i E.-Na. zapravo danas može staviti pod istu kapu. 1 jedan i drugi treba da se podvrgnu i nadalje ispitivanju, dotjerivanju i kon­stantnoj upotrebi te kritici, da bi postal i konačno onim sredstvima, kakve mi danas tražimo. U tome ispitivanju treba biti ustrajan. Niti j edna pa i veom a uspjela nar­

koza ne treba da nas pot iče na pjevanje ditiramba dotičnom sredstvu, a niti neuspjeh na potpunu neg a­ciju. Praktička dugotrajna iskustva, uz individualizira- nje bolesnika, individualno apliciranje pojed inog sred­stva na osnovu stečenih iskustava, daju nam tek pravo na neku kritiku, daju nam pravo da se njime s lužimo, od nos no da ga odbacimo.

E.-Na. je dobro sredstvo. Uz sve gore spomenute premise on nas zadovoljava, apliciran u onim s luča­jevima, u kojima je njegova aplikacija strogo indivi­dualizirana, indicirana.

m uškiE. Na.

cm3e te rcm3 ženske E. Na.

cm3e te rcm3

A bscessus , p h legm nona : 2 10 — 2 71/e, 10 —

Em pyem a th o ra c is : 3 5'5 - — - -C oagulatio (P aq u e lin ,

e lectro , D ia th e rm ia ):4 10 (1X400) 4 8 - 1 0 _

A m p u ta tio n e s : 4 10 - 1 10 -T rep an pro m a sto id e : - - - 1 5 -P ro s ta te c to m ia : - 3 8-5 -10 — — - —T rep an a tio c ran ii (frac- 1 10 100 _ _

tu ra c o m p l.) :H ernia lib e ra : 8 8 -1 0 - 1 10 -S u ttu ra v u ln e ru m : 1 3 — — — —

S tric tu ra u re th e raep la- c tica :

1 10 50 - - -

F is tu lae a n i : 1 10 120 — — —

E nuc lea tio b u lb i: 1 10 — — — -

P e rito n itis d iff ,: — — — — — -1) P u ru le n ta de cho le­ _ 2 6 i 7 _

cyst. p r f . :

2) P u ru len ta app. prf.:

4 8 -1 0 (2X50,1X60)

3 10 —

3) P u ru len ta ulc. ven tr. p rf .:

4 10 (2X50 i 1X70)

— — —

Lap. exp lo ra tiva : 7 - - 5 7 -1 0 -E x trau te rin a : — - — 5 8 -1 0 -S p lenec tom ia ( r u p tu ra ) : 1 10 50 — - -R esectio v e n tr ic u li: 5 10 (1X10,

2X20,1X50)

3 8 -1 0 2X201X40

G a s tro e n te ro : 9 8 -1 0 2X20,2X60,1X50

1 10

H ernia ep ig a s tr ica : 2 8 -1 0 1X20 1 10 (1X50)

H ernia in ca rcera ta re s e c tin te s t:

— — — 3 8 - 1 0 —

V olvulus, ileus re sec t. 1 9 10 2 10 (1X20)i n te s t :

A m puta tio m am m ae: 1 10 — 7 6 G X ) 10

(1X20)(1X60)

A b scessu s su b h e p a t: 1 8 — - - -A p p en d ec to m ia : 1 8 5 1X4,

2X8,1X10

OO

XX

v-H CNj,

C h o le cy s te c to m ia : — - - 19 8 -1 0 (1X20)(H X 60)

A b scessus h e p a t is : — — — 1 7

C ystovar, A d n ex ec t: - — - 1 10 —

65 67

132 E . N a . n a rk o z e .

Liječnik kao sudski vještakDr. Filip S m o l č i ć , pr. l iječnik, Dubrovnik.

Poteškoće koje treba da svladava u svom prakti­čnom radu mladi liječnik, nijesu doista malene. Ogro­man je napredak medicine zadnjih decenija i bujan je razvitak njezinih pojedinih grana, o kojima treba da bu­de liječnik obavješten. Učenje pomoćnih znanosti , fizike, kemije, biologije itd., bez čega nema pravilnog medi­c inskog shvatanja, zauzimlje u takovoj mjeri liječnika,

da nije nikakvo čudo što je sudska medicina općenito zanemarena i što se s n jome medicinari bave samo toliko, kol iko je potrebno da se položi ispit. Obično se smatra da je l iječnik sp os ob a n da rješava su dsko- medicinska pitanja, čim poznaje anatomiju, patologiju, kirurgiju, internu, nešto psihijatrije, te mikrosk ops ko g istraživanja. Napokon sudska medicina nije nego pri­

126

mjena l i ječničkog znanja u s lučajevima građanskog i krivičnog prava, što po svojoj kompetencij i sud ne može da sam riješi. Ovakovo je mišljenje, međutim, vel ika zabluda, koja se često teško osvećuje mladome praktičaru. Nije dovol jno biti dobar i iskusan l iječnik, pa da is tovremeno bude i dobar vještak na sudu.

Sudska je medicina znanost, koju treba napose učiti, koja traži prakse i vježbe, koja imade svoja osobita pravila i svoju vlastitu metodu, znatno različitu od ostalih medicinskih disciplina. Tih se metoda valja tačno i dos ljedno držati, ako ne žel imo da napravimo neizbježive pogreške. Os im toga treba poznavati zakon­ske propise i zakonski postupak.

Na osnovu l i ječn ičkog izvještaja sudac stvara osudu; vel ika je zato odgovornost , koja pada na vještaka. Od tačnosti prvih izviđa zavisi ob ično cijeli razvitak par­nice i neka se upamti, da se sekcija j edamput s labo i zvedena, ne može više popraviti . Liječnik kao vještak govori u ime znanosti , čija su načela nepoznata onima, koji ga slušaju; njegove se tvrdnje prihvaćaju bez pri­govora, a u mnogim s lučajevima zavisi od l iječnika osuda ili rješenje okrivljenika. Zato vještak mora biti vrlo oprezan i vrlo savjestan u svoj im izjavama.

Moramo još napomenuti , da pravnički slučajevi na koje sud pozivlje vještake mogu biti tako razno­vrsni, da ih nije moguće sve predvidjeti niti nabrojiti i mogu biti tako zapleteni da uz najbolju volju, uz najskrupuloznije proučavanje predmeta savjestan vještak može da se nađe u neprilici , kako da odgovori na p o­stavljena pitanja.

U takvim pri l ikama je skromnost i i skrenost vrlina svakoga vještaka. Mnogo je bolje bez lažnoga stida reći: ja to ne znam, nego kasnije biti prisi ljen izjaviti, da smo se prevarili . Pogotovo je zlo, ako se na pitanja odgovara dugim razlaganjem, koji ništa ne znače i od kojeg sudac nema nikakve koristi za utvrđivanje istine. U tome se baš i sastoji suština sudsk e medicine, da vještak dobro shvaća postavljena pitanja i odgovara precizno i tačno.

Metoda, koje se pri tome treba držati, znatno se razlikuje od ob ičnog kl iničkog mišljenja. Kao dokaz evo jednog primjera: Ako pitamo kojeg liječnika, što on misli o nekom bolesniku, on će nam s oprezom objasniti o čemu se radi, te će možda uvijeno i kazati što misli , kako će se bolest razvijati. On će prema stanju bolesnika prema potrebi promijeniti svoja pred­viđanja, jer boles t još traje i ona nije već gotova či­njenica i zato je mišljenje liječnika nešto subjektivno, što se prema oko lnost ima može iz dana u dan da mo­dificira. Sasvim je drugačije u sudskoj medicini . Djela, s kojima se pravda bavi, jesu već gotove činjenice, jer nema v iše šta da se izmijeni, niti ima šta da se pred­vidi. Sudac ne traži od vještaka njegovo l ično mišljenje o samom činu, već samo okolnost i , u koliko iste spa­daju u područje medicine, koje može potvrditi doka­zima i koje on mora da objasni , da je taj i taj učinak posljedica toga uzroka, da je ta ozl jeda bila zadata tim oružjem i na taj način; u negat ivnom slučaju da izjavi, da nema dovoljno podataka, na temelju kojih bi mogao doći do stalnih zaključaka. Sud ac traži od vještaka konstataciju, dokazivanje i nije nikako zgodno, ako vještak ističe razne mogućnost i vjerojatnosti, jer t ime zamršuje stvari i oteščava rješenje. Katkad je vje­štak u strahu, da li se njegov nalaz s laže sa i zvodima istrage, raspituje se okolo, oslanja se na obavještenja suca i svjedoka, te ne htijući često puta nesvjesno mo ­dificira svoje konstatacije. Ne obazirući se na sugest ije sa strane, vještak mora da bazira svoje mišljenje samo na konkretnim činjenicama, utvrđenim znanstvenim d o ­kazima.

Druga je vrlina, po kojoj se može najbolje da prosudi vještak, tačnost u opisivanju nalaza, što nije

tako lako, kako na prvi mah izgleda. Svaka i najmanja sitnica pri opisivanju može da bude od vel ike važnost i , a naročito je to važno kod uviđaja i kod konstatacija na licu mjesta. To je dodu še posao koji spada u nad­ležnost suca, ali pri tome i skusan sudski vještak može biti sucu od vel ike pomoći .

Na poziv suca, položivš i zakletvu, prelazi vještak na pregledavanje predmeta. Svoja zapažanja diktira pisaru, a zapisnik tako sastavljen i potpisan od prisut­nih, postaje sudbeni akt, u kojem se v i še ništa ne smije mijenjati. Svoje mišljenje i svoje zaključke može vještak naknadno p i smeno da preda.

Opće je pravilo kojeg se valja držati, da pretra­živanja moraju biti u svakom smjeru što potpunija i tačnija. M e l i u s a b u n d a r e q u a m d e f i c e r e . Treba opisati sve što se nalazi, makar to u prvi mah i zgle­da lo suvišno, jer kasnije mogu da izbiju nova i ne ­predviđena pitanja, koja bi morala ostati neodgov ore na baš radi toga, što je vještačko pregledavanje u tom smjeru bi lo nepotpuno. Tako na pr. kod autopsije, iako je očito, da je pronađena ozl jeda uzrokovala smrt, treba ipak pregledati tačno i sve ostale organe. Inače bi se izložili prigovorima branitelja: da li je i sključeno, da u isto vri jeme može biti i koji drugi uzrok smrti ili prirodni ili nasilni , na pr. paraliza srca od straha pred napadačem, ako je postojala koja srčana mana; u drugom slučaju da se pored ozl jede može raditi o otrovanju sa strane neke treće osobe. Kod slučajeva si lovanja nije dovol jno pretražiti samo spolni organ, već i okolinu, otvor čmara, bedra, žl i jezde u preponama, te tačno tražiti ima Ii znakova opiranja i borbe.

Od vel ike je važnost i , o sob ito kada se ne zna radi li s e o ubistvu ili samoubistvu, opis ivanje položaja i mjesta na kojem se našla lješina, raspored krvnih mrlja na njemu, te event, mlake krvi. Sasvim neznatna oko l ­nost može da razjasni slučaj.

Često se i u tome griješi, što l i ječnik ne zna tačno da razlikuje što spada u nalaz a što ne. U nalazu, naime, ne smije biti ništa do prostog opisivanja onoga što vidimo. Ne smije se, na primjer, n a v e s t i : po košulj i mnoge mrlje od krvi. Treba pisati: mnog e mrlje i zv jesnog obl ika i vel ičine, tamno crvene boje, jer na koncu bi mrlje mogle i ne biti od krvi. Naš v isum sepertum mora biti samo tačno i vjerno opisivanje, koje drugom vještaku, kada nema v iše preg ledanog objekta, može da dade tačnu sliku, neov i sno od mišljenja jednog i drugog vještaka, koja se mogu event, i na osnovu istog nalaza u mnogoč emu i razilaziti.

Sasvim p os eb no poglavlje u sudskoj medicini za­uzima psihijatričko vještačenje. Ono se razlikuje već po svojoj naravi od ostalih sudsko- l i j ečničkih radnja, te imade sasv im druga pravila i metode, kojih se valja držati. Ličnost l iječnika, n jegovo os ob no mišljenje u tim s lučajevima, ima znatnijeg udjela. Psihiatričko mišlje­nje ima zato neko subjektivno obilježje. Kad je li­ječnik pozvan da izjavi, da li je neka osob a odgovorna za djelo što je počini la, l i ječnik nema pred sobo m neku gotovu činjenicu, nepromjenjlj ivu. Od čina do trenutka pregledanja preteklo je vremena i okrivl jenikovo duševno i t je lesno stanje nije ono isto. Uzrujanje uzrokovano strašću, gnjevom ili a lkoholom je nestalo, to nije više ono isto lice, koje je bilo u trenutku čina. Promijeni le su se pril ike u kojima se nalazi, te se promijeni lo i njegovo dušev no stanje. Mi imademo pred sobo m drugu l ičnost koja sasv im drugačije rezonira, koja je već svjesna događaja, te već udešava svoju obranu, zato psihijatar treba dotičnu osobu podvrći duljem pro­matranju. Proučavati će ps ihičku l ičnost okrivljenika, paziti će na svaku i najmanju časovitu duševnu smet ­nju, po kojoj bi se mogla naslutiti kakva duše vna bo­lest, koja je mogla postojati u času izvršenja krivičnog djela. Ispitati će njegovu ćud, način reagiranja na vanj­

127

ske podražaje, n jegove dušev ne osebine, granice nje­gove inteligencije, njegovo normalno shvatanje itd. Pri tome ne valja zaboraviti , da su duševne bolesti ipak i t jelesne bolesti , koje imaju uz duševne defekte svoje stalne objekt ivne somatične oznake (st igmata) po ko­jima se poznaju. Pod pojmom duševne bolest i se ne smije smatrati svaka nastranost karaktera, svaka i naj­manja nepravi lnost duše vne ravnoteže, jer polazeći sa takovog gledišta, t eško bi se našao čovjek, koji bi se mogao označiti duševno potpuno zdravim. Ništa nije lakše branitelju, nego proglasiti svoga klijenta ludim, ako mu to ide u račun. Svaka i najmanja nesređenost u ponašanju, neobičnost u karakteru, dovoljna je često- put advokatu, da proglasi svoga klijenta neuračunljivim. U tom pog ledu je od vel ike važnosti d ijagnoza histe­rije, koja se dijagnost icira za sve i svašta bez ikakva pravilna shvatanja bitnosti te bolesti . Zaboravlja se pri tome, da je po zakonu neodgovoran samo onaj, tko u vrijeme učinjenog djela nije mogao shvatiti prirodu i značaj svoga čina zbog d uš ev nog rastrojstva ili pomu- ćenja svijesti , umne nerazvijenosti ili s laboumnost i . Nije dakle dovoljno biti duševno degenerisan, psihopat, valja biti u takovom stanju d uš ev nog rastrojstva ili pomućenja svijesti , da čovjek nije svjestan svoga čina. Dužnost je psihiatričkog vještaka, da prikaže u svim pojedinost ima duševne osebine optuženog i njegova

du še v no g stanja pri izvršenju čina. Sudac će pri odmje- rivanju kazne uzeti kao olakotnu oko lnost izvjesne s lu ­čajeve, gdje ne može biti govora o djelomičnoj o d g o ­vornosti .

Mnoga sudsko- l i j ečnička pitanja, u prvom reduotrovanja, rješavaju sada kemičari i bakteriolozi u svoj im laboratorijima. Premda je kemičar sam nadležan da ustanovi otrov, zadaća je l iječnika vještaka da utvrdi, slažu li se ostali podaci i pronađene povrede sa kon­statacijom kemičara, te radi li s e isključivo o otrovanju, ili je smrt nastupi la iz kojeg drugog uzroka.

Iz svega , što smo rekli, vidi se jasno raznovrsnost sudske medicine. Očito je, da ona nije neka određena znanost, nego da obuhvata cijelo medic insko znanje, sa svim svojim specijalnim granama, ali uz to imasvoja određena pravila i svoju naročitu metodiku. Od l i ječnika ona zahtijeva temeljito poznavanje medic in­skih nauka, oštroumnost , tačnost i objektivnost . Da bi se to postiglo, potrebna je rutina, radi čega bi bilo poželjno, da sudsk a medicina bude povjerena l i j ečni­cima, koji se t ime speci jalno bave. Jedno vrijeme su to bili, u prvom redu, sreski l iječnici, koji su morali da polože i posebni ispit iz te nauke. U interesu bipravde bilo, da tako bude i unaprijed, barem dok sene uspostave specijalni l iječnici pri sudovima.

L I J E Č N I Č K A K O M O R A Z A S A V S K U B A N O V I N U U Z A G R E B U .

Broj 1437 — 1933.

P r a v i l n i kFonda za posmrtnu pripomoć članova Liječničke kom ore za savsku banovinu.

1. Osniva se poseban fond za posmrtnu pripomoć rodbini umrlih č lanova komore.

2. Imovina fonda ulaže se na posebni račun kod Poštanske štedionice.

3. Fondom upravlja upravni odbor komore.4. Čim umre koji član komore poziva odbor sve članove

komore, da uplate u roku od mjesec dana svotu, koju određuje za svaku godinu redovita g lavna skupština komore. Od onih, koji svoj doprinos ne uplate tokom 4 tjedna naplatit će se svota poštanskom povukom (rembam sement) , a u slučaju neuspjeha izvršnim putem.

5. O dm ah kako je komora primila zvaničnu potvrdu o smrti člana isplatit će udovici odnosno licu, koje je umrli naznačio za života, posm rtnu pripomoć, koje visinu određuje svaka g o ­dišnja redovita glavna skupština.

6. Svaki član ima da označi osobu, kojoj se u slučaju nje­gove smrti isplaćuje pripomoć.

U slučaju da umrli član ne odredi nikoga, kome se iza njegove smrti ima isplatiti pripomoć te nem a nikakove rodbine, snosit će odbor komore troškove ukopa, a višak preostale pri­pomoći uložit će u rezervni fond fonda za posm rtnu pripomoć.

7. Višak dohodka kao i dotacija komore, liječničkih orga­nizacija i pojedinca upotrebljavati će se, nakon odbitka efek­tivnih upravnih troškova za rezervni fond.

8. Mijenja se zaključak lanjske redovite glavne skupštine0 dotaciji od 50.000 Din te se tih 50.000 Din prenosi na račun ovog posm rtnog fonda.

9. Liječnik, član Liječničke komore za savsku banovinu, koji je namješten u javnoj službi pa kao takav bude premješten izvan područja Liječničke komore za savsku banovinu može, ako p ismeno izjavi i nadalje ostati član Fonda za posm rtnu pripomoć uz uslov, da redovito uplaćuje sve dospjele doprinose1 da je upisan u imenik članova jedne od postojećih liječničkih komora.

L ije č n ič k i V jesn ik iz laz i je d a n p u t mjesečno za jedno znanstveno i s ta leško izdan je . Č lanovi Zbora liječn ika dobivaju ovo izdanje besplatno, dok p re tp la ta za nečlanove iznosi za ovo izdanje D 200'—, za inozemstvo D 250'—, za dake D 150 —, za inozemstvo D 200'— . Pojedin i b ro j s to ji D 25'— . R ukop is i i svi dopisi ša lju se na : U r e d n i š t v o i u p r a v a L i j e č n i č k o g V j e s n i k a Z a g r e b , Jelačićev t rg 10a. Telefon 82-79. — Zak ljučak redakcije svakog 1. u mjesecu. — Članarina, pre tp la ta i sve ostale n o v č a n e pošiljke ša lju se b lagajn iku D r. D r a g u t i n u H l a v k i , Zagreb, u l. K ra ljice M arije 331 I I I . Telefon 7555. — B ro j ček. računa pošt. štedionice 33.362. Zagreb. — M o l i m o r a d i r e d o v i t o g d o s t a v l j a n j a l i s t a , d a n a m se

o d m a h t a č n o j a v i s v a k a p r o m j e n a b o r a v i š t a .

V lasnik i izdavač: Z bor liječn ika Hrvatske, Slavonije i Medum urja u Zagrebu. Pretstavnik i odgovorni urednik D r. Ante Vu l e t ić , Zagreb.

Za štam pariju odgovara R u d o lf Grdešić, d irek tor štamp., Karlovac, Obala Račkoga 5. T isak D io n ičke š ta m p a rije d. d., K a rlo va c .

128

Referati.In tern a m e d icin a

Prof. N ikola J a g ić : 0 grip i (in fluenci). (Wiener klinische Wochenschrift 1935., br. 4.) — Gripa je infekciozna bolest koja nastupa u velikim epidemijama, ali ima i sporadičnih slučajeva. Jednostavna nekomplicirana gripa počinje s velikom tem pera­turom, katkad s treskavicom. Bolesnici su vrlo blijedi, osjećaju se vrlo slabo i tuže se na boli u križima i u ekstremitetima. Za vrijeme posljednje epidemije su češće puta opažani grčevi u trbušnoj muskulaturi. Bilo je mekano, slabo napeto i češće usporeno u poređenju s temperaturom. Hunjavica je suha, a krvarenja iz nosa su česta. Grlo i tonzile su difuzno crvene, uvula natečena i crvena. Za gripu karakteristični traheitis dovodi do jakog podražaja na kašalj, š taviše katkad i do rubiginoznog sputuma. U krvi nalazimo prvi dan leukocitozu, a dalje leuko­peniju. Eozinofili su smanjeni. U mokraći ima često bjelanče­vine. Gripa traje obično 2—5 dana i prestaje litično. Od naj­češćih komplikacija treba spomenuti gripoznu pneumoniju i to obično u donjim režnjevima. Za prognozu je tu od važnosti stanje srca i sudova. Od ostalih komplikacija dolazi u obzir otitis, sinuitis i razne neuralgije, zatim strumitis sa simptomima Bazedova. Katkad dolazi do pijelitisa i holecistit isa, a poznato je da se latentne tuberkuloze mogu iza gripe aktivirati. Pomoću elektrokardiografa možemo često ustanoviti oštećenje miokarda. Specijalno treba misliti na pogibelj periferne pareze sudova u smislu t. zv. perifernog kolapsa. Takvi bolesnici leže u krevetu posve blijedi s malim jedva napipljivim bilom i zamućenim senzorijem, a cirkulirajuća količina krvi im je jako smanjena. Ovaj periferni kolaps pretstavlja svakako najtežu komplikaciju. Katkad se bolesnici tuže na boli u trbuhu i slika može biti s lična apendicitisu. Obično postoji opstipacija, rjeđe enteritis. Slezena nije povećana. Kod djece može postojati jako bljuvanje. Diferencijalna dijagnoza treba osim ostalog misliti na tuberku­lozni infiltrat, a u nekim krajevima i na psitakozu. Terapija je u jednostavnim slučajevima čisto simptomatična: kofein, pirami- don, antipirin. Salicil nema mnogo smisla. Najvažnije je pra­vovremeno se pobrinuti za digitalis i strihnin. Kod gripozne pneumonije daje se kao i kod običnih pneumonija Solvochin i T ranspulmin u kombinaciji s digitalisom, kofeinom, strichninom i kamforom. U najnovije vrijeme se preporuča u profilaktične svrhe uzimati Chininpulverpillen (kinin u malim dozam a od 0,05 g) i to 1 pilulu dnevno, što iznosi mjesečno 1,5 g kinina.

