L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA

5

C–Ć

HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO

Subotica, 2006.

L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA

5

C–Ć

HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO

Subotica, 2006.

UREDNIŠTVOSlaven Bačić, Stevan Mačković,

Petar Vuković, Tomislav Žigmanov

GLAVNI UREDNIKSlaven Bačić

IZVRŠNI UREDNIKTomislav Žigmanov

LEKTURAPetar Vuković

KOREKTURAMirko Kopunović, Márta Mačković-Papp

GRAFIČKA PRIPREMAMarija Prćić (prijelom)

Darko Ružinski (ilustracije)

ISBN 85-85103-06-X

CIP - Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

929(=163.42) (497.113) (031)930.85(=163.42) (497.113) (031)

LEKSIKON podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca. [Knj.] 5,C-Ć/ [glavni urednik Slaven Bačić]. - Subotica : Hrvatskoakademsko društvo, 2005 (Subotica : Printex). - 74 str. : ilustr. ; 24 cm

Tekst štampan dvostubačno. - Tiraž 1.000.

ISBN 86-85103-03-7 (za izdavačku celinu)ISBN 86-85103-06-X

a) Bunjevci - Leksikoni b) Šokci - Leksikoni

COBISS.SR-ID 214580743

Bačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, SuboticaBara, Mario, student povijesti i sociologije, Filozofski fakultet, ZagrebBažant, Eva, knjižničarka u mirovini, SuboticaBeretić, mons. Stjepan, župnik Katedralne župe sv. Terezije Avilske, SuboticaBušić, mr. sc. Krešimir, prof. sociologije i kroatologije, Institut društvenih znanosti

Ivo Pilar, ZagrebČeliković, Katarina, prof. komparativne književnosti, knjižničarka-bibliografkinja,

Gradska knjižnica, SuboticaČernelić, dr. sc. Milana, izvanredni prof. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, ZagrebČota, Antonija, dipl. iur., tajnica Narodnog kazališta, SomborČota, Zoran, dipl. iur, SomborČović, Gavro, odvjetnik, SuboticaČović, Ivan, SuboticaDumendžić, Josip, BođaniDuranci, Bela, prof. povijesti umjetnosti u mirovini, SuboticaĐanić, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, SomborFiranj, Alojzije, SomborGrlica, Mirko, prof. povijesti, viši kustos Gradskog muzeja, SuboticaHoško, dr. sc. Franjo Emanuel, izvanredni profesor Katoličkog bogoslovnog

fakulteta u Zagrebu, Teologija u RijeciHovány, mr. sc. Lajos, asistent Građevinskog fakulteta u Subotici, SuboticaIvanović, mr. sc. Josip, prof. Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije,

SuboticaLibman, dr. Emil, liječnik u mirovini, SuboticaLončar, mr. sc. Đuro, stručni savjetnik Ekonomskog fakulteta u Subotici

u mirovini, SuboticaMačković, Stevan, prof. povijesti, ravnatelj Historijskog arhiva, SuboticaMandić, Živko, odgovorni urednik, Nemzeti Tankönyvkiadó Rt, BudimpeštaRudić, Blaženka, o. p., SuboticaRudinski, mr. sc. Ante, arhitekt, Zavod za urbanizam, SuboticaRunje, Dujo, Subotica

SURADNICI NA PETOM SVESKU

III

Sedlar, Rudolf, slikar, ČantavirSekulić, dr. sc. Ante, znanstveni savjetnik u mirovini i dopisni član HAZU, ZagrebSkenderović, Petar, SuboticaSkenderović, dr. sc. Robert, viši asistent, Hrvatski institut za povijest, ZagrebStantić, Alojzije, ekonomist u mirovini, SuboticaStantić, Nikola, novinar, Subotičke novine, SuboticaStantić, Stipan, prof. geografije, OŠ Ivana Milutinovića, SuboticaSuknović, Kata, dipl. ing. za tekstilno inženjerstvo tekstilno-strojarske struke,

SuboticaŠtefković, Josip, župni vikar Župe Imena Marijina, Novi SadUšumović, Neven, prof. filozofije i dipl. komparatist književnosti, UmagVujković Lamić, Ljudevit, službenik u mirovini, SuboticaVuković, Ljubica, prof. povijesti i povijesti umjetnosti, Gradski muzej, SuboticaVuković, Petar, znanstveni novak, Filozofski fakultet, ZagrebZelić, Naco, dipl. iur. u mirovini, ZagrebŽigmanov, Tomislav, prof. filozofije, Subotica

IV

CAJG (njem. Zeug: tkanina), hlačevina,tekstilni materijal. Budući da je čvrsta,služi za izradu raznovrsnih, većinom rad-nih, trajnih hlača, koje su nekad nosilimuškarci. Boja joj je uglavnom tamnihnijansa, a može biti izrađena od pamuka,lana, vigonj-pređe (vuna manje kvalitete),poluvunene ili polulanene pređe.

Cajg je među bačkim Hrvatima bio uširokoj uporabi osobito na selu.Lit.: B. Roller, Tehnologija tekstila – Poznavanjeodjevnih tkanina, Zagreb, 1958.

K. Suknović

CAR, Ivan – Ivša (Sombor, 22. VI. 1905.– Sombor, 23. X. 1982.), činovnik, nogo-metaš i trener. Sin Adama i Tereze, rođ.Raič. Bio je jedan od najboljih somborskihnogometaša između dvaju svjetskih rato-va. Nogomet je počeo igrati s 15 godinaza Somborsko radničko šport-udruženje.Igrao je na poziciji desnog krila, a isticao

se brzinom i vještinom. Četrdesetak jeputa nastupao za reprezentaciju gradaSombora i Subotičkoga nogometnog pod-saveza. Tijekom služenja vojske u kra-ljevskoj mornarici u Dubrovniku za dobroigranje nogometa kralj Aleksandar I.odlikovao ga je srebrnom medaljom.Nakon povratka u Sombor ubrzo je počeoigrati za apatinski klub Tri zvijezde, ukojem je proveo nekoliko godina. Ponovnose vratio u klub u kojemu je ponikao, ukojemu je onda i završio igračku karijeru.Nakon toga bio je trenerom u ova dvakluba. Bio je uključen u nogometneaktivnosti u Somboru i za Drugoga svjet-skog rata.Izvor: Arhiv NK Radnički, Sombor.

Lit.: S. Vasiljević, Fudbalski klub RadničkiSombor 1912-1982, Sombor, 1982.

Z. Čota

CAREV, Petar (Sombor, 30. V. 1914. –Sombor, 24. I. 1982.), šahist, društvenidjelatnik. Sin Julija i Klare, rođ. Mandić.Osnovnu školu i gimnaziju završio je uSomboru. Od svoje petnaeste godine igraoje šah, a članom Somborskoga šahovskogkluba postao je 1931. Od 1933. redovito jesudjelovao na državnim prvenstvima, aprvak Vojvodine bio je 1946., 1948. i 1951.Godine 1950. proglašen je za majstorskogkandidata, a ubrzo mu je priznat i naslovnacionalnog majstora. Bio je član šahov-ske reprezentacije Jugoslavije i član jugo-slavenske reprezentacije u dopisnomšahu. Saveznim sucem postao je 1950., ana konferenciji FIDA-e u Havani 1966.

1

C

Ivan Car

promoviran je u međunarodnoga šahov-skog suca. Sudio je, među ostalim, i na 20.šahovskoj olimpijadi u Skopju 1972.

Kao tajnik Šahovskog kluba u Som-boru 1932.-64. promicao je šah međumladima. Organizirao je mnogobrojnaklupska, kotarska i pokrajinska natjecanjate međunarodni memorijalni šahovskiturnir Ivan Parčetić, koji se održavao uSomboru u drugoj polovici XX. st. Sudje-lovao je u organiziranju 9. šahovske olim-pijade u Dubrovniku 1950. Bio je poznat ikao šahovski publicist i urednik vojvo-đanskog lista dopisnoga šaha Bilten.Kuverte tiskane za međunarodni memori-jalni turnir Ivan Parčetić ušle su u svjetskefilatelističke kataloge. Za svoj je rad dobioviše važnih nagrada i priznanja, međukojima su Orden sa zlatnim vijencemPredsjednika Republike, mnoga najvišapriznanja Šahovskog saveza Jugoslavije,visoka priznanja SOFKA-e Vojvodine iListopadska nagrada Grada Sombora.

Bio je član HKPD-a Miroljub u Som-boru od osnutka društva. Za Drugoga svjet-skog rata bio je tehnički urednik Našihnovina, političkoga, gospodarskog i dru-štvenog tjednika, koji je izlazio u Somboru1943.-44. U njemu i u Našem kalendaru jeobjavio nekoliko povijesnih članaka, zbogkojih je nakon rata optuživan za suradnju smadžarskim vlastima, iako u njima nijebilo ničega inkriminirajućega. Nakon ratau Društvu je utemeljio šahovsku sekciju.

U Povijesnom arhivu Sombora čuva senjegov osobni fond fragmentarno saču-vanih dokumenata koja se većinom odnosena njegov šahovski rad, a djelomice i napovijest HKPD-a Miroljub iz Sombora.Izvor: Povijesni arhiv Sombora, Osobni fondPetra Careva.

A. Čota

CEMBULE (grč. kýmbalon: vrsta uda-raljke) 1. bunjevačka dječja igra. Sudionicise uhvate za ruke ili pod ruke i hodajusokacima, pjevajući i poskakujući. Bit igresastoji se u ritmičkom koračanju uz pjes-mu, a ime je dobila po pripjevu »cembule,cembule«. Povremeno tijekom igre dvoji-ca čelnika povorke staju i podižu skopčane

ruke, ispod kojih tad prolazi cijela povor-ka. Postupak se ponavlja sve dok čelniciponovno ne dođu na prvo mjesto; 2. pjes-ma koja se u božićno doba pjevala zapohoda slavljeniku, uz pripjev »cembule,cembule«.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; I.Prćić st., Bunjevačke pučke sigre II. dio,Subotička Danica (nova): Kalendar za 1998. go-dinu, Subotica, 1997; A. Sekulić, Rječnik govorabačkih Hrvata, Zagreb, 2005.

P. Skenderović

CENZAR (lat. censor: procjenitelj), ubačkih Bunjevaca i Šokaca posrednik ukupoprodaji. Pojedini cenzari često su sespecijalizirali za žitarice, životinje, trsku,zemlju, salaše, kuće i sl. Svoju proviziju(cenzariju) unaprijed su ugovarali skupcem ili prodavačem, a najlakše sedolazilo do njih na tjednim tržnim danima(u Bunjevaca zvanim »hetijama«), ned-jeljom pred crkvom, u krčmama i na saj-movima.

A. Stantić

CEPELIĆ, Milko (Mihovil) (Vuka, 21.IX. 1853. – Đakovo, 26. III. 1920.),svećenik, etnograf i povjesničar. Podrije-tlom je iz obitelji koja se 1725. iz Slovačkedoselila u Legrad. Pohađao bogosloviju uĐakovu, a zaređen je 1877. Najprije je biokapelan u Osijeku, a od 1878. u Đakovu jeobavljao službe ceremonijara, dvorskogkapelana J. J. Strossmayera i knjižničarabiskupijske knjižnice. God. 1882. postaoje biskupovim tajnikom, a đakovački žup-nik i dekan bio je 1894.-1910. Papin-skimkomornikom imenovan je 1888., apostol-skim protonotarom 1901., a đakovačkimkanonikom 1910. Djelovao je i u poli-tičkom životu te je bio suosnivač prvogahrvatskog dnevnika u Osijeku Narodnaobrana 1902. Proučavao je hrvatski narod-ni život i običaje u Slavoniji i objaviomnogobrojne članke i studije u periodici,kalendarima i spomenicama. Svoju bogatuzbirku tkanina i vezova ostavio je Etno-grafskomu muzeju u Zagrebu.

U sklopu svojih etnografskih istra-živanja boravio je i među bačkim Hrva-tima. Svoj trodnevni boravak u rujnu

2

CAREV

1912. s oduševljenjem je opisao u opsež-nom članku Tri dana med Bunjevcima iŠokcima u Subotičkoj Danici za 1914.Nakon rata u Subotičkoj Danici za 1919.objavio je i članak Bunjevke, bavite sekonopljom, u kojem se zauzima za oživ-ljavanje tradicionalnog tkanja međubačkim Bunjevcima.Lit.: P. Pekić, Političke i kulturne veze izmeđuBunjevaca i Hrvata u prošlosti, Obzor. Spomen-knjiga 1860-1935, Zagreb, 1936; Hrvatskibiografski leksikon, 2, Zagreb, 1989.

S. Bačić

CIC (njem. Zitz < engl. chintz < hindskičint), pamučna tkanina razmjerno gusta tk-iva izrađena u platnovezu (kreton, basma).Proizvodi se tvornički i pripada jeftinijimtkaninama. Razlikuje se finonitni i gru-bonitni cic – finonitni se upotrebljava zaizradu ženskih haljina, katkad i zastora, agrubonitni za pregače, navlake i sl. Upo-raba cica među Hrvatima-Bunjevcima raši-rila se 1920-tih godina, pri čemu su od nje-ga šivali žensku odjeću (suknju, »leveš« i»keceljac«) za »poslendan«, tj. namije-njenu svakidašnjem nošenju. Tijekom1940-tih i 1950-tih i dalje je zastupljen uizradi odjeće, no kako je građanska modapostala sve popularnija, od cica su šivanenajčešće još samo jednodijelne ženske ha-ljine, u narodu zvane »bekeš«. Korišten jetakođer među Šokicama za svakodnevnuodjeću.Lit.: B. Roller, Tehnologija tekstila – Poznavanjeodjevnih tkanina, Zagreb, 1958.

K. Suknović

CICAMACA, pučki naziv u bačkih Bu-njevaca za grančice vrbe ive (Salix caprea)s cvijetom, neki puta i drugih vrsta vrba.Vrba iva cvjeta tijekom ožujka ili travnja,prije listanja, a raste kao grm ili nisko sta-blo. Kora joj je zelenkasta, dugo vremenaglatka, izbojci debeli, a pupovi pokrivenisitnim dlačicama. Cvjetovi su joj sitni,udruženi u uspravne cvasti – cicamace (ma-ce), a razlikuju se zlatnožuti »muški« ižutozelenkasti »ženski«. Raširena je usjevernome umjerenome klimatskom poja-su, a pogoduju joj mjesta s dosta svjetla i

vlage pa raste na siromašnu i pustuzemljištu uz vodotoke – u bačkomPodunavlju najviše u »dolovima«. BačkiŠokci je nazivaju »macom«.

Vrba je u starih Slavena simboliziralapomlađivanje, buđenje prirode u proljeće,a ta je prvotna simbolika u kršćanstvupovezana s Isusovim uskrsnućem. Cica-maca je zastupljena osobito u bunjevačkimobičajima vezanima uz Cvjetnicu, kad segrančice s pupovima nose na misu, a nakonnjihova blagoslivljanja na groblje. U tomsmislu u Bunjevaca, kao i u drugih kršćanau ovome dijelu srednje Europe, simboličkipredstavlja palmine grančice, kojima su,prema biblijskoj predaji, djeca pozdrav-ljala Isusa pri njegovu ulasku u Jeruzalem.Lit.: Opća enciklopedija, 8, Zagreb, 1982.

S. Bačić i A. Stantić

CIGANČICA, narodni parovni ples baranj-skih i bačkih Šokaca. Od mjesta do mje-sta plesni se koraci razlikuju. Ples je nastaona osnovi polke, koja se na prijelazu izXIX. u XX. st. iz Češke proširila po većemdijelu Europe. U hrvatskim se krajevima,pod utjecajem regionalnih stilova i instru-mentalne pratnje, može naći niz varijanata.Takvi su od bunjevačkih plesova keleruj,tandrčak, rićići te mazuljka. Svi oni uprvom dijelu imaju modificirane trokoraketipične za polku, a u drugome tzv. iskvrca-vanje. Bunjevačka je inačica cigančice plespoznat kao rićići.

3

CIGANČICA

Cicamaca

Lit.: A. Ivančan, Narodni plesni običaji HrvataBunjevaca, u: N. Zelić, Protiv zaborava, Zagreb,2000.

Lj. Vuković

CINANJE, bunjevačka dječja igra koju sunajčešće igrali čuvari svinja na strništu.Najprije se iščupanim busenjem označikvadrat stranica dužine 10 koraka, a zatimu njegovoj sredini krug promjera dužinejednod koraka. U sredinu kruga zabode se»cina«, komad okrugla drveta dužine okojednog »šuka« (oko 30 cm) i debljine oko3 »cola« (oko 7,5 cm). Jedan od igračačuva »cinu«, a ostali je, poredani po crtikvadrata, bacanjem batine pokušavaju izba-citi iz kruga.Lit.: I. Petrekanić, Sigre bunjevačke muškemladeži, Subotička Danica (nova): Kalendar za2000. godinu, Subotica, 1999.

A. Stantić

CINDRIĆ, Petar (Subotica, 29. IV. 1939.),agronom, znanstveni radnik, sveučilišniprofesor. Sin Marijana i Lize (Elizabete),rođ. Gabrić. Osnovnu školu i gimnazijuzavršio je u Subotici. Diplomirao je 1962. naPoljoprivrednom fakultetu Sveučilišta uNovom Sadu, gdje je i magistrirao 1968. tedoktorirao 1974. na području vinogradar-stva. Radni je vijek proveo u Institutu zavinogradarstvo i voćarstvo u SrijemskimKarlovcima i na Poljoprivrednom fakulte-tu u Novom Sadu.

Bavio se skupljanjem, proučavanjem iselekcijom vinove loze. Proveo je klonskuselekciju u okviru sorte Rizling talijanski(priznati klonovi: SK-13, SK-54 i SK-61).Primjenom klasičnih metoda spolne hib-

ridizacije stvorio je više vinskih sorata viso-ke otpornosti prema niskim zimskim tem-peraturama, koje su često faktor ogra-ničenja u uspješnom uzgoju vinove loze uuvjetima kontinentalne klime (Liza, Petra,Kosmopolita, Petka, Rubinka, Morava). Nekeod novih sorata, osim otpornosti na mraz,imaju i visoku gensku otpornost na naj-važnije gljivične bolesti vinove loze (per-onospora, oidium i botritis) te su veomapogodne za ekološku proizvodnju grožđa,kojoj je svrha zaštita ljudskog zdravlja izaštita okoliša od pesticida. U tom susmislu posebno uspješne sorte Bačka iPanonia, priznate 2002. i 2003. Neke odnovih sorata pokazale su vrlo dobre rezul-tate u eksperimentalnim vinogradima uokolici Subotice (Ljutovo i Palić). Sasuradnicima je na Oglednom dobru uSrijemskim Karlovcima stvorio i dvijestolne sorte fina ukusa i vrlo lijepa izgleda,koje su priznate pod imenima Lasta iKarmen.

Objavio je više od 100 znanstvenih istručnih radova u domaćim i inozemnimčasopisima (Vinogradarstvo i vinarstvo,Novi Sad; Jugoslovensko vinogradarstvo ivinarstvo, Beograd; Jugoslovensko voćar-stvo, Čačak; Savremena poljoprivreda,Novi Sad; Arhiv za poljoprivredne nauke,Beograd; Genetika, Beograd; Poljo-privreda, Beograd; Letopis naučnih rado-va poljoprivrednog fakulteta u NovomSadu; Biljni lekar, Beograd; Revija agronom-skih saznanja, Novi Sad; Zbornik MaticeSrpske za prirodne nauke, Novi Sad; Svetpića, Novi Sad; Poljoprivredne aktualnos-ti, Zagreb; Vinski krug, Zagreb; Vignevini,Verona; Schweizarische ladwirtschaftlicheForschung, Bern; Acta horticulturae,Leuven, Belgija; Szőlőtermesztés és Borá-szat, Kecskemét; Borászati füzetek, Budape-st itd.) te monografijama i zbornicima.Sudjelovao je na mnogobrojnim domaćimi međunarodnim znanstvenim skupovimaDjela: Vinova loza, Beograd, 1968; Razvoj voćar-stva i vinogradarstva, prerade i prometa voća igrožđa na Subotičko-horgoškoj peščari od 1978.do 1990., Subotica, 1981; Sorte vinove loze,Beograd, 1990 (2. i 3. izd. suautor s N. Korać i V.Kovač: Novi Sad, 1994, 2000).

J. Ivanović

CIGANČICA

4

Stolna sortagrožđa Karmen

CINDRIĆ, Skolastika, s. Imelda o. p. (Su-botica, 25. II. 1938.), sestra dominikanka,vrhovna glavarica. Kći Marijana i Lize(Elizabete) Cindrić, rođ. Gabrić. Osnovnui srednju glazbenu školu završila je uSubotici. Nakon toga stupila je u samostansestara dominikanki sv. Anđela Čuvara uKorčuli te je 1957. primila redovničko odi-jelo i stupila u novicijat. U istome mjestu1958. položila je prve, a 1963. i doživotnezavjete. Tijekom 1963. i 1964. boravila jekod sestara dominikanki u francuskomeMortefontaineu radi upoznavanja domi-nikanske duhovnosti i učenja jezika. Na-kon povratka iz Francuske boravila je ukući matici u Korčuli te je vodila crkvenopjevanje u okolnim župama. Od 1967. do1976. obnašala je službu učiteljice novici-jata. Od 1976. do 1983. boravila je u samo-stanu Bezgrešnog Srca Marijina u Splitu,gdje je obnašala službu potpriore i vodilacrkveno pjevanje. Istodobno je pohađalaInstitut za teološku kulturu laika priNadbiskupiji u Splitu. Od 1983. do 1995.bila je vrhovna glavarica Kongregacije se-stara dominikanki sv. Anđela Čuvara, kojadjeluje u dvadesetak zajednica u Hrvat-skoj, Vojvodini, Njemačkoj i Kanadi. Od1992. do 1995. organizirala je humanitar-nu pomoć za prognanike i izbjeglice usamostanu bl. Hozane Kotorke u Zagrebu,što je označilo početak rada Caritasa užupi Krista Kralja u Zagrebu. Od 1995. do1997. opet je boravila u kući matici uKorčuli, a 1997. premještena je u samostanBezgrješne Djevice u kanadski Sherb-rooke, gdje i danas živi.

B. Rudić

CODEX BAČIENSIS → Bački zakonik

COL (staronjem. Zoll: klada), stara mjer-na jedinica za duljinu koja odgovara širinipalca pa se u nekim krajevima susreće ipod narodnim nazivom palac. U podunavskihHrvata col je bio u uporabi tek od drugepolovice XVIII. st., ali se, kao i u cijelojHabsburškoj Monarhiji, u XIX. st. znatnoproširio. U Podunavlju se primjenjivaotzv. bečki col, koji je iznosio 2,634 cm.Danas se ta mjera zadržala u oznakama veli-

čine cijevi, cijevnih priključaka, drvenegrađe, metalnih svrdala, vijaka i sl. normi-ranih izmjera, no posrijedi je tzv. engleskicol – anglosaska mjera inch (oznaka: ")koja iznosi 2,54 cm.Lit.: M. Vlajinac, Rečnik naših starih mera, 4,Beograd, 1974; Hrvatska enciklopedija, 2,Zagreb, 2000.

A. Stantić

COLLEGIUMMUSICUMCATHOLICUM,komorni zbor. Osnovala ga je 1994. s. M.Bernardica Đukić iz reda sestara NašeGospe pri subotičkoj župi Isusova Uskr-snuća. Isprva je djelovao pod nazivomZbor Isusova Uskrsnuća. S vremenom jeokupio veći broj mladih koji njegujusakralnu glazbu, a pod imenom Collegiummusicum Catholicum nastupa od Božića2004. Izvodi djela iz različitih epoha irazličitih stilova, no najviše skladbehrvatskih skladatelja, osobito Albe Vidako-vića. Od osnutka u zboru djeluje instru-mentalni sastav, a surađuje i s Muzičkomškolom u Subotici te s vokalnim i instru-mentalnim solistima iz zemlje i inozem-stva. Nastupao je u Subotici i drugim vojvo-đanskim gradovima te u središnjoj Srbiji,Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Madžar-skoj. Od 2004. djeluje pod pokrovitelj-stvom Katoličkog instituta za povjest,duhobnost i kulturu Ivan Antunović izSubotice. Sadašnji je dirigent i umjetničkivoditelj Miroslav Stantić.

P. Skenderović

CONEN-JAKOBČIĆ, Vilim (Conen,Wilhelm, ml.) (Subotica, 25. V. 1903. –Neuminster, Njemačka, 25. I. 1993.),industrijalac. Roditelji su mu bili WilhelmConen i Jelena, rođ. Jakobčić. Kao sinindustrijalca, osnivača poduzeća Hartmani Conen, rastao je u okružju koje ga jeusmjeravalo da se uključi u obiteljskutvrtku. Školovao se najprije u Subotici,zatim u inozemstvu (Zürich, Lausanne,London), učeći trgovački posao i jezike.Nakon povratka u rodni grad u svojoj 17.godini nastavio je naukovanje u obitelj-skom poduzeću. Njegov dioničar postao je1925., a u upravni odbor prvi je put izab-ran 1927. Istodobno je radio na utemelji-

CONEN-JAKOBČIĆ

5

vanju i razvijanju Rotary-kluba u Suboticite je bio njegov predsjednik 1936. Bio je ičlan masonske lože Stella Polaris te prvipredsjednik subotičkog Moto-kluba Cham-pion. U nekoliko je navrata imenovanvijećnikom u gradskoj skupštini, tj. uproširenom senatu.

Osim što je imao udio u obiteljskojtvrtki, nakon 1934. postao je i vlasnikklaoničkog poduzeća i hladnjače Eskimote dioničar i u nekim drugim subotičkimdioničkim društvima: Labor d. d., Indust-rija željeznog namještaja i metala, Neu-haus i Holländer, Jugomautner – proiz-vodnja i trgovina sjemena d. d., Opća kred-itna banka d. d, Kon Mirko k. d., Balkan-metal. God. 1939. postao je vlasnikomvoćnoga i loznog rasadnika Hortus na Pali-ću, a 1940. registrirao je izvoznu trgovinukonja i poljoprivrednih proizvoda Kosovo,koju je u lipnju te godine prodao VojislavuMilojkoviću iz Beograda. Pred rat je ubečejskoj pivovari imao 80% dionica.Ulagao je u radionicu limene robe Balkan-

metal, koju su 1941. preuzele madžarskevlasti i koristile se njome za izradu čahura.Stekao je veliko bogatstvo i posjedovaonekretnine u Subotici, Novom Sadu, Beo-gradu, Debeljači, Senti, Bečeju, Budim-pešti, Beču, Kölnu, Düsseldorfu i drugdje.

Prema potvrdi o narodnosti koju jedobio od gradskih vlasti 24. I. 1940., pri-pada »bunjevačkom plemenu«. U potvrdistoji »asimilirani Bunjevac«. U ratu je, kao

pričuvni časnik u 125. bosanskom bata-ljunu, zarobljen na položaju kod Vrbovca,ali je ubrzo pušten kući. Nakon dolaska uSuboticu vlasti su ga uhitile i držale ukućnom pritvoru do rujna 1941., kad mu jedopušteno da otputuje u Budimpeštu. USuboticu se vratio u veljači 1945.

Nakon rata, »sud za suđenje protivnacionalne časti« osudio ga je 1946. nagodinu dana prisilnog rada i konfisciranjeimovine zbog »privredne suradnje s oku-patorom«, tj. proizvodnje čahura, a kaoolakotnu okolnost uzeo je u obzir da jematerijalno pomagao pokretu otpora i nje-govim članovima u Budimpešti. Nakonizlaska iz zatvora uspješno je radio kaoupravnik na državnom imanju, ali je opetuhićen 1949. pod optužbom »za krađu,sabotažu i štetočinski rad«. Osuđen je nasmrt strijeljanjem, no nakon nekolikointervencija ipak je pomilovan te mu jeostala zatvorska kazna. Nakon desetljećazatvorske kazne, koju je izdržao radeći ukolubarskim rudnicima te poslije uSrijemskoj Mitrovici, zaposlen je kaoslužbenik u novosadskom Novkabelu. Uborbi za goli život i zaštitu imovine uzdaose u svjetsku javnost te je o svojem sluča-ju i o odnosu jugoslavenskog režimaprema privatnom vlasništvu općenitopisao mnogim državnicima, vladama ijavnim osobama. Zahvaljujući tomu, 1961.izdana mu je putovnica pod uvjetom da seviše ne vrati u zemlju. Do kraja životaostao je u Njemačkoj. Ondje je 1979. izdaomemoare pod naslovom Unmenschendie sich für Halbgötter hielten (Neljudikoji su se smatrali polubogovima), u kojojje iznio sjećanja na djetinjstvo i poslovanjeobiteljske tvrtke.Lit.: S. Mačković, Industrija i industrijalciSubotice (1918-1941), Subotica, 2004.

S. Mačković

COPKO, Antun (Senta, 9. I. 1889. – Subo-tica, 13. X. 1966.), nogometaš. Potječe izbrojne subotičke obitelji Josipa i Vite, rođ.Šandorkić. Najistaknutiji od trojice braća(uz Gezu i Martina) koji su bili zapaženiigrači subotičkoga NK Bačka u prvimdesetljećima njegova postojanja. Stalni

6

CONEN-JAKOBČIĆ

Vilim Conen-Jakobčić

član prve ekipe postao je ubrzo nakonosnivanja kluba, a igrao je na pozicijilijevoga krila. Jedan je od najzaslužnijih zadobre rezultate kluba, koji je osvajaoprvenstva južne Madžarske 1908./09.,1911./12., 1912./13. i 1919. Copko iRemija Marcikić – Kapetan bili su prvinogometaši Bačke koji su nastupali zareprezentaciju Madžarske. U lipnju 1913.

u susretu s Francuskom bio je strijelacjedinog zgoditka na utakmici. Kao nogo-metaš odlikovao se izvrsnom tehnikom, iz-nimnom brzinom i preciznošću, zbog čegaje bio idol mlađim klupskim naraštajima.Lit.: Fudbalski klub »Bačka« 1901-2001, ur. Ž.Inić, Subotica, 2001.

N. Stantić

CRIPULJA (cripnja), glineni poklopackojim se na ognjištu poklopi kruh ili meso,odozgo pospe vrućim pepelom ili žarom itako peče; u drugim hrvatskim krajevimapoznata kao peka (pekva), crijepnja ilipokljuka. Nekad su se njome koristilipastiri za pečenje kruha, kućanice nasalašu za pečenje različitih vrsta mesa,osobito ljeti na »banku« ispred krušnepeći, a nerijetko i u posebnom ognjištu utlu. U bunjevačkih Hrvata u Podunavljuuglavnom se prestala upotrebljavati predPrvi svjetski rat.Lit.: A. Stantić, Hasniranje cripulje kod Bunjevacaoko Subatice, Subotička Danica (nova): Kalendarza 2006. godinu, Subotica, 2005.

A. Stantić

CRKVA, zajednica vjernika koji slijedenauk Isusa Krista; također, zgrada nami-jenjena kršćanskom bogoslužju. Iz isprvajedinstvene kršćanske crkve, zbog zemljo-pisnih, jezičnih, kulturnih, teoloških, poli-tičkih i institucionalnih razlika, tijekompovijesti su nastale posebne crkve. Naj-prije se na Efeškom koncilu 431. odvojilaNestorijanska crkva, a na Kalcedonskomkoncilu 451. monofizitske crkve (Armen-ska, Koptska i dr.), koje su poslije nazvanestarim istočnim crkvama. Nakon velikogacrkvenog raskola 1054. razlikuju seZapadna crkva (Katolička crkva) i Istočnacrkva (pravoslavne crkve). Od Martina Lu-thera 1517. na Zapadu se javlja reformskiili protestantski pokret, iz kojega je proiza-šlo nekoliko protestantskih crkava (lute-ranske i evangeličke, reformatske te angli-kanska crkva), koje su se u različitoj mjeriproširile u pojedinim zemljama (u sjevernojNjemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj, nordij-skim zemljama; zatim Engleskoj i Škot-skoj, u manjoj mjeri u Francuskoj, Madža-rskoj i dr.). Nakon stvaranja nacionalnihdržava na Balkanskom poluotoku u XIX. iXX. st. na njihovu teritoriju nastaju auto-kefalne pravoslavne crkve, s bitnim državo-tvornim elementima.

Nakon što je kršćanska crkva postaladržavnom za cara Teodozija 380., izvršilaje golem utjecaj na cjelokupni javni život,osobito u feudalnom razdoblju. Dok suistočne crkve ostale dominantno državne inacionalne crkve, čuvajući narodnu svijesti za turskog razdoblja, na Zapadu sutijekom srednjeg vijeka učestale borbeizmeđu papinstva i careva ZapadnogaRimskoga Carstva te drugih vladara.Formalno odvajanje crkvene i svjetovnevlasti donekle je definirano 1122. uWormskom konkordatu između papeKaliksta II. i rimsko-njemačkog caraHenrika V., ali su za razmah tog procesa uZapadnoj crkvi bila potrebna stoljeća. Tekje francuska revolucija 1789. jasno odvoji-la crkvu od državne vlasti, a taj se trendpostupno proširio i na druge europskezemlje. Najdrastičniji raskid proveli sukomunistički sustavi, od teških progona uSovjetskom Savezu do nastojanja da se

7

CRKVA

AntunCopko

crkva podvrgne državnoj vlasti i stavi unjezinu funkciju u Kini i Jugoslaviji.Nakon pada komunizma u mnogim sebivšim socijalističkim zemljama crkvevraćaju u javni društveni život kao aktivni,katkad i presudno utjecajni čimbenici,čega nisu lišene ni manjinske zajednice utim zemljama.

U građanskim društvima crkve se,osim kao nositelji određenoga vjerskognauka, pojavljuju i kao važni čimbenici unacionalno-integrativnim procesima, ali ikao nositelji određenih kulturološko-civi-lizacijskih struja i pogleda. Crkva kaoinstitucija može imati iznimno važnuulogu u formiranju nacija u XIX. i XX. st.i u slučajevima kad nije organiziranaprema jezičnome i nacionalnom načelu,primjerice u nastanku američke, irske,poljske, madžarske, hrvatske nacije.Katkad pripadnost određenoj crkvi možebiti i differentio specifica između poje-dinih naroda, primjerice u slučaju Hrvata iSrba te drugih južnoslavenskih naroda. Nou slučajevima zemalja u kojima su pripad-nici katoličke crkve manjinska konfesija,ali su različita etničkog podrijetla, ulogacrkve kao čimbenika očuvanja nacionalnihposebnosti vjernika gubi se u korist asimi-

lacijsko-integrativnih procesa u društvenucjelinu. Pripadnost pojedinoj crkvi čestopodrazumijeva i pripadnost određenimcivilizacijskim i kulturološkim krugovimai sklonost određenim društvenim svjetona-zorima (npr. osjećaj pripadnosti zapadnojili istočnim civilizacijama), određeni tipcrkvenoga graditeljstva (crkve baroknogaili bizantskog stila), specifičan moral(protestantska radna etika u povijestiSAD-a) i dr.

Pripadnost podunavskih Bunjevaca iŠokaca Zapadnoj crkvi u bitnome određu-je i njihovo određenje kao dijela hrvatskenacije, kao jednoga od dvaju južnoslaven-skih katoličkih naroda, a time i zapadnomucivilizacijskom krugu. Znatan broj bunje-vačkih narodnih preporoditelja potekao jeiz svećeničkih redova (I. Antunović, A. M.Evetović, B. Rajić, I. Petreš i dr.). Utjecajcrkve na nacionalni razvoj podunavskihHrvata – Bunjevaca i Šokaca ovisio je oddržavnih okvira u kojima je crkva djelo-vala: afirmativnu ulogu imala je u jugo-slavenskom razdoblju, u kojem je postoja-lo državno i crkveno zajedništvo s matič-nim hrvatskim prostorom, a negativnu iliindiferentnu, ali u konačnici asimilacij-sku, u madžarskim i postjugoslavenskimdržavnim okvirima.Lit.: Opća enciklopedija JLZ, 1-8, Zagreb, 1977-1982; E. Hobsbaum, Nacije i nacionalizam od1780, Beograd, 1996; Leksikon migracijskoga ietničkoga nazivlja, Zagreb, 1998; Opći religijskileksikon, Zagreb, 2002; P. Vuković, KojimBunjevcima je stalo da budu Hrvati, a kojimanije?!, Zvonik, 3/2006, Subotica.

S. Bačić

CRKVENČIĆ, Ivan (Slanje kod Lud-brega, 26. VI. 1923.), geograf, sveuči-lišni profesor u mirovini. Diplomirao je idoktorirao na Prirodoslovno-matematič-kom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio iprofesor na Geografskom odjelu. Osim štose bavio znanstvenim i pedagoškim ra-dom, bio je angažiran i u organizaciji stru-kovnog rada te je pokrenuo i uređivaonekoliko stručnih časopisa. Osobito su važ-ni njegovi radovi s područja socijalne(agrarne) geografije u kojima se bavio trans-formacijom agrarnog pejzaža i promjena-

8

CRKVA

Katedrala sv. Terezije Avilske u Subotici

ma ruralnih sredina. Potkraj 1980-ih ipočetkom 1990-ih objavio je nekolikočlanaka u kojima se bavi pitanjem depo-pulacije Hrvata u Vojvodini: Kretanjebroja Hrvata u SR Srbiji i Srba i SR Hrvat-skoj (Radovi, Geografski zavod Prirodo-slovno-matematičkog fakulteta, Zagreb,1989.), Population changes in the numberof Croats in the Republic Serbia and thenumber od Serbs in the Republic of Croa-tia, (Geographical papers, br. 8, Zagreb,1991.) i Intenzivno opadanje broja Hrvatau Vojvodini (Geografski horizont, god.XXXVIII, br. 2, Zagreb,1992.). U tim jeradovima upozorio na dramatično sma-njenje broja i udjela Hrvata u stanovništvuVojvodine. Kao razloge je, među ostalim,naveo i različite vrste pritisaka: ukidanjehrvatskih ustanova, izjašnjavanje onacionalnoj pripadnosti i sl.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb,1989.

T. Žigmanov

CRNA GOSPA, slika bl. Djevice Marije ufranjevačkom samostanu sv. Mihovila uSubotici. U samostanskoj kronici Crna seGospa prvi put spominje 1692., a slika je ucrkvi izložena početkom XVIII. st.Prikazuje bl. Djevicu s Djetetom unaručju, a naslikana je u bizantskom stilu,najvjerojatnije u Veneciji. Imenima CrnaGospa, Crna Bogorodica ili Crna Madonanazivaju se kipovi i slike na kojima je likbl. Djevice crne ili zagasite boje. Tamanlik bl. Djevice, često s Djetetom u naručju,na većini poznatih slika i kipova posljedi-ca je kemijskih procesa ili utjecaja čađesvijeća, a u manjem broju slučajeva nam-jerna je umjetnikova ekspresija stiha izPjesme nad pjesmama (koju su egzegetiprimjenjivali na Bogorodicu): »Crna sam,ali lijepa«.

Nije pouzdano utvrđeno kako je slikaCrne Gospe dospjela u posjed subotičkihfranjevaca. Prema jednoj predaji, tijekomXVII. st. donijeli su je Bunjevci iz starepostojbine. Prema drugoj predaji, slika jesve do XVI. st. čuvana u pavlinskom samo-stanu koji se nalazio na Pavlovcu, mjestuizmeđu Subotice i Đurđina. Taj je samo-

stan uništen tijekom turske vladavine, asliku je narod čuvao na skrovitome mjestute ju je poslije predao franjevcima. Premasamostanskoj kronici, Gospin kip koji seisprva štovao zametnut je u vrijemeproširenja Crkve 1736. pa je umjesto njegaizmeđu 1736. i 1744. nabavljena slikaCrne Gospe Częstochowske, koja se otadštuje.

U samostanskoj kronici slika se nazivaGospom Częstochowskom, ali i B. V.Maria Saracena. Sličnost s Gospom izCzęstochowe, najštovanijom slikom bl.Djevice u Poljskoj, doista je velika.Poznato je da je Gospu iz Częstochowe,koju je prema predaji naslikao sam sv.Luka, poljski princ Ladislav Opolczyk1384. darovao poljskim pavlinima. Premamišljenju stručnjaka, subotička CrnaGospa uistinu je faksimil Crne Gospe izCzęstochowe, što ide u prilog teoriji dapotječe iz srušenoga pavlinskog samostana.

Do 1908. slika je bila smještena kodstare sakristije, gdje je danas ulaz iz hodni-ka na propovjedaonicu. Prvotno je bila namalenu drvenom oltaru, a novi mramornioltar, dar Bete Mamužić, supruge tadašnje-ga subotičkoga gradonačelnika LazeMamužića, podignut je 1900. Taj je oltar1908. premješten u današnju kapelu Crne

9

CRNA GOSPA

Oltar Crne Gospe u kapeli franjevačkogsamostana u Subotici

Gospe, koja je dio franjevačkog samo-stana. Kapela je 1929. preuređena, a slikaCrne Gospe smještena je na mjesto nakojem se nalazi do danas. Slika je nekolikoputa čišćena i opremana. U XVIII. st.dobila je pozlaćen okvir koji je platio su-botički kapetan Jakov Sučić. God. 1955.očistio ju je i konzervirao u Zagrebuakademski slikar Ivan Lončarić, dok suzlatarske, limarske i sl. radove napravilinajbolji subotički obrtnici.

Crna Gospa se u franjevačkom samostanuu Subotici slavi 12. rujna, na BlagdanPresvetog Imena Marijina.Lit.: Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb, 1942; D.Andrašec, Čudotvorna Crna Gospa u Subotici,Subotička Danica: Kalendar za 1971. god., Subo-tica, b. g.; J. Šimunov, Subotička Crna Gospa,Marija, br. 8/1977, Zagreb;. P. Cvekan, Subotičkifranjevački samostan i crkva, Subotica, 1977; A.Sekulić, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subo-tici, Split, 1978; G. Gabrić, Stopama predaka,Marija, br. 5/1981., Zagreb; A. Sekulić, Marijan-ske pobožnosti kod podunavskih Hrvata, Zagreb,1985; P. Lubina, Marijanska Hrvatska – Gospinasvetišta među Hrvatima, Split, 1995.

R. Skenderović

CRNKOVIĆ, Ana (Gornji Tavankut, 21.XI. 1934.), nastavnica, slamarka. Kći Albe(Bele) i Klare, rođ. Skenderović. Nižerazrede osnovne škole završila je u Crn-kovoj školi u Gornjem Tavankutu, žen-sku gimnaziju do tzv. male mature u Su-botici, gdje je završila i srednju medicin-sku školu. Na Višoj pedagoškoj školi uZagrebu diplomirala 1963. i stekla zvanjenastavnika suvremene nastave (zem-ljopisa, biologije i kemije). U Novom Žed-niku je radila 1961.-63., Crvenki 1963.-76., a poslije toga u OŠ Matija Gu-bec uTavankutu do umirovljenja 1991.

U tavankutskoj je školi počela voditislamarski odjel i aktivnije raditi na pro-moviranju slamarske umjetnosti. God.1986. među utemeljiteljima je Kolonijeslamarki u Tavankutu u sklopu tadašnjegaKUD-a, poslije HKPD-a Matija Gubec, aprvih je osam godina bila i njezinavoditeljica. I sama se bavi slamarstvom,osobito pletivom trodimenzionalne slike.Sudjelovala je na više od 300 zajedničkih

izložaba u zemlji i inozemstvu te na višekolonija naivaca u Hrvatskoj i Vojvodini.U Subotici je utemeljila i Likovno udru-ženje slamara amatera (LUSA) 1991. teSlamarsku radionicu penzionera (SRP)1996. i bila njihova prva predsjednica.Dobitnica je Listopadske nagrade GradaSubotice i Ordena rada sa srebrnim vijen-cem 1986.Lit.: N. Zelić, Protiv zaborava, Zagreb, 2000; L. I.Krmpotić, Umjetnost u tehnici slame, Subotica,2004.

B. Duranci

CRNKOVIĆ, Ivan (? – ?), političar, narod-ni zastupnik. Nakon osnivanja KraljevineSHS uključio se u politički život uSubotici pristupivši skupini koja se zauzi-mala za jaču suradnju Bunjevaca i Srba. SAntunom Vidakovićem, Stanišom Neor-čićem, Markom Jurićem i drugim prorežim-ski orijentiranim bunjevačkim političarimau Subotici je 1920. osnovao Zemljodilskustranku, a na izbornoj skupštini izabran jeza njezina prvog predsjednika. Svjesni daće politička koncepcija Narodne radikalnestranke imati slabu potporu u bunjevačkojzajednici u Subotici te imajući u vidu ma-lobrojnost srpskog stanovništva i veomaograničenu popularnost prosrpske Zem-ljodilske stranke, subotički su radikalskiprvaci s tom strankom pred izbore 1920.stvorili zajedničku predizbornu koaliciju ijedinstvenu izbornu listu. Nakon izbora zaKonstituantu 28. XI. 1920. s te su liste usubotičkome izbornom okrugu u parla-ment kao zastupnici ušli Ivan Crnković,Jovan Radonić i Jovan Manojlović. Iakosu stranke koje su se protivile centralizmu,među njima i Bunjevačko-šokačka stran-ka, većinom napustile skupštinu prijedonošenja prvog ustava Kraljevine SHS,Crnković je, za razliku od drugih bunje-vačkih političara, ostao u parlamentu iglasovao za tzv. Vidovdanski ustav, za štoga je kralj Aleksandar poslije i odlikovao.Provladini su krugovi, svjesni slabih pozi-cija u sjevernoj Bačkoj te u želji da na kul-turnome, gospodarskome i političkom po-lju oslabe utjecaj prvaka Bunjevačko-šokačke stranke, već 1921. izgradili para-lelne gospodarske i kulturne institucije.

10

CRNA GOSPA

Tako su 28. III. 1921. osnovali Zemljo-dilsku kasinu kao protutežu Pučkoj kasini,čiji su članovi podupirali politička stajališ-ta Bunjevačko-šokačke stranke. Na osni-vačkoj skupštini Zemljodilske kasine IvanCrnković izabran je u Upravni odbor. Bioje jedan od najagilnih članova te kulturno-gospodarske udruge, koja je, skupa s jošnekoliko politički sličnih organizacija(Bunjevačka omladinska zajednica, Zemljo-dilska stranka) zapravo bila pod kontrolomprvaka Narodne radikalne stranke. Naizvanrednoj skupštini Zemljodilske kasine1925. izabran je za njezina predsjednika,umjesto Marka Jurića, koji je podnioostavku. Pomagao je subotičkoj organi-zaciji Jugoslavenske napredne nacionalneomladine. Njegova politička karijera zavr-šila je nakon što se Zemljodilska strankapotkraj 1920-ih godina utopila u Narodnuradikalnu stranku te nakon uvođenja dik-tature kralja Aleksandra Karađorđevića,kad je ukinut stranački život u zemlji.Lit.: Zemljodilski kalendar (sa slikama) za prostugodinu 1926., Subotica, 1925; I. Prćić, Subotica iBunjevci - da se zna i ne zaboravi, Subotica, 1936;R. Horvat, Hrvatska na mučilištu, Zagreb 1942; R.Pavelić, Bunjevci, Zagreb, 1985; M. Grlica i G.Vaš, Subotičko višestranačje 1919.-1929., Promemoria, br. 9, Subotica, 1990; K. Bušić,Društveno, kulturno i političko organiziranjebačkih Hrvata-Bunjevaca 1918.-1941. (Ulogabunjevačkih elita i procesu nacionalne integracijei modernizacije hrvatske zajednice u Bačkoj),magistarski rad, Zagreb 2006.

K. Bušić i S. Mačković

CRNKOVIĆ, Pero (Tavankut, 6. IX.1934.), vozač i trener konja kasača. Rođenje u velikoj obitelji od oca Grge i majkeMarije, rođ. Milanković. Ubrzo nakon nje-gova rođenja obitelj se preselila u Lemeš,gdje je proveo djetinjstvo i mladost nasli-jedivši od oca ljubav prema konjima. Umjesni Konjički klub Vojvodina učlanio se1951., a do 1961. natjecao se na očevim ko-njima. God. 1962. kupio je svojega prvogkonja Mlažnjaka, s kojim je pobijedio naJugoslavenskom derbiju u Beogradu 1964.Nakon ženidbe s obitelji se preselio uOsijek, gdje je od 1968. radio kao trener uKK Drava. God. 1979. prešao je u

Konjičko društvo Zagreb, u kojem je na-stavio trenersku i vozačku karijeru.Diplomu trenera kasača dobio je 1983.Nakon derbija 1987. s konjem Calypsomotišao je u Ljubljanu kod Luke Krušića, aodakle je nakon godinu i pol dana prešao uKK Brdo u Brdo pokraj Bleda, gdje se nat-jecao i trenirao sve do umirovljenja 1995.Nakon odlaska u mirovinu vratio se uZagreb, gdje do danas trenira kasače.

Na Jugoslavenskome kasačkom derbi-ju osvojio je prvo mjesto 1964., drugo1977., 1983., 1987., 1988. i 1990., a treće1971. i 1989. Na Hrvatskome kasačkomderbiju prvo je mjesto osvojio 2002. i2003., drugo 2004., a treće 2005. Drugomjesto na Slovenskome kasačkom derbijuosvojio je 1996. Pobjeđivao je i naPrvenstvima za dvogodišnja i trogodišnjagrla te u drugim klasnim trkama. S oko 80konja koje je trenirao i vozio na utrkamapobijedio je 270 puta i osvojio 600 plas-mana, od čega s kobilama Ally Bitter Oaki Atena Bitter Oak 23 starta, 9 pobjeda i 11plasmana u sezoni 1970.; s Mlažnjakom12 pobjeda, 10 drugih i 8 trećih mjesta; a sCalypsom, s kojim je pobijedio u dvogo-dačkom i trogodačkom prvenstvu i biodrugi na derbiju 1987., osvojio je ukupno22 pobjede, 5 drugih, 1 treće i 1 četvrtomjesto. Natjecao se i u utrkama dvoprega,u kojima je 11 puta osvojio prvo i 5 putadrugo mjesto. Jednako se proslavio i kaotrener i vozač.Lit.: Revija o konjih, veljača, Ljubljana, 2005;Konjska snaga, br. 1, Zagreb, 2005.

A. Čota

11

CRNKOVIĆ

Grlo Alli Bitter Oak vodi u utrci (3),vozač P. Crnković, Zagreb 2004.

CRNJAKOVIĆ, Dragutin (Subotica, 23.V. 1946.), kirurg. Sin Željka-Aleksandra iMande, rođ. Milodanović. Osnovnu i sred-nju školu završio je u Subotici, a diplomi-rao je na Medicinskom fakultetu u NovomSadu 1969., gdje je 1977. specijaliziraoopću kirurgiju.

Radio je u ambulantama Doma zdrav-lja i u Antituberkuloznom dispanzeru uSubotici. Osim općom, bavio se ponajprijekirurgijom perifernih krvnih sudova.Zauzimao se za ekipni rad – s anesteziolo-gom i internistom – pri uvođenju elektro-stimulacije srca u terapiji bolesnika s pore-mećajima srčanog ritma i težim srčanimsmetnjama. U travnju 1978. uspješno jeobavio prvu implantaciju elektrostimulato-ra srca pa je tako Zdravstveni centar uSubotici postao prvom nekliničkomustanovom u zemlji koja je počela prim-jenjivati tu metodu.

Bio je šef Odsjeka za perifernu vasku-larnu kirurgiju Odjela za kirurške bolesti, anačelnik Odjela od 1989. Za svojeg jemandata proveo opsežnu rekonstrukcijuoperacijskoga bloka kirurškog odjela iosigurao najsuvremeniju opremu za rad iinstrumente te osnovao Odsjek za poluin-tenzivnu njegu. Ravnatelj Zdravstvenogcentra bio je 1992.-94. Nakon toga vratiose na kirurški odjel, a od 1997. prešao je uSavezni sanitarni inspektorat – ispostava uSubotici. U mirovini je od 2001.

Bio je član Upravnog odbora kirurške ikardiološke sekcije Srpskoga liječničkogdruštva, član Komisije za elektrostimu-laciju srca Udruženja kardiologa Jugo-slavije, član predsjedništva Srpskoga liječ-ničkog društva – Društva liječnika Vojvo-dine, predsjednik liječničkog društva u Subo-tici. Zvanje primarijusa dobio je 1991.godine.

E. Libman

CROATICA, neprofitno poduzeće za kul-turnu, informativnu i izdavačku djelatnostHrvata u Madžarskoj. Utemeljila ga jeHrvatska državna samouprava u Budim-pešti u prosincu 1999., a ravnatelj mu jeČaba Horvath. Glavni mu je djelokrug ure-đivanje i tiskanje tjednika Hrvatski glasnik

i Hrvatskog kalendara te izdavanjebeletristike i udžbenika, ponajprije za

škole u kojima se predaje hrvatski jezik.Osim na hrvatskome, objavljuje i knjige namadžarskome i na jezicima ostalih narod-nosnih manjina u Madžarskoj. Od siječnja2006. u sklopu Croatice djeluje i radio,koji svoj program emitira internetski.Voditelj mu je Andrija Pavleković.

Ž. Mandić

CROATICUM, nevladina udruga uteme-ljena početkom 2004. u Subotici. Statu-tarni su joj ciljevi promoviranje, ostvari-vanje i praćenje ostvarivanja manjinskihprava hrvatske zajednice na područjuSrbije i Crne Gore. Većinu njezinih člano-va čine članovi i simpatizeri DSHV-a.

S. Bačić

CRO-BUSINESS, neformalna udrugahrvatskih gospodarstvenika iz Vojvodine.Utemeljena je u Subotici 1999. radi među-sobnog povezivanja hrvatskih gospo-darstvenika u pokrajini i njihova pred-stavljanja u Hrvatskoj. Politički je bila uzstranku Hrvatski narodni savez, a osno-vana je kao pandan sličnoj neformalnojudruzi Econ, koja je djelovala uz Demo-kratski savez Hrvata u Vojvodini. Udrugaviše ne djeluje.

S. Bačić

CROV, nevladina udruga mladih pripad-nika hrvatske zajednice u Vojvodini.Jedina je takva udruga utemeljena nakonsloma socijalizma, a naziv joj je izvedenod riječi Croatia i Vojvodina. Osnovana jesredinom 2001. u Subotici radi neformalnegrađanske edukacije i poticanja društvenogaktivizma hrvatske mladeži u Vojvodini.Glavni su joj ciljevi afirmacija ljudskih imanjinskih prava, osobito pripadnika

12

CRNJAKOVIĆ

Logo Croatice

hrvatske nacionalne zajednice u Vojvodini,te njihova kulturnoga i povijesnog nasli-jeđa, zatim promicanje demokratskih ieuropskih vrijednosti te unapređenjemeđuetničke snošljivosti. U početku jebila bliska Demokratskom savezu Hrvatau Vojvodini. Rezultat njezina djelovanjabio je dvosatni tjedni program nahrvatskome na subotičkome Mini radiju2001.-02., serija predavanja u desetakbačkih mjesta prije popisa stanovništva2002. i dr. Nakon zastoja u radu tijekom2003. i 2004. došlo je do smjene u vodstvuudruge te je njezino djelovanje opet oživ-jelo. Tomu je pridonijelo i to što se većinavodećih mladih ljudi iz neformalne

skupine Inicijativa mladeži, koja je u todoba bila prilično aktivna, a imala je prob-lema pri postupku registriranja, 2004.priključila ovoj udruzi. CroV je članicameđunarodne mreže nevladinih udrugamladih Youth of European Nationalities –YEN, koja okuplja slične udruge mladihpripadnika nacionalnih manjina u Europi.Lit.: Hrvatska riječ, br. 93, 113, Subotica, 2004.,2005.

T. Žigmanov

CSÁTALJA → Čatalija

CSÁVOLY → Čavolj

CSEPEL → Čepelj

CSERHÁTI, Grgur (Crnković, Grgo,Gergely) (Subotica, 6. X. 1901. – StolniBiograd, 16. I. 1977.), svećenik, pisacmolitvenika. Sin Albe i Anastazije, rođ. Vi-daković. Gimnaziju je pohađao u Suboticido 1918., a maturirao je u Kalači 1920.Ondje je studirao teologiju 1920.-23., nodiplomirao je u Zagrebu 1924. Zaređen je27. VII. 1924. u Zagrebu, nakon toga bio

je kratko kapelan u Srbobranu (madž.Szenttamás) i Kupusini, a od 1925. uDudvaru (madž. Nemesnádudvar), Alj-mašu, Kaćmaru i Gari. U Dušnoku je biopomoćni župnik te župnik 1932.-44., a uBajmoku župnik 1944. Pred jugoslaven-skom vojskom pobjegao je u Bajski trokut.U Bikiću je pomoćni župnik i župnik1945.-53. Kad je 1949. uhićen pod izlikomda je odbio da mjesni partijski tajnik, inačereformata, bude kum na krštenju, optuženje da je protiv narodne demokracije i ubrzoosuđen na 3 godine zatvora, gubitak poli-tičkih prava i zabranu obavljanja službe na10 godina te konfisciranje poloviceimovine. Zatvorsku kaznu izdržao je ukaznionicama u Segedinu, Vacu i Budim-pešti Od 1953. djelovao je kao pomoćniduhovnik u Voktovu (madž. Foktő),Kecelju (madž. Kecel), Jankovcu, Čataliji iSantovu. Umirovljen je 1971.

Kad je sredinom 1920-ih godina počeoslužbovati u Madžarskoj, promijenio jeprezime. Autor je triju molitvenika nahrvatskome koji su objavljeni u Madžar-skoj u izdanju Društva sv. Stipana u Budim-pešti. Prva dva izašla su za vrijeme rata,dok je treći tiskan šezdesetih godina.Djela: Duhovna radost. Molitvenik i pismarica zakršćansko katolički narod (suautor s A.Priszlinger), Budapest, 1940; Zdrav slatki Isuse,

13

CSERHÁTI

Logo udruge CroV

G. Cserháti, Zdrav slatki Isuse,Budimpešta, 1943.

Budimpešta, 1943; Dođite k meni… ( Molitvenik ipismarica za kršćansko-katolički narod (suautor sA. Pereszlényi [Priszlinger]), Pécs-Budapest,1962.

Lit.: Schematismus Cleri ArchidioecesisColocensis et Bacsiensis ad annum Christi 1942.,Coloczae, b. g.; I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačkabibliografija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; AKalocsai főegyházmegye Schematismusa 1975,Kalocsa, 1975; K. Hetényi Varga, Papi sorsok ahorogkereszt és a vörös csillag árnyékában, 2,Abaliget, 1994.

S. Bačić

CSIKÉRIA → Čikerija

CSUKA, János (Segedin, 22. VIII. 1902.– Budimpešta, 1. I. 1962.), publicist, no-vinar, pjesnik i prevoditelj. Djetinjstvo jeproveo u Slavonskom Brodu, zatim se pre-selio u Novi Sad, a veći dio međuraćaproživio je u Subotici. Tu je 1925. pokre-nuo tjednik Az Ucca, koji je nekoliko putazabranjivan, a on je sam triput zatvaran.Bio je suradnik nekoliko madžarskihčasopisa i listova u Novom Sadu iSubotici. Tijekom rata uređivao je politič-ki dnevnik Délvidéki Magyarság, koji jeizlazio najprije u Subotici, a zatim uSegedinu. U Budimpeštu se preselio1943., gdje je od 1945. radio u vladinuodjelu za nacionalne manjine i tisak.Otpušten je 1949., a bavljenje novinar-stvom zabranjeno mu je te je radio kaonoćni čuvar, skladišni radnik i službenik.Prevodio je na madžarski s južnoslaven-skih jezika, a posmrtno su mu objavljenedvije knjige o povijesti vojvođanskihMadžara u razdoblju između dvaju svjet-skih ratova.

U knjizi A délvidéki magyarságtörténete 1918-1941 spominje i bunje-vačko izaslanstvo koje je 22. IX. 1919.otputovalo na Mirovnu konferenciju uPariz. U njegovu su sastavu Vaso Dolinka,Blaško Rajić, Franjo Piuković, ŠimeRudić i Ivan Abramović iz Aljmaša (madž.Bácsalmás), Josip Vuković-Đido iz Bikića(madž. Bácsbokod), Pajo Išpanović izKaćmara, Josip Velin iz Santova, PetarPekić iz Sentivana (madž. Felsőszentiván)i dr. Izaslanstvo se iz Pariza vratilo 3. X.1919., a Csuka spominje zanimljivu epizo-

du iz Pariza o kojoj je pripovijedao Rajićna jednom predavanju u Subotici poče-tkom 1941.: »Ponio sam zapisnike subo-tičkoga gradskog magistrata iz 1850-ihgodina. Ti su zapisnici u vrijeme SrpskeVojvodine bili pisani na hrvatskom jeziku.Ponio sam i fotografije s nekoliko nad-grobnih spomenika naših uglednika.Njima sam želio dokazati da Bunjevcenisu pokapali pod nadgrobne spomenike smadžarskim natpisom. Na fotografijamasu bili spomenici s hrvatskim natpisima. UPariz smo otputovali da ondje pred jednimpovjerenstvom položimo ispit o svojemjeziku. Uveli su nas u jednu veliku dvo-ranu. Ondje je u jednom kutu sjedio go-spodin s čibukom u ruci. Čitao je novine.Nije se osvrtao na nas. Mi smo čekali i osvemu razgovarali dulje od dva sata. Ondasu došli Herriott i Loucheur te su razgova-rali s Matićem. On je govorio francuski.Mi smo među sobom razgovarali našimdobrim, starim bunjevačkim jezikom.Onda je iznenada ustao onaj gospodin snovinama, pristupio nam te nam se obratiosavršenim dalmatinskim dijalektom hrvat-skog jezika: 'Gospodo, ja sam britanskidiplomat. Desetljećima sam službovao naSušaku i savršeno vladam hrvatskimjezikom. Izjavljujem da je vaš bunjevačkigovor ljepši i muzikalniji nego dalmatin-ski hrvatski jezik'. 'Taj je stari gospodin zanas bio veliko iznenađenje. Poslije nas jeodveo u jednu drugu dvoranu, gdje jeovako govorio o nama: 'Ova su gospodamadžarski Bunjevci iz Podunavlja iSubotice. Njihov je jezik potpuno istovje-tan hrvatskom jeziku. I oni sami sebe sma-traju Hrvatima'. 'To je bilo veliko izne-nađenje za Vesnića i Pašića. Oni su naimedržali da su Bunjevci Srbi, štoviše, i priz-nati je južnoslavenski etnograf Cvijić smat-rao da su Bunjevci Srbi te je o tome oba-vijestio i beogradsku vladu.«Djela: A délvidéki magyarság története 1918-1941, Budapest, 1995; Kisebbségi sorsban: adélvidéki magyarság húsz éve (1920-1940),Budapest, 1996.

Lit.: L. Gerold, Jugoszláviai magyar irodalmilexikon (1918-2000), Újvidék, 2001; Zvonik, br.94, Subotica, 2002.

S. Beretić

14

CSERHÁTI

CSUKA, Zoltán (Zichyfalva /danas Plan-dište/, 22. X. 1901. – Andzabeg /madž.Érd/, 23. III. 1984.), pjesnik, prevoditelj.Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je uSubotici, a višu ekonomsku u Pečuhu.Nakon sudjelovanja u socijalističkoj rev-oluciji u Madžarskoj 1919. emigrirao je1921. u Kraljevinu SHS. Djelovao je kaoorganizator madžarskoga književnog ži-vota u Vojvodini, osobito u Novom Sadu.U Madžarsku se vratio 1933., a nakon1945. postao je tajnikom Madžarsko-jugo-slavenskog društva. U montiranom proce-su 1959. osuđen je na 15 godina zatvora,no pomilovan je 1955. Pokrenuo je i uređi-vao više književnih časopisa u Vojvodini iMadžarskoj te uredio nekoliko antologijajugoslavenske i madžarske književnosti.Bio je najistaknutiji književni prevoditelj shrvatskoga i srpskoga na madžarski jezik –nakon rata preveo je više od stotinu knji-ževnih djela, među kojima i radove M.Krleže, I. Andrića, I. G. Kovačića, A.Cesarca, M. Držića, S. Novaka, T. Ujevićai dr. Djela su mu prevođena na hrvatski isrpski, a dobitnik je više visokih priznanja,među ostalim i nagrade jugoslavenskogaPEN-kluba 1977.Lit.: I. Bori, A jugoszláviai magyar irodalomtörténete 1918-1945, Újvidék, 1968; L. Gerold,Jugoszláviai magyar irodalmi lexikon (1918-2000), Újvidék, 2001; Z. Kalapis, Életrajz kalauz,I, Újvidék, 2002.

E. Bažant

CSÚSZÓ, Dezső (Rusko Selo, 8. XI.1952.), specijalist urgentne medicine,publicist. Srednju medicinsku školu zavr-šio je u Senti 1971., Medicinski fakultet uNovom Sadu 1977., a specijalizirao je ur-gentnu medicinu u Beogradu 1994.Načelnik je službe hitne medicinske po-moći u Subotici. Bavi se i etnografijom, aosobito ga zanimaju sakralni objekti. Okriževima na prostoru Subotice i njezineokolice objavio je tri knjige. U njima suzabilježeni i svi križevi koje su u povijestipodigli ovdašnji Hrvati – objavljena je fo-tografija svakog križa te navedeno mjestona kojem se nalazi, godina kad je podignuti tekst koji je na njemu urezan.

Djela: Könyöregésünk szinhelyei I., Szabadka,2003; Könyöregésünk szinhelyei II., Szabadka,2004; Könyöregésünk szinhelyei III., Szabadka, 2005.

Lit.: E. Limbman, Lekarska društva u Subotici,Subotica, 2005; M. Miković, »U kamenu saču-vana predaja«, Klasje naših ravni, 7-8, Subotica,2005.

P. Skenderović

CUPANICA, narodni bunjevački ples,danas se još rijetko kad pleše. Održao seponajprije kao scenski ples, zbog čega jeobično koreografski oblikovan te se izvodina različite načine. Izvorno se izvodio uobliku kruga ili polukruga. Mješovite jenaravi i uobičajeno je da u njemu sudjelu-je jednak broj plesača i plesačica. Plesačise drže nisko za ruke, iza leđa, a u novijevrijeme, pri scenskom izvođenju, plesačiplešu i zasebno. Prvi dio plesa izvodi seusporeno, a tempo se postupno ubrzava.Lit.: S. Tonković, Dragulji bunjevačke riznice, NoviSad-Petrovaradin, 2001.

Lj. Vuković

CVEKAN, Paškal (Vjekoslav) (Ferdinan-dovac, 25. V. 1913. – Virovitica, 25. XI.1998.), franjevac, književnik i crkvenipovjesničar. Osnovnu školu završio je uFerdinandovcu. Pohađao je franjevačkuklasičnu gimnaziju u Varaždinu, a maturi-rao 1936. u II. klasičnoj gimnaziji uZagrebu. Teološki fakultet završio 1941., alicencijat teologije položio je 1955.Kateheta u franjevačkoj klasičnoj gimna-ziji u Zagrebu bio je 1941.-46. Kao lektorteologije radio je na franjevačkome filo-zofskom učilištu u Samoboru 1960.-64.,Trsatu 1964.-65. te na Teološkom učilištuu Đakovu 1972.-75.

Objavio je više desetaka knjiga, ponaj-više povijesnih monografija te nekolikodjela vjerske tematike. U svojim je mono-grafijama prikazao povijesnu i kulturnubaštinu svih važnijih samostana Hrvatskefranjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.U znanstvenim radovima, koji su seuglavnom temeljili na neobjavljenoj arhiv-skoj građi iz franjevačkih samostana di-ljem Hrvatske, Madžarske i Vojvodine,obradio je mnogobrojne činjenice iz kul-turne, znanstvene, pastoralne i glazbene

15

CVEKAN

djelatnosti franjevaca kontinentalneHrvatske te je javnosti otkrio imenamnogih franjevačkih redovnika koji susvojim radom unaprijedili hrvatsko kul-turno i znanstveno stvaralaštvo. Bavio setakođer restauracijom crkvenih predmeta iumjetnina, najviše u franjevačkom samo-stanu i crkvi u Virovitici. Za bačke su Hr-

vate posebice važne monografije Subotičkifranjevački samostan i crkva (Subotica,1977), u kojoj se bavi značenjem franje-vačkog djelovanja u Subotici od XVII. doXX. st., te Franjevci u Baču (Virovitica,1985) u kojoj obrađuje povijest franjevacau samostanu u Baču.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb,1989; V. Fučijaš, Pater Paškal Cvekan: franjevač-ki kroničar, autor 60 knjiga, propovjednik, restau-rator, mislilac, Podravski zbornik, 30, Koprivnica,2004.

