lijeČenje prijeloma ekstenzijom

bacc.med.techn.

ANITA LUKIĆ

ms

KSENIJA CAZIN

LIJEČENJE PRIJELOMA SKELETNOM TRAKCIJOM


• Trajnom je trakcijom omogućeno zacijeljenje prijeloma sa dislokacijom bez skraćenja

• refleksno kontrahirana muskulatura po pravilu vodi većem ili manjem skraćenju

• Ekstenzijom mišići poprimaju svoju normalnu duljinu


• Važno je da se trakcija postavi što prije, jer se elasticitet mišićja svakim danom sve više smanjuje, čemu pridonosi i okolni izljev krvi, upalne promjene i započeta fibrozacija mekih tkiva.

• Za određen broj slučajeva i uz određene indikacije ta je metoda početkom 20.stoljeća postala konkurentna konzervativnom načinu liječenja


• BERDENHAUER je još 1907.godine izvijestio o vrlo dobrim rezultatima u liječenju prijeloma natkoljenice, postignute trakcijom pomoću flastera

• Osim što je taj tip trakcije bio i prije poznat, ipak je on nazvan po njemu, jer ga je on razradio, a i danas se primjenjuje, osobito u dječjoj dobi


• U uporabi se gotovo isključivo zadržala trakcija pomoću Steinmannova čavla i KIRSCHNEROVE žice.

PRIVREMENA I TRAJNA SKELETNA TRAKCIJA

• 1. privremeni postupak do izvođenja osteosinteze

• 2. trajna i jedina metoda liječenja prijeloma

Privremena trakcija• tijekom preoperacijske pripreme • u bolesnika u kojih se neposredno nakon

ozljede, zbog bilo kojeg razloga, ne može provesti hitno operacijsko zbrinjavanje kostoloma.

• Dovoljno je da prođe već i nekoliko dana nakon traume, pa da se intraoperacijski, zbog neprimijenjene trakcije pojave znatne tegobe sa repozicijom i zatvaranjem kože, osobito na potkoljenici.

• Osim prednosti održanja duljine ekstremiteta i sprečavanja procesa fibrozacije u nepovoljnom položaju, vrlo ćemo često postavljanjem trakcije ukloniti izravni pritisak pojedinih koštanih ulomaka na kožu.


• Trebalo bi poštovati pravilo da pri svakom prijelomu natkoljenice ili potkoljenice s dislokacijom, ako operacijski zahvat nije hitno izveden, obvezatno treba postaviti trakciju

TRAJNA TRAKCIJA

• Kao jedini način zbrinjavanja kostoloma, imala je nekad mnogo šire indikacijsko područje.

TRAJNA TRAKCIJA

• Revolucionarno otkriće stabilne osteosinteze osiguralo je tako dobre rezultate , da je trajna trakcija kao jedini način zbrinjavanja prijeloma ostala samo za iznimne slučajeve,

• Uglavnom- kad je operacijsko liječenje kontraindicirano ( teška stanja zbog dugih kroničnih bolesti).

• Takav je najčešći pri prijelomu kostiju trohanterne regije, no ponekad i liječenje dijafiznih prijeloma može biti uspješno završeno trajnom trakcijom


• NEDOSTATAK POSTUPKA• bolesnik dugo boravi u bolnici (30-45

dana)• cijelo vrijeme vezan za krevet.

• za razliku od konzervativnog liječenja imobilizacijom pomoću sadrenog zavoja , trakcija ima određene prednosti


• Uz naučene vježbe bolesnik može sakralni predio periodično odizati od podloge, što uz masažu obično sprečava nastanak tlačnog vrijeda

Slobodni su zglobovi uz fizioterapeutovu pomoć u funkciji

- cijelo vrijeme osigurava pokretnost koljenog zgloba.

Time su rezultati bitno poboljšani.


• Trakcija se najčešće indicira za donje ekstremitete.

• prijelom natkoljenice-tuberositas tibiae• (zbog spongiozne strukture brže cijeli)

• Prijelom potkoljenice-calcaneus

• Liječenje prijeloma gornjih ekstremiteta trakcijom primjenjuje se iznimno rijetko , a trakcija se obavlja kroz olekranon.