Dr. B u d a k .Gunar B ergm an : O k o incidenciji u lkusa peptikum i

kožnih b o le s t i ; ujedno prinos p itanju g e n e z e u lkusa. (Wie­ner klin. Wchschrft. No. 30, g. 1934.) — Autor se najprije po­ziva na radove K e y - a još iz god. 1870, koji ističe da ulkus ventriculi često dolazi kod individua sa općenitom ili samo lokalnom neurednom funkcijom nervnog sistema. Kasnije je to točnije objasnio v. B e r g m a n u svojoj tz. n e u r o g e n o j ul k u s t e o r i j i . 1913. objavio je R o s s l e svoju teoriju o u i k.u s u k a o d r u g o j b o l e s t i . Kao prvu bolest uzimao je on upalne procese u trbušnoj šupljini, te da od tih procesa nastaju reflektorni grčevi u muskulaturi želuca, koji opet pro- uzrokuju kompresiju i tako nekroze sluznice želuca, dakle ulcera. Poslije se često pokušalo dovesti mnogo oboljenje bilo u uzroč­nu bilo u kolateralnu vezu sa ulkusom, tako tuberkulozu, an­ginu, arteriosklerozu, klorozu, horm onalne utjecaje a naročito vegetativni nervni sistem. Autor sada ističe da se malo pažnje polagalo na ispitivanje te veze sa kožnim boiestima. Poređuje sličnost kroničnog ekcema na koži sa ulkusom. O ba traju go­dinama, imaju stalan periodicitet te su izazvani izvjesnim jelima i psihičkim uzbuđenjima. Autor navodi primjere iz ranije lite­rature koji potvrđuju gornje navode, tako jedan slučaj jodeg- zantema sa is tovremenim erozijama na sluznici regio pylorica želuca, zatim slučaj psoriasis multiplex sa rentgenološki dijag­nosticiranim čirovima na želucu. Spominje i rijetke slučajeve ulkusa poslije opeklina. Vasoneurotička dijateza, koja se mnogo manifestira na koži, igra također veliku ulogu u genezi ulkusa. Autor navodi svoja vlasti ta opažanja u tom pitanju. Od 100 bo­lesnika radi ulkusa ventrikuli i duodeni mogao je kod 28 do­kazati jednu kožnu bolest, a daljnih 19 se je tužilo da su od vremena, kad imaju ulkus, duže ili kraće bolovali od oboljenja kože sa svrbežom. Tako bi po autorovom istraživanju ta veza postojala kod 47% ispitivanih pacijenata. Dakako da se o nekoj apsolutnosti ovih brojeva ne da govoriti, je r je broj ispitivanih daleko premalen. Autor navodi 10 anam neza bolesnika koji su isto vrijeme bolovali od koje kožne bolesti i ulkusa. Sada na­staje pitanje kako tu vezu treba tumačiti. Jedni su autori mi­šljenja, da je ulkus primarno oboljenje, dok drugi drže da kožne afekcije mogu uzrokovati promjene na sluznici želuca, bilo u smislu gastrit isa, bilo u smislu ulkusa. Treći misle da se tu radi o kolateralnim pojavam a jednog te istog uzroka, da su

dakle promjene na koži ništa drugo nego vanjska manifestacija, dakle na površini tijela, nutarnje bolesti, t. j. na sluznici želuca ili duodenuma, koja se očituje kao ulkus. Autor završava, da je shvatanje ulkusgastritisa kao jedne derm aloze tek jedna hi­poteza, koja bi osvijetli la mnoge teško shvatljive tačke u pita­nju geneze ulkusa.

Fantus: T erap ija an trak sa . (Journal A.M. A. Sept. 1934.) — Autor upozorava da se an traks-antiserum mora dati što je ra­nije moguće i to lokalno kao i sistematski. Općenito aplicira serum u obliku intravenoznih injekcija od 50, 100 ili 200 ccm svakih 6—12 sati prema teškoći slučaja dok se stanje ne poboljša. Dalje daje još nekoliko dana intramuskularne injekcije. Kod septikemičnih slučajeva daje po 200 ccm i. v. svaka 3 sata, sve dok kultura iz krvi nije negativna. Lokalna se te rapija sastoji u apsolutnom mirovanju i oblozima acid, borici, dok se krusta ne otkine. Nije potrebna nikakova ekscizija ili kauterizacija. Ako se stvori apsces , treba ga sam o incidirati. U slučajevima gdje se pazi, rana zaraste sa posve malom brazgotinom.

R andal: T ešk a g ran u lop en ija iza u p otreb e preparata barbiturne k ise lin e i am idopirina. (Journal A. M. A. april 1934.) — Autor odmah ističe da granulopeniju (agranulocitozu) ne smijemo smatrati primarnim oboljenjem krvi, dok nismo izlučili sve moguće druge etiološke faktore. Znatan poras t slučajeva granulopenije ima sigurno svoj uzrok u raširenoj upotrebi lije­kova koji sadrže derivate benzoične kiseline. Kod njegove pa­cijentice, mlade žene od 23 g., razvila se naglo akutna leuko­penija poslije upotrebe veronala i amidopir ina, koje je pacijen­tica uzimala radi jedne obične zubobolje. Benzoični je lanac kojega sadrže oba lijeka, vjerojatno odgovoran za jaku reakciju i nestanak bijelih krvnih tjelešaca u krvi. Sličnih slučajeva bilo je već opisano mnogo. Većina ranijih slučajeva bila je kod kro­ničnih intoksikacija (u industriji) benzojevim spojevima. Osjet­ljivost prema tim spojevim a je kod raznih individua različita. Granulopenija poslije upotrebe preparata barbiturne kiseline i amidopirina može doći sam o kod osoba, koje su naročito osjet­ljive za benzoički lanac. V.

T u b e rk u lo za

C. A m rein: P r ilo g isp itivan ju v iru len cije b acila tu b er­ku loze obzirom na progn ozu p lu ćn e tu b erk u loze. (Sanatorij Altein-Arosa. — Beitr. z. Klin. d. Tbc. Bd. 82). — God. 1900. ispitivao sam na zamorćadi virulenciju TB iz ispljuvka tuber­kuloznih bolesnika i tražio vezu između njihove virulencije i toka tuberkuloznog oboljenja. Moji su zaključci onda glasili ovako: 1. Kad nakon češćeg ispitivanja nađemo avirulentne ili slabo virulentne bacile, možemo očekivati povoljan tok bolesti.2. Kad nakon pojedinačnog ispitivanja nađemo oslabljenu viru­lenciju, možemo očekivati, da se bolest ne će pogoršati. 3. U slučajevima, u kojima smo ustanovili potpunu virulenciju T B prognoza je dubia, vergens ad malum. Već sam tada upozorio, da ovi zaključci ne vrijede za svaki slučaj, jer im ade slučajeva, kad se nađu potpuno virulentni bacili, a prognoza može ipak biti dobra. T o je na pr. slučaj sa začahurenim sirastim kaver­nama, kad se one isprazne i očiste, a bolest za to ne mijenja svoj povoljan karakter. Ispitivali smo ispljuvak sedmorice bo­lesnika, čija nam je sudbina dobro poznata i pitali smo se po­novno, možemo li na osnovu virulencije TB odrediti prognozu bolesti (plućna tuberkuloza). O dgovor ne može biti definitivan, jer se ispitivanje tiče prem alog broja slučajeva, ali oni su in­teresantni, jer nas ponovno upozoruju, da prognoza bolesti u prvom redu ovisi o m eđusobnom odnosu virulencije TB i imu- nitetskoj snazi organizma. Sjetimo se na pr. masivnih infekcija, kojima i jak organizam može podleći, pa oslabljenih tjelesnih stanja, koje bolest lako svladava. Faktor, koji određuje tok bo­lesti ne može biti dakle sam o virulencija TB, nego i otpor, na koji su oni u tijelu naišli. Sasta jem o se dakle i ovdje sa pro­blemima konstitucije. Samo sa ovog gledišta možemo razumjeti prerazličiti tok bolesti tolikih bolesnika. Ne možemo nipošto ustvrditi, da virulencija TB nem a nikakvu vrijednost kod odre­đivanja prognoze, ali poznajemo metode, koje su jednostavnije i koje su sigurnije. T o je sedimentacija krvi i krvna slika. U više tisuća slučajeva našao sam uvijek da je poboljšana sedi­mentacija i smanjeno skretanje krvne slike na li jevo ili norm a­lizacija krvne slike uvijek bio znak poboljšanja bolesti. U brza­na sed im entacija značila je uvijek pogoršanje. Iz naših opaža­nja slijedi, da je naša zadaća ne sam o da ljude čuvamo od masivnih infekcija, nego da štit imo i njihovu imunobiološku snagu. Uz današnju modernu kolapsnu terapiju nipošto ne gubi svoje značenje s tara klimatsko-dijetetskog liječenja. Poznava­jući bolje imunobiološke vrijednosti kao gotovo glavni faktor,

KOLA ASTIERA N T I N E U R A S T E N I K U MPotpun ekstrakt, n a j t o č n i j e d o z i r a n , sadrži sve aktivne principe sv ježeg oraha.

Kola Astier

Kola Astier

Kola Astier

Kola Astier

Kola Astier

Srednja doza

je suvereno sredstvo protiv gri­pe, skraćuje rekonvalescenciju posl i je infekcijoznih bolesti .

je najbolje sredstvo protiv de ­presivnih stanja.

je indiciran kod svih akutnih i kroničnih bolest i respiratornog aparata.

tonizira živčani sistem, razbu- đuje intelektualnu snagu, pobija umor.-

jača energiju, regulira ritam srca.

2 male žl ičice dnevno.

L A B O R A T O R I J I P. A S T I E R42 et 41 đ 47, rue du D octeur-B lanche, P A R I S (XVI®)

Literaturu i uzorke šalje:, , I S I S “ D . D ,, Z A G R E B , H a t z o v a u l i c a 14. G . V E R G L A S , B E O G R A D , Garašaninova ulica 6.

A R S A M I N O L

(Pentavalentni Arsenik), rastopina koja sadrži 27,13% ,,3-acetylamino-4-oxyphenylarsinat diaethylaminoetanola".

Jedan kubični centimetar ove rastopine jednak je 0,05 gr. arsenika.

Arsenikalno liječenje, koje je potpuno bezbolno, a služi za supkutane i in tramuskularne injekcije. Odlikuje se time, što je slabo toksično, što se odlično podnaša i što se ne nagomilava u organizmu. Sigurnost pri upotrebi velikih aktivnih doza kod:

SIFILISA / HEREDO-SIFILISA{Napadno liječenje i liječen je z a konsolidaciju)

PIA N - TRIPANOSOMIJAZE - MALARIJEAmpule od 3 i 5 ccm u kuti jama od po 6 ampula.

Laborafoires C L I N - C O M A R ( Cie, 20, Rue des Eosses-St.-Jacques, P A R I S ZASTUPSTVO za JUGOSLAVIJU: N. M A U P O I N T d e V A N D E U L , BEO G RAD , SIMINA 11.

Čistoća, Djelovanje, Stalnost

Po cijelom svijetu poznata jedinstvena odličnost Insulina A. B. osniva se n a potpunoj čistoći i svuda poznatoj d jelat­nosti u svim prilikama.

D obiva s e u svim a apotekam a uz slijedeće ponovno snižene cijene:

20 jedinica na ccm. U bočicama od 5 ccm. (100 jed.) Din 32'—40 jedinica na ccm. U bočicama od 5 ccm. (200 jed.) „ 56-—80 jedinica na ccm. U bočicam a od 5 ccm. (400 jed.) „ 91 •—

Bolničkim ustanovam a preporučujemo da se obraćajuna veledrogiste ili na n ašeg zastupnika, kod kojih se mogu dobiti kutije od 25 bočica uz zn atno n isku sp ecija ln u cijenu .

Uzorci i na jnovija lite ra tu ra besplatno se ša lju gg. leka- rim a na zahtev.

Zajednički proizvađači i vlasnici licencije:Allen & Hanburys Ltd. The British Drug Houses Ltd.

Bethnal Green, London, E. 2. G raham Street, London, N. 1.

Zastupnik za Ju g o s lav i ju : I. S E L I T R E N N Y , Beograd, Pošt. fah 366.

131

koji odlučuje sudbinom čovjeka, ovom liječenju posvetit ćemo još više našu pažnju.

Šture A. S iw e: T on zile kao m jesto u laza bacila tu b er­kuloze u d ječjoj dob i. (Sveučilišna dječja klinika u Lund-u. — Beitr. z. Klin. d. Tbc. Bd. 82.). — Da je primarna tuberkuloza tonzila rijetka, vidi se iz A l b r e c h t o v i h i H a n s e m a n - n o v i h brojeva. Ovaj je našao sam o jedan slučaj primarne tuberkuloze tonzila u 10.000 slučajeva dječje tuberkuloze. Lako je zamisliti kako može doći do infekcije tonzila sa TB. Posl je­dica ove infekcije mogu biti površne ulceracije, ali TB mogu biti i duboko u lakunam a skriveni, a da na površini ne ostave vidljivog traga. TB mogu izazvati i tuberkulozu vratnih žlijezda, a da se ne nađe mjesto kuda su prodrli kroz sluznicu, slično kao u crijevu. U ovakovim slučajevima ne možemo uvijek ozna­čiti mjesto prim arnog ognjišta. Kad N i c o l 1 kaže, da je od 500 kronično oboljelih tonzila u 80% bilo tuberkuloznih pro­mjena ili D i e u l a f o y , da je pokus na zamorčetu bio poziti­van u 12% slučajeva ekstirpiranih tonzila, time nije riješeno pitanje i mjesta prvog ulaska bacila u tijelo. Tuberkuloznih promjena u tonzilama nađeno je često. F i s c h e r je 1923. god. objelodanio svoja ispitivanja o tuberkulozi tonzila. On je našao tuberkuloznih promjena u 73'2% slučajeva kod bolesnika sa plućnom tuberkulozom. Naprotiv je primarna tuberkuloza ton­zila toliko rijetka, da su samo pojedini slučajevi opisani. Sa­kupili smo 28 poznatih i opisanih slučajeva dok 2 potječu iz vlastitog opažanja. U prvom slučaju vratne žlijezde obostrano su otečene i sirasto degenerirane. D esna tonzila pokazuje tu­berkuloznih promjena makroskopski a lijeva sam o mikroskop­ski. Vjerojatno, da su bacili ušli is todobno u obje tonzile. U drugom slučaju ušli su TB sam o u jednu tonzilu i u reoginar- ne žlijezde. U crijevu je nađeno također tuberkuloznih promje­na, ali m lađeg datuma. Limfadenitide na vratu u dječjoj su dobi česti nalaz. U ovim slučajevima moramo najprije tražiti uzrok u r inofaringitidama anginama i otitidama. Tuberkulinski pokus može često da objasni etiologiju. Ne smijemo zaboraviti , da TB mogu prouzrokovati ulceracije na sluznici, ali također da na mjestu ulaza ne ostave nikakova traga. Tonzilam a tu­berkuloza je prema tome bolest, koja se klinički nikada ne može sa sigurnošću isključiti, a bez histološke pretrage se ri­jetko može ustanoviti. Tuberkuloza vratnih žlijezda najčešće je sekundarne prirode. Afekcija vrata je često is tovremena sa afekcijom crijeva. Kad se radi o tuberkulozi vratnih žlijezda i is tovremeno o tuberkulozi pluća, vjerojatno je, da je tuberku­loza pluća u tim slučajevima primarna. TB koji dolaze iz pluća, ulaze kroz ždrijelo u vratne žlijezde. Budući da tuberkuloza vratnih žlijezda pokazuje rado tendenciju da se širi krvnim pu­tem, a s druge strane je primarna tuberkuloza tonzila rijetka afekcija, neka vrijedi pravilo, da se tuberkuloza vratnih žlijez­da kod djeteta nikada ne sm atra kao oboljenje lokalnog ka­raktera.

Dr. R. N oack: U kolikoj m jeri fren ik o ek sa jreza vod i ozd ravljen ju obzirom na sekun darne an atom sk e i f iz io ­lo šk e p o sljed ice , ako upored im o k lin ičk e u sp jeh e ove o p e­racije sa u sp jesim a drugih k o lap so terap ija? (Sanatorij dr. Novak, Hohegeiss). — Iz mnogih radova o frenikoeksajrezi vi­dimo, da nem a jed instvenog mišljenja ni o uspjesim a ni o in­dikacijama ove operacije. Na osnovu mnogih radnja dolazimo do zaključka, da ova operacija izaziva neke anatom ske i fizio­loške prom jene i da je potrebno, da naše stanovište prem a frenikoeksajrezi korigiramo. Naši rezultati bili su sam o djelo­mice povoljni, slično kao i u drugim lječilištima, a daleko za­ostaju za rezultatima sa drugim metodama kolapsoterapije. Kako rezultati mogu biti različiti vidimo iz ovih naših slučajeva. U jednom slučaju je uz konzervativno liječenje izvršena i freni­koeksajreza. Poslije operacije kolabirala je ogromna kaverna a u ispljuvku je nestalo bacila. U drugom slučaju kaverna nije kolabirala, iako je bila' mnogo manja nego u prvom slučaju. Tek poslije izvedene torakoplastike, ispljuvak je postao nega­tivan. Treći je slučaj sličan drugome. Frenikoeksajreza nije dovela do uspjeha, nego je kaverna kolabirala tek iza više po­novljenih konzervativnih kura u vezi sa rentgenskim zračenjem. Četvrti slučaj liječio se je na desnoj strani sa pneumotoraksom, a lijevo je izvršena frenikoeksajreza. U ovom slučaju je uspjeh bio potpun. Ovako nejednakih i oprečnih rezultata naći ćemo i u literaturi. Č esto kolabiraju i velike kaverne, a često i u lakšim s lučajevima operacija ne vodi k uspjehu. Budući da je naš cilj da bacilozan ispljuvak što prije nestane, da kaverna što prije kolabira, ne možemo frenikoeksajrezu smatrati isto vrijednom kao druge metode, kojima taj cilj postizavamo brže i sigurnije. Kod plućne tuberkuloze uvijek se moramo pitati kako ćem o najbrže i najsigurnije postignuti kolaps kaverne i negativan ispljuvak, a pri tom da sačuvam o što više zdravog tkiva, da što manje oštetimo bolesnika da postigne što veću radnu sposobnost. M ožem o se lako uvjeriti iz statistika, da su uspjesi, kao u našem prvom slučaju, slučajni uspjesi. Sto ćemo dakle poduzeti u slučaju ako pneuniotoraks ne u sp i je? Djelo­

mičnu plastiku (Teilplastik)l Sa ovom operacijom postizava se najbrže i najsigurnije kolaps kaverne i negativan ispljuvak, a najmanje se oštećuje zdravo tkivo; bolesnik najbrže postaje sposoban za rad. Opseg zahvata može se prilagoditi pojedinom slučaju. P rem a H i s k i M i k k o n e n dvije godine iza izvedene plastike bilo je 73'3% zdravih bolesnika, a poslije frenikoeksaj- reze sam o 44-l% poboljšanih, a nijedan potpuno zdrav. Naj­bolje je operirati u lokalnoj anesteziji i diatermičnim rezom. M a r g u l i s i P e t r i k uspjeli su sa frenikoeksajrezom da od 160 bolesnika kod 17 (1T4% ) ispljuvak postane negativan. In­dikacije koje postavljaju ovi autori više vrijede za plastiku nego za frenikoeksajrezu. T rebalo bi više pažnje posvetit i nezgodnim fiziološkim posljedicama, koje se pojavljuju iza eksajreze. M a r ­g u l i s i P e t r i k upoređuju ulogu ošita kod disanja sa ulogom čepa jedne šprice. P rem a ovoj usporedbi za disanje je važnije micanje ošita nego micanje g rudnog koša. Poslije eksajreze nastupaju često trajne tahikardije sa jakom dispnoom. Ovakovi bolesnici su nesposobni za svaki rad. Ove sm etnje tumačimo tako, da kod eksa jreze biva podražen nervus sympathicus, koji stoji u vezi sa nervus phrenicusom i time se srce funkcionalno uneravnoteži. Osim toga kod desne frenikoeksajreze srce se pomakne na lijevo, a vršak srca jače spusti. Kod lijeve freni­koeksajreze događa se to isto ali u manjoj mjeri. Uslijed svog promijenjenog položaja srce je jače opterećeno. Kod nekih bo­lesnika ovo opterećenje uzrokuje udaranje srca, osjećaj težine na srcu, a časomice također i bolove. Po B r u n n e r u je plućni kapacitet znatno manje sužen. Za razliku od frenikoeksajreze srednje i donje polje ne gubi funkcionalno ništa. T im e se znat­no manje opterećuje srce, a i trbušni organi. Razumljiva je dakle pojava, da se jača d ispnoa pojavljuje iza frenikoeksajreze nego iza djelomične plastike ili pneumotoraksa . U nekim slu­čajevima prestaje frenikoeksajreza djelovati nakon P /2—2 go­dine. Klijenuti ošit počima opet sudjelovati kod disanja. P o ­znati su štaviše slučajevi, koji su radi prekratkog d je lova­nja frenikoeksajreze ponovno postali pozitivni ( M a r g u l i s i P e t r i k ) . Vjerojatno da se u većini slučajeva funkcija ošita vraća nakon dvije godine. Iz ovoga slijedi, da se freniko­eksajrezom ne može ni sigurno ni trajno djelovati na kavitarne procese, m etoda se može upotrebiti kao privremena pom oć u nekavitarnim slučajevima, gdje je potreban poticaj da dođe do promjena, koje vode k ozdravljenju. Mnogo češće se kod eksa j­reze pojavljuju poteškoće sa strane želuca. Ove su poteškoće obično neznatne, ali mogu urokovati veće smetnje. Od 29 slu­čaja u 14 nastupile su sm etnje u probavnom aparatu neposred­no iza operacije . Kod jedne lijeve eksajreze sm etnje su trajale dulje od jedne godine, dok su u ostalim slučajevima kraće trajale, u jednom dijelu sam o nekoliko tjedana. Bolesnici nakon kašlja lako povraćaju, u želucu osjećaju pritisak i gube tek za jelom. Sve ove sm etnje m ožem o razumjeti, ako mislimo na postoperativne prom jene položaja želuca. G i a n n i sm atra kao kontraindikaciju.za eksajrezu: masivne infiltracije, difuzne bron- hopneumonije, velike kaverne, gangrenu, velike bronhiektazije i sve bolesti , koje sužuju obujam disanja ili cirkulacije. Na osnovu naših iskustava sm atram o da je frenikoeksajreza indi- cirana kod: 1. haem optoe , koja recidivira ili dugo traje, ako pneum otoraks ne uspije ili se djelomična plastika ne može po­duzeti ; 2. kad postoji kontraindikacija za plastiku ili p lom bu; 3. da se poboljša uspjeh pneumotoraksa , ako se plastika ne može izvesti; 4. ako bolesnik odbije plastiku; 5. Blokada fre- nikusa preporuča se kod većih ognjišta ili ra sad a bez kaverna, gdje treba da se tok fibroziranja ubrza, ako se to isto ne po­stizava sam o ležanjem i mirovanjem. Ako proces nakon eksa j­reze pokazuje znakove ciroze, a kaverne se nijesu dovoljno stisnule, može se na kolaps kaverne djelovati rentgenskim zra­čenjem.