R. Skenderović

CVETKOVIĆ, Dragiša (Niš, 15. I. 1893.– Pariz, 18. II. 1969.), političar. Studijprava završio je na subotičkome Pravnomfakultetu. Kao član Narodne radikalnestranke, bio je predsjednik niške općine,zastupnik u beogradskoj Narodnoj skupšti-ni 1927. i ministar vjera 1928. Nakonuvođenja šestosiječanjske diktature kraljaAleksandra 1929. priklonio se oporbi, a1934., poslije ubojstva kralja Aleksandra uMarseillesu, politički se povezao s Bogo-

ljubom Jevtićem i Milanom Stojadi-novićem. S ponovnom uspostavom parla-mentarizma 1935. postao je narodnim zas-tupnikom te ministrom socijalne politike inarodnog zdravlja u vladi Milana Stojadi-novića. Neko je vrijeme radio i pri Ministar-stvu pravde te je upamćen po tome što jesmijenio i premjestio mnogobrojne sucekoji nisu bili naklonjeni vladajućoj Jugo-slavenskoj radikalnoj zajednici. Za traja-nja koalicije Stojadinović-Korošec-Spahopribližio se politici kneza Pavla Karađor-đevića i Antona Korošca, koja je, zbog od-nosa snaga u međunarodnoj politici, bilanaklonjena rješavanju tzv. hrvatskog pita-nja. Najveći je protivnik tog procesa bioMilan Stojadinović, u čijoj je smjeni Cvet-ković, na poticaj kneza Pavla, odigraoglavnu ulogu. U veljači 1939. Cvetković jesastavio novu vladu, a jedan od zadatakakoje joj je postavio knez Pavle bilo je ibrzo postizanje sporazuma s VladkomMačekom i HSS-om. Tijekom pregovora iutvrđivanja granica Banovine Hrvatskepostavljeno je i pitanje dijelova Bačke nas-tanjenih Hrvatima. Cvetković se sporazu-mio s Mačekom da se pri definitivnomutvrđivanja granica na tom području održiplebiscit, ali tu odredbu nije prihvatio knezPavle. Naknadnim sporazumom, koji jeproglašen je 26. VIII. 1939., ipak je stvore-na Banovina Hrvatska. U nju nisu bili uk-ljučeni šest bačkih kotareva u kojima suHrvati činili 90% slavenskoga stanovništ-va, već je to pitanje ostavljeno za kasnijerazdoblje, u kojem je trebalo konačnopreurediti zemlju. Sporazum Cvetković-Maček naišao je međutim na kritike i nasrpskoj i na hrvatskoj strani – dok se uSrbiji smatralo kako je Hrvatima pruženopreviše, hrvatska je emigracija osuđivalaMačekovo odustajanje od potpune neovis-nosti Hrvatske. Najglasniji protivnik uspo-stave Banovine Hrvatske bio je Srpski kul-turni klub, koji je bio iznimno aktivan napodručju Subotice i Sombora, a nezado-voljni su bili i vojni krugovi, koji su smat-rali da se stvaranjem upravne cjeline sposebnim statusom slabi obrambena moćdržave. Nakon što je Cvetkovićeva vlada25. III. 1941. potpisala pristupanje Troj-nom paktu, vojni su krugovi, potpomognu-

16

CVEKAN

P. Cvekan, Franjevci u Baču, Virovitica, 1985.

ti stranim obavještajnim službama, svrg-nuli vladu i kneza Pavla, čime je Cvet-kovićeva politika sporazuma o unutraš-njem uređenju države i izbjegavanja ratadoživjela potpuni slom. Marginaliziran upolitičkom životu, 1943. otišao je u emi-graciju, gdje je ostao do kraja života.Lit.: Lj. Boban, Sporazum Cvetković-Maček,Beograd, 1965; Lj. Boban, Maček i politikaHrvatske seljačke stranke 1928-1941., Zagreb,1974; Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1984;R. Skenderović, Hrvatska seljačka stranka uBačkoj 1918.-1941., Hrvatska revija, 3, Zagreb,2005; K. Bušić, Odjeci uspostave BanovineHrvatske u hrvatsko-bunjevačkoj javnosti,Društvena istraživanja, 4-5, Zagreb, 2005; S.Mačković, Političko djelovanje i učinak JosipaVukovića Đide 1926.-1941., Klasje naših ravni, 1-2, Subotica, 2005; M. Bara, Hrvatska seljačkastranka u narodnom preporodu bačkih Hrvata, Protempore, 3, Zagreb, 2006.

M. Bara

CVIJANOV, Beno (Subotica, 6. III. 1913.– Subotica, 11. II. 1996.), nogometaš,nogometni trener i sportski djelatnik.Rodio se u seljačkoj obitelji od oca Stje-pana i majke Etelke, rođ. Perčić. U Subo-tici je završio Trgovačku akademiju te jenajveći dio radnog vijeka radio kao dr-žavni financijski inspektor. S 13 godinapočeo je igrati nogomet u NK Bačka, a sa16 je zaigrao za prvi tim. Bio je jedan odnajboljih krilnih igrača u klupskoj povi-jesti, a za Bačku je do kraja igračke kari-jere 1941. odigrao 600 utakmica. Ostao jeupamćen i po iznimnom fair-playu, štoilustrira i podatak da mu nijednom nijeizrečena sudačka opomena niti isključenjes utakmice. Osamnaest je puta igrao zareprezentaciju grada i Subotičkoga nogo-metnog podsaveza, a dvaput je pozvan danastupi za reprezentaciju Jugoslavije.Kako je trčao iznimno brzo, često je nastu-pao i kao atletičar u štafeti Bačke na 4 x100 m.

Usporedno je radio i kao trener te jeisprva pomagao treneru mladih LjudevituVujkoviću Lamiću, a poslije i u radu snajmlađima. Bio je jedan od prvih trenerau Europi koji je počeo masovno raditi sdjecom u školi nogometa, no tu je njegovuaktivnost ubrzo prekinuo Drugi svjetski

rat. Nakon rata u klubu je kratko bio tre-ner, a poslije je bio aktivan u trenerskojorganizaciji Subotice te u upravi Bačke.Zbog velikih zasluga proglašen je doživot-nim počasnim članom NK Bačka. Dobit-nik je mnogobrojnih priznanja, među osta-lim i srebrne plakete Nogometnog savezaJugoslavije.Lit.: »Bačka« 1901-1971 Subotica, Subotica,[1971]; Fudbalski klub Bačka 1901-1991, ur. Ž.Inić, Subotica, 1991; Fudbalski klub »Bačka« 1901-2001, ur. Ž. Inić, Subotica, 2001.

Lj. Vujković Lamić i N. Stantić

CVIJIĆ, Jovan (Loznica, 12. X. 1865. –Beograd, 16. I. 1927.), geograf, geomor-folog, geolog, etnograf i antropolog.Gimnaziju je pohađao u Loznici, Šapcu iBeogradu. Nakon studija na Matematičko-prirodoslovnom odjelu Velike škole uBeogradu, kao državni stipendist studiraoje fizičku geografiju i geologiju naSveučilištu u Beču, gdje je i doktorirao.Utemeljitelj je suvremene geografske zna-nosti u Srbiji. Osnivač je Geografskog za-voda 1894. i Srpskoga geografskog društ-va 1910., kojemu je bio stalni predsjednik.Bio je ujedno predsjednik Srpske aka-demije znanosti te počasni i dopisni članmnogih geografskih, etnografskih, priro-doslovnih i drugih društava. Za znanstvenirad dodijeljeni su mu počasni doktorati naSorboni i Češkom sveučilištu u Pragu temnoga priznanja europskih i svjetskih

17

CVIJIĆ

BenoCvijanov

geografskih društava. Proučavao je ponaj-prije Balkanski poluotok, o kojem se tad uEuropi malo znalo. S vremenom se počeozanimati i za društvenu problematiku te se,osim fizičkom geografijom, bavio i antro-pogeografskim istraživanjima. Pokazao jepritom veliku sposobnost u postavljanjunovih hipoteza, a svoje je radove često objav-ljivao u inozemstvu te su europskiznanstveni krugovi bili dobro upoznati snjegovim istraživačkim radom. Smatran jenajboljim poznavateljem Balkanskog polu-otoka, a ugled mu nisu umanjili ni propustiu pojedinim antropogeografskim radovi-ma. U nekima od njih ističe se, primjerice,superiornost dinarske rase, a često su obi-lježeni i etnocentrizmom te razumijeva-njem za ekspanzionističke težnje. Kaosvjetski priznati stručnjak za Balkan iodnose među balkanskim narodima, bio ječlan jugoslavenskog izaslanstva na Mi-rovnoj konferenciji u Parizu 1919. /20.Važnost za podunavske Hrvate. U svo-jim se radovima Cvijić više puta doticaonarodnosne pripadnosti i antropološkihobilježja podunavskih Bunjevaca i Šokaca.Smatrao je da Bunjevci potječu s područjaBosne, Hercegovine i Dalmatinske zagore,a Šokci iz zapadnih i sjevernih krajevaBosne, no nije nijekao ni mogućnost da suse pojedine skupine doselile i iz Dalma-cije. Pri određivanju narodnosne pripad-nosti Bunjevaca često ih je nazivao »poka-toličenim Srbima«. Primjerice, objaš-njavajući madžarizaciju Srba u južnojUgarskoj, naglašavao je da su lakšepomadžareni »katolički Srbi, koje suslužbene statistike bilježile kao Bunjevce,Šokce i Dalmate«. Smatrao je ipak da jemadžarizacija po svojim obilježjima bilasamo izvanjska, jer Bunjevci »po visokomstasu pripadaju dinarskoj rasi, tako isto ipo osnovnim crtama psihičkim; oni sudobro sačuvali tradiciju balkanskih Srba«.Nakon obilaska područja sjeverne Bačkeisticao je ipak da bunjevačko stanovništvo,»živeći pod pritiskom, bez svoje škole icrkve […] nije dovoljno svjesno«. U kas-nijim radovima priznao je i izvornokatoličanstvo Bunjevaca i Šokaca.

U znanstveno-informativnoj studijiSeverna granica južnih Slovena, koju jeizradio za potrebe Mirovne konferencije uParizu, navodi da, prema popisu srpskihvlasti s početka 1919., u Subotici živi

»73.872 pravoslavnih i katoličkih Srba(Bunjevaca 65.135 i pravoslavnih Srba8.737)«. U tom radu Bunjevce i Šokcenaziva i »Srbo-Hrvatima«. Prema nalogujugoslavenskog mirovnog izaslanstvaCvijić je u rujnu 1919. obišao velik brojbunjevačkih i šokačkih mjesta u Baranji iBajskom trokutu te Suboticu s okolicomkako bi se na terenu uvjerio u etničkustrukturu tih područja. U Baji se tom pri-likom sastao i s tamošnjim župnikomLajčom Budanovićem, koji mu je u imeBunjevaca predao memorandum u kojemse traži pripojenje Bajskog trokutaKraljevini SHS. Utvrdio je tada da uBajskom trokutu živi 26.000 Bunjevaca iŠokaca i da je nužno poduzeti sve mjerekako bi se i to područje priključilojužnoslavenskoj državi, iako ta brojka tadanije predstavljala ni relativnu većinutamošnjeg stanovništva. U tu je svrhu zaMirovnu konferenciju napisao opsežanmemorandum na francuskome u kojem setraži revizija granice u Bačkoj i Baranji.Predstavnici Bunjevaca s Cvijićem su sedogovorili da memorandum na konferen-ciji u Parizu dostavi narodnim zastupnici-

18

CVIJIĆ

J. Cvijić i dr., Bačka, Novi Sad, 1920.

ma iz Bajskog trokuta. Ta je akcija među-tim, unatoč Cvijićevim naporima i njegovuznanstvenom ugledu, ostala bez uspjeha jerje pitanje razgraničenja na tom područjuveć bilo riješeno.

Cvijićevo stajalište prema narodnosnojpripadnosti podunavskih Hrvata bilo jesukladno političkom kontekstu u kojem jedjelovao, pri čemu položaj Bunjevaca iŠokaca nije bio nikakva iznimka. Slično jestajalište Cvijić naime zastupao i kad suposrijedi bile druge skupine raseljenihHrvata u kojima su bila raširena regional-na imena (npr. Bošnjaci u Baranji,Krašovani u Rumunjskoj, Janjevci naKosovu), ali i Hrvati u drugim područjimaza koja je onodobna srpska nacionalna ide-ologija bila osobito zainteresirana (Dub-rovnik, Boka Kotorska, Bosna i Herceg-ovina).Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1929; P. Pekić, Bunjevci na Mirovnoj konferenci-ji u Parizu, Klasje naših ravni, Subotica, 1/1935;A. Mitrović, Razgraničenje Jugoslavije saMađarskom i Rumunijom 1919-1920, Novi Sad,1975; Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1984;M. Vasović, Jovan Cvijić 1865-1927, Loznica,1990; J. Stević, Jovan Cvijić: iz života i rada,Loznica, 1990. S. Žuljić, A critical assessment ofcertain of J. Cvijić’s conclusions and messages inhis anthropogeographic research, Geographicalpapers, 8, 1991, Zagreb.

M. Bara

CVIJIN, Andrija (Subotica, 22. X.1927.), liječnik, ftizeolog. Sin Mihajla iLize, rođ. Lukač. Maturirao je u Subotici1948., a medicinu je studirao najprije uSarajevu do 1951., zatim u Beogradu, gdjeje i diplomirao 1955. Na specijalizaciji jebio u Pokrajinskoj bolnici za tuberkulozuna Iriškom vijencu i u beogradskom In-stitutu za tuberkulozu, gdje je 1963.položio specijalistički ispit. Stručno seusavršavao 1972. u bolnici za plućnebolesti u njemačkom Bad Reichenhallu, aposlijediplomski studij iz pulmologijepohađao je 1975./76. na Institutu za plućnebolesti na Golniku pri Medicinskom fakul-tetu u Ljubljani, gdje je magistrirao 1976.temom Deficit Alfa-1 antitripsina priemfizemnome i bronhitičnom obliku kro-nične opstruktivne bolesti pluća. Nakon

završetka pripravničkog staža u subotičkojGradskoj bolnici 1956. radio je u ambulan-ti u Žedniku kao liječnik opće prakse1956.-59., a nakon toga kao specijalistftizeolog 1959.-63. u Pokrajinskoj bolniciza tuberkulozu na Iriškom vijencu. Nakontoga vratio se u Suboticu, gdje je radio uAntituberkuloznom dispanzeru 1963.-73. iu Gradskoj bolnici 1973.-87. Sudjelovaoje na mnogobrojnim seminarima i struč-nim sastancima te objavio više stručnihradova. U Hrvatsku je doselio 1993., živi uKutini.Stručni radovi: Kretanje tuberkuloze za poslednjihdvanaest godina na teritoriju Antituberkuloznogdispanzera u Subotici (Tuberkuloza, Golnik,1968); Antituberkulotski test – stalan metod radadispanzera u proceni aktivnosti tuberkuloze pluća(Saopćenja – Sr. Kamenica, br. 1/1970); Sudbinatuberkuloznih bolesnika otkrivenih 1965. godine uAntituberkuloznom dispanzeru u Subotici(Saopćenja – Sr. Kamenica, br. 2-3/1970); suator sB. Đenđinovićem, Teškoće dispanzerskog lekarapovodom upućivanja tuberkuloznih bolesnika nabolničko lečenje i posebno nakon otpusta(Saopćenja – Sr. Kamenica, br. 2-3/1965.); suators B. Đenđinovićem Hronični bolesnici uAntituberkuloznom dispanzeru u Subotici (Sao-pćenja – Sr. Kamenica, br. 2-3/1967).

N. Zelić

CVITNA NEDILJA (dijal.), Cvjetnica,nedjelja prije Uskrsa kojom počinje Velikitjedan. Obilježava se kao spomen naKristov ulazak u Jeruzalem. Tog danasvećenik prije mise blagoslivlja vrbovegrančice (koje Šokci zovu »mace« aBunjevci »cicamace«) te s narodom sve-čano ulazi u crkvu, a tijekom mise pjeva seili čita muka Isusova. Cicamaca se poslije,skupa s raznim cvijećem, nosi na grobove.Prema bunjevačkim običajima, na Cvjet-nicu se umiva u vodi u kojoj su namočenevlati mlade pšenice kako bi osoba bilazdrava kao mlada biljka. Djevojke bi čestozorom odlazile u njive zasijane pšenicom iumivale se rosom s vlati kako bi im se licepoljepšalo. Između dvaju svjetskih ratovau selima oko Subotice pojedine su »mijan-džije« na Cvjetnicu organizirali »igranku«,tj. ples. Ako bi djevojka došla na ples,značilo je to da rado čeka polivače na »vodeniponediljak«.

19

CVITNA NEDILJA

Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.A. Stantić

CVITNJAK, suvrstica naziva za ivanjskuvatru i/ili za dan sv. Ivana Krstitelja (24.lipnja), u bačkih Bunjevaca subotičkogakraja često je dio složenog naziva (sveti)Ivan Cvitnjak. U naseljima somborskogakraja javljaju se drukčije oznake za vatru:ivanjska, Ivanova, svetog Ivana vatra, dokje samo na salašima u Đurđinu i Bikovu-Gabriću zabilježen naziv vatra svetogIvana Svitnjaka. U Žedniku naziv cvitnjakoznačava i baklje koje su se palile uzvatru, a ponegdje se javlja i u značenjucvijeća od kojega se pleo ivanjski vijenacili u značenju samog vijenca (Tavankut,Žednik). Naziv cvitnjak, rjeđe i njegovesuvrstice (cv/i/jetnjak, cvetnjak) spora-dično su potvrđene u Istri i srednjoj Bosni,a u srednjoj Dalmaciji javlja se kao ozna-ka za dan sv. Ivana Krstitelja. Zasad jesamo jedna potvrda tog naziva i za vatru.Suvrstica naziva svitnjak zastupljena je nanešto širem prostoru srednje Dalmacije, ujugozapadnoj i srednjoj Bosni i zapadnoj

Hercegovini, ponegdje i kao oznaka za dansv. Ivana Krstitelja.

Karakteristični običaji vezani uz ivan-jsku vatru jesu paljenje cvitnjaka uoči danasv. Ivana Krstitelja, pretežno tri večerizaredom, te preskakanje vatre – pojedi-načno ili u paru, s bakljama ili s vijencimau ruci, katkad s vijencima na glavi, a pletuse i narukvice od raznobojnog konca. Uznarukvice i vijence te uz običaj preskaka-nja vatre i trčanje s bakljama vezani surazni postupci i vjerovanja, koji imaju pre-ventivnu i zaštitnu funkciju, u prvom reduod bolesti, ali i od štetnika i od požara.Rjeđe se primjenjuju i radi osiguranja bo-ljeg uroda.Lit.: A. Pokornik, Moj sokak (opis narodnog živ-ota i običaja), Subotička Danica kalendar za 1989.god., Subotica, 1988; M. Černelić, Tradicije pal-jenja godišnjih vatri kao indikator kulturnih razli-ka, Etnološka tribina 17, Zagreb, 1994 (isto kao:Tradicija paljenja godišnjih vatri, Klasje našihravni, 2, Subotica, 1999); A. Stantić, Narodnavirovanja Hrvata Bunjevaca, Subotička Danica(nova) Kalendar za 2005. godinu, Subo-tica,2004.

M. Černelić

20

CVITNA NEDILJA

ČA → Čiča

ČAKŠIRE (čakčire), svečane muškehlače. Obično su jednobojne, uže u donjemdijelu nogavica, a šire u gornjem. U visinikoljena nalaze se tzv. štenci, ušiveni diohlača, koji je često bio ispunjen pamukom.Sprijeda nemaju razreza, nego »natkur-njak«, tj. preklopni, često trostruki raspo-rak. Radi lakšeg odijevanja nogavice su prikraju s vanjske strane bile razrezane te suse zakopčavale, a imale su i tzv. uzengije,koje su priječile da se izvuku iz čizama.Oko 1930. bunjevački su momci nosili i»šunkaste« hlače, na kojima su nogavicebile proširene oko koljena pa su hlačeimale oblik pršuta.Lit.: M. Đorđević Malagurski, Stara bunjevačkanarodna nošnja i vez, Subotica, 1940; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

K. Suknović

ČANAD → Čenad

ČANTAVIR, selo na oko 20 km jugois-točno od Subotice, s kojom je povezanocestom. Nalazi se u blizini autoceste Su-botica-Beograd, na Bačkoj lesnoj zaravniprekrivenoj crnicom. Nekadašnja stepa da-nas je plodna oranica. Kroz selo protječepotok Čik.

Etimologija imena sela nije razjašnje-na. Prvi se put spominje kao Chontafeyér1462. u darovnici kralja Matije njegovojmajci. Za turske uprave bio je u sklopuSegedinske nahije. God. 1580. imao je 29domova, a 1590.-42 doma, ali ga je zbogteških poreza stanovništvo napustilo.

Potkraj XVII. st. pustaru je naselio manjibroj Hrvata iz Subotice, koji su osnovalikoloniju na zapadnoj strani današnjeg sela,preko puta staroga groblja. Slabo naseljenapustara 1702. priključena je Subotici. Da-našnje naselje nastalo je nakon što je stje-canje statusa slobodnoga kraljevskoggrada Szent Márii, tj. Subotici, uvjetovanoi ušoravanjem salaša na pustarama Čan-tavir i Bajmok. Formiranje naselja Čan-tavir trajalo je 1780.-85. godine, a nasta-njivali su se u njemu doseljenici iz raznihkrajeva Ugarske, među njima i Bunjevci izSubotice, Baje, Segedina i manjih sela.Prvi pečat naselja potječe iz 1783., azemljišna knjiga ustanovljena je 1786.Kad je selo formirano, ono je, poput Baj-moka, formalno ostalo u okviru gradskogteritorija, ali stvarno je bilo podložno Bač-ko-bodroškoj županiji. Dušobrižništvo suna tom području vodili franjevci od 1781.,kada se počinju voditi matične knjige, ažupa je utemeljena 1785. Prva mala trošnakapela jedva je izdržala do izgradnje nove

21

Č

Čantavir

neobarokne crkve 1815. posvećene sv.Antunu Padovanskomu. Ona je, zbog pre-mala prostora, srušena 1928. te je na nje-zinu mjestu iduće godine sagrađena velikacrkva u neoromaničkom stilu posvećenaistom svecu, koja je danas znamenitostsela. Čantavir je bio zasebna općina sve do1962., kad je, skupa s naseljima koja sumu dotad pripadala (Bačko Dušanovo iVišnjevac), ušao u sastav općine Subotica.

Naselje je depopulacijskog tipa:

Stanovništvo se bavi uglavnompoljoprivredom. Razvijeno je ratarstvo istočarstvo. Industrija je slabije zastuplje-na i uglavnom se temelji na preradipoljoprivrednih sirovina (mlin) ili proizvod-nji stočne hrane. Zastupljeni su još trgov-ina, ugostiteljstvo i obrt. Nacionalna struk-tura stanovništva 2002. bila je ovakva:Madžari 6632, Romi 233, Srbi 54, Hrvati iBunjevci 46, ostali 213.

Iako je Čantavir danas dominantnomadžarsko mjesto, potkraj XVIII. st. unjemu je živio podjednak broj Madžara iHrvata. Migracije su bile učestale zbogvisoka oporezivanja i zabrane voćarstva,što je stalno nastanjivanje činilo nepri-vlačnim. Osim spomenutog naseljavanjapotkraj XVII. st., Bunjevci su se u Čan-tavir doseljavali 1780.-95. te 1810.-25.,kad su naselili područje današnje Som-borske ulice i Ulice 11. listopada, koja se idanas pamti po nazivu »racka ulica« (Rác-utca). Brojnost hrvatskog stanovništvanaglo je pala sredinom XIX. st., kad su sezbog pojačane madžarizacije mnogi iseliliu većinska bunjevačka mjesta. Tako je

1910. bilo svega 250 Bunjevaca naspram7300 Madžara, a postupno su i oni izgubiliidentitet. Od 1918. u Čantavir se doselioveći broj Srba iz Hercegovine, Like i CrneGore, što je bio dodatni asimilacijski poti-caj.

Od ponovnog naseljavanja sela dodanas u matičnim se knjigama susreće oko420 bunjevačko-hrvatskih prezimena. Dodanas ih se održalo oko 60, od kojih sunajčešća Petrović, Šinković, Pletikosić,Kopunović, Kečenović, Sedlar, Palić iZelić. Posljednjih se godina među čan-tavirskim stanovništvom bunjevačkihkorijena javlja traganje za identitetom.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, I, IV, Szabadka, 1909, ˛1907; O proizvodnim snagama Subotice,Subotica, 1964; M. Popović, J. Dinić, Urbano-geografska proučavanja naselja Jugoslavije –primer velikog panonskog naselja Subotice,Beograd, 1978; A. Sekulić, Tragom franjevačkogljetopisa u Subotici, Split, 1978; SchematismusDioecesis Suboticanae, Suboticae, 1993; A.Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994;R. Szedlár, A Csantavéri bunyevác – horvátok ere-dete, Csantavéri Újság, március-április, Csantavér,2004.

S. Stantić i R. Sedlar

ČARDAK (tur. çardak < perz. čarţaq:zgrada s četiri svoda), gospodarski objektnamijenjen skladištenju kukuruza. Upo-raba u tom značenju uobičajena je umeđuriječju Dunava i Tise te u Slavoniji,dok u južnijim krajevima riječ čardakoznačuje i drukčije građevinske objekte. Uznačenju spremišta za kukuruz u Bačkoj sejavlja u drugoj polovici XIX. st., kad sekukuruz ondje proširio kao sjetvena kultura.

Čardaci se tradicionalno grade od drva,s dvovodnim krovom, koji je isprva pokri-van trskom, a poslije crijepom. Osnovna sekonstrukcija izrađuje od bagremova drve-ta, s okomitim stupovima i vodoravnimgredama. U najnovije doba, zbog promi-jenjenih tehnoloških uvjeta, čardaci segrade i od čeličnih profila i žičane mreže.

Sukladno funkciji čardaka – očuvanjekukuruznog klipa, što zahtijeva njegovosušenje i stalno vjetrenje – narodni je gra-ditelj oblikovao i njegovu konstrukciju:

ČANTAVIR

22

godina stanovnika

1948. 9397

1953. 9262

1961. 9341

1971. 9085

1981. 8596

1991. 7940

2002. 7178

čardaci su uski i dugi, s po nekolikofunkcionalnih vrata – glavna, bočna i nazabatu. Širina im se tradicionalno kretalaoko jednog hvata (1,896 m), dok je duljinaovisila o količini kukuruza koji je ondjetrebao biti pohranjen. Postoje dva uobiča-jena oblika čardaka. Jednostavniji jeuzdignut 2-3 stope (60-100 cm) iznad tla teomogućuje i vjetrenje s donje strane, ispoddaščanog poda. Ispod takvih čardakanoćili su psi i živina. U složenijeg oblikapod je uzdignut dodatne dvije stope (naoko 1,60 m), što je omogućivalo racional-nije korištenje prostorom te se ispod čarda-ka smještao svinjac, a ispred njega tor zasvinje. Prizemlje je zbog higijenskih razlo-ga bilo obzidano opekom, ožbukano iokrečeno, a pod svinjca popločan ciglom.

Na gazdinstvu je redovito građen samojedan čardak, rjeđe dva. Iako se javljaju uprvom redu na salašima, s obzirom na nji-hovu narav čardaci se grade i u selima,kako bi domaćin nad kukuruzom imaoizravni nadzor. Na subotičkom područjučardaci su podizani i u gradskim bunje-vačkim četvrtima, kao posljedica postoja-nja dvojnih seosko-gradskih gazdinstava,

pri čemu su radno sposobne osobe živjelena seoskim imanjima, a starije osobe ugradu. Ondje je uskladišteni kukuruz bionamijenjen prodaji na gradskome tržištu.

A. Rudinski

ČASOPIS, vrsta tiskovine, serijska pub-likacija. Od novina se razlikuju užompredmetnom određenošću (npr. kultura,književnost, umjetnost, pojedina područjaznanosti i drugi aspekti društvenog života:vjerski, gospodarski, prosvjetni, sport-ski…) i stoga računaju na uži krug čitate-lja, zatim izostankom jednostavnih oblikaizvještavanja, jer se predmet u njimaobrađuje šire i svestranije, te otklonom odsuvremenih zbivanja, jer češće tematizira-ju predmete situirane u prošlosti. Izlazeuglavnom u razmacima od jedanput nagodinu do svakih petnaest dana, danas svečešće i jedanput na tjedan, tj. zastupljeni sumeđu njima godišnjaci (almanasi), mje-sečnici, tjednici.

Prve periodične tiskovine bile sukalendari, jednogodišnje publikacije »koječine prijelaz od knjige prema novinama ičasopisima« (V. Brešić). Javljaju se uEuropi u XVII. st. kao odraz modernizaci-je i demokratizacije društva, kulturnoga iznanstvenog napretka, razvoja tiskarstva iširenja pismenosti. Osim važne uloge kojusu imali za razvoj znanosti i umjetnosti,osobito na razini institucionalizacijenacionalnih kultura, časopisi su često imalipresudan utjecaj u širenju stajališta kul-turnih elita te na tijek samih društvenihprocesa, što im je osiguralo veliku dru-štvenu važnost, a katkad i relevantnost napolitičkom polju.

U Hrvatskoj se časopisi javljaju počet-kom XIX. st., isprva na njemačkome(Agramer Theater Journal, 1815.), a posli-je i na hrvatskome (Danica, 1935.; Kolo,1842.; Zora Dalmatinska, 1844. i dr.), pričemu su neki u početku izlazili kao prilozinovinama (npr. Danica). Videći u njimasredstvo pogodno za javno i prosvjetnodjelovanje na puk, časopise su u Hrvatskojpokretali najčešće prvaci udruga narodnogpokreta, a književni, jezikoslovni i povi-jesni sadržaji bili su važno oruđe u na-

23

ČASOPIS

Tipovi čardaka

cionalno-emancipacijskim nastojanjimanjihovih osnivača. Gotovo u isto vrijemejavljaju se i prvi stručni časopisi uHrvatskoj (Gospodarski list, 1842.; Za-grebački katolički list, 1849.; Arkiv za po-věstnicu jugoslavensku, 1851.; Pravdonoša,1851. i dr.).

Potaknut ilirskim preporodnim ideja-ma, nadahnut njihovim glasilima iohrabren donošenjem Zakona o narodno-stima u Ugarskoj, kalački je kanonik IvanAntunović 1870. pokrenuo politički tje-dnik Bunjevačke i šokačke novine, prvenovine među podunavskim Hrvatima. Unjima je kao sastavni dio tiskan i književniprilog, isprva kao Nadometak, a od 1871.kao Bunjevačka i šokačka vila. Taj ćeprilog nakon gašenja Novina potkraj 1872.izlaziti samostalno kao četverolisni tjedniki dvotjednik, najprije u Antunovićevojnakladi u Kalači, a nakon sedmomjesečnestanke od studenoga 1875. do kolovoza1876. u Baji pod uredništvom BlažaModrošića. Budući da je imala mnogeznačajke časopisa, Vila se sa svojih osam-desetak brojeva smatra prvom takvompublikacijom ovdašnjih Bunjevaca i Šoka-ca. Iako se 1884. pojavio i časopis Neven,među podunavskim Hrvatima sve do1930-ih godina neće biti objavljen nijedančasopis u modernom smislu, kao samostal-na i opsežnija publikacija.

Časopisna produkcija u kulturnom živ-otu podunavskih Hrvata nije bila kon-tinuirana, već obilježena prekidima,katkad i radikalnima, kao nakon Drugogasvjetskog rata. Nastajala je u sedam država(Austro-Ugarskoj; Kraljevini SHS; Kra-ljevini Jugoslaviji; Madžarskoj; SFR Jugo-slaviji; SR Jugoslaviji i Državnoj Zajed-nici Srbije i Crne Gore) i u tri različitadruštvena uređenja (kapitalizam te dvatotalitarna – fašizam i socijalizam), od ko-jih su im mnogi bili znatno nenaklonjeni.To je uzrokovalo probleme ne samo u ure-đivanju, financiranju i distribuciji nego i ureproduciranju stajališta kulturne eliteovdašnjih Hrvata. Časopisna je produkcijausto imala različitu institucionalizaciju (odnakladnika-pojedinca preko crkvenih župado kulturnih institucija), no gotovo je uvi-

jek bila obilježena slabo razvijenom infra-strukturom, koja u mnogim segmentimado danas nije izgrađena (npr. redovita dis-tribucija). To je često uvjetovalo slabo ineredovito financiranje, pa je izlaženječasopisa ovisilo o samoprijegornu radubez naknade, zbog čega se mnogi odpokrenutih časopisa nisu dugo održali.Iako je u pojedinim razdobljima, osobitoizmeđu dvaju svjetskih ratova, časopisnaprodukcija bila pluralna, ona ni tad nijeiznjedrila kvalitetne proizvode jer su učasopisima često dominirale prevladaneestetske, umjetničke i svjetonazorske para-digme. Vidljiv je u njima i izostanakznanstvenih sadržaja te dominacijaknjiževnih priloga, što je vodilo prevlastiknjiževne tematike i pomanjkanju dublje-ga i svestranijeg promišljanja vlastita pos-tojanja. Publikacije s elementima časopisapostojale su u vjerskom segmentudruštvenog života (Katolički nauk, 1930.-33., izašla samo tri broja; Bačko klasje iZvonik) i sportu (Subotički športski list,1935.-38., vlasnik mu je bio Franjo Bačić,a urednik Ladislav Marković, objavljenoukupno 156 brojeva,), a neko su vrijemeobjavljivani i sadržaji nevelika opseganamijenjeni ženama (Subotička kućanica,1927.-39., isprva samostalni četverolist,poslije jedno– i dvolistni prilog uSubotičkim novinama, u uredništvu LajčeBudanoviće) i mladeži (Kolo mladeži,1927.-39., namijenjen potrebamahrvatskih katoličkih organizacija zamladež u Bačkoj, isprva rubrika, poslijeprilog u Subotičkim novinama, a objavlje-na su i dva samostalna broja). Časopisnamijenjen djeci pojavio se tek početkomXXI. st. (Hrcko, povremeni prilogHrvatske riječi od kraja 2003., a od 2005.mjesečni), a izlazio je samo jedanhumoristično-satirični časopis (Bunjevačkožackalo, dvotjednik, 7 brojeva, prvapolovica 1940.), što potvrđuje stajalište onerazvijenosti časopisne produkcije upodunavskih Hrvata. Izdavanje većinečasopisa u vojvođanskom dijelu Bačkebilo je vezano za Suboticu, čime se onapozicionirala kao glavno središte kul-turnoga života bačkih Hrvata. To je među-

24

ČASOPIS

tim imalo i negativnih posljedica jer čestonije bilo dovoljno sluha za rubna područja.Produkcija časopisa među Hrvatima uMadžarskoj pojavila se tek u osmomdesetljeću XX. st., no ipak je ne samobogatija nego i znatno kvalitetnija odvojvođanske. I nju će međutim karakter-izirati neprikladna institucionalna ure-đenost i financijske teškoće pa će mnogičasopisi prestajati izlaziti, ali će se zatojednako učestalo javljati novi.

Kulturni stvaraoci podunavskih Hrvatas kašnjenjem se pojavljuju i integriraju učasopisnu produkciju u državama u kojimasu živjeli. Do Prvoga svjetskog rata svojimradovima na materinskom jeziku gotovoda nisu zastupljeni u časopisima izvanPodunavlja, što govori o slabijoj kvalitetinjihove književne i znanstvene produkcije,ali i o nezainteresiranosti drugih kulturnihsredišta, pa tako i onih u Hrvatskoj, za pri-like među podunavskim Hrvatima.Situacija se na tom planu donekle promije-nila između dvaju svjetskih ratova, osobito1930-ih, kad su književni prilozi ovdašnjihHrvata zastupljeniji u zagrebačkimčasopisima, ponajprije u katoličkoj period-ici (Josip Andrić, Aleksa Kokić, AnteJakšić, Petar Pekić). Ta će tendencijaporasta vrhunac dosegnuti u vrijeme drugeJugoslavije, bez obzira na to što su nekiimali stigmu nepoćudnih. U jugoslaven-skim književnim časopisima objavljivali su,primjerice, Petko Vojnić Purčar, LazarMerković i Vojislav Sekelj, u društvenimai humanističkima Ante Sekulić i JasnaMelvinger, u prirodoslovnima Gajo Alagai Mirko Vidaković, a u filozofskima TomoVereš. Nakon raspada SFR Jugoslavijesituacija se ponovno pogoršala – u srbijan-skim časopisima tijekom 1990-ih njihovihpriloga gotovo da nema, a slično je bilo i sčasopisima u Hrvatskoj. Stanoviti pozi-tivni pomaci dogodili su se tek nakon2000. Ipak, bez obzira na opseg zastup-ljenosti i stupanj integracije, podunavskiHrvati u drugim će sredinama rijetkopostajati članovima uredništava časopisa,a nikad glavnim urednicima, što će samopotvrditi njihov rubni položaj. Hrvati uMadžarskoj snažniju će suradnju i inte-

graciju u kulturni prostor Hrvatske ostvar-iti nakon pada komunizma 1990. (ErnestBarić, Đuro Franković, Marin Mandić,Živko Mandić, Dinko Šokčević, StjepanLukač, Stjepan Blažetin i dr.).Časopisi Hrvata u vojvođanskom dijeluBačke. Neven je 1884. pokrenuo MijoMandić, a izlazio je s prekidima sve do1940. Osim što je bio obilježen diskonti-nuitetom u izlaženju, Neven je čestomijenjao nakladnike (nekoliko privatnika idvije političke stranke), mjesto izlaženja(Baja, Sombor i Subotica), urednike (MijoMandić, Pero Skenderović, NikolaMatković, Vranje Sudarević, ŠandorRajčić, Mirko Ivković Ivandekić, JosoPrćić, Stipan Vojnić Tunić, Josip VukovićĐido, Mihovil Katanec i Joso Šokčić),dinamiku izlaženja (mjesečnik, tjednik,dnevnik), vizualni i grafički identitet,opseg i nakladu, ali i uređivačku koncepci-ju, jezik te stajalište prema nacionalnojpripadnosti bačkih Bunjevaca i Šokaca –od narodnosne samobitnosti u početkupreko integralnog jugoslavenstva poče-tkom 1920-ih do stajališta da su »hrvat-skog roda« potkraj 1920-ih.

Kultura (1930.-39.) bila je rubrika,dodatak i podlistak dvotjednika, tjednika ipovremenika Subotičke novine.Sadržavajući uglavnom književne priloge i

25

ČASOPIS

Neven za Bunjevce i Šokce,tečaj XVIII., Subotica, 1901.

slijedeći tadašnju jezičnu praksu uHrvatskoj, Kultura je, kao i Novine, bilapod snažnim utjecajem dijela klera i u njojnije bilo dvoj-bi o hrvatskom podrijetluBunjevaca. Urednici su bili Pavao Bešlić,Andrija Moullion, Ive Prćić, Blaško Rajići Lajčo Budanović.

Prvi samostalni časopis bio jeknjiževni mjesečnik Bunjevačko kolo(1933.-36.), »omladinski časopis zaknjiževnost i kulturu«, koji je pokrenuo iuređivao dvadesetjednogodišnji BalintVujkov, a izdavač mu je bio Albe Rudinski.Vujkov će poslije, skupa s MarkomPeićem, Blaškom Vojnićem Hajdukom,Julijem Tumbasem, Franjom Bašićem iJovanom Mikićem, pokrenuti još nekolikočasopisa. Većina njih je u književnost ušlasurađujući u prvome subotičkom časopisuza književnost na srpskom jeziku, mje-sečniku Književni sever (1925.-35.), koji jeuređivao njihov gimnazijski profesorMilivoj Knežević. Taj je časopis imaovažnu ulogu u afirmaciji književnoga iznanstvenog stvaralaštva među JužnimSlavenima u poslijeratnoj Subotici iunapređenju književno-teoretske i knjiž-evno-kritičke prakse, istina, uz dominant-no stajalište da Bunjevci i Šokci nisuHrvati. Sukladno tomu, i spomenuti mla-dići bili su u to vrijeme gorljivi sljedbeni-ci integralnog jugoslavenstva, a ujedno sus neskrivenim simpatijama gledali na poli-tičku i književnu ljevicu te ih klerikalnihrvatski kulturni krugovi u Subotici nisuprihvaćali. U časopisu je znatan prostorposvećen usmenoknjiževnoj tradiciji ba-čkih Bunjevaca, najviše narodnim pripovi-jetkama, koje su zapisivali Balint Vujkov,Marko Peić i Barnaba Mandić.

Ubrzo nakon toga kulturni djelatnici ipisci okupljeni oko Subotičke matice iPučke kasine pokrenuli su »vanpolitičkipovremeni časopis za književnost i kultu-ru« Klasje naših ravni (1935.-44.) kako biokupili »starije i mlađe pisce Vojvodine,koji se osjećaju hrvatski«. Časopis je utome uspijevao i bio je dobro prihvaćen odkulturne i stručne javnosti u Hrvatskoj.Ipak, preferirao je nacionalno-roman-tičarski pristup književnosti i povijesti, a

bio je u njemu vidljiv utjecaj klera, prijesvega Lajče Budanovića, Blaška Rajića imladog Ivana Kujundžića. Imao je višeurednika (Andrija Šokčić, Franjo Kujun-džić, Marko Čović i Marin Radičev),mijenjao je mjesto izlaženja (Subotica iZagreb), dinamiku izlaženja (dva broja nagodinu, jedan broj, dvije godine bezijednog broja pa dvobroj), no uvijek jasnuuređivačku orijentaciju, čija je glavna sa-stavnica bila afirmacija mjesnoga hrvat-skoga književnoga, znanstvenoga i opće-nito kulturnog stvaralaštva. To je i jedanod razloga zbog kojih je nekim suradnici-ma Klasja nakon uspostave socijalističko-ga društvenog sistema uskraćeno javnodjelovanje, a neki su od njih i emigrirali(Marko Čović) ili su bili osuđeni nazatvorsku kaznu (Ivan Kujundžić).

Godinu dana nakon pojave Klasja i ugodini kad je bilo jasno da Kolo više nećeizlaziti zbog nedostatka sredstava BalintVujkov i Blaško Vojnić Hajduk pokrenulisu »polumesečnik koji se bavi društvenim,kulturnim i ekonomskim pitanjima« Stvara-

nje (1936.). Već je prvi broj, zbog lje-vičarske uređivačke koncepcije i sadržajanapisa, zaplijenjen po nalogu Državnogodvjetništva u Subotici, nakon čega supokretači odustali od daljnjeg objavljiva-nja. Nešto duljeg vijeka bio je književnimjesečnik Glas (kraj 1938.– sredina

26

ČASOPIS

Klasje naših ravni, br. 1, Subotica, 1935.

1939.), čiji je vlasnik i urednik bio LazarStipić. Njegujući otvorenu uređivačkupolitiku, Stipić je uspio privući piscerazličitih književnih usmjerenja, različitihjezičnih izričaja i različite ideološke ori-jentacije.

Nakon Drugoga svjetskog rata u okviruHrvatskoga kulturnog društva u SuboticiBalint Vujkov i Matija Poljakovićpokrenuli su književni časopis Njiva(1947.). Nakon što se pojavio prvi broj zasiječanj te godine, vlasti su ga zabranile.Nastalu prazninu djelomice je ispunioisprva dnevnik, a poslije tjednik Hrvatskariječ (1945.), list proistekao iz SlobodneVojvodine, čiji je osnivač bila Narodno-oslobodilačka fronta Vojvodine. Iako jeHrvatska riječ imala rubriku za kulturu, ukojoj su objavljivani i književni prilozi, tajse prostor pokazao nedovoljnim te jedvadesetdevetogodišnji Lazar Merkovićsredinom 1950-ih inicirao osnivanje »ča-sopisa za književnost, umjetnost i društve-na pitanja« Rukovet, a projekt su prihvatilei gradske vlasti 1955. Taj je časopis imaovjerojatno najveću ulogu u razvoju region-alne hrvatske književnosti u Vojvodini udrugoj polovici XX. st., iako je bilo raz-doblja u kojima je bio manje naklonjenmjesnim hrvatskim piscima, osobito nakonsloma Hrvatskog proljeća u Subotici tepotkraj 1980-ih i početkom 1990-ih.Slično drugim časopisima, i Rukovet jepromijenila više nakladnika, urednika,uređivačku i jezičnu politiku, politikuupravljanja, opseg, nakladu, format, vizu-alni identitet…

Prva hrvatska tiskovina u Vojvodininakon Drugoga svjetskog rata pojavljujese u okviru Katoličke crkve. Bio je to listBačko klasje (1978.), koji su izdavalihrvatski svećenici Subotičke biskupije. Ušesnaest godišta izašlo je 78 brojeva, ukojima su redovito objavljivani napisi okulturnoj baštini bunjevačkih i šokačkihHrvata, a izdano je i desetak dodataka omanje poznatim književnicima (npr. Bram-ko Jegić), pučkim stvaraocima i pjesnici-ma (npr. Matija Dulić) te narodnim običa-jima (npr. o Božiću). Druga se takvatiskovina pojavila nakon raspada zajed-

ničke države – subotički dvotjednik Žig(1994.-2001.), koji je, osim redovitihkraćih književnih, a katkad i znanstvenihsadržaja, objavio i dva priloga pod nazi-vom Dodatak za znanost, kulturu i umjet-nost (br. 50, 1996., i br. 60, 1996.), što ihje uredio Vojislav Sekelj.

Prvi samostalni časopis pojavio se teknakon završetka rata u Hrvatskoj – nakonpedesetogodišnje stanke obnovljeno jeKlasje naših ravni, časopis za »književ-nost, umjetnost i znanost«. U početku muje nakladnik bila HRID, a ubrzo subotičkiogranak Matice hrvatske. Mijenjao jedinamiku izlaženja (dva broja na godinu,jedan broj, a danas je mjesečnik koji seobjavljuje u četiri sveska) i urednike (BelaGabrić, Viktorija Grunčić, Lazar Merko-vić). Kvaliteta sadržaja pojedinih brojevabila je nejednaka – u početku se uredni-štvo često nije ravnalo strožim estetskim iznanstvenim kriterijima u objavljivanjuradova, što je rezultiralo izostankomsuradnje najvažnijih književnih i znan-stvenih stvaralaca, no to se promijenilo2002. Osim što se objavljuju različitiknjiževni prilozi, u časopisu su kratko vri-jeme i u znatno manjem omjeru bili zastu-pljeni i znanstveni radovi posvećeni povi-jesnim, društvenim i filozofijskim temama.Časopisi Hrvata u Madžarskoj. Prvičasopis pojavio se 1975., kad je Ma-

27

ČASOPIS

Klasje naših ravni, novi tečaj, br. 1,Subotica, 1996.

džarsko etnografsko društvo pokrenuločasopis Etnografija Južnih Slavena uMađarskoj. Do 1993. godine objavljeno jedeset svezaka tog časopisa. Zahvaljujućiveliku broju znanstvenih studija s područ-ja etnografije, objavljenih pretežito nahrvatskome, a manjim dijelom i na srps-kome i slovenskome, časopis je postaopoznat diljem Madžarske. Glavni urednicibili su Iván Balassa i Zoltán Újváry, aurednici Marko Dekić, Marija Kiš, MarinMandić, Živko Mandić i Đuro Franković.Nakon raspada Jugoslavije i Demokrat-skog saveza Južnih Slavena u Madžarskoj,Madžarsko etnografsko društvo od 1994.izdaje časopis Etnografija Hrvata uMađarskoj, čiji je urednik Đuro Fran-ković, a urednik serije Ernest Eperjessy.Dosad je objavljeno jedanaest sadržajnobogatih brojeva.

Demokratski savez Južnih Slavena uMadžarskoj pokrenuo je 1979. časopis zapovijest Iz naše prošlosti, čiji su uredniciMarin Mandić i Mišo Mandić. Izlazio jejedanput na godinu, a objavljena su tribroja. Godine 1982. uređivački odbor kojisu činili Mijo Karagić, Marko Marković(odgovorni urednik), Petar Milošević,Predrag Stepanović, Đuro Šarkić (grafičkaoprema), Stojan Vujičić (predsjednik)počeo je izdavati Neven, književni prilogtjednika Narodne novine, i do 1988.objavljeno je 14 brojeva.

Institut za pedagogiju županije Baranje1984. godine pokrenuo je polugodišnjičasopis za metodička pitanja Naša škola,koji se bavi ne samo školstvom, njegovompoviješću, metodikom nastave književno-sti i gramatike nego i folklornim nasli-jeđem Hrvata i Srba u Madžarskoj(pripovijetke, epske pjesme i balade). Udva navrata podnaslov časopisa bio jeBaranjski biseri. Uređivački odbor činilisu Ernest Barić, Stjepan Blažetin i MilePreradović, odgovorna je urednica je bilaKallós Miklósné, a izlazio je do 1998. Uizdanju Demokratskog saveza JužnihSlavena u Madžarskoj 1986. izašao jegodišnjak Naši radovi radi objavljivanjarazličitih studija s područja narodnog živ-ota i znanosti. Objavljena su samo dva

broja. Prvi je sastavio Ivan Mokuter (ono-mastička istraživanja), drugi Dušan Pavlov(povijesne teme), a uredio ih je MijoKaragić. Godine 1989. u izdanju Društvahrvatskih, srpskih i slovenskih književnikau Madžarskoj objavljen je časopis zaknjiževnost Glas. Iste i iduće godineobjavljen je još jedan dvobroj, nakon čegase časopis ugasio. Urednik je također MijoKaragić.

Hrvatski intelektualci i pisci uMadžarskoj pokrenuli su 1996. tromje-sečni časopis za književnost i kulturu Riječu nakladi Slovenika Bt. u Budimpešti.Uređivali su ga Matilda Bölcs, StjepanBlažetin, Ladislav Gujaš, Šandor Horvat,Stjepan Lukač i Dinko Šokčević. Zbogfinancijskih teškoća prestao je izlaziti1999., a objavljeno je devet brojeva.Ulogu Riječi nastavljaju Pogledi, časopisza kulturu i društvena pitanja Hrvata uMadžarskoj, što su ga 2000. pokrenuliHrvatska državna samouprava, Hrvatskasamouprava grada Budimpešte i SavezHrvata u Madžarskoj. U početku je ured-nik Đuro Franković, a 2004. Hrvatskadržavna samouprava njegovo je uređiva-nje povjerila Hrvatskomu znanstvenomzavodu iz Pečuha. God. 2006. tiskan je 8.broj, koji su uredili Stjepan Blažetin iDinko Šokčević.

28

ČASOPIS

Pogledi, 3,Budimpešta – Pečuh, 2003.

Od 1998. kulturni život Hrvata uMadžarskoj obogaćen je Hrvatskimznanstvenim zbornikom, časopisom Hrvat-skoga znanstvenog zavoda. Okuplja okosebe znanstvenike iz cijele Madžarske, aotvoren je i inozemnim istraživačima,kroatistima. Glavni mu je urednik ErnestBarić, a urednici Janja Prodan, ŽivkoMandić i Đuro Franković. Dosad su objav-ljena četiri broja.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); I. Kujundžić, Bunje-vačko-šokačka bibliografija, Rad JAZU, 355,Zagreb, 1969; Enciklopedija Jugoslavije, 3,Zagreb, 1984; I. Szentgyörgyi, N. Bašić Palković,E. Bažant, Bibliografija Mije Mandića, Subotica,1987; L. Merković, Bibliografija časopisa»Rukovet« maj 1955 – april 1990, Rukovet, 5,Subotica, 1990; I. Szentgyörgyi, E. Bažant,Subotička bibliografija 1870-1918, II, Subotica,1993; A. Sekulić, Hrvatska preporodna književ-nost u ugarskom Podunavlju do 1918., Zagreb,1994; J. Buljovčić, Obljetnica Bunjevačkih išokačkih novina, Žig, br. 20-33, Subotica, 1995;M. Miković, Isprekidani kontinuitet subotičkihknjiževnih listova i časopisa, Rukovet, 7-8-9,Subotica, 1995; A. Sekulić, Književnost podunav-skih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996;Hrvatski leksikon, 1, Zagreb, 1996; V. Sekelj,Promašaj u startu, Žig, br. 66, Subotica 1997; B.Gabrić, Je li ‘Kasje naših ravni’ ‘promašaj u star-tu’, Žig, br. 67, Subotica 1997; S. Blažetin,Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. dodanas, Osijek, 1998; M. Mandić (ur.), Ivan Petreš.

Sabrana djela, Budimpešta, 1999; V. Brešić,Čitanje časopisa, Zagreb, 2005; T. Žigmanov,Bibliografija Hrvata u Vojvodini (1990.-2002.).Prinosi, Pula, 2005.

T. Žigmanov i Ž. Mandić

ČAST, u bačkih Bunjevaca naziv za svad-bu, koji se upotrebljava pri pozivanjugostiju – gosti se »zovu u čast« odnosnoodlazi se kod drugoga »u čast«. Običaj jebio da »u čast« poziva »svatovski časnik«,tj. »mastalundžija«, ponegdje »čauš« i dr.Tradicionalni bunjevački svatovski običajibili su veoma brojni i raznovrsni.

A. Stantić

ČATALIJA (madž. Csátalja), selo ujugozapadnom dijelu Bačko-kiškunskežupanije, 12 km južno od Baje, 1735 st.(2001.). Jezikoslovci joj ime izvode izturske riječi atalli, »račvast«.Južnoslavenski su doseljenici selopreimenovali u Čatalija, a od tog je imenanastalo i madžarsko službeno Csátalja, kojese u ma-džarskome pučkom etimologijomkatkad tumači kao »mjesto ispod Csáte«.Nekadašnja službena imena: Csatallya1543., Csatalja 1659, Csátalya 1701., Csa-talia 1733., Csatália 1743., Csatalya 1777.,Csatália 1828., Csátalja 1898.

God. 1543. spominje se kao selo kojeje Kalačkoj nadbiskupiji platilo 43 forintei jedan par čizama crkvene desetine, štosvjedoči da je bila riječ o važnijem naselju.God. 1659. pripala je posjedu NikoleMilojkovića. Kao hrvatsko naselje zabi-lježena je 1712. Tih godina »pustaru Čatal-iju« obrađuju stanovnici Berega (današ-njega Bačkog Brega). Nijemcima jenapučena već 1724. Samostalnom župompostala je 1735. (prije je bila bajskompodružnicom); a podružnice su joj do 1751.bile Baračka i Monoštor (madž. Bátmo-nostor) te Dautovo do 1776. God. 1767.pretežito je njemačko selo s malobrojnimhrvatskim življem. Sve do prisilnog iselja-vanja Nijemaca 1946. bila je većinsko nje-mačko selo, a danas je naseljavaju pre-težno Sikuljci podrijetlom iz Bukovine. Udječjem vrtiću i osnovnoj školi danas seuči njemački jezik.

29

ČATALIJA

Hrvatski znanstveni zbornik, 1,Pečuh, 2000.

Lit.: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796; I. Antunović, Razprava o podunavskih ipotisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narod-nom, vjerskom, umnom, gradjanskom i gospo-

darskom, Beč, 1882; Gy. Dudás, Bács-Bodrogvármegye egyetemes monografiája, I-II, Zombor,1896; I. Ivanić, Istorijsko-etnografska rasprava:Bunjevci i Šokci u Bačkoj, Baranji i Lici, Beograd,1899; J. Rapcsányi, Magyar városok monográfiá-ja, Baja és Bács-Bodrog vármegye községei, Bu-dapest, 1934; L. Kiss, Földrajzi nevek etimológiaiszótára, Budapest, 1980.

Ž. Mandić

ČATALINAC, Matija (Kolut, 6. XI.1878. – Bereg, 19. II. 1929.), svećenik,novinski urednik. U Kalači je 1899. za-vršio gimnaziju, a 1903. i studij bogoslov-lja te je zaređen za svećenika. Bio jenajprije kapelan u Čonoplji do 1905., azatim u Subotici u svim trima ondašnjimcrkvama. Tijekom službovanja u Suboticiod 1911. do 1913. bio je odgovorni ured-nik Naših novina, službenoga glasila Ze-maljske kršćansko-socijalne stranke, kojesu na hrvatskome izlazile u Subotici1907.-18. Nakon toga bio je kapelan i vje-roučitelj u Novom Sadu, a od 1919. župniku Beregu, zavičaju njegovih roditelja. Sdrugim agilnim hrvatskim svećenicima (L.Budanović, B. Rajić, I. Evetović, F. Piju-ković) radio je na oživljavanju narodnesvijesti među slavenskim katoličkim sta-novništvom u vrijeme raspada Austro-Ugarske 1919., a kad je međunarodna ko-

misija na terenu rješavala sporna pitanjarazgraničenja, u Riđici je 1922. orga-nizirao skup nekoliko stotina Šokaca kakobi se manifestirala njihova volja da San-tovo, Gara i Kaćmar pripadnu KraljeviniSHS. Za župnikovanja u Beregu, kaonasljednik Lajče Budanovića u ovoj župi,nastavio je nacionalnu i duhovnu obnovuovoga sela i potaknuo mnoge mlade naškolovanje.Lit.: Naši pokojnici, Subotička Danica ili bunje-vačko-šokački kalendar (sa slikama) za redovnugodinu 1930., Subotica, b. g.; M. Radičev,Zaboravljena desetgodišnjica (Matija Čatalinac),Subotička Danica ili bunjevačko-šokački kalendar(sa slikama) za redovnu godinu 1941., Subotica,b. g.; M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkihi šokačkih Hrvata (rukopis); A. Kuntić, Iz istorijebačkih Bunjevaca, Spomenik SANU, CXXXII,Odeljenje istorijskih nauka 8, Beograd, 1991;Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb, 1993; A.Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX.stoljeću, Zagrebu, 1996.

S. Bačić

ČATALINAC, Oliva (Santovo, 15. VIII.1892. – Santovo, 5. IV. 1983.), kulturnadjelatnica. Kći Adama i Marte, rođ.Horvat. Osnovnu je školu završila u San-tovu, a nakon mature u gimnaziji u Ka-lači, pripravlja se za zvanje časne sestre.No, zbog narušena zdravlja vratila se urodno selo, gdje se posvetila crkvenomživotu: organizirala je trodnevnice, vodilahodočašća na Jud, bajsku Vodicu i u sla-vonski Bili Aljmaš, a vodila je i »dalardu«,tj. crkveni pjevački zbor. Zahvaljujućinjoj, u katoličku se vjeru vratilo više osobakoje su 1899. u Santovu prešle na pra-voslavlje. S pučkoškolcima je redovitopripremala igrokaze duhovne tematike.Surađujući s dr. Mišom Jelićem, tijekom1920-ih i 1930-ih godina prošlog stoljećaoko sebe je okupila santovačku hrvatskumladež, s kojom je na pozornicu postav-ljala niz kazališnih komada. Najčešće suprikazivani komadi Ivana Petreša teonodobnih poznatih madžarskih dramskihpisaca, čija je djela i sama prevodila. Bilaje i širiteljica hrvatske pisane riječi, naposesvezaka Pučke knjižnice Društva svetogJeronima iz Zagreba.

Ž. Mandić

30

ČATALIJA

Čatalija(Csátalja)

ČATALINSKI PUT, neasfaltirana »ljet-na« cesta (»litnji put«) na području Som-bora. Povezuje Sombor i selo Čataliju ublizini Baje, po kojoj je i dobila ime.Počinje kod željezničke postaje Strilić,odvaja se udesno od bezdanske ceste, pro-lazi pokraj Srednje poljoprivredne škole uSomboru (nekadašnji salaš veleposjednikaSimeona-Ćire Falzione) i odatle se protežena sjever u smjeru Rastine i Čatalije, za-obilazeći pritom Gakovo sa zapadnestrane. Prvih 6 kilometara od Sombora, svedo Gakova, duž te su ceste uglavnom nase-ljeni bunjevački Hrvati. Uz Čatalinski suput tako salaše u različitim razdobljimaimale porodice Stolišić, Raič, Džinić,Paštrović, Firanj, Benčić, Peštalić, Čuvar-dić i Kukuruzar, a vjerojatno i druge, ali sespomen na njih nije sačuvao. Ovom su secestom Somborci često koristili kad suodlazili u Baju, te kasnije sve do poloviceXX. st. dok su bile razvijene stočne trž-nice. Danas se njime uglavnom koristepoljodjelci u ljetnim mjesecima, dok je zi-mi teško prohodan.Lit.: M. Beljanski, Pangare, Gospin sokak, Čutka,Šikara, Strilić, Mali Beč i Čatalinski put, Sombor,1973.

M. Bara

ČAUŠ (tur. çavuş: vođa ili zabavljač sva-tova), svatovski časnik, pretežito uBunjevaca u Bajskom trokutu te u XIX. st.oko Budimpešte, ujedno i u nekih bačkihŠokaca (Monoštor, Bereg). Zastupljen je iu svatovskim običajima u u Slavoniji,Bosni, sjevernoj i srednjoj Dalmaciji iHercegovini, na Pelješcu, u nekih pri-morsko-ličkih Bunjevaca te u Šokaca iSrba u Madžarskoj, Bačkoj i Srijemu.

U svadbenim običajima najčešća mu jeuloga veseljaka i šaljivca, no ujedno je po-zivao u svatove (osobito u bačkih Šokaca ičavoljskih Bunjevaca), a ponegdje je bio istarješina svatova. Najčešće je to biomladoženjin neoženjeni prijatelj, katkadrođak, a rjeđe i brat. Zbog važnosti uloge usvatovima pazilo se tko će se uzeti za čau-ša – morao je biti uzoran, dosjetljiv, velikveseljak, dobar pjevač, plesač i sl. U ne-kim šokačkim mjestima u Bačkoj ima ne-

koliko čauša u jednim svatovima. Čaušuvijek nosi atribute, npr. kod Bunjevacanosi ukrašenu batinu i čuturu s vinom, akod bačkih Šokaca čutura s vinom okićenaje ruzmarinom i cvijećem, ima još i ukra-šenu kandžiju i šešir itd.Lit.: M. Černelić, Uloga i nazivi odabranih svato-va u Bunjevaca, Zagreb, 1991; A. Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991; M. Bosić, Ženidbeni običa-ji Šokaca Hrvata u Bačkoj, Novi Sad, 1992.

P. Skenderović

ČAVOLJ (madž. Csávoly), 1. selo ujužnom dijelu Bačko-kiškunske županije,15 km istočno od Baje; 2161 st. (2001.).Nekadašnja imena: Chayol-Thayal 1198.,Chayol 1375., Cavogl (»ex Cavoglia«) 1717.,Csavolj 1733., Chavol 1737. Ime mu jevjerojatno izvedeno iz slavenskoga osob-nog imena Čachl.

God. 1580.-82. bilježi se kao selo s 22,a desetak godina poslije s 27 kuća, nakončega je više puta uništavano. God. 1676.spominju se »siromašni čavoljski rackikmetovi«, a nakon dvije godine Čavolj sespominje kao pustara. Kao hrvatsko nase-lje zabilježen je 1711., a 1726. opet kaonenaseljena pustara u posjedu MarkaCzobora, koju su obrađivali Pandurci,stanovnici nekadašnjega sela kod Baje.Oko 1730. Ivan Radić, Czoborov zakupac,prisilio je više bajskih hrvatskih obitelji dase nastane na tada nenastanjenoj pustariČavolju. Nakon toga 1734. zabilježeno je26 hrvatskih poreznih obveznika, a iz tegodine potječe i prvi čavoljski pečat. God.1736. ovdje obitava već 511 Hrvata. Napoticaj kalačkih biskupa 1747. /48. i 1782.doseljavaju se Nijemci. Samostalnom ježupom postao 1748. (prije je bio bajskompodružnicom). Podružnice su mu do 1783.Matević i Sentivan. Zbog previsokih po-reza 1764. mnogi se ovdašnji Hrvati sele uu Suboticu. God 1768. još se spominje kao»ilirsko«, tj. hrvatsko, a potkraj XVIII. st.kao pretežito hrvatsko selo kojemu jevlastelin kalački biskup. Radi uređenjamjesnih agrarnih odnosa 1770. donesen jeUrbar za Čavolj, koji je izdan i nahrvatskom jeziku. Barokna župna crkva,posvećena Preobraženju Isusovu, podig-

31

ČAVOLJ

nuta je 1783., a proširena 1888. Po po-pisu iz 1828. ima 140 njemačkih, 70 hrvat-skih, 30 madžarskih i 3 slovačke obitelji.God. 1851. za Fényesa je njemačko-dal-matinsko selo. U Prvome svjetskom ratuod 240 čavoljskih vojnika poginulo ih je138. Prema potsdamskom rješenju 1947.većina čavoljskih Nijemaca preseljena je uNjemačku, a na njihovo su mjesto nase-ljeni Madžari iz Slovačke. Od 1949., a na-pose od 1960. do 1990., stanovništvo radiuglavnom u poljoprivrednim zadrugama.

Brojnost hrvatskog stanovništva odkraja XIX. st. kretala se ovako: 1890. –555 (ukupan broj st. 3113), 1910. – 510(ukupno 3007 st.), 1941. – 472 (ukupan brojst. 4705), 1945. – 580, 1960. – 492 (ukup-no st. 3187), 1980. – 238 (ukupan broj st.2364). Pod ravnanjem Miše Mandića1970-ih godina čavoljska osnovna škola jeslovila kao »uzorna škola« (madž.mintaiskola), jer se u njoj odvijao istaknu-ti odgojno-obrazovni rad. Pod njegovomupravom tada je utemeljen i diljemMadžarske poznati čavoljski Seoski muzej(Falumúzeum). Nastava hrvatskog jezika umjesnoj školi ukinuta je 1990. Hrvatskamanjinska samouprava u selu djeluje od1991. U Čavolju je rođen stolnobiogradskibiskup Nikola Milašin (1736.-1811.).

2. pustara sjeverno od Subotice premagranici s Madžarskom, uz prugu Subotica-Kelebija. Južni dijelovi, pretežito nasta-njeni madžarskim stanovništvom, podvoćnjacima su i vinogradima, dok su sje-verni dijelovi pod šumom. Prevladavapijesak, dio je Subotičke pješčare. Nijeposebno upravno područje.

Lit.: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796; E. Fényes, Magyarország geographiaiszótára, Pest, 1851; I. Antunović, Razprava opodunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih upogledu narodnom, vjerskom, umnom, gradjan-skom i gospodarskom, Beč, 1882; J. Rapcsányi,Magyar városok monográfiája, Baja és Bács-Bodrog vármegye községei, Budapest, 1934; A.Hegedűs, Patachich Gábor kalocsai érsek élete ésrestaurációs tevékenysége. Laurea értekezés,Kalocsa, 1954; M. Mándics: Fejezetek Csávolyközség krónikájából 1944-1964, Csávoly, 1969;A. Zorn, A katolikus népoktatás helyzete a kalo-csai érsekség területén a Canonica Visitatióktükrében, 17111848, u: Bács-Kiskun Megye Múlt-jából, V. Kecskemét, 1983; M. Mandić: Iz osam-stoljetne kronike Čavolja (Prošlost i sadašnjostjednog narodnosnog sela), Budimpešta, 1984; A.Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994.

Ž. Mandić i S. Stantić

ČELIKOVIĆ, Katarina, rođ. Plemenčić(Varaždin, 1. III. 1960.), bibliografkinja,publicistica, kulturna djelatnica. Osnovnui srednju školu završila je u Varaždinu, a1983. na Filozofskom fakultetu Sveučilištau Zagrebu diplomirala je komparativnuknjiževnost i rusistiku. Od 1986. radi usubotičkoj Gradskoj knjižnici kao bib-liotekar-informator na stručnoj obradiknjiga i na odjelu bibliografije.