.


• Liječenje visećim gipsom u bolesnika sa prijelomom humerusa, također je određena vrsta ekstenzijskog liječenja.

Priprema za skeletnu trakciju

• 1.krevet sa trapezom sa uzdignutim uzglavljem pripremljen za inkontinentnog bolesnika

• 2. sterilni set za trakciju• 3.kliješta za rezanje Kirschnerove igle• 4. bušilica• 5.potkova sa užetom• 6.sandučić• 7.utezi (oko 10% tjelesne težine)• 8. kolica za previjanje(igle, šprice,

anestetik za lokalnu aplikaciju)


• Mjesto ulaska i izlaska žice treba održati aseptičnim

VAŽNOST REHABILITACIJE U TRAUMATOLOGIJI

• Svaki terapeutski postupak treba težiti što bržem postizanju pune funkcionalnosti ozlijeđene okrajine u što kraćem roku.

• Bez obzira na način liječenja, prijeko je potrebno da posao fizijatra i fizioterapeuta započne neposredno nakon traume i da traje do punog ozdravljenja.


• od samog početka svakog bolesnika (osobito starije dobi) treba naučiti vježbe disanja i kontrolirati njihovo provođenje kako bi se time spriječile pulmonalne komplikacije, poglavito hipostatska pneumonija.


• Daljnja briga u rehabilitaciji ozlijeđenih mora biti prevencija tlačnog vrijeda

• Obvezatno je mijenjati bolesnikov položaj, obično najmanje svaka 2 sata, i to iz položaja na jednom boku, preko položaja na leđima do položaja na drugom boku


• bolesnik jednom nogom u Braunovoj šini i u ekstenziji treba naučiti samostalno podizati zdjelicu od podloge.

• Zdrava noga, flektirana u koljenu, upire se u podlogu, a bolesnik se pridržava za trapez, te tako odiže sakralni dio tijela od podloge.


• pneumoniju i tlačni vrijed je lakše spriječiti nego liječiti, uz napomenu da te komplikacije, osim što pogoršavaju prognozu sanacije prijeloma ugrožavaju i bolesnikov život.


• Treća važna zadaća je prevencija tromboze, s mogućim naknadnim razvojem pulmonalne embolije.


• U početku bolesnik mora naučiti izomeričke vježbe, a ozlijeđene ekstremitete mora pokretati u određenim vremenskim razmacima.

• Pokretanjem mišića aktivira se i protok venske krvi i poboljšava oksigenacija cijele okrajine.


• Osim tih općih postupaka koji se u traumatologiji nikako ne smiju zanemariti, postoje i mnogi drugi koji su namijenjeni samo slomljenom ekstremitetu.

• Pritom razlikujemo rehabilitacijski postupak u ranoj od onoga u kasnijoj fazi nakon ozljede


• U ranoj se fazi izvode izometričke vježbe

- napinjanje mišića, bez izvođenja pokreta u zglobu

-aktivni pokreti,

- elevacija ekstremiteta

Drugi postupci fizikalne terapije 1.termoterapija,

2.krioterapija,

3.masaža

4.kineziterapija).

KRIOTERAPIJA

• (postupak sa ledom) ima određene prednosti pred termoterapijom, no oba se postupka relativno rijetko primjenjuju.

• Masaža se treba provoditi glađenjem, u početku samo površinskim, a kasnije i malo snažnijim masiranjem.

KINEZITERAPIJA

• Može se primjeniti na cijeli ekstremitet ili samo na pojedine mišićne skupine.

• Po pravilu započinje aktivno, potpomognuta vježbama, a kasnije slijede vježbe sa otporom.

• Važno je istaknuti da potpomažuće vježbe treba provoditi samo do granice bola

U kasnijoj se fazi uz pojavu edema , osim podizanja ekstremiteta može primjeniti i elastični zavoj te medikamentna terapija.

• rehabilitacijski se postupak na svakom traumatološkom odjelu provodi pod kontrolom fizijatra

• fizioterapeut mora redovito provoditi i kontrolirati sve nužne rehabilitacijske postupke.

HVALA NA POZORNOSTI !

lijeČenje prijeloma ekstenzijom

Documents