Dr. F lora E ise lsb erg i dr. Ger E. P a tro n lk o la : O se d im en taciji krvi kod p leu r itisa , p o lisero z itisa i kod raznih tuberku lozn ih in filtrata . (III. med. odel. Wilhelminen Spital, Wien — Beitr. z. Klin. d. Tbc. Bd. 82). — Općenito je poznato veliko značenje sedimentacije eritrocita u klinici tuberkuloze, iako se ona danas još razno tumači. Mnogi autori drže, da se - dim entacija ima presudnu ulogu ne sam o u dijagnozi i prognozi tuberkuloznog oboljenja, već misle, da se na osnovu ubrzane sedimentacije mogu pogoditi i pa to loško-ana tom ske pojedinosti. Pregledavajući bolesnički materijal od zadnjih godina, kod ko­jega smo redovito ispitivali sedimentaciju eritrocita po P 0 i n- d e c k e r u , došli smo do protivnog zaključka. Naime, da brzina sedimentacije uritrocita nem a veze sa aktivitetom procesa, niti sa njegovim pa to loško-ana tom skim opsegom. Tuberkulozni in- filtrati imaju općenito slabo ubrzanu sedimentaciju. Od 57 in­fi ltrata 23 su sedimentirali do točke 10, 21 do točke 20 i 12 preko 20. U prvoj grupi ima i tako malih brzina, da sa s tano­višta mnogih autora one isključuju aktivan proces. Već je M ay e r h o f e r ustanovio brzinu veću od 20 sam o kod onih in­filtrata, koji dolaze uz pratnju pleuritisa. I mi smo na našem materijalu ustanovili slično. Po liserozitide i pleuritide bez bilo

132

kojih drugih afekcija uzrokuju mnogo bržu sedimentaciju nego infiltrati. Od 69 slučajeva 9 ima sedimenteciju do točke 10, 14 do točke 20, 43 do 30, 3 preko 30. Najbržu sedimentaciju usta­novili smo kod rudimentarnih poliserozitida i kod ulcerofi- broznih forma tuberkuloze. Nem a dakle prave veze između brzine sedimentacije i aktiviteta ili opsega procesa. U diferen­cijalnoj dijagnostici možemo se sa sedimentacijom koristiti sa­mo toliko, da kod početnih tuberkuloznih procesa u slučaju jače ubrzane sedimentacije sum njam o na stvaranje eksudata.

Dr. H. Z ekert: 0 p leu ritis exu d ativa „ id iopath lca“. (Med. sveuč. poliklinika, Hamburg — Beitr. z. klin. d. Tbc. Bd. 82). — Ne samo anatomi, nego i kliničari smatraju danas utvrđenim, da između tuberkuloze i pleuritis exudative idiopatike postoji izravna kauzalna veza, da je naim e upala porebrice posljedica latentne tuberkuloze. No što se tiče terapije, naziranja se još uvijek razilaze. Dok su jedni pristalice čisto konzervativne te ­rapije, drugi postupaju aktivno. T r o u s s e a u spominje ove slu­čajeve kada treba punktirati: 1. Kad je indicatio vitalis. 2. Kad je eksudat velik 3. Kod srednjeg eksudata, ali s labe rezorpcije. Ova pravila nalazimo još uvijek u svim udžbenicima. Mi na našoj klinici punktiramo međutim gotovo bez izuzetka sve slu­čajeve pi. ex. id., a ako je potrebno i po više puta. Naše s ta ­novište ne opravdavam o toliko teoretskim razmatranjima, koliko našim praktičnim iskustvima. N aša iskustva se osnivaju na materijalu od 60 slučajeva, isključivo čiste pleuritis exudative, nazvanom ,,idiopathica“. Ovdje ubrajamo samo teške i srednje teške slučajeve, koje smo sve punktirali. Svako doba života je zastupano, ali najviše od 18—24. godine života. Od godišnjih doba proljeće daje maksimum oboljenja, ljeti i jeseni krivulja pada duboko, da se zimi opet digne. Eksudat je svaki put bio pregledan. Rivaltina p roba bila je uvijek pozitivna, specifična težina uvijek povišena, a bjelančevina bila je uvijek pozitivna, specifična težina uvijek povišena, a bjelančevina bila je uvijek prisutna u pojačanoj mjeri. Kultura nije dala nijedan pozitivan nalaz, a u sedimentu nijesu nađeni nikada TB. Poprečno je is­pražnjeno po 1180 ccm eksudata, a punktiralo se obično 2—3 puta. Bolesnici su ustajali, kad su subjektivni simptomi a i veći objektivni znakovi bolesti već dulje vremena izostali. Ako sm a­tramo, da je liječenje tako dugo trajalo, onda su punktirani slučajevi liječeni poprečno 42 dana. Glavni dio terapije bilo je dakako ležanje, jer pi. ex. sm atram o samo kao simptom jedne bolesti, koja zahtijeva kuru ležanja. Smatram o dakle, da je tra­janje bolesti bilo relativno kratko i u tome nalazimo praktičnu potvrdu, da je naša terapija punkcije opravdana.

Dr. S. J a n o v i ć

P e d ija trijaD ra g išić : Zur F rage der A krodynen E rkrankungen des

K indesalters mit b eso n d erer B eru ck sich tigu n g d es U stila- g in ism us-M ayerhofer. (Di Scritti Medici dal onore di R. Jem ­ma). — Autor opisuje nepoznato oboljenje kod djece, koje je otkrio M a y e r h o f e r i nazvao ga ustilaginizam. To je tipično akrodino oboljenje i pokazuje velike sličnosti sa infantilnom akrodinijom, secale-ergotizmom i pelagrom, a radi se o ali- mentarnoj intoksikaciji sa sporam a od ustilago maidis . Opisuje simptomatologiju i govori o diferencijalnoj dijagnozi prema in­fantilnoj akrodiniji. Ostala akrodina oboljenja prem da su vrlo slična, dadu se kako etiološki, tako i klinički diferencirati. Au­toru je uspjelo u saradnji sa V a r i ć a k o m dokazati toksičko djelovanje ustilaga maidis na mladim miševima.

D ragišić: P rom jen e na koži kod in fan tiln e akrodin ije.(Med. Pregled no. 7. juli 1933.). — Infantilnu akrodiniju shvaća au tor kao zbirni pojam raznih akrodinih oboljenja, koja su baš po svojim kožnim manifestacijama vrlo slična, ali etiološki po­sve različita. Ovamo ubraja infantilnu akrodiniju Francuza,Se l l e r - S w i f t - F e e r o v u bo les t i P i n k - d i s e a s e en­gleskih autora, pelagru, secale-ergotizam, ustilaginizam — M a ­y e r h o f e r , etc. Kožne prom jene pokazuju veliku polimorfnost, kao bitne za samu bolest navodi: hipersekreciju znoja, jak svr- bež, razne eriteme. Zatim deskvamaciju kože, trofične promjene i sekundarne infekcije — gangrene. Završava sa diferencijalnom dijagnozom između F e e r o v e bolesti i M a y e r h o f e r o v o g ustilaginizma, za koju su baš prom jene na koži od najvećevažnosti. Dr. K a l u đ e r s k i .

R obertson , E lisabeth Chant: T h e v itam ins and resi-s te n c e to in fection . (Vitamini i rezistencija prema infekciji. Dep. of. Pediatr. Univ. Toronto. Medizine 13,123—206 1934). — Ova je radnja skup izvještaja od skoro 300 autora, koji su istraži­vali promjene imunih tjelesa kod pomanjkanja vitamina (A, B, C, D, E). Opisani su pokusi kod spontane, kao i kod smanjene infekcije. Autori su došli do pozitivnih i negativnih rezultata. Na osnovu ovih istraživanja, zaključuje se, da upliv vitamina na prom jenu imunih tje lesa postoji, iako to zbog pomanjkanja dovoljnih pokusa nije još posve jasno. Dr. S e i d l . -

D avid son M errlt: V iostero l kao profilak tičk o sred stvo kod rah itisa n ed on oščad i. (Amer. journ. dis. childr. 48, 1934.I.). — Autori su posmatrali razvitak rahitisa kod nedonoščadi do 7. mjeseca života. Ishrana se za vrijeme prvih 4 tjedna sa ­stojala od majčinog mlijeka, kondenziranog mlijeka sa šećerom i sladom 130 kalorija na kg težine djeteta . U 4 mjesecu su do­bili mliječnu kašu, a od 5 mjes. variva i žutanjak. Od 2 tjedna profilaktički 4 kapi Viosterola na kg težine, dok nisu dosegla težinu od 2250 grama, a kasnije dnevno 20 kapi do 6 mjes. Djeca za kontrolu su uz istu hranu, mjesto Viosterola, dobivala laneno ulje i paraf. liquid. Kod djece sa Viosterolom su usta­novljene sam o iznimno, a bez Viosterola u svim slučajevima rahitičke promjene, kao izbočena tubera frontalia, craniotabes i odebljanje epifiza. Viosterol nije djelovao na kalcij i fosfor u krvi, ali to nije od dijagnostičke važnosti, jer vrijednosti Ca u krvi kod nedonoščadi su skoro uvijek visoke. 20 kapi Vioste­rola nisu dostatne da zaštićuju nakon 5—6 mjeseci protiv ra­hitisa. Dr. Kolman Fo l d e s .

N ltschke A. i H. D oerin g: T iro ld ea u p a to g en ez i rah i­tisa i te ta n lje kod d jece ; da ljn ja istraživan ja . O dnos vri­jed n o sti jod a u krvi. (Univ. Kinderklinik, Freiburg. Acta pae- diatr. Stockh 16, 473, 1933). — Pri jašn ja istraživanja pokazuju, da je kod rahitičke dojenčadi rad gl. tiroideje smanjen. Za upotpunjenje ovih nalaza autori su istraživali vrijednosti koli­čine joda u krvi. Našli su, da je ta količina kod rahitičke djece sm anjenja , a djelovanjem vigantola se povisuje na normalnu vrijednost.

Jundell J . : Im ade li sp ec ifičn i serum od raslih ljekovitu v r ijed n o st kod h ripavca? (Acta paedia tr. Stockh. 16,400,1933.).— Autor je prvotne pokuse liječenja pertusisa sa serumom odraslih provodio tako, da je odraslima prije ubrizgavao vak- cine. Ubrizgavao je oko 100 ccm seruma. D osada se liječilo sam o 5 djece, tako da je neki zaključak za sada još nemoguć.

P eterm ann M. G. i M. J. F ox: E n cep h alitis kod m or- b illa . (Amer. J. Dis. Childr. 46, H. 3, 1933.). — Izvještaj o 15 slučajeva morbila kod kojih su se 4 dan nakon egzantema po­javili klinički simptomi encefalit isa. Slika je tako karakteristična, da se misli na specifički virus. Dr. K o v a č e v i ć .

E. W ielan d , (U niv. Klin. B a se l): P rodrom aln i stad ij p o - lio m y e litisa i n jegovo zn a čen je za ranu d ijagn ozu i te ra ­piju . (Jahrb. f. Kinderheilkunde 1934. Heft 6). — P rem a a u to ­rovim opažanjim a na Basel-skoj klinici, karakter poliomyelit isa se promjenio u zadnjih 20 god. Ranija forma poliomyelitisa t. zv. „Morning Paralysis" (kljenut iz po tpunog zdravlja) us tu ­pila je mjesto postepenoj kljenuti, kod koje autor razlikuje preparalitični stadij ili prodrom, od sam e kljenuti. Simptomi prodroma su, osim opće motorične slabosti i reumatičnih bo­lova, karakteristični tr ias: „Lasegue, Spine Sign i Meningis- m u s“. P ravovrem eno uočenje tih simptoma omogućuje nam dijagnozu, a time i liječenje rekonvalescentnim serumom. Kod larviranih slučajeva, gdje manjkaju ti simptomi, d ijagnoza se potvrđuje nalazom u likvoru. Od 21 slučaja kod 15 je nađeno jako crvenilo ždrijela sa osjetljivošću submaksilarne žlijezde, što upućuje na ždrijelo kao najvjerojatniji ulaz virusa u tijelo.

Dr. P u c e k — S r d a r .

Form an L. and G. P. B. W h itw ell: P relim inary o b ser ­v a tion s on eryth em a n od osu m . (G uy’ s Hosp. Rep. 84 1934.).— Erythema nodosum se sm atra reakcijom bakterijelne aler­gije. Za tuberkuloznu etiologiju govore tri razloga: vrlo je česta pojava ekspozicije prije nastupanja čvorova, promjena općeni­toga stanja i treće pozitivna tuberkulinska reakcija. U čvoro­vima se vrlo teško nađu bacili, jer dolazi rano do autolize. T reb a naročito paziti na one slučajeve erythema nodosum , iza kojih se razvija aktivna tuberkuloza. Dokgod traju čvorovi di­jete m ora mirovati, a kad ovi isčeznu treba preporučiti p ro ­mjenu zraka i mirovanje.

Koch, H erbert: G le ich ze itlges A uftreten e in es E rythem a n odosum bei D rilingen . (Klin. Wschr. 1934. II. 1214— 1216). — Autor izvještava o slučaju ery them a nodosum, koji se pojavio is tovremeno kod jednojajčanih trojaka, starih 3 godine. Taj slučaj govori, da je naslijeđena predispozicija jedan od naj­važnijih faktora, koji utječe na pojavu erythema nodosum.

Dr. J u r i ć — B u d i m i r o v i ć .

M a y erh o fer : D ie b lo lo g isch e A llerg le b ei N eu geb o- ren en ze it. (Wien. Med. Wschr. No 3. 1935.). — Autor, koji je postavio novi klinički pojam „alergičkog kompleksa simptoma novorođenčadi" opisuje u ovoj radnji biološku alergiju novo- rođenačkog doba. 42 dan života sm atra au tor kao teoretski ko­nac svih karakterističnih alergičnih reakcija i mogućih recidiva. Među tipične alergične reakcije novorođenčadi ubraja 1. Eryt­hem a toxicum neonatorum L e i n e r - M o u s s o n s . 2. Alergični spazam pilorusa. 3. Biološko-alergićku formu t. zv. Melaena

Kod infekcioznih oboljenja, afekcija zglobova i mišića, u p a l e ž e n s k e z d j e l i c e .

Za profilaksu protiv feb r il- n o g a b o r t a i s e p s e .

P rep ara t pruža sve prednosti b lage žarišne reakcije, ne prouzrokuje neugodnih općenitih reakcija. Lako se dozira.

Osobito su ekonomična pakovanja po 25 ccm Yatren-Caseina I (jak) i II (slab).

I. G. Farbenlndustrle flktiengesellschaft L e v e r k u s e n n a R a j n i

Zastupstvo za Jugoslaviju:

J U G E F A * K . D. BEOGRAD ZAGREB

134

neonatorum. 4. Alergičku prividnu dispepsiju. 5. Alergičke hi- drokele sa Charcot-Leidenovim kristalima u punktatu. Mnoge dječje alergičke reakcije pokazuju 7-dnevni ciklus, koji je mo­guće izazvati karakterističkim oseb inam a r. zv. „mutterlichen Eiw eiskorper“ i bjelančevinastim alerginama.

Dr. D r a g i š i ć .

M utch: Interna tera p ija k oree . (British Medical Journal Aug. 1934.). — Autor referira o upotrebi kalcium aspirina u terapiji 19 slučajeva koree. Opazio je da taj lijek znatno skra­ćuje tok oboljenja i sm anjuje jakos t simptoma u svakom sta­diju bolesti. Ne uzrokuje pospanost niti duševnu depresiju a niti loše djeluje na digestivni trakt. Kalcium aspirin je manje toksičan nego acid, acetylosalicylicum te ne podražuje želudac niti mokraćni mjehur. Lako je topiv, gotovo bez okusa, brzo se resorbira i Iako se podnosi i u velikim dozama. Terapeut- sko djelovanje mu je kod koree trostruko, antireumatično, ko­rigira manjak kalcija i ima sedativno djelovanje na koru mozga. Najbolji su rezulta t i postignuti ako su pacijenti za vrijeme te ­rapije držani u krevetu.

F raw ley: Im unizacija šk o lsk e d jece proti k ašlja hri­pavca. (Journal A. M. A. Sep tem ber 1934.). — Autor je dao injekcije 8 ccm aktivnog oslabljenog haemophilus pertussis anti­gena 505 neimunizirane školske djece. Djeca su podnijela injekcije bez ikakove bilo lokalne bilo sistemske reakcije. Poslije vakcinacije prom atrao je tu djecu. 49 djece bilo je izlo­ženo utjecaju hripavca bez da su se pojavili ikakovi simptomi. 16 su bili kod kuće a 33 su išli u školu. Hripavac se razvio kod 31 djeteta. U 25 slučajeva paroksizmalno stanje je bilo kraće od jedne nedjelje, u 5 slučajeva trajalo je od 1—2 ne­djelje a u jednom slučaju više nego dvije nedjelje. Za kontrolu uzeo je 174 nevakcinirane djece iz istih kuća i razreda i koja su imala hripavac. T ra jan je paroksizmalnog stanja bilo je sl i­jedeće: u 9 slučajeva manje od jedne nedjelje u 49 slučajeva od 1—2 nedjelje a u 116 slučajeva 2 ili više nedjelja.

Dr. V a l e č i ć .

D e rm a to -v e n e ro lo g ijaA. E. R uette i U. S ch o lz: O ep iderm ofitid im a i ep id er-

m ofitinu. (Derm. Ztschr. 68, 241—245, 1934.) — Imenom epi­dermophytia označuju autori sada često oboljenje, koje se javlja pod slikom dishidroze na rukam a i nogama. Gljivice su našli u pokrovu mjehura. Kod kultiviranja uspjelo im je mnogo puta dobiti čiste kulture epidermophyton-a K a u f m a n n - W o l f. Epidermofitija nije čisto površno oboljenje. T o dokazuje nastup kliničkih pojava, koje, analogno trihofitidima, nazivaju epider­mofitidima. Epidermofitidi javljali su se kod njihovih slučajeva u različitoj formi i to : po čitavom tijelu diseminirana, crvena, slabo infiltrirana ne oštro ograničena žarišta različite veličine; pojedinačno opažali su sitne mjehuriće; kod nekih slučajeva vidjeli su opet egzantem mnogobrojnih mjehurića. Da epider­mofitija nije čisto površni proces dokazuje pozitivan ishod intra- kutane reakcije s epidermophytinom (ekstrakt pripravljen iz Kaufmann-W olf gljivica) kao i brzo izlječenje afekcije poslije aplikacije epidermofitina. Reakcije s epidermofitinom bile su 100% pozitivne kod bolesnika s epidermofitijom. Za specifitet spomenute reakcije govori i njihov nagativan ishod kako kod zdravih tako i kod slučajeva oboljelih od trichophytia profunda i pityriasis versicolor.

A. V uletić: O sa lvarzansk oj p reo sje tlj iv o st i i akutnoj in tok sik aciji u slijed d n evn og k vašen ja prstiju sa sa lvarzan - skom otop inom . (Arch. f. Derm. u. Syph. 169, 436—441.) — Autor izvještava o jednoj dosada neopisanoj formi sa lvarzan- ske preosjetljivosti, koja se pojavila kod autora i njegove asi- stentkinje za vrijeme suzbijanja endemičnog luesa u Bosni. Uslijed dnevnog kvašenja prstiju sa salvarzanskom otopinom manifestiralo se oboljenje u početku kao banalna dermatitida prstiju. Kasnije nastale su ragade kao i znatnije promjene u strukturi kože. Na jednom od pet radnih mjesta gdje su obično ubrizgavali neosalvarzan, očitovalo se oboljenje tipičnim napa­dajima astme. Pokazalo se, da je ovdje pored salvarzana imala upliva i prašina slabo zračene seljačke kuće. Kod asistentkinje pojavila se univerzalna urtikarija, Quinckeov edem na licu te simptomi akutne arzenske intoksikacije (povraćanje, bolovi gla­ve i ekstremiteta, krvavo-sluzavi proljevi, albuminurija, tem p e­ratura 39'5° C i t. d.). Nakon četiri sedm ice preostala je samo dermatitida prstiju, koja traje još i danas (dvije godine) usp r­kos svakoj terapiji. Perkutana p roba sa salvarzanom bila je jako pozitivna, dok su reakcije sa Solut. arsenical, fowleri bile negativne. Spomenuta senzibilizacija i intoksikacija, bila je pre­ma tom e izavana djelovanjem nepromijenjene arsenobenzolske molekule.

S iro ta : O jed n oj rijetkoj nuzpojavi p o slije in jek cije n eosa lva rsan a . (Derm. Ztschr. 68, 198-200 , 1934.). — Intrave­

nozna injekcija neosalvarsana može kod senzibiliziranog paci­jenta izazvati bolove u lumbalnom i kokcigealnom predjelu s is tovrem enom ukočenosti leđa. Ove pojave pripadaju u grupu t. zv. angioneurotičnog s im ptom nog kompleksa. J a d a s s o h n i H o f f m a n opažali su ih u periodu Altsalvarsana kao vrlo rijetke komplikacije. U periodu neosalvarsana ove pojave jedva da su kad konstatovane. Subkutana injekcija adrenalina ( 1 0 — 1:1000) može ove nuzpojave spriječiti. Dr. V. F r a n k o v i ć .

P isa ca n e C .: P rilog prou čavanju b o le s ti N ico las - Favre.(Archivio Ital. di Dermatologia, sifilografija e venereologia, vol. XI„ fasc. I. 1935.). — Zadržavši se ukratko na patogenezi ovog oboljenja, autor navodi kliničke, histološke, biološke i eksperi­mentalne pretrage, koje su pravljene kod 6 pacijenata sa kla­sičnim oboljenjem Nicolas - Favre. Insistira na kožnoj alergiji, koja se po njegovom mišljenju s tvara u 100% oboljelih lica, a p reostaje dugi niz godina po ozdravljenju. Navodi razne uzroke, koji su u stanju da anergiziraju organizam. Upozorava na razne metode pripremanja Frei-ove vakcine i konstatira, da je Frei kod njegovih slučajeva sa 100 kontrolnih objekata strogo sp e ­cifičan, i za diagnozu jako važan. Pri tom e se, veli, ne smije zaboraviti s terilnost vakcine ili na zastarje lost iste. Radnje na eksperimentalnom polju su kod raznih autora kontradiktorne i do danas nijesu dale zadovoljavajuće rezultate.

Cornel M .: P r ilog fiz ika ln oj terap iji gon . artritide. (Gior. Ital. die dermatol. e sifilologia, vol. 74, fasc. V., 1933.) — U preglednoj slici prikazuje autor razne metode fizikalne terapije akutne i subkronične gon. artritide (diatermija, aero-term o-tera- pija, Rtg.-terapija) zadržavajući se osobito na sam om mehaniz­mu te rapeu tskog djelovanja gore spom enutih metoda liječenja. Prikazuje niz slučajeva gono-artritisa, koji su, osim uobičajene terapije, bili liječeni serijom fango-kupki, i to neki u subakut- nom a neki u kroničnom stadiju oboljenja. Kao glavni uvjet djelovanja ovakovih fango-kupki na specifični proces u zglobo­vima postavlja autor termičko djelovanje blata, koje djeluje na barem pola. površine tijela i u tom slučaju bi se imala takva terapija smatrati kao liječenje sui generis, jer bi djelovala, osim visokom temperaturom i hiperemijom tkiva, također produkci­jom u sam om organizmu aktivnih i ljekovitih agensa, koji bi bili kadri da djeluju kao antigeni. Radilo bi se dakle o nekoj vrsti autovakcinacije. Nadalje konstatira, da je takva terapija kod njegovih subakutnih slučajeva urodila lijepim uspjesima, dok kod kroničnih procesa sa djelomičnom ili totalnom ankilo- zom nije postignut gotovo nikakav objektivni rezultat, m akar je na subjektivno stanje pacijenta djelovalo povoljno. Zaključuje, da nam uz ostalu fizikalnu terapiju može i fango terapija biti ponekad od velike pomoći, ako je p ravodobno aplicirana.