Sudjelovala je u pokretanju i u radunekoliko subotičkih hrvatskih institucija:katoličkog mjesečnika Zvonik 1994., ukojem je od početka lektorica, novinarka ijedna od urednika, Hrvatskoga akadem-skog društva 1998., u kojem od osnutkaobavlja dužnost tajnice, a 2002. potaknulaje osnivanje Hrvatskog društva za pomoćučenicima Bela Gabrić i Hrvatske čitao-nice. U sklopu Hrvatske čitaonice pokrenu-la je nekoliko manifestacija kojima jesvrha očuvanje i razvijanje hrvatskog jezi-ka (Dane Balinta Vujkova, Pokrajinskusmotru recitatora na hrvatskom jeziku iSusrete vojvođanskih pučkih pjesnika Liranaiva) te nakladničku djelatnost (knjige,zvučna edicija s narodnim pripovijetkamai edicija Slikovnice). Lektorica je i jednaod urednika u kalendaru Subotička Da-nica, a sudjeluje i u nakladništvu Kato-ličkog instituta za kulturu, povijest iduhovnost Ivan Antunović, u kojem je pro-

32

ČAVOLJ

Čavolj (Csávoly) u Madžarskoj

čelnica Bunjevačko-šokačke knjižniceIvan Kujundžić od 1999.

God. 1997., skupa sa suprugomErvinom, dobila je Antušovu nagradu zadoprinos kulturi bačkih Hrvata-Bunjevacaza rad u mjesečniku Zvonik, a za orga-niziranje Dana Balinta Vujkova Kulturno-prosvjetna zajednica Općine Suboticadodijelila joj je 2005. posebno priznanjeDr. Ferenc Bodrogváry.Djelo: Subotička bibliografija 1918-1944, sv. III/1(suautori G. Kiss i E. Bažant), Subotica, 2003.

T. Žigmanov

ČENAD (madž. Érsekcsanád), selo ujugozapadnom dijelu Bačko-kiškunskežupanije, 13 km sjeverno od Baje; 2945 st.(2001.). Prvotno se nalazilo 5 km zapadnood današnjeg sela, na obali Dunava. Premaarheološkim nalazima postoji već u XI. st.Od XIV. st. u posjedu je Kalačke nad-biskupije; a odatle potječe i njegovo ma-džarsko službeno ime Érsekcsanád (madž.érsek, »nadbiskup«), koje je dobio 1898.Prijašnja službena imena: Chanad 1391.,Csanád 1828. Ime naselja izvedeno je odosobnog imena Csanád. Fancažani, naj-bliži susjedi, zovu ga Čenad, ostali bunje-vački Hrvati Čanad, a Santovci Čanada.

God. 1391. zabilježen je kao selo,1543. Kalačkoj nadbiskupiji plaća 5 forin-ta crkvene desetine. Za turske dominacije1560. stanovnici su mu bili ratari koji suobrađivali i obližnje »pustare«, majure.God. 1580. imalo je 39 kuća. Na prijelazuiz XVI. u XVII. st. stanovnici su prešli nareformatsku vjeroispovijed. God. 1686.opustjelo selo ponovno je napučeno 1689.,među ostalim i Hrvatima. God. 1703. ima-lo je 23 porezna obveznika. Popis iz 1715.bilježi 4 hrvatske, a onaj pet godina posli-je 3 hrvatske i 18 madžarskih obitelji. God.1744. popisan je 81 obiteljski starješina, a1784. ima 1222 stanovnika. Potkraj XVIII.st. spominje se kao madžarsko mjesto. Sta-novništvo mu se tada bavilo uglavnomribolovom i stočarstvom, napose uzgojemkonja i rogate stoke. Zbog čestih poplavavlasti su 1806., unatoč protivljenju stanov-nika, selo premjestile na sadašnje mjesto.

U to doba Kalačka biskupija ovamo nase-ljava katoličke seljake, među njima iHrvate. God. 1819. u selu je već 260 kuća.Dotadašnja čikuzdanska filijala samostal-nom župom postaje 1839. Matične se knji-ge vode od 1799., a u njima se nalazi i 28hrvatskih prezimena. Od 1985 stanovnikana popisu iz 1881. godine svega je 8 osobahrvatske narodnosti. Hrvatski se jezik ov-dje zadržao do 1920-ih godina. Iz Peštan-sko-piliško-šoltsko-kiškunske županije se-lo je izdvojeno 1944. i priključeno Bačko-bodroškoj županiji, a od 1950. postajedijelom tad osnovane Bačko-kiškunskežupanije. O hrvatskoj nazočnosti u pro-šlosti govore i hrvatska imena česticaovdašnjih polja: Karašovica, Kiselica,Turčikova, Kalonica, Perošić, Borić, Malabusija, Ivanac, Patonica, Veranka, Trnje,Krčavina, Bižan.

Lit.: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796; D. Csánki, Magyarország történelmi földraj-za a Hunyadiak korában, Budapest, 18901913;Gy. Dudás, Bács-Bodrog vármegye egyetemesmonografiája, I-II, Zombor, 1896; J. Rapcsányi,Magyar városok monográfiája. Baja és Bács-Bodrog vármegye községei, Budapest, 1934.

Ž. Mandić

ČEPELSIGETI, Marija (Čepelsigeti-Zorinac, Zorinac) (Tukulja, 16. V. 1926.– Tukulja, 9. I. 2006.), pedagoginja, odgo-

33

ČEPELSIGETI

Čenad (Érsekcsanád)

jiteljica, ravnateljica hrvatsko-srpskogaučeničkog doma u Budimpešti. Rođenoprezime Zorinac otac joj je bio prisiljenpomadžariti. Poslije rata, nakon što je za-vršila tromjesečni učiteljski tečaj u Peču-hu, povjereno joj je organiziranje školskenastave na hrvatskom jeziku u baranjskomŠarošu (madž. Magyarsarlós). Godine 1952.preuzela je dužnost ravnateljice hrvatskeškole u Pečuhu, ali je već u kolovozu istegodine njezin rad prekinut. Na temeljulažne optužbe da je jugoslavenski špijunuhićena je i osuđena na tri godine zatvora.Kaznu je izdržala u zatvorima u Pečuhu,Budimpešti i Kalači. Zaposlila se dvije go-dine nakon odsluženja kazne, najprije kaoodgojiteljica u Malome učeničkom domuna budimpeštanskom Trgu ruža, a 1961.imenovana je ravnateljicom hrvatsko-srp-skoga učeničkog doma u Munkácsyjevojulici u Budimpešti. Na toj je dužnosti osta-la do umirovljenja 1990. Za rad u prosvjetii kulturno djelovanje dodijeljena su jojsljedeća priznanja: Istaknuti prosvjetniradnik 1971., Za socijalističku kulturu 1976.,Orden rada srebrnog stupnja 1978.,Diploma Najdraži učitelj 1979., Spomen-plaketa za službu u prosvjeti 1990.,Nagrada za kulturu Grada Tukulje 2002.

Lit.: M. Mandić, Naša gimnazija, Budimpešta,1996; Hrvatski glasnik, br. 2/2006, Budimpešta.

Ž. Mandić

ČEPELJ (madž. Csepel), naselje na sje-vernom dijelu istoimenog otoka na Dunavujužno od Budimpešte, danas XXI. okruggrada Budimpešte. Ime mu znači »mladahrastova šuma«. Starodrevno je naselje(V.-IV. st. pr. Kr.). U ranome srednjemvijeku nastanjuju ga Rimljani, poslije Ava-ri. Kao kmetsko naselje spominje se 1138.

Hrvati ovdje stanuju već od sredineXVI. st., kad su im dušobrižnici bili bosan-ski franjevci. U XVII. st. ubraja se međuhrvatska naselja. Pri oslobađanju Budima1686. i za trajanja Rákóczyjeve borbe1703.-11. stanovništvo mu se razbježalo.Novi čepeljski veleposjednik princ EugenSavojski 1712. dopušta obnovu Čepelja,obećavši doseljenicima sedam besporez-nih godina. Od 1692. do 1745. filijala jebudimskih hrvatskih župa (ParochiaIllyricae Nationis Budae in aquatica exantiquo, odnosno Parochia AdministrationeDalmatica), a od 1745. do 1777. tukuljskežupe. God. 1717. u Čepelju je popisano 19kmetskih obitelji: 12 hrvatskih i 7 nje-mačkih. Hrvati, koji tvore 63% ovdašnjegpučanstva, u vlasništvu tada imaju 72%oranica. Seoski je knez Martin Lukašović,1728. pak Ivan Agić. Tadašnje je selo jošbliže sjevernom vrhu otoka; Nijemci živeu gornjem, a Hrvati u donjem dijelu nase-lja. U selu je 1734. izgrađena crkvaposvećena Maloj Gospi. Administrativnosamostalnim postaje 1742. Već 1752.Nijemci su brojnošću nadmašili Hrvate.Seoski čelnici – knezovi – biraju se naiz-mjenično, pri čemu je doknez uvijek drugenarodnosti od kneza. Samostalnom župompostaje 1788. Potkraj XVIII. st. spominjese kao njemačko-»racko« selo, stanovnicimu se bave poljodjelstvom i vinogradarstvom.

U selu je 1817. Hrvata bilo 38%, aNijemaca, čiji se broj s vremenom po-većao, 62%. Nakon što je kanonička vizitaodredila da hrvatska propovijed bude sva-ke 3. nedjelje »jer Hrvati razumiju njemač-ki, a Nijemci ne znaju hrvatski«, u crkvisu se očitovale narodnosne suprotnosti.Iako su čepe.ljski Hrvati 1828. tražili uči-telja koji zna i hrvatski, broj se Hrvata uselu nastavio smanjivati. Poslije poplave

34

ČEPELSIGETI

Marija Čepelsigeti

1838. naselje je premješteno na današnjemjesto. Broj stanovnika u XIX. st. kretaose ovako: 1839. – 650 Nijemaca, 150 Hrva-ta, svi su rimokatolici; 1882. – od 176 obi-telji samo je 35 hrvatskih; potkraj stoljeća,uz 1140 Nijemaca i 96 Madžara, ima 195Hrvata. U drugoj polovici XIX. i napose uprvoj polovici XX. st. Čepelj je izrastao ujedno od najvećih industrijskih središta uMadžarskoj. Budimpešti je priključen1950. Unatoč tomu što je hrvatski jezik izškole potisnut 1906., a iz crkve 1929., čepe-ljski su Hrvati narodnu posebnost očuvalirazmjerno dugo. Potkraj XX. st. preminulesu zadnje osobe koje su tečno govorilehrvatskom novoštokavskom ikavicom.

Lit.: J. Rupp, Buda-Pest és környékének helyrajzitörténete. Pest, 1868; Ö. Tokody (ur.), A mag-yarországi római és görögkatolikus papság

egyetemes névtára 1880. évre, Temesvár, 1880; I.Antunović, Razprava o podunavskih i potisanskihBunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjer-skom, umnom, gradjanskom i gospodarskom, Beč,1882; K. Pápai, A Csepel sziget és lakói, u:Földrajzi Közlemények, Budapest, 1890; S.Borovszky, Pest-Pilis-Solt-Kiskunvármegye mono-graphiája, I -II, Budapest, b. g.; L. Némethy, Apesti főtemplom története, Budapest, 1911; D.Schuler, Adatok a Tabán történetéhez és rendezé-séhez, Statisztikai Közlemények, 75, 4, Budapest,1934; A. Kubinyi, Csepel népessége a XVIII.században és a XIX. század első felében, Buda-pest, 1959; E. Joó, Tétény-Promontor, Budapest,1970; Ž. Mandić, Čepeljski Hrvati, Narodnikalendar, Budimpešta, 1986.

Ž. Mandić

ČERNELIĆ, Milana (Osijek, 11. VIII.1954.), etnologinja, sveučilišna profesori-ca. Djetinjstvo i ranu mladost provela je uBezdanu, a gimnaziju je pohađala uSomboru. Studij etnologije i engleskogjezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebuzavršila je 1980. God. 1988. obranila jemagistarski radnju Tradicije svatovskihčasti, njihovi nazivi i uloge, s osobitim ob-zirom na pojavu i uloge staćela, a 1997. idisertaciju Odabrane pojave iz svadbenihobičaja bunjevačkih Hrvata kao izvor zaproučavanje njihove etnogeneze. Na Od-sjeku za etnologiju na Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu od 1980. radila je najprijekao stručna suradnica, a od 1989. kao asi-stentica. Danas je predstojnica Katedre zanacionalnu etnologiju.

Područje njezina znanstvenog interesaobuhvaća pojave iz duhovne i društvenekulture: svadbene običaje, život u zadruga-ma, probleme etničkih skupina, naposeone vezane uz hrvatsku etničku skupinuBunjevaca te pitanja njihove etnogeneze inačina oblikovanja njihova kulturnoga ietničkog identiteta. Objavila je dvijeknjige i više od četrdeset stručnih i znan-stvenih radova u hrvatskim (Studia ethno-logica Croatica, Migracijske teme, Etno-loška tribina, Senjski zbornik) i stranimčasopisima (Etnografija Hrvata u Mađar-skoj, Acta ethnographica Hungarica, Praceetnograficzne, Folklór és traditió, Ethno-graphia) te u zbornicima radova. Kao izla-gač sudjelovala je na više međunarodnihznanstvenih skupova (Zagreb, Karlovac,

35

ČERNELIĆ

Čepelj – otok i istoimeno naseljena njegovom krajnjem sjeveru

Bratislava, Beč, Krakov, Budimpešta,Tata, Békéscsaba). Provodila je terenskaistraživanja u raznim krajevima Hrvatske(Slavonija, Lika, Primorje, Dalmacija) temeđu Hrvatima u Podunavlju (u Bačkoj iMadžarskoj). Koautorica je izložbe Iz baš-tine bačkih Hrvata-Bunjevaca, koja jeodržana u Etnografskome muzeju u Za-grebu početkom 1998. Sudjelovala je unekoliko znanstveno-istraživačkih pro-jekata u Hrvatskoj, a od 2002. voditeljicaje projekta Identitet i etnogeneza pri-morskih Bunjevaca. Članica je Hrvatskogaetnološkog društva, Matice hrvatske iDruštva vojvođanskih i podunavskih Hr-vata. Pripada krugu najplodnijih istra-živača etnologije bunjevačkih Hrvata.

Knjiga Uloge i nazivi odabranih svato-va u Bunjevaca nastala je na temelju nje-zina magistarskog rada. U njoj su prikazanipodaci o svatovskim časnicima u Bunje-vaca te su uspoređeni sa sličnim pojavamau drugim krajevima jugoistočne Europe,pri čemu je jedan od glavnih zaključaka dapodrijetlo nemalog dijela bunjevačkogasvadbenog ceremonijala valja tražiti u pred-slavenskome kulturnom sloju, koji je odi-grao važnu ulogu u genezi Bunjevaca. Udoktorskoj disertaciji zaključila je pak ka-ko su se počeci procesa etnogeneze Bu-njevaca mogli zbivati »negdje na jugo-istočnim dinarsko-jadranskim graničnim

područjima. Tu su se negdje prožimalivlaški i hrvatski […] kulturni elementi,koji su dali temelj nastajanju i oblikovanjuosebujne hrvatske skupine poznate podnazivom Bunjevci«. U knjizi Bunjevačkestudije, koja je sinteza njezinih dosadašn-jih glavnih znanstvenih preokupacija, urazmatranju znanstvenoga, ali i političkogproblema bunjevačke etnogeneze, u nedo-statku pisanih izvora, koristila se her-meneutičkim povijesnim pristupom (u nasnazivanim i kulturnopovijesnim). U njojsu, nakon odavna zastarjela i politički na-ručena djela Jovana Erdeljanovića iz1930., prvi put izneseni znanstveni rezul-tati proučavanja etnogeneze Bunjevaca setnološkog motrišta, bitno drukčiji odErdeljanovićevih.

Hrvatsku i stranu znanstvenu javnostupozoravala je na aktualni položaj i prob-leme hrvatske manjine u Bačkoj. U radovi-ma koji se odnose na tu problematikudokumentirano govori o promjenamaetničkog sastava stanovništva u Vojvodiniu XX. st. te bilježi i interpretira sve do-gađaje koji su na to utjecali. Osobito jezanima kako se to odrazilo na vojvođanskeHrvate, ne samo na razini Pokrajine, već ipo manjim zemljopisnim regijama, opći-nama i naseljima. U napisu o nastojanjimada se ospori hrvatstvo Bunjevaca u Bačkojizdvaja tri glavne struje u tim procesima:a) neutraliziranje hrvatstva Bunjevaca isti-canjem njihove posebnosti (oni su samoBunjevci), b) dopuštanje da mogu biti Srbii Hrvati, uz naglasak da je bitno da suJužni Slaveni, te c) ideju da Bunjevci nisuHrvati, već Srbi katoličke vjere.

Djela: Uloge i nazivi odabranih svatova uBunjevaca, Zagreb 1991; Bunjevačke studije,Zagreb, 2006.

Odabrani članci: Običaj plesa s nevjestom u svad-benim običajima Bunjevaca, Folklór és traditió, 5,Budapest 1988; O tragovima zadruge kodBunjevaca u južnoj Mađarskoj, Migracijske teme,6 (3), Zagreb, 1990; Role of the »starješina svato-va« among the Bunjevci, Studia ethnologica, 3,Zagreb, 1991; Na tragovima izvorištu osebujnogpostupka pri blagoslovu mladenaca upodunavskih Bunjevaca iz okolice Budimpešte,Studia ethnologica Croatica, 5, Zagreb, 1993;Ethnic Changes in Voivodina in the 20th Century

36

ČERNELIĆ

M. Černelić, Uloge i nazivi odabranihsvatova u Bunjevaca, Zagreb, 1991.

with special Reference to the Position of theCroats Bunjevci, u: Ethnocultural processes inCentral Europe in 20th Century, Bratislava, 1994;Nastojanja da se bačkim Bunjevcima ospori pri-padnost hrvatskom narodu, Studia ethnologicaCroatica, 6, Zagreb, 1994; A Budapest környéki,Duna menti Bunyevácok lakodalmi áldásanyomában, Ethnographia, 105 (2), Budapest,1994; Attempts to deny the Bunjevci of Bačka(Vojvodina) the Right to Belong to the CroatNation, Acta ethnographica Hungarica, 42 (1-2),Budapest, 1997; O životu na salašu, u: Iz baštinebačkih Hrvata – Bunjevaca, Katalog izložbe,Etnografski muzej u Zagrebu, 1998; O nekimvažnijim običajima bačkih Hrvata – Bunjevaca, u:Iz baštine bačkih Hrvata – Bunjevaca, Katalogizložbe, Etnografski muzej u Zagrebu, 1998;Comparable Occurences in Wedding Customs ofthe Bunjevci and the Romance LanguageSpeaking Inhabitants of the Balkan Peninsula,Studia ethnologica Croatica, 7-8, Zagreb, 1995-1996 [1999]; Kolač/kruh u obredu prstenovanja iblagoslova mladenaca u Bunjevaca iz okoliceBudimpešte, Etnografija Hrvata u Mađarskoj, 7,Budapest, 2000; Prvi rezultati istraživanja tradicij-ske kulture primorskih Bunjevaca, Senjski zbor-nik, 27, Senj, 2000; Über das Recht, ein Kroate zusein. Zu den Versuchen, den Bunjevci aus derBačka die Zugehörtigkeit zum kroatischen volkabzusprechen, u: Kroatische Volkskunde/Ethnologie inden Neunzigern, Wien, 2001; Povezanost životana salašu i u gradu u bačkih Bunjevaca, Etnološkatribina, 25, Zagreb, 2002; Istraživanje tradicijskebaštine, identiteta i etnogeneze primorskih Bu-njevaca, Senjski zbornik, 30, Senj, 2003; TheLocal Community of the Ethnic Bunjevci inCroatia: Developing Cultural Identity. u: Times,Places, Passages. Ethnologiacal Approaches inthe New Millenium. 7th SIEF Conference SelectedPapers, 23-28 April 2001, Budapest, 2004;Specifičan način darivanja nevjeste u bunje-vačkim svadbenim običajima, Etnografija Hrvatau Mađarskoj, 12, Budimpešta, 2005; Pristupi istra-živanju bunjevačkih identiteta, Studia ethnologicaCroatica, 17, Zagreb, 2006.

Lit.: Milana Černelić, Etnološki tragovi bačkihBunjevaca [intervju], Hrvatska riječ, br. 76Subotica, 2004; T. Žigmanov, Bibliografska građaza povijest Hrvata u Vojvodini od 1990. do 2002.(knjige, zbornici, časopisi, listovi, članci, novin-ski napisi i interne publikacije), Ex Pannonia, br.8, Subotica, 2004.

T. Žigmanov

ČEVAPOVIĆ, Grgur (Csevapovich)(Bertelovci, 23. IV. 1786. – Budimpešta,21. IV. 1830.), franjevac, pisac, povjes-ničar, pravnik, provincijal. Pohađao je

gimnaziju u Požegi, a 8. XI. 1802. JosipJakošić primio ga je u Provinciju sv. IvanaKapistranskoga. Filozofiju je studirao kodGrge Peštalića na filozofskom učilištu uBaji 1803.-05., a zatim je ondje 1805.-07.i u Vukovaru 1807.-09. nastavio studijteologije. Na budimpeštanskom sveučiliš-tu 1806. postigao je doktorat filozofije, a1811. položio je profesorski ispit izteologije. U međuvremenu je 1809. postaosvećenikom. Predavao je filozofiju na učil-ištima u Slavonskom Brodu i Našicama1809.-11., a zatim teološke predmete nabogoslovnim školama u Mohaču 1811.-14.i Vukovaru 1814.-20. U Vukovaru je samogodinu dana bio gvardijan i župnik 1820./21., ali je u to vrijeme obnovio samostan.U dva je navrata 1821.-24. i 1827.-30. bioprovincijal te je tada boravio u Budimu.Predsjedao je redovitom kapitulu 1824. iizvanrednom kapitulu 1829. u Mohaču,kad su sudionici prihvatili nove uredbe oživotu i djelovanju u Provinciji, koje jepripravio s namjerom da članove svojepokrajinske zajednice oslobodi zasadakasnog jozefinizma. U Beču je 1824. sud-jelovao u pridruživanju četiriju austrijskihsamostana Provinciji sv. Ivana Kapistran-skoga i nakon tog događaja ondje je bioprvi gvardijan 1824.-27. Kao provincijalpreuzeo je brigu za objavljivanje Biblije uprijevodu Matije Petra Katančića. Sudje-lovao je na pokrajinskoj crkvenoj sinodi1822. u Požunu i branio pravo franjevacana njihovo shvaćanje redovničkog siro-maštva. U rukopisu je ostavio iscrpnupovijest tog događaja (prijepis je u ArhivuHrvatske franjevačke provincije u Zagre-bu), no taj je dokument o stanju Crkve tevjerskom i moralnom životu katolika udoba kasnog jozefinizma u Madžarskoj ikontinentalnoj Hrvatskoj do danas neis-tražen. Sastavio je i danas izgubljenu povi-jest hrvatskog naroda, a uspio je objavitidvije knjige o Provinciji sv. Ivana Kapi-stranskoga. Raspravljao je o pravopisuhrvatskog jezika s Tomom Košćakom, atiskom je objavio dramu o Josipu Egipat-skome. U franjevačkom samostanu u Vuko-varu bila su i njegova dva spisa u rukopisu:Ethica christiana i Paedagogia sublimior.

37

ČEVAPOVIĆ

Bio je središnja ličnost Provincije sv.Ivana Kapistranskoga u prvoj poloviciXIX. st. i istodobno promicatelj hrvatskekulture u pretpreporodnom razdoblju me-đu Hrvatima u Slavoniji i Ugarskoj, na-stavljač kulturnog stvaralaštva na tom pro-storu u duhu katoličke obnove, i to usprkosonodobnoj uređenosti javnoga i crkvenogživota prema načelima jozefinizma. Svojuje knjižnicu ostavio samostanu u Vuko-varu.Djela: Assertiones ex theologia morali nec nonuniverso iure ecclesiastico, Budae, 1815; Josip,sin Jakoba patriarke, u narodnoj igri prikazan odučenika vukovarski, Budim, 1820; Synoptico-memorialis catalogus observantis MinorumProvinciae s. Ioannis a Capistrano, olim BosnaeArgentinae, Budae, 1823; Allocutiones capitu-lares… tempore capituli provincialis ann. 1824,Budae [1824]; Dolorem animo meo ex obitu…Alexandri Tomikovich, Essekini, 1829; Sermooccasione jubilaei sacredotalis… Antonii Scmidt,Budae [1829]; Statuta municipalia observantisMinorum Provinciae s. Ioannis a Capistrano, Bu-dae, 1829; Recensio observantis Minorum Pro-vinciae s. Ioannis a Capistrano, Budae, 1830.

Lit.: W. Krtsmery, Onomasticon… GregorioCsevapovich… oblatum, Budae [1830]; E. Ma-yerik, Elegia honorobis… G. Csevapovich,Eszekini [1830]; A. Scherzer, »Josip, sin Jakoba«od G. Čevapovića, Nastavni vjesnik, 14, Zagreb,1896; D. Grbor: G. Ćevapović u »Danici Ilirskoj«,

Ibidem, 15, 1897; J. Jelenić, Pravopisna raspravaizmeđu dra Tome Košćaka i dra fra Grge Ćevap-ovića, Zagreb, 1930; T. Matić, Prosvjetni iknjiževni rad u Slavoniji prije preporoda. Zagreb,1945; E. Berthold, Die Vereinigung der Fran-ziskanerklöster Niederösterreichs mit der Unga-rischen Kapistranerprovinz, u: Religiones paenin-sulae Balcanicae et proximi Orientis. Zbornik B.S. Pandžića, Bamberg, 1988; Zbornik radova o fraGrgi Čevapoviću, Osijek, 1991; F. E. Hoško,Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvat-skoj, Zagreb, 2002; isti, Franjevci u Slavoniji iPodunavlju u vremenu kasnog jozefinizma,Croatica Christiana periodica, 29, 55 (2005),Zagreb.

F. E. Hoško

ČESMIČKI, Ivan (Jan Panonije, JanPanonac, Ianus Pannonius) (?, 29. VIII.1434. – Medvedgrad kraj Zagreba, 30. XI.1472.), humanist, latinski pjesnik. Zem-ljopisno i rodoslovno podrijetlo prvoga ve-likoga latinskog pjesnika iz srednjeg dijelaugarskog Podunavlja i dalje je predmetživih rasprava u madžarskoj, hrvatskoj italijanskoj historiografiji. Po srednjovje-kovnoj Česmici u okolici Bjelovara u hi-storiografiji potkraj XIX. st. učvrstilo seprezime Česmički, no toj »zapadnoslavon-skoj« tezi, potaknuti novijim madžarskimistraživanjima, suprotstavljaju se i nekihrvatskih književni povjesničari, koji tvrdeda je Pannoniusovo rodno mjesto iščezloselo Kestence blizu ušća Drave u Dunav.Slavensko podrijetlo Česmičkoga ne do-vodi se u pitanje, no njegova je životnasudbina usko povezana s ugarskim plem-stvom i budimskim dvorom kralja MatijeKorvina (1458.-90.).

Najljepše godine svojeg života Česmič-ki je proveo u Italiji, gdje ga je na školo-vanje kao trinaestogodišnjeg dječakaposlao ujak Ivan Vitez od Sredne. Upravoje iskustvo kulturnog bogatstva i novogaznanstvenog duha talijanskih gradova pre-sudno utjecalo na njegovo stvaralaštvo.Školovao se u Ferrari kod glasovitoga Gu-arina i u Padovi, gdje je postao doktoromkanonskog prava. Nakon jedanaest talijan-skih godina vratio se u Ugarsku, gdje je, snepunih 26 godina, postao pečuškim bi-skupom. Iduće desetljeće proveo je na bu-dimskom dvoru te prateći kralja na vojnim

38

ČEVAPOVIĆ

Grgur Čevapović

pohodima. Godine 1469., skupa s IvanomThuzom, imenovan je slavonskim banom,no obojica su ubrzo smijenjena. Sudje-lovao je poslije toga u uroti skupine ve-likaša koji su, nezadovoljni Korvino-vom samovladom, ponudili prijestoljepoljskom kraljeviću Kazimiru. Urota nijeurodila plodom, a Česmički se u bijegu sk-lonio kod zagrebačkog biskupa na Medved-gradu. Ondje je i umro, a poslije je njego-vo tijelo preneseno u Pečuh i pokopano utamošnjoj katedrali.

Sam je Korvin 1483. dao nalog da seprikupe svi Pannoniusovi epigrami, jerpjesnik za života nije uspio tiskati svojetekstove. Razgranata rukopisna tradicija ivelik broj izdanja u XVI. st. u Beču,Bologni, Baselu i drugdje pokazuju da jeČesmički prerastao u kultnu figuru sred-njoeuropskoga književnog prostora. Tradi-cionalno se njegov opus dijeli na većepjesme u heksametrima, elegije, epigrame,prozne prijevode s grčkoga, govore i pi-sma. Osobitu pozornost pobuđuju elegije sautobiografskim sadržajem: tužaljka upovodu smrti majke Barbare, niz elegijanapisanih u napadaju bolesti, obraćanjevlastitoj duši. Među više od 400 epigramapretežu satirički i erotski, po uzoru na Mar-cijala. Na hrvatskom jeziku Česmičkidanas živi zahvaljujući prijevodima ve-likoga bosanskoga i hrvatskog pjesnikaNikole Šopa.Djela: Opera…, Basel 1555; Libri III poematum,elegiarum et epigrammatum, Budae, 1754;Pjesme i epigrami (latinski izvornik i hrvatski pri-jevod N. Šopa), Zagreb, 1951; Opera Latine etHungarice, Budapest, 1972.

Lit.: V. Vratović (ur.), Latinsko pjesništvo uHrvata: dvojezična antologija, Zagreb, 1997; J.Petričević (ur.), Izbor iz djela hrvatskih latinista,Zagreb 1999; Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb,2000; Podrijetlo Jana Panonija: novija istraživa-nja u mađarskoj historiografiji, Scrinia Slavonica,sv. 4, Slavonski Brod, 2004.

N. Ušumović

ČIČA, 1. starija muška osoba; 2. otac,glava obitelji, osobito u obiteljskojzadruzi. U svakodnevnome pučkom go-voru uz ime starijeg muškarca dodavan jepridjevak »č´a«, kratica od »čiča«. Taj jepridjevak očuvan i u naslovu komedije

Matije Poljakovića Č´a Bonina razgala,svojedobno jedne od najizvođenijih pred-stava u subotičkom kazalištu.

A. Stantić

ČIČAKULAŠA (čačikulaša), dječja igrau bačkih Bunjevaca. Igraju je najčešćedječaci osnovnoškolske dobi, koji se nat-ječu u dvije skupine od po 5-6 članova.Jedan od igrača oslonjen je leđima uz drvoili zid, dok drugi dječak stavlja svoju glavumeđu sklopljene ruke prvoga u visini pre-pona. Ostali članovi skupine stavljajuglavu među raširene noge prethodnogdječaka i drže se čvrsto za njegove noge,čineći tako neku vrstu mosta. Druga sku-pina dječaka iz zaleta skače raznožno naleđa onima koji su u mostu. Ako se mostslomi, tj. ako koji od dječaka iz mosta pok-lekne, nastavljaju skakati oni koji su i do-tad skakali. Ako tko iz skupine kojanaskakuje dodirne nogom tlo ili padne smosta, mijenjaju se uloge.

Lj. Vujković Lamić

ČIČERIĆ, Maksimilijan (MaximlianCsicserics von Bacsány) (Arad, danasRumunjska, 3. III. 1865. – Zagreb, 8. XI.1948.), general. Potječe iz hrvatskegraničarske obitelji iz okolice Titela. Nižugimnaziju završio je u Vinkovcima, a Voj-nu akademiju u Bečkome Novome Mje-stu. Od 1884. bio je poručnik 38. ugarske

39

ČIČERIĆ

Maksimilijan Čičerić

pješačke pukovnije. Nakon toga završio jeratnu školu u Beču te je 1889. postao nat-poručnikom. Ratnu povijest i vojni zem-ljopis u ratnoj školi u Beču predavao je1893.-1902. God. 1904. imenovan je aus-trougarskim vojnim izaslanikom u Man-džuriji, gdje je boravio do svršetka rusko-japanskog rata 1905. Nakon povratka uzemlju postao je pukovnikom u Zagrebu teje bio na dužnosti u stožeru XIII. korpusa.U general-bojnika promaknut je 1911. iimenovan zapovjednikom 30. pješačkebrigade u Miskolcu. Uoči Prvoga svjet-skog rata bio je zapovjednik škole korpus-nih časnika u Beču, a u lipnju 1914. postaoje zapovjednikom stožera V. armije. Na-kon rujanskog neuspjeha u Srbiji smije-njen je i raspoređen u zapovjedništvoutvrđene Dunavske linije (Krems-Tully-Beč-Požun). Ponovno je bio zapovjednikXIII. korpusa 1915.-16., a XXIII. korpusa1917.-18., s kojim se i borio na ruskojbojišnici. Kao vojni stručnjak sudjelovaoje na Brest-Litovskim mirovnim pregov-orima. Na Piavi se borio od 1917. do 30.X. 1918. Umirovljen je 31. XIII. 1918. te jeotad do rujna 1942. živio u Beču, a nakontoga se vratio u Zagreb. U dnevniku Krajrata (15. IV. – 30. X. 1945.), koji je pisaonjemačkom goticom, zabilježio je tadašnjeprilike u Zagrebu, a objelodanio je i sje-ćanja iz rusko-japanskog rata.Djela: Unser neues Feldgeschütz, Wien 1907; DieSchlach, Studie auf Grund des Krieges in Ostasien1904-05, Wien, 1908; Dnevnik generala Čičerića– Kraj rata. Generalovi tajni zapisi, Azur journal,2, 4/5, Zagreb, 1990.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,1993.

S. Bačić

ČIČOKA (čičovka) (madž. csicsóka, lat.Helianthus tuberosus I.), jednogodišnjabiljka čija se krtola rabi u ljudskojprehrani. Podrijetlom je iz Sjeverne Ame-rike i nekad se često uzgajala u povrtnjaci-ma seoskih kuća i salaša. Stabljika joj jevisoka od 1,5 do 3 metra, ima malene žutecvjetove slične suncokretu, a krtole sličegomoljima krumpira. Otporna je na biljnebolesti, a po busenu može dati urod i do 3kg. Zbog skromnih zahtjeva, sadi se na

najlošijem zemljištu, a najbolje rađa u sje-novitim mjestima. Može se pripremiti naviše načina: jede se sirova nakon što se snje sastruže pokorica, kuhana, u salati, uturšiji s krastavcima i paprikom, a mogu seod nje pripremiti i juha i džem.Lit.: B. Ivić, Korisna, ali zaboravljena, Žig, br. 7,Subotica 1994.

A. Stantić

ČIČOVI, somborsko prigradsko salašarskonaselje. Nalazi se oko 5 km južno odSombora, na prostranoj i plodnoj lesnojterasi. Razvilo se duž nekad važne cestekoja je vodila u Bač, a istodobno je pratiloi nekadašnji tok rječice Mostonge, kojimdanas protječe vodotok što spaja stariVeliki bački kanal (nekada Franzov kanal)s glavnim pravcem hidrosustava Dunav-Tisa-Dunav.

Naselje je postojalo još u predturskodoba pa je tako 1543. njegovih 20 opore-zovanih stanovnika plaćalo desetinu Kala-čkoj nadbiskupiji. Više se puta spominjetijekom turske vladavine ugarskim Podu-navljem. Nakon protjerivanja Turaka napustari Čičovi nalazili su se salaši sombor-skih vojnih graničara. Pustara je 1749.postala dijelom teritorija slobodnoga kra-ljevskog grada Sombora.

Danas je naselje depopulacijsko: dok je1961. imalo 616 stanovnika u 200 kućan-stava, 2002. bilo ih je 157 u 66 obitelji.Više od 90% stanovništva čine Srbi.

U uzvišenijem dijelu Čičova, povišenekadašnjeg toka Mostonge, somborskisenator i glavni sudac Josip Marković daoje 1781. podići kapelu Snježne Gospe, ko-

40

ČIČERIĆ

Čičovi

ja je 2004. temeljito obnovljena. Svečanemise na tome hodočasničkome mjestuodržavaju se na dan Snježne Gospe 6.VIII., dok je proštenje u nedjelju nakon togblagdana. U kapeli se posebno obilježava iMala Gospa. U tim se prigodama ondjeokupi više stotina vjernika iz Sombora iokolnih mjesta, među njima i mnogobrojnipravoslavci.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörénelmi helynévtára, I-II, Szabadka, 1909², III,Szabadka, 1907; J. Muhi, Zombor története,Zombor, 1944; M. Beljanski, Somborski salaši,Sombor, 1970; M. Beljanski, Ponovo o sombor-skim salašima, Sombor, 1979; A. Sekulić,Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; A. Hege-diš, Slobodan kraljevski grad Sombor (1749-1848), Dometi, 100-103, Sombor, 2000.

M. Đanić

ČIK (madž. Csik-ér), rječica na Telečkojzaravni (Bačka lesna zaravan) i na pod-ručju donje Bačke – od pustare Čikerijazapadno od Subotice do Tise, u koju se uli-jeva kod Bačkoga Petrova Sela. KrozMadžarsku protječe u dužini od 12 km, akroz Vojvodinu 90 km. Na izvorištu potokima dva kraka, na dijelu između Višnjevcai Čantavira prima vodu iz šest pritoka (izdoline Stipić, Kiš, Vereb, Gece i dr.), analazi se na njemu i jedan otok. Regulacijarječice počela je 1899.-1907., obnovljenaje 1958., a završena je gradnjom akumu-lacijskog jezera kod Svetićeva 1980.

Dolina rječice na Telečkoj zaravni doVišnjevca široka je 120-150 m i duboka18-20 m, a od Višnjevca je široka 350-400m i duboka 20-25 m. Na području donjeBačke širina je doline 80-100 m, a dubina3-4 m.

Rječica ima porječje površine 637-750km2, s kojega odvodi podzemne i atmos-ferske vode te otpadne vode kemijske in-dustrije Azotara i naselja s njezinih obala.Do regulacije rječice protjecanje vode kodušća variralo je između 1 i 15 ml/s, pro-sječno 3 ml/s.

Prema pedološkoj karti Vojvodine, uporječju su rasle listopadne šume. O nji-hovu postojanju nema pisanih izvora. Nazemljovidima s kraja XVII. i početka

XVIII. st. u koritu je rječice tijekom go-dine najčešće bila voda na nizvodnoj dio-nici, zapadno-sjeverozapadno od ušća,gdje je bilo srednjovjekovno naselje Csik,po kojem je rječica najvjerojatnije i dobilaime.

L. Hovány

ČIKERIJA (madž. Csikéria), 1. pustarakoja u Madžarskoj obuhvaća područjeduž državne granice, između Kunbaje,Aljmaša, Milkuta i Tompe, a u Vojvodinijužno od toga područja, između pustaraTavankut, Šebešić i Kelebija. Nekadašnjaslužbena imena: Csékéria 1655., Czikéria1657., Csekeria i Csékeria XVIII. st., Csi-kéria 1929. Ime je izvedeno od naziva po-toka Csíkér, koji su mjesni Hrvati pre-imenovali u Čikerija. God. 1655. ubrajalase među pustare na kojima je živjelo hrvat-sko stanovništvo. Upravno je pripadalaSubotici sve do 1920., kad je trianonskagranica razdvojila pustaru te je njezin južnidio pripao Kraljevini SHS, a sjeverni Ma-džarskoj; 2. nekoć jedinstveno naselje, ko-je je 1920. državna granica presjekla nadva nejednaka dijela. Iako se oba službenonazivaju Čikerijom, narod je veći dio na-selja, koji je pripao Madžarskoj, još odpočetka XX. st. nazivao Gornjom Čikeri-jom (madž. Felsőcsikéria), a naselje koje jedanas u Vojvodini Donjom Čikerijom(madž. Alsócsikéria).

Gornja je Čikerija selo koje se nalaziistočno od Aljmaša, u samoj blizini drža-vne granice. Samostalnim naseljem posta-la je 1921. Mjesna crkva je podignuta učast sv. Stjepana Kralja 1928., a naredne go-dine i posvećena. Hrvata je u tom naselju1941. bilo 493 (ukupno 2050 stanovnika),1945. – 420, 1960. – 437 (ukupno 1793 sta-novnika), 1980. – 183 (ukupno 1241 sta-novnik), 1990. – 42 (ukupno 1031 sta-

41

ČIKERIJA

Gornja i Donja Čikerija

novnik), a 2001. g. – 79 (ukupno 975 sta-novnika). U Seoskoj kući (Faluháza) pohra-njena je etnološka zbirka koja prikazujepovijest naselja i mjesne običaje. Od 1990.g. ovdje djeluje Hrvatska manjinska samo-uprava i Kulturno-umjetničko društvo»Rokoko«.

Donja se Čikerija nalazi zapadno odLjutova, s kojim upravno čini mjesnuzajednicu, te sjeverno od Tavankuta, tako-đer u samoj blizini državne granice. Čineje dvije dugačke ulice i red ušorenihsalaša. Naselje se naslanja na bagremovušumu i leži na žutome i crnom pijesku, štoje uvjetovalo da se stanovnici bave vinogra-darstvom, a danas voćarstvom. Izrazito jedepopulacijsko mjesto – četrdesetih godi-na XX. st. mjesnu je pučku školu pohađa-lo više od 70 učenika, a danas ima osamučenika, koji u školu putuju u obližnjiTavankut ili u Ljutovo. Zbog nedostatkaosnovne infrastrukture (nema asfaltiraneceste, prodavaonice, doma zdravlja, izdvo-jeni odjel tavankutske osnovne škole uČikeriji zatvoren je početkom 1980-ih),stanovništvo se u drugoj polovici XX. st.postupno iselilo u Tavankut, Ljutovo iSuboticu. Danas ondje živi još nešto višeod 100 stanovnika, većinom starijih osoba.Posljednjih godina mjesto oživi za pro-štenje, koje se slavi u nedjelju poslije spo-mena sv. Leopolda Mandića, te u drugojpolovici kolovoza za Čikerijade – vjersko-sportskoga godišnjeg susreta mladih kato-lika iz Subotice i okolice. Donja je Čikeri-ja pretežito je naseljena bunjevačkimHrvatima. Njezinu znamenitost predstavljaveliko zvono koje razbija tučonosne obla-ke.Lit.: I. Antunović, Razprava o podunavskih i poti-sanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom,vjerskom, umnom, gradjanskom i gospodarskom,Beč, 1882; Gy. Dudás, Bács-Bodrog vármegyeegyetemes monografiája, I-II, Zombor, 1896; J.Rapcsányi, Magyar városok monográfiája, Bajaés Bács-Bodrog vármegye községei, Budapest,1934; M. Marković, Geografsko-istorijski imeniknaselja Vojvodine, Novi Sad, 1966; A. Sekulić,Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; Ž.Mandić, Mikrotoponimija bunjevačkih Hrvata uMadžarskoj, Folia onomastica Croatica, 10,Zagreb, 2001.

Ž. Mandić i T. Žigmanov

ČIKERIJADA, vjersko-sportski godišnjisusret mladih katolika iz Subotice i okolicekod središnjeg križa u Čikeriji, koji seodržava u drugoj polovici kolovoza. Prvije put organizirana 2000. na inicijativu vlč.M. Stantića, koji je i stalni organizator, ageslo je susretâ Gle, kako je dobro, kako jemilo kao braća zajedno živjeti! (Ps 133,1).Svrha je tih jednodnevnih okupljanja dru-ženje, međusobno upoznavanje i boljepovezivanje katoličke mladeži iz sjevernihžupa Subotičke biskupije. Mladi na susretuglavnom dolaze biciklima, a svake ih segodine ondje okupi preko stotinu. Zamisaoje da Čikerijada u budućnosti preraste ukamp u kojem će se održavati duhovne vjež-be i radionice.Lit.: M. Stantić, Pet godina Čikerijade, SubotičkaDanica (nova): Kalendar za 2005. godinu,Subotica, 2004.

T. Žigmanov

ČIKUZDA (madž. Sükösd), selo ujugozapadnom dijelu Bačko-kiškunskežupanije, 15 km sjeverno od Baje, 4032 st.(2002.). Nekadašnja službena imena: Se-gusd 1399., Sukedeghaza 1341., Sykesd1520., Sökesd 1543., Ükesd 1686., Sükösd1773. U korijenu je imena staromadžarskaimenici ség (hum, brijeg).

God. 1520. Čikuzda je zabilježena kaoselo; 1543. Kalačkoj je nadbiskupiji plati-la 7 forinta crkvene desetine. Za Rákóczi-jeva ustanka 1703.-11. spominje se kao

42

ČIKERIJA

Čikuzda (Sükösd)

hrvatska župa. Zemaljski popis 1715. bil-ježi 15 hrvatskih i 3 madžarske obitelji.Hrvata je već tada bilo znatno više, štopotvrđuju crkvene matične knjige (vode seod 1711.), u kojima se nalazi stotinjakhrvatskih prezimena. Samostalnom je žu-pom postala 1719., a o brojnosti katolikagovori podatak iz 1730., kada su krizmane372 osobe. God. 1748. ima 951, a 1762.–1327 stanovnika, pri čemu trećinu čineMadžari. Hrvati se spominju i 1783. God.1787. bilježi se kao »ilirsko«, a potkrajXVIII. st. kao madžarsko-»racko« selokoje pripada posjedu Kalačke nadbiskupi-je. (Hrvate crkveni dokumenti najčešćespominju kao Ilire, a državni popisi kaoRace, odnosno katoličke Race.) God.1860. uništila ju je poplava, a stanovnici supreseljeni na današnje mjesto, na uzvisinupokraj kapelice Tri križa. Selu pripada ikapelica sv. Ane, poznato hodočasničkomjesto. Potkraj XIX. st. ima 787 kuća i3381 stanovnika, »koji su nekoć bili Hrva-ti, ali danas su svi Madžari«. Hrvatski seživalj potpuno odnarodio 1920-ih godina,a na njegovu nekadašnju brojnost danaspodsjećaju samo prezimena (Gariša, Ja-gica, Jakšo, Karagić, Serletić, Vidak…) imikrotoponimi (Dolina, Grbavac Jezer,Lipovac, Plačidol Široka, Taban, Tvrdica,Zlopolje…).Lit.: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796; E Fényes, Magyarország geographiaiszótára, Pest, 1851; S. Borovszky, Pest-Pilis-Solt-Kiskunvármegye monographiája, I-II, Budapest,b. g.; Gy. Dudás, Bács-Bodrog vármegye egyetemesmonografiája, I-II, Zombor, 1896; A. Hegedűs,Patachich Gábor kalocsai érsek élete és restaurá-ciós tevékenysége. Laurea értekezés. Kalocsa,1954; Gy. Györffy, Az Árpád-kori Magyarországtörténeti földrajza, Budapest, 1963; E. SolymosM. Göldner Solymosné, A kalocsai érseku-radalom halászati szerződései 1725-1916.Cumania, V, Kecskemét, 1974; Ž. Mandić,Traganje za netragom nestalim Hrvatima,Narodne novine, Budimpešta, 8. III. 1984.

Ž. Mandić

ČILIĆ, Luka (Baja, 1707. – Baja, 15. IV.1770.), franjevac, pedagog, pisac. UProvinciju Bosnu Srebrenu stupio je 1726.u Baču. Budući da je dobro govorio nje-mački i talijanski, pretpostavlja se da se

školovao u zemljama u kojima se govoritim jezicima. Kao mlad svećenik bio jevojni kapelan i boravio je na Korzici1731.-33. Predavao je na filozofskom učil-ištu u rodnome mjestu 1734.-37., a u vri-jeme dok je po Slavoniji i Podunavlju1738./39. harala kuga djelovao je uBudimu kao hrvatski propovjednik te jepožrtvovno dvorio oboljele. Više je godinabio odgojitelj novaka u Radni, odakle je1745. došao za profesora teologije na ge-neralna učilišta 1. razreda u Budim 1745.-50. i u Osijek 1750.-58. Stekao je naslovlector jubilatus i bio dekan generalnogučilišta u Budimu 1759.-62. U vodstvuzajednice sudjelovao je kao kustod prijedruge diobe Provincije Bosne Srebrene1756./57. i definitor u novoutemeljenojProvinciji sv. Ivana Kapistranskoga. U imevrhovne uprave Franjevačkog reda bio jegeneralni vizitator u Bugarskoj. Plod jenjegova odgojiteljskog rada priručnikduhovno-asketskog sadržaja. Ne mogu muse sa sigurnošću pripisati filozofski spisi urukopisu Physica seu octo libri Physico-rum, Philosophia moralis te Metaphysica(Bajae, 1733/34; vel. 19 x 19 cm, pisar Stje-pan od Valpova, knjižnica franjevačkogsamostana u Našicama). Nije naimeisključeno da im je autor Toma Jelle (†1743. u Földvaru). God. 1762., kao pos-ljedica kapi, oduzet mu je govor. Od 1766.je boravio u rodnoj Baji strpljivo pod-noseći svoje patnje.Djela: Paen festivum… dno Josepho AnthonioChiolnich… episcopo Bosnensi…, Essekini, 1752;Directa ad coelum via seu tres gradus perfection-is evangelicae, Essekini, 1755; Conclusiones exuniversa theologia, Essekini, 1755.

Lit.: Historia domus Bajensis, 1, Baja, 1991; F. E.Hoško, Franjevačke visoke škole u kontinentalnojHrvatskoj, Zagreb, 2002.

F. E. Hoško

ČISTA SOBA, u bačkih Bunjevaca iŠokaca svečana prostorija na salašu ili ukući u kojoj se nije boravilo. U njoj senalazio namještaj i oprema (posteljina,pokrivači i sl.) koju je žena donijela umužev dom. Potkraj XIX. st. kod Bunje-vaca »kovčeg« u kojem je udavača donosi-la svoje »aljine«, odnosno »štafir«, zami-

43

ČISTA SOBA

jenili su posebni tipovi ormara, »dolaf« i»šifunjer«. U čistoj se sobi čuvao i višakposteljine te svečana odjeća, a služila je ikao gostinska soba za noćenje važnijihgostiju. Iz nje su se pokapali preminuliukućani.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Černelić, O životu na salašu, u: Iz baštine bačkihHrvata – Bunjevaca, Zagreb, 1998.

A. Stantić

ČISTA SRIDA, dijal., Pepelnica, prvi dankorizme. Na taj je dan propisan strogi posti nemrs, a neki vjernici među bačkim Hrva-tima, sukladno tradiciji, do danas »suše«,tj. ne jedu i ne piju.

U bačkih Bunjevaca domaćice su naČistu srijedu temeljito čistile sve posuđekako na njemu ne bi ostalo tragova masti.Posuđe su najprije prale vrućom »luši-jom«, tj. prokuhanim pepelom, a poslije biga isprali vrućom pa hladnom vodom.Masnoća s ćupova i drugih glinenih posu-da odstranjivala se u užarenoj krušnoj pe-ći. Posuđe bi poslagale u nju, a masnoćakoja se nakupila po zidovima posuđazapalila bi se. Kad se vatra ugasila, peć jezatvorena, a čisto se posuđe iz nje vadilotek sutradan, jer se na Čistu srijedu tradi-cionalno »sušilo« pa posuđe i nije bilopotrebno.

U bunjevačkim selima zabilježen je iobičaj da neoženjeni momci po sokacimavuku panj, obično u skupinama i naiz-mjence. Ako bi usput sreli djevojku koja seza poklada nije udala, uhvatili bi je i pri-silili da poljubi panj.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

A. Stantić

ČITAONICA, isprva društvo, klub ilislična ustanova, kojoj je svrha bilo promi-canje knjige, čitanja i narodne kulture.Danas prostorije, obično u sklopuknjižnice, namijenjene čitanju knjiga iperiodike.

Dok su Madžari i Srbi u Bačkoj svoječitaonice osnivali još polovicom XIX. st.,među Hrvatima se pojavljuju tek posljed-njih desetljeća XIX. st. i početkom XX. st.,

i to često kao prve mesne udruge lokalnihBunjevaca i Šokaca. Osnivane su radiširenja narodne prosvjete, poučavanja iširenja narodnog jezika, podizanja vjer-skog duha u narodu, održavanja narodnesvijesti i čuvanja narodnih običaja. Međuosnivačima i članovima bili su nacionalnosvjesni ugledni i obrazovani ljudi, narodniprvaci te seljački narod. U njima se,napose u zimskom razdoblju, okupljalo,igralo šah i karte, čitalo, šalilo i razgova-ralo o društvenim događajima. Čitaonicesu imale po desetak naslova časopisa inovina te od nekoliko desetaka do neko-liko stotina knjiga. Priređivale su prela idruge zabave, koncerte i kazališne pred-stave. Čitaonice se neki put nalaze i unutarpojedinih udruga, primjerice Katoličkog kru-ga u Subotici (1895., prvi knjižničar AntunMarković) ili Pučke kasine (knjižničarMarko Skenderović izabran je na prvojskupštini 1878.). U ostvarivanju zadaća na-rodnih čitaonica pomoć su im pružale idruge ustanove, pri čemu je u to vrijememeđu najagilnijima bilo Hrvatsko knji-ževno društvo sv. Jeronima iz Zagreba.Između dvaju svjetskih ratova čitaoničkadruštva gube obilježja koja su imala uXIX. st. te se njihovi fondovi pripajaju mje-snim knjižnicama, a njihovu ulogudjelomično preuzimaju kulturno-umjetni-čka i druga društva. Prvih godina nakonDrugog svjetskog rata, hrvatske čitaoniceu Vojvodini i Madžarskoj obnavljaju svojrad, ali ih vlasti ubrzo ukidaju, neke odnjih poslije djeluju u socijalističkomeduhu unutar lokalnih domova kulture, no snjihovim raspadom nestale su i čitaonice,koje su dijelom uključene u bibliotečkisustav po mjestima. Iako se neke odhrvatskih čitaonica danas obnavljaju,poput Bajske bunjevačke čitaonice iliBunjevačke čitaonice u Čonoplji, njihovesu aktivnosti drukčije. I koncepcija novo-osnovane Hrvatske čitaonice u Suboticirazlikuje se od svojih povijesnih prethod-nica te joj je cilj ponajprije promicanje hrvat-skoga jezika i hrvatske knjige na suvremennačin.

Najvažnije hrvatske čitaonice u Bačkojbile su sljedeće:

44

ČISTA SOBA

Lemeška kasina osnovana je 1874., a unjoj su Bunjevci iz Lemeša imali i svojučitaonicu.

Pučka kasina u Subotici bila je najpo-znatija i najbolje posjećena čitaonica međubačkim Hrvatima, opskrbljena mjesnim imnogobrojnim stranim listovima tebogatom knjižnicom. Osnovana je 1878.,nakon što registracija pod imenomBunjevačka kasina nije bila moguća. Imalaje prostrane prostorije, od kojih su nekebile određene posebno za čitaonicu, drugeza razne zabave, igre (biljar, domino, šah idr.) te vijećanje.

Pučka čitaonica u Bajmoku osnovanaje 1879., ali je jedno vrijeme prekinula rad,pa je ponovno otvorena 1889. Prvi pred-sjednik bio je Tadija Bešlić, bajmočkizemljoposjednik.

Narodna čitaonica u Bikiću utemeljenaje prije Prvoga svjetskoga rata. U njoj seokupljalo bunjevačko seljaštvo, a učenijagospoda čitala su mu novine i knjige nahrvatskome. Svake je godine priređivalaprelo.

Katolička čitaonica sv. Jurja u Suboticiosnovana je 1905. u istoimenoj župi kakobi pridonijela podizanju vjerskog duha unarodu, proučavanju i širenju narodnogjezika te čuvanju narodnih običaja. Prvi jojje predsjednik bio Marko Vukov. Čitaoni-ca je početkom 1912. osnovala i svoje pje-vačko društvo.

Katolička čitaonica sv. Roke u Suboticiosnovana je 1910. u istoimenoj župi i okup-ljala znatan broj Bunjevaca iz dominantnobunjevačke gradske četvrti Ker.

Bajska kršćanska čitaonica počela je sraditi 1910. na poticaj tadašnjega bajskogkapelana Lajče Budanovića, koji je, okup-ljajući nacionalno svjestan narod, želiospriječiti madžarizaciju u tome mjestu.Vlasti nisu dopustile njezino osnivanjepod imenom Bunjevačka čitaonica. Prvipredsjednik bio je Stipan Agatić, a najpo-znatiji član nakon rata Mišo Jelić.

Čitaonica u Fancagi (madž. Bajaszen-tistván) utemeljena je 1911., kada su tamo-šnji Bunjevci po ugledu na bajske sunaro-dnike kupili jednu kuću i u njoj organiz-irali čitaonicu.

Šokačka čitaonica u Bačkome Mono-štoru osnovana je 1920., a predsjednik jojje bio Marin Bešlin.

Bunjevačka čitaonica u Čonoplji osno-vana je o Božiću 1920. radi širenja hrvat-ske prosvjete i održavanja nacionalne svi-jesti među Bunjevcima. Imala je knjižnicus više od 300 hrvatskih knjiga. Najza-služniji za njezino osnivanje i djelovanjebio je učitelj Ilija Džinić, a prvi predsjed-nik Lazo Burnać. U njoj su se održavalekazališne predstave i razne zabave, a posli-je je promijenila ime u Bunjevačku kasinu.

Šokačka udružna kasina u Baču osno-vana je 1926. Predsjednik joj je bio FranjoAzaševac, a tajnik Ljudevit Kesejić.

Šokačka čitaonica u Sonti osnovana je1926., prvi predsjednik bio joj je MatejDomić.

Jugoslavenska čitaonica Bajmak pos-tojala je između dva svjetska rata radiprosvjećivanja bajmočkih Bunjevaca uprovladinu duhu. Održavala je godišnjaprela, a prvi predsjednik bio joj je NikolaBabić.

Prva bunjevačka čitaonica u II. krugu uSubotici utemeljena je 1937. radi širenja»jugoslavenske ideologije među Bunjev-cima«. Prvi predsjednik bio je LojzijeVidaković Bukvin.

Bajska bunjevačka čitaonica u Bajiutemeljena je 1988. kao sljednica Bajskekršćanske čitaonice i Čitaonice iz Fancage.Održava godišnje Bajske razgovore, orga-nizira Veliko prelo u Baji itd.

45

ČITAONICA

Subotička Pučka kasina početkom XX. st.

Hrvatska čitaonica u Subotici uteme-ljena je 2002. godine radi promicanja hrvat-skog jezika i hrvatskog tiska i knjiga, a od2005. ima vlastite prostorije.Lit.: Neven, br. 7/1889, 4/1905, 5/1913, 33/1921,Subotica; Subotička Danica ili bunjevačko-šokač-ki kalendar (sa slikama) za prostu godinu 1909.,Subotica, b. g.; Subotička Danica ili bunjevačko-šokački kalendar (sa slikama) za prostu godinu1911., Subotica, b. g.; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930; M. Evetović, Kulturnapovijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis);Pravi bunjevački kalendar za godinu 1935, Su-botica, b. g.; Bunjevački kalendar za prostu god-inu 1939., Subotica, b. g. Enciklopedija Jugo-slavije, 3, Zagreb, 1984; Hrvatski leksikon, 1,Zagreb, 1996; A. Čota, U osimu plemenitog rav-ničarskog drača (rukopis).

K. Čeliković

ČOBAN, Robert (Bač, 27. VII. 1968.),novinar i nakladnik. Rođen u poljodjelskojobitelji Josipa i Lujze, rođ. Tot. Osnovnu iprva dva razreda srednje škole završio je uBaču, a srednju ekonomsku u BačkojPalanci. Studij prava upisao je na Pravnomfakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, nakojem je apsolvirao 1993.

Još za vrijeme studija afirmirao se kaonovinar. Tijekom 1990. i 1991. pisao je zaVečernje novosti, Vreme (Beograd), Stav,Index (Novi Sad), Glas ravnice (Subotica),Arenu (Zagreb), Naše dane (Sarajevo) idr., a 1992. postao je glavnim urednikomstudentskog lista Index. Zbog kritičkihnapisa o režimu Slobodana Miloševićadošao je u sukob s predstavnicima tadaš-njih sveučilišnih tijela te je smijenjen suredničke funkcije. Iste je godine, u surad-nji s Nezavisnim društvom novinaraVojvodine, pokrenuo Nezavisni index,prvo važnije neovisno glasilo u Vojvodiniza vrijeme Miloševićeva režima. Ubrzo semeđutim razišao i s tom redakcijom te jeosnovao vlastit list – neovisni političkidvotjednik Novosadski index, kojemu je1993. ime promijenio u Svet. Promijenjenaje međutim ubrzo i uređivačka koncepcijalista: umjesto političkih tema dominiratipočinje estrada, a Svet postaje jedan od lis-tova s najvećom nakladom na područjubivše Jugoslavije. Potkraj devedesetihpokrenuo je nova izdanja, a danas tvrtka

na čijem je čelu izdaje 70 magazina(Lepota i zdravlje, JOY, CKM, Bravo,Bravo Girl, Auto Start, PC Magazin, MetalHammer…) i među najvećim je naklad-nicima na nekadašnjem jugoslavenskomprostoru.

T. Žigmanov

ČOBANJA, 1. u bačkih Bunjevaca drve-na, ovalna i plosnata posuda za vodu volu-mena do 10 litara, slična manjoj odrezanojbačvi. Ratari i pastiri nosili su u njoj voduza piće, a za velikih je vrućina, zakopana uzemlji, ostavljena u sjeni ili pokrivenakomadom odjeće, dugo zadržavala svje-žinu vode; 2. u nekim bunjevačkim kraje-vima štap s privezanom slamom i lojem,koji se palio pri preskakanju vatre na blag-dan rođenja sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja)te isticao na đeram, dud ili drugo visokostablo. S tim se štapom ujedno trčalo okonjiva na kojima su se preskakale vatre.Vjerovalo se da njegov plamen cijelu oko-licu čuva od utjecaja zlih sila, tuče i drugihnepogoda.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991;Zvonik, br. 8/2003, Subotica.

A. Stantić

ČOJA, dijal. (tur. vulg. çoha: sukno boljekvalitete), glatka vunena tkanina, čoha.Dobiva se postupkom valjanja (»filcanja«)vune. Riječ je o drevnoj vrsti obrade ukojoj se vlakna, tkanina ili pletenina odvune izlažu mehaničkomu, toplinskomu ivodenu djelovanju, pri čemu se »ufilcaju«,tj. skupe i isprepletu. Karakteriziraju jevelika gustoća i iznimna toplinska izolaci-ja, zbog čega je u mnogih naroda upotreb-ljavaju za izradu zimske odjeće. U Bunje-vaca se od nje izrađuju ćurdije, ćurci, ogr-tači, kaputi, hlače i dr.

K. Suknović

ČONOPLJA, naselje 11 km istočno odSombora i na pola puta između Lemeša(službeno Svetozar Miletić) i Kljajićeva, skojima je povezano cestom. Prostire se napadinama u podnožju Telečke zaravni na90 m nadmorske visine. Pokraj sela prolazii željeznička pruga Sombor-Vrbas.

46

ČITAONICA

Prvi se put spominje 1399. kao feudal-ni posjed plemićke porodice Czobor podimenom Chomokla. Poslije se javlja podimenima Chamakla, Chamokla, Csomok-la, Chiomoklia, a u turskom defteru iz1580. mjesto je zabilježeno pod nazivomCsonopla, koji se, s malim izmjenama,zadržao do danas. Od 1590., kad jepopisano 27 oporezovanih kuća, ne spom-inje se sve do 1717. Tad su na jednom aus-trijskom zemljovidu Sombora i okolicezabilježeni Čonoplja i Dolovi. God. 1720.među 28 pustara somborskoga vojnogšanca nalaze se i ovi toponimi. Prema za-povijedi komorskog administratora J. F.Redla od 7. VIII. 1747. od pustara Csonop-lya i Dolovi osniva se samostalno selo s 42stanovnika, koji su nosili prezimena:Đerko, Burnać, Paštrović, Probojčević,Vuković, Bošnjaković, Pašalić, Maunić,Džinić i dr. Prvi dušobrižnici u Čonopljibili su somborski franjevci, a prva crkvakoju su 1750. sagradili čonopljanski Bu-njevci bila je područna crkva župe iz Leme-ša (madž. Nemes Militics). God. 1761.ustrojena je samostalna župa, u kojoj su seiduće godine počele voditi matične knjige.Dvorski komorski savjetnik Anton Coth-man u svojem izvješću 1763. navodi da sustanovnici rimokatolici Bunjevci te 10godina prije toga doseljeni Madžari i Slo-vaci. Čonoplja je tad imala 350 stanovni-ka. Masovno doseljavanje Nijemaca u 119novoizgrađenih kuća organizirano je 1786.Prema podacima iz 1803. Čonoplja je ima-la 2734 stanovnika: Madžara, »Ilira«,Slovaka, Nijemaca, Srba i Židova, od

kojih rimokatolika 2687, pravoslavaca 25,a židova 22.

Do sredine XVIII. st. bunjevački suHrvati bili jedini ili većinski narod. Nakontoga većinu su činili najprije Madžari,zatim Nijemci, a od 1945. godine Srbi. Do1944. broj Hrvata i Madžara neprekidno sesmanjivao, a Nijemaca povećavao. PotkrajDrugoga svjetskog rata 800 stanovnikabježi od sovjetske i partizanske vojske, aostatku njemačkog stanovništva konfisci-rana je cjelokupna imovina i zatvoreno jeu logore. U prosincu 1945. s područjaKorduna u Čonoplju je kolonizirano oko2500 stanovnika, pretežito Srba. KakoNijemcima nakon ukidanja logora 1948.imovina nije vraćena, bili su prisiljeninapustiti Jugoslaviju.

Stanovništvo se bavi pretežito poljo-privredom. Zastupljeno je ratarstvo, vino-gradarstvo i stočarstvo. Od XVIII. st. raz-vija se obrt. U XX. st. počinje se razvijati iindustrija: ciglana (1905.), dva mlina, dv-ije kudjeljare i pogon za bojenje vunenihvlakana. Nakon Drugoga svjetskog rata,likvidiraju se kudeljare i mlinovi, a razvi-jaju se poljoprivredna industrija, ciglana ibojadisaonica. Danas je mjesna industrijau teškom položaju, osim ciglane, koja jeuspjela opstati.

Današnja rimokatolička crkva sagrađe-na je 1819., a posvećena je Svim svetima1821. Rimokatolička pučka škola počela jeraditi 1761. Pri imenovanju učitelja vodilase briga o tome da učitelj, osim madžarski,govori i »ilirski« i njemački. U sjevernome

47

ČONOPLJA

Etnička struktura stanovništva 1890.-2002.

Nijemci Madžari Srbi Hrvati i Binjevci Židovi Jugoslaveni ostali ukupno

1890. 2340 1821 67 - 964 96 - - 5387

1941. 2565 1731 5 12 515 17 - 1 4846

1948. 424 1710 2911 624 - - - 64 5733

1971. 59 1269 3112 475 - - 158 36 5109

1991. 23 821 2850 123 126 2 430 57 4432

2002. 22 668 3093 129 113 - 160 174 4359

dijelu sela je potkraj XIX. st. izgrađenabunjevačka škola s jednom učionicom iučiteljskim stanom, koja je radila do1946., a poslije je srušena. Bunjevačkačitaonica osnovana je 1920. na inicijativuIlije Džinića, no ubrzo je ime promijenilau Bunjevačku kasinu. Poslije rata postalaje najprije Hrvatsko kulturno društvo,poslije HKD August Šenoa, i pod tim jeimenom Društvo djelovalo do 1950-ihgodina. Od 1939. do Drugoga svjetskograta u Čonoplji je djelovalo i križarskodruštvo. Bunjevačka prela su se održavalado 1970-ih godina. Novo Kulturno-umjet-ničko društvo Bunjevačka grana osnovanoje 2002., a u selu danas postoje imadžarsko i srpsko društvo.