Dr. M. G a z z a r i .

Stum pke: kako se isp itu je s if ilis u o rd in ac iji? (Zschrft. fiir. arztl. Fortbild. 1934. br. 6). — Dijagnoza je sifilisa danas razmjerno lagana zato, jer se spirochaeta pallida razmjerno lagano može pronaći i je r se sada, barem kod muškaraca, vidi sifilis većinom u početnom kliničkom stadiju vjerojatno zbog toga, što pacijenti — uslijed popularizacije medicine i boljeg poznavanja zakona — prije potražuju liječnika. Tipični primarni afekat je rijedak, rani oblici p rim arnog luesa očituju se više kao površni gubici supstancije, male erozije, ragade, koje po prijašnjem mjerilu ne pokazuju apso lu tno ništa karakteristična za lues. Tipični primarni afekat (tvrda, uzdignuta, svijetla, često lakasto svijetla tvorevina, koja se na mjestu ulaza virusa stvara za nekoliko nedjelja), ne nastane obično zato, jer mu m oderna terap ija sa lvarsanom ne daje vrem ena za razvitak. N asuprot pređašnjem naziranju znademo danas, da primarne lezije mogu nastati već nekoliko dana nakon infekcije, naročito kod mije­šanih infekcija sa mekanim čirom ili sa ulcus gangraenosum ili s drugim infekcijama. Potreban je dakako oprez, jer n a ­zočnost na pr. Unna Ducrey-ovog bacila ne isključuje infekciju luesom. Č esto se nakon izlječenja m iješane infekcije pre tvara dotična eflorescencija u tipičnu primarnu leziju, a i u mikro­skopu se pojavljuje spirochaeta. — Općenito su miješane infek­cije rijetke, naročito se smanjio broj oboljenja od mekanogčira. — Pošto su rane prom jene luesa nekarakteristične, po ­trebno je da se sp irochaeta pallida dokazuje mikroskopski, i to pomoću tam noga polja, kojega je prednost, da dozvoljava pre­poznavanje živog uzročnika i prije svega diferencijaciju spram drugih vrsta. Metoda je laka, laganija od svih ostalih. Autor preporučuje da praktični liječnik koji ne zna ili ne može da vrši mikroskopsku pretragu, uputi pacijenta specijalisti u svrhu mikroskopske dijagnoze. — Mikroskopska pretraga dolazi u obzir i kod eflorescencija sekundarnog stadija, ako čitava klinička slika i serološke probe ne govore jasno za lues. U obzir d o ­laze papule na spolovilu i oko anusa, koje se lako zamje­njuju sa kondilomima drugoga podrijetla (kod žena), eflorescen- cije na sluznici usta, tako p laques m ouqueuses na usnici, jeziku i tonzilama, te često nemaju niš ta karakterističnoga. Oprez je po treban prema drugim nedužnim spirohetam a. Kod kasnog

GLEICHENBERGER

ANTIKATARALNA LJEKOVITA VRELA

S k lad išta :I . Bartulić, Z ag reb , P rilaz 8. A. Šarabon, L jub ljana. Gustav Stiger, Celje.

I z n a jm l ju je s e

novosagrađena vilana n a jljep šem d ije lu Jadrana , pri* k lad n a za d je č je o p o rav iliš te , tik uz m ore, sas to jeća se iz 12 sob a u svakoj sobi uvedena tekuća voda te kupaona i 2 velike te ra se izgledom na more, miran po­ložaj, kupanje za djecu najprikladnije jer je pjeskovito morsko dno i daleka plićina.Pobliži podaci u upravi lista ili p ismene upite upraviti na administraciju pod broj „13 M “.

KEMIKAao., ZAGREBz a k e m i j s k u i f a r m a c e u t i č k u i n d u s t r i j u

Slobodna je preporučiti svoje prokušane domaće p re p a ra t e :

Jedinstveni spoj cyklohexatrien-phenylpyridin-karbonske kiseline i amidopyrina. 1 tableta = 0,25 g cyklohexatrien-phenylpyridin- karbonske kiseline, 0,23 g phenyldimethyldimethylamino-pyrazolona.Djeluje antipiretički, anaigetički i antiflogistički te se osobito preporuča kod akutnih infekcioznih bolesti, gripe i njenih komplikacija, reum atizma, mialgija i neuralgija.Orig. cjevčica sa 20 tableta. Doziranje 3 do 4 put po 1—2 tablete.

ACITOPHOSANSpoj ekvimolekul. dijelova phenylchinolinkarbonske i acetilosalicilne kiseline ( t a b l e t e i p r a h ) .Združuje i potencira d jelovanie svojih obih komponenata te je suvereno, brzo i pouzdano sredstvo kod svih reum atičk ih i drugih infekciozno- upalnih bolesti . Djeluje uz to anaigetički. Specif ično sredstvo protiv gripe.

P R E P IS U J T E D O M A Ć E P R E P A R A T E !

IZAŠAO JE

MEDICINSKI KALENDAR 1 9 3 5 .Cijena mu je Din 50 '— (s poštarinom Din 55 '—), pouzećem Din 60'—. Za medicinare Din 25 '— (s poštarinom Din 3 0 '—)

VODEĆI PR EPARATI ŽELJEZA

CHINOFERRIN PURUM, CHINOFERRIN CUM ARSENO,

PILULLAE CHINOFERRIN CUM ARSENOP r o i z v o d i :

Mr. Ph. M IR K O KLEŠČIĆ, lje k a rn ik SAMOBOR

L i t e r a t u r a n a z a h t j e v

136

sifilisa ne dolazi u obzir m ikroskopska pretraga. Važna je ta pretraga kod prirođenog sifilisa, na pr. kod papule i ragada u uglovima usnica, na usnicama, nosu, genitali jama, anusu, u sluzi nosa, u sekretu konjunktive, u posljednjima čak i onda ako nema drugih pojava luesa. Bojadisanje prepara ta ne dolazi u obzir za praktičara. — Od ostalih pretraga dolazi u obzir p re­gled limfnog sustava, ako je lezija na genitali jama: tvrdi dorzalni limfatični vod govori za lues, tako i tvrde g rupe žli­jezda u ingvinama i na natkoljenici. Limfne žlijezde važne sui kod ekstragenitalne infekcije, na pr. na gornjoj usnici, na nosu. Sada viđamo te žlijezde sve rjeđe, jer pacijenti idu brzo liječniku. Ako postoji egzantem, treba tragati i za drugim zna­kovima; kod kasnih oblika tražit ćemo karakteristične tipove: anularne, tuberoserpig inozne tipove, kod gumoznih procesa kože i sluznica ustanovit ćemo, da li su izolirani, da li se brzo raspadaju i u kojem vrem enskom razmaku su nastali (dif. di- jagn. na tbc). Važna je serološka reakcija. Osim W a s s e r - m a n n o v e (otkrio 1906) ima i novijih, koje su djelomično osjetljivije od prve, a njihovo je značenje za pojedine stadije luesa različito. Kod svježeg sekundarnog luesa reakcija je obi­čno pozitivna. Kod primarnih lezija važnija je d ijagnoza spi- roheta, jer specifična reakcija može do 5 . - 6 . t jedna biti nega­tivna. Negativni rezultat na spirohete kraj pozitivne WaR kod navodne primarne lezije ne govori bezuvjetno za svježu infek­ciju, već se može raditi i o staroj infekciji, a ulkus može bitinespecifičan. Važno je da se serološke reakcije opetuju, ma da se pacijenti često opiru. Opetovani negativni rezultat može značiti da je primarni lues lokaliziran i da treba ograničiti kure. — Kod s tare infekcije, t. zv. lues latens seropositiva važno je opetovanje reakcije. Kod pozitivne reakcije ne treba odmah započeti sa kurom, jer se dešava da budu slijedeće reakcije opetovano negativne. U takovom slučaju treba pacijenta mo­triti, učiniti lum balnu ili okcipitalnu punkciju i posvetiti pažnju nervnom sistemu. Ako je ovaj zdrav jedna jedina pozitivna reakcija ne znači mnogo. — T reba uzeti obzira i na starost pacijenta, na vrijeme kada je inficiran, na broj kura i na vri­jem e zadnje kure. Što je stariji pacijent, što je starija infek­cija, što je više vremena prošlo između ranije kure i ponovne pretrage, to ćemo biti oprezniji sa odlukom o novoj kuri. P r in ­cip je taj da se stari umireni proces ne dira, ako nem a zato naročite indikacije. Kod sumnjivih procesa na koži, sluznici i unutarnjim organima važi stari princip da pozitivna seroreak- cija ne znači da je proces svjež, jer seroreakcija omogućuje samo općenitu, a ne lokalnu dijagnozu. — Lumbalna se punk- cija obično ne izvodi u ordinaciji, jer je pacijentima iza nje potrebno ležanje od 24 sata, a i kasnije im je radna sp o so b ­nost znatno umanjena. Tako je i s okcipitalnom punkcijom, koju neka pravi liječnik sa velikim iskustvom. Kožna luotest- reakcija ima stanovitu vri jednost kod kasnih oblika luesa, ako je seroreakcija negativna. Nalaz likvora nem a značenja za ranije stadije, već za kasnije, naročito za lues centralnog nervnog si­s tema. D.

O rto p e d ijaE. K. Frey: Zur operatfven S k o lio sen b eh an d lu n g (P ri­

lo g operativnom liječen ju sk o lio ze ). (Zentralblatt f. Chir. 1935. No. 2.). — Sve dosadašn je mjere kod liječenja skolioze nisu dale zadovoljavajuće rezultate. Kod teške torakalne skolioze 12 go­dišnje djevojčice izveo je autor operaciju, kojom je izvadio jedan korpus vertebre na najjačoj krivini hrptenice. Šmetnje sa strane leđne moždine ne nastupaju. Na Iješini je ustanovio da je hrptenica mnogo pokretnija ako se izvadi jedan korpus vertebre. Operacija je izvedena ovako: U narkozi sa povećanim tlakom zraka (Oberdrucknarkose) oslobodio je i izvadio deveto rebro u cijelosti. Otvorio je plućnu šupljinu, pluća odmaknuo, urezao u pieuru parietalis i presjekao hrskavicu među kralješcima ispod i iznad devetog kralješka, te je cijeli korpus vertebre otstranio. Moždina koja je u dubini ne dira se. Kralježnica koja je prije bila potpuno negibiva, dala se je odm ah ispraviti. Rez na pleuri se sašije, pluća se napuhnu i prsni koš se pomno sašije. D je­vojčica dobije odmah sadreni krevet. N aknadno li ječenje bilo je : Tri tjedna ležanje u sadrenom krevetu, zatim novi sadreni krevet kroz četiri tjedna a zatim Abbotov sadreni steznik za postepeni redressment kroz 10 tjedana. Priložene fotografije kao i rentgenogrami pokazuju izvrstan uspjeh provedene operacije. Autor preporuča da naknadno li ječenje bude čim dugotrajnije, a pošto još nema trajnih rezultata to se ne može dati bilo ka­

kav definitivni sud o ovoj operaciji . Njemu je uspjelo da jednu tešku skoliozu na ovakav način skoro potpuno ispravi.

F. G rospić: Ein Fali von K n iegelen k sh ern le (S lučaj her­n ije zg lo b a k o ljen a). (Zeitschrift f. orth. Chir. Bd. 62. H. 3.) — Autor opisuje slučaj 20 god. mehaničara i športaša kod kojega je u lijevom koljenu pomoću injekcije per abrodilom isključio ozljedu meniska i našao in teresantan nalaz hernije burze semi- m em branosa traumatica. Pacijen t je uspješno operiran i burza izvađena. Autor upozorava na dijagnostiku ozljeda koljena po­moću kontrasnih sredstava.

J. E riksson i T elem ak F redbarj: Les E x o sto se s ca rti- Iag in eu ses m u ltip les (M ultiple hrsk av ičn e ezo sto z e ) . (Acta o rtopaedica Scandinavica vol. VI. Fasc. 1. 1935.) — Autori su promatrali 24 slučaja multiplih ezostoza iz 7 porodica, te su ustanovili da bo les t može, ali ne m ora biti, hereditarna. Obje su forme jednake i klinički i rentgenološki. Ezostoze dolaze jednako kod muških kao i kod ženskih individua i nem a nika- kovih vanjskih faktora, koji bi uvjetovali njihov vanjski p o s ta ­nak. Ezostoze nastaju vrlo rano i to prije poroda kada je rast najjači i to tamo gdje kost najjače raste . Smetnje sa strane nutarnje sekrecije i rahitisa nisu autori mogli ustanoviti. Kod svih je bolesnika okoštavanje bilo normalno. Autori se prikla­njaju M u r k - J a n s e n - o v o j teoriji ezostoza. Po jed ine se ezo­stoze saviju za vrijeme ras ta zbog mehaničkog utjecaja okolice. Č estoput ezostoze postepeno nestaju kako su to autori utvr­dili u dva slučaja. Dr. A. M a n zo n i .

W illiam P. A rgy, M. D. W ash in gton : A rthritis; lije č e ­n je in travenozn im i intram uskularnim in jekcijam a sum pora. (A rthritis: trea tm en t w ith su lphur by in traven ou s and in tra­m uscular in jec tio n ). (The Journal of Bone and Joint Surgery. Vol. XVI. No. 4. October 1934.) — Autor je opazio, da je kod mnogih artritida sadržaj čistina u noktima smanjem, te je do­šao do zaključka, da bi trebalo pokušati liječenje sum porom. Izabrao je sedam slučajeva s jasnim znacima inflamatorne artri- tide, u glavnom proliferativnog karaktera, a inače nepoznate etiologije. U pet su slučajeva postojale i prom jene na kostima. Za vrijeme terapije sum porom nije se upo trebljavala nikakva druga terapija. Sumpor se je davao u obliku Sulphur-Diasporala u intravenoznim ili in tramuskularnim injekcijama od 2 ccm u razm acim a od 1 do 2 sedmice. Febrilna reakcija na liječenje nije zapažena. Kod 4 od opisanih 7 slučajeva nastupilo je jasno poboljšanje. Od ostala tri pacijenta jedan je prerano prekinuo liječenje, dok se za dva ne može navesti uzrok neuspjeha. Po­boljšanje na terapiju se očituje tek iza pete injekcije nestaja­njem boli i oteklina i povećanjem motiliteta. Sadržaj čistina u noktima bio je nakon terapije povećan u svim slučajevima.

Dr. A leksan dar M anzoni: P orođ ajn a k ljenut. (Slovansky Sbornik Ortopedicky r. IX., br. 4., 1934.) — Na temelju četiri slučaja, koje je prom atrao na ortopedskoj klinici u Zagrebu, autor dolazi do zaključka, da se kod porođajne kljenuti radi o mehaničkoj ozljedi brahija lnog pleksusa. Te ozljede nastupaju uslijed dugotrajnih poroda ili upo trebe grube sile pri manual­noj pomoći. Nadalje govori o pseudo-kljenutima, koje treba razlikovati od pravih kljenuti i o prom jenam a na kostima, za koje misli, da su uzrokovane neurotičnom komponentom. P ro ­filaksa porođajne kljenuti može se svesti na ispravno vođenje poroda t. j. na što manje mehauiziranje. Autor se zalaže za konzervativnu terapiju, koja se sastoji u fiksaciji kljenutog ek s­tremiteta u sadrenoj posteljici u položaju abdukcije, vanjske rotacije i elevacije do 90°. Važno je tu terapiju što ranije zapo­četi. Takovom terapijom postignut je kod tri slučaja, od četiri opisana, potpuni uspjeh.

Dr. D elić M iroslav: P rod iran je spon d ilitičn ih a p sce sa u dušn ik . (D urchbruch d es sp o n d y litisch en A b sc e sse s in d ie L uftrohre.) (Archiv f. Orthopaedische u. Unfall-Chirurgie Bd. 34. H. 5. 1934.) — Autor navodi razne mogućnosti prodiranja spondili tičkih apscesa te izvodi, da tome prodiranju nije uzrok težina, nego rast apscesnog zida. N abraja iz li terature poznate slučajeve prodiranja spondili tičnih apscesa u dušnik, koji su veom a rijetki. Navodi iz vlastitog opažanja dva slučaja takvog prodiranja, koji su svršili izlječenjem. U oba je slučaja došlo do iskašljavanja tipičnog gnoja i bili su komplicirani aspiracio- nom pneumonijom. Jedna je pacijentica češće iskašljavala zrnca kosti. Dr. M. M e š t r i ć (Zagreb).

LJEČILIŠTE TRBUŠNIH ORGANA 1 IZMJENE TVARI

R O G A Š K A S L A T I N Aima u svoja tri vrela, „TEM PEL” , „STYRIA” i „DO NAT” izvanrednu ljekovitu kiselu vodu, koja je najjača među svima dosada poznatim alkaio-salinsko-zemaljskim vrelima Evrope. B o ­ga ta je lahkim i teškim metalima, sa bogatim sadržajem ugljične kiseline, na jugodnije upliviše sa svojom transmineralizacijom na organizam i organ.funkcije, na njihovu veget. i horm. regulaciju. Indikacije: sve bolesti želuca, crijeva, jetara, žučni kamenci, bubrezi. Šećerna bolest i ulozi (giht).

Sezona : MAJ — SEPTEMBAR — Liječenje Je om ogućeno i u zimskoj sezoni.

Gg. liječn ici! T ražite p ro sp ekte i uzorke vod e kodDirekcije ZdraviiiSfa

R O G A Š K A S L A T I N A .

„Oznaka Ripon"već 25 godina prokušan i uspješan kod:

a k u t n e i k r o n i č n e b r o n h i t i d ejer izvanredno umiruje podražaj na kašalj, osobito kod

a s t h m a b r o n c h i a l e , g r i p aolakšavajući izbacivanje sluzi.

D o z ira n je : Kod odraslih 10—15 gr = 2 o b ičn e ž lice na 1 1 vode, k o ja se isp aru je na % . Od to g a po lov icu to p lo p op iti u ju tro , o s ta tak tak o đ e r to p lo

u veće 2—3 s. p rije lijegan ja .O rig . o p r e m a : ca 125 g r = d o s ta tn o za 6 d a n a Din 30 —

ca 500 g r = d o s ta tn o za 4 t j e d n a „ 100 —Literaturu i pokusne pošiljke za gg. liječnike i zavode šalje :

Puhlmann & Co., Berlin 0 . 199, MUggeistr. 25-25a.Glavno skladište za Jugoslaviju:

Ph. H r. B ć l a T ic h y , H orgoš (D u n avsk a b a n o vin a ).O dobreno po M in ista rstv u nar. zd rav lja z. Br. 18269., 29. IX. 1931.

Društvene vijesti.Z apisnik 8. red ov ite m jesečn e sk u p štin e Z b o r a L i j e č ­

n i k a , održane dne 30. novem bra 1934. u 8 sati na večer u predavaoni medicinsko-kirurške klinike, Draškovićeva 19. Pre ts jedava : dr. Ćulumović i Grospić. Zapisničar: dr. Novak

Prisutno oko 30 članova.1. P r e d a v a n j e :Dr. Vrhovac V u k : aktuelni klinički i socijalno-medicinski

problemi diabetes meilitusa (sa projekcijama).U debati sudjeluje g. dr. Pavao Hercog.2. I z v j e š t a j p r e t s j e d n i š t v a :Novi članovi: prof. dr. Eduard Miloslavić, Zagreb.Istupili članovi: dr. Antun Stadar, liječnik, Osijek.Zapisničar čita zapisnik redovite mjesečne skupštine od

26. oktobra, koji se ovjerovljuje bez primjedbe.Pretsjednik g. dr. Ćulumović izvješćuje, da štam panje Li­

ječničkog Vjesnika ostaje u Karlovcu. Najjeftiniju ponudu dala je Dionička štamparija, Karlovac te tiskara Albrecht, Zagreb. Većinom glasova odlučeno je prihvatiti ponudu Dioničke š tam ­parije, Karlovac.

Na Oplencu zastupali su Z bor: Prim. dr. Grospić i dr. Paleček.

3. E v e n t u al i j e :U eventualijama nitko se ne javlja za riječ, pa potpretsjednik

prim. dr. Grospić zaključuje skupštinu 2130 sati.

Z apisnik 9. red ov ite m jesečn e sk u p štin e Z b o r a L i j e č ­n i k a , održane dne 28. decembra 1934. u 8 sati na večer u predavaoni med.icinsko-hirurške klinike, Draškovićeva 19. P re ts jed a : dr. Ćulumović Zapisničar: dr. Novak

Prisutno oko 100 članova.1. P r e d a v a n j e :Dr. Gjuro K a r m i n s k i : amerikanske uspom ene — nastavak.2. I z v j e š t a j p r e t s j e d n i k a :Novi članovi: dr. Ante Vuletić, dr. Zlatko Horvat, dr. Jelena

Carevsky, dr. Marin Gazzari Anaklitov, dr. Danko Riessner, dr. Zvonimir Pavišić, dr. Vladimir Krsnik, dr. P avao Tivanovac, dr. Berislav Turčić , dr. Mladen Petras, dr. Ana Jurić-Budimiro- vić, dr. Mladen Mestrić, dr. Eugen Premru, dr. Rikard Haupt- feld, dr. Andrija Selestim, dr. Zvonimir Salaj svi iz Zagreba, a pristupaju sa 1. I. 1935.

Istupili članovi: dr. Mate Dražić, zdrav, viši savjetnik, Rab, dr. Makso Arminski, liječnik-zubar, Zagreb, dr. Viktor Ostrovi- dov, neurolog, Split, dr. Aleksandadar Band, liječnik Ouzora, Zemun, dr. Mane Trbojević, gradski lekar, Beograd, dr. Iso Kovač, priv., blag. i saobraćajni liječnik, Osijek, dr. Franjo Horowitz, internista, Zagreb.

21. II. o. g. umro je u Parizu P i e r r e F a m e l . Zbor je izrazio udovici saučešće, a u slijedećem broju Liječničkog Vjes­nika komemorirati će se smrt pokojnika. Opširniji životopis dati će se kada dođu podaci, koji su zatraženi iz Pariza

Pretsjednik izvješćuje, da je osnovana Liječnička Štedna Zadruga za Savsku banovinu, koja moli Zbor, da primi s tano­viti dio udjela. Broj udjela odlučiti će glavna godišnja skupština.

Zapisničar čita zapisnik redovite mjesečne skupštine od 30. novembra 1934., koji se ovjerovljuje bez primjedbe.

3. E v e n t u a l i j e :Nitko se ne javlja za riječ, te pretsjednik zaključuje s jed ­

nicu u 21 sat.

Z apisnik 10. red ov ite m jesečn e sk u p štin e Z b o r a L i ­j e č n i k a održane dne 25. januara 1935. u 8 sati na večer u predavaoni m edic insko-hirurške klinike Draškovićeva ul. 19. P re ts jed a : dr. Ćulumović Z apisničar: dr. Novak

Prisutno oko 100 članova.1. P r e d a v a n j e :Docent dr. Bernhard A s c h n e r , W ien : „Konstitutionthe-

rapie als unentbehrliche G rundlage jeder aerztlichen P ra x is11.Autoreferat zatražen je od p redavača i čim stigne biti će

š tam pan u Liječničkom Vjesniku.U debati sudjeluje g. prim. dr. Ivan Hercog.2. I z v j e š t a j p r e t s j e d n i k a :Novi članovi: dr. Šakić Dinko, okulista, Split, dr. Ferić

Mijo, hospitant interne klinike, Zagreb, dr. Starčevič Ante, pri­mari j kirurg, Split, dr. Tomljanović Srećko liječnik, Vrapče, dr. Boko Ante, opć. sanit. referent, Sinj, dr. Janović Špiro, prist. antitub. disp. Zagreb, dr. T om aš Stjepan, liječnik, Zagreb, dr. Haramustek Branimir, liječnik, Zagreb, dr. Mikan-Vuković Olga, liječnica zubarica, Zagreb, dr. Sorokin Vladimir, klin. liječnik, Zagreb, dr. Szabo Stanislav, klin. asist.-ginekolog, Zagreb, dr. Herak M. Janja, liječnica čin. priprav. na babičkoj školi, Zagreb, dr. Leppeć Slavko, liječnik, Zagreb, dr. Pećarić Stjepan, sek. liječnik, Bol. mil. s., Zagreb.

P retsjednik čita dopis mjesnog odbora za obranu grada Zagreba od napada ja iz zraka, kojim se pozivaju članovi, da prisustvuju t e č a j u o b o j n i m o t r o v i m a koji će se odr­žavati u mjesecu februaru ove godine. Članovi koji žele posje­ćivati ovaj tečaj, neka se jave tajniku Zbora.

Zapisničar čita zapisnik redovite mjesečne skupštine od28. decem bra 1934., koji se ovjerovljuje bez primjedbe.

3. E v e n t u a l i j e :Budući se nitko ne javlja za riječ, zaključuje pretsjednik

sjednicu u 22'15 sati.

R edovita g lavn a g o d išn ja sku pština

Zbora Liječnika održana dne 26. januara 1935. u 20‘30 sati u predavaonici m edicinsko-hirurške klinike. Draškovićeva ul. 19.

Pre ts jeda: Dr. Ć u l u m o v i ć . Zapisničar: Dr. P a l e č e k .Prisutni članovi: Anđelinović, Bardek, Belošević, Benković,

Benzon, Berger, Berlot, Boić, Bošnjaković, Botteri I. H., Božić, Brausil, Budak, Butigan, Buzolić, Crlenjak, Ćep.ulić-Mihajlović Roksanda, Ćepulić P., Ćepulić VI., Ćulumović, Čajkovac, Čop, Dajč M., De Re, D eutsch E., Dočkal, Dojčanski, Dolinšek, Dra­gišić, Dukić, Durst, F ischer H., Fišer Lj., Florschiitz, Forenba- cher A., Franković, Gašparac, Glavan, Glesinger, Gottlieb, Gros­pić, Gruičić, Gugić, Gušić, Hahn, Hauptfeld, Heim, Herceg, Herzog I., Hlavka, Hochstadter, Horetzky, Horvat, Hühn,Ju r in acD., Karminski, Katičić, Komljenović, Korenić, Kosanović M., Krsnik, Kuljženko, Leppee, Lochert, Lopašić, Lowy, Manzoni A., Marković VI., Marošević, Mašek Drag., Mikan, Miick, Neumann I., Nick, Nikolić St., Njemirovsky, Novak S., Novosel, Ortynski, Paleček, Palmović Ferdo i Slavo, Plasaj, Plechaty, Pliverić, P rem eru, Rabar, Riessner Danko, Roksandić, Rukavina, Salaj , Sa­mardžija, Sattler, Schlesinger Miroslav, Schreckeis, Sertić M., Sorokin, Spiller A., Spitzer I., Stein M., Šilović, Švarc, Tadić, Thaller, Tomašić, K., Tomljanović, Valečić, Vidaković Stj., Vinek, Vitković, Vlašić,. Vrbanić, Vrhovac, Vrus, Vuletić, W eiss A., Winter, Zanela, Župić. Ukupno 119 prisutnih i 401 punomoć.

Budući da u 20 .sati nije bio prisutan dovoljan broj članova, to pretsjednik dr. Ć u l u m o v i ć u 20'30 sati o tvara redovitu glavnu godišnju skupštinu ovim ri ječima:

1. P o z d r a v p r e t s j e d n i k a :G ospodo! Otvaram red. glav. god. skupštinu Zbora, srdačno

pozdravljam sve prisutne članove i goste, pretstavljam i po­zdravljam pre ts tavnike vlasti g. dra Zeca, v išeg komesara i g. G raberca, polic. nadzornika.

Otvarajući ovu red. gl. god. skupštinu sjetimo se tragične smrti b laženopočivšeg Kralja Aleksandra I. Ujedinitelja i p red ­lažem da sa šutnjom od 1 minute odam o poštovanje Njegovoj svijetloj uspomeni. Nakon šutnje od 1 minute pretsjednik pred­laže slijedeći brzojavni pozdrav našem u uzvišenome mladome Vladaru:

„Nj. V. Kralju Petru II. Beograd. Članovi Zbora Liječnika okupljeni na svojoj redovitoj glavnoj godišnjoj skupštini po da­stiru svom uzvišenom Kralju i Vladaru izraze vjernosti i poda­ničke odanosti. Pretsjednik dr. Ćulumović"što je prihvaćeno klicanjem „Živio Kralj".

Zatim pre ts jedn ik dr. Ć u l u m o v i ć predlaže za ovjerovi- telje zapisnika gg. dr. Hercoga i prim. dr. Forenbachera. Za skrutatore i ovjerovitelje punomoći gosp. načelnika dr. Katičića, dr. Budaka i dr. Vrhovca, a kao pripomoć prim. dr. Vineka i dr. Benzona, koji se prijedlozi prihvaćaju.

U svom pozdravnom govoru spom inje p r e d s j e d n i k , da se je 28. oktobra 1934. navršilo 60 godina što je Zbor Liječnika održao svoju prvu mjesečnu skupštinu, ali zbog duboke narodne žalosti nismo mogli šezdesetgodišnjicu dostojno proslaviti. Sjeća se sa zahvalnošću one šačice svijesnih i prem a svom zvanju s ljubavlju prožetih kolega, koji su Zbor Liječnika osnovali i poziva skupštinu da im klikne Slava! Spominje kako je Zbor Liječnika uvijek intenzivno zastupao staleške interese i prema svojim silama i stanju nauke tretirao znanstvena pitanja, prire­đivao sas tanke mjesečne i izvanredne, pače iz provincije — jedanpu t u Ogulinu — održao svoj sastanak, kad je imao inte­resan tnog znanstvenog materijala. Kasnije je narasao znanstveni rad tako, da se nije mogao svladati u mjesečnim skupštinama, pa su se na zahtjev članstva osnovale sekcije, u kojima je rad, kako je naše osvjedočenje, bio vrlo intenzivan, a sastanci sek­cije osobito brojno posjećeni. Završuje sa že ljam a da Zbor Liječnika i dalje proslijedi što uspješnijim radom na znanstve­nom polju, u obrani staleških interesa i čuvanja ugleda ove odlične korporacije.

Govor p r e t s j e d n i k a skupština pozdravlja pljeskom. Na koncu govora p r e t s j e d n i k poziva prisutne, da predaju svoje

Z A P R O F I L A K S U I T E R A P I J UGRIPEINFLUENCEPREHLADE

STARO PROKUŠANO SREDSTVOU D J E L O T V O R N O M O B L I K U KININ

CHININ-PULVERPILLEN „ORIGINAL”Cijena za publiku: 1 fio la s 50 p ilula po 0,05 g Din 20*—

Proizvodi: Zastupstvo za Kraljevinu Jugoslaviju:

K a š t e l d .d ., Z a g r e bAMSTERDAMSCHE CHIN1NEFABRIEKHOLLAND

P A N T O P H O S -s v je l i l jk a bez s jene za o p erac ijo n e d vo ran e .

JAKOB HLAVKA, ZAGREBIlica 2 9 * Telefon inter. 31-94

Izradba sviju instrumenata iz Kruppovog čelika V 2 A, koji ne rđa. — N a j v e ć i i z b o r svekolikih medicinskih i kirurških potrepština. — Z a t r a ž i t e m o j n a j n o v i j i k a t a l o g !

140

punomoći gospođi skrutatorima i zato određuje pauzu od 10 minuta.

2. I z v j e š t a j t a j n i k a g. d ra. P a l e č e k a .

Slavna g l a v n a s k u p š t i n o !

Gospođe i gospođo !Podnoseći izvještaj o radu sadašn jeg upravnog odbora za

tekuću poslovnu godinu 1934. neka mi bude dozvoljeno istaći, da je sadašnji upravni odbor na čelu sa gosp. dr. Culumovičem bio izabran na red. glav. god. skupštini 28. I. 1932. nakon ži­vahne izborne borbe, kada su opreke u našem Zboru dosegle kulminaciju. Čim je sadašnji odbor preuzeo upravu, uzeo je sebi za prvu i glavnu dužnost, da sredi prilike u Zboru i da otupi oštrice, koje su se pokazale u prethodećoj borbi. P rem a Eko­nomskoj sekciji, kasnije Ekonomskom udruženju, zauzeo je odbor korektan stav svijestan, da je njeno osnivanje posljedica pro- mjenjenih ekonomsko-socijalnih odnosa među liječnicima, a na­ročito teškog ekonomskog stanja mlađe generacije naših kolega.

Tokom svoga rada sadašnji je odbor brzo mogao us tano­viti sređivanje u Zboru, tako da su kroz sve tri godine vladale normalne prilike i harmoničan rad sa Liječničkom komorom, čija je uprava prešla u ruke pristaša Ekonomske sekcije, i odr­žavan je kolegijalan i lojalan kontakt. U par navrata Zbor Li­ječnika svojim autoritetom kao n. pr. u slučaju poznatog „cavete" pružio je jaku moralnu podršku nastojanjima Liječničke ko­more. Kako sa Komorom tako i sa ostalim bratskim društvima u državi održani su srdačni odnosi.

Znanstveni rad Zbora prikazan je u Liječ. Vjesniku na mjesečnim skupštinam a te u vrlo agilnim sekcijam a: hirurškoj, medicinskoj, pedijatričkoj, dermato-venerološkoj, čiji su referati š tampani u Liječ. Vjesniku. Koliko je bio vrijedan i požrtvovan rad u sekcijama dokazuje činjenica, da je u njihovim sjednica­ma redovito prisustvovao veći broj kolega, nego na mjesečnim skupštinama Zbora.

Tokom godine 1933. i 34. izdan je medicinski kalendar, koji je po svome sadržaju vrlo dobro opremljen, tako da je u mo­ralnom pogledu vrlo dobro uspio, financijalno tek u toliko da su pokriveni troškovi.

Liječnički Vjesnik ostao je u najmanju ruku na is tom nivou kao i ranije, tako redom izdaje 2 odlično oprem ljena svečana broja i to broj posvećen 60 godišnjici prof. dr. S. Saltykowa, u kojima osim odličnih znanstvenih članaka nalazimo iscrpno prikazan i rad na patološko-anatomskom istintutu med. fakul­teta. Drugi broj posvećen je 25. god. Lječilišta Brestovac, kojom je prilikom održan i I. jugoslav. Antituberkulozni kongres, a ujedno i I. god. skupština jugoslav. Ftiziološkog društva. U ovome broju iscrpno je prikazana borba protiv tuberkuloze te rad Lječilišta Brestovac unutar prvih 25 godina.

Pored toga nalazimo i nekoliko odličnih znanstvenih radnja iz područja ftizeo-terapije. R adu I. godišnje skupštine jugoslav. Ftizeološkog društva posvećen je i 12. broj Liječničkog Vjes­nika. Posebni broj Vjesnika posvećen je uspomeni b laženopo­čivšeg Viteškog Kralja Aleksandra I. Ujedinitelja, u kojem je prikazan Njegov toliko bogati život proveden u neumornom radu za domovinu.

U mjesecu maju prošle godine zadesio je Zbor liječnika težak gubitak smrću njegovog glavnog urednika dr. Vladimira Jelovšeka, koji je od god. 1912. skoro neprekidno bio njegovim urednikom, sve do svoje nažalost prerane smrti. Zbor se je od vrloga pokojnika oprostio po svom e pretsjedniku dr. Ćulumo- viću, koji je u dirljivom govoru ocrtao jaku ličnost pokojnika i u kratkim potezima prikazao njegove neprocjenjive zasluge za Zbor Liječnika. Poslije smrti pok. dr. Jelovšeka predložio je redakcioni odbor, da provizorno uredništvo Liječ. Vjesnika pre­uzme dr. Edo Deutsch, koji po svojoj spremi vrlo dobro odgo­vara za taj poziv. Sa novim urednikom odbor je rasprav io pitanje reorganizacije Liječ. Vjesnika i tako su stvoreni zaključci, da se od 1. I. 1935. promijeni oblik Liječ. Vjesnika, da se štampa dvostupačno, a veća pažnja posveti člancima za prak­tične liječnike, a osim toga je zaključeno da se prestane sa štampanjem Staleškog Glasila, a da mjesečno izlazi sam o jedan broj, u kojem će osim znanstvenih radova biti tretirana i s ta ­leška pitanja.

Uspjeh zaključene reorganizacije jasno se ocrtava na prvo­me broju Liječ. Vjesnika ove godine, tako da sa ponosom i zadovoljstvom možemo ustvrditi, da je Liječ. Vjesnik i nadmašio nivo na kojem se dosad nalazio, a tome dobrim dijelom ide neosporna zasluga privremenom uredniku kolegi dru. Deutschu.

Obzirom na poznati pad cijena zadnjih godina, odbor je ponovno uzeo u pretres financiranje i š tampanje Liječ. Vjesnika, rasp isao je koncem ove godine ponovno ponude. Uzevši iste objektivno u _ razmatranje, odbor je stvorio zaključak, da se Li­ječ. Vjesnik i nadalje š tam pa u Dioničkoj štampariji u Karlovcu, čija je ponuda bila jedna od najjeftinijih, a osim toga je š tam ­parija već godinam a upoznata sa našim željama oko š tam pa­nja lista.

Odboru je uz savjesnu potporu blagajnika uspjelo i ove godine da unatoč teškoj ekonomskoj krizi održi aktivnu bilancu Zbora Liječnika. Srazmjerno svojim sredstv ima izdano je i ove godine nekoliko lijepih hiljada dinara na ime jednokratne pri­pomoći siromašnim udovicam a liječnika.

Dne 18. marta o. g. održan je pod najvišim pokroviteljstvom b laženopočivšeg Kralja Aleksandra I. Ujedinitelja vrlo uspjeli koncert u korist Rakovčfcve Zaklade za potporu siročadi i udova liječnika. Koncerat izveden po samim članovima Zbora uspio je u moralnom i materijalnom pogledu tako, da je lijepa svota od oko 10.000 Din priklopljena Rakovčevoj zakladi.

Početkom godine osnovana je unutar Zbora Liječnička Sek­cija asistenata medic, fakulteta u svrhu što intenzivnije saradnje sa Zborom, naročito u Liječničkom Vjesniku i na mjesečnim skupštinama.

Tokom godine odbor se je sprem ao za proslavu 60 godi­šnjice opstanka Zbora, koja se je trebala održati 26. X. 1934.No pod dojmom tragične smrti b laženopočivšega V i t e š k o g K r a l j a A l e k s a n d r a I. U j e d i n i t e l j a , te zbog duboke narodne žalosti odbor je zaključio, da se od proslave odustane.

U Liječničkom Vjesniku gosp. prim. dr. T h a l l e r evocirao je 60 godišnjicu, a tajnik dr. P a l e č e k iznio je u kratkim potezima historijat Zbora Liječnika povodom njegove 60-godiš- njice, osvrnuvši se naročito na rad i nasto janja Zbora zadnjih 10 godina.

Povodom tragične smrti blagopok. Kralja, odbor je održao 13.X. 1934. kom em orat ivnu sjednicu u predavaonici oftamološke klinike. Pretsjednik prim. dr. Ć u l u mo v i ć duboko tronut komemorirao je u žalobnom govoru sm rt blagopok. Kralja, u kojem je prikazao njegovu markantnu ličnost i is taknuo Njegove neumrle zasluge za otadžbinu, kojoj je na oltar položio i svoj dragocjeni život. Sa komemorativne sjednice odaslane su sažal- nice Nj. Vel. Kralju Petru II. i Njez. Vel. Kraljici Mariji. Zbor je prisustvovao kod svih manifestacija narodne žalosti , na sp ro ­vodu u Beogradu bio je zastupan po načelniku dru. V l a d i m i r u K a t ič i ć u i g. dru. V l a d i m i r u B a z a l i .

Namjesto vijenca položio je odbor Din 1.000'— Društvu za suzbijanje raka.

Na zadnjoj odborskoj sjednici zaključeno je, da Zbor dade Din 3.000-— kao svoj prilog za podizanje spom enika Viteškom Vladaru.

Fam elov stipendij za god. 1934. podijeljen je jedinom n a ­tjecatelju gdji. dr. Beati Brausil za studij u Hopital Pitier za usavršavanje u dijetetici i laboratorijsk im pretragama.

Na 27. novembra umro je naš veliki mecena gosp. P i e r e F a m e l , koji svojim Stipendijem kroz 11 godina godišnje om o­gućio jednom Stipendisti iz kruga Zbora li ječnika za 2 —3 mje­seca studij u Parizu i time mnogo pridonio upoznavanju fran­cuske medicine, a time i zbliženju Z bora sa centrom francuske medicine.

Povodom smrti gosp. P i e r e F a m e l a Zbor je pismeno izrazio svoje saučešće njegovoj udovici.

U Liječničkom Vjesniku izaći će opširan prikaz o radu zaslužnog pokojnika.

Tokom prošle godine održano je 9 redovitih mjesečnih 7 o skupština i 1 izvanredna komem orativna sjednica. Zatim 12 redovitih odborskih sjednica i 2 izvanredne odborske sjednice.

Na mjesečnim skupštinam a održana su slijedeća predavanja, referati i dem onstrac ije :

23. februara 1934. Dr. K a r m i n s k i G j u r o : I z A m e ­r i č k e p r a k s e . Organizacija liječničkog rada. — Bolnica Naučni zavodi. — Odnošaj lijećnika prem a publici. — Društveni položaj liječnika. — Staleška pitanja. — Nacionalizam i inter­nacionalizam u američkoj medicini. — Socijalizacija i os igura­nje. — Honorarna pitanja. — Personal. — Administracija. — Z gode i nezgode iz dnevne prakse.

9. marta 1934. Dr. H e i n e r M ax, Wien — J o a c h i m s t h a l : D i e H e i l q u e l l e n u n d B e s t r a h l u n g s t h e r a p i e i n R a d i u m b a d St . J o a c h i m s t h a l (sa projekcijama).

29. marta 1934 Dr. K a r m i n s k i G j u r o : I z a m e r i č k e p o r o d n i č k e i g i n e k o l o š k e p r a k s e . Metoda rada. — Operativna tehnika. — Nazori o asepsi. — Principi vođenja porođaja . — Uloga praktičara i specijaliste. — Pitanje p r im a­lja. — Porodnička nastava. — Socijalna skrb za m atere i njega dojenčadi. — Natalitet i ras izam . — Mortalitet m atera i an ke ­te. — D ogodovštine iz dnevne prakse.

37. aprila. Dr. B a z a l a V l a d i m i r : S a v r e m e n i p r o ­b l e m i b i o l o g i j e i s o c i o l o g i j e p r e k i d a n j a r a n e t r u d n o ć e .

11. maja. Prof. E. S e r g e n t : O p l u ć n i m a p s c e s i m a .28. septem bra . Dr. V u l e t i ć V i n k o : U t i s c i s a p u t a

k r o z K a n a d u (sa projekcijama).26. oktobra. Dr. V r h o v a c V u k : U t i s c i o a m e r i č k o j

i o e n g l e s k o j m e d i c i n i .30. novembra. Dr. V r h o v a c V u k : A k t u e l n i k l i n i č k i

i s o c i jal n o - m e d i c i n s k i p r o b l e m i d i a b e t e s m e l li t u s a (sa projekcijama).

141

28. Decembra. Dr. K a r m i n s k i G j u r o : A m e r i k a n- s k e u s p o m e n e — nastavak.

I s t u p i o j e 21 č l a n : dr. Arminski Makso, dr. Band Aleksandar, dr. Bijelić Samojlo, dr. Bival Branimir, dr. Dražić Mato, dr. Friedrich Sigmund, dr. FrOlich Franjo, dr. Gržetić Nikola, dr. Horowitz Franjo, dr. Hudowsky Vladimir, dr. Kovač iso, dr. Ostrovidov Viktor, dr. Poljak Ivan, dr. Popovič Bogdan, dr. Rasuhin Aleksej, dr. S tadar Antun, dr. Topalović Pavao, dr. Trbojev ić Mane, dr. T rojanović Vicko, dr. Zoitner Đuro.

P r i s t u p i l a s u 43 č l a n a : dr. Boko Ante, dr. Carevski Jelena, dr. Duančić Vjekoslav, dr. Ferić Mijo, dr. Gazzari Marin, dr. Haramustek Branimir, doc. dr. Hauptfeld Rikard, dr. Herak Janja, dr. Honig Slavko, dr. Horvat Zlatko, dr. Janović Špiro, dr. Jurić-Budimirović Ana, dr. Kašnar Stjepan, dr. Kirinčić Vinko, dr. Komljenović Janko, dr. Krsnik Vladimir, dr. Leppee Slavko, dr. Meštrić Mladen, dr. Mikan Olga, prof. dr. Miloslavić L. Eduard, dr. Oehler Hans, dr. Pavišić Zvonimir, dr. Pečanić Stje­pan, dr. Petras Mladen, dr. Prem eru Eugen, dr. Puhalo Branko, dr. Riesner Danko, dr. Salaj Zvonimir, prof. dr. Saltykow Sergej, dr. Schreckeis Ivan, dr. Selestrin Andrijan, dr. Sorokin Vladimir, dr. S tarčević Ante, dr. Szabo Stanislav, dr. Šakić Dinko, dr. T ivanovac Pavao, dr. T om aš Stjepan, dr. Tomljanović Srećko, dr. Turčić Berislav, dr. Ugarković Nikola, dr. Valečić Antun, dr. Vinski Ivo, dr. Vuletić Ante.

U m r l o j e 7 č l a n o v a : dr. Bianchini Ante, dr. Gagulić Ivan, dr. Horn Mavro, dr. Jelovšek Vladimir, dr. Maričić Ivan, dr. Rado Ljudevit, dr. T om pak Rudolf, Štip.

Z a č a s n i č l a n prof. dr. Cantacuzino Joano, Bucurest .Z bor ima danas 806 članova, od toga 1J3 začasnih, 11 do­

pisnih i 779 redovitih članova.Završujući ovaj izvještaj ugodna na nam je dužnost, da se

zahvalimo gg. upravnicima Sveuč. klinike za ustupljene pros to­rije za naše sas tanke i skupštine. A isto tako i zagrebačkim

dnevnicima koji prate rad našega Zbora te besp la tno uVršćuju zborove vijesti.