Najznamenitiji čonopljanski Hrvat jestkulturni djelatnik Ilija Džinić (1894.-1981.), a u Čonoplji su rođeni i svećeniciIvan Palić (1842.-85.) te Ivan Burnać(1841.-1900.)Lit.: I. Iványi: Szabadka szabad királyi várostörténete, I-II, Szabadka, 1886-1892; I. Iványi,Bács-Bodrog vármegye földrajzi és történelmihelynévtára, II, IV, Szabadka, 1909,² 1907; I.Dţiniă, Čonoplja kratak opis njenog postanka imigraciono kretanje njenog stanovništva uprošlosti, Sombor, 1980; D. Vujaklija, Čonopljaod 1399.-1983. godine, Čonoplja, 1983; J.Rausch, Donauschwäbische Heimat, GemeindeTschonopel, Nürnberg, 1989; M. Beljanski: Šestvekova Čonoplje (1399-1987), Sombor, 1996; I.Džinić, Čonoplja, bačko selo kraj Sombora, uprošlosti (rukopis).

Đ. Lončar

ČORDA (madž. csorda: stado, krdo), ubačkih Bunjevaca naziv za zajedničkiseoski pašnjak. Čordaš (pastir na čordi)ujutro bi, poslije muže, prikupio goveda i

otjerao ih na čordu, a predvečer ih jevraćao vlasnicima. Na čordi je obično biobunar s đermom i koritom za napajanjegoveda. Naknadu za ispašu na čordi vlas-nici stoke uplaćivali su u seosku riznicu.

A. Stantić

ČORDAŠIĆ, Bartol (Osijek, 21. V. 1756.– Novi Sad, 17. X. 1788.), franjevac, filo-zofski pisac. Poslije gimnazije 1772. stu-pio je u Baču u Provinciju sv. Ivana Kapi-stranskoga. Filozofiju je studirao u Slavon-skom Brodu i Požegi 1773.-76., a studij te-ologije počeo je 1776. na generalnom uči-lištu u Osijeku. Nakon što mu je provinci-jal Blaž Tadijanović 1777. dopustio daprekine studij teologije i na sveučilištu uBudimu položi potrebne ispite iz filozofi-je, stekao je naslov doktora filozofije.Teološki je studij dovršio u Budimu 1781.,a dvije godine prije toga postao je sve-ćenikom. Predavao je na filozofskom uči-lištu u Budimu 1781.-83., kad su vlastifranjevačkim visokim školama zabraniledjelovanje. Nakon toga bio je profesor uosječkoj gimnaziji 1784.-88., a 23. VI.1788. preuzeo je službu kapelana u vojnojbolnici u Novom Sadu. Objavljeni popisnjegovih filozofskih teza pokazuje da jeprihvatio Boškovićevu teoriju o sastavutvari i Newtonov zakon opće gravitacije.Djelo: Tentamen philosophicum, Essekini, 1783.

Lit.: Ž. Dadić, Prirodnofilozofski i prirodoznan-stveni tekstovi u franjevačkim samostanima uOsijeku i Iloku, Prilozi za istraživanje hrvatskefilozofske baštine, 11/12, Zagreb, 1980; S. Sršan,Osječki ljetopisi 1686. – 1945., Osijek, 1993; F. E.Hoško, Franjevačke visoke škole u kontinentalnojHrvatskoj, Zagreb, 2002.

F. E. Hoško

ČOTA, Antonija, rođ. Rekettye (Beograd,12. I. 1961.), diplomirana pravnica, kultur-na djelatnica. Kći Istvána Rekettyea i Eve,rođ. Knezi iz Lemeša. Osnovnu školuzavršila je u Lemešu, gimnaziju u Som-boru, a 1984. diplomirala je na Pravnomfakultetu u Osijeku. Od 1985. radi u som-borskome Narodnom kazalištu na poslovi-ma tajnika. Urednica je periodičnih izda-nja Narodnog kazališta iz Sombora

48

ČONOPLJA

Čonoplja

(Premijera, programske knjižice za pred-stave itd.), a objavila je i više članakaposvećenih kazališnom životu (Somborskenovine, Ludus, Hrvatska riječ itd.).Redovita je suradnica Pozorišnog almana-ha Vojvodine, koji izdaje Kazališni muzejVojvodine, gdje je i urednica redakcije nahrvatskome. Skupa s Marijom Šeremešićobjavila je knjigu Dukat ravnice, u kojoj jepisala o povijesti i običajima Hrvata-Bunjevaca iz Sombora i okolice. Aktivnaje članica HKUD-a Vladimir Nazor izSombora u Odjelu za njegovanje kulture,tradicije i jezika bačkih Hrvata te zamjeni-ca glavnoga i odgovornog urednika listatog Društva Miroljub od njegova pokreta-nja. Osnivačica je HKUD-a Stipan KneziŠimeta u Lemešu. Članica je Demokrat-skog saveza Hrvata u Vojvodini od osnut-ka te stranke, a 2005. izabrana je za vijeć-nicu u Skupštini Općine Sombor.Djelo: Dukat ravnice (suatorica s M. Šeremešić),Sombor, 2000.

T. Žigmanov

ČOTA, Zoran (Stanišić, 4. II. 1957.),pravnik, nogometaš, društveni djelatnik.Sin Stipana i Ane, rođ. Antolić. Osnovnuškolu i gimnaziju završio je u Somboru, ana Pravnom fakultetu u Novom Sadudiplomirao je 1981. Nakon toga zaposliose kao pravnik u Željezničko-transport-nom poduzeću u Somboru, gdje radi dodanas. Nogometom se bavio od rane mla-dosti, bio je kapetan momčadi NKRadnički 1976.-83., a od iduće je godinedo kraja aktivne karijere 1986. igrao zaŽAK. Nakon toga bio je član uprave ŽAK-ai NK Radnički 1986.-92. te predsjednikNogometnog saveza općinâ Sombor iApatin 1986.-87. Zbog odbijanja da nosioružje i uniformu u ratu protiv Hrvatske,osuđen je na šest mjeseci zatvora, a kaznuje izdržao u vojnom zatvoru u Beogradu iokružnom zatvoru u Somboru 1993./94.Nakon toga aktivirao se u KUD-u Vla-dimir Nazor u Somboru, sudjelovao je uvraćanju hrvatskih atributa u naziv togdruštva te je član redakcije lista Miroljubod njegova utemeljenja.

A. Firanj

ČOVIĆ, Gabor – Gavro (Subotica, 1895.– ?, 1945.), društveni i sportski djelatnik.Potječe iz brojne obitelji Ivana i Janje, rođ.Stipić, stariji je brat Marka Čovića. Bio jepolitički aktivan u vrijeme raspada Austro-Ugarske – sudjelovao je na sastanku 5. XI.

1918., kad je donesena odluka da se osnu-je Bunjevačko-srpski narodni odbor uSubotici, bio je potporučnik Bunjevačko-srpske narodne garde u Subotici, osnovane10. XI., te član skupine od desetorice bu-njevačkih mladića koji su toga dana proni-jeli hrvatsku zastavu gradom. Tradicional-no se smatra da ju je upravo on istaknuona subotičku gradsku kuću. U međuraću jeradio kao računovođa, a 1930-ih bio ječlan najuže uprave NK Bačka. Za vrijemerata na poziv brata Marka otišao je u Za-greb, gdje je bio aktivan u Društvu bačkihHrvata. Povlačeći se pred partizanima,potkraj rata nestao je na Križnom putu.Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1930; A. Sekulić, Književnost podunavskihHrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996; M. Čović,Priča o lopti, Zagreb, 2001.

S. Bačić

ČOVIĆ, Gavro (Subotica, 1. I. 1911. –Subotica, 19. VI. 1968.), sportski djelat-nik. Sin Šime i Marije, rođ. Kákonyi. Za-vršio je trgovačku školu i 1935. postaosamostalnim trgovcem s vlastitom rad-njom za mušku modnu konfekciju. Nakon

49

ČOVIĆ

Gabor – Gavro Čović

rata radnja mu je konfiscirana te je radiokao radnik i službenik u više poduzeća.

U međuratnom razdoblju bio je aktivanu NK Bačka iz Subotice, poslije rata jesavezni boksački sudac, a sudio je i među-narodne susrete u susjednim zemljama. UTeniskom klubu Palić 1878 bio dugo-godišnji tajnik te predsjednik, a posebno seangažirao u školi tenisa i u radu sa sporta-šima mlađe dobi. Izgubio je život u pro-metnoj nezgodi u vrijeme održavanja pio-nirskog prvenstva Vojvodine na Palićuprevozeći pehare za pobjednike. Na prijed-log Teniskog saveza Vojvodine i na poticajsportskih djelatnika TK Palić god. 1968.ustanovljen je Memorijalni turnir GavreČovića, koji se održava do danas. Na tomturniru I. kategorije u natjecateljskoj kate-goriji između 14 i 18. godina, sudjelujumladi i neafirmirani tenisači, među kojimasu svojedobno bili i Mónika Szeles, GoranIvanišević, Slobodan Živojinović, GoranPrpić i drugi poznati tenisači s prostorabivše Jugoslavije.

G. Čović

ČOVIĆ, Grgo (? – ?), kulturni i društvenidjelatnik. Živio je u II. kvartu u Subotici.Jedan je od organizatora peticije zauvođenje bunjevačkog jezika u osnovneškole, koju je 1896. potpisalo 1200 osoba.Pri osnivanju Katoličke čitaonice sv. Jurja1905. izabran je za knjižničara udruge.Kao »neumorni borac naše prosvite«prikupljao je pretplatu, distribuirao i pro-davao Budanovićev molitvenik Mala slavaBožija, zbog čega je imao problema s vlas-tima. U vrijeme raspada Austro-Ugarskebio je član Bunjevačko-srpskoga narodnogodbora u Subotici.Lit.: Neven, Subotica, 7/1896, 9/1903, 4/1905,5/1905, 5/1907, 10/1908; J. Šokčić, Subotica pre iposle oslobođenja, Subotica, 1934.

M. Grlica

ČOVIĆ, Ivan (Pavlovac, 22. II. 1930.),atletičar, rukometni trener. Nakon završe-tka gimnazije u Subotici studirao je naMedicinskom fakultetu u Beogradu. Baviose atletikom od rane mladosti te je kaoomladinac Bačke 1947. na cross-country

prvenstvu Jugoslavije u Osijeku osvojiodrugo mjesto. Trčao je i na 800 m i 1500m, a u disciplini na 1500 m bio je kandidatza Olimpijske igre u Helsinkiju 1952. Kaočlana organizacije Križari, OZNA ga jeuhitila 1947. te je 35 dana proveo uistražnom zatvoru, ali kazneni postupakprotiv njega ipak nije pokrenut. Nakon štoje Bačka 1948. rasformirana, prestao sebaviti atletikom i počeo je igrati najprijetzv. veliki rukomet, a poslije i mali. Kad jeprestao aktivno igrati rukomet, postao jerukometni trener i republički sudac. Od1958. do odlaska u mirovinu 1990. radio jeu Savezu gluhih u Subotici. Bio je trener uRukometnom klubu gluhih Bačka, a kaosavezni trener rukometne reprezentacijegluhih Jugoslavije osvojio je pet uzastop-nih zlatnih medalja na Olimpijadamagluhih 1969. u Beogradu, 1973. u Malmöu,1977. u Bukureštu, 1981. u Kölnu i 1985.u Los Angelesu.

D. Runje

ČOVIĆ, Jelena (Subotica, 13. VII. 1879.– Subotica, 12. IX. 1951.), slikarica. Bilaje prva akademski obrazovana slikarica uSubotici. Otac joj je bio Grgo Čović, od-vjetnički pisar, a majka Sibila, rođenaMalagurski. Nakon završene srednješkole, uz materijalnu pomoć rođaka 1900.počinje školovanje u privatnoj školi zaumjetnost i primijenjenu umjetnost aka-demskog slikara Gusztáva KőszegijaBrandla u Sopronu. Prvu samostalnuizložbu održala je kao studentica prvegodine te škole 6. VII. 1901. u hoteluPešta u Subotici, nakon koje joj je subotič-ka gradska uprava, na čijem je čelu tadabio gradonačelnik Lazar Mamužić, dodi-jelila stipendiju od 600 kruna na godinu.Nakon zatvaranja škole u Sopronu 1902.prešla je na Kraljevsku žensku slikarskuškolu u Budimpeštu kod akademskihslikara Lajosa Deáka Ébnera i LászlaHegedűsa. Već početkom 1903. otišla je uMünchen u školu Antona Ažbèa, gdje jeprovela dvije godine. U toj je školi gradilasvoj likovni govor slobodnom uporabomboja te se on polako odmicao od zadanihpravila akademizma. Na Paliću je u ljeto

50

ČOVIĆ

1904. održavala satove slikanja u prirodi, asudjelovala je i u slikarskoj koloniji uNagybányi. Stvarala je slike svježegkolorita, s tematskom dominacijom pejza-ža, a dobivala je i narudžbe za portrete,primjerice za portret Albe Prćića, pred-sjednika Pučke kasine. U Suboticu sevratila 1905. te je ondje vodila tečaj umjet-nosti i primijenjenih umjetnosti sve do1907., kad je, na poziv i uz financijskupotporu Gabrijele Vermes, otišla u Kiseg(madž. Kőszeg), gdje je predavala na Višojdjevojačkoj školi do 1914. S Vermesevomje obišla velike muzeje u Berlinu 1908. iParizu 1909., gdje je kopirala poznata dje-la. Pri obnovi franjevačke crkve u Su-botici 1911. naslikala je oltarnu palu SrceIsusovo, koja i danas stoji na prvotnomemjestu na bočnom oltaru. Prvi svjetski ratprovela je u Subotici, gdje je vodila satoveslikanja, a jedna od njezinih učenica bila jei Angela Mačković, kći poznatog arhitektaTitusa, koja je poslije studirala na Aka-demiji likovnih umjetnosti u Münchenu.Predavala je još i u Muškoj građanskojškoli, Ženskoj obrtničkoj školi i Obrt-ničkoj trgovačkoj školi. Pokopana je naBajskom groblju u Subotici.

Samostalne izložbe imala je u Subotici1901., 1902., 1903. i 1926. s EleméromCsincsákom, kolektivne u Subotici, Sopro-nu, Kisegu i Münchenu, a posmrtne u Beo-

gradu 1994. te Subotici 1996. i 1999.Njezini se radovi, od kojih su najbrojnijiportreti i pejzaži, čuvaju u likovnoj zbirciGradskog muzeja u Subotici, u Zavičajnojgaleriji Dr. Vinko Perčić u Subotici te uprivatnom vlasništvu.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,1993; Jelena Čović 1879-1951 (katalog),Subotica, 1999; O. Ninkov Kovačev, Život i deloprve subotičke slikarke Jelene Čović (1879-1951),Subotičke novine, br. 11-20., Subotica, 2000.

Lj. Vuković

ČOVIĆ, Josip (Subotica, 29. II. 1888. –Subotica, 23. VII. 1965.), liječnik. Potječeiz brojne obitelji Jaše i Dominike, rođ.Temunović. Imao je tri sestre i sedmerobraće, a jedan od njih, Grgo, bio je veteri-nar. Otac Jašo bio je član prve upravePučke kasine iz 1878. god.

Maturirao je u subotičkoj gimnaziji, adiplomirao na medicinskom fakultetusveučilišta u Budimpešti 1913. Prema pisa-nju Nevena, iste je godine, skupa s još tro-jicom liječnika, podnio molbu za prijam najednogodišnju obvezatnu praksu u gradskujavnu bolnicu u Subotici, ali je jedini odpodnositelja bio odbijen, uz obrazloženjegradonačelnika Károlya Bíróa da je »pan-slav«. Nakon mnogih intervencija grado-načelnik je promijenio odluku te je napraksu ipak primljen. Do travnja 1914. bioje sekundarni liječnik u gradskoj bolnici,nakon toga u Vojnoj bolnici u Segedinu, aod prosinca iste godine do kraja Prvogasvjetskog rata radio je kao vojni liječnik uvojnim medicinskim službama u raznimgarnizonima.

Nakon rata imenovan je okružnimliječnikom u Subotici, u povodu čega jeNeven pisao: »izabran je za gradskogliječnika jer je već u prošlosti dokumento-vano, da je vjerni sin bunjevački i da jejedan od najvećih rodoljuba«. Od 1926.radio je kao privatni liječnik u Subotici, aordinacija mu se nalazila u Ulici PajeKujundžića br. 36 (danas Ulica braće Ra-dića). Bio je član uprave Pučke kasine predDrugi svjetski rat i za vrijeme rata. Kaodobar stručnjak, bio je omiljen među paci-jentima i svojim kolegama.

51

ČOVIĆ

J. Čović, Autoportret, 1903.

Izvori: HAS, F:047, inv. br. 1003. Imenik zubnhlekara, zubnih tehničara, babica, privatnih i grad-skih lekara 1922-1937 i neki podaci o lekarima od1887.; 1442.2-XXI-29/1922.

Lit.: Neven, Subotica, br. 46, 50, 52/1913, 3/1918;S. Nikiforović, Vodič kroz Suboticu, Subotica,1936; L. I. Krmpotić, 125 godina osnutka Pučkekasine 1888 - 2003, Subotica, 2003.

E. Libman i M. Grlica

ČOVIĆ, Karlo (Subotica, 9. VIII. 1945.),hrvač. Srednju školu završio je u Subotici1963., diplomirao je na Fakultetu organi-zacije i informatike u Varaždinu 1984.Hrvanjem grčko-rimskim stilom počeo sebaviti 1956. u Sportskom društvu Tvornicebicikala Partizan pod vodstvom StevanaGiona. Nakon što je društvo spojeno sHrvačkim klubom Spartak, od 1960. do1969. natječe se za taj klub. U varaždinskiHrvački klub Varteks prešao je 1969., a1970.-73. natjecao se za zagrebački Hrva-čki klub Metalac. Za Varteks je ponovnonastupao 1973.-83., a u tom je klubu izavršio aktivnu karijeru. Bio je pobjednikna prvenstvu Jugoslavije 1968., 1970., 1972.i 1973., a za državnu je reprezentaciju nas-tupao 16 godina. Na Europskom prvenstvuu Modeni 1969. osvojio je srebrnu me-dalju, a na Mediteranskim igrama u Izmiru1971. zlatnu medalju. Sudjelovao je naOlimpijskim igrama u Meksiku 1968. iMünchenu 1972. Za svoje rezultate proglašenje zaslužnim sportašem Jugoslavije. Na-kon završetka aktivne karijere bio jeupravitelj varaždinskoga sportskog centra,u kojem se nalazi i hrvačka škola. Živi uVaraždinu.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,1993.

Lj. Vujković Lamić i N. Stantić

ČOVIĆ, s. Leopoldina (Marija) (Subo-tica, 18. V. 1901. – Zagreb, 11. X.1926.),redovnica. Kći Ivana i Janje, rođ. Stipić,sestra Marka i Gabora Čovića. Otac joj jedao podići 1933. mramorni križ ispredcrkve Isusova Uskrsnuća u Subotici.Nakon završene srednje škole u rodnomemjestu odlazi sestrama milosrdnicama sv.Vinka Paulskoga u Zagreb 1919. Na studi-ju i redovničkim pripravama 1922. obo-ljela je od tada raširene tuberkuloze.

Tijekom bolesti pokazala je posebne kre-posti, što je potaknulo isusovca MilanaPavelića da o njoj objavi seriju članaka uGlasniku Srca Isusova 1938. Članci suposlije prikupljeni u njezinu kratkom živo-topisu Sestra Leopoldina Čović (Zagreb,1941.). Umrla je na glasu svetosti u kućimatice u Zagrebu. Pokopana je u Zagrebu.Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebuodobrio je 1946. pokretanje postupka zanjezino proglašenje blaženom i svetom, alitaj postupak nije završen.Lit.: M. Pavelić, Zvijezde srca Isusova: pjesme oBožjim ugodnicima, Subotica, 1939; [L. I.Krmpotić], S. Leopoldina Čović, SubotičkaDanica: Kalendar za 1988. god., Subotica, 1987.

S. Bačić

ČOVIĆ, Mara (Subotica, 6. XI. 1911. –Zagreb, 3. XII. 1997.), književnica, poli-tička zatvorenica. Rođena je u obitelji ocaStjepana i majke Jelene, rođ. Kujundžić.Kao djevojka bila je aktivna u ženskimkatoličkim udrugama Orlice i Križarice. USubotici je završila srednju učiteljskuškolu, a u Zagrebu 1941. Višu pedagoškuškolu. Službovala je kao učiteljica u Su-botici, Banjoj Luci i Zagrebu. God. 1948.u montiranome političkom procesu osuđe-na je skupa s još osmero ljudi zbog navo-dnog organiziranja skupine za nasilno oba-ranje tadašnjega državnog poretka. Zatvor-sku kaznu od 4 godine s prisilnim radomizdržala je u Požarevcu.

52

ČOVIĆ

s. Leopoldina (Marija) Čović

Nakon izlaska iz zatvora obavljala jenajprije knjigovodstvene poslove uSubotici, a poslije je radila kao radni ter-apeut u Zagrebu. Nakon odlaska u mirov-inu 1971., počela je raditi u Hrvatskojkatoličkoj misiji u Nürnbergu. U Zagreb sevratila 1978. te je ondje živjela do smrti.Kraće tekstove objavljivala je u zagre-bačkom listu Politički zatvorenik. Svoj jeboravak u zatvoru opisala u knjizi Sjećanje– svjedočenje.

Djelo: Sjećanje – svjedočenje: zvuči kao priča, abila je istina, Rijeka, 1996.

Lit.: B. Gabrić, Prof. Mara Čović, Klasje našihravni, 1, Subotica, 1997.

R. Skenderović

ČOVIĆ, Marko (Subotica, 17. XII. 1915.– Săo Paulo, 12. IV. 1983.), književnik,političar. Jedno od šesnaestero djece Ivanai Janje, rođ. Stipić, od kojih je samo neko-liko doživjelo odraslu dob. Pučku je školuzavršio u rodnom gradu, gimnaziju jepohađao najprije kod isusovaca u Travniku1926.-31., a završne razrede u Subotici1931.-34., gdje je i maturirao. Diplomiraoje slavistiku na Filozofskom fakultetu uZagrebu 1940., nakon čega je radio kaosuplent u zagrebačkoj gornjogradskoj gim-naziji.

Književnu i publicističku karijerupočeo je 1935. u Zagrebu. Pripovijesti,novele, prozne ulomke, pjesme, književneprikaze, kritike i članke iz bunjevačko-šokačkog života objavljivao je u Klasjunaših ravni (Subotica, Zagreb), Hrvatskoj

prosvjeti (Zagreb), Hrvatskom kolu(Zagreb), Hrvatskoj reviji (Zagreb,Barcelona), Hrvatskoj smotri (Zagreb),Hrvatskoj straži (Zagreb), Omladini(Zagreb), Obitelji (Zagreb), SubotičkojDanici, Subotičkim novinama i dr. U dru-goj polovici 1930-ih bio je jedan odistaknutih članova subotičke bunjevačkezajednice te je, u suradnji s PetromPekićem i uz potporu Pučke kasine,pokrenuo časopis Klasje naših ravni.Nakon uspostave Banovine Hrvatske urazdoblju 1939.-1941. aktivno je radio napromicanju ideje Bačke Hrvatske, tj. napriključenju šest sjeverno-bačkih i baranj-skih kotareva s većinskim hrvatskimstanovništvom Hrvatskoj. Pisao je o tojideji u novinama i časopisima (npr. uSubotičkim novinama) te je agitirao za njuna skupovima Društva bačkih Hrvata i naradijskoj postaji Zagreb. Radio je i najačanju veza Zagreba i Subotice te je sJosipom Andrićem sudjelovao u pretvorbizagrebačkog pododbora Hrvatske kulturnezajednice u Društvo bačkih Hrvata uZagrebu. U novom je društvu, skupa sBrankom Radićevim, obnašao dužnosttajnika. U tom su razdoblju nastali njegovroman Doktor filozofije, novele Put uživot; Ministrant; Barjaktar trojke T. B. C.;Posljednji paket; Bač Luka; Jorgovane,jorgovane i dr. Objavljivao je i književnekritike (npr. Najbolji hrvatski roman – ulo-mak iz bunjevačkoga narodnoga života uKlasju naših ravni 1938., u kojem je upo-zorio na važnost Budakova romana Og-njišta), a u suradnji s Aleksom Kokićemnapisao je knjižicu Bunjevci i Šokci, ukojoj je obrađena stoljetna borba bunje-vačkih Hrvata za narodnu opstojnost uBačkoj. Kao član uredništva sudjelovao jei u izdavanju Lirike hrvatskih sveučiliš-taraca 1939. te Almanaha hrvatskih sveu-čilištaraca 1938. i 1942., u kojima je ob-javio i dva svoja teksta, Dani slobode iNacionalna borba bunjevačko-šokačkihHrvata.

Tijekom rata nekoliko je mjeseci 1941.bio tajnik kabineta ministra bogoštovlja inastave Mile Budaka u prvoj vladi NDH.Istodobno je nastavio i svoj kulturni rad te

53

ČOVIĆ

MaraČović

je u Zagrebu, u suradnji s JosipomAndrićem, od 1942. do 1944. tiskao tribroja Klasja naših ravni radi njegovanjazavičajnoga bunjevačkog identiteta tepomoći bunjevačkoj zajednici u Bačkoj. Ulipnju 1942., skupa s Dragutinom Tadi-janovićem i Dobrišom Cesarićem, kaočlan izaslanstva Društva hrvatskih knji-ževnika bio je u posjetu bugarskimknjiževnicima u Sofiji. U eseju Strujanja usuvremenoj hrvatskoj književnosti, s pod-naslovom Od hrvatskoga književnikaMila Budaka do hrvatskoga književnikaMiroslava Krleže, tiskanome u Spremnosti1942., upozorio je na to da su u hrvatskojknjiževnosti jednako važni i Mile Budak iMiroslav Krleža, zbog čega je taj broj Sprem-nosti zabranjen. Bio urednik Hrvatskerevije 1941.-43. Vršitelj dužnosti ravnate-lja dnevnika Nova Hrvatska postao je 1944,a istodobno i ravnatelj dnevnika Hrvatskinarod.

U svibnju 1945. skupa s nekimčlanovima vlade NDH, napustio je Zagreb.Preko Austrije i Italije otišao je najprije uArgentinu1948., a zatim se, nakon kraćegboravka u Paragvaju, 1952. nastanio se uBrazilu. Nakon kratka boravka u Kanadi1964. vratio se u Brazil. U književnosti seponovno javio 1970-ih, kad je, na poticajVinka Nikolića, u nekoliko tekstova u Hrvat-skoj reviji pokušao objasniti zamršenepovijesne nacionalno-integracijske pro-cese među bačkim Hrvatima (Bački Bu-

njevci i Šokci na hrvatskoj varijanti;Nacionalizam moje generacije – pregrštmalih sjećanja na velike dane i dr.). U ise-ljeništvu mu je Hrvatska revija tiskalaknjigu Nejugoslavenska Jugoslavija iHrvati, a posmrtno mu je objavljen autobi-ografski roman Priča o lopti, dok su muromani Razgovor s Krležom i Hrišćanskivladika ostali u rukopisu. Na slovački jepreveden njegov roman Doktor filozofije1941., a pojedine novele iz zbirke Žito zo-ve i na njemački te bugarski (1941., 1944.).

U obitelji je odgajan u hrvatskomenacionalnom duhu (njegov brat GavroČović istaknuo je hrvatsku zastavu na sub-otičkoj gradskoj kući u vrijeme raspadaAustro-Ugraske) te je izrastao u jednogaod vodećih članova mlađeg naraštaja sub-otičke međuratne i ratne hrvatsko-bunje-vačke inteligencije. Na njegove političkeideje presudno je utjecao lički BunjevacMile Budak, teško ranjen u policijskomatentatu 1932., dok je u odnosu prema za-vičaju bio pod utjecajem bačkoga ŠokcaJosipa Andrića. Politički se formirao tije-kom studija u Zagrebu, u razdoblju zateg-nutih hrvatsko-srpskih odnosa, te je uzagrebačkim novinama i časopisima čestoobjavljivao radikalno intonirane tekstove.Radikalno desne političke ideje zastupaoje i za rata, a zahvaljujući bliskosti s Bu-dakom, zauzimao je visoke položaje upolitičkim i kulturnim krugovima te je uznatnoj mjeri utjecao na dolazak nekolikodesetaka bačkih Hrvata u Zagreb, osobitomlađih naraštaja. Nakon sloma NDHpostao je najpoznatiji politički emigrantmeđu bačkim Hrvatima, a ujedno i jedanod rijetkih hrvatskih iseljenika koji je uemigraciju otišao kao izgrađen i priznatknjiževnik. Njegovi književni tekstovi,dugo zaobilaženi dijelom zbog njegovestigmatiziranosti kao političkog emigran-ta, dijelom zbog samonametnute šutnje, uposljednje vrijeme opet postaju predmetinteresa hrvatske književne historiografije.Djela: Doktor filozofije, Zagreb, 1937; Najboljihrvatski roman – ulomak iz bunjevačkoga narod-noga života, Klasje naših ravni, Subotica, 1938;Bunjevci i Šokci (suautor A. Kokić), Zagreb, 1939;Bačka Hrvatska, Subotičke novine, br. 51/1940,

54

ČOVIĆ

MarkoČović

prilog "Kultura"; Žito zove, Zagreb, 1941; Priča odjevojci Višnji, Zagreb, 1943; NejugoslavenskaJugoslavija i Hrvati, München-Barcelona, 1975;Nacionalizam moje generacije: Pregršt malihsjećanja na velike dane, Hrvatska revija. Jubilarnizbornik 1951.-1975, Barcelona, 1976; BačkiBunjevci i Šokci na hrvatskoj varijanti, Hrvatskarevija, 26, Barcelona, 1976; Priča o lopti, Zagreb,2001.

Lit.: I. Prćić, Subotica i Bunjevci – da se i ne za-boravi, Subotica, 1936; Almanah hrvatskih sveučil-ištaraca, Zagreb 1938; M. Evetović, Kulturnapovijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis);Leksikon pisaca Jugoslavije, 1, Novi Sad, 1972;Vinko Nikolić, Hrvatski književnik Marko Čović.Hrvatske smrti u tuđini i domovini, Hrvatska revi-ja, 33, Minchen-Barcelona, 1983; Hrvatskibiografski leksikon, 3, Zagreb, 1993; A. Vidić,Sudbine: Marko Čović, bački Hrvat, "Lomljen alinikada slomljen…", Hrvatski glasnik 51,Budimpešta, 1994; A. Sekulić, Književnostpodunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996;Tko je tko u NDH, ur. D. Stuparić, Zagreb, 1997;K. Bušić, Odjeci uspostave Banovine Hrvatske uhrvatsko-bunjevačkoj javnosti, Društvena istraži-vanja, 4-5, Zagreb, 2005; K. Bušić, Društvenokulturno i političko organiziranje bačkih Hrvata-Bunjevaca 1918.-1941. (Uloga bunjevačkih elita iprocesu nacionalne integracije i modernizacijehrvatske zajednice u Bačkoj), magistarski rad,Zagreb, 2006.

K. Bušić

ČOVIĆ, Margita – Ica (udana Deži)(Subotica, 31. XII. 1920. – Palić, 10. XII.2005.), stolnotenisačica. Kći Grge i Janje,rođ. Nađ. U mladosti je pjevala u Nevenu.Stolni tenis počela je igrati 1937. za STTC(Subotica table tennis club) te je ubrzoosvojila prvenstvo Dunavske banovine, a1940. postala je i seniorskom prvakinjomJugoslavije u pojedinačnoj konkurenciji.Nakon rata igrala je za STK Spartak do1955., kad je prešla u beogradski Partizan.Za taj je klub nastupala još deset godina, au njemu je i završila sportsku karijeru.Devet je puta osvajala naslov prvakaJugoslavije u pojedinačnoj konkurenciji,bila je višestruka državna prvakinja u igrimješovitih parova s braćom Tiborom iVilmosom Harangozo te s Josipom Gabri-ćem, kao i u igri ženskih parova s Je-lisavetom Pauk, Anom Harmat, MaricomTemunović i drugima. U svojoj je karijeri37 puta osvojila prvo mjesto na državnimprvenstvima. Bila je pobjednica Među-

narodnog prvenstva Austrije i Jugoslavije1949. u igri ženskih parova te mješovitihparova s V. Harangozom. Kao stalna čla-nica državne reprezentacije, sudjelovala jena svjetskim stolnoteniskim prvenstvima uStockholmu (dvaput), Beču, Londonu,Utrechtu i Dortmundu. Stil igre bio joj jeizrazito ofenzivan, a zbog svoje sportskesvestranosti dvije je godine bila nositeljicaznačke ZREN (Za republiku naprijed).Nakon završetka sportske karijere s obi-telji se iselila u Brazil, gdje je vodila hotel-sko-ugostiteljsko objekte. Pred smrt se vra-tila u rodni kraj, gdje je i umrla.Lit.: Subotički stoni tenis, ur. M. Brustulov,Subotica, 1995.

N. Stantić i Lj. Vujković Lamić

ČOVIĆ, Nikola (Subotica, 1871. – Su-botica, 12. III. 1946.), zemljoposjednik,društveni djelatnik. Katoličkoj čitaonicisv. Jurja u Subotici, osnovanoj 1905., osi-gurao je sav unutarnji inventar i ustupio jojoko 100 m² gornjeg dijela novoizgrađenevlastite kuće u Jurjevskoj ulici br. 18(danas Ul. dr. Dragiše Mišovića), gdje je taustanova djelovala sve do kraja svojegpostojanja. Za vrijeme Kraljevine Jugo-slavije dodijeljeno mu je odličje »za gra-đanske zasluge«. God. 1924. obnovio jekriž na Bikovačkoj cesti, koji se nalazio nanjegovu zemljištu, a 1926. sudjelovao je upodizanju novoga tzv. Čovićeva križaispred subotičke crkve sv. Jurja. Imao je uono doba napredno poljoprivredno gazdin-

55

ČOVIĆ

MargitaČović

stvo te se bavio ratarstvom, proizvodnjommlijeka i hmeljarstvom. Posjedovao jevršalicu na parni kazan, poslije na traktor-ski pogon, sušaru za hmelj te separator zaproizvodnju maslaca. Kao zakupac velikazemljišnog kompleksa baruna SándoraVojnića iz Budimpešte, nakon Prvogasvjetskog rata otkupio je od njega oko 200lanaca zemlje na području Bikova. Odmahnakon Drugoga svjetskog rata, zajedno sdjecom, darovao je 12 tona kukuruza»siromašnoj braći u Dalmaciji i Lici«. Dabi izbjegao oduzimanje zemljišta iznadpropisanoga maksimuma, još za života jesvoj posjed razdijelio djeci, ali je njimavišak oduzet u narednoj agrarnoj reformi.Lit.: Neven, br. 4, Subotica, 1905; Radio vijesti,br. 1, Subotica, 1945; Könyöregésünk szinhelyeiI., Szabadka, 2003; Könyöregésünk szinhelyeiIII., Szabadka, 2005.

I. Čović

ČOVIĆ, Vince (Subotica, 1. VIII. 1938.),atletičar. U Subotici je završio srednjuekonomsku školu, a radni je vijek proveona željeznici. Njegovu darovitost za atle-tiku otkrio je dugogodišnji natjecatelj idužnosnik subotičkoga AK Spartak JakovKopilović, na čiji se nagovor počeo bavitibrzim hodanjem. Vrhunac karijere dosti-gao je između 1969. i 1973. God. 1969. uNovom je Sadu postavio državni rekord na5000 m s 23:32,5 minuta, a sljedeće jegodine vlastit rekord popravio na 23:10,6minuta. Državnim prvakom u disciplini na20 km bio je 1970. i 1972., a drugo mjestoosvajao je 1969. i 1971. Triput je obaraodržavni rekord na 10 km, a prvak Srbijebio je četiri puta. U tri je navrata nastupioza reprezentaciju Jugoslavije u disciplinihodanje na 20 km. Osvojio je treće mjestona Balkanskim igrama 1971. u Zagrebu.Kao umirovljenik živi u Subotici.Lit.: Subotički stoni tenis, ur. M. Brustulov,Subotica, 1995.

Lj. Vujković Lamić

ČULIĆ, Fabijan (Gara, 21. XII. 1807. –Mohač, 19. XI. 1869.), franjevac, pisac.Franjevcima Provincije sv. Ivana Kapistran-skoga u Baču pristupio je 1829., nakončega se školovao u bogoslovnoj školi u

Vukovaru 1830.-32. Za svećenika jezaređen početkom 1832. Djelovao je kaovjeroučitelj i kapelan u Cerniku 1834.-47.,kao gvardijan u Baču 1854.-58., kao hr-vatski propovjednik u marijanskom sveti-štu u Radni, danas u Rumunjskoj, 1859.-63., kao kapelan i hrvatski propovjednik ubudimskom predgrađu Tabanu 1863., kaogvardijan i župnik u Iloku 1867./68. te kaohrvatski propovjednik u Mohaču. Ispjevaoje prigodnu pohvalnicu najuglednijemfranjevcu iz Bačke Marcelinu Doriću, kojaje objavljena u Zagrebu 1847. To je vjero-jatno prvi spis jednoga bačkog Hrvata otis-nut Gajevim pravopisom.Djelo: Mlogopošt. otcu Marceellinu Doriću, odstrane Bačvanah, Zagreb, 1847.

Lit.: E. Fermendžin, Brevis catalogus… scripto-rum Provinciae S. Ioannis a Capistrano, Teme-svarini, 1887; A. Sekulić, Drevni Bač, Split, 1978;Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb, 1993; F.E. Hoško, Euzebije Fermendžin crkveni upravniki povjesnik, Zagreb, 1997.

A. Sekulić

ČUNČANJE (čončanje), vrsta finog tka-nja u bačkih Hrvata kojim se dobiva ukra-sno otkano platno (začunčanica). Ime jedobilo po probušenoj igli za vezenje kojase zove čunak. Izrađuju se na veomatankom platnu zvanome »tanki«, u koje sebrojenjem žica čunkom utkivaju različitimotivi. Punijom »bijelom žicom« čunčajuse različite geometrijske figure, cvijeće,životinje i drugi motivi. Motivi čunčanjaimali su i svoja karakteristična imena: »potankima«, »kaloper«, »orlaš«, »šestoper«,»tičice«, »pivčići«, »jelenče«, »ljiljani«,»limuni«, »naranče«, »jabuke«, »vlaće«,»vinčići«, »grozdići«, »perunike«, »pauno-vo pero«, »misec«, »zvizde«, »kolačići« idr. Često se umjesto bijelog konca rabila izlatna nit. Od začunčanice su se pakizrađivala »bila ruva divojačka«, rupci,prekrivači za krevete i zavjese, a od pauči-naste začunčanice pokrov kojim se u lijesupokrivale prerano preminule djevojke.Čunčanjem se danas više nitko ne bavi, arijetke su i kuće u kojima je sačuvan pred-met izrađen tom tehnikom tkanja.Lit.: M. Cepelić, Bunjevke, bavite se konopljom,Subotička Danica kalendar Bunjevaca i Šokaca za

56

ČOVIĆ

godinu 1919., Zagreb, 1919; M. Malagurski-Đorđević, Stara bunjevačka nošnja i vez, GlasnikJugoslovenskog profesorskog društva, 17, 11-12,Beograd, 1938; I. Prćić, Bunjevačka narodnanošnja (sa slikama), Klasje naših ravni, 2,Subotica, 1999; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb,1991; A. Čota, M. Šeremešić, Dukat ravnice,Sombor, 2003.

A. Čota

ČURČIĆ, Lazar (Laza) (Titel, 24. X.1926.), knjižničar, kulturni i književnipovjesničar. Osnovnu i građansku školuzavršio je u Titelu, gdje je izučio trgovinu.Bio je sudionik u pokretu otpora od 1944.,a demobiliziran je 1945. Nakon toga nas-tavio je školovanje u mješovitoj gimnazijiu Novom Sadu 1945.-48., a diplomirao jena Filozofskom fakultetu u Beogradu1953. Radio je u knjižnici Matice srpske uNovom Sadu 1953.-86. i u Narodnojknjižnici Srbije 1986.-91, odakle je otišaou mirovinu. Osnivač je Bibliotekarskogagodišnjaka Vojvodine i Godišnjaka Biblio-teke Matice srpske, jedan je od pokretačačasopisa Polja. Dobar je poznavatelj starihi rijetkih knjiga.

Stručne i znanstvene članke izknjižničarstva te književne i kulturne povi-jesti objavljuje od 1959. u zbornicimaMatice srpske te u drugim časopisima.Među njegovim mnogobrojnim člancimanalaze se i prikazi dvaju djela od kapitalnevažnosti za bačke Hrvate: Bunjevačko-šokačke bibliografije Ivana Kujundžića iz1969. (Nova bunjevačko-šokačka biblio-grafija, Zbornik Matice srpske zaknjiževnost i jezik, 19, 3, Novi Sad, 1971.)i Narodnog života i običaja bačkihBunjevaca Ante Sekulića iz 1989. (Odproizvoljnosti i nagađanja – nauka daleko,Pro memoria, 7, Subotica, 1989.). U timprikazima, kao i u još jednom članku(Tobožnja unijatska štamparija u Trnavi,Zbornik Matice srpske za književnost ijezik, 19, 3, Novi Sad, 1971.) iznosi ipodatak o nekoliko početnica s katekiz-mom koje su za Bunjevce i Šokce tiskanepotkraj XVIII. st. u isusovačkoj tiskari uTrnavi kraj Požuna. Njegovo kritičko sta-jalište spram Kujundžićeva i Sekulićevadjela nije uvjetovano samo stručnimnedostacima koje je u njima uočio.

Lit.: Susreti bibliografa ‘95, Inđija, 1996; Knjigao Zahariji Orfelinu, Zagreb, 2002.

E. Bažant

ČUTKA (madž. csutka) 1. dijal. unutarnjinejestivi dio ploda. Najčešće označavasrčiku kukuruznog klipa koja preostanenakon krunjenja (kočanj, šepurina), alinaziv se rabi i za nejestivi ostatak jabuke ikruške, katkad i grozda. Kukuruzna se»čutka« upotrebljava kao ogrjev jer imavisoku kaloričnu vrijednost, no rijetko ukrušnim pećima, zbog opasnosti da sezidovi raspadnu od topline. Seljaci su sevrhom »čutke« omotanim bijelim platnomkoristili kao čepom u boci za mlijeko ipetrolej, a omotana ljuskom služila je i kaočep za staklene balone s vinom ili rakijom.Odlomljena »čutka« bila je i držak natrokutastoj turpiji za oštrenje pile. Od»čutaka« se ujedno dobivao žar za ručnoglačalo. Korištena je i u »reteratima«(poljskim zahodima); 2. dio današnjeg Som-bora s lijeve strane bezdanske ceste, ukojem su sve do kraja XIX. st. bili vino-gradi. Na to se područje grad počeo širitiprije Prvoga svjetskog rata. Naziv mu jedao Julij Čuvardić, kojega je početakizgradnje kuća na tome nepovoljnompodručju uz Mostongin rit podsjetio na»čutku«. Do 1914. ondje su od somborskihBunjevaca kuće podigle porodice Pleti-kosić, Liščević, Čuvardić, Zidarević, Gro-milović, Gluvić i Benčić.Lit.: M. Beljanski, Pangare, Gospin sokak, Čutka,Šikara, Strilić, Mali Beč i Čatalinski put, Sombor,1973; M. Peić, G. Bačlija, Rečnik bačkihBunjevaca, Novi Sad-Subotica, 1990; A. Sekulić,Rječnik govora bačkih Hrvata, Zagreb, 2005.

A. Stantić i M. Bara

ČUVARI BOŽJEGA GROBA, uskrsniobičaj u bačkih Hrvata, kao i u još nekimpodručjima koje nastanjuje hrvatskostanovništvo (Dalmacija itd.). To jeskupina svečano obučenih mladih koja usmjenama, obično po 15 minuta do polasata, u preduskrsno vrijeme čuva u crkva-ma izložen Isusov grob. U Bunjevaca sučuvari najčešće mladići, rjeđe djeca iliodrasli muškarci, koji grob čuvaju odVelikog petka pa do Vazmenog bdjenja, a

57

ČUVARI BOŽJEGA GROBA

važnu ulogu imaju u obredima Velikogpetka. U Šokaca u Sonti grob od Velikogpetka do samog Uskrsa čuvaju dječaciodjeveni u narodne nošnje sa šeširima naglavi. Na uskrsnoj misi raspoređeni su okooltara, a šešire ne skidaju ni tijekom obre-

da. U Monoštoru na Veliki petak i Velikusubotu Isusov grob čuvaju djevojke unošnjama.Lit.: Zvonik, 5/1999, 5/2000, 7/2002, 5/2004,Subotica.

P. Skenderović

ČUVARI BOŽJEGA GROBA

58

Čuvari Božjega groba u Subotici danas

ĆAKIĆ, Andrija (Subotica, 27. III. 1897.– Subotica, 20. VI. 1979.), činovnik,društveni djelatnik. Sin Jakova i Klare,rođ. Marinović. U Subotici je završio gim-naziju i upisao se na studij prava uBudimpešti, gdje je pred Prvi svjetski ratzavršio tečaj za pričuvnog časnika. Tije-kom rata prekinuo je studij i vratio se uSuboticu, gdje je bio mobiliziran te seborio na ruskoj bojišnici kod Kijeva, aposlije i na talijanskoj fronti, gdje je narijeci Piavi ranjen u glavu. Politički seaktivirao u vrijeme raspada Austro-Ugar-ske: bio je član Bunjevačko-srpskog naro-dnog odbora u Subotici, potporučnik Bunje-vačko-srpske narodne garde u ovomegradu i član skupine subotičkih mladićakoji su 10. X. 1918. pronijeli hrvatsku zas-tavu od hotela Hungaria (današnji disko-klub Lifka) do gradske kuće, na koju su jei istaknuli. Nakon rata završio je studijprava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. UKraljevini SHS isprva je bio zamjenikgradskog kapetana (šefa policije), no na tu

je funkciju ubrzo podnio ostavku. Poslijeje radio kao bankarski činovnik. Blisko jesurađivao s Blaškom Rajićem, bio je članPučke kasine i neko vrijeme nogometašNK Bačke. Za vrijeme Drugoga svjetskograta bio je u zarobljeništvu u Leipzigu.Nakon rata u Subotici je nastavio raditikao financijski činovnik. Pokopan je nasubotičkome Bajskom groblju.

P. Skenderović

ĆERĆELIJA (tur. kereke, kerake: vrstaogrtača), laka tkanina od lana. Tkala se na»stanu«, tj. ručnom razboju, a Bunjevke suod nje šivale suknje u kojima su obavljalesvakodnevne poslove i žetvu. Tkanina jebila lagana, kratkotrajna i jeftina.

A. Stantić

ĆIRIL I METOD (Konstantin, redov-ničko ime Ćiril, Solun, 826./27. – Rim,14. II. 869.; Mihael, redovničko imeMetod, Solun, oko 815. – ?, Moravska, 6.IV. 885.), slavenski apostoli, sveci. Dvo-jica od sedam sinova visokoga bizantskogčasnika Leona. Uz materinski grčki jezik,u najranijoj mladosti naučili su i makedon-ski dijalekt slavenskog jezika, kojim su seu Solunu služili mnogobrojni makedonskiSlaveni. Otac im je rano umro, a brigu zanjih preuzeo je carski kancelar Teotiks.Metod, pravnik, postao je upraviteljemjedne arhontije (provincije) u istočnoj Ma-kedoniji. Konstantin se školovao u Cari-gradu, a nakon završenih filozofskih iteoloških studija napustio je karijeru nadvoru te se zaredio i postao knjižničaromAja Sofije i predavačem na carigradskoj

59

Ć

AndrijaĆakić

visokoj školi. Zbog učenosti stekao jepočasni naslov »filozof«. U vrijeme pre-vrata na dvoru i ikonoklastičkih borbiMetod je napustio položaj arhonta 856. ipovukao se u manastir na Olimpu u MalojAziji, a ubrzo mu se pridružio i Konstan-tin. Po nalogu bizantskog cara dvojicabraće 860. odlaze kao misionari međuHazare na jugu današnje Rusije. Pod nji-hovim utjecajem mnogi su Hazari pri-hvatili kršćanstvo te je sklopljen savezizmeđu Hazara i Bizanta. Ubrzo nakonhazarske misije, na poziv moravskogkneza Rastislava, 863. odlaze kao misio-nari u Moravsku kneževinu kako bipomogli u njezinu crkvenu osamostalji-vanju. Put za to bilo je naviještanjeEvanđelja Slavenima na njihovu jeziku,čime bi se ograničio politički utjecajfranačko-bavarskih biskupa, koji suugrožavali političku samostalnost Moravske.U tu svrhu Konstantin je s grčkoga nastaroslavenski preveo osnovne biblijsketekstove i liturgijske knjige, koje jenapisao glagoljicom, pismom što ga jeupravo za tu svrhu i sastavio. Propov-ijedanje i slavljenje bogoslužja na jezikukoji je narodu bio razumljiv urodilo je usp-jehom, ali je u franačkog klera pobudiloneprijateljski stav. Pred papom Hadri-janom II. 867. solunska braća uspješno suse obranila od optužaba za herezu, papa jepotvrdio uporabu staroslavenskog jezika ubogoslužju, a Metod je zaređen za svećeni-ka. U Rimu su boravili među grčkimredovnicima, a Konstantin se zaredio iuzeo ime Ćiril. Ubrzo se međutim razbolioi umro te je pokopan u bazilici sv. Kle-menta, gdje mu se i danas nalazi grob.Nakon pregovora s knezovima Moravske iPanonije papa je 869. Metoda imenovaopanonskim nadbiskupom, nakon čega jeuspješno djelovao na području Slavonije,Srijema i Ugarske. Naslov panonskog nad-biskupa nosio je do 873., kad se, nakonpreseljenja u Moravsku, nazvao morav-skim nadbiskupom. Germanski biskupiponovno su ga optužili za herezu, ali sepred papom Ivanom VIII. uspješno ob-ranio te mu je 880. iznova odobrena li-turgija na slavenskom jeziku. Potporu u

tome pružio mu je 882. i carigradski patri-jarh Focije, nakon čega se slavenskaliturgija stala širiti i među Slavenima uBizantskom Carstvu. Ostatak života Me-tod je posvetio organizaciji svoje nad-biskupije, a na crkvenoslavenski jezik pre-veo je Stari zavjet i druge crkvene knjige.Nakon Metodove smrti 885. papa StjepanV. podlegao je pritiscima te je zabranio sla-vensku liturgiju u Moravskoj pa su Me-todovi učenici protjerani. Neki su se usp-jeli skloniti u Bugarsku, Makedoniju,Rašku, Rusiju i Hrvatsku, gdje su nastavilisvoj rad. Tako ćirilo-metodska tradicijanije uspjela opstati među ZapadnimSlavenima, ali se ukorijenila među pravo-slavnim slavenskim kršćanima, a od kato-ličkih Slavena među Hrvatima.

Tijekom stoljeća Rim, koji je težiounifikaciji i anacionalizmu, ukinuo je sveoblike narodne liturgije u katoličkim crk-vama i uveo jedinstveni obred na latin-skome. Samo su Hrvati, zahvaljujući svo-jim popovima glagoljašima, u nekimbiskupijama uz Jadransko more uspjelizadržati glagoljanje, odnosno liturgiju nastaroslavenskome, a od XIV. st. i na hrvat-skome narodnom jeziku. Glagoljaška li-turgija bila je jedinstven slučaj narodneliturgije u Katoličkoj crkvi sve do II.vatikanskog koncila 1962.-65., koji je prvi

ĆIRIL I METOD

60

Sv. Ćiril i Metod, dio ikonostatasa,Zagreb, grkokatolička crkva

put službeno dopustio uporabu narodnihjezika u liturgiji. Prijevodom liturgijskih ibiblijskih knjiga Ćiril i Metod postavili sutemelje slavenskoj pismenosti. Papa IvanPavao II. 1980. proglasio ih je, skupa sa sv.Benediktom, zaštitnicima Europe, promi-čući tako svijest o tome da je Europa ploddjelovanja dviju struja kršćanskih tradicija– zapadne, koju je posebice širio sv. Bene-dikt, i istočne, koju su promicali sv. Ćiril isv. Metod. Prema katoličkom kalendaru,spomendan im je 5. srpnja.

Utjecaj Ćirila i Metoda u vjerskoj i kul-turnoj povijest Hrvata u prvom se reduvezuje uz doprinos učvršćivanju kršćanst-va među Hrvatima i širenju glagoljskogpisma, bogoslužja i književnosti, na koji-ma su izgrađeni temelji hrvatske naci-onalne književnosti i književnog jezika.Dok većina povjesničara središtem Panon-ske nadbiskupije, u kojoj je Metod bionadbiskupom, smatra Sirmium, u današ-njoj Srijemskoj Mitrovici, Matija Zveka-nović, prvi subotički biskup, zastupao jetezu da je starokršćansko sjedište Sirmiumu to vrijeme bilo potpuno razrušeno, bezvjernika i bez crkve, te da je Metod zasjedište svoje nadbiskupije odabrao posto-jeće biskupsko sjedište u Baču. Prema nje-govu shvaćanju dotad biskupsko sjedišteBač u vrijeme sv. Metoda postalo je nad-biskupskim sjedištem, iz kojega korijenjevuče i Subotička biskupija. S obzirom naprilike u kojima je Metod živio, Zveka-nović drži da Metod nije imao stalnogsjedišta, ali ne isključuje da je barem pri-vremeno boravio u Baču te da je ondje bilosredište nadbiskupije. Kao dodatnu pot-poru svojoj teoriji on iznosi i činjenicu daje Bačka biskupija za zaštitnika imala sv.Pavla, koji je bio iznimno štovan u Solunu,gradu iz kojega je Metod potjecao. Te setvrdnje ne mogu sa sigurnošću potkrijepitini opovrgnuti, no uzimaju ih u obzir i nekiugledni katolički leksikoni.Lit.: A. Alfirević, Sveti Ćiril i Metod. Slavenskiapostoli, Zagreb, 1935; M. Zvekanović, Povijesniosvrt od Bačke nadbiskupije do Subotičkebiskupije, Subotička Danica: Kalendar za 1971.god., Subotica, b. g.; Dokumenti o sv. Ćirilu iMetodu, Zagreb, 1985; L. I. Krmpotić, Suvremenaporuka ćirilometodske baštine, Subotička Danica:

Kalendar za 1986. god., Subotica, 1985; Hrvatskaenciklopedija, 2, Zagreb, 2000; Opći religijski lek-sikon, Zagreb, 2002; Hrvatsko slovo, br. 544,Zagreb, 2005.

J. Štefković

ĆIRILICA, pismo koje se rabi u šestsuvremenih slavenskih jezika i u mnogimjezicima s područja bivšega SovjetskogSaveza, a nekad se upotrebljavalo i udrugim jezicima, među ostalim i u hrvat-skome. Prozvana je po sv. Ćirilu jer sedugo smatralo da ju je, kao najstarijeslavensko pismo, sastavio mlađi od dvo-jice slavenskih apostola. To je shvaćanjeodbačeno nakon što je utvrđeno da je sv.Ćiril ipak autor glagoljice i da je to pismoprethodilo ćirilici. Ćirilica se razvila podsnažnim utjecajem grčkog pisma na prije-lazu iz IX. u X. st. u Bugarskoj, vjerojatnou okrilju preslavske škole, a već potkraj X.st. u sjeveroistočnoj je Bugarskoj posveistisnula glagoljicu. To se obično objašnja-va njezinom sličnošću s grčkim pismom tetežnjom utjecajne struje bugarskih redov-nika da tamošnje slavenske kršćane štoviše približe Bizantu. Budući da je bilaznatno jednostavnija od glagoljice, sastaroslavenskom se biblijskom i liturgij-skom pismenošću iz Bugarske s vreme-nom proširila i u druge južno– iistočnoslavenske zemlje, pri čemu se u mno-gima od njih razvila u lokalnu varijantu.Jedna je od njih bila i bosančica, bosan-sko-hrvatska inačica ćirilice, koja se odXII. st. rabila u Dalmaciji i Bosni, a odXVII. i u Slavoniji i Ugarskoj.

Od XVIII. st. ćirilica se u većinislavenskih zemalja »pozapadnjuje«,počevši od tipografskih preinaka koje je uruski uveo car Petar Veliki do grafijskihintervencija što ih je u srpskome promicaoVuk Karadžić. Bez obzira na to, njezina seuporaba od tog vremena vezuje gotovoisključivo uz Slavene istočnog obreda teuz ruski imperijalizam. Od neslavenskihjezika na području ruskog imperija ćirilicuje potkraj XIX. st., pod utjecajem pravo-slavnih misionara, najprije prihvatilonekoliko ugro-finskih i turkijskih jezika spodručja Urala, a ubrzo i pojedini sibirskii kavkaski jezici. Tijekom 1930-ih gotovo

ĆIRILICA

61

svim jezicima kojima se govorilo uSovjetskom Savezu (osim estonskoga, leton-skoga, litavskoga i gruzijskoga) nametnutaje ćirilica, a nakon raspada te zemljetijekom 1990-ih mnogi su od njih prešli nalatinicu ili na koje tradicionalno pismo,bilo kao jedino bilo kao pismo koje se sćirilicom rabi usporedno. U suvremenimslavenskim jezicima ćirilica se kao jedinopismo rabi u bugarskome, makedonskome,ukrajinskome i ruskome, a kao glavnopismo, usporedno s latinicom, u bjelo-ruskome i srpskome.

Uz podunavske Hrvate ćirilica se vežeuz dva oblika. Prvi je od njih bosančica,koja se u hrvatskim franjevačkim samo-stanima u Ugarskoj koristila do krajaXVIII. st., a postoje i podaci o tome da sunjome tiskane knjige. Od kraja XVIII. st.bosančica se međutim napušta i svi arhiv-ski dokumenti iz Ugarske nastali na hrvat-skome pisani su otad latinicom. Drugi jeoblik moderna srpska ćirilica, s kojom supodunavski Hrvati došli u intenzivnijidodir nakon stvaranja južnoslavenskedržave 1918. Kao jedno od službenih pisa-ma, ćirilica se počela širiti i u krajevimakoje nastanjuju bački Hrvati, a uvođenjenjezina obvezatnog učenja u škole, i to kaoprvog pisma, povezano često s dovođe-njem kadrova iz Srbije, izazivalo je protestebačkih Hrvata. Uporaba ćirilice u držav-nim tijelima te na javnim pločama i nat-pisima postupno se ipak širila, ali je međubačkim Hrvatima to pismo prihvatio samouzak krug pojedinaca.

Nakon Drugoga svjetskog rata komu-nističke su vlasti, sukladno politiciproklamirane nacionalne ravnopravnosti,odustale od nametanja ćirilice bačkimHrvatima pa se tako razvila neformalnapraksa da se na sjeveru Bačke u srpskimselima i gradskim četvrtima u školama kaoprvo pismo uči ćirilica, a u pretežito hrvat-skima latinica, dok su u službenoj i javnojuporabi ravnopravno korištena oba pisma.Takva je politika, skupa sa sve prošireni-jom uporabom latinice u srpskome, utje-cala na to da bački Hrvatima u poslijerat-nom razdoblju kao jezik formalne komu-nikacije sve više prihvate srpski književnijezik.

S jačanjem režima Slobodana Milo-ševića početkom 1990-ih u škole, upravnatijela i druge državne ustanove ponovno seuvodi obvezna uporaba ćirilice. U školamase tako propisuje poučavanje ćirilice kaoprvog pisma, vođenje službene evidencijećirilicom, a čak su i maturske ploče moraleimati ćirilične natpise. To je među Hrva-tima u Bačkoj ostavilo znatna traga u mla-đim generacijama. Desetljetni proces name-tanja ćirilice, u svim njegovim mijenama,među bačkim se Hrvatima zato čestouspoređuje s nametanjem madžarskog je-zika u austrougarskom razdoblju – kao sli-čan oblik jezično-kulturnoga asimilacij-skog pritiska.

P. Vuković

ĆUĆ KOLO (ćućavo kolo), narodni bu-njevački ples. Pleše se u kolu klasičnogtipa i mješovite je naravi. Muškarci se držeza ruke, dok su ruke plesačica na njihovimramenima. Kolo se pri izvođenju giba ulijevu stranu. Plesni su obrasci četverodi-jelni jer se riječ o standardnome plesnomobrascu bez iskvrcavanja. U jednoj plesnojfiguri izvode se čučnjevi s križanjem nogu,što Ivančan tumači stilskim utjecajemromskih plesova. Sličan je ples, pod na-zivom ranče, poznat i u susjednoj Baranji.Lit.: A. Ivančan, Narodni plesni običaji HrvataBunjevaca, u: N. Zelić, Protiv zaborava, Zagreb,2000.

Lj. Vuković

ĆULIBRK, Lidija, rođ. Čoban (Bač, 23.VIII. 1963.), psihologinja, publicistica.Rođena je u poljodjelskoj obitelji od ocaJosipa i majke Lujze, rođ. Tot. U Baču jezavršila osnovnu školu, maturirala je usrednjoj kulturološkoj školi u BačkojPalanci, a 1986. diplomirala je psihologijuna novosadskome Filozofskom fakultetu.Radila je 12 godina na Medicinskomfakultetu, a specijalizirala je medicinskupsihologiju. U znanstveno-istraživačkom ra-du bavila se pitanjem suicida i mentalnogzdravlja, o čemu je u suautorstvu objaviladesetak radova u časopisu Psihologija te unekoliko zbornika. Od 1999. počinje sebaviti izdavaštvom i novinarstvom. Krea-tivni je osnivač i urednik nekoliko ženskih

ĆIRILICA

62

časopisa (Lepota & zdravlje, Moja beba iCool Girl), od kojih je Lepota & zdravljepet godina ima najveću nakladu međučasopisima tog profila u Srbiji. Radila je ina licenciranim izdanjima (Joy i Lea), adanas je voditeljica odjela za ženska ilus-trirana izdanja u medijskoj grupaciji Colorpress u Novom Sadu. God. 1998. objavilaje roman Zrno graška u postelji jedneprinceze.Djelo: Zrno graška u postelji jedne princeze, NoviSad, 1998.

T. Žigmanov

ĆUP (ćupica) (tur. küp), glineni sudkružnog oblika, glaziran i dekoriran raz-nim bojama. Ćupovi s poklopcem u seo-skim su gazdinstvima služili za kiseljenjemlijeka, a u ćupovima sužena grla i suhom držao se pekmez.

A. Rudinski

ĆUPOVI (lončići), bunjevačka dječjaigra. Djeca se poredaju u krug u razmakudo jednog metra, s tim da ispred svakogdjeteta čuči drugo, koje ima ulogu ćupa ililončića. Jedno dijete nema svoj »ćup« pa,nakon što određenom verbalnom formu-lom od nekoga »zatraži« ćup, oboje potrčeu krug u suprotnim smjerovima. Tko odnjih do »ćupa« stigne prvi, osvaja ga.Natjecatelj koji je izgubio u utrci na jednaknačin o ćupu »pregovara« s drugim te seponovno utrkuju za njega. Igra se doknetko dulje vrijeme ne uspije osvojiti »ćup«.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

P. Skenderović

ĆUPRIJA (tur. köprü > grč. géphira),most, građevinska konstrukcija koja spajadvije obale iznad vodotoka. U Subotici iokolici nekad ih je bilo mnogo, ali sunakon regulacija prirodnih vodotoka kon-cem XIX. st. uglavnom uklonjene. O nji-ma danas svjedoče povijesni izvori (npr. jed-na zapovijed subotičkog poglavarstva izprve polovice XIX. st. nalaže popravaksedam dotrajalih gradskih ćuprija) i topo-nimi poput subotičke Gabrić-ćuprije uMlaki (danas Prozivka) ili Praške ulice(madž. Prágai híd utca) kod otoka u bivšoj

Jasibari. Pokraj mostova i vodotokâ u sje-vernoj je Bačkoj često postavljan kip sv.Ivana Nepomuka, što je bio običaj proširenpo cijeloj srednjoj Europi. Prema predaji,taj je češki svetac iz XIV. st., nakon što jekralju Václavu IV. odbio odati što mu jekraljica povjerila na ispovijedi, mučen dosmrti, a njegovo je tijelo bačeno s praško-ga Karlova mosta u Vltavu. Štuje se kaozaštitnik ispovjedne tajne i mostova, avjeruje se i da štiti od poplava, utapanja ibolesti usta i jezika. Na subotičkom jepodručju očuvano još nekoliko njegovihkipova postavljenih uz prvotne prirodnevodotoke, koji su poslije kanalizirani u tzv.

vokove (uređene vodotoke): jedan se kipnalazi u samome gradskom središtu ugra-đen u fasadu zgrade Zadužbine Dušana Ra-dića, a prije toga je stajao na mjestu gdje jenekad proticao Vrbov potok, drugi senalazi u gradskoj četvrti Ker na Beograd-skome putu stotinjak metara od crkve sv.Roka prema gradu, neposredno uz neka-dašnji vodotok koji je tekao iz Vučidola uMlaku, dok u gradskoj okolici postoji kipna obali rječice Kireš u okolici Hajdukova,te jedan teško oštećen kip na tzv. Starometavankutskom putu kod rječice Čik.

A. Rudinski

ĆUPURDIJA, Branko (Bajmok, 7. IX.1951.), sveučilišni profesor, etnolog. Sin

ĆUPRIJA

63

Kip sv. Ivana Nepomuka usubotičkoj četvrti Ker

Dmitra i Ljubice, rođ. Ivošević. U rodnomje mjestu završio osnovnu školu, a gim-naziju u Subotici 1970. Na Filozofskomfakultetu u Beogradu diplomirao je etnolo-giju 1975., magistrirao 1977., a doktorirao1982. Od 1980. radi na Filozofskom fakul-tetu u Beogradu na Odjelu za etnologiju.Živi u Beogradu.

Istraživačke radove objavljuje u fakul-tetskim izdanjima, zbornicima Matice srp-ske, stručnim etnološkim časopisima, u subo-tičkom časopisu Rukovet i listovimaSubotičke novine i Pro memoria itd.Tijekom 1980-ih objavio je više radova ukojima se bavi dužijancom, salašima iBunjevcima na području Subotice (Žet-vene svečanosti »Dužijanca ‘79« održaneu Bajmoku 14. jula 1979. godine, GlasnikEtnogafskog instituta SANU, 29, Beograd,1980; Problem društvenog života na sub-otičkim salašima, Rukovet, 4, Subotica,1980; Društveni život na salašima u okoli-ni Subotice, Zbornik radova Etnografskoginstitua SANU, 13, Beograd, 1981; Folklori folklorizam dužijance, Zbornik za dru-štvene nauke, 70, Novi Sad, 1981; Prilogpoznavanju gostoprimstva i bunjevačkihnadimaka na subotičkim salašima, GlasnikEtnografskog instituta SANU, 32, Beo-grad, 1983; Poreklo i značenje reči »sa-laš«, Zbornik Matice srpske za društvenenauke, 78, Novi Sad, 1985; Komentar i

bibliografija izvora subotičkih žetvenihsvečanosti, Sveske Matice srpske, 11, NoviSad, 1987, 17, 1990).Djela: Subotica i okolina, Novi Sad, 1987 (1993);Stambena arhitektura subotičkih salaša, majura ipoljoprivrednih kombinata, Beograd, 1990 (NoviSad, 1993).

Lit.: Bajmok, ur. A. Mojzes, Szabadka, 2002.E. Bažant

ĆURAK (tur. kürk: kožuh), kožnato-kr-zneni dio odjeće, ogrtač podstavljen iopšiven krznom. Bunjevci ga zovu još i»kòžu« i »kòžuv«, a nose ga i žene imuškarci. Obično se izrađuje od štavljenejanjeće kože. Krzno je okrenuto premaunutra i služi kao podstava, dok je vanjskismeđi dio išararan djelićima kože raznihboja i oblika, često s dodatkom »caklenih«uresa i s ogledalcima. Izrađivao se i»svečani ćurak«, čiji je gornji dio od čohe,krznena podstava obrubljena mu je lisič-jim krznom, a kopčao se na »toke« i»punke«. Takav su kožuh, umjesto ćurdije,odijevale siromašnije žene u svečanimprigodama.Lit.: M. Đorđević Malagurski, Stara bunjevačkanarodna nošnja i vez, Subotica, 1940; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb,1991.