Tajnički izvještaj skupština popraćuje živahnim pljeskom.

3. I z v j e š t a j b l a g a j n i k a g. dra. H l a v k e .S l a v n a g l a v n a s k u p š t i n o !

G ospođe i gospodo 1 Predlažući Vam zaključne račune za godinu 1934. moram

da ustanovim, da su prihodi u sprkos krizi zadovoljavajući, što možemo zahvaliti ponajprije postojanom i energičnom odaši­ljanju opomena svakih 6 nedjelja kroz cijelu godinu našim dužnicima — članovima, pretplatnicima te oglašivačima. Tako je ubrano samo članarine Din 148.59650, koji iznos, od god. 1926. dalje do prošle godine, Zbor nije n ikada ubrao. Inkaso pak pomoću inkasatora pokazao se vrlo umjesnim tako, da su se i tu ubrali mjesečno iznosi od poprečno Din 4350 —, te se je upravni odbor odlučio angažirati putem Kluba Liječnika u Osijeku također inkasatora , koji je u zadnja 2 mjeseca pokazao također lijep rezultat od Din 3.800’—.

Naša potraživanja do konca god. 1934. iznose ipak još :1. na č l a n a r i n i Din 206.719'502. na medicinskoj b i b l i o t e c i „ 102.209’50prem da je ti jekom g. 1934. ubrano D 54.132 prem a 1933. D 48.122'503. na oglasim a za Liječnički V je s n ik Din 119.836’—4. za pretplatu Liječ. V je s n ik a „ 17.610’—

Uzevši ove iznose u račun ne mora nas zabrinjavati ovo­godišnji gubitak od Din 26.179,75, jer naša potraživanja iznose Din 460’576’—. Osim toga su u godini 1934. podmireni računi Štam parije za staleške brojeve 10— 12/1933., te znanstvene bro­jeve Liječničkog Vjesnika broj 11 i 12/1933., koji su izašli tek u godini 1934. Računi za ove brojeve iznose Din 47.033’—.

Slobodan sam stoga glavnoj godišnjoj skupštini predložiti ove zaključne račune na odobrenje:

R a č u n r a z m j e r eZ b o r a l i j e č n i k a H r v a t s k - e , S l a v o n i j e i M e đ u m u r j a u Z a g r e b u n a d a n 31. d e c e m b r a 1934,

A k t i v a P a s i v a

Di n P Di n P

Gotovina u blagajni Gotovina u Jugosl. Udruž. Banci d. d., Zagreb 968 temeljnica Zadruge za podizanje Lij. DomaRačun d u žn ik a :

Članarina Din 206.719’50Pretplata Medic. Biblioteke „ 102’209'50 Oglasi Liječničkog Vjesnika . „ 119.836’ — Pretplata „ „ . „ 17.610’ —Zajam s t a ž i s t i m a „ 14.200’ —

I n v e n t a r

4.11821.644

186.710460.575

357025

Glavnica „ dječja bolnica: Uložnica Jugosl. Udruž.

Banke 10429 „ Liječ. Doma 968 udjela a Din 210' —

Račun v j e r o v n i k a : Dionička Štamparija, K arlovac Din 34’931’~ Cinkografija Univerzal, Zagreb ,, 1.844’75

471.913

58186.71036.775

56

742557

22.410695.458 30 695.458 30

R a č u n g u b i t k a i d o b i t k aG u b i t a k n a d a n 31. d e c e m b r a 1934. D o b i t a k

Di n P Di n P

Trošak i otprema Liječničkog Vjesnika . Tisak i otprema Medicinske Biblioteke . Tisak i otprema Medicinskog Kalendara .Liječnički D o m Pozajmice s t a ž i s t i m a Članarina Jugoslavenskog Lekarskog Društva . Urednički paušal Liječničkog Vjesnika . Trošak uprave Zbora i Liječničkog Vjesnika .

309.51429.80942.87825.620

1.0004.000

35.60093.537

50'2527525

50 3034

Oglasi i pretplate Liječ. V j e s n i k a Oglasi i pretplate Medicinske Biblioteke .Oglasi i prodaja Medicinskog Kalendara .tt n Upis Din 360’—Upisnina i Dom : Dom ^ 14,495-25 ’ ’ ’ ’Stažisti otplata z a j m a Članarina Jugoslav. Liječničkog Društva .Č l a n a r i n a K a m a t i

237.59954.13249.61514.8556.0004.000

148.596980

70550675257

5050833

541.960 28 26.179

541.9607528

U Z a g r e b u , 31. decembra 1934.

Pretsjednik: Ispitano i u redu pronađeno Blagajnik:Dr. P. Ć u l u m o v i ć v. r. Nadzorni odbor: Dr. D. H l a v k a v. r,

Dr. 2 . H e r c o g v. r. Dr. V. M. C r l e n j a k v. r.

Godine 1933.: 252.377-251,- 26.233’- 2; 1 8 .0 0 0 '-2,- 61.068’49',. 222.058’875,- 48.122-50«,- 15.000-257,- 110.455'—8,

142

R a č u n r a z m j e r eP r i p o m o ć n e b l a g a j n e Z b o r a l i j e č n i k a H r v a t s k e , S l a v o n i j e i M e đ u m u r j a u Z a g r e b u

n a d a n 31. d e c e m b r a 1934.A k t i v a P a s i v a

D o b i t a k

Di n P Di n P

Potpore u d o v i c a m a D o b i t a k .

3.00026.593

— Prinos č l a n o v a K a m a t i K u p o n i

22.9385.6301.025

-

29.593 - 29.593 -

U Z a g r e b u , dne 31. decembra 1934.

Pretsjednik:Dr. P. Ć u l u m o v i ć v. r.

Ispitano i u redu pronađeno Nadzorni odbor:

Dr. 2 . H e r c o g v. r. Dr. V. M. C r l e n j a k v. r.

Blagajnik:Dr. D. H l a v k a v. r.

R a č u n r a z m j e r eR a k o v č e v e z a k l a d e u Z a g r e b u n a d a n 31. d e c e m b r a 1934. god.

Din P Din P

Gotovina u Jugoslav, udruž. banci d. d., Zagreb 84.682 47 G l a v n i c a 84.682 47

G u b i t a kR a č u n d o b i t k a i g u b i t k a

n a d a n 31. d e c e m b r a 1934. D o b i t a k

Di n P Di n P

Potpore u d o v i c a m a D o b i t a k

6.5009.065

- Darovi K a m a t i

11.8563.709

-

15.565 - 15.565 -

U Z a g r e b u , dne 31. decembra 1934.Pretsjednik: Ispitano i u redu pronađeno

Dr. P. Ć u l u m o v i ć v. r. Nadzorni odbor:Dr. 2 . H e r c o g v. r. Dr. V. M. C r l e n j a k v. r.

Blagajnik:Dr. D. H l a v k a v. r.

143

G u b i t a kR a č u n g u b i t k a i d o b i t k a

31. d e c e m b r a 1934.

U Z a g r e b u , dne 31. d e c e m b ra 1934.

P re ts je d n ik :D r . P . Ć u l u m o v i ć v. r.

Dr . Ž . H e r c o g v. r.

Njegov izvještaj prima se sa odobravanjem.

Isp ita n o i u re d u p ro n a đ e n o B la g a jn ik :N a d z o rn i o d b o r: D r . D . H l a v k a v. r.

D r . V . M . C r l e n j a k v. r.

P r o r a č u n p r i p o m o ć n e b l a g a j n e .

4. I z v j e š t a j k n j i ž i č a r a Dr. S l a v k a M. P a l m o v i ć a .Knjižnica Zbora Liječnika nalazi se u polaganom izgrađi­

vanju. — Iz veoma skromnog početka, kada je brojila po koji časopis i po koju poklonjenu knjigu, povećala se je tokom go­dine 1934. dobrovoljnim poklonima medicinskih časopisa i knjiga dvojice naših starih i vrijednih članova. — Naš zaslužni urednik Liječničkog Vjesnika pokojni Dr. Vladimir J e l o v š e k ostavio je za knjižnicu Zbora više godišta čeških i njemačkih časopisa, nadalje 106 raznih knjiga uvezanih i nevezanih iz područja med. znanosti, većinom iz okulistike; 58 knjiga većinom neve­zanih iz područja prirodnih nauka, te 18 knjižica u kojima se obrađuju razne teme, kao na pr. zdravstveni izvještaji i t. d. Za taj poklon izražena je udovici pok. Dr. Jelovšeka usmena i pismena zahvala. — Drugi naš dugogodišnji član Dr. Ivan M a tk o v i ć , liječnik iz Zagreba, poklonio je Zborovoj knjižnici1. januara 1935. godine 50 knjiga iz raznih med. struka od anatomije i histologije do porodništva. — Od strane odbora poslana je pismena zahvala na tom lijepom daru, a ja kao knji­žničar s veseljem spominjem u svom godišnjem izvještaju lijepi gest, koji su učinili naši članovi prema svom staleškom društvu.

Prošle godine primili smo manji broj časopisa u zamjenu za Liječnički Vjesnik, nego je to bio slučaj 1933. godine. — Tako je od 101 časopisa na koncu 1933. otpao tečajem 1934. godine 31 časopis, a novo primljenih bilo je od prošle godine9. — U svemu dobivamo sada 79 časopisa, čiji popis stoji na raspoloženje članstvu u kancelariji Zbora. — Referati o tim ča­sopisima izlazili su redovno u Liječničkom Vjesniku. — Osim navedenih časopisa nalaze se u knjižnici i stručna izdanja, koje uredništvo L. V. prima na ocjenu, što također stoji na raspo­loženje gg. posjetiocima knjižnice. — Materijalna sredstva ne dostaju nam, da izgradimo naglo jednu knjižnicu po uzoru sličnih društvenih knjižnica, ali se nadamo da ćemo postepeno uz pomoć i potporu članstva urediti onakovu knjižnicu koja će korisno poslužiti cjelokupnom članstvu Zbora. — Posao je za­počet, treba ga nastaviti.

5. I z v j e š t a j r e v i z o r a .U ime nadzornog odbora, govori g. dr. Crlenjak, da je po­

slovanje pregledano i pronađeno u najboljem redu, čemu ide posebno priznanje blagajniku g. dru Hlavki, predlaže da skup­ština podijeli apsolutorij odboru.

6 . P r e d l a g a n j e p r o r a č u n a z a s l i j e d e ć u p o ­s l o v n u g o d i n u .

Blagajnik čita svoj proračun za iduću poslovnu godinu:P r o r a č u n Z b o r a L i j e č n i k a za god. 1935.Uzevši u obzir reorganizaciju Liječničkog Vjesnika od 1.

siječnja ove godine nastupiti će znatne uštede, jer otpada Sta- leški Vjesnik, a pojedini broj stajati će nas oko Din 12.000’—, pa sam stoga slobodan predložiti glavnoj godišnjoj skupštini svoj proračun na odobrenje.

Tisak i otprema Liječničkog Vjesnika Urednički i administrativni paušal Tisak i otprema Medicinske Biblioteke Trošak uprave Zbora i Liječ. Vjesnika Isplata honorara za referate Liječničkog

Vjesnika i Medicinske Biblioteke

Predlažem kao društveni prinos za god. 1935.:1. z a l i j e č n i k e k o j i v r š e p r a k s u Din 1 8 0 —, a

knjiži se kao članarina Din 135’—, prinos pripomoćne blagajne Din 20'—, prinos za gradnju doma Din 15 —, članarina Jugoslav. Lekar. Društvu Din 10'— ;

2. z a l i j e č n i k e k o j i n e v r š e p r a k s u Din 100'—, a knjiži se kao članarina Din 65'—, prinos pripomoćne blagajne Din 10'—, prinos za gradnju doma Din 15'—, članarina Jugoslav. Lekar. Društvu Din 10'—.

7. P r e d l o ž i o d b o r a i č l a n o v a .Upravni odbor predlaže, da se za počasne članove izaberu:

Dr. D i m i t r i j e K i r o v iz Sofije, dr. Jo s i p M a l i k i dr. F r a n t i š e k K o t i n e k iz Praga, dr. B o l e s l a w j a k i m i a k i dr. W a c l a w L a p i n s k i iz Warszawe, nadalje prof. dr. Ac h arda, prof. dr. C a m i l l e L i a n , dr. E m i l S e r g ea n t a iz Pariza, te prof. dr. D a n i e l l o p u l a iz Bucaresta, te od domaćih liječnika našega uvaženoga dugogodišnjega čla­na prof. dr. F r a n j u D u r s t a, pretstojnika ginekološke kli­nike u Zagrebu. Pretsjednik moli tajnika, da skupštini pročita obrazloženi prijedlog za svakog predloženog začasnog člana.

Prof. dr. D i m i t r i j e K i r o v rođen u Karlovu (Bugar­skoj) 1873. god. Završio je medicinu u Monpelje-u 1897. god. i služio kao općinski liječnik u Sofiji. Od 1908—1923. god. bio je šef ove bolnice. Za docenta Medicinskog fakulteta u Sofiji izabran je iste godine. Od 1924. god. on je šef-redaktor časo­pisa „ L j e t o p i s i n a B u g a r s k i L j e k a r s k i j a S j u z “ Čiji je sada pretsjednik.

Aktivni je učesnik u stvaranju Sveslovenskog Lekarskog Saveza obnovljenog 1926. god. u Beogradu, i 1927. god. u Du­brovniku. Bio je izabran za pretsjednika ovoga Saveza u Poz­nahu 1933. godine.

Svoje naučne radove štampao je u bugarskim i francus­kim medicinskim časopisima, naročito iz oblasti dječijih i infek­tivnih bolesti. Njegova dugogodišnja istraživanja o spinalnoj tekućini pri akutnim infektivnim oboljenjima kod djece izazvale su u svoje vrijeme veoma veliko interesiranje u naučnom svi­jetu. O znaku Babinskog i njegovom značaju pri scarlatini na­pisao je studiju o kojoj se sam Babinski izrazio najlaskavije u „Societe de Neurologie" u Parizu.

Prof. D i m i t r i j e K i r o v je poznat i kao odličan socija­lan radnik. Njegovi radovi odnose se većinom na borbu protiv tuberkuloze u Bugarskoj kao i na razna staleška pitanja.

Kao čovjek i liječnik je veoma omiljena ličnost ne samo kod kuće, nego i među jugosl. liječnicima. Njegovo odvažno istupanje na poprište rada za jugoslavensko-bugarsko kulturno, duhovno i političko zbližavanje još 1926. pa i ranije, kada su o tome sanjali samo fanatični privrženici takvog rada — za svaku je pohvalu i primjer naraštajima.

Ideja sveslavenske uzajamnosti, u punom i stvarnom smi­slu riječi, njegov je životni program, kome predano i s odušev­ljenjem služi. Danas je dr. Kirov duša Bugarskog Narodnog Komiteta Sveslavenskog Lekarskog Saveza i organizator budu­ćeg Sveslavenskog Lekarskog Kongresa u Bugarskoj.

Prošle godine na beogradskom Kongresu JLD izabran je za začasnog člana JLD kojom je počašću bio duboko dirnut i po­slao našem odboru i svima jugoslav. liječnicima vrlo srdačnu zahvalnost.

Dr. J o s e f M a l i k rodio se je 1893. god. u starodrevnom mjestu Borovani kod, Trocnova (historijski poznatom rodnom mjestu heroja Jana Žiške iz Trocnova). Medicinu je svršio u Pragu, a budući je za vrijeme rata bio zarobljen u ruskom za­

144

robljeništvu, sudjelovao je u vojnim epidemijskim ekspedicija­ma oko Kijeva i na Volgi. Kasnije je radio na klinikama u Beču i Pragu. Još jednom je 1919. god. sudjelovao u vojnoj akciji u Slovačkoj.

Danas je član prezidija Zemaljske organizacije Ustrčdni jednoty Ceskoslovenskych Ićkaru i osnivač M l a d e g e n e r a ­c i j e , a ,b io je i narodni zastupnik u češkom saboru. Njegova najveća zasluga je Zemaljska organizacija Československih li­ječnika koja od svoga postanka, baš zaslugom M a l i k a sara- đuje s našim Zborom na s v i m l i n i j a m a u n e p o m u ć e ­n i m o d n o s i m a . Za svoju veliku djelatnost odlikovan je Češkim i Jugoslovenskim ordenima. U našim krajevima, naro­čito na moru, kamo svake godine dolazi u ljetu u društvo na­ših kolega, našao je svoju drugu domovinu. U mnogim p red a ­vanjima, člancima i prikazima opisuje istaknute naše ljude i krajeve i mnogo je zaslužan za dobre veze između Zbora liječ­nika i čeških kolega.

Dr. F r a n t i š e k K o t y n e k , rodio se je 1863. god. u Hulicima. Medicinu svršio u Pragu i slovi kao jedan od osnivača tam ošnje Okružne blagajne, a kasnije postao gradski fizik. Od godine 1902. članom je „Ustredni jednoty". Njegova je zasluga da je ova sta leška organizacija pretvorena u moćnu ekonomsku i financijalno jaku Z a d r u g u , kojoj on danas stoji na čelu i po kojoj se danas u n a š i m k r a j e v i m a o s n i v a j u l i j e č ­n i č k e z a d r u g e . Kao uglednoga kolegu i dobroga prijate­lja svih naših kolega koji su u vezama sa Pragom i podržava- telja prijateljskih veza našeg Zbora liječnika sa češkim rep re ­zentacijama, odbor Zbora predlaže ga za začasnog člana Zbora.

Dr. B o l e s l a w J a k i m i a k rodio se je 1865. god. u Kšesku. Univerzu svršio u Varšavi, gdje je brzo postao asis­tentom hirurškog odjela u bolnici. D anas je šef toga odjela i direktor ove najveće i s tarodrevne bolnice Poljske, u kojoj se i danas kao i kroz dugo vremena usredotočio sav znanstveni rad. Napisao je do sada 32 naučna rada iz područja hirurgije i graničnih predmeta. Jedan je od najboljih organizatora bol­nica u Evropi, a njegove veze sa Berlinom, Drezdenom, Nirn- bergom, Pragom , Bečom, Moskvom i poljskim gradovima čine ga poznatim stručnjakom za sva bolnička pitanja. On je član svih liječničkih društava i funkcionar staleških i znanstvenih udruženja.

Pretsjednik je udruženja Poljskih liječnika, Po ljskog bol­ničkog društva i odbora glavnog Saveza slavenskih liječnika u Poljskoj. Odlikovan je visokim ordenima Poljskim i našim. On je veliki prijatelj Zbora li ječnika i svih prijatelja Poljske još iz predratnih vremena, a pogotovo iza ra ta otkada je jedan od najmarljivijih saradnika u sves lavenskom liječničkom savezu.

Dr. W a c l a v L a p i n s k i rodio se je 1869. g. u Varšavi gdje je svršio i medicinu i gdje je danas šef kirurškog odjela bolnice „Djeteta Isusa" i docent univerziteta. Do danas je na­pisao 28 naučnih radova najviše iz područja kirurške tuberku­loze. Najaktivniji je član liječničkih druš tava u Varšavi, Udru­ženja poljskih kirurga i član r e d a k c i j a n a j u v a ž e n i j i h k i r u r š k i h p o l j s k i h č a s o p i s a . Potpretsjednik je Udru­ženja poljskih liječnika, a od osnutka sveslavenskog saveza jedan od glavnih njegovih pokretača i najagilnijih članova. Oduševljen je prijatelj Zbora liječnika i jedan od najrevnijih podržavatelja srdačnih veza između našega Zbora i poljskih kolega.

Čast nam je podastrijeti redovitoj glavnoj godišnoj skup­štini Zbora liječnika slijedeći prijedlog za imenovanje začasnim članovima ovog Zbora kliničara gg. p rofesora A c h a r d a , E m i l a S e r g e a n t a i C a m i l l e L i a n iz Pariza te profesora D a- n i e l l o p u l a iz Bukurešta. Bilo bi izlišno u detaljima izno­siti cijeli klinički i znanstveni rad spom enute gospode koji su internacionalno priznati kao stupovi medicinske nauke u svojim zemljama, te ću se ograničiti sam o da iznesem plodove njihovog naučnog rada i na razloge koji su me potakli da baš njih predložim za tu čast.

Profesor A c h a r d , nasljednik g lasovitog Viđala opisao je prvi infekciju s paratifusom, te se osobito intenzivno bavio pa­tologijom bubrežnih oboljenja. Profesor S e r g e a n t je jedan od najuglednijih ličnosti medicinskog fakulteta u Parizu i kao i A c h a r d član medicinske akademije u Parizu. Odlikovao se je svojim zamjernim radovima na polju plućne patologije: s tuberkulozom, plućnim abscesom i specijalno s patologijom medijastinuma. Dok je profesor L i a n uglavnom obrađ ivao pa­tologiju srca, te je među ostalim izdao opsežno djelo Angine de poitrine, Hypertension artielle i druge razne rasprave. Pro­fesor D a n i e l l o p u l a , vodeći internista u Bukureštu bavio se naročito s patologijom vegetativnog sistema, a izdao je ta­kođer monografiju o angini pektoris. Sva ta gospoda iskreni su prijatelj i n ašeg naroda, a specijalno Zagreba, te su svi održali predavanja u našem krugu i ta su djelomično i izašla u Liječ­ničkom Vjesniku. T ako je prof. A c h a r d predavao o francus­kom planu medicinske nastave (na našu želju) L i a n o hiper i hipotenziji, S e r g e a n t o bronhiektaziji, a D a n i e l l o p u l o

je u pet konferencija obradio pitanje fiziologije i kliničke p a ­tologije vegetativnog sistema.

Mislimo da izborom francuskih kolega i rum unjskog klini­čara ovaj liječnički Zbor ne odaje sam o počast njima, nego i samom našem Zboru, jer bi izabrao najuglednije medicinske pretstavnike pri jateljskih nacija za svoje začasne članove.

Osim stranih uglednih liječnika, odbor je jednoglasno za­ključio, da ovoj Skupštini predloži za začasnog člana profesora D u r s t a , koji će 1. veljače navršiti 30 godina upravljanja za­grebačkim rodilištem i primaljskim učilištem, i koji će ove go­dine navršiti 60-godišnjicu života.

G ospođe i gospodo! G. profesora Dursta svi stari i mladi članovi „Zbora" dobro poznaju, je r je on jedan od rijetkih čla­nova ovoga društva, koji je članom već 35 godina i gotovo nijedanput nije izostao sa mjesečne sjednice!

No ne samo što je revno pratio rad društva i nastojao oko njegova napretka, već je marno sarađ ivao osobito u znanstve­nom radu Zbora. P relis ta te li godišnjake našeg glasila, uvje- rićete se, koliko je on sudjelovao kao član, kao odbornik, kao tajnik, kao predavač, kao saradnik i au tor mnogih naučnih čla­naka Liječničkog Vjesnika! On je gotovo sve svoje radove objelodanio u našem časopisu.

Spomenute zasluge koje je stekao za društvo, dovoljno bi motivirale prijedlog odbora. No g. prof. Durst im ade još m n o ­go zasluga, koje su nam svima veoma dobro poznate, a to su zasluge koje je stekao kao upravnik „rodilišta", kao profesor primaljskog učilišta, kao utemeljač ginekološke klinike, kao je­dan od prvih ginekologa na slavenskom jugu! On nije samo utemeljač i organizator ginekološke klinike, već i izvrstan pe­dagog i studenti se u velikom broju koriste njegovim poučnim i živim predavanjem. Pred 30 god ina je profesor D u r s t preu­zeo staro „rodilište", derutnu zgradu u Ilici, nakon dugogodiš­nje borbe izgradio je ponosni zavod u Petrovoj ulici, koji je danas snabdjeven najmodernijim dijagnostičkim i terapeutskim pomagalim a. Time je on gradu i zemlji pružio prvoklasnu in­stituciju. Obuku za đake i primalje podigao je do savremene razine tako, da je zavod poznat i preko granice domovine.

Velikom energijom i oduševljenjem radio je od početka na razvoju mlade jugoslavenske ginekologije, a svojom erudicijom i pronicavošću umio je da stvori svoju „ š k o l u " , koju rado traže oni koji žele da se specijaliziraju u ginekološkoj struci.

Prof. D u r s t je sam publikovao oko 50 radova, od kojih su naročito važni oni, koje je iznio na jugoslavenskim kongre­sima za operativnu medicinu, na kojima je n jegova ličnost pobudila najveću p a ž n ju !

Tim radovima m oram o pribrojiti mnogobrojne radove n je­govih saradnika, kojima je on davao pojstreka, materijala i smjernice. Profesoru D u r s t u su i braća Cesi već iskazali čast imenujući ga začasnim članom češkog Hirurško-ginekološkog društva, pa mislimo, da će ova skupština na isti način uveličati ove godine d v o s t r u k i j u b i l e j svog velezaslužnog člana.

Ovi prijedlozi upravnog odbora primaju se sa burnim odo­bravanjem.

Skupština usvaja p redlog dra. M aroševića da Zbor Liječnika za 10.000 Din kupi udjele Liječničke Štedovne i Pripomoćne Zadruge.

8. I z b o r n o v i h f u n k c i o n a r a Z b o r a L i j e č n i k a .Prelazi se na izbor novog odbora.Pretsjednik dr. Ćulumović saopćuje da bi se po pravilima

imao obaviti sam o izbor pre ts jedn ika i dva po tpre ts jednika , te ižrebati 2 člana iz odbora.

Međutim cijeli upravni odbor je p redao ostavku, da se omogući kolegama povodom nasta le izborne borbe s lobodan izbor za cijeli odbor.

Prije prelaza na sam izborni čin pretsjednik podjeljuje riječ g. dru. Koreniću, koji u kratkom ali iscrpnom govoru predlaže skupštini da kod glasanja bira listu kojoj je na čelu dosadašnji pretsjednik dr. Ćulumović, koji je do sada sa mnogo takta vo­dio upravu Zbora kad je pred 3 godine bio izabran velikom većinom za pretsjednika Zbora i to u vrijeme najžešće borbe.

Dr. Thaller iz Požege priključuje se izvodima dra. Kore- nića i, također predlaže skupštini da bira listu na čelu prim, dra. Ćulumovića. Iza toga dobiva ri ječ prof. dr. Vlad. Ćepulić:

G ospodo kolege i kolegice!Smatram potrebnim da se na riječi gosp. predgovornika

osvrnem sam o u toliko, da objasnim ciljeve, koji su nas vodili kod postavljanja naše kandidacione liste.

Ponajprije želim konstatovati, da smo mi prvi postavili našu kandidacionu listu ne znajući, da se sprem a još jedna kandidaciona lista. Svakako želim naglasiti i sa naše strane,,da visoko poštujemo ličnost našega gospodina pretsjednika dr. Ću­lumovića i da naša lista nije postavljenja protiv njegove po­štovane ličnosti.

145

Mrtvilo u plenumima našega Zbora, koje je u svom da­našnjem uvodnom govoru naglas io i sam mnogo poštovani gospodin pretsjednik riječima, da je bilo i odveć mira u Zboru, razlogom je, da smo smatrali potrebnim poći u izbore sa pa­rolom reorganizacije Zbora.

Živi rad u sekcijama Zbora znak je agilnosti vodstva i članova sekcija, a sve veće mrtvilo u plenarnim sjednicam a znak je, da one ne pružaju ni kolegam a specijalnih struka, ni kolegama praktičarima ono, što se od plenuma očekuje. Držimo da nije razlogom mrtvila plenuma nehaj kolega, već činjenica, da članovi nijesu sa plenumima zadovoljni. Jer bilo je prilika, doduše rijetko, da su plenumi bili dupkom puni. T o je bilo onda, kad su članovi znali, da će imati od dotičnog plenarnog sastanka koristi.

D anas u vrijeme raskom adanost i medicine, sve intenzivni­jeg rada na specijalnim područjima medicine, što se odraža­valo i u našim sekcijama sm atram o da plenum treba da bude forum, gdje su povezane sve grane medicine. Držimo da plenum ima da bude mjesto, gdje će stručnjaci pojedinih grana medi­cine i praktičari biti obavještavani o napredovanju i stanju medicinske nauke na svima područjima medicine. Plenume treba organizirati tako, da u njima i stručnjak specijalista kao i praktičar ostane u kontaktu sa cjelokupnom medicinom, da tu iz usta pretstavnika pojedinih medicinskih struka bude trajno obavještavan o svim novim tekovima medicine, o svim novim nastojanjima u medicini i o njihovoj vrijednosti.

U sekcijama se vrlo često rasprav lja ju problemi i demon­striraju slučajevi, koji su od općeg interesa, koji ne zanimaju samo uži krug stručnjaka. Dajući sekcijama njihov pravi dje­lokrug i dovođenjem građe od općeg interesa umjesto u sek­cije u plenume, intenzivnom saradnjom naših klinika, bolnica, naučnih zavoda i drugih znanstvenih institucija sa našim Zbo­rom, — jer im je to i dužnost radi predavanja svojih iskustava širokom krugu kolega u in teresu narodnog zdravlja — uspjet će nam učinit plenume zanimljivim i privlačivim za velik krug naših članova i uvjereni smo, da ćemo na taj način uspjeti privući kolege u Zbor. Osim toga zadatka trajnog usavršavanja i liječnika specija l ista i praktičara, plenumi i sekcije treba da budu forumi, gdje će naši pretstavnici medicinske nauke i radnici na polju narodnog zdravlja saopćavati i rezultate svojih vlasti tih naučnih ispitivanja i opažanja.

Uz dosadanje prilike članovi Zbora sve su se više odbijali od njega, nijesu dolazili u plenume, jer ih plenumi nijesu za­dovoljavali, a m lađe kolege, koji su kao gosti dolazili na ple­narne sastanke Zbora, videći tužnu sliku praznih plenuma, ni­jesu nalazili potrebnim, da ulaze u taj krug i da se začlane u Zboru. Ispravnom reorganizacijom i oživljavanjem plenuma, koji mora da postanu najvitalniji dio Zbora, uspjet će nam opet privući s tare članove na sas tanke Zbora, a mlade kolege će se rado začlaniti u naše društvo.

Isto tako organ Zbora „Liječnički Vjesnik" treba reo rgan i­zirati tako, da naš liječnik postane barem donekle neovisan od inozemnih časopisa. Raspodjelom građe mora da postane organ, koji će također našeg liječnika informirat o svim novim n asto ­janjima i tekovinama medicine, služit će dakle njegovom usa­vršavanju, a donosi t će i originalne radove i izvještaje o istra­živanjima naših naučnih ustanova.

Našao sam potrebnim osvrnuti se samo na te najpotrebnije točke organizacije, da i ovom prilikom upozorim na opravda­nost našega istupa u smislu reorganizacije Zbora, koja ima da se provede na svim područjima njegove djelatnosti.

Iza govora dra. Ćepulića uzima riječ dr. Ćulumović:

G ospođe i gospodo!Tko me pozna znade vrlo dobro, da najvolim imati mir i

da mi je svejedno budem li izabran ili ne.Ako sam ipak primio kandidaturu ili recimo nisam bio

protiv nje, razlog je, što je nekolicina mladih kolega sastavila jednu listu, a da nije našla za vrijedno, da stupi u kontakt sa starim odborom ili sa mnom, kao pročelnikom, gdje bi se si-

RazneII. J u g o s la v e n s k i R a d io lo šk i K o n g re s održaće se u B eo­

gradu 11 do 13 maja o. g. s razloga što su parlamentarni izbori odredeni za 5 maja o. g.

Radi toga produžujemo rok prijave za naučne komunikacije do 15 marta o. g.

Uskoro će izaći i prethodni poziv sa potankostima programa te će biti dostavljen svima do sada pozvanima.

gurno bila vrlo lako sastavila neka kom prom isna lista. Dakle moja kandidatura znači p rotest protiv ovog načina.

Osobito mi je milo i laska, da ovu moju kandidaturu ovako toplo preporuča baš moj protu-kandidat od prije 3 godine g. dr. K o r e n i ć , koji ističe naročito mir, kolegijalan i susretljiv saobraćaj unutar Zbora Liječnika u posljednje 3 , godine. Sa zadovoljstvom uzimam do znanja i riječi g. dra. Ć e p u l i ć a .

Glede reforma znanstvenog rada u Zboru, sinteze rada, rada u plenumu, odgovoriti mi je ovo: Prigovaralo se je Zboru naročito iz provincije, ali n ikada radi znanstvenog rada, već da se premalo bavi staleškim pitanjima. D anas kad je tu Komora i ekonomska organizacija odterećen je Zbor u tom pogledu. A kad je znanstveni rad narasao u tolikoj mjeri, da se nije mo­gao svladati u mjesečnim skupštinam a osnovane su razne sek­cije u Zboru — članstvo ih je zasnovalo a ne ovaj odbor i mi smo ih tako našli. Moram reći da su sekcije radile intenzivno i mnogo. O državale su se sjednice 5—6 puta redom svakog tjedna. Na pr. diskusije o cholelithiasi i bile su izvrsno posje­ćene — katkada do 80 slušalaca. Nasuprot, m jesečne skupštine, gdje dolaze na tapet i administrativna pitanja, bile su slabo posjećene, ali ne radi pom anjkanja predavanja, već radi nehaja članova. Mene je sam o g bilo stid, kad je prof. H e i n e r iz Joachimsthala predavao o radiju pred 20 slušatelja. Svaki član znade da je svakog zadnjeg petka u mjesecu skupština Zbora, posebno se oglasi u novinama, pošalje pismeni poziv svim klinikama i bolnicama, pa ja mislim da se više ne može uči­niti. Jedno stoji, da su mjesečne skupštine bile najbolje posje­ćene u ono doba, kad su svađe i skandali bili na dnevnom redu, a toga posljednjih 3 godina nije bilo, što sm atram vrlo laskavim za ovaj odbor.

Drago mi je da nakon govora prof. dr. Vlađ. Ćepulića, koji u svojim izvodima apelira na punu saradnju svih članova Zbora, a demantuje neke n apada je koji su izbili tokom izborne borbe mogu vedra čela gledati u budućnost Z bora Liječnika, pa kako s i m nemam nikakovih aspiracija, pozdraviti ću izbor svoga protu-kandidata , uz želju da novi odbor poradi što intenzivnije oko procvata Zbora Liječnika. Zahvaljujem na koncu kolegama, da je cijela skupština prošla mirno i dostojno našega staleža. Pozivam skupštinare, da pristupe izboru i u tu svrhu određu­jem odm or od 20 minuta.

Oko 23’40 sati gosp. načelnik dr. Katičić u ime skrutinija p rog lašu je , ,d a je pobijedila lista na čelu sa pretsjednikom prof, dr. Vlad. Ćepulićem.

Izabrani su : Pre ts jedn ik prof. dr. VI. Ć e p u l i ć 343, pot­predsjednik I. prof. dr. Eduard L. Mi l o s 1 a v i ć 354, po tp red ­sjednik II. dr. Ivan B e u c 354. O d b o r n i c i : dr. Branko B e n ­z o n 352, prof. dr. I. H. B o t t e r i 354, doc. dr. Branko D r a ­g i š i ć 351, dr. Vladimir F r a n k o v i ć 355, dr. O skar H e i m 351, dr. Drag. H l a v k a 477, doc. dr. Rikard H a u p t f e l d 355, dr. Danko R i e s s n e r 351, dr. Ante V u l e t i ć 351. N a d z o r n i o d b o r : dr. Milan C r l e n j a k 511 i dr. Žiga H e r c o g 506. Č a s n i s u d : dr. Ivo I v a n č e v i ć 354, dir. dr. Rudolf H e r c e g 355, inspekt. dr. Josip L o c h e r t 352, dr. Josip M a r o š e v i ć 509, prof. Vlad. P 1 i v e r i ć 513.

Na listi pretsjednika manjine broj glasova je slijedeći: Pretsjednik prim. dr. Pavao Ć u l u m o v i ć 166, potpredsjednikI. prof. dr. Z. R. L o p a š i ć 158, potpresjednik II. prim. dr. Ferdo G r o s p i ć 154. O d b o r n i c i : dr. Rikard D e R e 140, dr. Branimir G u š i ć 157, dr. Drag. Hl a v k a 477, načelnik dr. Vlad. K a t i č i ć 154, dr. Josip M e d v e d 153,v dr. Silvije N o- v a k 157, dr. Slavo P a l m o v i ć 147, dr. Žiga Š v a r c 138, dr. Vuk V r h o v a c 149. N a d z o r n i o d b o r : dr. Milan C r l en j a k 511 i dr. Žiga H e r c o g 506. Č a s n i s u d : doc. dr. Kurt Hü h n 154, dr. G ustav K l e i n b e r g e r 158, dr. Sebastijan M a n t e l 155, dr. Josip M a r o š e v i ć 509, prof. dr. Vlad. P l iv e r i ć 513, a osim ovih dobili su : dr. Edo D e u t s c h 72 glasa za odbornika, te još m noga ostala g o sp o d a manji broj g lasova .

Novoizabrani pretsjednik g. prof. dr. VI. Ćepulić zahvaljuje na povjerenju i u svom kratkom govoru podvlači smjernice rada novoga odbora i moli sve članove Zbora za iskrenu sa ­radnju za dobro n ašeg društva i cijelog staleža.

Novoizabrani pretsjednik zaključuje skupštinu u 24 sata.

vijesti.Ko želi da na kongresu sudjeluje, a poziva nije dobio, treba

da se prijavi na adresu: priv. doc. dr. Sava Janković, sekretarII. Jugoslavenskog Radiološkog Kongresa u Beogradu, Beograd, Opšta Državna Bolnica, Rentgensko odelenje.

S v e s la v e n sk o d r u š tv o n e u r o l o g a 1 p s i h i j a t a r a sa sjedi­štem u Varšavi priređuje godine 1936. I. sveslavenski kongres neurologa i psihijatara u Varšavi.

146

Umoljavaju se kolege neurolozi i psihijatri iz slavenskih zemalja da se u punome broju začlane u društvo.

Informacije kao i uputstva za podnošenje referata na kon­gresu daje doc. dr. Witold Luniewski, Tworki, pošta Pruszkow, Poljska.

Savez liječn ik a S o c ija ln og osigu ran ja K raljevine Ju go­slavije, sek cija D ubrovnik održala je 17 februara 1935 glavnu godišnju skupštinu u Ouzoru u Dubrovniku.

Izabrana je nova uprava, kako slijedi: pretsjednik dr. B ib i c a Marko, potpretsjednik dr. R i g j a n o v i ć Muhamed, ta j­nik dr. J e r k o v i ć Stjepan, blagajnik dr., P i t a r e v i ć Inje, odbornici: dr. P a v l o v i ć Borislav, dr. S u p e Katica i dr. M i l i č e v i ć Ante. Nadzorni odbor: dr. K o z e n c o v Sergije, dr. W o l f Edgard i dr. K r a s n y Ludvig; pretsjednik obra- ničkog suda dr. S k r i v a n i ć Anselmo, zamjenik dr. B u l a t Frano.

K onferencija o BCG-u u Z agrebu. Dne 10. si ječnja odr­žana je na poziv zdravstvenog odjeljenja banske uprave konfe- renca o BCG, kojoj su prisustvovali : načelnik banske uprave dr. Hribar, prof. dr. Ćepulić, pretstojnik Instituta za tuberkulozu, doc. dr. Dragišić, pristav d ječje klinike, dr. Švarc, pretstojnik dječjeg ambulatorija, dr. Žepić, primarij bolnice Milosrdnih se­stara, dr. Kohler, pretstojnik gradskog školskog ambulatorija, dr. Malojčić, liječnik H igijenskog zavoda, dr. Novak, referent banske uprave, i dr. Janović, pristav Instituta za tuberkulozu.

Prof. dr. Ćepulić izvjestio je prisutne o tehnici i načinima vakcinacije sa BCG-om kao i o uspjesima u raznim zemljama; informirao je prisutne o planu kojega je poslao inspektoratu za tuberkulozu Ministarstva socija lne politike i narodnog zdravlja i predlaže, da ga prisutni u cjelosti prihvate. Prijedlog predviđa dobrovoljno-fakultativno oralno cijepljenje za cijelu savsku ba­novinu.

Zaključeno ie, da se za dane borbe protiv tuberkuloze iza­bere tema o BCG-u. Dr. Švarc je obećao, d„a će sazvati gradske primalje i uputiti ih u vakcinaciju, a prof. Ćepulić da će izraditi propagandne letake, koji će se dijeliti m ajkama u Institutu za tuberkulozu, u dječjem ambulatoriju, na dječjoj klinici, u rodi­lištu kao i u drugim medicinskim ustanovama. P ropaganda će se osim toga vršiti putem novina, predavanjima, preko radia i ev. reklamom u bioskopima. Svuda se im ade naglasiti, da je cijepljenje dobrovoljno i besplatno sa adresam a institucija, na koje se publika može obratiti.

Svi su prisutni naglasili potrebu izolacije cijepljenja djece za vrijeme od 6 tjedana iza vakcinacije u prvom redu one cijep­ljene djece, koja žive u zaraznoj okolini. Tuberkulozne boles­nike moglo bi se izolirati u bolnicama, ako je potrebno da se iz zarazne sredine otstrani dijete, moći će ih. se smjestiti u Dječjem domu u Zagrebu.

Iza dulje diskusije izjavili su svi prisutni, da se BCG vak- cinu može smatrati posve bezopasnom za čovječje zdravlje i zaključili su, da se vakcinacija organizira najprije u Zagrebu, a da se u ostala mjesta savske banovine pošalju za sada liječ­nicima okružnice, ili da se za liječnike održi u Zagrebu kratki tečaj.

Odlučeno je, da se sa akcijom m ora započeti čim prije.

V ijesti iz Š vedske. N o v i a p a r a t z a u m j e t n o d i ­s a n j e . Na sveučilištu u Lundu je dr. Bo Sahlin konstruirao jedan novi apara t za umjetno disanje koji pretstavlja znatno poboljšanje dosadanjih aparata, mnogo je jednostavniji i lakše se s njim rukuje. Aparat je mnogo jeftiniji od dosadanjih, a može se Iako prenositi iz sobe u sobu. Mnoge švedske bolnice

su već naručile te apara te i svagdje su s njima osobito zado­voljne. Osobito kod dječje paralize pokazao je ap a ra t velikih usluga. Jedna je bolnica imala veliku senzaciju da je jedan bolesnik uzdržan na životu kroz deset sedm ica s tim aparatom.

N o s i l a c N o b e l o v e n a g r a d e u S t o c k h o l m u. Profesor William Murphy, jedan od trojice dobitnika ovogodiš­nje Nobelove nagrade za medicinu, koji je učinio čovječanstvu neprocjenjive usluge zbog pronalaska lijeka za pernicioznu anemiju, dao je prije svog odlaska iz Stockholma dnevnim li­stovima vrlo in teresan tan intervju o svom životu i svojim rado­vima. Među ostalim pričao je profesor da potiče od vrlo s iro­mašnih roditelja i da je vrijeme svog studija proveo u najve­ćim materijalnim teškoćama. Uzimao je svaki posao sam o da se prehrani i tako je bio naizmjence žurnalist, saksofonist, p je­vač u koru i radnik. Dalji studij mu je bio omogućen na vrlo interesantan i originalan način. Od jednog boga taša bio je ra s ­pisan stipendij za H avardovo sveučilište ali sam o za takvog studenta koji bi se zvao jednako kao i osnivač tog stipendija. A taj bogataš zvao se baš William Murphy. Zahvaljujući toj sretnoj slučajnosti da je njegovo ime bilo jednako imenu tog bogatuna došao je mladi student u m ogućnost mirnog studija i tako je iz njega postao glasoviti profesor.

S l a v n i p i s a c A x e l M u n t h e p r o g l e d a o . Šved­ski liječnik Munthe napisao je nekoliko knjiga u kojima je dao vrlo lijepih prikaza iz psihologije liječnika i bolesnika. Njegovu knjigu San Michele izdala je i kod nas Zabavna b iblioteka u dva sveska. Pisac ima sada 77 godina i živi u Capriju, a zad­njih pet godina bio je već potpuno slijep. Nedavno je međutim u Ztirichu izvedena uspjela operacija i stari gospodin je ponovno progledao. Sa svih s trana svijeta je dobio nebrojeno čestitaka.

J u b i l a r n a k l i n i k a Kralja Gustava V. Kralj Gustav V. dobio je prilikom svog sedam dese tog rođendana nacionalni poklon u novcu koji je sakupljen po cijeloj Švedskoj. Kako je i njegov otac iz sl ičnog poklona osnovao četiri sanatorija za tuberkulozu (jubilarni sanatoriji kralja O skara II.) tako je i s a ­dašnji kralj iz naciona lnog poklona osnovao jubilarni fond za sanitetske ustanove. Iz toga fonda je određeno za novu veliku Radium-kliniku na sveučilištu u Lunđu 1 milijun švedskih kruna (12 milijuna dinara). Nova klinika će se zvati „Jubilarna klinika kralja G ustava V.“ T o će biti velika zgrada na pet katova s posebnim odjelom za terapiju iz daljine (Fernbestrahlung).

B u d a k .P rod aje s e zubarski stolac Ash & Son, ne posve moderan,

instrumenti, borm ašina na noge, bijeli stakleni ormar za ins tru­mente, bijeli umivaonik s m ram ornom pločom i stol za pre- gledbu. Upitati Bogovićeva 3/1 kat, tel. 35-55.

P rod aje s e d ijaterm ija (Otto Sommer) u veoma dobrom stanju i kvare lampa (Kiinstliche Hohen Sonne Hanau) sa g o ­tovo novom sijalicom uz jako povoljne uvjete. Upitati u upravi lista pod brojem 13.

Radi nap u štan ja p rak se uslijed bolesti p r o d a j e m k u ć u prikladnu za liječnika ili odvjetnika. Nadalje prodajem rentgen (Siemens), kvare svjetiljku i Brillen orm ar. Predm ete prodajem i pojedinačno. Upitati u upravi lista pod B. S.

K atedre za d ječ je b o les ti u Grazu i Innsbrucku su zasad vakantne. Kako javlja W. M. Wschft. od 2. marta 1935., predlo­ženi su za Graz: primo loco E r n s t M a y e r h o f e r , Z a ­g r e b ; secundo loco H e r b e r t K o c h i R i c h a r d P r i e - s e I, W i e n ; tertio loco E r n s t L o r e n z , G r a z i J o s e f S i e g l , W i e n . Za Innsbruck: primo loco H e r b e r t K o c h ; secundo loco R i c h a r d P r i e s e l ; tertio loco J o s e f S i e g l .