K. Suknović

ĆURČIĆ, Lazar (Laza) (? – Kragujevac, ?,X. 1944.), profesor, književnik. Kao profe-sor francuskoga i njemačkog jezika,početkom 1920-ih premješten je izŠumadije u Suboticu. U tom je gradu zas-novao obitelj te bio ravnatelj Ženskerealne gimnazije 1926. /27. Nakon togaprešao je u Državnu mušku gimnaziju, ukojoj je isprva bio vršitelj dužnosti rav-natelja, a 1929.-32. i ravnatelj. God. 1922./23. bio je utemeljitelj Đačkoga kolaSaveza trezvenjačke mladeži Straža, a1932. i jedan od inicijatora izdavanja Trezve-njačkog zbornika (Subotica, 1932.). Bio jepovjerenik masonske velike lože uSubotici. Na mjesto ravnatelja Nepotpunerealne gimnazije u Velikom Gradištu prem-ješten je 1933. Poslije se vraća u Šuma-diju, za vrijeme rata bio je ravnatelj kragu-jevačke gimnazije. Nestao je po ulaskupartizana u Kragujevac.

ĆUPURDIJA

64

B. Ćupurdija, Subotica i okolina,Novi Sad, 1987.

Za službovanja u Subotici stručneradove i prijevode objavljivao je u škol-skim izvještajima, almanasima, novinamai časopisima. Autor je predgovora za neko-liko djela čiji su autori bili unitaristički ori-jentirani Bunjevci, a za provladin subotič-ki časopis Književni sever napisao je neko-liko članaka o Bunjevcima i prikaza knjigakoje su se bavile bunjevačkim temamaLit.: Jugoslovenski dnevnik, br. 182, Novi Sad,1933; Kakvi su Bunjevci? Čudnovato mišljenje g.Laze Ćurčića, Naše slovo, br. 58, Subotica, 1935;Gymnasium 1747-1997, ur. A. Hegedűs i J. Szabó,Szabadka, 1997; E. Bažant, N. Bašić Palković, M.Cindori, Književni sever (1925-1935) bibliografi-ja, Novi Sad – Beograd, 1999; Subotička bibli-ografija, sv. 3, (1918-1944), 1. dio, Subotica,2003; Pogledi, br. 212, Kragujevac, 1. III. 1998;www. pogledi. co. yu/kragujevac/z1. php

E. Bažant

ĆURDIJA (tur. kürde), gornji dio zimskesvečane nošnje u bačkih Bunjevaka.Najzanimljiviji, najkarakterističniji i naj-skuplji dio stare bunjevačke ženske nošn-je. Krojila se i šivala »malo uz struk«,najčešće od modre ili crne čohe. Starije sućurdije sezale do koljena i bile su podstav-ljene janjećim krznom. U širini »dobrogpedlja« bile su obrubljene krznom sivelisice ili sličnim krznom. Sprijeda, zdesnai slijeva na ćurdiji je bilo četiri do šest sre-brnih »toka«, tj. metalnih ukrasa, a zako-pčavale su se srebrnim »punkama«, tj. ukra-snim vrpcama od kože, vune, svile, srebra

ili zlata. Punke su se poput rebara širile odsredine grudi desno i lijevo, a na sredini suse zakopčavale »klipcima«. Na leđima ustruku bila su dva ili četiri srebrna pucetasa srebrnim resama dugima jedan pedalj.

Ćurdiju su nosile imućnije udane i sta-rije žene. Često je svekar snahi kupovaoćurdiju za vjenčanje ili kao dar za prveMaterice nakon vjenčanja. Ćurdija se izra-đivala za cijeli život jer su je žene brižnočuvale i odijevale samo u rijetkim prigo-dama. Izrađene od dobre čohe i zdravakrzna, ćurdije su trajale po sto i više godi-na.Lit.: M. Đorđević Malagurski, Stara bunjevačkanarodna nošnja i vez, Subotica 1940; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb 1991.

K. Suknović

ĆURDIJA

65

Ćurdija

UREDNIŠTVOSlaven Bačić, Stevan Mačković,

Petar Vuković, Tomislav Žigmanov

GLAVNI UREDNIKSlaven Bačić

IZVRŠNI UREDNIKTomislav Žigmanov

LEKTURAPetar Vuković

KOREKTURAMirko Kopunović, Márta Mačković-Papp

GRAFIČKA PRIPREMAMarija Prćić (prijelom)

Darko Ružinski (ilustracije)

ISBN 85-85103-06-X

CIP - Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

929(=163.42) (497.113) (031)930.85(=163.42) (497.113) (031)

LEKSIKON podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca. [Knj.] 5,C-Ć/ [glavni urednik Slaven Bačić]. - Subotica : Hrvatskoakademsko društvo, 2005 (Subotica : Printex). - 74 str. : ilustr. ; 24 cm

Tekst štampan dvostubačno. - Tiraž 1.000.

ISBN 86-85103-03-7 (za izdavačku celinu)ISBN 86-85103-06-X

a) Bunjevci - Leksikoni b) Šokci - Leksikoni

COBISS.SR-ID 214580743

Bačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, SuboticaBara, Mario, student povijesti i sociologije, Filozofski fakultet, ZagrebBažant, Eva, knjižničarka u mirovini, SuboticaBeretić, mons. Stjepan, župnik Katedralne župe sv. Terezije Avilske, SuboticaBušić, mr. sc. Krešimir, prof. sociologije i kroatologije, Institut društvenih znanosti

Ivo Pilar, ZagrebČeliković, Katarina, prof. komparativne književnosti, knjižničarka-bibliografkinja,

Gradska knjižnica, SuboticaČernelić, dr. sc. Milana, izvanredni prof. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, ZagrebČota, Antonija, dipl. iur., tajnica Narodnog kazališta, SomborČota, Zoran, dipl. iur, SomborČović, Gavro, odvjetnik, SuboticaČović, Ivan, SuboticaDumendžić, Josip, BođaniDuranci, Bela, prof. povijesti umjetnosti u mirovini, SuboticaĐanić, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, SomborFiranj, Alojzije, SomborGrlica, Mirko, prof. povijesti, viši kustos Gradskog muzeja, SuboticaHoško, dr. sc. Franjo Emanuel, izvanredni profesor Katoličkog bogoslovnog

fakulteta u Zagrebu, Teologija u RijeciHovány, mr. sc. Lajos, asistent Građevinskog fakulteta u Subotici, SuboticaIvanović, mr. sc. Josip, prof. Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije,

SuboticaLibman, dr. Emil, liječnik u mirovini, SuboticaLončar, mr. sc. Đuro, stručni savjetnik Ekonomskog fakulteta u Subotici

u mirovini, SuboticaMačković, Stevan, prof. povijesti, ravnatelj Historijskog arhiva, SuboticaMandić, Živko, odgovorni urednik, Nemzeti Tankönyvkiadó Rt, BudimpeštaRudić, Blaženka, o. p., SuboticaRudinski, mr. sc. Ante, arhitekt, Zavod za urbanizam, SuboticaRunje, Dujo, Subotica

SURADNICI NA PETOM SVESKU

III

Sedlar, Rudolf, slikar, ČantavirSekulić, dr. sc. Ante, znanstveni savjetnik u mirovini i dopisni član HAZU, ZagrebSkenderović, Petar, SuboticaSkenderović, dr. sc. Robert, viši asistent, Hrvatski institut za povijest, ZagrebStantić, Alojzije, ekonomist u mirovini, SuboticaStantić, Nikola, novinar, Subotičke novine, SuboticaStantić, Stipan, prof. geografije, OŠ Ivana Milutinovića, SuboticaSuknović, Kata, dipl. ing. za tekstilno inženjerstvo tekstilno-strojarske struke,

SuboticaŠtefković, Josip, župni vikar Župe Imena Marijina, Novi SadUšumović, Neven, prof. filozofije i dipl. komparatist književnosti, UmagVujković Lamić, Ljudevit, službenik u mirovini, SuboticaVuković, Ljubica, prof. povijesti i povijesti umjetnosti, Gradski muzej, SuboticaVuković, Petar, znanstveni novak, Filozofski fakultet, ZagrebZelić, Naco, dipl. iur. u mirovini, ZagrebŽigmanov, Tomislav, prof. filozofije, Subotica

IV

TISKANJE OVOG SVESKA POMOGLI SU:

Skupština Općine SuboticaVlada Republike Hrvatske

Ogranak Matice Hrvatske Vukovar

TISAKPrintex

Subotica

NAKLADA1000

CAJG (njem. Zeug: tkanina), hlačevina,tekstilni materijal. Budući da je čvrsta,služi za izradu raznovrsnih, većinom rad-nih, trajnih hlača, koje su nekad nosilimuškarci. Boja joj je uglavnom tamnihnijansa, a može biti izrađena od pamuka,lana, vigonj-pređe (vuna manje kvalitete),poluvunene ili polulanene pređe.

Cajg je među bačkim Hrvatima bio uširokoj uporabi osobito na selu.Lit.: B. Roller, Tehnologija tekstila – Poznavanjeodjevnih tkanina, Zagreb, 1958.

K. Suknović

CAR, Ivan – Ivša (Sombor, 22. VI. 1905.– Sombor, 23. X. 1982.), činovnik, nogo-metaš i trener. Sin Adama i Tereze, rođ.Raič. Bio je jedan od najboljih somborskihnogometaša između dvaju svjetskih rato-va. Nogomet je počeo igrati s 15 godinaza Somborsko radničko šport-udruženje.Igrao je na poziciji desnog krila, a isticao

se brzinom i vještinom. Četrdesetak jeputa nastupao za reprezentaciju gradaSombora i Subotičkoga nogometnog pod-saveza. Tijekom služenja vojske u kra-ljevskoj mornarici u Dubrovniku za dobroigranje nogometa kralj Aleksandar I.odlikovao ga je srebrnom medaljom.Nakon povratka u Sombor ubrzo je počeoigrati za apatinski klub Tri zvijezde, ukojem je proveo nekoliko godina. Ponovnose vratio u klub u kojemu je ponikao, ukojemu je onda i završio igračku karijeru.Nakon toga bio je trenerom u ova dvakluba. Bio je uključen u nogometneaktivnosti u Somboru i za Drugoga svjet-skog rata.Izvor: Arhiv NK Radnički, Sombor.

Lit.: S. Vasiljević, Fudbalski klub RadničkiSombor 1912-1982, Sombor, 1982.

Z. Čota

CAREV, Petar (Sombor, 30. V. 1914. –Sombor, 24. I. 1982.), šahist, društvenidjelatnik. Sin Julija i Klare, rođ. Mandić.Osnovnu školu i gimnaziju završio je uSomboru. Od svoje petnaeste godine igraoje šah, a članom Somborskoga šahovskogkluba postao je 1931. Od 1933. redovito jesudjelovao na državnim prvenstvima, aprvak Vojvodine bio je 1946., 1948. i 1951.Godine 1950. proglašen je za majstorskogkandidata, a ubrzo mu je priznat i naslovnacionalnog majstora. Bio je član šahov-ske reprezentacije Jugoslavije i član jugo-slavenske reprezentacije u dopisnomšahu. Saveznim sucem postao je 1950., ana konferenciji FIDA-e u Havani 1966.

1

C

Ivan Car

promoviran je u međunarodnoga šahov-skog suca. Sudio je, među ostalim, i na 20.šahovskoj olimpijadi u Skopju 1972.

Kao tajnik Šahovskog kluba u Som-boru 1932.-64. promicao je šah međumladima. Organizirao je mnogobrojnaklupska, kotarska i pokrajinska natjecanjate međunarodni memorijalni šahovskiturnir Ivan Parčetić, koji se održavao uSomboru u drugoj polovici XX. st. Sudje-lovao je u organiziranju 9. šahovske olim-pijade u Dubrovniku 1950. Bio je poznat ikao šahovski publicist i urednik vojvo-đanskog lista dopisnoga šaha Bilten.Kuverte tiskane za međunarodni memori-jalni turnir Ivan Parčetić ušle su u svjetskefilatelističke kataloge. Za svoj je rad dobioviše važnih nagrada i priznanja, međukojima su Orden sa zlatnim vijencemPredsjednika Republike, mnoga najvišapriznanja Šahovskog saveza Jugoslavije,visoka priznanja SOFKA-e Vojvodine iListopadska nagrada Grada Sombora.

Bio je član HKPD-a Miroljub u Som-boru od osnutka društva. Za Drugoga svjet-skog rata bio je tehnički urednik Našihnovina, političkoga, gospodarskog i dru-štvenog tjednika, koji je izlazio u Somboru1943.-44. U njemu i u Našem kalendaru jeobjavio nekoliko povijesnih članaka, zbogkojih je nakon rata optuživan za suradnju smadžarskim vlastima, iako u njima nijebilo ničega inkriminirajućega. Nakon ratau Društvu je utemeljio šahovsku sekciju.

U Povijesnom arhivu Sombora čuva senjegov osobni fond fragmentarno saču-vanih dokumenata koja se većinom odnosena njegov šahovski rad, a djelomice i napovijest HKPD-a Miroljub iz Sombora.Izvor: Povijesni arhiv Sombora, Osobni fondPetra Careva.

A. Čota

CEMBULE (grč. kýmbalon: vrsta uda-raljke) 1. bunjevačka dječja igra. Sudionicise uhvate za ruke ili pod ruke i hodajusokacima, pjevajući i poskakujući. Bit igresastoji se u ritmičkom koračanju uz pjes-mu, a ime je dobila po pripjevu »cembule,cembule«. Povremeno tijekom igre dvoji-ca čelnika povorke staju i podižu skopčane

ruke, ispod kojih tad prolazi cijela povor-ka. Postupak se ponavlja sve dok čelniciponovno ne dođu na prvo mjesto; 2. pjes-ma koja se u božićno doba pjevala zapohoda slavljeniku, uz pripjev »cembule,cembule«.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; I.Prćić st., Bunjevačke pučke sigre II. dio,Subotička Danica (nova): Kalendar za 1998. go-dinu, Subotica, 1997; A. Sekulić, Rječnik govorabačkih Hrvata, Zagreb, 2005.

P. Skenderović

CENZAR (lat. censor: procjenitelj), ubačkih Bunjevaca i Šokaca posrednik ukupoprodaji. Pojedini cenzari često su sespecijalizirali za žitarice, životinje, trsku,zemlju, salaše, kuće i sl. Svoju proviziju(cenzariju) unaprijed su ugovarali skupcem ili prodavačem, a najlakše sedolazilo do njih na tjednim tržnim danima(u Bunjevaca zvanim »hetijama«), ned-jeljom pred crkvom, u krčmama i na saj-movima.

A. Stantić

CEPELIĆ, Milko (Mihovil) (Vuka, 21.IX. 1853. – Đakovo, 26. III. 1920.),svećenik, etnograf i povjesničar. Podrije-tlom je iz obitelji koja se 1725. iz Slovačkedoselila u Legrad. Pohađao bogosloviju uĐakovu, a zaređen je 1877. Najprije je biokapelan u Osijeku, a od 1878. u Đakovu jeobavljao službe ceremonijara, dvorskogkapelana J. J. Strossmayera i knjižničarabiskupijske knjižnice. God. 1882. postaoje biskupovim tajnikom, a đakovački žup-nik i dekan bio je 1894.-1910. Papin-skimkomornikom imenovan je 1888., apostol-skim protonotarom 1901., a đakovačkimkanonikom 1910. Djelovao je i u poli-tičkom životu te je bio suosnivač prvogahrvatskog dnevnika u Osijeku Narodnaobrana 1902. Proučavao je hrvatski narod-ni život i običaje u Slavoniji i objaviomnogobrojne članke i studije u periodici,kalendarima i spomenicama. Svoju bogatuzbirku tkanina i vezova ostavio je Etno-grafskomu muzeju u Zagrebu.

U sklopu svojih etnografskih istra-živanja boravio je i među bačkim Hrva-tima. Svoj trodnevni boravak u rujnu

2

CAREV

1912. s oduševljenjem je opisao u opsež-nom članku Tri dana med Bunjevcima iŠokcima u Subotičkoj Danici za 1914.Nakon rata u Subotičkoj Danici za 1919.objavio je i članak Bunjevke, bavite sekonopljom, u kojem se zauzima za oživ-ljavanje tradicionalnog tkanja međubačkim Bunjevcima.Lit.: P. Pekić, Političke i kulturne veze izmeđuBunjevaca i Hrvata u prošlosti, Obzor. Spomen-knjiga 1860-1935, Zagreb, 1936; Hrvatskibiografski leksikon, 2, Zagreb, 1989.

S. Bačić

CIC (njem. Zitz < engl. chintz < hindskičint), pamučna tkanina razmjerno gusta tk-iva izrađena u platnovezu (kreton, basma).Proizvodi se tvornički i pripada jeftinijimtkaninama. Razlikuje se finonitni i gru-bonitni cic – finonitni se upotrebljava zaizradu ženskih haljina, katkad i zastora, agrubonitni za pregače, navlake i sl. Upo-raba cica među Hrvatima-Bunjevcima raši-rila se 1920-tih godina, pri čemu su od nje-ga šivali žensku odjeću (suknju, »leveš« i»keceljac«) za »poslendan«, tj. namije-njenu svakidašnjem nošenju. Tijekom1940-tih i 1950-tih i dalje je zastupljen uizradi odjeće, no kako je građanska modapostala sve popularnija, od cica su šivanenajčešće još samo jednodijelne ženske ha-ljine, u narodu zvane »bekeš«. Korišten jetakođer među Šokicama za svakodnevnuodjeću.Lit.: B. Roller, Tehnologija tekstila – Poznavanjeodjevnih tkanina, Zagreb, 1958.

K. Suknović

CICAMACA, pučki naziv u bačkih Bu-njevaca za grančice vrbe ive (Salix caprea)s cvijetom, neki puta i drugih vrsta vrba.Vrba iva cvjeta tijekom ožujka ili travnja,prije listanja, a raste kao grm ili nisko sta-blo. Kora joj je zelenkasta, dugo vremenaglatka, izbojci debeli, a pupovi pokrivenisitnim dlačicama. Cvjetovi su joj sitni,udruženi u uspravne cvasti – cicamace (ma-ce), a razlikuju se zlatnožuti »muški« ižutozelenkasti »ženski«. Raširena je usjevernome umjerenome klimatskom poja-su, a pogoduju joj mjesta s dosta svjetla i

vlage pa raste na siromašnu i pustuzemljištu uz vodotoke – u bačkomPodunavlju najviše u »dolovima«. BačkiŠokci je nazivaju »macom«.

Vrba je u starih Slavena simboliziralapomlađivanje, buđenje prirode u proljeće,a ta je prvotna simbolika u kršćanstvupovezana s Isusovim uskrsnućem. Cica-maca je zastupljena osobito u bunjevačkimobičajima vezanima uz Cvjetnicu, kad segrančice s pupovima nose na misu, a nakonnjihova blagoslivljanja na groblje. U tomsmislu u Bunjevaca, kao i u drugih kršćanau ovome dijelu srednje Europe, simboličkipredstavlja palmine grančice, kojima su,prema biblijskoj predaji, djeca pozdrav-ljala Isusa pri njegovu ulasku u Jeruzalem.Lit.: Opća enciklopedija, 8, Zagreb, 1982.

S. Bačić i A. Stantić

CIGANČICA, narodni parovni ples baranj-skih i bačkih Šokaca. Od mjesta do mje-sta plesni se koraci razlikuju. Ples je nastaona osnovi polke, koja se na prijelazu izXIX. u XX. st. iz Češke proširila po većemdijelu Europe. U hrvatskim se krajevima,pod utjecajem regionalnih stilova i instru-mentalne pratnje, može naći niz varijanata.Takvi su od bunjevačkih plesova keleruj,tandrčak, rićići te mazuljka. Svi oni uprvom dijelu imaju modificirane trokoraketipične za polku, a u drugome tzv. iskvrca-vanje. Bunjevačka je inačica cigančice plespoznat kao rićići.

3

CIGANČICA

Cicamaca

Lit.: A. Ivančan, Narodni plesni običaji HrvataBunjevaca, u: N. Zelić, Protiv zaborava, Zagreb,2000.

Lj. Vuković

CINANJE, bunjevačka dječja igra koju sunajčešće igrali čuvari svinja na strništu.Najprije se iščupanim busenjem označikvadrat stranica dužine 10 koraka, a zatimu njegovoj sredini krug promjera dužinejednod koraka. U sredinu kruga zabode se»cina«, komad okrugla drveta dužine okojednog »šuka« (oko 30 cm) i debljine oko3 »cola« (oko 7,5 cm). Jedan od igračačuva »cinu«, a ostali je, poredani po crtikvadrata, bacanjem batine pokušavaju izba-citi iz kruga.Lit.: I. Petrekanić, Sigre bunjevačke muškemladeži, Subotička Danica (nova): Kalendar za2000. godinu, Subotica, 1999.

A. Stantić

CINDRIĆ, Petar (Subotica, 29. IV. 1939.),agronom, znanstveni radnik, sveučilišniprofesor. Sin Marijana i Lize (Elizabete),rođ. Gabrić. Osnovnu školu i gimnazijuzavršio je u Subotici. Diplomirao je 1962. naPoljoprivrednom fakultetu Sveučilišta uNovom Sadu, gdje je i magistrirao 1968. tedoktorirao 1974. na području vinogradar-stva. Radni je vijek proveo u Institutu zavinogradarstvo i voćarstvo u SrijemskimKarlovcima i na Poljoprivrednom fakulte-tu u Novom Sadu.

Bavio se skupljanjem, proučavanjem iselekcijom vinove loze. Proveo je klonskuselekciju u okviru sorte Rizling talijanski(priznati klonovi: SK-13, SK-54 i SK-61).Primjenom klasičnih metoda spolne hib-

ridizacije stvorio je više vinskih sorata viso-ke otpornosti prema niskim zimskim tem-peraturama, koje su često faktor ogra-ničenja u uspješnom uzgoju vinove loze uuvjetima kontinentalne klime (Liza, Petra,Kosmopolita, Petka, Rubinka, Morava). Nekeod novih sorata, osim otpornosti na mraz,imaju i visoku gensku otpornost na naj-važnije gljivične bolesti vinove loze (per-onospora, oidium i botritis) te su veomapogodne za ekološku proizvodnju grožđa,kojoj je svrha zaštita ljudskog zdravlja izaštita okoliša od pesticida. U tom susmislu posebno uspješne sorte Bačka iPanonia, priznate 2002. i 2003. Neke odnovih sorata pokazale su vrlo dobre rezul-tate u eksperimentalnim vinogradima uokolici Subotice (Ljutovo i Palić). Sasuradnicima je na Oglednom dobru uSrijemskim Karlovcima stvorio i dvijestolne sorte fina ukusa i vrlo lijepa izgleda,koje su priznate pod imenima Lasta iKarmen.

Objavio je više od 100 znanstvenih istručnih radova u domaćim i inozemnimčasopisima (Vinogradarstvo i vinarstvo,Novi Sad; Jugoslovensko vinogradarstvo ivinarstvo, Beograd; Jugoslovensko voćar-stvo, Čačak; Savremena poljoprivreda,Novi Sad; Arhiv za poljoprivredne nauke,Beograd; Genetika, Beograd; Poljo-privreda, Beograd; Letopis naučnih rado-va poljoprivrednog fakulteta u NovomSadu; Biljni lekar, Beograd; Revija agronom-skih saznanja, Novi Sad; Zbornik MaticeSrpske za prirodne nauke, Novi Sad; Svetpića, Novi Sad; Poljoprivredne aktualnos-ti, Zagreb; Vinski krug, Zagreb; Vignevini,Verona; Schweizarische ladwirtschaftlicheForschung, Bern; Acta horticulturae,Leuven, Belgija; Szőlőtermesztés és Borá-szat, Kecskemét; Borászati füzetek, Budape-st itd.) te monografijama i zbornicima.Sudjelovao je na mnogobrojnim domaćimi međunarodnim znanstvenim skupovimaDjela: Vinova loza, Beograd, 1968; Razvoj voćar-stva i vinogradarstva, prerade i prometa voća igrožđa na Subotičko-horgoškoj peščari od 1978.do 1990., Subotica, 1981; Sorte vinove loze,Beograd, 1990 (2. i 3. izd. suautor s N. Korać i V.Kovač: Novi Sad, 1994, 2000).

J. Ivanović

CIGANČICA

4

Stolna sortagrožđa Karmen

CINDRIĆ, Skolastika, s. Imelda o. p. (Su-botica, 25. II. 1938.), sestra dominikanka,vrhovna glavarica. Kći Marijana i Lize(Elizabete) Cindrić, rođ. Gabrić. Osnovnui srednju glazbenu školu završila je uSubotici. Nakon toga stupila je u samostansestara dominikanki sv. Anđela Čuvara uKorčuli te je 1957. primila redovničko odi-jelo i stupila u novicijat. U istome mjestu1958. položila je prve, a 1963. i doživotnezavjete. Tijekom 1963. i 1964. boravila jekod sestara dominikanki u francuskomeMortefontaineu radi upoznavanja domi-nikanske duhovnosti i učenja jezika. Na-kon povratka iz Francuske boravila je ukući matici u Korčuli te je vodila crkvenopjevanje u okolnim župama. Od 1967. do1976. obnašala je službu učiteljice novici-jata. Od 1976. do 1983. boravila je u samo-stanu Bezgrešnog Srca Marijina u Splitu,gdje je obnašala službu potpriore i vodilacrkveno pjevanje. Istodobno je pohađalaInstitut za teološku kulturu laika priNadbiskupiji u Splitu. Od 1983. do 1995.bila je vrhovna glavarica Kongregacije se-stara dominikanki sv. Anđela Čuvara, kojadjeluje u dvadesetak zajednica u Hrvat-skoj, Vojvodini, Njemačkoj i Kanadi. Od1992. do 1995. organizirala je humanitar-nu pomoć za prognanike i izbjeglice usamostanu bl. Hozane Kotorke u Zagrebu,što je označilo početak rada Caritasa užupi Krista Kralja u Zagrebu. Od 1995. do1997. opet je boravila u kući matici uKorčuli, a 1997. premještena je u samostanBezgrješne Djevice u kanadski Sherb-rooke, gdje i danas živi.

B. Rudić

CODEX BAČIENSIS → Bački zakonik

COL (staronjem. Zoll: klada), stara mjer-na jedinica za duljinu koja odgovara širinipalca pa se u nekim krajevima susreće ipod narodnim nazivom palac. U podunavskihHrvata col je bio u uporabi tek od drugepolovice XVIII. st., ali se, kao i u cijelojHabsburškoj Monarhiji, u XIX. st. znatnoproširio. U Podunavlju se primjenjivaotzv. bečki col, koji je iznosio 2,634 cm.Danas se ta mjera zadržala u oznakama veli-

čine cijevi, cijevnih priključaka, drvenegrađe, metalnih svrdala, vijaka i sl. normi-ranih izmjera, no posrijedi je tzv. engleskicol – anglosaska mjera inch (oznaka: ")koja iznosi 2,54 cm.Lit.: M. Vlajinac, Rečnik naših starih mera, 4,Beograd, 1974; Hrvatska enciklopedija, 2,Zagreb, 2000.

A. Stantić

COLLEGIUMMUSICUMCATHOLICUM,komorni zbor. Osnovala ga je 1994. s. M.Bernardica Đukić iz reda sestara NašeGospe pri subotičkoj župi Isusova Uskr-snuća. Isprva je djelovao pod nazivomZbor Isusova Uskrsnuća. S vremenom jeokupio veći broj mladih koji njegujusakralnu glazbu, a pod imenom Collegiummusicum Catholicum nastupa od Božića2004. Izvodi djela iz različitih epoha irazličitih stilova, no najviše skladbehrvatskih skladatelja, osobito Albe Vidako-vića. Od osnutka u zboru djeluje instru-mentalni sastav, a surađuje i s Muzičkomškolom u Subotici te s vokalnim i instru-mentalnim solistima iz zemlje i inozem-stva. Nastupao je u Subotici i drugim vojvo-đanskim gradovima te u središnjoj Srbiji,Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Madžar-skoj. Od 2004. djeluje pod pokrovitelj-stvom Katoličkog instituta za povjest,duhobnost i kulturu Ivan Antunović izSubotice. Sadašnji je dirigent i umjetničkivoditelj Miroslav Stantić.

P. Skenderović

CONEN-JAKOBČIĆ, Vilim (Conen,Wilhelm, ml.) (Subotica, 25. V. 1903. –Neuminster, Njemačka, 25. I. 1993.),industrijalac. Roditelji su mu bili WilhelmConen i Jelena, rođ. Jakobčić. Kao sinindustrijalca, osnivača poduzeća Hartmani Conen, rastao je u okružju koje ga jeusmjeravalo da se uključi u obiteljskutvrtku. Školovao se najprije u Subotici,zatim u inozemstvu (Zürich, Lausanne,London), učeći trgovački posao i jezike.Nakon povratka u rodni grad u svojoj 17.godini nastavio je naukovanje u obitelj-skom poduzeću. Njegov dioničar postao je1925., a u upravni odbor prvi je put izab-ran 1927. Istodobno je radio na utemelji-

CONEN-JAKOBČIĆ

5

vanju i razvijanju Rotary-kluba u Suboticite je bio njegov predsjednik 1936. Bio je ičlan masonske lože Stella Polaris te prvipredsjednik subotičkog Moto-kluba Cham-pion. U nekoliko je navrata imenovanvijećnikom u gradskoj skupštini, tj. uproširenom senatu.

Osim što je imao udio u obiteljskojtvrtki, nakon 1934. postao je i vlasnikklaoničkog poduzeća i hladnjače Eskimote dioničar i u nekim drugim subotičkimdioničkim društvima: Labor d. d., Indust-rija željeznog namještaja i metala, Neu-haus i Holländer, Jugomautner – proiz-vodnja i trgovina sjemena d. d., Opća kred-itna banka d. d, Kon Mirko k. d., Balkan-metal. God. 1939. postao je vlasnikomvoćnoga i loznog rasadnika Hortus na Pali-ću, a 1940. registrirao je izvoznu trgovinukonja i poljoprivrednih proizvoda Kosovo,koju je u lipnju te godine prodao VojislavuMilojkoviću iz Beograda. Pred rat je ubečejskoj pivovari imao 80% dionica.Ulagao je u radionicu limene robe Balkan-

metal, koju su 1941. preuzele madžarskevlasti i koristile se njome za izradu čahura.Stekao je veliko bogatstvo i posjedovaonekretnine u Subotici, Novom Sadu, Beo-gradu, Debeljači, Senti, Bečeju, Budim-pešti, Beču, Kölnu, Düsseldorfu i drugdje.

Prema potvrdi o narodnosti koju jedobio od gradskih vlasti 24. I. 1940., pri-pada »bunjevačkom plemenu«. U potvrdistoji »asimilirani Bunjevac«. U ratu je, kao

pričuvni časnik u 125. bosanskom bata-ljunu, zarobljen na položaju kod Vrbovca,ali je ubrzo pušten kući. Nakon dolaska uSuboticu vlasti su ga uhitile i držale ukućnom pritvoru do rujna 1941., kad mu jedopušteno da otputuje u Budimpeštu. USuboticu se vratio u veljači 1945.

Nakon rata, »sud za suđenje protivnacionalne časti« osudio ga je 1946. nagodinu dana prisilnog rada i konfisciranjeimovine zbog »privredne suradnje s oku-patorom«, tj. proizvodnje čahura, a kaoolakotnu okolnost uzeo je u obzir da jematerijalno pomagao pokretu otpora i nje-govim članovima u Budimpešti. Nakonizlaska iz zatvora uspješno je radio kaoupravnik na državnom imanju, ali je opetuhićen 1949. pod optužbom »za krađu,sabotažu i štetočinski rad«. Osuđen je nasmrt strijeljanjem, no nakon nekolikointervencija ipak je pomilovan te mu jeostala zatvorska kazna. Nakon desetljećazatvorske kazne, koju je izdržao radeći ukolubarskim rudnicima te poslije uSrijemskoj Mitrovici, zaposlen je kaoslužbenik u novosadskom Novkabelu. Uborbi za goli život i zaštitu imovine uzdaose u svjetsku javnost te je o svojem sluča-ju i o odnosu jugoslavenskog režimaprema privatnom vlasništvu općenitopisao mnogim državnicima, vladama ijavnim osobama. Zahvaljujući tomu, 1961.izdana mu je putovnica pod uvjetom da seviše ne vrati u zemlju. Do kraja životaostao je u Njemačkoj. Ondje je 1979. izdaomemoare pod naslovom Unmenschendie sich für Halbgötter hielten (Neljudikoji su se smatrali polubogovima), u kojojje iznio sjećanja na djetinjstvo i poslovanjeobiteljske tvrtke.Lit.: S. Mačković, Industrija i industrijalciSubotice (1918-1941), Subotica, 2004.

S. Mačković

COPKO, Antun (Senta, 9. I. 1889. – Subo-tica, 13. X. 1966.), nogometaš. Potječe izbrojne subotičke obitelji Josipa i Vite, rođ.Šandorkić. Najistaknutiji od trojice braća(uz Gezu i Martina) koji su bili zapaženiigrači subotičkoga NK Bačka u prvimdesetljećima njegova postojanja. Stalni

6

CONEN-JAKOBČIĆ

Vilim Conen-Jakobčić

član prve ekipe postao je ubrzo nakonosnivanja kluba, a igrao je na pozicijilijevoga krila. Jedan je od najzaslužnijih zadobre rezultate kluba, koji je osvajaoprvenstva južne Madžarske 1908./09.,1911./12., 1912./13. i 1919. Copko iRemija Marcikić – Kapetan bili su prvinogometaši Bačke koji su nastupali zareprezentaciju Madžarske. U lipnju 1913.

u susretu s Francuskom bio je strijelacjedinog zgoditka na utakmici. Kao nogo-metaš odlikovao se izvrsnom tehnikom, iz-nimnom brzinom i preciznošću, zbog čegaje bio idol mlađim klupskim naraštajima.Lit.: Fudbalski klub »Bačka« 1901-2001, ur. Ž.Inić, Subotica, 2001.

N. Stantić

CRIPULJA (cripnja), glineni poklopackojim se na ognjištu poklopi kruh ili meso,odozgo pospe vrućim pepelom ili žarom itako peče; u drugim hrvatskim krajevimapoznata kao peka (pekva), crijepnja ilipokljuka. Nekad su se njome koristilipastiri za pečenje kruha, kućanice nasalašu za pečenje različitih vrsta mesa,osobito ljeti na »banku« ispred krušnepeći, a nerijetko i u posebnom ognjištu utlu. U bunjevačkih Hrvata u Podunavljuuglavnom se prestala upotrebljavati predPrvi svjetski rat.Lit.: A. Stantić, Hasniranje cripulje kod Bunjevacaoko Subatice, Subotička Danica (nova): Kalendarza 2006. godinu, Subotica, 2005.

A. Stantić

CRKVA, zajednica vjernika koji slijedenauk Isusa Krista; također, zgrada nami-jenjena kršćanskom bogoslužju. Iz isprvajedinstvene kršćanske crkve, zbog zemljo-pisnih, jezičnih, kulturnih, teoloških, poli-tičkih i institucionalnih razlika, tijekompovijesti su nastale posebne crkve. Naj-prije se na Efeškom koncilu 431. odvojilaNestorijanska crkva, a na Kalcedonskomkoncilu 451. monofizitske crkve (Armen-ska, Koptska i dr.), koje su poslije nazvanestarim istočnim crkvama. Nakon velikogacrkvenog raskola 1054. razlikuju seZapadna crkva (Katolička crkva) i Istočnacrkva (pravoslavne crkve). Od Martina Lu-thera 1517. na Zapadu se javlja reformskiili protestantski pokret, iz kojega je proiza-šlo nekoliko protestantskih crkava (lute-ranske i evangeličke, reformatske te angli-kanska crkva), koje su se u različitoj mjeriproširile u pojedinim zemljama (u sjevernojNjemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj, nordij-skim zemljama; zatim Engleskoj i Škot-skoj, u manjoj mjeri u Francuskoj, Madža-rskoj i dr.). Nakon stvaranja nacionalnihdržava na Balkanskom poluotoku u XIX. iXX. st. na njihovu teritoriju nastaju auto-kefalne pravoslavne crkve, s bitnim državo-tvornim elementima.

Nakon što je kršćanska crkva postaladržavnom za cara Teodozija 380., izvršilaje golem utjecaj na cjelokupni javni život,osobito u feudalnom razdoblju. Dok suistočne crkve ostale dominantno državne inacionalne crkve, čuvajući narodnu svijesti za turskog razdoblja, na Zapadu sutijekom srednjeg vijeka učestale borbeizmeđu papinstva i careva ZapadnogaRimskoga Carstva te drugih vladara.Formalno odvajanje crkvene i svjetovnevlasti donekle je definirano 1122. uWormskom konkordatu između papeKaliksta II. i rimsko-njemačkog caraHenrika V., ali su za razmah tog procesa uZapadnoj crkvi bila potrebna stoljeća. Tekje francuska revolucija 1789. jasno odvoji-la crkvu od državne vlasti, a taj se trendpostupno proširio i na druge europskezemlje. Najdrastičniji raskid proveli sukomunistički sustavi, od teških progona uSovjetskom Savezu do nastojanja da se

7

CRKVA

AntunCopko

crkva podvrgne državnoj vlasti i stavi unjezinu funkciju u Kini i Jugoslaviji.Nakon pada komunizma u mnogim sebivšim socijalističkim zemljama crkvevraćaju u javni društveni život kao aktivni,katkad i presudno utjecajni čimbenici,čega nisu lišene ni manjinske zajednice utim zemljama.

U građanskim društvima crkve se,osim kao nositelji određenoga vjerskognauka, pojavljuju i kao važni čimbenici unacionalno-integrativnim procesima, ali ikao nositelji određenih kulturološko-civi-lizacijskih struja i pogleda. Crkva kaoinstitucija može imati iznimno važnuulogu u formiranju nacija u XIX. i XX. st.i u slučajevima kad nije organiziranaprema jezičnome i nacionalnom načelu,primjerice u nastanku američke, irske,poljske, madžarske, hrvatske nacije.Katkad pripadnost određenoj crkvi možebiti i differentio specifica između poje-dinih naroda, primjerice u slučaju Hrvata iSrba te drugih južnoslavenskih naroda. Nou slučajevima zemalja u kojima su pripad-nici katoličke crkve manjinska konfesija,ali su različita etničkog podrijetla, ulogacrkve kao čimbenika očuvanja nacionalnihposebnosti vjernika gubi se u korist asimi-

lacijsko-integrativnih procesa u društvenucjelinu. Pripadnost pojedinoj crkvi čestopodrazumijeva i pripadnost određenimcivilizacijskim i kulturološkim krugovimai sklonost određenim društvenim svjetona-zorima (npr. osjećaj pripadnosti zapadnojili istočnim civilizacijama), određeni tipcrkvenoga graditeljstva (crkve baroknogaili bizantskog stila), specifičan moral(protestantska radna etika u povijestiSAD-a) i dr.

Pripadnost podunavskih Bunjevaca iŠokaca Zapadnoj crkvi u bitnome određu-je i njihovo određenje kao dijela hrvatskenacije, kao jednoga od dvaju južnoslaven-skih katoličkih naroda, a time i zapadnomucivilizacijskom krugu. Znatan broj bunje-vačkih narodnih preporoditelja potekao jeiz svećeničkih redova (I. Antunović, A. M.Evetović, B. Rajić, I. Petreš i dr.). Utjecajcrkve na nacionalni razvoj podunavskihHrvata – Bunjevaca i Šokaca ovisio je oddržavnih okvira u kojima je crkva djelo-vala: afirmativnu ulogu imala je u jugo-slavenskom razdoblju, u kojem je postoja-lo državno i crkveno zajedništvo s matič-nim hrvatskim prostorom, a negativnu iliindiferentnu, ali u konačnici asimilacij-sku, u madžarskim i postjugoslavenskimdržavnim okvirima.Lit.: Opća enciklopedija JLZ, 1-8, Zagreb, 1977-1982; E. Hobsbaum, Nacije i nacionalizam od1780, Beograd, 1996; Leksikon migracijskoga ietničkoga nazivlja, Zagreb, 1998; Opći religijskileksikon, Zagreb, 2002; P. Vuković, KojimBunjevcima je stalo da budu Hrvati, a kojimanije?!, Zvonik, 3/2006, Subotica.

S. Bačić

CRKVENČIĆ, Ivan (Slanje kod Lud-brega, 26. VI. 1923.), geograf, sveuči-lišni profesor u mirovini. Diplomirao je idoktorirao na Prirodoslovno-matematič-kom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio iprofesor na Geografskom odjelu. Osim štose bavio znanstvenim i pedagoškim ra-dom, bio je angažiran i u organizaciji stru-kovnog rada te je pokrenuo i uređivaonekoliko stručnih časopisa. Osobito su važ-ni njegovi radovi s područja socijalne(agrarne) geografije u kojima se bavio trans-formacijom agrarnog pejzaža i promjena-

8

CRKVA

Katedrala sv. Terezije Avilske u Subotici

ma ruralnih sredina. Potkraj 1980-ih ipočetkom 1990-ih objavio je nekolikočlanaka u kojima se bavi pitanjem depo-pulacije Hrvata u Vojvodini: Kretanjebroja Hrvata u SR Srbiji i Srba i SR Hrvat-skoj (Radovi, Geografski zavod Prirodo-slovno-matematičkog fakulteta, Zagreb,1989.), Population changes in the numberof Croats in the Republic Serbia and thenumber od Serbs in the Republic of Croa-tia, (Geographical papers, br. 8, Zagreb,1991.) i Intenzivno opadanje broja Hrvatau Vojvodini (Geografski horizont, god.XXXVIII, br. 2, Zagreb,1992.). U tim jeradovima upozorio na dramatično sma-njenje broja i udjela Hrvata u stanovništvuVojvodine. Kao razloge je, među ostalim,naveo i različite vrste pritisaka: ukidanjehrvatskih ustanova, izjašnjavanje onacionalnoj pripadnosti i sl.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb,1989.

T. Žigmanov

CRNA GOSPA, slika bl. Djevice Marije ufranjevačkom samostanu sv. Mihovila uSubotici. U samostanskoj kronici Crna seGospa prvi put spominje 1692., a slika je ucrkvi izložena početkom XVIII. st.Prikazuje bl. Djevicu s Djetetom unaručju, a naslikana je u bizantskom stilu,najvjerojatnije u Veneciji. Imenima CrnaGospa, Crna Bogorodica ili Crna Madonanazivaju se kipovi i slike na kojima je likbl. Djevice crne ili zagasite boje. Tamanlik bl. Djevice, često s Djetetom u naručju,na većini poznatih slika i kipova posljedi-ca je kemijskih procesa ili utjecaja čađesvijeća, a u manjem broju slučajeva nam-jerna je umjetnikova ekspresija stiha izPjesme nad pjesmama (koju su egzegetiprimjenjivali na Bogorodicu): »Crna sam,ali lijepa«.

Nije pouzdano utvrđeno kako je slikaCrne Gospe dospjela u posjed subotičkihfranjevaca. Prema jednoj predaji, tijekomXVII. st. donijeli su je Bunjevci iz starepostojbine. Prema drugoj predaji, slika jesve do XVI. st. čuvana u pavlinskom samo-stanu koji se nalazio na Pavlovcu, mjestuizmeđu Subotice i Đurđina. Taj je samo-

stan uništen tijekom turske vladavine, asliku je narod čuvao na skrovitome mjestute ju je poslije predao franjevcima. Premasamostanskoj kronici, Gospin kip koji seisprva štovao zametnut je u vrijemeproširenja Crkve 1736. pa je umjesto njegaizmeđu 1736. i 1744. nabavljena slikaCrne Gospe Częstochowske, koja se otadštuje.

U samostanskoj kronici slika se nazivaGospom Częstochowskom, ali i B. V.Maria Saracena. Sličnost s Gospom izCzęstochowe, najštovanijom slikom bl.Djevice u Poljskoj, doista je velika.Poznato je da je Gospu iz Częstochowe,koju je prema predaji naslikao sam sv.Luka, poljski princ Ladislav Opolczyk1384. darovao poljskim pavlinima. Premamišljenju stručnjaka, subotička CrnaGospa uistinu je faksimil Crne Gospe izCzęstochowe, što ide u prilog teoriji dapotječe iz srušenoga pavlinskog samostana.

Do 1908. slika je bila smještena kodstare sakristije, gdje je danas ulaz iz hodni-ka na propovjedaonicu. Prvotno je bila namalenu drvenom oltaru, a novi mramornioltar, dar Bete Mamužić, supruge tadašnje-ga subotičkoga gradonačelnika LazeMamužića, podignut je 1900. Taj je oltar1908. premješten u današnju kapelu Crne

9

CRNA GOSPA

Oltar Crne Gospe u kapeli franjevačkogsamostana u Subotici

Gospe, koja je dio franjevačkog samo-stana. Kapela je 1929. preuređena, a slikaCrne Gospe smještena je na mjesto nakojem se nalazi do danas. Slika je nekolikoputa čišćena i opremana. U XVIII. st.dobila je pozlaćen okvir koji je platio su-botički kapetan Jakov Sučić. God. 1955.očistio ju je i konzervirao u Zagrebuakademski slikar Ivan Lončarić, dok suzlatarske, limarske i sl. radove napravilinajbolji subotički obrtnici.

Crna Gospa se u franjevačkom samostanuu Subotici slavi 12. rujna, na BlagdanPresvetog Imena Marijina.Lit.: Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb, 1942; D.Andrašec, Čudotvorna Crna Gospa u Subotici,Subotička Danica: Kalendar za 1971. god., Subo-tica, b. g.; J. Šimunov, Subotička Crna Gospa,Marija, br. 8/1977, Zagreb;. P. Cvekan, Subotičkifranjevački samostan i crkva, Subotica, 1977; A.Sekulić, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subo-tici, Split, 1978; G. Gabrić, Stopama predaka,Marija, br. 5/1981., Zagreb; A. Sekulić, Marijan-ske pobožnosti kod podunavskih Hrvata, Zagreb,1985; P. Lubina, Marijanska Hrvatska – Gospinasvetišta među Hrvatima, Split, 1995.

R. Skenderović

CRNKOVIĆ, Ana (Gornji Tavankut, 21.XI. 1934.), nastavnica, slamarka. Kći Albe(Bele) i Klare, rođ. Skenderović. Nižerazrede osnovne škole završila je u Crn-kovoj školi u Gornjem Tavankutu, žen-sku gimnaziju do tzv. male mature u Su-botici, gdje je završila i srednju medicin-sku školu. Na Višoj pedagoškoj školi uZagrebu diplomirala 1963. i stekla zvanjenastavnika suvremene nastave (zem-ljopisa, biologije i kemije). U Novom Žed-niku je radila 1961.-63., Crvenki 1963.-76., a poslije toga u OŠ Matija Gu-bec uTavankutu do umirovljenja 1991.

U tavankutskoj je školi počela voditislamarski odjel i aktivnije raditi na pro-moviranju slamarske umjetnosti. God.1986. među utemeljiteljima je Kolonijeslamarki u Tavankutu u sklopu tadašnjegaKUD-a, poslije HKPD-a Matija Gubec, aprvih je osam godina bila i njezinavoditeljica. I sama se bavi slamarstvom,osobito pletivom trodimenzionalne slike.Sudjelovala je na više od 300 zajedničkih

izložaba u zemlji i inozemstvu te na višekolonija naivaca u Hrvatskoj i Vojvodini.U Subotici je utemeljila i Likovno udru-ženje slamara amatera (LUSA) 1991. teSlamarsku radionicu penzionera (SRP)1996. i bila njihova prva predsjednica.Dobitnica je Listopadske nagrade GradaSubotice i Ordena rada sa srebrnim vijen-cem 1986.Lit.: N. Zelić, Protiv zaborava, Zagreb, 2000; L. I.Krmpotić, Umjetnost u tehnici slame, Subotica,2004.

B. Duranci

CRNKOVIĆ, Ivan (? – ?), političar, narod-ni zastupnik. Nakon osnivanja KraljevineSHS uključio se u politički život uSubotici pristupivši skupini koja se zauzi-mala za jaču suradnju Bunjevaca i Srba. SAntunom Vidakovićem, Stanišom Neor-čićem, Markom Jurićem i drugim prorežim-ski orijentiranim bunjevačkim političarimau Subotici je 1920. osnovao Zemljodilskustranku, a na izbornoj skupštini izabran jeza njezina prvog predsjednika. Svjesni daće politička koncepcija Narodne radikalnestranke imati slabu potporu u bunjevačkojzajednici u Subotici te imajući u vidu ma-lobrojnost srpskog stanovništva i veomaograničenu popularnost prosrpske Zem-ljodilske stranke, subotički su radikalskiprvaci s tom strankom pred izbore 1920.stvorili zajedničku predizbornu koaliciju ijedinstvenu izbornu listu. Nakon izbora zaKonstituantu 28. XI. 1920. s te su liste usubotičkome izbornom okrugu u parla-ment kao zastupnici ušli Ivan Crnković,Jovan Radonić i Jovan Manojlović. Iakosu stranke koje su se protivile centralizmu,među njima i Bunjevačko-šokačka stran-ka, većinom napustile skupštinu prijedonošenja prvog ustava Kraljevine SHS,Crnković je, za razliku od drugih bunje-vačkih političara, ostao u parlamentu iglasovao za tzv. Vidovdanski ustav, za štoga je kralj Aleksandar poslije i odlikovao.Provladini su krugovi, svjesni slabih pozi-cija u sjevernoj Bačkoj te u želji da na kul-turnome, gospodarskome i političkom po-lju oslabe utjecaj prvaka Bunjevačko-šokačke stranke, već 1921. izgradili para-lelne gospodarske i kulturne institucije.

10

CRNA GOSPA

Tako su 28. III. 1921. osnovali Zemljo-dilsku kasinu kao protutežu Pučkoj kasini,čiji su članovi podupirali politička stajališ-ta Bunjevačko-šokačke stranke. Na osni-vačkoj skupštini Zemljodilske kasine IvanCrnković izabran je u Upravni odbor. Bioje jedan od najagilnih članova te kulturno-gospodarske udruge, koja je, skupa s jošnekoliko politički sličnih organizacija(Bunjevačka omladinska zajednica, Zemljo-dilska stranka) zapravo bila pod kontrolomprvaka Narodne radikalne stranke. Naizvanrednoj skupštini Zemljodilske kasine1925. izabran je za njezina predsjednika,umjesto Marka Jurića, koji je podnioostavku. Pomagao je subotičkoj organi-zaciji Jugoslavenske napredne nacionalneomladine. Njegova politička karijera zavr-šila je nakon što se Zemljodilska strankapotkraj 1920-ih godina utopila u Narodnuradikalnu stranku te nakon uvođenja dik-tature kralja Aleksandra Karađorđevića,kad je ukinut stranački život u zemlji.Lit.: Zemljodilski kalendar (sa slikama) za prostugodinu 1926., Subotica, 1925; I. Prćić, Subotica iBunjevci - da se zna i ne zaboravi, Subotica, 1936;R. Horvat, Hrvatska na mučilištu, Zagreb 1942; R.Pavelić, Bunjevci, Zagreb, 1985; M. Grlica i G.Vaš, Subotičko višestranačje 1919.-1929., Promemoria, br. 9, Subotica, 1990; K. Bušić,Društveno, kulturno i političko organiziranjebačkih Hrvata-Bunjevaca 1918.-1941. (Ulogabunjevačkih elita i procesu nacionalne integracijei modernizacije hrvatske zajednice u Bačkoj),magistarski rad, Zagreb 2006.

K. Bušić i S. Mačković

CRNKOVIĆ, Pero (Tavankut, 6. IX.1934.), vozač i trener konja kasača. Rođenje u velikoj obitelji od oca Grge i majkeMarije, rođ. Milanković. Ubrzo nakon nje-gova rođenja obitelj se preselila u Lemeš,gdje je proveo djetinjstvo i mladost nasli-jedivši od oca ljubav prema konjima. Umjesni Konjički klub Vojvodina učlanio se1951., a do 1961. natjecao se na očevim ko-njima. God. 1962. kupio je svojega prvogkonja Mlažnjaka, s kojim je pobijedio naJugoslavenskom derbiju u Beogradu 1964.Nakon ženidbe s obitelji se preselio uOsijek, gdje je od 1968. radio kao trener uKK Drava. God. 1979. prešao je u

Konjičko društvo Zagreb, u kojem je na-stavio trenersku i vozačku karijeru.Diplomu trenera kasača dobio je 1983.Nakon derbija 1987. s konjem Calypsomotišao je u Ljubljanu kod Luke Krušića, aodakle je nakon godinu i pol dana prešao uKK Brdo u Brdo pokraj Bleda, gdje se nat-jecao i trenirao sve do umirovljenja 1995.Nakon odlaska u mirovinu vratio se uZagreb, gdje do danas trenira kasače.

Na Jugoslavenskome kasačkom derbi-ju osvojio je prvo mjesto 1964., drugo1977., 1983., 1987., 1988. i 1990., a treće1971. i 1989. Na Hrvatskome kasačkomderbiju prvo je mjesto osvojio 2002. i2003., drugo 2004., a treće 2005. Drugomjesto na Slovenskome kasačkom derbijuosvojio je 1996. Pobjeđivao je i naPrvenstvima za dvogodišnja i trogodišnjagrla te u drugim klasnim trkama. S oko 80konja koje je trenirao i vozio na utrkamapobijedio je 270 puta i osvojio 600 plas-mana, od čega s kobilama Ally Bitter Oaki Atena Bitter Oak 23 starta, 9 pobjeda i 11plasmana u sezoni 1970.; s Mlažnjakom12 pobjeda, 10 drugih i 8 trećih mjesta; a sCalypsom, s kojim je pobijedio u dvogo-dačkom i trogodačkom prvenstvu i biodrugi na derbiju 1987., osvojio je ukupno22 pobjede, 5 drugih, 1 treće i 1 četvrtomjesto. Natjecao se i u utrkama dvoprega,u kojima je 11 puta osvojio prvo i 5 putadrugo mjesto. Jednako se proslavio i kaotrener i vozač.Lit.: Revija o konjih, veljača, Ljubljana, 2005;Konjska snaga, br. 1, Zagreb, 2005.

A. Čota

11

CRNKOVIĆ

Grlo Alli Bitter Oak vodi u utrci (3),vozač P. Crnković, Zagreb 2004.

CRNJAKOVIĆ, Dragutin (Subotica, 23.V. 1946.), kirurg. Sin Željka-Aleksandra iMande, rođ. Milodanović. Osnovnu i sred-nju školu završio je u Subotici, a diplomi-rao je na Medicinskom fakultetu u NovomSadu 1969., gdje je 1977. specijaliziraoopću kirurgiju.

Radio je u ambulantama Doma zdrav-lja i u Antituberkuloznom dispanzeru uSubotici. Osim općom, bavio se ponajprijekirurgijom perifernih krvnih sudova.Zauzimao se za ekipni rad – s anesteziolo-gom i internistom – pri uvođenju elektro-stimulacije srca u terapiji bolesnika s pore-mećajima srčanog ritma i težim srčanimsmetnjama. U travnju 1978. uspješno jeobavio prvu implantaciju elektrostimulato-ra srca pa je tako Zdravstveni centar uSubotici postao prvom nekliničkomustanovom u zemlji koja je počela prim-jenjivati tu metodu.

Bio je šef Odsjeka za perifernu vasku-larnu kirurgiju Odjela za kirurške bolesti, anačelnik Odjela od 1989. Za svojeg jemandata proveo opsežnu rekonstrukcijuoperacijskoga bloka kirurškog odjela iosigurao najsuvremeniju opremu za rad iinstrumente te osnovao Odsjek za poluin-tenzivnu njegu. Ravnatelj Zdravstvenogcentra bio je 1992.-94. Nakon toga vratiose na kirurški odjel, a od 1997. prešao je uSavezni sanitarni inspektorat – ispostava uSubotici. U mirovini je od 2001.

Bio je član Upravnog odbora kirurške ikardiološke sekcije Srpskoga liječničkogdruštva, član Komisije za elektrostimu-laciju srca Udruženja kardiologa Jugo-slavije, član predsjedništva Srpskoga liječ-ničkog društva – Društva liječnika Vojvo-dine, predsjednik liječničkog društva u Subo-tici. Zvanje primarijusa dobio je 1991.godine.

E. Libman

CROATICA, neprofitno poduzeće za kul-turnu, informativnu i izdavačku djelatnostHrvata u Madžarskoj. Utemeljila ga jeHrvatska državna samouprava u Budim-pešti u prosincu 1999., a ravnatelj mu jeČaba Horvath. Glavni mu je djelokrug ure-đivanje i tiskanje tjednika Hrvatski glasnik

i Hrvatskog kalendara te izdavanjebeletristike i udžbenika, ponajprije za

škole u kojima se predaje hrvatski jezik.Osim na hrvatskome, objavljuje i knjige namadžarskome i na jezicima ostalih narod-nosnih manjina u Madžarskoj. Od siječnja2006. u sklopu Croatice djeluje i radio,koji svoj program emitira internetski.Voditelj mu je Andrija Pavleković.

Ž. Mandić

CROATICUM, nevladina udruga uteme-ljena početkom 2004. u Subotici. Statu-tarni su joj ciljevi promoviranje, ostvari-vanje i praćenje ostvarivanja manjinskihprava hrvatske zajednice na područjuSrbije i Crne Gore. Većinu njezinih člano-va čine članovi i simpatizeri DSHV-a.

S. Bačić

CRO-BUSINESS, neformalna udrugahrvatskih gospodarstvenika iz Vojvodine.Utemeljena je u Subotici 1999. radi među-sobnog povezivanja hrvatskih gospo-darstvenika u pokrajini i njihova pred-stavljanja u Hrvatskoj. Politički je bila uzstranku Hrvatski narodni savez, a osno-vana je kao pandan sličnoj neformalnojudruzi Econ, koja je djelovala uz Demo-kratski savez Hrvata u Vojvodini. Udrugaviše ne djeluje.

S. Bačić

CROV, nevladina udruga mladih pripad-nika hrvatske zajednice u Vojvodini.Jedina je takva udruga utemeljena nakonsloma socijalizma, a naziv joj je izvedenod riječi Croatia i Vojvodina. Osnovana jesredinom 2001. u Subotici radi neformalnegrađanske edukacije i poticanja društvenogaktivizma hrvatske mladeži u Vojvodini.Glavni su joj ciljevi afirmacija ljudskih imanjinskih prava, osobito pripadnika

12

CRNJAKOVIĆ

Logo Croatice

hrvatske nacionalne zajednice u Vojvodini,te njihova kulturnoga i povijesnog nasli-jeđa, zatim promicanje demokratskih ieuropskih vrijednosti te unapređenjemeđuetničke snošljivosti. U početku jebila bliska Demokratskom savezu Hrvatau Vojvodini. Rezultat njezina djelovanjabio je dvosatni tjedni program nahrvatskome na subotičkome Mini radiju2001.-02., serija predavanja u desetakbačkih mjesta prije popisa stanovništva2002. i dr. Nakon zastoja u radu tijekom2003. i 2004. došlo je do smjene u vodstvuudruge te je njezino djelovanje opet oživ-jelo. Tomu je pridonijelo i to što se većinavodećih mladih ljudi iz neformalne

skupine Inicijativa mladeži, koja je u todoba bila prilično aktivna, a imala je prob-lema pri postupku registriranja, 2004.priključila ovoj udruzi. CroV je članicameđunarodne mreže nevladinih udrugamladih Youth of European Nationalities –YEN, koja okuplja slične udruge mladihpripadnika nacionalnih manjina u Europi.Lit.: Hrvatska riječ, br. 93, 113, Subotica, 2004.,2005.

T. Žigmanov

CSÁTALJA → Čatalija

CSÁVOLY → Čavolj

CSEPEL → Čepelj

CSERHÁTI, Grgur (Crnković, Grgo,Gergely) (Subotica, 6. X. 1901. – StolniBiograd, 16. I. 1977.), svećenik, pisacmolitvenika. Sin Albe i Anastazije, rođ. Vi-daković. Gimnaziju je pohađao u Suboticido 1918., a maturirao je u Kalači 1920.Ondje je studirao teologiju 1920.-23., nodiplomirao je u Zagrebu 1924. Zaređen je27. VII. 1924. u Zagrebu, nakon toga bio

je kratko kapelan u Srbobranu (madž.Szenttamás) i Kupusini, a od 1925. uDudvaru (madž. Nemesnádudvar), Alj-mašu, Kaćmaru i Gari. U Dušnoku je biopomoćni župnik te župnik 1932.-44., a uBajmoku župnik 1944. Pred jugoslaven-skom vojskom pobjegao je u Bajski trokut.U Bikiću je pomoćni župnik i župnik1945.-53. Kad je 1949. uhićen pod izlikomda je odbio da mjesni partijski tajnik, inačereformata, bude kum na krštenju, optuženje da je protiv narodne demokracije i ubrzoosuđen na 3 godine zatvora, gubitak poli-tičkih prava i zabranu obavljanja službe na10 godina te konfisciranje poloviceimovine. Zatvorsku kaznu izdržao je ukaznionicama u Segedinu, Vacu i Budim-pešti Od 1953. djelovao je kao pomoćniduhovnik u Voktovu (madž. Foktő),Kecelju (madž. Kecel), Jankovcu, Čataliji iSantovu. Umirovljen je 1971.

Kad je sredinom 1920-ih godina počeoslužbovati u Madžarskoj, promijenio jeprezime. Autor je triju molitvenika nahrvatskome koji su objavljeni u Madžar-skoj u izdanju Društva sv. Stipana u Budim-pešti. Prva dva izašla su za vrijeme rata,dok je treći tiskan šezdesetih godina.Djela: Duhovna radost. Molitvenik i pismarica zakršćansko katolički narod (suautor s A.Priszlinger), Budapest, 1940; Zdrav slatki Isuse,

13

CSERHÁTI

Logo udruge CroV

G. Cserháti, Zdrav slatki Isuse,Budimpešta, 1943.

Budimpešta, 1943; Dođite k meni… ( Molitvenik ipismarica za kršćansko-katolički narod (suautor sA. Pereszlényi [Priszlinger]), Pécs-Budapest,1962.

Lit.: Schematismus Cleri ArchidioecesisColocensis et Bacsiensis ad annum Christi 1942.,Coloczae, b. g.; I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačkabibliografija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; AKalocsai főegyházmegye Schematismusa 1975,Kalocsa, 1975; K. Hetényi Varga, Papi sorsok ahorogkereszt és a vörös csillag árnyékában, 2,Abaliget, 1994.

S. Bačić

CSIKÉRIA → Čikerija

CSUKA, János (Segedin, 22. VIII. 1902.– Budimpešta, 1. I. 1962.), publicist, no-vinar, pjesnik i prevoditelj. Djetinjstvo jeproveo u Slavonskom Brodu, zatim se pre-selio u Novi Sad, a veći dio međuraćaproživio je u Subotici. Tu je 1925. pokre-nuo tjednik Az Ucca, koji je nekoliko putazabranjivan, a on je sam triput zatvaran.Bio je suradnik nekoliko madžarskihčasopisa i listova u Novom Sadu iSubotici. Tijekom rata uređivao je politič-ki dnevnik Délvidéki Magyarság, koji jeizlazio najprije u Subotici, a zatim uSegedinu. U Budimpeštu se preselio1943., gdje je od 1945. radio u vladinuodjelu za nacionalne manjine i tisak.Otpušten je 1949., a bavljenje novinar-stvom zabranjeno mu je te je radio kaonoćni čuvar, skladišni radnik i službenik.Prevodio je na madžarski s južnoslaven-skih jezika, a posmrtno su mu objavljenedvije knjige o povijesti vojvođanskihMadžara u razdoblju između dvaju svjet-skih ratova.

U knjizi A délvidéki magyarságtörténete 1918-1941 spominje i bunje-vačko izaslanstvo koje je 22. IX. 1919.otputovalo na Mirovnu konferenciju uPariz. U njegovu su sastavu Vaso Dolinka,Blaško Rajić, Franjo Piuković, ŠimeRudić i Ivan Abramović iz Aljmaša (madž.Bácsalmás), Josip Vuković-Đido iz Bikića(madž. Bácsbokod), Pajo Išpanović izKaćmara, Josip Velin iz Santova, PetarPekić iz Sentivana (madž. Felsőszentiván)i dr. Izaslanstvo se iz Pariza vratilo 3. X.1919., a Csuka spominje zanimljivu epizo-

du iz Pariza o kojoj je pripovijedao Rajićna jednom predavanju u Subotici poče-tkom 1941.: »Ponio sam zapisnike subo-tičkoga gradskog magistrata iz 1850-ihgodina. Ti su zapisnici u vrijeme SrpskeVojvodine bili pisani na hrvatskom jeziku.Ponio sam i fotografije s nekoliko nad-grobnih spomenika naših uglednika.Njima sam želio dokazati da Bunjevcenisu pokapali pod nadgrobne spomenike smadžarskim natpisom. Na fotografijamasu bili spomenici s hrvatskim natpisima. UPariz smo otputovali da ondje pred jednimpovjerenstvom položimo ispit o svojemjeziku. Uveli su nas u jednu veliku dvo-ranu. Ondje je u jednom kutu sjedio go-spodin s čibukom u ruci. Čitao je novine.Nije se osvrtao na nas. Mi smo čekali i osvemu razgovarali dulje od dva sata. Ondasu došli Herriott i Loucheur te su razgova-rali s Matićem. On je govorio francuski.Mi smo među sobom razgovarali našimdobrim, starim bunjevačkim jezikom.Onda je iznenada ustao onaj gospodin snovinama, pristupio nam te nam se obratiosavršenim dalmatinskim dijalektom hrvat-skog jezika: 'Gospodo, ja sam britanskidiplomat. Desetljećima sam službovao naSušaku i savršeno vladam hrvatskimjezikom. Izjavljujem da je vaš bunjevačkigovor ljepši i muzikalniji nego dalmatin-ski hrvatski jezik'. 'Taj je stari gospodin zanas bio veliko iznenađenje. Poslije nas jeodveo u jednu drugu dvoranu, gdje jeovako govorio o nama: 'Ova su gospodamadžarski Bunjevci iz Podunavlja iSubotice. Njihov je jezik potpuno istovje-tan hrvatskom jeziku. I oni sami sebe sma-traju Hrvatima'. 'To je bilo veliko izne-nađenje za Vesnića i Pašića. Oni su naimedržali da su Bunjevci Srbi, štoviše, i priz-nati je južnoslavenski etnograf Cvijić smat-rao da su Bunjevci Srbi te je o tome oba-vijestio i beogradsku vladu.«Djela: A délvidéki magyarság története 1918-1941, Budapest, 1995; Kisebbségi sorsban: adélvidéki magyarság húsz éve (1920-1940),Budapest, 1996.

Lit.: L. Gerold, Jugoszláviai magyar irodalmilexikon (1918-2000), Újvidék, 2001; Zvonik, br.94, Subotica, 2002.

S. Beretić

14

CSERHÁTI

CSUKA, Zoltán (Zichyfalva /danas Plan-dište/, 22. X. 1901. – Andzabeg /madž.Érd/, 23. III. 1984.), pjesnik, prevoditelj.Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je uSubotici, a višu ekonomsku u Pečuhu.Nakon sudjelovanja u socijalističkoj rev-oluciji u Madžarskoj 1919. emigrirao je1921. u Kraljevinu SHS. Djelovao je kaoorganizator madžarskoga književnog ži-vota u Vojvodini, osobito u Novom Sadu.U Madžarsku se vratio 1933., a nakon1945. postao je tajnikom Madžarsko-jugo-slavenskog društva. U montiranom proce-su 1959. osuđen je na 15 godina zatvora,no pomilovan je 1955. Pokrenuo je i uređi-vao više književnih časopisa u Vojvodini iMadžarskoj te uredio nekoliko antologijajugoslavenske i madžarske književnosti.Bio je najistaknutiji književni prevoditelj shrvatskoga i srpskoga na madžarski jezik –nakon rata preveo je više od stotinu knji-ževnih djela, među kojima i radove M.Krleže, I. Andrića, I. G. Kovačića, A.Cesarca, M. Držića, S. Novaka, T. Ujevićai dr. Djela su mu prevođena na hrvatski isrpski, a dobitnik je više visokih priznanja,među ostalim i nagrade jugoslavenskogaPEN-kluba 1977.Lit.: I. Bori, A jugoszláviai magyar irodalomtörténete 1918-1945, Újvidék, 1968; L. Gerold,Jugoszláviai magyar irodalmi lexikon (1918-2000), Újvidék, 2001; Z. Kalapis, Életrajz kalauz,I, Újvidék, 2002.