M E D I C I N S K A B I B L I O T E K ABr. 4 3 .-4 5 . Dr. V. B A Z A L A

Cijena Din 33 .- PRAKTIČNOG LIJEČNIKA

Br. 46. Dr. I. B O T E R I

Cijena Din 11-—

Naručuje se: UPRAVA LIJEČNIČKOG VJESNIKA, ZAGREB, Jelačićev trg 10a

Za intravenoznu k r a t k o t r a j n u i uvodnu narkozu kod kirurških zahvata

EVIPAN-NATRIUn(n a tr ije v a so l-N -m etll-c lk lo h ek sen ll-m e tllm a lo n ilu re id a )

S m j e s t a n a s t a j e p u n a n a r k o z a i traje 10—15 minuta.Nema lokalnih niti općenitih nuzgrednih pojava.Brzo buđenje bez ikakvog naknadnog dje­lovanja. Retrogradna amnezija.

O riginalni om oti: kutija sa 1 amp. po 1 g Evipan-Natrium a u supstanciji i 1 amp. sa 10.5 ccm Aq. steril.

Kutije sa 5 i 25 ampuia navedenih količina.

I. G. Farbenindustrie flktiengesellschaft L e v e r k u s e n n a R a j n i

Zastupstvo za Jugoslaviju:

J U Q E F A « K . D.BEOGRAD ZAGREB

profilaktički i kod napadaja

od Asthma

Djelovanje o v e kombinacije

i s t ovr em eno je upereno centralno

i periferno, te je

brzo i ustrajno.

A m pule: Orig. kutija sa 6 ampula.

Tablete : Orig. cevčica sa 10 tableta.

Kapljice: Orig. bočica sa 10 g .

Prema potrebi po 1 ampulu ili 20 kapi ili

1 tabletu, koje sadrže 0,1 gC ard iazo l + 0,015 g

Ephedrin. hydrochloric. (Knoll), eventualno

više pu ta dnevno.

Knoll A.-G., Kemičke tvornice, Ludwigshafen “/R.

Glavni zastupnik za Jugoslaviju: Mr. Draško Vilfan, Zagreb, Hica 204.

Često pojavlj ivanje već inom sekundarnih o b o l j e n j a p a n k r e a s a kod afekcije žučnih v o d ov a i žučnog

mjehura, arterioskleroze, apendicit isa, i leusa, ulkusa i divertikula duodeni , perniciozne

anemije, tuberkuloze i s njima spojene funkcionalne smetnje zahtijevaju da se uz

dijetetske mjere primjeni uspješna supstituciona terap ija ferm enata jer

E N Z Y P A Nsadrži sve za proces probave potrebne

f ermente želuca i crijeva i žuč u točnoodređenim količinama i tako jamči za pouzdani te ra p e u ts k i e fe k t .

NORMACOLčisto biljno sredstvo za reguliranje stolice,

neprobavljivo, jake sposobnost i bubrenja,bez ikakvih štetnih sastojina, d je lu je b lago, nikada ne dovodi do navike.

D r . W A N D E R

Kod hipertonije snizuju tlak krvi, pojačavaju diurezu.Svaka crvena dražeja sadrži:

T heobromin. natrio-salicyl. Dr. W ander 49’4%J o d u m 34,9%C a l c i u m 11'0%

I n d i k a c i j e : hipertonija, angina pectoris, asthma cardiale, aortitis luica, asthma bronchiale, senilna gluhoća i kronična kardijalna dispnoa.

D o z i r a n j e : 3—4 dražeje dnevno (dražeja se sa malo vode čitava proguta, a ne smije se razgristi).

Cijena z a p u b lik u : fijo la sa 20 d ražeja D in 27*— .

Asthma cigarete i prašak Raveublažuju boli kod astmatičkih napada ja i o lakšavaju d isanje. Uputa za uzimanje praška nalazi se na svakoj kutiji. Kutija sa 10 cigareta Din 7'50, kutija sa 50 g praška Din 16 — u ljekarnama.

Brzoplast Ravekombinacija Raveplasta i dermatolom ili jodoformom im pregnirane gaze za hitnu pomoć u nezgodi. Jeftiniji je za 30% od stranih proizvoda što vam omogućuje, da vašim p a ­cijentima pomognete do znatno jeftinije nabavke, što d anas — u doba općenitog pada cijena — svaki pacijent od svoga li ječnika s pravom očekuje.

Codein gumene pastile Rave25 pastila po 0,005 Codeina. U širokoj upotrebi naročito kod laringitida gdje je potrebno kontinuirano djelovanje, nadalje kod bronhitida i ostalih oboljenja organa za disanje. Sadrži blagi laksans za neutraliziranje opstipativnog djelovanja Codeina. Pastile su veoma prijatnog okusa.Cijena za pacijente Din 17'50

CO* Rave tabl. za ugljično*kisele kupeljiom ogućuju svakom e liječenje ugljičnom kiselinom kod kuće. Po tpuno nadom ješta ju pri­rodne ugljične kupelji. Postupak je lagan i jednos tavan . Ne mrlja i ne kvari kadu. Jedna kutija za 1 kupelj stoji u ljekarni Din 24'—. Opširna uputa prileži svakoj kutiji.

G a s t o l R a v eizvrsni, blagi purgativum kod svih vrs ta opstipacije. U prom etu je u obliku čokoladnih tab le ta sa 0,5 g phenolphthaleina, svaka je tableta djeliva na 4 jednaka dijela, te se tako vrlo lako prema potrebi dozira.Kutija od 12 tableta Din 12'— u ljekarnama.

K a t a r o n k r e m a R a v edjeluje brzo i blago protiv katara u nosu, hunjavice i kihavice. Razređuje i odstranjuje sluz u nosu. Posp ješu je norm alno disanje kroz nos. Ubija bakterije u nosu i grlu, steže sluznice, liječi upale i odstranjuje crvenilo. T ub a Din 10'— u ljekarnama.

Sulfocol RaveSyrup kalisulfoguajacol. compos.Ublažuje kašalj i priječi afekcije pluća. Izvrsna ekspektorans-kompozicija sa odličnim korigensom ne oduzima pacijentu dobar apetit, kako je to slučaj kod nekih guajakolovih preparata. Sulfocol je domaći proizvod i može potpuno nadomjestit i razne strane marke. Boca po 150 g Din 28'— za pacijente.

Vacambrol Ravepouzdan sedativum kod epilepsije, histerije, migrene na živčanoj bazi, a pogotovo kod spolne erekcije. Sadrži: valerijanu, kastoreum, kamfora m onobrom ata i menthola, te se djelovanja pojedinih sastojina dobro upotpunjuju. Orig. kutija sa 30 posrebrenih pilula Din 24'— u ljekarnama.

„ R A V E “k e m i j s k o - f a r m a c e u t s k o in d u s t r i j s k o i t r g o v a č k o d. d., Z a g r e b

Racijonalnu terapijubronhijalne astme

i sličnih oboljenja omogućuju slijedeći d o m a ć i p repa ra ti:

A s t h m a n (Astma-cigarete i prašak). S a d r ž a j : Belladonna, Hyoscyamus, Stramonium.Su vereno sre tstv o za kupiranje a stm a tičn o g n a p a d a ja !

„ I f a " U poraba: U napadaju popušiti 1—2 cigarete ili udisati dimzapaljenog praška.

C i j e n a : Kutija sa 12 c i g a r e t a Din IO-—Kutija sa 24 c i g a r e t a Din 18 —Kutija praška (50 g ) Din 24'—

Bromodorm (Bromisovalerianylcarbamid).O dlično sre tstv o za um irenje. D jelu je na nervoznu k om p o­nentu a stm atičn og n apadaja .

, l fa " U poraba: 3 —4 puta na dan po 1—2 tablete.C i j e n a : Kutija sa 10 tableta po 0,3 g Din 18‘—

Kutija sa 20 tab le ta po 0,3 g Din 30 —

E u l u m i n (Phenylaethylmalonylcarbamid).P ouzdani sedativum i sp asm oly ticu m . U m anjuje p od ražlji- vost ž iv ča n o g sistem a .

„ I f a " U poraba: 3 puta dnevno po 0,1 g ili po potrebi 0,3 g.C i j e n a : Kutija sa 10 tableta po 0,1 g Din 18 —

Kutija sa 10 tableta po 0,3 g Din 28 —

Euluminete (Phenylaethylmalonylcarbamid).Sedativum i spasmolyticum bez h ipnotičkog djelovanja. N aročito p od esan za du gotrajn u u p otreb u .

„ I f a " U poraba: 3 puta na dan po 1—2 tablete .C i j e n a : Kutija sa 30 tableta po 0,015 g . Din 20’—

Novotussin Sadržaj: Kal. sulfoguajaco!., Calcium, Thymus i Ipecacuanha. U m anjuje b ronhija lnu sek rec iju i lije č i p reo sje tlj iv o st o rg a ­na za d isan je .

U poraba: 3 puta dnevno po jednu veliku žlicu.C i j e n a : Originalna boca po 200 g r a m a Din 32-—

Theojodcaltium„ I f a "

Sadržaj: T heobrom in, Jod, Calcium.P ouzdano sre tstv o za k a u z a l n o l i j e č e n j e b ronh ija l­ne a stm e, plućnog emfizema i sličnih oboljenja.U poraba: 3 puta dnevno po 1—2 tablete.

s s C i j e n a : Kutija sa 20 t a b l e t a Din 24'-

P r o i z v o d i :Jugofarmaeija cf. cf. ( ,,lfa “)

v e l e d r o g e r i j a i t v o rn ic a f a r m a c e u t s k i h p r e p a r a t a

Z a g r e bJ u k i ć e v a u l i c a 12.

S I N E R G I Z A M

C a i B ru

( C a l c i u m - B r o m i d - L a c t o b i o n a t )

uv je tu je

k o d n e u r o z a , p s i h o z a , a l e r g i č n i h s t a n j a i d e r m a t o z a s a s v r b e ž o m

C a lc ib ro n a t je ugodnog okusa.

Calcibronat uštrcava se intramuskularno i intravenozno.D o z i r a n j e :

Per o s : Q r a n u l a t : 1—3 velike žlice ražom 1 od toga l prije Š u m e ć e t a b l e t e : 1—3 tablete dnevno J spavanja

Parenteralno: U akutnim slučajevima 1—2 puta dnevno, inače2—3 puta tjedno intravenozno ili in tramuskularno.Calcibronat ampule sadrže jednako kalcija kao i 10% -tne Calcium-Sandoz ampule i pored toga 1,87 Br u 10 ccm.

Pakovanja:_ Qranulat: Doze sa 100 i 500 gr,Šumeće tablete: Doze sa 10 i 50 komada,Ampule po 5 ccm: 2 i 10 komada,Ampule po 10 ccm : 1, 5 i 20 komada.

ASANDOZ

CHEMISCHE FABRIK vorm als SANDOZ, Basel (Schw eiz)Zastupništvo za Kraljevinu Jugoslaviju:

M IŠ K O V IĆ I K O N P ., v e le d ro g e rija , Sarajevska 84 , B E O G R A D .

ENERGIČNO LECENJE

PRODUZNO LECENJE

ABO RTIVNO LECENJE

HEREDO-SIFILIS

SOCIETE PARISIEHHE d EXPANSION CHIHIQUE „ S p e c ie

M ARQUES POULENC Frčres & "USINES du RHONE"

21, Rue Jean-Goujon, PARIS-8e

U zorke 1 literaturu ša lje :

A D E L A E N G E Lprodaja bolničkih potrebština i komisiona trgovina lijekovima, drogama i otrovima na veliko

Telefon 23-96. ZAGREB, Gundulićeva 34.

Bronhitis, bronhopneumonija, influencak a o i o s t a l a i n f e k c i o z n a o b o l j e n j a s e s u z b i j a j u u s p je š n o s a A n t i p h l o g i s t i n o m .

Potpom ažu ć i funkc i ju kože, te sman ju juć i napetos t

u pr s ima , d je lu je Ant iphlog i s t in povo l jno na bo lov e

i kaša l j i t ime skrać u j e t ra jan je akutnih s imptoma.

U z o rc i i l i te ra tu ra besp la tno .

A N T I P H L O G I S T I N E

THE DENVER CHEMICAL MFG. Co., NEW YORK, U. S. A.Glavni zastupnici za Kraljevinu Jugoslaviju:

„STERILAB" ENGLESKA H EM IJSK O -FA R M ACEU TSKA LA BO R A TO R IJABRAĆE J. JOVANOVIĆA, BEOGRAD, Knez Mitiajiova ulica broj 33.

TITRiTTA ANALGIKASredstvo za optimalno ublaženje bolova ti tr irano novim načinom na životinjama

D j e l o t v o r n e s a s f o j i n e : codein, narcolin ^ 0,02, dimethylaminophenyldimelhylpyrazolon 0,2 grama

u b l a ž u j e b o l o v e svake vrsti i jačineN e m a o p a s n o s t i o d n a v i k e — Č e s t o i n d i c i r a n o u m j e s t o m o r p h i n a .

O r i g i n a l n i o m o t : cijevčica sa 6 i 12 tableta.

U z o r c i i l i t e r a t u r a š a l j u s e gg. l i j e č n i c i m a .

C H E M IS C H E FABRIK GRUNAU / LA NDSHO FF & M EYER A. G.

B E R L I N — G R G N A UZ a s t u p s t v o z a k r a l j e v i n u J u g o s l a v i j u :

„ I S I S " D. D„ Z A G R E B

Potpuni ekstrakt muških spolnih žlijezda

N e u r o z e i p s i h o z e s e k s u a l n o g p o r i j e k l a k o d m u š k i h i ž e n s k i h , s m e t n j e p o t e n c i j e , e n d o k r i n o d e b l j a n j e i t. d.

A m p u l e D r a ž . t a b l e t e

G ESELLSCHAFT FUR C H E M IS C H E IN D U S T R IE IN B A S E LZastupstvo za Jugoslaviju:

Mr. Ph. K a i s e r D r a g u t in , Z a g re b , P r e r a d o v ić e v a 4 0

e m i n e r a n z i r a j r e s a

ako se radi o tome, da se prebrodi oskudica krvi na mineralnim tvarima, prouz­rokovana zaraznim bolestima i drugim stanjima slabosti.

FELLOWS-OV SYRUP sadržava sve potrebne tvari za obnavljanje tijela u naj­bolje izjednačenom sastavu. Nepravilni, kroz nedovoljnu zalihu na mineralnim tvarima prouzrokovani metabolizam stanica biva uspješno izjednačen, ako se ovi elementi privedu tijelu u lako asimilirajučem obliku.

FELLOWS-OV SYRUP jača i krijepi krv, oskudnu na mineralnim tvarima i sposoban je prema tome sasvim osobito za takove slučajeve.

Doza: Tri puta dnevno 1 malu žlicu s vodom.

BESPLATNI UZORCI NA ZAHTJEV

C. H A U B N E R ’S B N G E L /A P O T H E K EW IE N I. BO G N E RG A SSE >

N a j b r ž e d j e l u j ekod peroralnog i rektalnog davanja

Verodigen(gitalinov dio fol. digitalis)

Verod igen koči odlično srča ni p od ra ža jni sistem i uzrokuje

često nenadano jako povećanje diureze

O b l i c i u p o t r e b e :

T a b l e t e , koje odgovaraju 0,1 g fol. digit.u cijevčicama sa 6, 12 ili 25 kom ada

G r a n u l a (10 kom. = 1 tableta)originalna bočica u kartonu

Verodigen = mliječni šećer:(0,1 g = 0,1 g fol. digit.)omogućuje prepisivanje u formi supozitorija , kombi-

novanih prašaka i t. d.

C. E. BOEHRINGER &SOEHNEQ. m. b. H.

P l a n n h e i m - l V a l d h o f

Z astu p stv o za k ra lj. J u g o s la v iju :Ignac J. L oew en soh n , B eograd , zrinjskoga 37

I S I S D . D., Z agreb, H atzova 14

Poticaj na stvaranje krvipomoću željeza, koje se lako asimilira v e ć d e c e n i j a m a o d l i č n o v r š i

flrsenferratose(sa 0,3% Fe i 0,003% As)

Arsenferratose je, za razliku od anorganskog željeza,

dobro podnošljivai kod v išem jesečne upotrebe.

ArsenferratinOriginalna kutija sa 50 tableta po 0,25 g.

D o z a :

3 —4 puta dnevno po 1—2 tablete .

Djeci polovinu

N E V R O S T H E N I N E F R E Y S S I N G ERACIJONALNI REKONSTITUENS ZA ŽIVCE

P reporuča s e : kod svake depres ije i

iznemoglosti kod svih cerebralnih i

intelektualnih smetnja kod rekonvalescenata i

neurasteničara

6, rue Abel - PARIS (12A)

15 do 20 kapikod svakog obroka

20 kapi = 0,40cerebralnih glicerofosfata (Na, K, Mg)

ni kalcij, ni šećer niti alkohol nijesu kontraindikacija

ni moramo bili jefti­niji, jer imademo mnogo mušterija

Mi m oram o paziti, da je roba dobra, jer poslužujem o hiljade i hiljade mušterija u Zagrebu i mušterija izvan Zagreba, koje robu naručuju iz naših kataloga, po s lika ­ma. Ljudi kupuju robu, a da je nisu ni v i­djeli. T o p o v j e r e n j e n a j l j e p š e je p r i z n a ­n je n a š e m r a d u . I zato ulažemo sve sile u najsavjesnije izvršavanje poštanskih naloga; zato kontroliram o svaku pojedinu pošiljku dva puta. Mi pazimo na mušterije, jer čuvam o naš glas najveće trgovačke i otpremne kuće u Jugoslaviji. Naručujte sve što Vam treba, po našem katalogu.

Z a ja m c u je m o V a m isp ra v n u kvalitetu ro b e . D a je m o z am je n u ili v r a ć a m o n o v a c , a k o ro b a n e o d g o v a r a . A k o V i ličn o jo š n e m a te k a ta ­log, p išite nam jed n u k artu . P o s la t ć e m o V a m g a ^ sm je sta i b e sp la tn o .

I onda ćete se uvijeriti, da se isplati biti mušterija najveće trgovačke i otpremne kuće u Jugoslaviji.

Tko sledi, laj kupuje kod Irgovačke kuće

Kastner / O'hlerZagreb

N O V I D O M A Ć I A N A L E P T I K U M I K A R D I O T O N I K U M

JAČA I REGULIRA RAD SRCA

DRAŽI VAZOMOTORNI CENTAR

T O N IZ IR A SUDO VE PRODUBLJUJE

DISANJE

DJELUJE BRZOI TRAJNO

DJELUJE BRZO I SIGURNO KOD KOLAPSA, AKUTNE I KRONIČNE INSUFICIJENCIJE KRVOTOKA ITD.

TONOKARDIN - INJEKCIJE (za supkut., intramusk. ili intraven. aplikaciju) TONOKARDIN - SOLUTIO (za peroralnu aplikaciju)

PROTIV SVIH SPAZAMA GLATKE MUSKULATURE

PROPISUJTE

SURPARILK A Š T E L "

S U R P A R I L - 1 N J E K C 1 J E (kutije s 6 arap.) S U R P A R I L - T A B L E T E (fiole s 20 tabl.) SURPARIL- SUPOZITORIJE (kutija s 10 sup.)

SURPARIL !„ KAŠTEL" UBLAŽUJE GRČEVE U NAJKRAĆE VRIJEME

JKđštel d. d. Zagreb

Srce i k rvn i sudovi

Želudac

Crijeva

Žučni vodovi

Bronhije

Bubrežnivodovi

KEMIKA D.D. Z A GR E BZ A K E M I J S K U I F A R M A C E U T I Č K U I N D U S T R I J U

S i A L I V l I A NStandardizovani preparat A-vitamina. Otopina (orig. boč ice sa 5 ccm) i tablete (orig. s taklenke sa 50 tableta) 1 ccm sadrži 40 .000 jedinica, 1 tabl. 4 .000 jedinica. Pouzdano djeluje kod pojava A-avitaminoza, napose smetnje u rastu i razvoju te kod infekcija.

ERGOSTERIN IRRADIAT.Zračeni ergosterin, sadrži čisti D-vi tamin. Otopina (orig. bočice sa 10 ccm) i tablete (orig. staklenka sa 5 0 tableta). 1 ccm sadrži 50 jed i ­nica, 1 tabl. 20 jedinica. Upotrebljava se za profilaksu i l i ječenje rahi­tisa i osteomalac ije te drugih poremećenja u metabo li zmu kalcija.

H A I S T E R I NStandardizovani preparat A- i D-vitamina. Orig. bočice sa 5 ccm otopine i s taklenka sa 50 tableta. 1 ccm sadrži 30.000 jedinica A-vitamina i 50 jedinica D-vi tamina. 1 tabl. sadrži 3 . 000 jedinica A- i 5 jedinica D-vitamina.Daje se s odl ičnim uspjehom kod rahitisa, smetnje u razvoju i rastu, anemija, eksudativnih dijateza i naročito u trudnoći i babinjama.

PROfECUNRINSadrži E-vitamin te se daje osobito kod smetnja seksualne sfere muškaraca i žena. Otopina i tablete.

Prepisujte domaće preparate!

d e s i n f i c i e n s mokr ać ePeroralni antisepticum i adstringens cjelokupnog urogenitalnog traktusa

Gonorrhoe, cystitis, pyelitis Arthritis gonorrh., pijesak u mokraći

Salicylni sapunasti i masni preparat s esterima i sumporastim uljima V o d e ć i p o u z d a n i

analgeticumprotiv mialgija, neuralgija, artritida, hladnih nogu (povišeni krvni opticaj)

Optimalno terapeutsko djelovanje postizava se s „exclud*-postupkom što na vrlo zanimiv način saznajem o iz znanstvene mo­nografije ,D ie rektale Therapie*. Ova je vanredno ukusna monografija urešena ilustracijam a, dragocjenim inkunabulam a, aldi-

nama i elzevirima, te će zanimati svakog bibliofila; liječnicima ju na zahtjev šalje besp latno :

Dr. R. R e i s s , Rheumasan u. Lenicet-Fabrik, B e r l i n NW 87/Lij.Glavno zastupstvo za Jugoslaviju:62-4 Julius Giinsberger i drug, B e o g r a d , Čika Ljubina ul ica 10.

Kroničku opstipaciju Bubrežne bolesti

Atoniju probavnog ustrojalije č i

Savršeni laxans koji uzroke opstipacije liječi i otstranjuje.

NE0-RH0MN0L

N ovi, s ta ln o u d e še n i p reparat.U kutijam a sa 12 am pula.

1 ampula sadržajeStrychninum nucleinicum gr O'OOl Natrium cacodylicum gr 0 05

B e z b o ln e in jek c ije . N a sijg u rn ije sr e d s tv o za o zd rav ljen je

org a n izm a n ak on in fek c ijo zn ih b o le s t i, k ao i za r e k o n v a le sc e n te .

D r. M. L E P R I N C E , P A R I S , 6 2 , R u e d e la T o u r

Ovom broju p riložen i su l e t a č i : Lecin, C abiven in jek cije , C asil-V ag in a l-T ab letten , O T h yan go l-tab letam a (S a lu s d. d .,L jubljana)