E. Bažant

CSÚSZÓ, Dezső (Rusko Selo, 8. XI.1952.), specijalist urgentne medicine,publicist. Srednju medicinsku školu zavr-šio je u Senti 1971., Medicinski fakultet uNovom Sadu 1977., a specijalizirao je ur-gentnu medicinu u Beogradu 1994.Načelnik je službe hitne medicinske po-moći u Subotici. Bavi se i etnografijom, aosobito ga zanimaju sakralni objekti. Okriževima na prostoru Subotice i njezineokolice objavio je tri knjige. U njima suzabilježeni i svi križevi koje su u povijestipodigli ovdašnji Hrvati – objavljena je fo-tografija svakog križa te navedeno mjestona kojem se nalazi, godina kad je podignuti tekst koji je na njemu urezan.

Djela: Könyöregésünk szinhelyei I., Szabadka,2003; Könyöregésünk szinhelyei II., Szabadka,2004; Könyöregésünk szinhelyei III., Szabadka, 2005.

Lit.: E. Limbman, Lekarska društva u Subotici,Subotica, 2005; M. Miković, »U kamenu saču-vana predaja«, Klasje naših ravni, 7-8, Subotica,2005.

P. Skenderović

CUPANICA, narodni bunjevački ples,danas se još rijetko kad pleše. Održao seponajprije kao scenski ples, zbog čega jeobično koreografski oblikovan te se izvodina različite načine. Izvorno se izvodio uobliku kruga ili polukruga. Mješovite jenaravi i uobičajeno je da u njemu sudjelu-je jednak broj plesača i plesačica. Plesačise drže nisko za ruke, iza leđa, a u novijevrijeme, pri scenskom izvođenju, plesačiplešu i zasebno. Prvi dio plesa izvodi seusporeno, a tempo se postupno ubrzava.Lit.: S. Tonković, Dragulji bunjevačke riznice, NoviSad-Petrovaradin, 2001.

Lj. Vuković

CVEKAN, Paškal (Vjekoslav) (Ferdinan-dovac, 25. V. 1913. – Virovitica, 25. XI.1998.), franjevac, književnik i crkvenipovjesničar. Osnovnu školu završio je uFerdinandovcu. Pohađao je franjevačkuklasičnu gimnaziju u Varaždinu, a maturi-rao 1936. u II. klasičnoj gimnaziji uZagrebu. Teološki fakultet završio 1941., alicencijat teologije položio je 1955.Kateheta u franjevačkoj klasičnoj gimna-ziji u Zagrebu bio je 1941.-46. Kao lektorteologije radio je na franjevačkome filo-zofskom učilištu u Samoboru 1960.-64.,Trsatu 1964.-65. te na Teološkom učilištuu Đakovu 1972.-75.

Objavio je više desetaka knjiga, ponaj-više povijesnih monografija te nekolikodjela vjerske tematike. U svojim je mono-grafijama prikazao povijesnu i kulturnubaštinu svih važnijih samostana Hrvatskefranjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.U znanstvenim radovima, koji su seuglavnom temeljili na neobjavljenoj arhiv-skoj građi iz franjevačkih samostana di-ljem Hrvatske, Madžarske i Vojvodine,obradio je mnogobrojne činjenice iz kul-turne, znanstvene, pastoralne i glazbene

15

CVEKAN

djelatnosti franjevaca kontinentalneHrvatske te je javnosti otkrio imenamnogih franjevačkih redovnika koji susvojim radom unaprijedili hrvatsko kul-turno i znanstveno stvaralaštvo. Bavio setakođer restauracijom crkvenih predmeta iumjetnina, najviše u franjevačkom samo-stanu i crkvi u Virovitici. Za bačke su Hr-

vate posebice važne monografije Subotičkifranjevački samostan i crkva (Subotica,1977), u kojoj se bavi značenjem franje-vačkog djelovanja u Subotici od XVII. doXX. st., te Franjevci u Baču (Virovitica,1985) u kojoj obrađuje povijest franjevacau samostanu u Baču.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb,1989; V. Fučijaš, Pater Paškal Cvekan: franjevač-ki kroničar, autor 60 knjiga, propovjednik, restau-rator, mislilac, Podravski zbornik, 30, Koprivnica,2004.

R. Skenderović

CVETKOVIĆ, Dragiša (Niš, 15. I. 1893.– Pariz, 18. II. 1969.), političar. Studijprava završio je na subotičkome Pravnomfakultetu. Kao član Narodne radikalnestranke, bio je predsjednik niške općine,zastupnik u beogradskoj Narodnoj skupšti-ni 1927. i ministar vjera 1928. Nakonuvođenja šestosiječanjske diktature kraljaAleksandra 1929. priklonio se oporbi, a1934., poslije ubojstva kralja Aleksandra uMarseillesu, politički se povezao s Bogo-

ljubom Jevtićem i Milanom Stojadi-novićem. S ponovnom uspostavom parla-mentarizma 1935. postao je narodnim zas-tupnikom te ministrom socijalne politike inarodnog zdravlja u vladi Milana Stojadi-novića. Neko je vrijeme radio i pri Ministar-stvu pravde te je upamćen po tome što jesmijenio i premjestio mnogobrojne sucekoji nisu bili naklonjeni vladajućoj Jugo-slavenskoj radikalnoj zajednici. Za traja-nja koalicije Stojadinović-Korošec-Spahopribližio se politici kneza Pavla Karađor-đevića i Antona Korošca, koja je, zbog od-nosa snaga u međunarodnoj politici, bilanaklonjena rješavanju tzv. hrvatskog pita-nja. Najveći je protivnik tog procesa bioMilan Stojadinović, u čijoj je smjeni Cvet-ković, na poticaj kneza Pavla, odigraoglavnu ulogu. U veljači 1939. Cvetković jesastavio novu vladu, a jedan od zadatakakoje joj je postavio knez Pavle bilo je ibrzo postizanje sporazuma s VladkomMačekom i HSS-om. Tijekom pregovora iutvrđivanja granica Banovine Hrvatskepostavljeno je i pitanje dijelova Bačke nas-tanjenih Hrvatima. Cvetković se sporazu-mio s Mačekom da se pri definitivnomutvrđivanja granica na tom području održiplebiscit, ali tu odredbu nije prihvatio knezPavle. Naknadnim sporazumom, koji jeproglašen je 26. VIII. 1939., ipak je stvore-na Banovina Hrvatska. U nju nisu bili uk-ljučeni šest bačkih kotareva u kojima suHrvati činili 90% slavenskoga stanovništ-va, već je to pitanje ostavljeno za kasnijerazdoblje, u kojem je trebalo konačnopreurediti zemlju. Sporazum Cvetković-Maček naišao je međutim na kritike i nasrpskoj i na hrvatskoj strani – dok se uSrbiji smatralo kako je Hrvatima pruženopreviše, hrvatska je emigracija osuđivalaMačekovo odustajanje od potpune neovis-nosti Hrvatske. Najglasniji protivnik uspo-stave Banovine Hrvatske bio je Srpski kul-turni klub, koji je bio iznimno aktivan napodručju Subotice i Sombora, a nezado-voljni su bili i vojni krugovi, koji su smat-rali da se stvaranjem upravne cjeline sposebnim statusom slabi obrambena moćdržave. Nakon što je Cvetkovićeva vlada25. III. 1941. potpisala pristupanje Troj-nom paktu, vojni su krugovi, potpomognu-

16

CVEKAN

P. Cvekan, Franjevci u Baču, Virovitica, 1985.

ti stranim obavještajnim službama, svrg-nuli vladu i kneza Pavla, čime je Cvet-kovićeva politika sporazuma o unutraš-njem uređenju države i izbjegavanja ratadoživjela potpuni slom. Marginaliziran upolitičkom životu, 1943. otišao je u emi-graciju, gdje je ostao do kraja života.Lit.: Lj. Boban, Sporazum Cvetković-Maček,Beograd, 1965; Lj. Boban, Maček i politikaHrvatske seljačke stranke 1928-1941., Zagreb,1974; Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1984;R. Skenderović, Hrvatska seljačka stranka uBačkoj 1918.-1941., Hrvatska revija, 3, Zagreb,2005; K. Bušić, Odjeci uspostave BanovineHrvatske u hrvatsko-bunjevačkoj javnosti,Društvena istraživanja, 4-5, Zagreb, 2005; S.Mačković, Političko djelovanje i učinak JosipaVukovića Đide 1926.-1941., Klasje naših ravni, 1-2, Subotica, 2005; M. Bara, Hrvatska seljačkastranka u narodnom preporodu bačkih Hrvata, Protempore, 3, Zagreb, 2006.

M. Bara

CVIJANOV, Beno (Subotica, 6. III. 1913.– Subotica, 11. II. 1996.), nogometaš,nogometni trener i sportski djelatnik.Rodio se u seljačkoj obitelji od oca Stje-pana i majke Etelke, rođ. Perčić. U Subo-tici je završio Trgovačku akademiju te jenajveći dio radnog vijeka radio kao dr-žavni financijski inspektor. S 13 godinapočeo je igrati nogomet u NK Bačka, a sa16 je zaigrao za prvi tim. Bio je jedan odnajboljih krilnih igrača u klupskoj povi-jesti, a za Bačku je do kraja igračke kari-jere 1941. odigrao 600 utakmica. Ostao jeupamćen i po iznimnom fair-playu, štoilustrira i podatak da mu nijednom nijeizrečena sudačka opomena niti isključenjes utakmice. Osamnaest je puta igrao zareprezentaciju grada i Subotičkoga nogo-metnog podsaveza, a dvaput je pozvan danastupi za reprezentaciju Jugoslavije.Kako je trčao iznimno brzo, često je nastu-pao i kao atletičar u štafeti Bačke na 4 x100 m.

Usporedno je radio i kao trener te jeisprva pomagao treneru mladih LjudevituVujkoviću Lamiću, a poslije i u radu snajmlađima. Bio je jedan od prvih trenerau Europi koji je počeo masovno raditi sdjecom u školi nogometa, no tu je njegovuaktivnost ubrzo prekinuo Drugi svjetski

rat. Nakon rata u klubu je kratko bio tre-ner, a poslije je bio aktivan u trenerskojorganizaciji Subotice te u upravi Bačke.Zbog velikih zasluga proglašen je doživot-nim počasnim članom NK Bačka. Dobit-nik je mnogobrojnih priznanja, među osta-lim i srebrne plakete Nogometnog savezaJugoslavije.Lit.: »Bačka« 1901-1971 Subotica, Subotica,[1971]; Fudbalski klub Bačka 1901-1991, ur. Ž.Inić, Subotica, 1991; Fudbalski klub »Bačka« 1901-2001, ur. Ž. Inić, Subotica, 2001.

Lj. Vujković Lamić i N. Stantić

CVIJIĆ, Jovan (Loznica, 12. X. 1865. –Beograd, 16. I. 1927.), geograf, geomor-folog, geolog, etnograf i antropolog.Gimnaziju je pohađao u Loznici, Šapcu iBeogradu. Nakon studija na Matematičko-prirodoslovnom odjelu Velike škole uBeogradu, kao državni stipendist studiraoje fizičku geografiju i geologiju naSveučilištu u Beču, gdje je i doktorirao.Utemeljitelj je suvremene geografske zna-nosti u Srbiji. Osnivač je Geografskog za-voda 1894. i Srpskoga geografskog društ-va 1910., kojemu je bio stalni predsjednik.Bio je ujedno predsjednik Srpske aka-demije znanosti te počasni i dopisni članmnogih geografskih, etnografskih, priro-doslovnih i drugih društava. Za znanstvenirad dodijeljeni su mu počasni doktorati naSorboni i Češkom sveučilištu u Pragu temnoga priznanja europskih i svjetskih

17

CVIJIĆ

BenoCvijanov

geografskih društava. Proučavao je ponaj-prije Balkanski poluotok, o kojem se tad uEuropi malo znalo. S vremenom se počeozanimati i za društvenu problematiku te se,osim fizičkom geografijom, bavio i antro-pogeografskim istraživanjima. Pokazao jepritom veliku sposobnost u postavljanjunovih hipoteza, a svoje je radove često objav-ljivao u inozemstvu te su europskiznanstveni krugovi bili dobro upoznati snjegovim istraživačkim radom. Smatran jenajboljim poznavateljem Balkanskog polu-otoka, a ugled mu nisu umanjili ni propustiu pojedinim antropogeografskim radovi-ma. U nekima od njih ističe se, primjerice,superiornost dinarske rase, a često su obi-lježeni i etnocentrizmom te razumijeva-njem za ekspanzionističke težnje. Kaosvjetski priznati stručnjak za Balkan iodnose među balkanskim narodima, bio ječlan jugoslavenskog izaslanstva na Mi-rovnoj konferenciji u Parizu 1919. /20.Važnost za podunavske Hrvate. U svo-jim se radovima Cvijić više puta doticaonarodnosne pripadnosti i antropološkihobilježja podunavskih Bunjevaca i Šokaca.Smatrao je da Bunjevci potječu s područjaBosne, Hercegovine i Dalmatinske zagore,a Šokci iz zapadnih i sjevernih krajevaBosne, no nije nijekao ni mogućnost da suse pojedine skupine doselile i iz Dalma-cije. Pri određivanju narodnosne pripad-nosti Bunjevaca često ih je nazivao »poka-toličenim Srbima«. Primjerice, objaš-njavajući madžarizaciju Srba u južnojUgarskoj, naglašavao je da su lakšepomadžareni »katolički Srbi, koje suslužbene statistike bilježile kao Bunjevce,Šokce i Dalmate«. Smatrao je ipak da jemadžarizacija po svojim obilježjima bilasamo izvanjska, jer Bunjevci »po visokomstasu pripadaju dinarskoj rasi, tako isto ipo osnovnim crtama psihičkim; oni sudobro sačuvali tradiciju balkanskih Srba«.Nakon obilaska područja sjeverne Bačkeisticao je ipak da bunjevačko stanovništvo,»živeći pod pritiskom, bez svoje škole icrkve […] nije dovoljno svjesno«. U kas-nijim radovima priznao je i izvornokatoličanstvo Bunjevaca i Šokaca.

U znanstveno-informativnoj studijiSeverna granica južnih Slovena, koju jeizradio za potrebe Mirovne konferencije uParizu, navodi da, prema popisu srpskihvlasti s početka 1919., u Subotici živi

»73.872 pravoslavnih i katoličkih Srba(Bunjevaca 65.135 i pravoslavnih Srba8.737)«. U tom radu Bunjevce i Šokcenaziva i »Srbo-Hrvatima«. Prema nalogujugoslavenskog mirovnog izaslanstvaCvijić je u rujnu 1919. obišao velik brojbunjevačkih i šokačkih mjesta u Baranji iBajskom trokutu te Suboticu s okolicomkako bi se na terenu uvjerio u etničkustrukturu tih područja. U Baji se tom pri-likom sastao i s tamošnjim župnikomLajčom Budanovićem, koji mu je u imeBunjevaca predao memorandum u kojemse traži pripojenje Bajskog trokutaKraljevini SHS. Utvrdio je tada da uBajskom trokutu živi 26.000 Bunjevaca iŠokaca i da je nužno poduzeti sve mjerekako bi se i to područje priključilojužnoslavenskoj državi, iako ta brojka tadanije predstavljala ni relativnu većinutamošnjeg stanovništva. U tu je svrhu zaMirovnu konferenciju napisao opsežanmemorandum na francuskome u kojem setraži revizija granice u Bačkoj i Baranji.Predstavnici Bunjevaca s Cvijićem su sedogovorili da memorandum na konferen-ciji u Parizu dostavi narodnim zastupnici-

18

CVIJIĆ

J. Cvijić i dr., Bačka, Novi Sad, 1920.

ma iz Bajskog trokuta. Ta je akcija među-tim, unatoč Cvijićevim naporima i njegovuznanstvenom ugledu, ostala bez uspjeha jerje pitanje razgraničenja na tom područjuveć bilo riješeno.

Cvijićevo stajalište prema narodnosnojpripadnosti podunavskih Hrvata bilo jesukladno političkom kontekstu u kojem jedjelovao, pri čemu položaj Bunjevaca iŠokaca nije bio nikakva iznimka. Slično jestajalište Cvijić naime zastupao i kad suposrijedi bile druge skupine raseljenihHrvata u kojima su bila raširena regional-na imena (npr. Bošnjaci u Baranji,Krašovani u Rumunjskoj, Janjevci naKosovu), ali i Hrvati u drugim područjimaza koja je onodobna srpska nacionalna ide-ologija bila osobito zainteresirana (Dub-rovnik, Boka Kotorska, Bosna i Herceg-ovina).Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1929; P. Pekić, Bunjevci na Mirovnoj konferenci-ji u Parizu, Klasje naših ravni, Subotica, 1/1935;A. Mitrović, Razgraničenje Jugoslavije saMađarskom i Rumunijom 1919-1920, Novi Sad,1975; Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1984;M. Vasović, Jovan Cvijić 1865-1927, Loznica,1990; J. Stević, Jovan Cvijić: iz života i rada,Loznica, 1990. S. Žuljić, A critical assessment ofcertain of J. Cvijić’s conclusions and messages inhis anthropogeographic research, Geographicalpapers, 8, 1991, Zagreb.

M. Bara

CVIJIN, Andrija (Subotica, 22. X.1927.), liječnik, ftizeolog. Sin Mihajla iLize, rođ. Lukač. Maturirao je u Subotici1948., a medicinu je studirao najprije uSarajevu do 1951., zatim u Beogradu, gdjeje i diplomirao 1955. Na specijalizaciji jebio u Pokrajinskoj bolnici za tuberkulozuna Iriškom vijencu i u beogradskom In-stitutu za tuberkulozu, gdje je 1963.položio specijalistički ispit. Stručno seusavršavao 1972. u bolnici za plućnebolesti u njemačkom Bad Reichenhallu, aposlijediplomski studij iz pulmologijepohađao je 1975./76. na Institutu za plućnebolesti na Golniku pri Medicinskom fakul-tetu u Ljubljani, gdje je magistrirao 1976.temom Deficit Alfa-1 antitripsina priemfizemnome i bronhitičnom obliku kro-nične opstruktivne bolesti pluća. Nakon

završetka pripravničkog staža u subotičkojGradskoj bolnici 1956. radio je u ambulan-ti u Žedniku kao liječnik opće prakse1956.-59., a nakon toga kao specijalistftizeolog 1959.-63. u Pokrajinskoj bolniciza tuberkulozu na Iriškom vijencu. Nakontoga vratio se u Suboticu, gdje je radio uAntituberkuloznom dispanzeru 1963.-73. iu Gradskoj bolnici 1973.-87. Sudjelovaoje na mnogobrojnim seminarima i struč-nim sastancima te objavio više stručnihradova. U Hrvatsku je doselio 1993., živi uKutini.Stručni radovi: Kretanje tuberkuloze za poslednjihdvanaest godina na teritoriju Antituberkuloznogdispanzera u Subotici (Tuberkuloza, Golnik,1968); Antituberkulotski test – stalan metod radadispanzera u proceni aktivnosti tuberkuloze pluća(Saopćenja – Sr. Kamenica, br. 1/1970); Sudbinatuberkuloznih bolesnika otkrivenih 1965. godine uAntituberkuloznom dispanzeru u Subotici(Saopćenja – Sr. Kamenica, br. 2-3/1970); suator sB. Đenđinovićem, Teškoće dispanzerskog lekarapovodom upućivanja tuberkuloznih bolesnika nabolničko lečenje i posebno nakon otpusta(Saopćenja – Sr. Kamenica, br. 2-3/1965.); suators B. Đenđinovićem Hronični bolesnici uAntituberkuloznom dispanzeru u Subotici (Sao-pćenja – Sr. Kamenica, br. 2-3/1967).

N. Zelić

CVITNA NEDILJA (dijal.), Cvjetnica,nedjelja prije Uskrsa kojom počinje Velikitjedan. Obilježava se kao spomen naKristov ulazak u Jeruzalem. Tog danasvećenik prije mise blagoslivlja vrbovegrančice (koje Šokci zovu »mace« aBunjevci »cicamace«) te s narodom sve-čano ulazi u crkvu, a tijekom mise pjeva seili čita muka Isusova. Cicamaca se poslije,skupa s raznim cvijećem, nosi na grobove.Prema bunjevačkim običajima, na Cvjet-nicu se umiva u vodi u kojoj su namočenevlati mlade pšenice kako bi osoba bilazdrava kao mlada biljka. Djevojke bi čestozorom odlazile u njive zasijane pšenicom iumivale se rosom s vlati kako bi im se licepoljepšalo. Između dvaju svjetskih ratovau selima oko Subotice pojedine su »mijan-džije« na Cvjetnicu organizirali »igranku«,tj. ples. Ako bi djevojka došla na ples,značilo je to da rado čeka polivače na »vodeniponediljak«.

19

CVITNA NEDILJA

Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.A. Stantić

CVITNJAK, suvrstica naziva za ivanjskuvatru i/ili za dan sv. Ivana Krstitelja (24.lipnja), u bačkih Bunjevaca subotičkogakraja često je dio složenog naziva (sveti)Ivan Cvitnjak. U naseljima somborskogakraja javljaju se drukčije oznake za vatru:ivanjska, Ivanova, svetog Ivana vatra, dokje samo na salašima u Đurđinu i Bikovu-Gabriću zabilježen naziv vatra svetogIvana Svitnjaka. U Žedniku naziv cvitnjakoznačava i baklje koje su se palile uzvatru, a ponegdje se javlja i u značenjucvijeća od kojega se pleo ivanjski vijenacili u značenju samog vijenca (Tavankut,Žednik). Naziv cvitnjak, rjeđe i njegovesuvrstice (cv/i/jetnjak, cvetnjak) spora-dično su potvrđene u Istri i srednjoj Bosni,a u srednjoj Dalmaciji javlja se kao ozna-ka za dan sv. Ivana Krstitelja. Zasad jesamo jedna potvrda tog naziva i za vatru.Suvrstica naziva svitnjak zastupljena je nanešto širem prostoru srednje Dalmacije, ujugozapadnoj i srednjoj Bosni i zapadnoj

Hercegovini, ponegdje i kao oznaka za dansv. Ivana Krstitelja.

Karakteristični običaji vezani uz ivan-jsku vatru jesu paljenje cvitnjaka uoči danasv. Ivana Krstitelja, pretežno tri večerizaredom, te preskakanje vatre – pojedi-načno ili u paru, s bakljama ili s vijencimau ruci, katkad s vijencima na glavi, a pletuse i narukvice od raznobojnog konca. Uznarukvice i vijence te uz običaj preskaka-nja vatre i trčanje s bakljama vezani surazni postupci i vjerovanja, koji imaju pre-ventivnu i zaštitnu funkciju, u prvom reduod bolesti, ali i od štetnika i od požara.Rjeđe se primjenjuju i radi osiguranja bo-ljeg uroda.Lit.: A. Pokornik, Moj sokak (opis narodnog živ-ota i običaja), Subotička Danica kalendar za 1989.god., Subotica, 1988; M. Černelić, Tradicije pal-jenja godišnjih vatri kao indikator kulturnih razli-ka, Etnološka tribina 17, Zagreb, 1994 (isto kao:Tradicija paljenja godišnjih vatri, Klasje našihravni, 2, Subotica, 1999); A. Stantić, Narodnavirovanja Hrvata Bunjevaca, Subotička Danica(nova) Kalendar za 2005. godinu, Subo-tica,2004.

M. Černelić

20

CVITNA NEDILJA

ČA → Čiča

ČAKŠIRE (čakčire), svečane muškehlače. Obično su jednobojne, uže u donjemdijelu nogavica, a šire u gornjem. U visinikoljena nalaze se tzv. štenci, ušiveni diohlača, koji je često bio ispunjen pamukom.Sprijeda nemaju razreza, nego »natkur-njak«, tj. preklopni, često trostruki raspo-rak. Radi lakšeg odijevanja nogavice su prikraju s vanjske strane bile razrezane te suse zakopčavale, a imale su i tzv. uzengije,koje su priječile da se izvuku iz čizama.Oko 1930. bunjevački su momci nosili i»šunkaste« hlače, na kojima su nogavicebile proširene oko koljena pa su hlačeimale oblik pršuta.Lit.: M. Đorđević Malagurski, Stara bunjevačkanarodna nošnja i vez, Subotica, 1940; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

K. Suknović

ČANAD → Čenad

ČANTAVIR, selo na oko 20 km jugois-točno od Subotice, s kojom je povezanocestom. Nalazi se u blizini autoceste Su-botica-Beograd, na Bačkoj lesnoj zaravniprekrivenoj crnicom. Nekadašnja stepa da-nas je plodna oranica. Kroz selo protječepotok Čik.

Etimologija imena sela nije razjašnje-na. Prvi se put spominje kao Chontafeyér1462. u darovnici kralja Matije njegovojmajci. Za turske uprave bio je u sklopuSegedinske nahije. God. 1580. imao je 29domova, a 1590.-42 doma, ali ga je zbogteških poreza stanovništvo napustilo.

Potkraj XVII. st. pustaru je naselio manjibroj Hrvata iz Subotice, koji su osnovalikoloniju na zapadnoj strani današnjeg sela,preko puta staroga groblja. Slabo naseljenapustara 1702. priključena je Subotici. Da-našnje naselje nastalo je nakon što je stje-canje statusa slobodnoga kraljevskoggrada Szent Márii, tj. Subotici, uvjetovanoi ušoravanjem salaša na pustarama Čan-tavir i Bajmok. Formiranje naselja Čan-tavir trajalo je 1780.-85. godine, a nasta-njivali su se u njemu doseljenici iz raznihkrajeva Ugarske, među njima i Bunjevci izSubotice, Baje, Segedina i manjih sela.Prvi pečat naselja potječe iz 1783., azemljišna knjiga ustanovljena je 1786.Kad je selo formirano, ono je, poput Baj-moka, formalno ostalo u okviru gradskogteritorija, ali stvarno je bilo podložno Bač-ko-bodroškoj županiji. Dušobrižništvo suna tom području vodili franjevci od 1781.,kada se počinju voditi matične knjige, ažupa je utemeljena 1785. Prva mala trošnakapela jedva je izdržala do izgradnje nove

21

Č

Čantavir

neobarokne crkve 1815. posvećene sv.Antunu Padovanskomu. Ona je, zbog pre-mala prostora, srušena 1928. te je na nje-zinu mjestu iduće godine sagrađena velikacrkva u neoromaničkom stilu posvećenaistom svecu, koja je danas znamenitostsela. Čantavir je bio zasebna općina sve do1962., kad je, skupa s naseljima koja sumu dotad pripadala (Bačko Dušanovo iVišnjevac), ušao u sastav općine Subotica.

Naselje je depopulacijskog tipa:

Stanovništvo se bavi uglavnompoljoprivredom. Razvijeno je ratarstvo istočarstvo. Industrija je slabije zastuplje-na i uglavnom se temelji na preradipoljoprivrednih sirovina (mlin) ili proizvod-nji stočne hrane. Zastupljeni su još trgov-ina, ugostiteljstvo i obrt. Nacionalna struk-tura stanovništva 2002. bila je ovakva:Madžari 6632, Romi 233, Srbi 54, Hrvati iBunjevci 46, ostali 213.

Iako je Čantavir danas dominantnomadžarsko mjesto, potkraj XVIII. st. unjemu je živio podjednak broj Madžara iHrvata. Migracije su bile učestale zbogvisoka oporezivanja i zabrane voćarstva,što je stalno nastanjivanje činilo nepri-vlačnim. Osim spomenutog naseljavanjapotkraj XVII. st., Bunjevci su se u Čan-tavir doseljavali 1780.-95. te 1810.-25.,kad su naselili područje današnje Som-borske ulice i Ulice 11. listopada, koja se idanas pamti po nazivu »racka ulica« (Rác-utca). Brojnost hrvatskog stanovništvanaglo je pala sredinom XIX. st., kad su sezbog pojačane madžarizacije mnogi iseliliu većinska bunjevačka mjesta. Tako je

1910. bilo svega 250 Bunjevaca naspram7300 Madžara, a postupno su i oni izgubiliidentitet. Od 1918. u Čantavir se doselioveći broj Srba iz Hercegovine, Like i CrneGore, što je bio dodatni asimilacijski poti-caj.

Od ponovnog naseljavanja sela dodanas u matičnim se knjigama susreće oko420 bunjevačko-hrvatskih prezimena. Dodanas ih se održalo oko 60, od kojih sunajčešća Petrović, Šinković, Pletikosić,Kopunović, Kečenović, Sedlar, Palić iZelić. Posljednjih se godina među čan-tavirskim stanovništvom bunjevačkihkorijena javlja traganje za identitetom.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, I, IV, Szabadka, 1909, ˛1907; O proizvodnim snagama Subotice,Subotica, 1964; M. Popović, J. Dinić, Urbano-geografska proučavanja naselja Jugoslavije –primer velikog panonskog naselja Subotice,Beograd, 1978; A. Sekulić, Tragom franjevačkogljetopisa u Subotici, Split, 1978; SchematismusDioecesis Suboticanae, Suboticae, 1993; A.Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994;R. Szedlár, A Csantavéri bunyevác – horvátok ere-dete, Csantavéri Újság, március-április, Csantavér,2004.

S. Stantić i R. Sedlar

ČARDAK (tur. çardak < perz. čarţaq:zgrada s četiri svoda), gospodarski objektnamijenjen skladištenju kukuruza. Upo-raba u tom značenju uobičajena je umeđuriječju Dunava i Tise te u Slavoniji,dok u južnijim krajevima riječ čardakoznačuje i drukčije građevinske objekte. Uznačenju spremišta za kukuruz u Bačkoj sejavlja u drugoj polovici XIX. st., kad sekukuruz ondje proširio kao sjetvena kultura.

Čardaci se tradicionalno grade od drva,s dvovodnim krovom, koji je isprva pokri-van trskom, a poslije crijepom. Osnovna sekonstrukcija izrađuje od bagremova drve-ta, s okomitim stupovima i vodoravnimgredama. U najnovije doba, zbog promi-jenjenih tehnoloških uvjeta, čardaci segrade i od čeličnih profila i žičane mreže.

Sukladno funkciji čardaka – očuvanjekukuruznog klipa, što zahtijeva njegovosušenje i stalno vjetrenje – narodni je gra-ditelj oblikovao i njegovu konstrukciju:

ČANTAVIR

22

godina stanovnika

1948. 9397

1953. 9262

1961. 9341

1971. 9085

1981. 8596

1991. 7940

2002. 7178

čardaci su uski i dugi, s po nekolikofunkcionalnih vrata – glavna, bočna i nazabatu. Širina im se tradicionalno kretalaoko jednog hvata (1,896 m), dok je duljinaovisila o količini kukuruza koji je ondjetrebao biti pohranjen. Postoje dva uobiča-jena oblika čardaka. Jednostavniji jeuzdignut 2-3 stope (60-100 cm) iznad tla teomogućuje i vjetrenje s donje strane, ispoddaščanog poda. Ispod takvih čardakanoćili su psi i živina. U složenijeg oblikapod je uzdignut dodatne dvije stope (naoko 1,60 m), što je omogućivalo racional-nije korištenje prostorom te se ispod čarda-ka smještao svinjac, a ispred njega tor zasvinje. Prizemlje je zbog higijenskih razlo-ga bilo obzidano opekom, ožbukano iokrečeno, a pod svinjca popločan ciglom.

Na gazdinstvu je redovito građen samojedan čardak, rjeđe dva. Iako se javljaju uprvom redu na salašima, s obzirom na nji-hovu narav čardaci se grade i u selima,kako bi domaćin nad kukuruzom imaoizravni nadzor. Na subotičkom područjučardaci su podizani i u gradskim bunje-vačkim četvrtima, kao posljedica postoja-nja dvojnih seosko-gradskih gazdinstava,

pri čemu su radno sposobne osobe živjelena seoskim imanjima, a starije osobe ugradu. Ondje je uskladišteni kukuruz bionamijenjen prodaji na gradskome tržištu.

A. Rudinski

ČASOPIS, vrsta tiskovine, serijska pub-likacija. Od novina se razlikuju užompredmetnom određenošću (npr. kultura,književnost, umjetnost, pojedina područjaznanosti i drugi aspekti društvenog života:vjerski, gospodarski, prosvjetni, sport-ski…) i stoga računaju na uži krug čitate-lja, zatim izostankom jednostavnih oblikaizvještavanja, jer se predmet u njimaobrađuje šire i svestranije, te otklonom odsuvremenih zbivanja, jer češće tematizira-ju predmete situirane u prošlosti. Izlazeuglavnom u razmacima od jedanput nagodinu do svakih petnaest dana, danas svečešće i jedanput na tjedan, tj. zastupljeni sumeđu njima godišnjaci (almanasi), mje-sečnici, tjednici.

Prve periodične tiskovine bile sukalendari, jednogodišnje publikacije »koječine prijelaz od knjige prema novinama ičasopisima« (V. Brešić). Javljaju se uEuropi u XVII. st. kao odraz modernizaci-je i demokratizacije društva, kulturnoga iznanstvenog napretka, razvoja tiskarstva iširenja pismenosti. Osim važne uloge kojusu imali za razvoj znanosti i umjetnosti,osobito na razini institucionalizacijenacionalnih kultura, časopisi su često imalipresudan utjecaj u širenju stajališta kul-turnih elita te na tijek samih društvenihprocesa, što im je osiguralo veliku dru-štvenu važnost, a katkad i relevantnost napolitičkom polju.

U Hrvatskoj se časopisi javljaju počet-kom XIX. st., isprva na njemačkome(Agramer Theater Journal, 1815.), a posli-je i na hrvatskome (Danica, 1935.; Kolo,1842.; Zora Dalmatinska, 1844. i dr.), pričemu su neki u početku izlazili kao prilozinovinama (npr. Danica). Videći u njimasredstvo pogodno za javno i prosvjetnodjelovanje na puk, časopise su u Hrvatskojpokretali najčešće prvaci udruga narodnogpokreta, a književni, jezikoslovni i povi-jesni sadržaji bili su važno oruđe u na-

23

ČASOPIS

Tipovi čardaka

cionalno-emancipacijskim nastojanjimanjihovih osnivača. Gotovo u isto vrijemejavljaju se i prvi stručni časopisi uHrvatskoj (Gospodarski list, 1842.; Za-grebački katolički list, 1849.; Arkiv za po-věstnicu jugoslavensku, 1851.; Pravdonoša,1851. i dr.).

Potaknut ilirskim preporodnim ideja-ma, nadahnut njihovim glasilima iohrabren donošenjem Zakona o narodno-stima u Ugarskoj, kalački je kanonik IvanAntunović 1870. pokrenuo politički tje-dnik Bunjevačke i šokačke novine, prvenovine među podunavskim Hrvatima. Unjima je kao sastavni dio tiskan i književniprilog, isprva kao Nadometak, a od 1871.kao Bunjevačka i šokačka vila. Taj ćeprilog nakon gašenja Novina potkraj 1872.izlaziti samostalno kao četverolisni tjedniki dvotjednik, najprije u Antunovićevojnakladi u Kalači, a nakon sedmomjesečnestanke od studenoga 1875. do kolovoza1876. u Baji pod uredništvom BlažaModrošića. Budući da je imala mnogeznačajke časopisa, Vila se sa svojih osam-desetak brojeva smatra prvom takvompublikacijom ovdašnjih Bunjevaca i Šoka-ca. Iako se 1884. pojavio i časopis Neven,među podunavskim Hrvatima sve do1930-ih godina neće biti objavljen nijedančasopis u modernom smislu, kao samostal-na i opsežnija publikacija.

Časopisna produkcija u kulturnom živ-otu podunavskih Hrvata nije bila kon-tinuirana, već obilježena prekidima,katkad i radikalnima, kao nakon Drugogasvjetskog rata. Nastajala je u sedam država(Austro-Ugarskoj; Kraljevini SHS; Kra-ljevini Jugoslaviji; Madžarskoj; SFR Jugo-slaviji; SR Jugoslaviji i Državnoj Zajed-nici Srbije i Crne Gore) i u tri različitadruštvena uređenja (kapitalizam te dvatotalitarna – fašizam i socijalizam), od ko-jih su im mnogi bili znatno nenaklonjeni.To je uzrokovalo probleme ne samo u ure-đivanju, financiranju i distribuciji nego i ureproduciranju stajališta kulturne eliteovdašnjih Hrvata. Časopisna je produkcijausto imala različitu institucionalizaciju (odnakladnika-pojedinca preko crkvenih župado kulturnih institucija), no gotovo je uvi-

jek bila obilježena slabo razvijenom infra-strukturom, koja u mnogim segmentimado danas nije izgrađena (npr. redovita dis-tribucija). To je često uvjetovalo slabo ineredovito financiranje, pa je izlaženječasopisa ovisilo o samoprijegornu radubez naknade, zbog čega se mnogi odpokrenutih časopisa nisu dugo održali.Iako je u pojedinim razdobljima, osobitoizmeđu dvaju svjetskih ratova, časopisnaprodukcija bila pluralna, ona ni tad nijeiznjedrila kvalitetne proizvode jer su učasopisima često dominirale prevladaneestetske, umjetničke i svjetonazorske para-digme. Vidljiv je u njima i izostanakznanstvenih sadržaja te dominacijaknjiževnih priloga, što je vodilo prevlastiknjiževne tematike i pomanjkanju dublje-ga i svestranijeg promišljanja vlastita pos-tojanja. Publikacije s elementima časopisapostojale su u vjerskom segmentudruštvenog života (Katolički nauk, 1930.-33., izašla samo tri broja; Bačko klasje iZvonik) i sportu (Subotički športski list,1935.-38., vlasnik mu je bio Franjo Bačić,a urednik Ladislav Marković, objavljenoukupno 156 brojeva,), a neko su vrijemeobjavljivani i sadržaji nevelika opseganamijenjeni ženama (Subotička kućanica,1927.-39., isprva samostalni četverolist,poslije jedno– i dvolistni prilog uSubotičkim novinama, u uredništvu LajčeBudanoviće) i mladeži (Kolo mladeži,1927.-39., namijenjen potrebamahrvatskih katoličkih organizacija zamladež u Bačkoj, isprva rubrika, poslijeprilog u Subotičkim novinama, a objavlje-na su i dva samostalna broja). Časopisnamijenjen djeci pojavio se tek početkomXXI. st. (Hrcko, povremeni prilogHrvatske riječi od kraja 2003., a od 2005.mjesečni), a izlazio je samo jedanhumoristično-satirični časopis (Bunjevačkožackalo, dvotjednik, 7 brojeva, prvapolovica 1940.), što potvrđuje stajalište onerazvijenosti časopisne produkcije upodunavskih Hrvata. Izdavanje većinečasopisa u vojvođanskom dijelu Bačkebilo je vezano za Suboticu, čime se onapozicionirala kao glavno središte kul-turnoga života bačkih Hrvata. To je među-

24

ČASOPIS

tim imalo i negativnih posljedica jer čestonije bilo dovoljno sluha za rubna područja.Produkcija časopisa među Hrvatima uMadžarskoj pojavila se tek u osmomdesetljeću XX. st., no ipak je ne samobogatija nego i znatno kvalitetnija odvojvođanske. I nju će međutim karakter-izirati neprikladna institucionalna ure-đenost i financijske teškoće pa će mnogičasopisi prestajati izlaziti, ali će se zatojednako učestalo javljati novi.

Kulturni stvaraoci podunavskih Hrvatas kašnjenjem se pojavljuju i integriraju učasopisnu produkciju u državama u kojimasu živjeli. Do Prvoga svjetskog rata svojimradovima na materinskom jeziku gotovoda nisu zastupljeni u časopisima izvanPodunavlja, što govori o slabijoj kvalitetinjihove književne i znanstvene produkcije,ali i o nezainteresiranosti drugih kulturnihsredišta, pa tako i onih u Hrvatskoj, za pri-like među podunavskim Hrvatima.Situacija se na tom planu donekle promije-nila između dvaju svjetskih ratova, osobito1930-ih, kad su književni prilozi ovdašnjihHrvata zastupljeniji u zagrebačkimčasopisima, ponajprije u katoličkoj period-ici (Josip Andrić, Aleksa Kokić, AnteJakšić, Petar Pekić). Ta će tendencijaporasta vrhunac dosegnuti u vrijeme drugeJugoslavije, bez obzira na to što su nekiimali stigmu nepoćudnih. U jugoslaven-skim književnim časopisima objavljivali su,primjerice, Petko Vojnić Purčar, LazarMerković i Vojislav Sekelj, u društvenimai humanističkima Ante Sekulić i JasnaMelvinger, u prirodoslovnima Gajo Alagai Mirko Vidaković, a u filozofskima TomoVereš. Nakon raspada SFR Jugoslavijesituacija se ponovno pogoršala – u srbijan-skim časopisima tijekom 1990-ih njihovihpriloga gotovo da nema, a slično je bilo i sčasopisima u Hrvatskoj. Stanoviti pozi-tivni pomaci dogodili su se tek nakon2000. Ipak, bez obzira na opseg zastup-ljenosti i stupanj integracije, podunavskiHrvati u drugim će sredinama rijetkopostajati članovima uredništava časopisa,a nikad glavnim urednicima, što će samopotvrditi njihov rubni položaj. Hrvati uMadžarskoj snažniju će suradnju i inte-

graciju u kulturni prostor Hrvatske ostvar-iti nakon pada komunizma 1990. (ErnestBarić, Đuro Franković, Marin Mandić,Živko Mandić, Dinko Šokčević, StjepanLukač, Stjepan Blažetin i dr.).Časopisi Hrvata u vojvođanskom dijeluBačke. Neven je 1884. pokrenuo MijoMandić, a izlazio je s prekidima sve do1940. Osim što je bio obilježen diskonti-nuitetom u izlaženju, Neven je čestomijenjao nakladnike (nekoliko privatnika idvije političke stranke), mjesto izlaženja(Baja, Sombor i Subotica), urednike (MijoMandić, Pero Skenderović, NikolaMatković, Vranje Sudarević, ŠandorRajčić, Mirko Ivković Ivandekić, JosoPrćić, Stipan Vojnić Tunić, Josip VukovićĐido, Mihovil Katanec i Joso Šokčić),dinamiku izlaženja (mjesečnik, tjednik,dnevnik), vizualni i grafički identitet,opseg i nakladu, ali i uređivačku koncepci-ju, jezik te stajalište prema nacionalnojpripadnosti bačkih Bunjevaca i Šokaca –od narodnosne samobitnosti u početkupreko integralnog jugoslavenstva poče-tkom 1920-ih do stajališta da su »hrvat-skog roda« potkraj 1920-ih.

Kultura (1930.-39.) bila je rubrika,dodatak i podlistak dvotjednika, tjednika ipovremenika Subotičke novine.Sadržavajući uglavnom književne priloge i

25

ČASOPIS

Neven za Bunjevce i Šokce,tečaj XVIII., Subotica, 1901.

slijedeći tadašnju jezičnu praksu uHrvatskoj, Kultura je, kao i Novine, bilapod snažnim utjecajem dijela klera i u njojnije bilo dvoj-bi o hrvatskom podrijetluBunjevaca. Urednici su bili Pavao Bešlić,Andrija Moullion, Ive Prćić, Blaško Rajići Lajčo Budanović.

Prvi samostalni časopis bio jeknjiževni mjesečnik Bunjevačko kolo(1933.-36.), »omladinski časopis zaknjiževnost i kulturu«, koji je pokrenuo iuređivao dvadesetjednogodišnji BalintVujkov, a izdavač mu je bio Albe Rudinski.Vujkov će poslije, skupa s MarkomPeićem, Blaškom Vojnićem Hajdukom,Julijem Tumbasem, Franjom Bašićem iJovanom Mikićem, pokrenuti još nekolikočasopisa. Većina njih je u književnost ušlasurađujući u prvome subotičkom časopisuza književnost na srpskom jeziku, mje-sečniku Književni sever (1925.-35.), koji jeuređivao njihov gimnazijski profesorMilivoj Knežević. Taj je časopis imaovažnu ulogu u afirmaciji književnoga iznanstvenog stvaralaštva među JužnimSlavenima u poslijeratnoj Subotici iunapređenju književno-teoretske i knjiž-evno-kritičke prakse, istina, uz dominant-no stajalište da Bunjevci i Šokci nisuHrvati. Sukladno tomu, i spomenuti mla-dići bili su u to vrijeme gorljivi sljedbeni-ci integralnog jugoslavenstva, a ujedno sus neskrivenim simpatijama gledali na poli-tičku i književnu ljevicu te ih klerikalnihrvatski kulturni krugovi u Subotici nisuprihvaćali. U časopisu je znatan prostorposvećen usmenoknjiževnoj tradiciji ba-čkih Bunjevaca, najviše narodnim pripovi-jetkama, koje su zapisivali Balint Vujkov,Marko Peić i Barnaba Mandić.

Ubrzo nakon toga kulturni djelatnici ipisci okupljeni oko Subotičke matice iPučke kasine pokrenuli su »vanpolitičkipovremeni časopis za književnost i kultu-ru« Klasje naših ravni (1935.-44.) kako biokupili »starije i mlađe pisce Vojvodine,koji se osjećaju hrvatski«. Časopis je utome uspijevao i bio je dobro prihvaćen odkulturne i stručne javnosti u Hrvatskoj.Ipak, preferirao je nacionalno-roman-tičarski pristup književnosti i povijesti, a

bio je u njemu vidljiv utjecaj klera, prijesvega Lajče Budanovića, Blaška Rajića imladog Ivana Kujundžića. Imao je višeurednika (Andrija Šokčić, Franjo Kujun-džić, Marko Čović i Marin Radičev),mijenjao je mjesto izlaženja (Subotica iZagreb), dinamiku izlaženja (dva broja nagodinu, jedan broj, dvije godine bezijednog broja pa dvobroj), no uvijek jasnuuređivačku orijentaciju, čija je glavna sa-stavnica bila afirmacija mjesnoga hrvat-skoga književnoga, znanstvenoga i opće-nito kulturnog stvaralaštva. To je i jedanod razloga zbog kojih je nekim suradnici-ma Klasja nakon uspostave socijalističko-ga društvenog sistema uskraćeno javnodjelovanje, a neki su od njih i emigrirali(Marko Čović) ili su bili osuđeni nazatvorsku kaznu (Ivan Kujundžić).

Godinu dana nakon pojave Klasja i ugodini kad je bilo jasno da Kolo više nećeizlaziti zbog nedostatka sredstava BalintVujkov i Blaško Vojnić Hajduk pokrenulisu »polumesečnik koji se bavi društvenim,kulturnim i ekonomskim pitanjima« Stvara-

nje (1936.). Već je prvi broj, zbog lje-vičarske uređivačke koncepcije i sadržajanapisa, zaplijenjen po nalogu Državnogodvjetništva u Subotici, nakon čega supokretači odustali od daljnjeg objavljiva-nja. Nešto duljeg vijeka bio je književnimjesečnik Glas (kraj 1938.– sredina

26

ČASOPIS

Klasje naših ravni, br. 1, Subotica, 1935.

1939.), čiji je vlasnik i urednik bio LazarStipić. Njegujući otvorenu uređivačkupolitiku, Stipić je uspio privući piscerazličitih književnih usmjerenja, različitihjezičnih izričaja i različite ideološke ori-jentacije.

Nakon Drugoga svjetskog rata u okviruHrvatskoga kulturnog društva u SuboticiBalint Vujkov i Matija Poljakovićpokrenuli su književni časopis Njiva(1947.). Nakon što se pojavio prvi broj zasiječanj te godine, vlasti su ga zabranile.Nastalu prazninu djelomice je ispunioisprva dnevnik, a poslije tjednik Hrvatskariječ (1945.), list proistekao iz SlobodneVojvodine, čiji je osnivač bila Narodno-oslobodilačka fronta Vojvodine. Iako jeHrvatska riječ imala rubriku za kulturu, ukojoj su objavljivani i književni prilozi, tajse prostor pokazao nedovoljnim te jedvadesetdevetogodišnji Lazar Merkovićsredinom 1950-ih inicirao osnivanje »ča-sopisa za književnost, umjetnost i društve-na pitanja« Rukovet, a projekt su prihvatilei gradske vlasti 1955. Taj je časopis imaovjerojatno najveću ulogu u razvoju region-alne hrvatske književnosti u Vojvodini udrugoj polovici XX. st., iako je bilo raz-doblja u kojima je bio manje naklonjenmjesnim hrvatskim piscima, osobito nakonsloma Hrvatskog proljeća u Subotici tepotkraj 1980-ih i početkom 1990-ih.Slično drugim časopisima, i Rukovet jepromijenila više nakladnika, urednika,uređivačku i jezičnu politiku, politikuupravljanja, opseg, nakladu, format, vizu-alni identitet…

Prva hrvatska tiskovina u Vojvodininakon Drugoga svjetskog rata pojavljujese u okviru Katoličke crkve. Bio je to listBačko klasje (1978.), koji su izdavalihrvatski svećenici Subotičke biskupije. Ušesnaest godišta izašlo je 78 brojeva, ukojima su redovito objavljivani napisi okulturnoj baštini bunjevačkih i šokačkihHrvata, a izdano je i desetak dodataka omanje poznatim književnicima (npr. Bram-ko Jegić), pučkim stvaraocima i pjesnici-ma (npr. Matija Dulić) te narodnim običa-jima (npr. o Božiću). Druga se takvatiskovina pojavila nakon raspada zajed-

ničke države – subotički dvotjednik Žig(1994.-2001.), koji je, osim redovitihkraćih književnih, a katkad i znanstvenihsadržaja, objavio i dva priloga pod nazi-vom Dodatak za znanost, kulturu i umjet-nost (br. 50, 1996., i br. 60, 1996.), što ihje uredio Vojislav Sekelj.

Prvi samostalni časopis pojavio se teknakon završetka rata u Hrvatskoj – nakonpedesetogodišnje stanke obnovljeno jeKlasje naših ravni, časopis za »književ-nost, umjetnost i znanost«. U početku muje nakladnik bila HRID, a ubrzo subotičkiogranak Matice hrvatske. Mijenjao jedinamiku izlaženja (dva broja na godinu,jedan broj, a danas je mjesečnik koji seobjavljuje u četiri sveska) i urednike (BelaGabrić, Viktorija Grunčić, Lazar Merko-vić). Kvaliteta sadržaja pojedinih brojevabila je nejednaka – u početku se uredni-štvo često nije ravnalo strožim estetskim iznanstvenim kriterijima u objavljivanjuradova, što je rezultiralo izostankomsuradnje najvažnijih književnih i znan-stvenih stvaralaca, no to se promijenilo2002. Osim što se objavljuju različitiknjiževni prilozi, u časopisu su kratko vri-jeme i u znatno manjem omjeru bili zastu-pljeni i znanstveni radovi posvećeni povi-jesnim, društvenim i filozofijskim temama.Časopisi Hrvata u Madžarskoj. Prvičasopis pojavio se 1975., kad je Ma-

27

ČASOPIS

Klasje naših ravni, novi tečaj, br. 1,Subotica, 1996.

džarsko etnografsko društvo pokrenuločasopis Etnografija Južnih Slavena uMađarskoj. Do 1993. godine objavljeno jedeset svezaka tog časopisa. Zahvaljujućiveliku broju znanstvenih studija s područ-ja etnografije, objavljenih pretežito nahrvatskome, a manjim dijelom i na srps-kome i slovenskome, časopis je postaopoznat diljem Madžarske. Glavni urednicibili su Iván Balassa i Zoltán Újváry, aurednici Marko Dekić, Marija Kiš, MarinMandić, Živko Mandić i Đuro Franković.Nakon raspada Jugoslavije i Demokrat-skog saveza Južnih Slavena u Madžarskoj,Madžarsko etnografsko društvo od 1994.izdaje časopis Etnografija Hrvata uMađarskoj, čiji je urednik Đuro Fran-ković, a urednik serije Ernest Eperjessy.Dosad je objavljeno jedanaest sadržajnobogatih brojeva.

Demokratski savez Južnih Slavena uMadžarskoj pokrenuo je 1979. časopis zapovijest Iz naše prošlosti, čiji su uredniciMarin Mandić i Mišo Mandić. Izlazio jejedanput na godinu, a objavljena su tribroja. Godine 1982. uređivački odbor kojisu činili Mijo Karagić, Marko Marković(odgovorni urednik), Petar Milošević,Predrag Stepanović, Đuro Šarkić (grafičkaoprema), Stojan Vujičić (predsjednik)počeo je izdavati Neven, književni prilogtjednika Narodne novine, i do 1988.objavljeno je 14 brojeva.

Institut za pedagogiju županije Baranje1984. godine pokrenuo je polugodišnjičasopis za metodička pitanja Naša škola,koji se bavi ne samo školstvom, njegovompoviješću, metodikom nastave književno-sti i gramatike nego i folklornim nasli-jeđem Hrvata i Srba u Madžarskoj(pripovijetke, epske pjesme i balade). Udva navrata podnaslov časopisa bio jeBaranjski biseri. Uređivački odbor činilisu Ernest Barić, Stjepan Blažetin i MilePreradović, odgovorna je urednica je bilaKallós Miklósné, a izlazio je do 1998. Uizdanju Demokratskog saveza JužnihSlavena u Madžarskoj 1986. izašao jegodišnjak Naši radovi radi objavljivanjarazličitih studija s područja narodnog živ-ota i znanosti. Objavljena su samo dva

broja. Prvi je sastavio Ivan Mokuter (ono-mastička istraživanja), drugi Dušan Pavlov(povijesne teme), a uredio ih je MijoKaragić. Godine 1989. u izdanju Društvahrvatskih, srpskih i slovenskih književnikau Madžarskoj objavljen je časopis zaknjiževnost Glas. Iste i iduće godineobjavljen je još jedan dvobroj, nakon čegase časopis ugasio. Urednik je također MijoKaragić.

Hrvatski intelektualci i pisci uMadžarskoj pokrenuli su 1996. tromje-sečni časopis za književnost i kulturu Riječu nakladi Slovenika Bt. u Budimpešti.Uređivali su ga Matilda Bölcs, StjepanBlažetin, Ladislav Gujaš, Šandor Horvat,Stjepan Lukač i Dinko Šokčević. Zbogfinancijskih teškoća prestao je izlaziti1999., a objavljeno je devet brojeva.Ulogu Riječi nastavljaju Pogledi, časopisza kulturu i društvena pitanja Hrvata uMadžarskoj, što su ga 2000. pokrenuliHrvatska državna samouprava, Hrvatskasamouprava grada Budimpešte i SavezHrvata u Madžarskoj. U početku je ured-nik Đuro Franković, a 2004. Hrvatskadržavna samouprava njegovo je uređiva-nje povjerila Hrvatskomu znanstvenomzavodu iz Pečuha. God. 2006. tiskan je 8.broj, koji su uredili Stjepan Blažetin iDinko Šokčević.

28

ČASOPIS

Pogledi, 3,Budimpešta – Pečuh, 2003.

Od 1998. kulturni život Hrvata uMadžarskoj obogaćen je Hrvatskimznanstvenim zbornikom, časopisom Hrvat-skoga znanstvenog zavoda. Okuplja okosebe znanstvenike iz cijele Madžarske, aotvoren je i inozemnim istraživačima,kroatistima. Glavni mu je urednik ErnestBarić, a urednici Janja Prodan, ŽivkoMandić i Đuro Franković. Dosad su objav-ljena četiri broja.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); I. Kujundžić, Bunje-vačko-šokačka bibliografija, Rad JAZU, 355,Zagreb, 1969; Enciklopedija Jugoslavije, 3,Zagreb, 1984; I. Szentgyörgyi, N. Bašić Palković,E. Bažant, Bibliografija Mije Mandića, Subotica,1987; L. Merković, Bibliografija časopisa»Rukovet« maj 1955 – april 1990, Rukovet, 5,Subotica, 1990; I. Szentgyörgyi, E. Bažant,Subotička bibliografija 1870-1918, II, Subotica,1993; A. Sekulić, Hrvatska preporodna književ-nost u ugarskom Podunavlju do 1918., Zagreb,1994; J. Buljovčić, Obljetnica Bunjevačkih išokačkih novina, Žig, br. 20-33, Subotica, 1995;M. Miković, Isprekidani kontinuitet subotičkihknjiževnih listova i časopisa, Rukovet, 7-8-9,Subotica, 1995; A. Sekulić, Književnost podunav-skih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996;Hrvatski leksikon, 1, Zagreb, 1996; V. Sekelj,Promašaj u startu, Žig, br. 66, Subotica 1997; B.Gabrić, Je li ‘Kasje naših ravni’ ‘promašaj u star-tu’, Žig, br. 67, Subotica 1997; S. Blažetin,Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. dodanas, Osijek, 1998; M. Mandić (ur.), Ivan Petreš.

Sabrana djela, Budimpešta, 1999; V. Brešić,Čitanje časopisa, Zagreb, 2005; T. Žigmanov,Bibliografija Hrvata u Vojvodini (1990.-2002.).Prinosi, Pula, 2005.

T. Žigmanov i Ž. Mandić

ČAST, u bačkih Bunjevaca naziv za svad-bu, koji se upotrebljava pri pozivanjugostiju – gosti se »zovu u čast« odnosnoodlazi se kod drugoga »u čast«. Običaj jebio da »u čast« poziva »svatovski časnik«,tj. »mastalundžija«, ponegdje »čauš« i dr.Tradicionalni bunjevački svatovski običajibili su veoma brojni i raznovrsni.

A. Stantić

ČATALIJA (madž. Csátalja), selo ujugozapadnom dijelu Bačko-kiškunskežupanije, 12 km južno od Baje, 1735 st.(2001.). Jezikoslovci joj ime izvode izturske riječi atalli, »račvast«.Južnoslavenski su doseljenici selopreimenovali u Čatalija, a od tog je imenanastalo i madžarsko službeno Csátalja, kojese u ma-džarskome pučkom etimologijomkatkad tumači kao »mjesto ispod Csáte«.Nekadašnja službena imena: Csatallya1543., Csatalja 1659, Csátalya 1701., Csa-talia 1733., Csatália 1743., Csatalya 1777.,Csatália 1828., Csátalja 1898.

God. 1543. spominje se kao selo kojeje Kalačkoj nadbiskupiji platilo 43 forintei jedan par čizama crkvene desetine, štosvjedoči da je bila riječ o važnijem naselju.God. 1659. pripala je posjedu NikoleMilojkovića. Kao hrvatsko naselje zabi-lježena je 1712. Tih godina »pustaru Čatal-iju« obrađuju stanovnici Berega (današ-njega Bačkog Brega). Nijemcima jenapučena već 1724. Samostalnom župompostala je 1735. (prije je bila bajskompodružnicom); a podružnice su joj do 1751.bile Baračka i Monoštor (madž. Bátmo-nostor) te Dautovo do 1776. God. 1767.pretežito je njemačko selo s malobrojnimhrvatskim življem. Sve do prisilnog iselja-vanja Nijemaca 1946. bila je većinsko nje-mačko selo, a danas je naseljavaju pre-težno Sikuljci podrijetlom iz Bukovine. Udječjem vrtiću i osnovnoj školi danas seuči njemački jezik.

29

ČATALIJA

Hrvatski znanstveni zbornik, 1,Pečuh, 2000.

Lit.: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796; I. Antunović, Razprava o podunavskih ipotisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narod-nom, vjerskom, umnom, gradjanskom i gospo-

darskom, Beč, 1882; Gy. Dudás, Bács-Bodrogvármegye egyetemes monografiája, I-II, Zombor,1896; I. Ivanić, Istorijsko-etnografska rasprava:Bunjevci i Šokci u Bačkoj, Baranji i Lici, Beograd,1899; J. Rapcsányi, Magyar városok monográfiá-ja, Baja és Bács-Bodrog vármegye községei, Bu-dapest, 1934; L. Kiss, Földrajzi nevek etimológiaiszótára, Budapest, 1980.

Ž. Mandić

ČATALINAC, Matija (Kolut, 6. XI.1878. – Bereg, 19. II. 1929.), svećenik,novinski urednik. U Kalači je 1899. za-vršio gimnaziju, a 1903. i studij bogoslov-lja te je zaređen za svećenika. Bio jenajprije kapelan u Čonoplji do 1905., azatim u Subotici u svim trima ondašnjimcrkvama. Tijekom službovanja u Suboticiod 1911. do 1913. bio je odgovorni ured-nik Naših novina, službenoga glasila Ze-maljske kršćansko-socijalne stranke, kojesu na hrvatskome izlazile u Subotici1907.-18. Nakon toga bio je kapelan i vje-roučitelj u Novom Sadu, a od 1919. župniku Beregu, zavičaju njegovih roditelja. Sdrugim agilnim hrvatskim svećenicima (L.Budanović, B. Rajić, I. Evetović, F. Piju-ković) radio je na oživljavanju narodnesvijesti među slavenskim katoličkim sta-novništvom u vrijeme raspada Austro-Ugarske 1919., a kad je međunarodna ko-

misija na terenu rješavala sporna pitanjarazgraničenja, u Riđici je 1922. orga-nizirao skup nekoliko stotina Šokaca kakobi se manifestirala njihova volja da San-tovo, Gara i Kaćmar pripadnu KraljeviniSHS. Za župnikovanja u Beregu, kaonasljednik Lajče Budanovića u ovoj župi,nastavio je nacionalnu i duhovnu obnovuovoga sela i potaknuo mnoge mlade naškolovanje.Lit.: Naši pokojnici, Subotička Danica ili bunje-vačko-šokački kalendar (sa slikama) za redovnugodinu 1930., Subotica, b. g.; M. Radičev,Zaboravljena desetgodišnjica (Matija Čatalinac),Subotička Danica ili bunjevačko-šokački kalendar(sa slikama) za redovnu godinu 1941., Subotica,b. g.; M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkihi šokačkih Hrvata (rukopis); A. Kuntić, Iz istorijebačkih Bunjevaca, Spomenik SANU, CXXXII,Odeljenje istorijskih nauka 8, Beograd, 1991;Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb, 1993; A.Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX.stoljeću, Zagrebu, 1996.

S. Bačić

ČATALINAC, Oliva (Santovo, 15. VIII.1892. – Santovo, 5. IV. 1983.), kulturnadjelatnica. Kći Adama i Marte, rođ.Horvat. Osnovnu je školu završila u San-tovu, a nakon mature u gimnaziji u Ka-lači, pripravlja se za zvanje časne sestre.No, zbog narušena zdravlja vratila se urodno selo, gdje se posvetila crkvenomživotu: organizirala je trodnevnice, vodilahodočašća na Jud, bajsku Vodicu i u sla-vonski Bili Aljmaš, a vodila je i »dalardu«,tj. crkveni pjevački zbor. Zahvaljujućinjoj, u katoličku se vjeru vratilo više osobakoje su 1899. u Santovu prešle na pra-voslavlje. S pučkoškolcima je redovitopripremala igrokaze duhovne tematike.Surađujući s dr. Mišom Jelićem, tijekom1920-ih i 1930-ih godina prošlog stoljećaoko sebe je okupila santovačku hrvatskumladež, s kojom je na pozornicu postav-ljala niz kazališnih komada. Najčešće suprikazivani komadi Ivana Petreša teonodobnih poznatih madžarskih dramskihpisaca, čija je djela i sama prevodila. Bilaje i širiteljica hrvatske pisane riječi, naposesvezaka Pučke knjižnice Društva svetogJeronima iz Zagreba.

Ž. Mandić

30

ČATALIJA

Čatalija(Csátalja)

ČATALINSKI PUT, neasfaltirana »ljet-na« cesta (»litnji put«) na području Som-bora. Povezuje Sombor i selo Čataliju ublizini Baje, po kojoj je i dobila ime.Počinje kod željezničke postaje Strilić,odvaja se udesno od bezdanske ceste, pro-lazi pokraj Srednje poljoprivredne škole uSomboru (nekadašnji salaš veleposjednikaSimeona-Ćire Falzione) i odatle se protežena sjever u smjeru Rastine i Čatalije, za-obilazeći pritom Gakovo sa zapadnestrane. Prvih 6 kilometara od Sombora, svedo Gakova, duž te su ceste uglavnom nase-ljeni bunjevački Hrvati. Uz Čatalinski suput tako salaše u različitim razdobljimaimale porodice Stolišić, Raič, Džinić,Paštrović, Firanj, Benčić, Peštalić, Čuvar-dić i Kukuruzar, a vjerojatno i druge, ali sespomen na njih nije sačuvao. Ovom su secestom Somborci često koristili kad suodlazili u Baju, te kasnije sve do poloviceXX. st. dok su bile razvijene stočne trž-nice. Danas se njime uglavnom koristepoljodjelci u ljetnim mjesecima, dok je zi-mi teško prohodan.Lit.: M. Beljanski, Pangare, Gospin sokak, Čutka,Šikara, Strilić, Mali Beč i Čatalinski put, Sombor,1973.

M. Bara

ČAUŠ (tur. çavuş: vođa ili zabavljač sva-tova), svatovski časnik, pretežito uBunjevaca u Bajskom trokutu te u XIX. st.oko Budimpešte, ujedno i u nekih bačkihŠokaca (Monoštor, Bereg). Zastupljen je iu svatovskim običajima u u Slavoniji,Bosni, sjevernoj i srednjoj Dalmaciji iHercegovini, na Pelješcu, u nekih pri-morsko-ličkih Bunjevaca te u Šokaca iSrba u Madžarskoj, Bačkoj i Srijemu.

U svadbenim običajima najčešća mu jeuloga veseljaka i šaljivca, no ujedno je po-zivao u svatove (osobito u bačkih Šokaca ičavoljskih Bunjevaca), a ponegdje je bio istarješina svatova. Najčešće je to biomladoženjin neoženjeni prijatelj, katkadrođak, a rjeđe i brat. Zbog važnosti uloge usvatovima pazilo se tko će se uzeti za čau-ša – morao je biti uzoran, dosjetljiv, velikveseljak, dobar pjevač, plesač i sl. U ne-kim šokačkim mjestima u Bačkoj ima ne-

koliko čauša u jednim svatovima. Čaušuvijek nosi atribute, npr. kod Bunjevacanosi ukrašenu batinu i čuturu s vinom, akod bačkih Šokaca čutura s vinom okićenaje ruzmarinom i cvijećem, ima još i ukra-šenu kandžiju i šešir itd.Lit.: M. Černelić, Uloga i nazivi odabranih svato-va u Bunjevaca, Zagreb, 1991; A. Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991; M. Bosić, Ženidbeni običa-ji Šokaca Hrvata u Bačkoj, Novi Sad, 1992.

P. Skenderović

ČAVOLJ (madž. Csávoly), 1. selo ujužnom dijelu Bačko-kiškunske županije,15 km istočno od Baje; 2161 st. (2001.).Nekadašnja imena: Chayol-Thayal 1198.,Chayol 1375., Cavogl (»ex Cavoglia«) 1717.,Csavolj 1733., Chavol 1737. Ime mu jevjerojatno izvedeno iz slavenskoga osob-nog imena Čachl.

God. 1580.-82. bilježi se kao selo s 22,a desetak godina poslije s 27 kuća, nakončega je više puta uništavano. God. 1676.spominju se »siromašni čavoljski rackikmetovi«, a nakon dvije godine Čavolj sespominje kao pustara. Kao hrvatsko nase-lje zabilježen je 1711., a 1726. opet kaonenaseljena pustara u posjedu MarkaCzobora, koju su obrađivali Pandurci,stanovnici nekadašnjega sela kod Baje.Oko 1730. Ivan Radić, Czoborov zakupac,prisilio je više bajskih hrvatskih obitelji dase nastane na tada nenastanjenoj pustariČavolju. Nakon toga 1734. zabilježeno je26 hrvatskih poreznih obveznika, a iz tegodine potječe i prvi čavoljski pečat. God.1736. ovdje obitava već 511 Hrvata. Napoticaj kalačkih biskupa 1747. /48. i 1782.doseljavaju se Nijemci. Samostalnom ježupom postao 1748. (prije je bio bajskompodružnicom). Podružnice su mu do 1783.Matević i Sentivan. Zbog previsokih po-reza 1764. mnogi se ovdašnji Hrvati sele uu Suboticu. God 1768. još se spominje kao»ilirsko«, tj. hrvatsko, a potkraj XVIII. st.kao pretežito hrvatsko selo kojemu jevlastelin kalački biskup. Radi uređenjamjesnih agrarnih odnosa 1770. donesen jeUrbar za Čavolj, koji je izdan i nahrvatskom jeziku. Barokna župna crkva,posvećena Preobraženju Isusovu, podig-

31

ČAVOLJ

nuta je 1783., a proširena 1888. Po po-pisu iz 1828. ima 140 njemačkih, 70 hrvat-skih, 30 madžarskih i 3 slovačke obitelji.God. 1851. za Fényesa je njemačko-dal-matinsko selo. U Prvome svjetskom ratuod 240 čavoljskih vojnika poginulo ih je138. Prema potsdamskom rješenju 1947.većina čavoljskih Nijemaca preseljena je uNjemačku, a na njihovo su mjesto nase-ljeni Madžari iz Slovačke. Od 1949., a na-pose od 1960. do 1990., stanovništvo radiuglavnom u poljoprivrednim zadrugama.

Brojnost hrvatskog stanovništva odkraja XIX. st. kretala se ovako: 1890. –555 (ukupan broj st. 3113), 1910. – 510(ukupno 3007 st.), 1941. – 472 (ukupan brojst. 4705), 1945. – 580, 1960. – 492 (ukup-no st. 3187), 1980. – 238 (ukupan broj st.2364). Pod ravnanjem Miše Mandića1970-ih godina čavoljska osnovna škola jeslovila kao »uzorna škola« (madž.mintaiskola), jer se u njoj odvijao istaknu-ti odgojno-obrazovni rad. Pod njegovomupravom tada je utemeljen i diljemMadžarske poznati čavoljski Seoski muzej(Falumúzeum). Nastava hrvatskog jezika umjesnoj školi ukinuta je 1990. Hrvatskamanjinska samouprava u selu djeluje od1991. U Čavolju je rođen stolnobiogradskibiskup Nikola Milašin (1736.-1811.).

2. pustara sjeverno od Subotice premagranici s Madžarskom, uz prugu Subotica-Kelebija. Južni dijelovi, pretežito nasta-njeni madžarskim stanovništvom, podvoćnjacima su i vinogradima, dok su sje-verni dijelovi pod šumom. Prevladavapijesak, dio je Subotičke pješčare. Nijeposebno upravno područje.

Lit.: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796; E. Fényes, Magyarország geographiaiszótára, Pest, 1851; I. Antunović, Razprava opodunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih upogledu narodnom, vjerskom, umnom, gradjan-skom i gospodarskom, Beč, 1882; J. Rapcsányi,Magyar városok monográfiája, Baja és Bács-Bodrog vármegye községei, Budapest, 1934; A.Hegedűs, Patachich Gábor kalocsai érsek élete ésrestaurációs tevékenysége. Laurea értekezés,Kalocsa, 1954; M. Mándics: Fejezetek Csávolyközség krónikájából 1944-1964, Csávoly, 1969;A. Zorn, A katolikus népoktatás helyzete a kalo-csai érsekség területén a Canonica Visitatióktükrében, 17111848, u: Bács-Kiskun Megye Múlt-jából, V. Kecskemét, 1983; M. Mandić: Iz osam-stoljetne kronike Čavolja (Prošlost i sadašnjostjednog narodnosnog sela), Budimpešta, 1984; A.Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994.

Ž. Mandić i S. Stantić

ČELIKOVIĆ, Katarina, rođ. Plemenčić(Varaždin, 1. III. 1960.), bibliografkinja,publicistica, kulturna djelatnica. Osnovnui srednju školu završila je u Varaždinu, a1983. na Filozofskom fakultetu Sveučilištau Zagrebu diplomirala je komparativnuknjiževnost i rusistiku. Od 1986. radi usubotičkoj Gradskoj knjižnici kao bib-liotekar-informator na stručnoj obradiknjiga i na odjelu bibliografije.

Sudjelovala je u pokretanju i u radunekoliko subotičkih hrvatskih institucija:katoličkog mjesečnika Zvonik 1994., ukojem je od početka lektorica, novinarka ijedna od urednika, Hrvatskoga akadem-skog društva 1998., u kojem od osnutkaobavlja dužnost tajnice, a 2002. potaknulaje osnivanje Hrvatskog društva za pomoćučenicima Bela Gabrić i Hrvatske čitao-nice. U sklopu Hrvatske čitaonice pokrenu-la je nekoliko manifestacija kojima jesvrha očuvanje i razvijanje hrvatskog jezi-ka (Dane Balinta Vujkova, Pokrajinskusmotru recitatora na hrvatskom jeziku iSusrete vojvođanskih pučkih pjesnika Liranaiva) te nakladničku djelatnost (knjige,zvučna edicija s narodnim pripovijetkamai edicija Slikovnice). Lektorica je i jednaod urednika u kalendaru Subotička Da-nica, a sudjeluje i u nakladništvu Kato-ličkog instituta za kulturu, povijest iduhovnost Ivan Antunović, u kojem je pro-

32

ČAVOLJ

Čavolj (Csávoly) u Madžarskoj

čelnica Bunjevačko-šokačke knjižniceIvan Kujundžić od 1999.

God. 1997., skupa sa suprugomErvinom, dobila je Antušovu nagradu zadoprinos kulturi bačkih Hrvata-Bunjevacaza rad u mjesečniku Zvonik, a za orga-niziranje Dana Balinta Vujkova Kulturno-prosvjetna zajednica Općine Suboticadodijelila joj je 2005. posebno priznanjeDr. Ferenc Bodrogváry.Djelo: Subotička bibliografija 1918-1944, sv. III/1(suautori G. Kiss i E. Bažant), Subotica, 2003.

T. Žigmanov

ČENAD (madž. Érsekcsanád), selo ujugozapadnom dijelu Bačko-kiškunskežupanije, 13 km sjeverno od Baje; 2945 st.(2001.). Prvotno se nalazilo 5 km zapadnood današnjeg sela, na obali Dunava. Premaarheološkim nalazima postoji već u XI. st.Od XIV. st. u posjedu je Kalačke nad-biskupije; a odatle potječe i njegovo ma-džarsko službeno ime Érsekcsanád (madž.érsek, »nadbiskup«), koje je dobio 1898.Prijašnja službena imena: Chanad 1391.,Csanád 1828. Ime naselja izvedeno je odosobnog imena Csanád. Fancažani, naj-bliži susjedi, zovu ga Čenad, ostali bunje-vački Hrvati Čanad, a Santovci Čanada.

God. 1391. zabilježen je kao selo,1543. Kalačkoj nadbiskupiji plaća 5 forin-ta crkvene desetine. Za turske dominacije1560. stanovnici su mu bili ratari koji suobrađivali i obližnje »pustare«, majure.God. 1580. imalo je 39 kuća. Na prijelazuiz XVI. u XVII. st. stanovnici su prešli nareformatsku vjeroispovijed. God. 1686.opustjelo selo ponovno je napučeno 1689.,među ostalim i Hrvatima. God. 1703. ima-lo je 23 porezna obveznika. Popis iz 1715.bilježi 4 hrvatske, a onaj pet godina posli-je 3 hrvatske i 18 madžarskih obitelji. God.1744. popisan je 81 obiteljski starješina, a1784. ima 1222 stanovnika. Potkraj XVIII.st. spominje se kao madžarsko mjesto. Sta-novništvo mu se tada bavilo uglavnomribolovom i stočarstvom, napose uzgojemkonja i rogate stoke. Zbog čestih poplavavlasti su 1806., unatoč protivljenju stanov-nika, selo premjestile na sadašnje mjesto.

U to doba Kalačka biskupija ovamo nase-ljava katoličke seljake, među njima iHrvate. God. 1819. u selu je već 260 kuća.Dotadašnja čikuzdanska filijala samostal-nom župom postaje 1839. Matične se knji-ge vode od 1799., a u njima se nalazi i 28hrvatskih prezimena. Od 1985 stanovnikana popisu iz 1881. godine svega je 8 osobahrvatske narodnosti. Hrvatski se jezik ov-dje zadržao do 1920-ih godina. Iz Peštan-sko-piliško-šoltsko-kiškunske županije se-lo je izdvojeno 1944. i priključeno Bačko-bodroškoj županiji, a od 1950. postajedijelom tad osnovane Bačko-kiškunskežupanije. O hrvatskoj nazočnosti u pro-šlosti govore i hrvatska imena česticaovdašnjih polja: Karašovica, Kiselica,Turčikova, Kalonica, Perošić, Borić, Malabusija, Ivanac, Patonica, Veranka, Trnje,Krčavina, Bižan.

Lit.: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796; D. Csánki, Magyarország történelmi földraj-za a Hunyadiak korában, Budapest, 18901913;Gy. Dudás, Bács-Bodrog vármegye egyetemesmonografiája, I-II, Zombor, 1896; J. Rapcsányi,Magyar városok monográfiája. Baja és Bács-Bodrog vármegye községei, Budapest, 1934.

Ž. Mandić

ČEPELSIGETI, Marija (Čepelsigeti-Zorinac, Zorinac) (Tukulja, 16. V. 1926.– Tukulja, 9. I. 2006.), pedagoginja, odgo-

33

ČEPELSIGETI

Čenad (Érsekcsanád)

jiteljica, ravnateljica hrvatsko-srpskogaučeničkog doma u Budimpešti. Rođenoprezime Zorinac otac joj je bio prisiljenpomadžariti. Poslije rata, nakon što je za-vršila tromjesečni učiteljski tečaj u Peču-hu, povjereno joj je organiziranje školskenastave na hrvatskom jeziku u baranjskomŠarošu (madž. Magyarsarlós). Godine 1952.preuzela je dužnost ravnateljice hrvatskeškole u Pečuhu, ali je već u kolovozu istegodine njezin rad prekinut. Na temeljulažne optužbe da je jugoslavenski špijunuhićena je i osuđena na tri godine zatvora.Kaznu je izdržala u zatvorima u Pečuhu,Budimpešti i Kalači. Zaposlila se dvije go-dine nakon odsluženja kazne, najprije kaoodgojiteljica u Malome učeničkom domuna budimpeštanskom Trgu ruža, a 1961.imenovana je ravnateljicom hrvatsko-srp-skoga učeničkog doma u Munkácsyjevojulici u Budimpešti. Na toj je dužnosti osta-la do umirovljenja 1990. Za rad u prosvjetii kulturno djelovanje dodijeljena su jojsljedeća priznanja: Istaknuti prosvjetniradnik 1971., Za socijalističku kulturu 1976.,Orden rada srebrnog stupnja 1978.,Diploma Najdraži učitelj 1979., Spomen-plaketa za službu u prosvjeti 1990.,Nagrada za kulturu Grada Tukulje 2002.

Lit.: M. Mandić, Naša gimnazija, Budimpešta,1996; Hrvatski glasnik, br. 2/2006, Budimpešta.

Ž. Mandić

ČEPELJ (madž. Csepel), naselje na sje-vernom dijelu istoimenog otoka na Dunavujužno od Budimpešte, danas XXI. okruggrada Budimpešte. Ime mu znači »mladahrastova šuma«. Starodrevno je naselje(V.-IV. st. pr. Kr.). U ranome srednjemvijeku nastanjuju ga Rimljani, poslije Ava-ri. Kao kmetsko naselje spominje se 1138.

Hrvati ovdje stanuju već od sredineXVI. st., kad su im dušobrižnici bili bosan-ski franjevci. U XVII. st. ubraja se međuhrvatska naselja. Pri oslobađanju Budima1686. i za trajanja Rákóczyjeve borbe1703.-11. stanovništvo mu se razbježalo.Novi čepeljski veleposjednik princ EugenSavojski 1712. dopušta obnovu Čepelja,obećavši doseljenicima sedam besporez-nih godina. Od 1692. do 1745. filijala jebudimskih hrvatskih župa (ParochiaIllyricae Nationis Budae in aquatica exantiquo, odnosno Parochia AdministrationeDalmatica), a od 1745. do 1777. tukuljskežupe. God. 1717. u Čepelju je popisano 19kmetskih obitelji: 12 hrvatskih i 7 nje-mačkih. Hrvati, koji tvore 63% ovdašnjegpučanstva, u vlasništvu tada imaju 72%oranica. Seoski je knez Martin Lukašović,1728. pak Ivan Agić. Tadašnje je selo jošbliže sjevernom vrhu otoka; Nijemci živeu gornjem, a Hrvati u donjem dijelu nase-lja. U selu je 1734. izgrađena crkvaposvećena Maloj Gospi. Administrativnosamostalnim postaje 1742. Već 1752.Nijemci su brojnošću nadmašili Hrvate.Seoski čelnici – knezovi – biraju se naiz-mjenično, pri čemu je doknez uvijek drugenarodnosti od kneza. Samostalnom župompostaje 1788. Potkraj XVIII. st. spominjese kao njemačko-»racko« selo, stanovnicimu se bave poljodjelstvom i vinogradarstvom.

U selu je 1817. Hrvata bilo 38%, aNijemaca, čiji se broj s vremenom po-većao, 62%. Nakon što je kanonička vizitaodredila da hrvatska propovijed bude sva-ke 3. nedjelje »jer Hrvati razumiju njemač-ki, a Nijemci ne znaju hrvatski«, u crkvisu se očitovale narodnosne suprotnosti.Iako su čepe.ljski Hrvati 1828. tražili uči-telja koji zna i hrvatski, broj se Hrvata uselu nastavio smanjivati. Poslije poplave

34

ČEPELSIGETI

Marija Čepelsigeti

1838. naselje je premješteno na današnjemjesto. Broj stanovnika u XIX. st. kretaose ovako: 1839. – 650 Nijemaca, 150 Hrva-ta, svi su rimokatolici; 1882. – od 176 obi-telji samo je 35 hrvatskih; potkraj stoljeća,uz 1140 Nijemaca i 96 Madžara, ima 195Hrvata. U drugoj polovici XIX. i napose uprvoj polovici XX. st. Čepelj je izrastao ujedno od najvećih industrijskih središta uMadžarskoj. Budimpešti je priključen1950. Unatoč tomu što je hrvatski jezik izškole potisnut 1906., a iz crkve 1929., čepe-ljski su Hrvati narodnu posebnost očuvalirazmjerno dugo. Potkraj XX. st. preminulesu zadnje osobe koje su tečno govorilehrvatskom novoštokavskom ikavicom.

Lit.: J. Rupp, Buda-Pest és környékének helyrajzitörténete. Pest, 1868; Ö. Tokody (ur.), A mag-yarországi római és görögkatolikus papság

egyetemes névtára 1880. évre, Temesvár, 1880; I.Antunović, Razprava o podunavskih i potisanskihBunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjer-skom, umnom, gradjanskom i gospodarskom, Beč,1882; K. Pápai, A Csepel sziget és lakói, u:Földrajzi Közlemények, Budapest, 1890; S.Borovszky, Pest-Pilis-Solt-Kiskunvármegye mono-graphiája, I -II, Budapest, b. g.; L. Némethy, Apesti főtemplom története, Budapest, 1911; D.Schuler, Adatok a Tabán történetéhez és rendezé-séhez, Statisztikai Közlemények, 75, 4, Budapest,1934; A. Kubinyi, Csepel népessége a XVIII.században és a XIX. század első felében, Buda-pest, 1959; E. Joó, Tétény-Promontor, Budapest,1970; Ž. Mandić, Čepeljski Hrvati, Narodnikalendar, Budimpešta, 1986.

Ž. Mandić

ČERNELIĆ, Milana (Osijek, 11. VIII.1954.), etnologinja, sveučilišna profesori-ca. Djetinjstvo i ranu mladost provela je uBezdanu, a gimnaziju je pohađala uSomboru. Studij etnologije i engleskogjezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebuzavršila je 1980. God. 1988. obranila jemagistarski radnju Tradicije svatovskihčasti, njihovi nazivi i uloge, s osobitim ob-zirom na pojavu i uloge staćela, a 1997. idisertaciju Odabrane pojave iz svadbenihobičaja bunjevačkih Hrvata kao izvor zaproučavanje njihove etnogeneze. Na Od-sjeku za etnologiju na Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu od 1980. radila je najprijekao stručna suradnica, a od 1989. kao asi-stentica. Danas je predstojnica Katedre zanacionalnu etnologiju.

Područje njezina znanstvenog interesaobuhvaća pojave iz duhovne i društvenekulture: svadbene običaje, život u zadruga-ma, probleme etničkih skupina, naposeone vezane uz hrvatsku etničku skupinuBunjevaca te pitanja njihove etnogeneze inačina oblikovanja njihova kulturnoga ietničkog identiteta. Objavila je dvijeknjige i više od četrdeset stručnih i znan-stvenih radova u hrvatskim (Studia ethno-logica Croatica, Migracijske teme, Etno-loška tribina, Senjski zbornik) i stranimčasopisima (Etnografija Hrvata u Mađar-skoj, Acta ethnographica Hungarica, Praceetnograficzne, Folklór és traditió, Ethno-graphia) te u zbornicima radova. Kao izla-gač sudjelovala je na više međunarodnihznanstvenih skupova (Zagreb, Karlovac,

35

ČERNELIĆ

Čepelj – otok i istoimeno naseljena njegovom krajnjem sjeveru

Bratislava, Beč, Krakov, Budimpešta,Tata, Békéscsaba). Provodila je terenskaistraživanja u raznim krajevima Hrvatske(Slavonija, Lika, Primorje, Dalmacija) temeđu Hrvatima u Podunavlju (u Bačkoj iMadžarskoj). Koautorica je izložbe Iz baš-tine bačkih Hrvata-Bunjevaca, koja jeodržana u Etnografskome muzeju u Za-grebu početkom 1998. Sudjelovala je unekoliko znanstveno-istraživačkih pro-jekata u Hrvatskoj, a od 2002. voditeljicaje projekta Identitet i etnogeneza pri-morskih Bunjevaca. Članica je Hrvatskogaetnološkog društva, Matice hrvatske iDruštva vojvođanskih i podunavskih Hr-vata. Pripada krugu najplodnijih istra-živača etnologije bunjevačkih Hrvata.

Knjiga Uloge i nazivi odabranih svato-va u Bunjevaca nastala je na temelju nje-zina magistarskog rada. U njoj su prikazanipodaci o svatovskim časnicima u Bunje-vaca te su uspoređeni sa sličnim pojavamau drugim krajevima jugoistočne Europe,pri čemu je jedan od glavnih zaključaka dapodrijetlo nemalog dijela bunjevačkogasvadbenog ceremonijala valja tražiti u pred-slavenskome kulturnom sloju, koji je odi-grao važnu ulogu u genezi Bunjevaca. Udoktorskoj disertaciji zaključila je pak ka-ko su se počeci procesa etnogeneze Bu-njevaca mogli zbivati »negdje na jugo-istočnim dinarsko-jadranskim graničnim

područjima. Tu su se negdje prožimalivlaški i hrvatski […] kulturni elementi,koji su dali temelj nastajanju i oblikovanjuosebujne hrvatske skupine poznate podnazivom Bunjevci«. U knjizi Bunjevačkestudije, koja je sinteza njezinih dosadašn-jih glavnih znanstvenih preokupacija, urazmatranju znanstvenoga, ali i političkogproblema bunjevačke etnogeneze, u nedo-statku pisanih izvora, koristila se her-meneutičkim povijesnim pristupom (u nasnazivanim i kulturnopovijesnim). U njojsu, nakon odavna zastarjela i politički na-ručena djela Jovana Erdeljanovića iz1930., prvi put izneseni znanstveni rezul-tati proučavanja etnogeneze Bunjevaca setnološkog motrišta, bitno drukčiji odErdeljanovićevih.

Hrvatsku i stranu znanstvenu javnostupozoravala je na aktualni položaj i prob-leme hrvatske manjine u Bačkoj. U radovi-ma koji se odnose na tu problematikudokumentirano govori o promjenamaetničkog sastava stanovništva u Vojvodiniu XX. st. te bilježi i interpretira sve do-gađaje koji su na to utjecali. Osobito jezanima kako se to odrazilo na vojvođanskeHrvate, ne samo na razini Pokrajine, već ipo manjim zemljopisnim regijama, opći-nama i naseljima. U napisu o nastojanjimada se ospori hrvatstvo Bunjevaca u Bačkojizdvaja tri glavne struje u tim procesima:a) neutraliziranje hrvatstva Bunjevaca isti-canjem njihove posebnosti (oni su samoBunjevci), b) dopuštanje da mogu biti Srbii Hrvati, uz naglasak da je bitno da suJužni Slaveni, te c) ideju da Bunjevci nisuHrvati, već Srbi katoličke vjere.

Djela: Uloge i nazivi odabranih svatova uBunjevaca, Zagreb 1991; Bunjevačke studije,Zagreb, 2006.

Odabrani članci: Običaj plesa s nevjestom u svad-benim običajima Bunjevaca, Folklór és traditió, 5,Budapest 1988; O tragovima zadruge kodBunjevaca u južnoj Mađarskoj, Migracijske teme,6 (3), Zagreb, 1990; Role of the »starješina svato-va« among the Bunjevci, Studia ethnologica, 3,Zagreb, 1991; Na tragovima izvorištu osebujnogpostupka pri blagoslovu mladenaca upodunavskih Bunjevaca iz okolice Budimpešte,Studia ethnologica Croatica, 5, Zagreb, 1993;Ethnic Changes in Voivodina in the 20th Century

36

ČERNELIĆ

M. Černelić, Uloge i nazivi odabranihsvatova u Bunjevaca, Zagreb, 1991.

with special Reference to the Position of theCroats Bunjevci, u: Ethnocultural processes inCentral Europe in 20th Century, Bratislava, 1994;Nastojanja da se bačkim Bunjevcima ospori pri-padnost hrvatskom narodu, Studia ethnologicaCroatica, 6, Zagreb, 1994; A Budapest környéki,Duna menti Bunyevácok lakodalmi áldásanyomában, Ethnographia, 105 (2), Budapest,1994; Attempts to deny the Bunjevci of Bačka(Vojvodina) the Right to Belong to the CroatNation, Acta ethnographica Hungarica, 42 (1-2),Budapest, 1997; O životu na salašu, u: Iz baštinebačkih Hrvata – Bunjevaca, Katalog izložbe,Etnografski muzej u Zagrebu, 1998; O nekimvažnijim običajima bačkih Hrvata – Bunjevaca, u:Iz baštine bačkih Hrvata – Bunjevaca, Katalogizložbe, Etnografski muzej u Zagrebu, 1998;Comparable Occurences in Wedding Customs ofthe Bunjevci and the Romance LanguageSpeaking Inhabitants of the Balkan Peninsula,Studia ethnologica Croatica, 7-8, Zagreb, 1995-1996 [1999]; Kolač/kruh u obredu prstenovanja iblagoslova mladenaca u Bunjevaca iz okoliceBudimpešte, Etnografija Hrvata u Mađarskoj, 7,Budapest, 2000; Prvi rezultati istraživanja tradicij-ske kulture primorskih Bunjevaca, Senjski zbor-nik, 27, Senj, 2000; Über das Recht, ein Kroate zusein. Zu den Versuchen, den Bunjevci aus derBačka die Zugehörtigkeit zum kroatischen volkabzusprechen, u: Kroatische Volkskunde/Ethnologie inden Neunzigern, Wien, 2001; Povezanost životana salašu i u gradu u bačkih Bunjevaca, Etnološkatribina, 25, Zagreb, 2002; Istraživanje tradicijskebaštine, identiteta i etnogeneze primorskih Bu-njevaca, Senjski zbornik, 30, Senj, 2003; TheLocal Community of the Ethnic Bunjevci inCroatia: Developing Cultural Identity. u: Times,Places, Passages. Ethnologiacal Approaches inthe New Millenium. 7th SIEF Conference SelectedPapers, 23-28 April 2001, Budapest, 2004;Specifičan način darivanja nevjeste u bunje-vačkim svadbenim običajima, Etnografija Hrvatau Mađarskoj, 12, Budimpešta, 2005; Pristupi istra-živanju bunjevačkih identiteta, Studia ethnologicaCroatica, 17, Zagreb, 2006.

Lit.: Milana Černelić, Etnološki tragovi bačkihBunjevaca [intervju], Hrvatska riječ, br. 76Subotica, 2004; T. Žigmanov, Bibliografska građaza povijest Hrvata u Vojvodini od 1990. do 2002.(knjige, zbornici, časopisi, listovi, članci, novin-ski napisi i interne publikacije), Ex Pannonia, br.8, Subotica, 2004.

T. Žigmanov

ČEVAPOVIĆ, Grgur (Csevapovich)(Bertelovci, 23. IV. 1786. – Budimpešta,21. IV. 1830.), franjevac, pisac, povjes-ničar, pravnik, provincijal. Pohađao je

gimnaziju u Požegi, a 8. XI. 1802. JosipJakošić primio ga je u Provinciju sv. IvanaKapistranskoga. Filozofiju je studirao kodGrge Peštalića na filozofskom učilištu uBaji 1803.-05., a zatim je ondje 1805.-07.i u Vukovaru 1807.-09. nastavio studijteologije. Na budimpeštanskom sveučiliš-tu 1806. postigao je doktorat filozofije, a1811. položio je profesorski ispit izteologije. U međuvremenu je 1809. postaosvećenikom. Predavao je filozofiju na učil-ištima u Slavonskom Brodu i Našicama1809.-11., a zatim teološke predmete nabogoslovnim školama u Mohaču 1811.-14.i Vukovaru 1814.-20. U Vukovaru je samogodinu dana bio gvardijan i župnik 1820./21., ali je u to vrijeme obnovio samostan.U dva je navrata 1821.-24. i 1827.-30. bioprovincijal te je tada boravio u Budimu.Predsjedao je redovitom kapitulu 1824. iizvanrednom kapitulu 1829. u Mohaču,kad su sudionici prihvatili nove uredbe oživotu i djelovanju u Provinciji, koje jepripravio s namjerom da članove svojepokrajinske zajednice oslobodi zasadakasnog jozefinizma. U Beču je 1824. sud-jelovao u pridruživanju četiriju austrijskihsamostana Provinciji sv. Ivana Kapistran-skoga i nakon tog događaja ondje je bioprvi gvardijan 1824.-27. Kao provincijalpreuzeo je brigu za objavljivanje Biblije uprijevodu Matije Petra Katančića. Sudje-lovao je na pokrajinskoj crkvenoj sinodi1822. u Požunu i branio pravo franjevacana njihovo shvaćanje redovničkog siro-maštva. U rukopisu je ostavio iscrpnupovijest tog događaja (prijepis je u ArhivuHrvatske franjevačke provincije u Zagre-bu), no taj je dokument o stanju Crkve tevjerskom i moralnom životu katolika udoba kasnog jozefinizma u Madžarskoj ikontinentalnoj Hrvatskoj do danas neis-tražen. Sastavio je i danas izgubljenu povi-jest hrvatskog naroda, a uspio je objavitidvije knjige o Provinciji sv. Ivana Kapi-stranskoga. Raspravljao je o pravopisuhrvatskog jezika s Tomom Košćakom, atiskom je objavio dramu o Josipu Egipat-skome. U franjevačkom samostanu u Vuko-varu bila su i njegova dva spisa u rukopisu:Ethica christiana i Paedagogia sublimior.

37

ČEVAPOVIĆ

Bio je središnja ličnost Provincije sv.Ivana Kapistranskoga u prvoj poloviciXIX. st. i istodobno promicatelj hrvatskekulture u pretpreporodnom razdoblju me-đu Hrvatima u Slavoniji i Ugarskoj, na-stavljač kulturnog stvaralaštva na tom pro-storu u duhu katoličke obnove, i to usprkosonodobnoj uređenosti javnoga i crkvenogživota prema načelima jozefinizma. Svojuje knjižnicu ostavio samostanu u Vuko-varu.Djela: Assertiones ex theologia morali nec nonuniverso iure ecclesiastico, Budae, 1815; Josip,sin Jakoba patriarke, u narodnoj igri prikazan odučenika vukovarski, Budim, 1820; Synoptico-memorialis catalogus observantis MinorumProvinciae s. Ioannis a Capistrano, olim BosnaeArgentinae, Budae, 1823; Allocutiones capitu-lares… tempore capituli provincialis ann. 1824,Budae [1824]; Dolorem animo meo ex obitu…Alexandri Tomikovich, Essekini, 1829; Sermooccasione jubilaei sacredotalis… Antonii Scmidt,Budae [1829]; Statuta municipalia observantisMinorum Provinciae s. Ioannis a Capistrano, Bu-dae, 1829; Recensio observantis Minorum Pro-vinciae s. Ioannis a Capistrano, Budae, 1830.

Lit.: W. Krtsmery, Onomasticon… GregorioCsevapovich… oblatum, Budae [1830]; E. Ma-yerik, Elegia honorobis… G. Csevapovich,Eszekini [1830]; A. Scherzer, »Josip, sin Jakoba«od G. Čevapovića, Nastavni vjesnik, 14, Zagreb,1896; D. Grbor: G. Ćevapović u »Danici Ilirskoj«,

Ibidem, 15, 1897; J. Jelenić, Pravopisna raspravaizmeđu dra Tome Košćaka i dra fra Grge Ćevap-ovića, Zagreb, 1930; T. Matić, Prosvjetni iknjiževni rad u Slavoniji prije preporoda. Zagreb,1945; E. Berthold, Die Vereinigung der Fran-ziskanerklöster Niederösterreichs mit der Unga-rischen Kapistranerprovinz, u: Religiones paenin-sulae Balcanicae et proximi Orientis. Zbornik B.S. Pandžića, Bamberg, 1988; Zbornik radova o fraGrgi Čevapoviću, Osijek, 1991; F. E. Hoško,Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvat-skoj, Zagreb, 2002; isti, Franjevci u Slavoniji iPodunavlju u vremenu kasnog jozefinizma,Croatica Christiana periodica, 29, 55 (2005),Zagreb.

F. E. Hoško

ČESMIČKI, Ivan (Jan Panonije, JanPanonac, Ianus Pannonius) (?, 29. VIII.1434. – Medvedgrad kraj Zagreba, 30. XI.1472.), humanist, latinski pjesnik. Zem-ljopisno i rodoslovno podrijetlo prvoga ve-likoga latinskog pjesnika iz srednjeg dijelaugarskog Podunavlja i dalje je predmetživih rasprava u madžarskoj, hrvatskoj italijanskoj historiografiji. Po srednjovje-kovnoj Česmici u okolici Bjelovara u hi-storiografiji potkraj XIX. st. učvrstilo seprezime Česmički, no toj »zapadnoslavon-skoj« tezi, potaknuti novijim madžarskimistraživanjima, suprotstavljaju se i nekihrvatskih književni povjesničari, koji tvrdeda je Pannoniusovo rodno mjesto iščezloselo Kestence blizu ušća Drave u Dunav.Slavensko podrijetlo Česmičkoga ne do-vodi se u pitanje, no njegova je životnasudbina usko povezana s ugarskim plem-stvom i budimskim dvorom kralja MatijeKorvina (1458.-90.).

Najljepše godine svojeg života Česmič-ki je proveo u Italiji, gdje ga je na školo-vanje kao trinaestogodišnjeg dječakaposlao ujak Ivan Vitez od Sredne. Upravoje iskustvo kulturnog bogatstva i novogaznanstvenog duha talijanskih gradova pre-sudno utjecalo na njegovo stvaralaštvo.Školovao se u Ferrari kod glasovitoga Gu-arina i u Padovi, gdje je postao doktoromkanonskog prava. Nakon jedanaest talijan-skih godina vratio se u Ugarsku, gdje je, snepunih 26 godina, postao pečuškim bi-skupom. Iduće desetljeće proveo je na bu-dimskom dvoru te prateći kralja na vojnim

38

ČEVAPOVIĆ

Grgur Čevapović

pohodima. Godine 1469., skupa s IvanomThuzom, imenovan je slavonskim banom,no obojica su ubrzo smijenjena. Sudje-lovao je poslije toga u uroti skupine ve-likaša koji su, nezadovoljni Korvino-vom samovladom, ponudili prijestoljepoljskom kraljeviću Kazimiru. Urota nijeurodila plodom, a Česmički se u bijegu sk-lonio kod zagrebačkog biskupa na Medved-gradu. Ondje je i umro, a poslije je njego-vo tijelo preneseno u Pečuh i pokopano utamošnjoj katedrali.

Sam je Korvin 1483. dao nalog da seprikupe svi Pannoniusovi epigrami, jerpjesnik za života nije uspio tiskati svojetekstove. Razgranata rukopisna tradicija ivelik broj izdanja u XVI. st. u Beču,Bologni, Baselu i drugdje pokazuju da jeČesmički prerastao u kultnu figuru sred-njoeuropskoga književnog prostora. Tradi-cionalno se njegov opus dijeli na većepjesme u heksametrima, elegije, epigrame,prozne prijevode s grčkoga, govore i pi-sma. Osobitu pozornost pobuđuju elegije sautobiografskim sadržajem: tužaljka upovodu smrti majke Barbare, niz elegijanapisanih u napadaju bolesti, obraćanjevlastitoj duši. Među više od 400 epigramapretežu satirički i erotski, po uzoru na Mar-cijala. Na hrvatskom jeziku Česmičkidanas živi zahvaljujući prijevodima ve-likoga bosanskoga i hrvatskog pjesnikaNikole Šopa.Djela: Opera…, Basel 1555; Libri III poematum,elegiarum et epigrammatum, Budae, 1754;Pjesme i epigrami (latinski izvornik i hrvatski pri-jevod N. Šopa), Zagreb, 1951; Opera Latine etHungarice, Budapest, 1972.

Lit.: V. Vratović (ur.), Latinsko pjesništvo uHrvata: dvojezična antologija, Zagreb, 1997; J.Petričević (ur.), Izbor iz djela hrvatskih latinista,Zagreb 1999; Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb,2000; Podrijetlo Jana Panonija: novija istraživa-nja u mađarskoj historiografiji, Scrinia Slavonica,sv. 4, Slavonski Brod, 2004.

N. Ušumović

ČIČA, 1. starija muška osoba; 2. otac,glava obitelji, osobito u obiteljskojzadruzi. U svakodnevnome pučkom go-voru uz ime starijeg muškarca dodavan jepridjevak »č´a«, kratica od »čiča«. Taj jepridjevak očuvan i u naslovu komedije

Matije Poljakovića Č´a Bonina razgala,svojedobno jedne od najizvođenijih pred-stava u subotičkom kazalištu.

A. Stantić

ČIČAKULAŠA (čačikulaša), dječja igrau bačkih Bunjevaca. Igraju je najčešćedječaci osnovnoškolske dobi, koji se nat-ječu u dvije skupine od po 5-6 članova.Jedan od igrača oslonjen je leđima uz drvoili zid, dok drugi dječak stavlja svoju glavumeđu sklopljene ruke prvoga u visini pre-pona. Ostali članovi skupine stavljajuglavu među raširene noge prethodnogdječaka i drže se čvrsto za njegove noge,čineći tako neku vrstu mosta. Druga sku-pina dječaka iz zaleta skače raznožno naleđa onima koji su u mostu. Ako se mostslomi, tj. ako koji od dječaka iz mosta pok-lekne, nastavljaju skakati oni koji su i do-tad skakali. Ako tko iz skupine kojanaskakuje dodirne nogom tlo ili padne smosta, mijenjaju se uloge.

Lj. Vujković Lamić

ČIČERIĆ, Maksimilijan (MaximlianCsicserics von Bacsány) (Arad, danasRumunjska, 3. III. 1865. – Zagreb, 8. XI.1948.), general. Potječe iz hrvatskegraničarske obitelji iz okolice Titela. Nižugimnaziju završio je u Vinkovcima, a Voj-nu akademiju u Bečkome Novome Mje-stu. Od 1884. bio je poručnik 38. ugarske

39

ČIČERIĆ

Maksimilijan Čičerić

pješačke pukovnije. Nakon toga završio jeratnu školu u Beču te je 1889. postao nat-poručnikom. Ratnu povijest i vojni zem-ljopis u ratnoj školi u Beču predavao je1893.-1902. God. 1904. imenovan je aus-trougarskim vojnim izaslanikom u Man-džuriji, gdje je boravio do svršetka rusko-japanskog rata 1905. Nakon povratka uzemlju postao je pukovnikom u Zagrebu teje bio na dužnosti u stožeru XIII. korpusa.U general-bojnika promaknut je 1911. iimenovan zapovjednikom 30. pješačkebrigade u Miskolcu. Uoči Prvoga svjet-skog rata bio je zapovjednik škole korpus-nih časnika u Beču, a u lipnju 1914. postaoje zapovjednikom stožera V. armije. Na-kon rujanskog neuspjeha u Srbiji smije-njen je i raspoređen u zapovjedništvoutvrđene Dunavske linije (Krems-Tully-Beč-Požun). Ponovno je bio zapovjednikXIII. korpusa 1915.-16., a XXIII. korpusa1917.-18., s kojim se i borio na ruskojbojišnici. Kao vojni stručnjak sudjelovaoje na Brest-Litovskim mirovnim pregov-orima. Na Piavi se borio od 1917. do 30.X. 1918. Umirovljen je 31. XIII. 1918. te jeotad do rujna 1942. živio u Beču, a nakontoga se vratio u Zagreb. U dnevniku Krajrata (15. IV. – 30. X. 1945.), koji je pisaonjemačkom goticom, zabilježio je tadašnjeprilike u Zagrebu, a objelodanio je i sje-ćanja iz rusko-japanskog rata.Djela: Unser neues Feldgeschütz, Wien 1907; DieSchlach, Studie auf Grund des Krieges in Ostasien1904-05, Wien, 1908; Dnevnik generala Čičerića– Kraj rata. Generalovi tajni zapisi, Azur journal,2, 4/5, Zagreb, 1990.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,1993.

S. Bačić

ČIČOKA (čičovka) (madž. csicsóka, lat.Helianthus tuberosus I.), jednogodišnjabiljka čija se krtola rabi u ljudskojprehrani. Podrijetlom je iz Sjeverne Ame-rike i nekad se često uzgajala u povrtnjaci-ma seoskih kuća i salaša. Stabljika joj jevisoka od 1,5 do 3 metra, ima malene žutecvjetove slične suncokretu, a krtole sličegomoljima krumpira. Otporna je na biljnebolesti, a po busenu može dati urod i do 3kg. Zbog skromnih zahtjeva, sadi se na

najlošijem zemljištu, a najbolje rađa u sje-novitim mjestima. Može se pripremiti naviše načina: jede se sirova nakon što se snje sastruže pokorica, kuhana, u salati, uturšiji s krastavcima i paprikom, a mogu seod nje pripremiti i juha i džem.Lit.: B. Ivić, Korisna, ali zaboravljena, Žig, br. 7,Subotica 1994.

A. Stantić

ČIČOVI, somborsko prigradsko salašarskonaselje. Nalazi se oko 5 km južno odSombora, na prostranoj i plodnoj lesnojterasi. Razvilo se duž nekad važne cestekoja je vodila u Bač, a istodobno je pratiloi nekadašnji tok rječice Mostonge, kojimdanas protječe vodotok što spaja stariVeliki bački kanal (nekada Franzov kanal)s glavnim pravcem hidrosustava Dunav-Tisa-Dunav.

Naselje je postojalo još u predturskodoba pa je tako 1543. njegovih 20 opore-zovanih stanovnika plaćalo desetinu Kala-čkoj nadbiskupiji. Više se puta spominjetijekom turske vladavine ugarskim Podu-navljem. Nakon protjerivanja Turaka napustari Čičovi nalazili su se salaši sombor-skih vojnih graničara. Pustara je 1749.postala dijelom teritorija slobodnoga kra-ljevskog grada Sombora.

Danas je naselje depopulacijsko: dok je1961. imalo 616 stanovnika u 200 kućan-stava, 2002. bilo ih je 157 u 66 obitelji.Više od 90% stanovništva čine Srbi.

U uzvišenijem dijelu Čičova, povišenekadašnjeg toka Mostonge, somborskisenator i glavni sudac Josip Marković daoje 1781. podići kapelu Snježne Gospe, ko-

40

ČIČERIĆ

Čičovi

ja je 2004. temeljito obnovljena. Svečanemise na tome hodočasničkome mjestuodržavaju se na dan Snježne Gospe 6.VIII., dok je proštenje u nedjelju nakon togblagdana. U kapeli se posebno obilježava iMala Gospa. U tim se prigodama ondjeokupi više stotina vjernika iz Sombora iokolnih mjesta, među njima i mnogobrojnipravoslavci.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörénelmi helynévtára, I-II, Szabadka, 1909², III,Szabadka, 1907; J. Muhi, Zombor története,Zombor, 1944; M. Beljanski, Somborski salaši,Sombor, 1970; M. Beljanski, Ponovo o sombor-skim salašima, Sombor, 1979; A. Sekulić,Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; A. Hege-diš, Slobodan kraljevski grad Sombor (1749-1848), Dometi, 100-103, Sombor, 2000.

M. Đanić

ČIK (madž. Csik-ér), rječica na Telečkojzaravni (Bačka lesna zaravan) i na pod-ručju donje Bačke – od pustare Čikerijazapadno od Subotice do Tise, u koju se uli-jeva kod Bačkoga Petrova Sela. KrozMadžarsku protječe u dužini od 12 km, akroz Vojvodinu 90 km. Na izvorištu potokima dva kraka, na dijelu između Višnjevcai Čantavira prima vodu iz šest pritoka (izdoline Stipić, Kiš, Vereb, Gece i dr.), analazi se na njemu i jedan otok. Regulacijarječice počela je 1899.-1907., obnovljenaje 1958., a završena je gradnjom akumu-lacijskog jezera kod Svetićeva 1980.

Dolina rječice na Telečkoj zaravni doVišnjevca široka je 120-150 m i duboka18-20 m, a od Višnjevca je široka 350-400m i duboka 20-25 m. Na području donjeBačke širina je doline 80-100 m, a dubina3-4 m.

Rječica ima porječje površine 637-750km2, s kojega odvodi podzemne i atmos-ferske vode te otpadne vode kemijske in-dustrije Azotara i naselja s njezinih obala.Do regulacije rječice protjecanje vode kodušća variralo je između 1 i 15 ml/s, pro-sječno 3 ml/s.

Prema pedološkoj karti Vojvodine, uporječju su rasle listopadne šume. O nji-hovu postojanju nema pisanih izvora. Nazemljovidima s kraja XVII. i početka

XVIII. st. u koritu je rječice tijekom go-dine najčešće bila voda na nizvodnoj dio-nici, zapadno-sjeverozapadno od ušća,gdje je bilo srednjovjekovno naselje Csik,po kojem je rječica najvjerojatnije i dobilaime.

L. Hovány

ČIKERIJA (madž. Csikéria), 1. pustarakoja u Madžarskoj obuhvaća područjeduž državne granice, između Kunbaje,Aljmaša, Milkuta i Tompe, a u Vojvodinijužno od toga područja, između pustaraTavankut, Šebešić i Kelebija. Nekadašnjaslužbena imena: Csékéria 1655., Czikéria1657., Csekeria i Csékeria XVIII. st., Csi-kéria 1929. Ime je izvedeno od naziva po-toka Csíkér, koji su mjesni Hrvati pre-imenovali u Čikerija. God. 1655. ubrajalase među pustare na kojima je živjelo hrvat-sko stanovništvo. Upravno je pripadalaSubotici sve do 1920., kad je trianonskagranica razdvojila pustaru te je njezin južnidio pripao Kraljevini SHS, a sjeverni Ma-džarskoj; 2. nekoć jedinstveno naselje, ko-je je 1920. državna granica presjekla nadva nejednaka dijela. Iako se oba službenonazivaju Čikerijom, narod je veći dio na-selja, koji je pripao Madžarskoj, još odpočetka XX. st. nazivao Gornjom Čikeri-jom (madž. Felsőcsikéria), a naselje koje jedanas u Vojvodini Donjom Čikerijom(madž. Alsócsikéria).

Gornja je Čikerija selo koje se nalaziistočno od Aljmaša, u samoj blizini drža-vne granice. Samostalnim naseljem posta-la je 1921. Mjesna crkva je podignuta učast sv. Stjepana Kralja 1928., a naredne go-dine i posvećena. Hrvata je u tom naselju1941. bilo 493 (ukupno 2050 stanovnika),1945. – 420, 1960. – 437 (ukupno 1793 sta-novnika), 1980. – 183 (ukupno 1241 sta-novnik), 1990. – 42 (ukupno 1031 sta-

41

ČIKERIJA

Gornja i Donja Čikerija

novnik), a 2001. g. – 79 (ukupno 975 sta-novnika). U Seoskoj kući (Faluháza) pohra-njena je etnološka zbirka koja prikazujepovijest naselja i mjesne običaje. Od 1990.g. ovdje djeluje Hrvatska manjinska samo-uprava i Kulturno-umjetničko društvo»Rokoko«.

Donja se Čikerija nalazi zapadno odLjutova, s kojim upravno čini mjesnuzajednicu, te sjeverno od Tavankuta, tako-đer u samoj blizini državne granice. Čineje dvije dugačke ulice i red ušorenihsalaša. Naselje se naslanja na bagremovušumu i leži na žutome i crnom pijesku, štoje uvjetovalo da se stanovnici bave vinogra-darstvom, a danas voćarstvom. Izrazito jedepopulacijsko mjesto – četrdesetih godi-na XX. st. mjesnu je pučku školu pohađa-lo više od 70 učenika, a danas ima osamučenika, koji u školu putuju u obližnjiTavankut ili u Ljutovo. Zbog nedostatkaosnovne infrastrukture (nema asfaltiraneceste, prodavaonice, doma zdravlja, izdvo-jeni odjel tavankutske osnovne škole uČikeriji zatvoren je početkom 1980-ih),stanovništvo se u drugoj polovici XX. st.postupno iselilo u Tavankut, Ljutovo iSuboticu. Danas ondje živi još nešto višeod 100 stanovnika, većinom starijih osoba.Posljednjih godina mjesto oživi za pro-štenje, koje se slavi u nedjelju poslije spo-mena sv. Leopolda Mandića, te u drugojpolovici kolovoza za Čikerijade – vjersko-sportskoga godišnjeg susreta mladih kato-lika iz Subotice i okolice. Donja je Čikeri-ja pretežito je naseljena bunjevačkimHrvatima. Njezinu znamenitost predstavljaveliko zvono koje razbija tučonosne obla-ke.Lit.: I. Antunović, Razprava o podunavskih i poti-sanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom,vjerskom, umnom, gradjanskom i gospodarskom,Beč, 1882; Gy. Dudás, Bács-Bodrog vármegyeegyetemes monografiája, I-II, Zombor, 1896; J.Rapcsányi, Magyar városok monográfiája, Bajaés Bács-Bodrog vármegye községei, Budapest,1934; M. Marković, Geografsko-istorijski imeniknaselja Vojvodine, Novi Sad, 1966; A. Sekulić,Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; Ž.Mandić, Mikrotoponimija bunjevačkih Hrvata uMadžarskoj, Folia onomastica Croatica, 10,Zagreb, 2001.

Ž. Mandić i T. Žigmanov

ČIKERIJADA, vjersko-sportski godišnjisusret mladih katolika iz Subotice i okolicekod središnjeg križa u Čikeriji, koji seodržava u drugoj polovici kolovoza. Prvije put organizirana 2000. na inicijativu vlč.M. Stantića, koji je i stalni organizator, ageslo je susretâ Gle, kako je dobro, kako jemilo kao braća zajedno živjeti! (Ps 133,1).Svrha je tih jednodnevnih okupljanja dru-ženje, međusobno upoznavanje i boljepovezivanje katoličke mladeži iz sjevernihžupa Subotičke biskupije. Mladi na susretuglavnom dolaze biciklima, a svake ih segodine ondje okupi preko stotinu. Zamisaoje da Čikerijada u budućnosti preraste ukamp u kojem će se održavati duhovne vjež-be i radionice.Lit.: M. Stantić, Pet godina Čikerijade, SubotičkaDanica (nova): Kalendar za 2005. godinu,Subotica, 2004.

T. Žigmanov

ČIKUZDA (madž. Sükösd), selo ujugozapadnom dijelu Bačko-kiškunskežupanije, 15 km sjeverno od Baje, 4032 st.(2002.). Nekadašnja službena imena: Se-gusd 1399., Sukedeghaza 1341., Sykesd1520., Sökesd 1543., Ükesd 1686., Sükösd1773. U korijenu je imena staromadžarskaimenici ség (hum, brijeg).

God. 1520. Čikuzda je zabilježena kaoselo; 1543. Kalačkoj je nadbiskupiji plati-la 7 forinta crkvene desetine. Za Rákóczi-jeva ustanka 1703.-11. spominje se kao

42

ČIKERIJA

Čikuzda (Sükösd)

hrvatska župa. Zemaljski popis 1715. bil-ježi 15 hrvatskih i 3 madžarske obitelji.Hrvata je već tada bilo znatno više, štopotvrđuju crkvene matične knjige (vode seod 1711.), u kojima se nalazi stotinjakhrvatskih prezimena. Samostalnom je žu-pom postala 1719., a o brojnosti katolikagovori podatak iz 1730., kada su krizmane372 osobe. God. 1748. ima 951, a 1762.–1327 stanovnika, pri čemu trećinu čineMadžari. Hrvati se spominju i 1783. God.1787. bilježi se kao »ilirsko«, a potkrajXVIII. st. kao madžarsko-»racko« selokoje pripada posjedu Kalačke nadbiskupi-je. (Hrvate crkveni dokumenti najčešćespominju kao Ilire, a državni popisi kaoRace, odnosno katoličke Race.) God.1860. uništila ju je poplava, a stanovnici supreseljeni na današnje mjesto, na uzvisinupokraj kapelice Tri križa. Selu pripada ikapelica sv. Ane, poznato hodočasničkomjesto. Potkraj XIX. st. ima 787 kuća i3381 stanovnika, »koji su nekoć bili Hrva-ti, ali danas su svi Madžari«. Hrvatski seživalj potpuno odnarodio 1920-ih godina,a na njegovu nekadašnju brojnost danaspodsjećaju samo prezimena (Gariša, Ja-gica, Jakšo, Karagić, Serletić, Vidak…) imikrotoponimi (Dolina, Grbavac Jezer,Lipovac, Plačidol Široka, Taban, Tvrdica,Zlopolje…).Lit.: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796; E Fényes, Magyarország geographiaiszótára, Pest, 1851; S. Borovszky, Pest-Pilis-Solt-Kiskunvármegye monographiája, I-II, Budapest,b. g.; Gy. Dudás, Bács-Bodrog vármegye egyetemesmonografiája, I-II, Zombor, 1896; A. Hegedűs,Patachich Gábor kalocsai érsek élete és restaurá-ciós tevékenysége. Laurea értekezés. Kalocsa,1954; Gy. Györffy, Az Árpád-kori Magyarországtörténeti földrajza, Budapest, 1963; E. SolymosM. Göldner Solymosné, A kalocsai érseku-radalom halászati szerződései 1725-1916.Cumania, V, Kecskemét, 1974; Ž. Mandić,Traganje za netragom nestalim Hrvatima,Narodne novine, Budimpešta, 8. III. 1984.

Ž. Mandić

ČILIĆ, Luka (Baja, 1707. – Baja, 15. IV.1770.), franjevac, pedagog, pisac. UProvinciju Bosnu Srebrenu stupio je 1726.u Baču. Budući da je dobro govorio nje-mački i talijanski, pretpostavlja se da se

školovao u zemljama u kojima se govoritim jezicima. Kao mlad svećenik bio jevojni kapelan i boravio je na Korzici1731.-33. Predavao je na filozofskom učil-ištu u rodnome mjestu 1734.-37., a u vri-jeme dok je po Slavoniji i Podunavlju1738./39. harala kuga djelovao je uBudimu kao hrvatski propovjednik te jepožrtvovno dvorio oboljele. Više je godinabio odgojitelj novaka u Radni, odakle je1745. došao za profesora teologije na ge-neralna učilišta 1. razreda u Budim 1745.-50. i u Osijek 1750.-58. Stekao je naslovlector jubilatus i bio dekan generalnogučilišta u Budimu 1759.-62. U vodstvuzajednice sudjelovao je kao kustod prijedruge diobe Provincije Bosne Srebrene1756./57. i definitor u novoutemeljenojProvinciji sv. Ivana Kapistranskoga. U imevrhovne uprave Franjevačkog reda bio jegeneralni vizitator u Bugarskoj. Plod jenjegova odgojiteljskog rada priručnikduhovno-asketskog sadržaja. Ne mogu muse sa sigurnošću pripisati filozofski spisi urukopisu Physica seu octo libri Physico-rum, Philosophia moralis te Metaphysica(Bajae, 1733/34; vel. 19 x 19 cm, pisar Stje-pan od Valpova, knjižnica franjevačkogsamostana u Našicama). Nije naimeisključeno da im je autor Toma Jelle (†1743. u Földvaru). God. 1762., kao pos-ljedica kapi, oduzet mu je govor. Od 1766.je boravio u rodnoj Baji strpljivo pod-noseći svoje patnje.Djela: Paen festivum… dno Josepho AnthonioChiolnich… episcopo Bosnensi…, Essekini, 1752;Directa ad coelum via seu tres gradus perfection-is evangelicae, Essekini, 1755; Conclusiones exuniversa theologia, Essekini, 1755.

Lit.: Historia domus Bajensis, 1, Baja, 1991; F. E.Hoško, Franjevačke visoke škole u kontinentalnojHrvatskoj, Zagreb, 2002.

F. E. Hoško

ČISTA SOBA, u bačkih Bunjevaca iŠokaca svečana prostorija na salašu ili ukući u kojoj se nije boravilo. U njoj senalazio namještaj i oprema (posteljina,pokrivači i sl.) koju je žena donijela umužev dom. Potkraj XIX. st. kod Bunje-vaca »kovčeg« u kojem je udavača donosi-la svoje »aljine«, odnosno »štafir«, zami-

43

ČISTA SOBA

jenili su posebni tipovi ormara, »dolaf« i»šifunjer«. U čistoj se sobi čuvao i višakposteljine te svečana odjeća, a služila je ikao gostinska soba za noćenje važnijihgostiju. Iz nje su se pokapali preminuliukućani.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Černelić, O životu na salašu, u: Iz baštine bačkihHrvata – Bunjevaca, Zagreb, 1998.

A. Stantić

ČISTA SRIDA, dijal., Pepelnica, prvi dankorizme. Na taj je dan propisan strogi posti nemrs, a neki vjernici među bačkim Hrva-tima, sukladno tradiciji, do danas »suše«,tj. ne jedu i ne piju.

U bačkih Bunjevaca domaćice su naČistu srijedu temeljito čistile sve posuđekako na njemu ne bi ostalo tragova masti.Posuđe su najprije prale vrućom »luši-jom«, tj. prokuhanim pepelom, a poslije biga isprali vrućom pa hladnom vodom.Masnoća s ćupova i drugih glinenih posu-da odstranjivala se u užarenoj krušnoj pe-ći. Posuđe bi poslagale u nju, a masnoćakoja se nakupila po zidovima posuđazapalila bi se. Kad se vatra ugasila, peć jezatvorena, a čisto se posuđe iz nje vadilotek sutradan, jer se na Čistu srijedu tradi-cionalno »sušilo« pa posuđe i nije bilopotrebno.

U bunjevačkim selima zabilježen je iobičaj da neoženjeni momci po sokacimavuku panj, obično u skupinama i naiz-mjence. Ako bi usput sreli djevojku koja seza poklada nije udala, uhvatili bi je i pri-silili da poljubi panj.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

A. Stantić

ČITAONICA, isprva društvo, klub ilislična ustanova, kojoj je svrha bilo promi-canje knjige, čitanja i narodne kulture.Danas prostorije, obično u sklopuknjižnice, namijenjene čitanju knjiga iperiodike.

Dok su Madžari i Srbi u Bačkoj svoječitaonice osnivali još polovicom XIX. st.,među Hrvatima se pojavljuju tek posljed-njih desetljeća XIX. st. i početkom XX. st.,

i to često kao prve mesne udruge lokalnihBunjevaca i Šokaca. Osnivane su radiširenja narodne prosvjete, poučavanja iširenja narodnog jezika, podizanja vjer-skog duha u narodu, održavanja narodnesvijesti i čuvanja narodnih običaja. Međuosnivačima i članovima bili su nacionalnosvjesni ugledni i obrazovani ljudi, narodniprvaci te seljački narod. U njima se,napose u zimskom razdoblju, okupljalo,igralo šah i karte, čitalo, šalilo i razgova-ralo o društvenim događajima. Čitaonicesu imale po desetak naslova časopisa inovina te od nekoliko desetaka do neko-liko stotina knjiga. Priređivale su prela idruge zabave, koncerte i kazališne pred-stave. Čitaonice se neki put nalaze i unutarpojedinih udruga, primjerice Katoličkog kru-ga u Subotici (1895., prvi knjižničar AntunMarković) ili Pučke kasine (knjižničarMarko Skenderović izabran je na prvojskupštini 1878.). U ostvarivanju zadaća na-rodnih čitaonica pomoć su im pružale idruge ustanove, pri čemu je u to vrijememeđu najagilnijima bilo Hrvatsko knji-ževno društvo sv. Jeronima iz Zagreba.Između dvaju svjetskih ratova čitaoničkadruštva gube obilježja koja su imala uXIX. st. te se njihovi fondovi pripajaju mje-snim knjižnicama, a njihovu ulogudjelomično preuzimaju kulturno-umjetni-čka i druga društva. Prvih godina nakonDrugog svjetskog rata, hrvatske čitaoniceu Vojvodini i Madžarskoj obnavljaju svojrad, ali ih vlasti ubrzo ukidaju, neke odnjih poslije djeluju u socijalističkomeduhu unutar lokalnih domova kulture, no snjihovim raspadom nestale su i čitaonice,koje su dijelom uključene u bibliotečkisustav po mjestima. Iako se neke odhrvatskih čitaonica danas obnavljaju,poput Bajske bunjevačke čitaonice iliBunjevačke čitaonice u Čonoplji, njihovesu aktivnosti drukčije. I koncepcija novo-osnovane Hrvatske čitaonice u Suboticirazlikuje se od svojih povijesnih prethod-nica te joj je cilj ponajprije promicanje hrvat-skoga jezika i hrvatske knjige na suvremennačin.

Najvažnije hrvatske čitaonice u Bačkojbile su sljedeće:

44

ČISTA SOBA

Lemeška kasina osnovana je 1874., a unjoj su Bunjevci iz Lemeša imali i svojučitaonicu.

Pučka kasina u Subotici bila je najpo-znatija i najbolje posjećena čitaonica međubačkim Hrvatima, opskrbljena mjesnim imnogobrojnim stranim listovima tebogatom knjižnicom. Osnovana je 1878.,nakon što registracija pod imenomBunjevačka kasina nije bila moguća. Imalaje prostrane prostorije, od kojih su nekebile određene posebno za čitaonicu, drugeza razne zabave, igre (biljar, domino, šah idr.) te vijećanje.

Pučka čitaonica u Bajmoku osnovanaje 1879., ali je jedno vrijeme prekinula rad,pa je ponovno otvorena 1889. Prvi pred-sjednik bio je Tadija Bešlić, bajmočkizemljoposjednik.

Narodna čitaonica u Bikiću utemeljenaje prije Prvoga svjetskoga rata. U njoj seokupljalo bunjevačko seljaštvo, a učenijagospoda čitala su mu novine i knjige nahrvatskome. Svake je godine priređivalaprelo.

Katolička čitaonica sv. Jurja u Suboticiosnovana je 1905. u istoimenoj župi kakobi pridonijela podizanju vjerskog duha unarodu, proučavanju i širenju narodnogjezika te čuvanju narodnih običaja. Prvi jojje predsjednik bio Marko Vukov. Čitaoni-ca je početkom 1912. osnovala i svoje pje-vačko društvo.

Katolička čitaonica sv. Roke u Suboticiosnovana je 1910. u istoimenoj župi i okup-ljala znatan broj Bunjevaca iz dominantnobunjevačke gradske četvrti Ker.

Bajska kršćanska čitaonica počela je sraditi 1910. na poticaj tadašnjega bajskogkapelana Lajče Budanovića, koji je, okup-ljajući nacionalno svjestan narod, želiospriječiti madžarizaciju u tome mjestu.Vlasti nisu dopustile njezino osnivanjepod imenom Bunjevačka čitaonica. Prvipredsjednik bio je Stipan Agatić, a najpo-znatiji član nakon rata Mišo Jelić.

Čitaonica u Fancagi (madž. Bajaszen-tistván) utemeljena je 1911., kada su tamo-šnji Bunjevci po ugledu na bajske sunaro-dnike kupili jednu kuću i u njoj organiz-irali čitaonicu.

Šokačka čitaonica u Bačkome Mono-štoru osnovana je 1920., a predsjednik jojje bio Marin Bešlin.

Bunjevačka čitaonica u Čonoplji osno-vana je o Božiću 1920. radi širenja hrvat-ske prosvjete i održavanja nacionalne svi-jesti među Bunjevcima. Imala je knjižnicus više od 300 hrvatskih knjiga. Najza-služniji za njezino osnivanje i djelovanjebio je učitelj Ilija Džinić, a prvi predsjed-nik Lazo Burnać. U njoj su se održavalekazališne predstave i razne zabave, a posli-je je promijenila ime u Bunjevačku kasinu.

Šokačka udružna kasina u Baču osno-vana je 1926. Predsjednik joj je bio FranjoAzaševac, a tajnik Ljudevit Kesejić.

Šokačka čitaonica u Sonti osnovana je1926., prvi predsjednik bio joj je MatejDomić.

Jugoslavenska čitaonica Bajmak pos-tojala je između dva svjetska rata radiprosvjećivanja bajmočkih Bunjevaca uprovladinu duhu. Održavala je godišnjaprela, a prvi predsjednik bio joj je NikolaBabić.

Prva bunjevačka čitaonica u II. krugu uSubotici utemeljena je 1937. radi širenja»jugoslavenske ideologije među Bunjev-cima«. Prvi predsjednik bio je LojzijeVidaković Bukvin.

Bajska bunjevačka čitaonica u Bajiutemeljena je 1988. kao sljednica Bajskekršćanske čitaonice i Čitaonice iz Fancage.Održava godišnje Bajske razgovore, orga-nizira Veliko prelo u Baji itd.

45

ČITAONICA

Subotička Pučka kasina početkom XX. st.

Hrvatska čitaonica u Subotici uteme-ljena je 2002. godine radi promicanja hrvat-skog jezika i hrvatskog tiska i knjiga, a od2005. ima vlastite prostorije.Lit.: Neven, br. 7/1889, 4/1905, 5/1913, 33/1921,Subotica; Subotička Danica ili bunjevačko-šokač-ki kalendar (sa slikama) za prostu godinu 1909.,Subotica, b. g.; Subotička Danica ili bunjevačko-šokački kalendar (sa slikama) za prostu godinu1911., Subotica, b. g.; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930; M. Evetović, Kulturnapovijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis);Pravi bunjevački kalendar za godinu 1935, Su-botica, b. g.; Bunjevački kalendar za prostu god-inu 1939., Subotica, b. g. Enciklopedija Jugo-slavije, 3, Zagreb, 1984; Hrvatski leksikon, 1,Zagreb, 1996; A. Čota, U osimu plemenitog rav-ničarskog drača (rukopis).

K. Čeliković

ČOBAN, Robert (Bač, 27. VII. 1968.),novinar i nakladnik. Rođen u poljodjelskojobitelji Josipa i Lujze, rođ. Tot. Osnovnu iprva dva razreda srednje škole završio je uBaču, a srednju ekonomsku u BačkojPalanci. Studij prava upisao je na Pravnomfakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, nakojem je apsolvirao 1993.

Još za vrijeme studija afirmirao se kaonovinar. Tijekom 1990. i 1991. pisao je zaVečernje novosti, Vreme (Beograd), Stav,Index (Novi Sad), Glas ravnice (Subotica),Arenu (Zagreb), Naše dane (Sarajevo) idr., a 1992. postao je glavnim urednikomstudentskog lista Index. Zbog kritičkihnapisa o režimu Slobodana Miloševićadošao je u sukob s predstavnicima tadaš-njih sveučilišnih tijela te je smijenjen suredničke funkcije. Iste je godine, u surad-nji s Nezavisnim društvom novinaraVojvodine, pokrenuo Nezavisni index,prvo važnije neovisno glasilo u Vojvodiniza vrijeme Miloševićeva režima. Ubrzo semeđutim razišao i s tom redakcijom te jeosnovao vlastit list – neovisni političkidvotjednik Novosadski index, kojemu je1993. ime promijenio u Svet. Promijenjenaje međutim ubrzo i uređivačka koncepcijalista: umjesto političkih tema dominiratipočinje estrada, a Svet postaje jedan od lis-tova s najvećom nakladom na područjubivše Jugoslavije. Potkraj devedesetihpokrenuo je nova izdanja, a danas tvrtka

na čijem je čelu izdaje 70 magazina(Lepota i zdravlje, JOY, CKM, Bravo,Bravo Girl, Auto Start, PC Magazin, MetalHammer…) i među najvećim je naklad-nicima na nekadašnjem jugoslavenskomprostoru.

T. Žigmanov

ČOBANJA, 1. u bačkih Bunjevaca drve-na, ovalna i plosnata posuda za vodu volu-mena do 10 litara, slična manjoj odrezanojbačvi. Ratari i pastiri nosili su u njoj voduza piće, a za velikih je vrućina, zakopana uzemlji, ostavljena u sjeni ili pokrivenakomadom odjeće, dugo zadržavala svje-žinu vode; 2. u nekim bunjevačkim kraje-vima štap s privezanom slamom i lojem,koji se palio pri preskakanju vatre na blag-dan rođenja sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja)te isticao na đeram, dud ili drugo visokostablo. S tim se štapom ujedno trčalo okonjiva na kojima su se preskakale vatre.Vjerovalo se da njegov plamen cijelu oko-licu čuva od utjecaja zlih sila, tuče i drugihnepogoda.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991;Zvonik, br. 8/2003, Subotica.

A. Stantić

ČOJA, dijal. (tur. vulg. çoha: sukno boljekvalitete), glatka vunena tkanina, čoha.Dobiva se postupkom valjanja (»filcanja«)vune. Riječ je o drevnoj vrsti obrade ukojoj se vlakna, tkanina ili pletenina odvune izlažu mehaničkomu, toplinskomu ivodenu djelovanju, pri čemu se »ufilcaju«,tj. skupe i isprepletu. Karakteriziraju jevelika gustoća i iznimna toplinska izolaci-ja, zbog čega je u mnogih naroda upotreb-ljavaju za izradu zimske odjeće. U Bunje-vaca se od nje izrađuju ćurdije, ćurci, ogr-tači, kaputi, hlače i dr.

K. Suknović

ČONOPLJA, naselje 11 km istočno odSombora i na pola puta između Lemeša(službeno Svetozar Miletić) i Kljajićeva, skojima je povezano cestom. Prostire se napadinama u podnožju Telečke zaravni na90 m nadmorske visine. Pokraj sela prolazii željeznička pruga Sombor-Vrbas.

46

ČITAONICA

Prvi se put spominje 1399. kao feudal-ni posjed plemićke porodice Czobor podimenom Chomokla. Poslije se javlja podimenima Chamakla, Chamokla, Csomok-la, Chiomoklia, a u turskom defteru iz1580. mjesto je zabilježeno pod nazivomCsonopla, koji se, s malim izmjenama,zadržao do danas. Od 1590., kad jepopisano 27 oporezovanih kuća, ne spom-inje se sve do 1717. Tad su na jednom aus-trijskom zemljovidu Sombora i okolicezabilježeni Čonoplja i Dolovi. God. 1720.među 28 pustara somborskoga vojnogšanca nalaze se i ovi toponimi. Prema za-povijedi komorskog administratora J. F.Redla od 7. VIII. 1747. od pustara Csonop-lya i Dolovi osniva se samostalno selo s 42stanovnika, koji su nosili prezimena:Đerko, Burnać, Paštrović, Probojčević,Vuković, Bošnjaković, Pašalić, Maunić,Džinić i dr. Prvi dušobrižnici u Čonopljibili su somborski franjevci, a prva crkvakoju su 1750. sagradili čonopljanski Bu-njevci bila je područna crkva župe iz Leme-ša (madž. Nemes Militics). God. 1761.ustrojena je samostalna župa, u kojoj su seiduće godine počele voditi matične knjige.Dvorski komorski savjetnik Anton Coth-man u svojem izvješću 1763. navodi da sustanovnici rimokatolici Bunjevci te 10godina prije toga doseljeni Madžari i Slo-vaci. Čonoplja je tad imala 350 stanovni-ka. Masovno doseljavanje Nijemaca u 119novoizgrađenih kuća organizirano je 1786.Prema podacima iz 1803. Čonoplja je ima-la 2734 stanovnika: Madžara, »Ilira«,Slovaka, Nijemaca, Srba i Židova, od

kojih rimokatolika 2687, pravoslavaca 25,a židova 22.

Do sredine XVIII. st. bunjevački suHrvati bili jedini ili većinski narod. Nakontoga većinu su činili najprije Madžari,zatim Nijemci, a od 1945. godine Srbi. Do1944. broj Hrvata i Madžara neprekidno sesmanjivao, a Nijemaca povećavao. PotkrajDrugoga svjetskog rata 800 stanovnikabježi od sovjetske i partizanske vojske, aostatku njemačkog stanovništva konfisci-rana je cjelokupna imovina i zatvoreno jeu logore. U prosincu 1945. s područjaKorduna u Čonoplju je kolonizirano oko2500 stanovnika, pretežito Srba. KakoNijemcima nakon ukidanja logora 1948.imovina nije vraćena, bili su prisiljeninapustiti Jugoslaviju.

Stanovništvo se bavi pretežito poljo-privredom. Zastupljeno je ratarstvo, vino-gradarstvo i stočarstvo. Od XVIII. st. raz-vija se obrt. U XX. st. počinje se razvijati iindustrija: ciglana (1905.), dva mlina, dv-ije kudjeljare i pogon za bojenje vunenihvlakana. Nakon Drugoga svjetskog rata,likvidiraju se kudeljare i mlinovi, a razvi-jaju se poljoprivredna industrija, ciglana ibojadisaonica. Danas je mjesna industrijau teškom položaju, osim ciglane, koja jeuspjela opstati.

Današnja rimokatolička crkva sagrađe-na je 1819., a posvećena je Svim svetima1821. Rimokatolička pučka škola počela jeraditi 1761. Pri imenovanju učitelja vodilase briga o tome da učitelj, osim madžarski,govori i »ilirski« i njemački. U sjevernome

47

ČONOPLJA

Etnička struktura stanovništva 1890.-2002.

Nijemci Madžari Srbi Hrvati i Binjevci Židovi Jugoslaveni ostali ukupno

1890. 2340 1821 67 - 964 96 - - 5387

1941. 2565 1731 5 12 515 17 - 1 4846

1948. 424 1710 2911 624 - - - 64 5733

1971. 59 1269 3112 475 - - 158 36 5109

1991. 23 821 2850 123 126 2 430 57 4432

2002. 22 668 3093 129 113 - 160 174 4359

dijelu sela je potkraj XIX. st. izgrađenabunjevačka škola s jednom učionicom iučiteljskim stanom, koja je radila do1946., a poslije je srušena. Bunjevačkačitaonica osnovana je 1920. na inicijativuIlije Džinića, no ubrzo je ime promijenilau Bunjevačku kasinu. Poslije rata postalaje najprije Hrvatsko kulturno društvo,poslije HKD August Šenoa, i pod tim jeimenom Društvo djelovalo do 1950-ihgodina. Od 1939. do Drugoga svjetskograta u Čonoplji je djelovalo i križarskodruštvo. Bunjevačka prela su se održavalado 1970-ih godina. Novo Kulturno-umjet-ničko društvo Bunjevačka grana osnovanoje 2002., a u selu danas postoje imadžarsko i srpsko društvo.

Najznamenitiji čonopljanski Hrvat jestkulturni djelatnik Ilija Džinić (1894.-1981.), a u Čonoplji su rođeni i svećeniciIvan Palić (1842.-85.) te Ivan Burnać(1841.-1900.)Lit.: I. Iványi: Szabadka szabad királyi várostörténete, I-II, Szabadka, 1886-1892; I. Iványi,Bács-Bodrog vármegye földrajzi és történelmihelynévtára, II, IV, Szabadka, 1909,² 1907; I.Dţiniă, Čonoplja kratak opis njenog postanka imigraciono kretanje njenog stanovništva uprošlosti, Sombor, 1980; D. Vujaklija, Čonopljaod 1399.-1983. godine, Čonoplja, 1983; J.Rausch, Donauschwäbische Heimat, GemeindeTschonopel, Nürnberg, 1989; M. Beljanski: Šestvekova Čonoplje (1399-1987), Sombor, 1996; I.Džinić, Čonoplja, bačko selo kraj Sombora, uprošlosti (rukopis).

Đ. Lončar

ČORDA (madž. csorda: stado, krdo), ubačkih Bunjevaca naziv za zajedničkiseoski pašnjak. Čordaš (pastir na čordi)ujutro bi, poslije muže, prikupio goveda i

otjerao ih na čordu, a predvečer ih jevraćao vlasnicima. Na čordi je obično biobunar s đermom i koritom za napajanjegoveda. Naknadu za ispašu na čordi vlas-nici stoke uplaćivali su u seosku riznicu.

A. Stantić

ČORDAŠIĆ, Bartol (Osijek, 21. V. 1756.– Novi Sad, 17. X. 1788.), franjevac, filo-zofski pisac. Poslije gimnazije 1772. stu-pio je u Baču u Provinciju sv. Ivana Kapi-stranskoga. Filozofiju je studirao u Slavon-skom Brodu i Požegi 1773.-76., a studij te-ologije počeo je 1776. na generalnom uči-lištu u Osijeku. Nakon što mu je provinci-jal Blaž Tadijanović 1777. dopustio daprekine studij teologije i na sveučilištu uBudimu položi potrebne ispite iz filozofi-je, stekao je naslov doktora filozofije.Teološki je studij dovršio u Budimu 1781.,a dvije godine prije toga postao je sve-ćenikom. Predavao je na filozofskom uči-lištu u Budimu 1781.-83., kad su vlastifranjevačkim visokim školama zabraniledjelovanje. Nakon toga bio je profesor uosječkoj gimnaziji 1784.-88., a 23. VI.1788. preuzeo je službu kapelana u vojnojbolnici u Novom Sadu. Objavljeni popisnjegovih filozofskih teza pokazuje da jeprihvatio Boškovićevu teoriju o sastavutvari i Newtonov zakon opće gravitacije.Djelo: Tentamen philosophicum, Essekini, 1783.

Lit.: Ž. Dadić, Prirodnofilozofski i prirodoznan-stveni tekstovi u franjevačkim samostanima uOsijeku i Iloku, Prilozi za istraživanje hrvatskefilozofske baštine, 11/12, Zagreb, 1980; S. Sršan,Osječki ljetopisi 1686. – 1945., Osijek, 1993; F. E.Hoško, Franjevačke visoke škole u kontinentalnojHrvatskoj, Zagreb, 2002.

F. E. Hoško

ČOTA, Antonija, rođ. Rekettye (Beograd,12. I. 1961.), diplomirana pravnica, kultur-na djelatnica. Kći Istvána Rekettyea i Eve,rođ. Knezi iz Lemeša. Osnovnu školuzavršila je u Lemešu, gimnaziju u Som-boru, a 1984. diplomirala je na Pravnomfakultetu u Osijeku. Od 1985. radi u som-borskome Narodnom kazalištu na poslovi-ma tajnika. Urednica je periodičnih izda-nja Narodnog kazališta iz Sombora

48

ČONOPLJA

Čonoplja

(Premijera, programske knjižice za pred-stave itd.), a objavila je i više članakaposvećenih kazališnom životu (Somborskenovine, Ludus, Hrvatska riječ itd.).Redovita je suradnica Pozorišnog almana-ha Vojvodine, koji izdaje Kazališni muzejVojvodine, gdje je i urednica redakcije nahrvatskome. Skupa s Marijom Šeremešićobjavila je knjigu Dukat ravnice, u kojoj jepisala o povijesti i običajima Hrvata-Bunjevaca iz Sombora i okolice. Aktivnaje članica HKUD-a Vladimir Nazor izSombora u Odjelu za njegovanje kulture,tradicije i jezika bačkih Hrvata te zamjeni-ca glavnoga i odgovornog urednika listatog Društva Miroljub od njegova pokreta-nja. Osnivačica je HKUD-a Stipan KneziŠimeta u Lemešu. Članica je Demokrat-skog saveza Hrvata u Vojvodini od osnut-ka te stranke, a 2005. izabrana je za vijeć-nicu u Skupštini Općine Sombor.Djelo: Dukat ravnice (suatorica s M. Šeremešić),Sombor, 2000.

T. Žigmanov

ČOTA, Zoran (Stanišić, 4. II. 1957.),pravnik, nogometaš, društveni djelatnik.Sin Stipana i Ane, rođ. Antolić. Osnovnuškolu i gimnaziju završio je u Somboru, ana Pravnom fakultetu u Novom Sadudiplomirao je 1981. Nakon toga zaposliose kao pravnik u Željezničko-transport-nom poduzeću u Somboru, gdje radi dodanas. Nogometom se bavio od rane mla-dosti, bio je kapetan momčadi NKRadnički 1976.-83., a od iduće je godinedo kraja aktivne karijere 1986. igrao zaŽAK. Nakon toga bio je član uprave ŽAK-ai NK Radnički 1986.-92. te predsjednikNogometnog saveza općinâ Sombor iApatin 1986.-87. Zbog odbijanja da nosioružje i uniformu u ratu protiv Hrvatske,osuđen je na šest mjeseci zatvora, a kaznuje izdržao u vojnom zatvoru u Beogradu iokružnom zatvoru u Somboru 1993./94.Nakon toga aktivirao se u KUD-u Vla-dimir Nazor u Somboru, sudjelovao je uvraćanju hrvatskih atributa u naziv togdruštva te je član redakcije lista Miroljubod njegova utemeljenja.

A. Firanj

ČOVIĆ, Gabor – Gavro (Subotica, 1895.– ?, 1945.), društveni i sportski djelatnik.Potječe iz brojne obitelji Ivana i Janje, rođ.Stipić, stariji je brat Marka Čovića. Bio jepolitički aktivan u vrijeme raspada Austro-Ugarske – sudjelovao je na sastanku 5. XI.

1918., kad je donesena odluka da se osnu-je Bunjevačko-srpski narodni odbor uSubotici, bio je potporučnik Bunjevačko-srpske narodne garde u Subotici, osnovane10. XI., te član skupine od desetorice bu-njevačkih mladića koji su toga dana proni-jeli hrvatsku zastavu gradom. Tradicional-no se smatra da ju je upravo on istaknuona subotičku gradsku kuću. U međuraću jeradio kao računovođa, a 1930-ih bio ječlan najuže uprave NK Bačka. Za vrijemerata na poziv brata Marka otišao je u Za-greb, gdje je bio aktivan u Društvu bačkihHrvata. Povlačeći se pred partizanima,potkraj rata nestao je na Križnom putu.Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1930; A. Sekulić, Književnost podunavskihHrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996; M. Čović,Priča o lopti, Zagreb, 2001.

S. Bačić

ČOVIĆ, Gavro (Subotica, 1. I. 1911. –Subotica, 19. VI. 1968.), sportski djelat-nik. Sin Šime i Marije, rođ. Kákonyi. Za-vršio je trgovačku školu i 1935. postaosamostalnim trgovcem s vlastitom rad-njom za mušku modnu konfekciju. Nakon

49

ČOVIĆ

Gabor – Gavro Čović

rata radnja mu je konfiscirana te je radiokao radnik i službenik u više poduzeća.

U međuratnom razdoblju bio je aktivanu NK Bačka iz Subotice, poslije rata jesavezni boksački sudac, a sudio je i među-narodne susrete u susjednim zemljama. UTeniskom klubu Palić 1878 bio dugo-godišnji tajnik te predsjednik, a posebno seangažirao u školi tenisa i u radu sa sporta-šima mlađe dobi. Izgubio je život u pro-metnoj nezgodi u vrijeme održavanja pio-nirskog prvenstva Vojvodine na Palićuprevozeći pehare za pobjednike. Na prijed-log Teniskog saveza Vojvodine i na poticajsportskih djelatnika TK Palić god. 1968.ustanovljen je Memorijalni turnir GavreČovića, koji se održava do danas. Na tomturniru I. kategorije u natjecateljskoj kate-goriji između 14 i 18. godina, sudjelujumladi i neafirmirani tenisači, među kojimasu svojedobno bili i Mónika Szeles, GoranIvanišević, Slobodan Živojinović, GoranPrpić i drugi poznati tenisači s prostorabivše Jugoslavije.

G. Čović

ČOVIĆ, Grgo (? – ?), kulturni i društvenidjelatnik. Živio je u II. kvartu u Subotici.Jedan je od organizatora peticije zauvođenje bunjevačkog jezika u osnovneškole, koju je 1896. potpisalo 1200 osoba.Pri osnivanju Katoličke čitaonice sv. Jurja1905. izabran je za knjižničara udruge.Kao »neumorni borac naše prosvite«prikupljao je pretplatu, distribuirao i pro-davao Budanovićev molitvenik Mala slavaBožija, zbog čega je imao problema s vlas-tima. U vrijeme raspada Austro-Ugarskebio je član Bunjevačko-srpskoga narodnogodbora u Subotici.Lit.: Neven, Subotica, 7/1896, 9/1903, 4/1905,5/1905, 5/1907, 10/1908; J. Šokčić, Subotica pre iposle oslobođenja, Subotica, 1934.

M. Grlica

ČOVIĆ, Ivan (Pavlovac, 22. II. 1930.),atletičar, rukometni trener. Nakon završe-tka gimnazije u Subotici studirao je naMedicinskom fakultetu u Beogradu. Baviose atletikom od rane mladosti te je kaoomladinac Bačke 1947. na cross-country

prvenstvu Jugoslavije u Osijeku osvojiodrugo mjesto. Trčao je i na 800 m i 1500m, a u disciplini na 1500 m bio je kandidatza Olimpijske igre u Helsinkiju 1952. Kaočlana organizacije Križari, OZNA ga jeuhitila 1947. te je 35 dana proveo uistražnom zatvoru, ali kazneni postupakprotiv njega ipak nije pokrenut. Nakon štoje Bačka 1948. rasformirana, prestao sebaviti atletikom i počeo je igrati najprijetzv. veliki rukomet, a poslije i mali. Kad jeprestao aktivno igrati rukomet, postao jerukometni trener i republički sudac. Od1958. do odlaska u mirovinu 1990. radio jeu Savezu gluhih u Subotici. Bio je trener uRukometnom klubu gluhih Bačka, a kaosavezni trener rukometne reprezentacijegluhih Jugoslavije osvojio je pet uzastop-nih zlatnih medalja na Olimpijadamagluhih 1969. u Beogradu, 1973. u Malmöu,1977. u Bukureštu, 1981. u Kölnu i 1985.u Los Angelesu.

D. Runje

ČOVIĆ, Jelena (Subotica, 13. VII. 1879.– Subotica, 12. IX. 1951.), slikarica. Bilaje prva akademski obrazovana slikarica uSubotici. Otac joj je bio Grgo Čović, od-vjetnički pisar, a majka Sibila, rođenaMalagurski. Nakon završene srednješkole, uz materijalnu pomoć rođaka 1900.počinje školovanje u privatnoj školi zaumjetnost i primijenjenu umjetnost aka-demskog slikara Gusztáva KőszegijaBrandla u Sopronu. Prvu samostalnuizložbu održala je kao studentica prvegodine te škole 6. VII. 1901. u hoteluPešta u Subotici, nakon koje joj je subotič-ka gradska uprava, na čijem je čelu tadabio gradonačelnik Lazar Mamužić, dodi-jelila stipendiju od 600 kruna na godinu.Nakon zatvaranja škole u Sopronu 1902.prešla je na Kraljevsku žensku slikarskuškolu u Budimpeštu kod akademskihslikara Lajosa Deáka Ébnera i LászlaHegedűsa. Već početkom 1903. otišla je uMünchen u školu Antona Ažbèa, gdje jeprovela dvije godine. U toj je školi gradilasvoj likovni govor slobodnom uporabomboja te se on polako odmicao od zadanihpravila akademizma. Na Paliću je u ljeto

50

ČOVIĆ

1904. održavala satove slikanja u prirodi, asudjelovala je i u slikarskoj koloniji uNagybányi. Stvarala je slike svježegkolorita, s tematskom dominacijom pejza-ža, a dobivala je i narudžbe za portrete,primjerice za portret Albe Prćića, pred-sjednika Pučke kasine. U Suboticu sevratila 1905. te je ondje vodila tečaj umjet-nosti i primijenjenih umjetnosti sve do1907., kad je, na poziv i uz financijskupotporu Gabrijele Vermes, otišla u Kiseg(madž. Kőszeg), gdje je predavala na Višojdjevojačkoj školi do 1914. S Vermesevomje obišla velike muzeje u Berlinu 1908. iParizu 1909., gdje je kopirala poznata dje-la. Pri obnovi franjevačke crkve u Su-botici 1911. naslikala je oltarnu palu SrceIsusovo, koja i danas stoji na prvotnomemjestu na bočnom oltaru. Prvi svjetski ratprovela je u Subotici, gdje je vodila satoveslikanja, a jedna od njezinih učenica bila jei Angela Mačković, kći poznatog arhitektaTitusa, koja je poslije studirala na Aka-demiji likovnih umjetnosti u Münchenu.Predavala je još i u Muškoj građanskojškoli, Ženskoj obrtničkoj školi i Obrt-ničkoj trgovačkoj školi. Pokopana je naBajskom groblju u Subotici.

Samostalne izložbe imala je u Subotici1901., 1902., 1903. i 1926. s EleméromCsincsákom, kolektivne u Subotici, Sopro-nu, Kisegu i Münchenu, a posmrtne u Beo-

gradu 1994. te Subotici 1996. i 1999.Njezini se radovi, od kojih su najbrojnijiportreti i pejzaži, čuvaju u likovnoj zbirciGradskog muzeja u Subotici, u Zavičajnojgaleriji Dr. Vinko Perčić u Subotici te uprivatnom vlasništvu.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,1993; Jelena Čović 1879-1951 (katalog),Subotica, 1999; O. Ninkov Kovačev, Život i deloprve subotičke slikarke Jelene Čović (1879-1951),Subotičke novine, br. 11-20., Subotica, 2000.

Lj. Vuković

ČOVIĆ, Josip (Subotica, 29. II. 1888. –Subotica, 23. VII. 1965.), liječnik. Potječeiz brojne obitelji Jaše i Dominike, rođ.Temunović. Imao je tri sestre i sedmerobraće, a jedan od njih, Grgo, bio je veteri-nar. Otac Jašo bio je član prve upravePučke kasine iz 1878. god.

Maturirao je u subotičkoj gimnaziji, adiplomirao na medicinskom fakultetusveučilišta u Budimpešti 1913. Prema pisa-nju Nevena, iste je godine, skupa s još tro-jicom liječnika, podnio molbu za prijam najednogodišnju obvezatnu praksu u gradskujavnu bolnicu u Subotici, ali je jedini odpodnositelja bio odbijen, uz obrazloženjegradonačelnika Károlya Bíróa da je »pan-slav«. Nakon mnogih intervencija grado-načelnik je promijenio odluku te je napraksu ipak primljen. Do travnja 1914. bioje sekundarni liječnik u gradskoj bolnici,nakon toga u Vojnoj bolnici u Segedinu, aod prosinca iste godine do kraja Prvogasvjetskog rata radio je kao vojni liječnik uvojnim medicinskim službama u raznimgarnizonima.

Nakon rata imenovan je okružnimliječnikom u Subotici, u povodu čega jeNeven pisao: »izabran je za gradskogliječnika jer je već u prošlosti dokumento-vano, da je vjerni sin bunjevački i da jejedan od najvećih rodoljuba«. Od 1926.radio je kao privatni liječnik u Subotici, aordinacija mu se nalazila u Ulici PajeKujundžića br. 36 (danas Ulica braće Ra-dića). Bio je član uprave Pučke kasine predDrugi svjetski rat i za vrijeme rata. Kaodobar stručnjak, bio je omiljen među paci-jentima i svojim kolegama.

51

ČOVIĆ

J. Čović, Autoportret, 1903.

Izvori: HAS, F:047, inv. br. 1003. Imenik zubnhlekara, zubnih tehničara, babica, privatnih i grad-skih lekara 1922-1937 i neki podaci o lekarima od1887.; 1442.2-XXI-29/1922.

Lit.: Neven, Subotica, br. 46, 50, 52/1913, 3/1918;S. Nikiforović, Vodič kroz Suboticu, Subotica,1936; L. I. Krmpotić, 125 godina osnutka Pučkekasine 1888 - 2003, Subotica, 2003.

E. Libman i M. Grlica

ČOVIĆ, Karlo (Subotica, 9. VIII. 1945.),hrvač. Srednju školu završio je u Subotici1963., diplomirao je na Fakultetu organi-zacije i informatike u Varaždinu 1984.Hrvanjem grčko-rimskim stilom počeo sebaviti 1956. u Sportskom društvu Tvornicebicikala Partizan pod vodstvom StevanaGiona. Nakon što je društvo spojeno sHrvačkim klubom Spartak, od 1960. do1969. natječe se za taj klub. U varaždinskiHrvački klub Varteks prešao je 1969., a1970.-73. natjecao se za zagrebački Hrva-čki klub Metalac. Za Varteks je ponovnonastupao 1973.-83., a u tom je klubu izavršio aktivnu karijeru. Bio je pobjednikna prvenstvu Jugoslavije 1968., 1970., 1972.i 1973., a za državnu je reprezentaciju nas-tupao 16 godina. Na Europskom prvenstvuu Modeni 1969. osvojio je srebrnu me-dalju, a na Mediteranskim igrama u Izmiru1971. zlatnu medalju. Sudjelovao je naOlimpijskim igrama u Meksiku 1968. iMünchenu 1972. Za svoje rezultate proglašenje zaslužnim sportašem Jugoslavije. Na-kon završetka aktivne karijere bio jeupravitelj varaždinskoga sportskog centra,u kojem se nalazi i hrvačka škola. Živi uVaraždinu.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,1993.

Lj. Vujković Lamić i N. Stantić

ČOVIĆ, s. Leopoldina (Marija) (Subo-tica, 18. V. 1901. – Zagreb, 11. X.1926.),redovnica. Kći Ivana i Janje, rođ. Stipić,sestra Marka i Gabora Čovića. Otac joj jedao podići 1933. mramorni križ ispredcrkve Isusova Uskrsnuća u Subotici.Nakon završene srednje škole u rodnomemjestu odlazi sestrama milosrdnicama sv.Vinka Paulskoga u Zagreb 1919. Na studi-ju i redovničkim pripravama 1922. obo-ljela je od tada raširene tuberkuloze.

Tijekom bolesti pokazala je posebne kre-posti, što je potaknulo isusovca MilanaPavelića da o njoj objavi seriju članaka uGlasniku Srca Isusova 1938. Članci suposlije prikupljeni u njezinu kratkom živo-topisu Sestra Leopoldina Čović (Zagreb,1941.). Umrla je na glasu svetosti u kućimatice u Zagrebu. Pokopana je u Zagrebu.Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebuodobrio je 1946. pokretanje postupka zanjezino proglašenje blaženom i svetom, alitaj postupak nije završen.Lit.: M. Pavelić, Zvijezde srca Isusova: pjesme oBožjim ugodnicima, Subotica, 1939; [L. I.Krmpotić], S. Leopoldina Čović, SubotičkaDanica: Kalendar za 1988. god., Subotica, 1987.

S. Bačić

ČOVIĆ, Mara (Subotica, 6. XI. 1911. –Zagreb, 3. XII. 1997.), književnica, poli-tička zatvorenica. Rođena je u obitelji ocaStjepana i majke Jelene, rođ. Kujundžić.Kao djevojka bila je aktivna u ženskimkatoličkim udrugama Orlice i Križarice. USubotici je završila srednju učiteljskuškolu, a u Zagrebu 1941. Višu pedagoškuškolu. Službovala je kao učiteljica u Su-botici, Banjoj Luci i Zagrebu. God. 1948.u montiranome političkom procesu osuđe-na je skupa s još osmero ljudi zbog navo-dnog organiziranja skupine za nasilno oba-ranje tadašnjega državnog poretka. Zatvor-sku kaznu od 4 godine s prisilnim radomizdržala je u Požarevcu.

52

ČOVIĆ

s. Leopoldina (Marija) Čović

Nakon izlaska iz zatvora obavljala jenajprije knjigovodstvene poslove uSubotici, a poslije je radila kao radni ter-apeut u Zagrebu. Nakon odlaska u mirov-inu 1971., počela je raditi u Hrvatskojkatoličkoj misiji u Nürnbergu. U Zagreb sevratila 1978. te je ondje živjela do smrti.Kraće tekstove objavljivala je u zagre-bačkom listu Politički zatvorenik. Svoj jeboravak u zatvoru opisala u knjizi Sjećanje– svjedočenje.

Djelo: Sjećanje – svjedočenje: zvuči kao priča, abila je istina, Rijeka, 1996.

Lit.: B. Gabrić, Prof. Mara Čović, Klasje našihravni, 1, Subotica, 1997.

R. Skenderović

ČOVIĆ, Marko (Subotica, 17. XII. 1915.– Săo Paulo, 12. IV. 1983.), književnik,političar. Jedno od šesnaestero djece Ivanai Janje, rođ. Stipić, od kojih je samo neko-liko doživjelo odraslu dob. Pučku je školuzavršio u rodnom gradu, gimnaziju jepohađao najprije kod isusovaca u Travniku1926.-31., a završne razrede u Subotici1931.-34., gdje je i maturirao. Diplomiraoje slavistiku na Filozofskom fakultetu uZagrebu 1940., nakon čega je radio kaosuplent u zagrebačkoj gornjogradskoj gim-naziji.

Književnu i publicističku karijerupočeo je 1935. u Zagrebu. Pripovijesti,novele, prozne ulomke, pjesme, književneprikaze, kritike i članke iz bunjevačko-šokačkog života objavljivao je u Klasjunaših ravni (Subotica, Zagreb), Hrvatskoj

prosvjeti (Zagreb), Hrvatskom kolu(Zagreb), Hrvatskoj reviji (Zagreb,Barcelona), Hrvatskoj smotri (Zagreb),Hrvatskoj straži (Zagreb), Omladini(Zagreb), Obitelji (Zagreb), SubotičkojDanici, Subotičkim novinama i dr. U dru-goj polovici 1930-ih bio je jedan odistaknutih članova subotičke bunjevačkezajednice te je, u suradnji s PetromPekićem i uz potporu Pučke kasine,pokrenuo časopis Klasje naših ravni.Nakon uspostave Banovine Hrvatske urazdoblju 1939.-1941. aktivno je radio napromicanju ideje Bačke Hrvatske, tj. napriključenju šest sjeverno-bačkih i baranj-skih kotareva s većinskim hrvatskimstanovništvom Hrvatskoj. Pisao je o tojideji u novinama i časopisima (npr. uSubotičkim novinama) te je agitirao za njuna skupovima Društva bačkih Hrvata i naradijskoj postaji Zagreb. Radio je i najačanju veza Zagreba i Subotice te je sJosipom Andrićem sudjelovao u pretvorbizagrebačkog pododbora Hrvatske kulturnezajednice u Društvo bačkih Hrvata uZagrebu. U novom je društvu, skupa sBrankom Radićevim, obnašao dužnosttajnika. U tom su razdoblju nastali njegovroman Doktor filozofije, novele Put uživot; Ministrant; Barjaktar trojke T. B. C.;Posljednji paket; Bač Luka; Jorgovane,jorgovane i dr. Objavljivao je i književnekritike (npr. Najbolji hrvatski roman – ulo-mak iz bunjevačkoga narodnoga života uKlasju naših ravni 1938., u kojem je upo-zorio na važnost Budakova romana Og-njišta), a u suradnji s Aleksom Kokićemnapisao je knjižicu Bunjevci i Šokci, ukojoj je obrađena stoljetna borba bunje-vačkih Hrvata za narodnu opstojnost uBačkoj. Kao član uredništva sudjelovao jei u izdavanju Lirike hrvatskih sveučiliš-taraca 1939. te Almanaha hrvatskih sveu-čilištaraca 1938. i 1942., u kojima je ob-javio i dva svoja teksta, Dani slobode iNacionalna borba bunjevačko-šokačkihHrvata.

Tijekom rata nekoliko je mjeseci 1941.bio tajnik kabineta ministra bogoštovlja inastave Mile Budaka u prvoj vladi NDH.Istodobno je nastavio i svoj kulturni rad te

53

ČOVIĆ

MaraČović

je u Zagrebu, u suradnji s JosipomAndrićem, od 1942. do 1944. tiskao tribroja Klasja naših ravni radi njegovanjazavičajnoga bunjevačkog identiteta tepomoći bunjevačkoj zajednici u Bačkoj. Ulipnju 1942., skupa s Dragutinom Tadi-janovićem i Dobrišom Cesarićem, kaočlan izaslanstva Društva hrvatskih knji-ževnika bio je u posjetu bugarskimknjiževnicima u Sofiji. U eseju Strujanja usuvremenoj hrvatskoj književnosti, s pod-naslovom Od hrvatskoga književnikaMila Budaka do hrvatskoga književnikaMiroslava Krleže, tiskanome u Spremnosti1942., upozorio je na to da su u hrvatskojknjiževnosti jednako važni i Mile Budak iMiroslav Krleža, zbog čega je taj broj Sprem-nosti zabranjen. Bio urednik Hrvatskerevije 1941.-43. Vršitelj dužnosti ravnate-lja dnevnika Nova Hrvatska postao je 1944,a istodobno i ravnatelj dnevnika Hrvatskinarod.

U svibnju 1945. skupa s nekimčlanovima vlade NDH, napustio je Zagreb.Preko Austrije i Italije otišao je najprije uArgentinu1948., a zatim se, nakon kraćegboravka u Paragvaju, 1952. nastanio se uBrazilu. Nakon kratka boravka u Kanadi1964. vratio se u Brazil. U književnosti seponovno javio 1970-ih, kad je, na poticajVinka Nikolića, u nekoliko tekstova u Hrvat-skoj reviji pokušao objasniti zamršenepovijesne nacionalno-integracijske pro-cese među bačkim Hrvatima (Bački Bu-

njevci i Šokci na hrvatskoj varijanti;Nacionalizam moje generacije – pregrštmalih sjećanja na velike dane i dr.). U ise-ljeništvu mu je Hrvatska revija tiskalaknjigu Nejugoslavenska Jugoslavija iHrvati, a posmrtno mu je objavljen autobi-ografski roman Priča o lopti, dok su muromani Razgovor s Krležom i Hrišćanskivladika ostali u rukopisu. Na slovački jepreveden njegov roman Doktor filozofije1941., a pojedine novele iz zbirke Žito zo-ve i na njemački te bugarski (1941., 1944.).

U obitelji je odgajan u hrvatskomenacionalnom duhu (njegov brat GavroČović istaknuo je hrvatsku zastavu na sub-otičkoj gradskoj kući u vrijeme raspadaAustro-Ugraske) te je izrastao u jednogaod vodećih članova mlađeg naraštaja sub-otičke međuratne i ratne hrvatsko-bunje-vačke inteligencije. Na njegove političkeideje presudno je utjecao lički BunjevacMile Budak, teško ranjen u policijskomatentatu 1932., dok je u odnosu prema za-vičaju bio pod utjecajem bačkoga ŠokcaJosipa Andrića. Politički se formirao tije-kom studija u Zagrebu, u razdoblju zateg-nutih hrvatsko-srpskih odnosa, te je uzagrebačkim novinama i časopisima čestoobjavljivao radikalno intonirane tekstove.Radikalno desne političke ideje zastupaoje i za rata, a zahvaljujući bliskosti s Bu-dakom, zauzimao je visoke položaje upolitičkim i kulturnim krugovima te je uznatnoj mjeri utjecao na dolazak nekolikodesetaka bačkih Hrvata u Zagreb, osobitomlađih naraštaja. Nakon sloma NDHpostao je najpoznatiji politički emigrantmeđu bačkim Hrvatima, a ujedno i jedanod rijetkih hrvatskih iseljenika koji je uemigraciju otišao kao izgrađen i priznatknjiževnik. Njegovi književni tekstovi,dugo zaobilaženi dijelom zbog njegovestigmatiziranosti kao političkog emigran-ta, dijelom zbog samonametnute šutnje, uposljednje vrijeme opet postaju predmetinteresa hrvatske književne historiografije.Djela: Doktor filozofije, Zagreb, 1937; Najboljihrvatski roman – ulomak iz bunjevačkoga narod-noga života, Klasje naših ravni, Subotica, 1938;Bunjevci i Šokci (suautor A. Kokić), Zagreb, 1939;Bačka Hrvatska, Subotičke novine, br. 51/1940,

54

ČOVIĆ

MarkoČović

prilog "Kultura"; Žito zove, Zagreb, 1941; Priča odjevojci Višnji, Zagreb, 1943; NejugoslavenskaJugoslavija i Hrvati, München-Barcelona, 1975;Nacionalizam moje generacije: Pregršt malihsjećanja na velike dane, Hrvatska revija. Jubilarnizbornik 1951.-1975, Barcelona, 1976; BačkiBunjevci i Šokci na hrvatskoj varijanti, Hrvatskarevija, 26, Barcelona, 1976; Priča o lopti, Zagreb,2001.

Lit.: I. Prćić, Subotica i Bunjevci – da se i ne za-boravi, Subotica, 1936; Almanah hrvatskih sveučil-ištaraca, Zagreb 1938; M. Evetović, Kulturnapovijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis);Leksikon pisaca Jugoslavije, 1, Novi Sad, 1972;Vinko Nikolić, Hrvatski književnik Marko Čović.Hrvatske smrti u tuđini i domovini, Hrvatska revi-ja, 33, Minchen-Barcelona, 1983; Hrvatskibiografski leksikon, 3, Zagreb, 1993; A. Vidić,Sudbine: Marko Čović, bački Hrvat, "Lomljen alinikada slomljen…", Hrvatski glasnik 51,Budimpešta, 1994; A. Sekulić, Književnostpodunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996;Tko je tko u NDH, ur. D. Stuparić, Zagreb, 1997;K. Bušić, Odjeci uspostave Banovine Hrvatske uhrvatsko-bunjevačkoj javnosti, Društvena istraži-vanja, 4-5, Zagreb, 2005; K. Bušić, Društvenokulturno i političko organiziranje bačkih Hrvata-Bunjevaca 1918.-1941. (Uloga bunjevačkih elita iprocesu nacionalne integracije i modernizacijehrvatske zajednice u Bačkoj), magistarski rad,Zagreb, 2006.

K. Bušić

ČOVIĆ, Margita – Ica (udana Deži)(Subotica, 31. XII. 1920. – Palić, 10. XII.2005.), stolnotenisačica. Kći Grge i Janje,rođ. Nađ. U mladosti je pjevala u Nevenu.Stolni tenis počela je igrati 1937. za STTC(Subotica table tennis club) te je ubrzoosvojila prvenstvo Dunavske banovine, a1940. postala je i seniorskom prvakinjomJugoslavije u pojedinačnoj konkurenciji.Nakon rata igrala je za STK Spartak do1955., kad je prešla u beogradski Partizan.Za taj je klub nastupala još deset godina, au njemu je i završila sportsku karijeru.Devet je puta osvajala naslov prvakaJugoslavije u pojedinačnoj konkurenciji,bila je višestruka državna prvakinja u igrimješovitih parova s braćom Tiborom iVilmosom Harangozo te s Josipom Gabri-ćem, kao i u igri ženskih parova s Je-lisavetom Pauk, Anom Harmat, MaricomTemunović i drugima. U svojoj je karijeri37 puta osvojila prvo mjesto na državnimprvenstvima. Bila je pobjednica Među-

narodnog prvenstva Austrije i Jugoslavije1949. u igri ženskih parova te mješovitihparova s V. Harangozom. Kao stalna čla-nica državne reprezentacije, sudjelovala jena svjetskim stolnoteniskim prvenstvima uStockholmu (dvaput), Beču, Londonu,Utrechtu i Dortmundu. Stil igre bio joj jeizrazito ofenzivan, a zbog svoje sportskesvestranosti dvije je godine bila nositeljicaznačke ZREN (Za republiku naprijed).Nakon završetka sportske karijere s obi-telji se iselila u Brazil, gdje je vodila hotel-sko-ugostiteljsko objekte. Pred smrt se vra-tila u rodni kraj, gdje je i umrla.Lit.: Subotički stoni tenis, ur. M. Brustulov,Subotica, 1995.

N. Stantić i Lj. Vujković Lamić

ČOVIĆ, Nikola (Subotica, 1871. – Su-botica, 12. III. 1946.), zemljoposjednik,društveni djelatnik. Katoličkoj čitaonicisv. Jurja u Subotici, osnovanoj 1905., osi-gurao je sav unutarnji inventar i ustupio jojoko 100 m² gornjeg dijela novoizgrađenevlastite kuće u Jurjevskoj ulici br. 18(danas Ul. dr. Dragiše Mišovića), gdje je taustanova djelovala sve do kraja svojegpostojanja. Za vrijeme Kraljevine Jugo-slavije dodijeljeno mu je odličje »za gra-đanske zasluge«. God. 1924. obnovio jekriž na Bikovačkoj cesti, koji se nalazio nanjegovu zemljištu, a 1926. sudjelovao je upodizanju novoga tzv. Čovićeva križaispred subotičke crkve sv. Jurja. Imao je uono doba napredno poljoprivredno gazdin-

55

ČOVIĆ

MargitaČović

stvo te se bavio ratarstvom, proizvodnjommlijeka i hmeljarstvom. Posjedovao jevršalicu na parni kazan, poslije na traktor-ski pogon, sušaru za hmelj te separator zaproizvodnju maslaca. Kao zakupac velikazemljišnog kompleksa baruna SándoraVojnića iz Budimpešte, nakon Prvogasvjetskog rata otkupio je od njega oko 200lanaca zemlje na području Bikova. Odmahnakon Drugoga svjetskog rata, zajedno sdjecom, darovao je 12 tona kukuruza»siromašnoj braći u Dalmaciji i Lici«. Dabi izbjegao oduzimanje zemljišta iznadpropisanoga maksimuma, još za života jesvoj posjed razdijelio djeci, ali je njimavišak oduzet u narednoj agrarnoj reformi.Lit.: Neven, br. 4, Subotica, 1905; Radio vijesti,br. 1, Subotica, 1945; Könyöregésünk szinhelyeiI., Szabadka, 2003; Könyöregésünk szinhelyeiIII., Szabadka, 2005.

I. Čović

ČOVIĆ, Vince (Subotica, 1. VIII. 1938.),atletičar. U Subotici je završio srednjuekonomsku školu, a radni je vijek proveona željeznici. Njegovu darovitost za atle-tiku otkrio je dugogodišnji natjecatelj idužnosnik subotičkoga AK Spartak JakovKopilović, na čiji se nagovor počeo bavitibrzim hodanjem. Vrhunac karijere dosti-gao je između 1969. i 1973. God. 1969. uNovom je Sadu postavio državni rekord na5000 m s 23:32,5 minuta, a sljedeće jegodine vlastit rekord popravio na 23:10,6minuta. Državnim prvakom u disciplini na20 km bio je 1970. i 1972., a drugo mjestoosvajao je 1969. i 1971. Triput je obaraodržavni rekord na 10 km, a prvak Srbijebio je četiri puta. U tri je navrata nastupioza reprezentaciju Jugoslavije u disciplinihodanje na 20 km. Osvojio je treće mjestona Balkanskim igrama 1971. u Zagrebu.Kao umirovljenik živi u Subotici.Lit.: Subotički stoni tenis, ur. M. Brustulov,Subotica, 1995.

Lj. Vujković Lamić

ČULIĆ, Fabijan (Gara, 21. XII. 1807. –Mohač, 19. XI. 1869.), franjevac, pisac.Franjevcima Provincije sv. Ivana Kapistran-skoga u Baču pristupio je 1829., nakončega se školovao u bogoslovnoj školi u

Vukovaru 1830.-32. Za svećenika jezaređen početkom 1832. Djelovao je kaovjeroučitelj i kapelan u Cerniku 1834.-47.,kao gvardijan u Baču 1854.-58., kao hr-vatski propovjednik u marijanskom sveti-štu u Radni, danas u Rumunjskoj, 1859.-63., kao kapelan i hrvatski propovjednik ubudimskom predgrađu Tabanu 1863., kaogvardijan i župnik u Iloku 1867./68. te kaohrvatski propovjednik u Mohaču. Ispjevaoje prigodnu pohvalnicu najuglednijemfranjevcu iz Bačke Marcelinu Doriću, kojaje objavljena u Zagrebu 1847. To je vjero-jatno prvi spis jednoga bačkog Hrvata otis-nut Gajevim pravopisom.Djelo: Mlogopošt. otcu Marceellinu Doriću, odstrane Bačvanah, Zagreb, 1847.

Lit.: E. Fermendžin, Brevis catalogus… scripto-rum Provinciae S. Ioannis a Capistrano, Teme-svarini, 1887; A. Sekulić, Drevni Bač, Split, 1978;Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb, 1993; F.E. Hoško, Euzebije Fermendžin crkveni upravniki povjesnik, Zagreb, 1997.

A. Sekulić

ČUNČANJE (čončanje), vrsta finog tka-nja u bačkih Hrvata kojim se dobiva ukra-sno otkano platno (začunčanica). Ime jedobilo po probušenoj igli za vezenje kojase zove čunak. Izrađuju se na veomatankom platnu zvanome »tanki«, u koje sebrojenjem žica čunkom utkivaju različitimotivi. Punijom »bijelom žicom« čunčajuse različite geometrijske figure, cvijeće,životinje i drugi motivi. Motivi čunčanjaimali su i svoja karakteristična imena: »potankima«, »kaloper«, »orlaš«, »šestoper«,»tičice«, »pivčići«, »jelenče«, »ljiljani«,»limuni«, »naranče«, »jabuke«, »vlaće«,»vinčići«, »grozdići«, »perunike«, »pauno-vo pero«, »misec«, »zvizde«, »kolačići« idr. Često se umjesto bijelog konca rabila izlatna nit. Od začunčanice su se pakizrađivala »bila ruva divojačka«, rupci,prekrivači za krevete i zavjese, a od pauči-naste začunčanice pokrov kojim se u lijesupokrivale prerano preminule djevojke.Čunčanjem se danas više nitko ne bavi, arijetke su i kuće u kojima je sačuvan pred-met izrađen tom tehnikom tkanja.Lit.: M. Cepelić, Bunjevke, bavite se konopljom,Subotička Danica kalendar Bunjevaca i Šokaca za

56

ČOVIĆ

godinu 1919., Zagreb, 1919; M. Malagurski-Đorđević, Stara bunjevačka nošnja i vez, GlasnikJugoslovenskog profesorskog društva, 17, 11-12,Beograd, 1938; I. Prćić, Bunjevačka narodnanošnja (sa slikama), Klasje naših ravni, 2,Subotica, 1999; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb,1991; A. Čota, M. Šeremešić, Dukat ravnice,Sombor, 2003.

A. Čota

ČURČIĆ, Lazar (Laza) (Titel, 24. X.1926.), knjižničar, kulturni i književnipovjesničar. Osnovnu i građansku školuzavršio je u Titelu, gdje je izučio trgovinu.Bio je sudionik u pokretu otpora od 1944.,a demobiliziran je 1945. Nakon toga nas-tavio je školovanje u mješovitoj gimnazijiu Novom Sadu 1945.-48., a diplomirao jena Filozofskom fakultetu u Beogradu1953. Radio je u knjižnici Matice srpske uNovom Sadu 1953.-86. i u Narodnojknjižnici Srbije 1986.-91, odakle je otišaou mirovinu. Osnivač je Bibliotekarskogagodišnjaka Vojvodine i Godišnjaka Biblio-teke Matice srpske, jedan je od pokretačačasopisa Polja. Dobar je poznavatelj starihi rijetkih knjiga.

Stručne i znanstvene članke izknjižničarstva te književne i kulturne povi-jesti objavljuje od 1959. u zbornicimaMatice srpske te u drugim časopisima.Među njegovim mnogobrojnim člancimanalaze se i prikazi dvaju djela od kapitalnevažnosti za bačke Hrvate: Bunjevačko-šokačke bibliografije Ivana Kujundžića iz1969. (Nova bunjevačko-šokačka biblio-grafija, Zbornik Matice srpske zaknjiževnost i jezik, 19, 3, Novi Sad, 1971.)i Narodnog života i običaja bačkihBunjevaca Ante Sekulića iz 1989. (Odproizvoljnosti i nagađanja – nauka daleko,Pro memoria, 7, Subotica, 1989.). U timprikazima, kao i u još jednom članku(Tobožnja unijatska štamparija u Trnavi,Zbornik Matice srpske za književnost ijezik, 19, 3, Novi Sad, 1971.) iznosi ipodatak o nekoliko početnica s katekiz-mom koje su za Bunjevce i Šokce tiskanepotkraj XVIII. st. u isusovačkoj tiskari uTrnavi kraj Požuna. Njegovo kritičko sta-jalište spram Kujundžićeva i Sekulićevadjela nije uvjetovano samo stručnimnedostacima koje je u njima uočio.

Lit.: Susreti bibliografa ‘95, Inđija, 1996; Knjigao Zahariji Orfelinu, Zagreb, 2002.

E. Bažant

ČUTKA (madž. csutka) 1. dijal. unutarnjinejestivi dio ploda. Najčešće označavasrčiku kukuruznog klipa koja preostanenakon krunjenja (kočanj, šepurina), alinaziv se rabi i za nejestivi ostatak jabuke ikruške, katkad i grozda. Kukuruzna se»čutka« upotrebljava kao ogrjev jer imavisoku kaloričnu vrijednost, no rijetko ukrušnim pećima, zbog opasnosti da sezidovi raspadnu od topline. Seljaci su sevrhom »čutke« omotanim bijelim platnomkoristili kao čepom u boci za mlijeko ipetrolej, a omotana ljuskom služila je i kaočep za staklene balone s vinom ili rakijom.Odlomljena »čutka« bila je i držak natrokutastoj turpiji za oštrenje pile. Od»čutaka« se ujedno dobivao žar za ručnoglačalo. Korištena je i u »reteratima«(poljskim zahodima); 2. dio današnjeg Som-bora s lijeve strane bezdanske ceste, ukojem su sve do kraja XIX. st. bili vino-gradi. Na to se područje grad počeo širitiprije Prvoga svjetskog rata. Naziv mu jedao Julij Čuvardić, kojega je početakizgradnje kuća na tome nepovoljnompodručju uz Mostongin rit podsjetio na»čutku«. Do 1914. ondje su od somborskihBunjevaca kuće podigle porodice Pleti-kosić, Liščević, Čuvardić, Zidarević, Gro-milović, Gluvić i Benčić.Lit.: M. Beljanski, Pangare, Gospin sokak, Čutka,Šikara, Strilić, Mali Beč i Čatalinski put, Sombor,1973; M. Peić, G. Bačlija, Rečnik bačkihBunjevaca, Novi Sad-Subotica, 1990; A. Sekulić,Rječnik govora bačkih Hrvata, Zagreb, 2005.

A. Stantić i M. Bara

ČUVARI BOŽJEGA GROBA, uskrsniobičaj u bačkih Hrvata, kao i u još nekimpodručjima koje nastanjuje hrvatskostanovništvo (Dalmacija itd.). To jeskupina svečano obučenih mladih koja usmjenama, obično po 15 minuta do polasata, u preduskrsno vrijeme čuva u crkva-ma izložen Isusov grob. U Bunjevaca sučuvari najčešće mladići, rjeđe djeca iliodrasli muškarci, koji grob čuvaju odVelikog petka pa do Vazmenog bdjenja, a

57

ČUVARI BOŽJEGA GROBA

važnu ulogu imaju u obredima Velikogpetka. U Šokaca u Sonti grob od Velikogpetka do samog Uskrsa čuvaju dječaciodjeveni u narodne nošnje sa šeširima naglavi. Na uskrsnoj misi raspoređeni su okooltara, a šešire ne skidaju ni tijekom obre-

da. U Monoštoru na Veliki petak i Velikusubotu Isusov grob čuvaju djevojke unošnjama.Lit.: Zvonik, 5/1999, 5/2000, 7/2002, 5/2004,Subotica.

P. Skenderović

ČUVARI BOŽJEGA GROBA

58

Čuvari Božjega groba u Subotici danas

ĆAKIĆ, Andrija (Subotica, 27. III. 1897.– Subotica, 20. VI. 1979.), činovnik,društveni djelatnik. Sin Jakova i Klare,rođ. Marinović. U Subotici je završio gim-naziju i upisao se na studij prava uBudimpešti, gdje je pred Prvi svjetski ratzavršio tečaj za pričuvnog časnika. Tije-kom rata prekinuo je studij i vratio se uSuboticu, gdje je bio mobiliziran te seborio na ruskoj bojišnici kod Kijeva, aposlije i na talijanskoj fronti, gdje je narijeci Piavi ranjen u glavu. Politički seaktivirao u vrijeme raspada Austro-Ugar-ske: bio je član Bunjevačko-srpskog naro-dnog odbora u Subotici, potporučnik Bunje-vačko-srpske narodne garde u ovomegradu i član skupine subotičkih mladićakoji su 10. X. 1918. pronijeli hrvatsku zas-tavu od hotela Hungaria (današnji disko-klub Lifka) do gradske kuće, na koju su jei istaknuli. Nakon rata završio je studijprava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. UKraljevini SHS isprva je bio zamjenikgradskog kapetana (šefa policije), no na tu

je funkciju ubrzo podnio ostavku. Poslijeje radio kao bankarski činovnik. Blisko jesurađivao s Blaškom Rajićem, bio je članPučke kasine i neko vrijeme nogometašNK Bačke. Za vrijeme Drugoga svjetskograta bio je u zarobljeništvu u Leipzigu.Nakon rata u Subotici je nastavio raditikao financijski činovnik. Pokopan je nasubotičkome Bajskom groblju.

P. Skenderović

ĆERĆELIJA (tur. kereke, kerake: vrstaogrtača), laka tkanina od lana. Tkala se na»stanu«, tj. ručnom razboju, a Bunjevke suod nje šivale suknje u kojima su obavljalesvakodnevne poslove i žetvu. Tkanina jebila lagana, kratkotrajna i jeftina.

A. Stantić

ĆIRIL I METOD (Konstantin, redov-ničko ime Ćiril, Solun, 826./27. – Rim,14. II. 869.; Mihael, redovničko imeMetod, Solun, oko 815. – ?, Moravska, 6.IV. 885.), slavenski apostoli, sveci. Dvo-jica od sedam sinova visokoga bizantskogčasnika Leona. Uz materinski grčki jezik,u najranijoj mladosti naučili su i makedon-ski dijalekt slavenskog jezika, kojim su seu Solunu služili mnogobrojni makedonskiSlaveni. Otac im je rano umro, a brigu zanjih preuzeo je carski kancelar Teotiks.Metod, pravnik, postao je upraviteljemjedne arhontije (provincije) u istočnoj Ma-kedoniji. Konstantin se školovao u Cari-gradu, a nakon završenih filozofskih iteoloških studija napustio je karijeru nadvoru te se zaredio i postao knjižničaromAja Sofije i predavačem na carigradskoj

59

Ć

AndrijaĆakić

visokoj školi. Zbog učenosti stekao jepočasni naslov »filozof«. U vrijeme pre-vrata na dvoru i ikonoklastičkih borbiMetod je napustio položaj arhonta 856. ipovukao se u manastir na Olimpu u MalojAziji, a ubrzo mu se pridružio i Konstan-tin. Po nalogu bizantskog cara dvojicabraće 860. odlaze kao misionari međuHazare na jugu današnje Rusije. Pod nji-hovim utjecajem mnogi su Hazari pri-hvatili kršćanstvo te je sklopljen savezizmeđu Hazara i Bizanta. Ubrzo nakonhazarske misije, na poziv moravskogkneza Rastislava, 863. odlaze kao misio-nari u Moravsku kneževinu kako bipomogli u njezinu crkvenu osamostalji-vanju. Put za to bilo je naviještanjeEvanđelja Slavenima na njihovu jeziku,čime bi se ograničio politički utjecajfranačko-bavarskih biskupa, koji suugrožavali političku samostalnost Moravske.U tu svrhu Konstantin je s grčkoga nastaroslavenski preveo osnovne biblijsketekstove i liturgijske knjige, koje jenapisao glagoljicom, pismom što ga jeupravo za tu svrhu i sastavio. Propov-ijedanje i slavljenje bogoslužja na jezikukoji je narodu bio razumljiv urodilo je usp-jehom, ali je u franačkog klera pobudiloneprijateljski stav. Pred papom Hadri-janom II. 867. solunska braća uspješno suse obranila od optužaba za herezu, papa jepotvrdio uporabu staroslavenskog jezika ubogoslužju, a Metod je zaređen za svećeni-ka. U Rimu su boravili među grčkimredovnicima, a Konstantin se zaredio iuzeo ime Ćiril. Ubrzo se međutim razbolioi umro te je pokopan u bazilici sv. Kle-menta, gdje mu se i danas nalazi grob.Nakon pregovora s knezovima Moravske iPanonije papa je 869. Metoda imenovaopanonskim nadbiskupom, nakon čega jeuspješno djelovao na području Slavonije,Srijema i Ugarske. Naslov panonskog nad-biskupa nosio je do 873., kad se, nakonpreseljenja u Moravsku, nazvao morav-skim nadbiskupom. Germanski biskupiponovno su ga optužili za herezu, ali sepred papom Ivanom VIII. uspješno ob-ranio te mu je 880. iznova odobrena li-turgija na slavenskom jeziku. Potporu u

tome pružio mu je 882. i carigradski patri-jarh Focije, nakon čega se slavenskaliturgija stala širiti i među Slavenima uBizantskom Carstvu. Ostatak života Me-tod je posvetio organizaciji svoje nad-biskupije, a na crkvenoslavenski jezik pre-veo je Stari zavjet i druge crkvene knjige.Nakon Metodove smrti 885. papa StjepanV. podlegao je pritiscima te je zabranio sla-vensku liturgiju u Moravskoj pa su Me-todovi učenici protjerani. Neki su se usp-jeli skloniti u Bugarsku, Makedoniju,Rašku, Rusiju i Hrvatsku, gdje su nastavilisvoj rad. Tako ćirilo-metodska tradicijanije uspjela opstati među ZapadnimSlavenima, ali se ukorijenila među pravo-slavnim slavenskim kršćanima, a od kato-ličkih Slavena među Hrvatima.

Tijekom stoljeća Rim, koji je težiounifikaciji i anacionalizmu, ukinuo je sveoblike narodne liturgije u katoličkim crk-vama i uveo jedinstveni obred na latin-skome. Samo su Hrvati, zahvaljujući svo-jim popovima glagoljašima, u nekimbiskupijama uz Jadransko more uspjelizadržati glagoljanje, odnosno liturgiju nastaroslavenskome, a od XIV. st. i na hrvat-skome narodnom jeziku. Glagoljaška li-turgija bila je jedinstven slučaj narodneliturgije u Katoličkoj crkvi sve do II.vatikanskog koncila 1962.-65., koji je prvi

ĆIRIL I METOD

60

Sv. Ćiril i Metod, dio ikonostatasa,Zagreb, grkokatolička crkva

put službeno dopustio uporabu narodnihjezika u liturgiji. Prijevodom liturgijskih ibiblijskih knjiga Ćiril i Metod postavili sutemelje slavenskoj pismenosti. Papa IvanPavao II. 1980. proglasio ih je, skupa sa sv.Benediktom, zaštitnicima Europe, promi-čući tako svijest o tome da je Europa ploddjelovanja dviju struja kršćanskih tradicija– zapadne, koju je posebice širio sv. Bene-dikt, i istočne, koju su promicali sv. Ćiril isv. Metod. Prema katoličkom kalendaru,spomendan im je 5. srpnja.

Utjecaj Ćirila i Metoda u vjerskoj i kul-turnoj povijest Hrvata u prvom se reduvezuje uz doprinos učvršćivanju kršćanst-va među Hrvatima i širenju glagoljskogpisma, bogoslužja i književnosti, na koji-ma su izgrađeni temelji hrvatske naci-onalne književnosti i književnog jezika.Dok većina povjesničara središtem Panon-ske nadbiskupije, u kojoj je Metod bionadbiskupom, smatra Sirmium, u današ-njoj Srijemskoj Mitrovici, Matija Zveka-nović, prvi subotički biskup, zastupao jetezu da je starokršćansko sjedište Sirmiumu to vrijeme bilo potpuno razrušeno, bezvjernika i bez crkve, te da je Metod zasjedište svoje nadbiskupije odabrao posto-jeće biskupsko sjedište u Baču. Prema nje-govu shvaćanju dotad biskupsko sjedišteBač u vrijeme sv. Metoda postalo je nad-biskupskim sjedištem, iz kojega korijenjevuče i Subotička biskupija. S obzirom naprilike u kojima je Metod živio, Zveka-nović drži da Metod nije imao stalnogsjedišta, ali ne isključuje da je barem pri-vremeno boravio u Baču te da je ondje bilosredište nadbiskupije. Kao dodatnu pot-poru svojoj teoriji on iznosi i činjenicu daje Bačka biskupija za zaštitnika imala sv.Pavla, koji je bio iznimno štovan u Solunu,gradu iz kojega je Metod potjecao. Te setvrdnje ne mogu sa sigurnošću potkrijepitini opovrgnuti, no uzimaju ih u obzir i nekiugledni katolički leksikoni.Lit.: A. Alfirević, Sveti Ćiril i Metod. Slavenskiapostoli, Zagreb, 1935; M. Zvekanović, Povijesniosvrt od Bačke nadbiskupije do Subotičkebiskupije, Subotička Danica: Kalendar za 1971.god., Subotica, b. g.; Dokumenti o sv. Ćirilu iMetodu, Zagreb, 1985; L. I. Krmpotić, Suvremenaporuka ćirilometodske baštine, Subotička Danica:

Kalendar za 1986. god., Subotica, 1985; Hrvatskaenciklopedija, 2, Zagreb, 2000; Opći religijski lek-sikon, Zagreb, 2002; Hrvatsko slovo, br. 544,Zagreb, 2005.

J. Štefković

ĆIRILICA, pismo koje se rabi u šestsuvremenih slavenskih jezika i u mnogimjezicima s područja bivšega SovjetskogSaveza, a nekad se upotrebljavalo i udrugim jezicima, među ostalim i u hrvat-skome. Prozvana je po sv. Ćirilu jer sedugo smatralo da ju je, kao najstarijeslavensko pismo, sastavio mlađi od dvo-jice slavenskih apostola. To je shvaćanjeodbačeno nakon što je utvrđeno da je sv.Ćiril ipak autor glagoljice i da je to pismoprethodilo ćirilici. Ćirilica se razvila podsnažnim utjecajem grčkog pisma na prije-lazu iz IX. u X. st. u Bugarskoj, vjerojatnou okrilju preslavske škole, a već potkraj X.st. u sjeveroistočnoj je Bugarskoj posveistisnula glagoljicu. To se obično objašnja-va njezinom sličnošću s grčkim pismom tetežnjom utjecajne struje bugarskih redov-nika da tamošnje slavenske kršćane štoviše približe Bizantu. Budući da je bilaznatno jednostavnija od glagoljice, sastaroslavenskom se biblijskom i liturgij-skom pismenošću iz Bugarske s vreme-nom proširila i u druge južno– iistočnoslavenske zemlje, pri čemu se u mno-gima od njih razvila u lokalnu varijantu.Jedna je od njih bila i bosančica, bosan-sko-hrvatska inačica ćirilice, koja se odXII. st. rabila u Dalmaciji i Bosni, a odXVII. i u Slavoniji i Ugarskoj.

Od XVIII. st. ćirilica se u većinislavenskih zemalja »pozapadnjuje«,počevši od tipografskih preinaka koje je uruski uveo car Petar Veliki do grafijskihintervencija što ih je u srpskome promicaoVuk Karadžić. Bez obzira na to, njezina seuporaba od tog vremena vezuje gotovoisključivo uz Slavene istočnog obreda teuz ruski imperijalizam. Od neslavenskihjezika na području ruskog imperija ćirilicuje potkraj XIX. st., pod utjecajem pravo-slavnih misionara, najprije prihvatilonekoliko ugro-finskih i turkijskih jezika spodručja Urala, a ubrzo i pojedini sibirskii kavkaski jezici. Tijekom 1930-ih gotovo

ĆIRILICA

61

svim jezicima kojima se govorilo uSovjetskom Savezu (osim estonskoga, leton-skoga, litavskoga i gruzijskoga) nametnutaje ćirilica, a nakon raspada te zemljetijekom 1990-ih mnogi su od njih prešli nalatinicu ili na koje tradicionalno pismo,bilo kao jedino bilo kao pismo koje se sćirilicom rabi usporedno. U suvremenimslavenskim jezicima ćirilica se kao jedinopismo rabi u bugarskome, makedonskome,ukrajinskome i ruskome, a kao glavnopismo, usporedno s latinicom, u bjelo-ruskome i srpskome.

Uz podunavske Hrvate ćirilica se vežeuz dva oblika. Prvi je od njih bosančica,koja se u hrvatskim franjevačkim samo-stanima u Ugarskoj koristila do krajaXVIII. st., a postoje i podaci o tome da sunjome tiskane knjige. Od kraja XVIII. st.bosančica se međutim napušta i svi arhiv-ski dokumenti iz Ugarske nastali na hrvat-skome pisani su otad latinicom. Drugi jeoblik moderna srpska ćirilica, s kojom supodunavski Hrvati došli u intenzivnijidodir nakon stvaranja južnoslavenskedržave 1918. Kao jedno od službenih pisa-ma, ćirilica se počela širiti i u krajevimakoje nastanjuju bački Hrvati, a uvođenjenjezina obvezatnog učenja u škole, i to kaoprvog pisma, povezano često s dovođe-njem kadrova iz Srbije, izazivalo je protestebačkih Hrvata. Uporaba ćirilice u držav-nim tijelima te na javnim pločama i nat-pisima postupno se ipak širila, ali je međubačkim Hrvatima to pismo prihvatio samouzak krug pojedinaca.

Nakon Drugoga svjetskog rata komu-nističke su vlasti, sukladno politiciproklamirane nacionalne ravnopravnosti,odustale od nametanja ćirilice bačkimHrvatima pa se tako razvila neformalnapraksa da se na sjeveru Bačke u srpskimselima i gradskim četvrtima u školama kaoprvo pismo uči ćirilica, a u pretežito hrvat-skima latinica, dok su u službenoj i javnojuporabi ravnopravno korištena oba pisma.Takva je politika, skupa sa sve prošireni-jom uporabom latinice u srpskome, utje-cala na to da bački Hrvatima u poslijerat-nom razdoblju kao jezik formalne komu-nikacije sve više prihvate srpski književnijezik.

S jačanjem režima Slobodana Milo-ševića početkom 1990-ih u škole, upravnatijela i druge državne ustanove ponovno seuvodi obvezna uporaba ćirilice. U školamase tako propisuje poučavanje ćirilice kaoprvog pisma, vođenje službene evidencijećirilicom, a čak su i maturske ploče moraleimati ćirilične natpise. To je među Hrva-tima u Bačkoj ostavilo znatna traga u mla-đim generacijama. Desetljetni proces name-tanja ćirilice, u svim njegovim mijenama,među bačkim se Hrvatima zato čestouspoređuje s nametanjem madžarskog je-zika u austrougarskom razdoblju – kao sli-čan oblik jezično-kulturnoga asimilacij-skog pritiska.

P. Vuković

ĆUĆ KOLO (ćućavo kolo), narodni bu-njevački ples. Pleše se u kolu klasičnogtipa i mješovite je naravi. Muškarci se držeza ruke, dok su ruke plesačica na njihovimramenima. Kolo se pri izvođenju giba ulijevu stranu. Plesni su obrasci četverodi-jelni jer se riječ o standardnome plesnomobrascu bez iskvrcavanja. U jednoj plesnojfiguri izvode se čučnjevi s križanjem nogu,što Ivančan tumači stilskim utjecajemromskih plesova. Sličan je ples, pod na-zivom ranče, poznat i u susjednoj Baranji.Lit.: A. Ivančan, Narodni plesni običaji HrvataBunjevaca, u: N. Zelić, Protiv zaborava, Zagreb,2000.

Lj. Vuković

ĆULIBRK, Lidija, rođ. Čoban (Bač, 23.VIII. 1963.), psihologinja, publicistica.Rođena je u poljodjelskoj obitelji od ocaJosipa i majke Lujze, rođ. Tot. U Baču jezavršila osnovnu školu, maturirala je usrednjoj kulturološkoj školi u BačkojPalanci, a 1986. diplomirala je psihologijuna novosadskome Filozofskom fakultetu.Radila je 12 godina na Medicinskomfakultetu, a specijalizirala je medicinskupsihologiju. U znanstveno-istraživačkom ra-du bavila se pitanjem suicida i mentalnogzdravlja, o čemu je u suautorstvu objaviladesetak radova u časopisu Psihologija te unekoliko zbornika. Od 1999. počinje sebaviti izdavaštvom i novinarstvom. Krea-tivni je osnivač i urednik nekoliko ženskih

ĆIRILICA

62

časopisa (Lepota & zdravlje, Moja beba iCool Girl), od kojih je Lepota & zdravljepet godina ima najveću nakladu međučasopisima tog profila u Srbiji. Radila je ina licenciranim izdanjima (Joy i Lea), adanas je voditeljica odjela za ženska ilus-trirana izdanja u medijskoj grupaciji Colorpress u Novom Sadu. God. 1998. objavilaje roman Zrno graška u postelji jedneprinceze.Djelo: Zrno graška u postelji jedne princeze, NoviSad, 1998.

T. Žigmanov

ĆUP (ćupica) (tur. küp), glineni sudkružnog oblika, glaziran i dekoriran raz-nim bojama. Ćupovi s poklopcem u seo-skim su gazdinstvima služili za kiseljenjemlijeka, a u ćupovima sužena grla i suhom držao se pekmez.

A. Rudinski

ĆUPOVI (lončići), bunjevačka dječjaigra. Djeca se poredaju u krug u razmakudo jednog metra, s tim da ispred svakogdjeteta čuči drugo, koje ima ulogu ćupa ililončića. Jedno dijete nema svoj »ćup« pa,nakon što određenom verbalnom formu-lom od nekoga »zatraži« ćup, oboje potrčeu krug u suprotnim smjerovima. Tko odnjih do »ćupa« stigne prvi, osvaja ga.Natjecatelj koji je izgubio u utrci na jednaknačin o ćupu »pregovara« s drugim te seponovno utrkuju za njega. Igra se doknetko dulje vrijeme ne uspije osvojiti »ćup«.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

P. Skenderović

ĆUPRIJA (tur. köprü > grč. géphira),most, građevinska konstrukcija koja spajadvije obale iznad vodotoka. U Subotici iokolici nekad ih je bilo mnogo, ali sunakon regulacija prirodnih vodotoka kon-cem XIX. st. uglavnom uklonjene. O nji-ma danas svjedoče povijesni izvori (npr. jed-na zapovijed subotičkog poglavarstva izprve polovice XIX. st. nalaže popravaksedam dotrajalih gradskih ćuprija) i topo-nimi poput subotičke Gabrić-ćuprije uMlaki (danas Prozivka) ili Praške ulice(madž. Prágai híd utca) kod otoka u bivšoj

Jasibari. Pokraj mostova i vodotokâ u sje-vernoj je Bačkoj često postavljan kip sv.Ivana Nepomuka, što je bio običaj proširenpo cijeloj srednjoj Europi. Prema predaji,taj je češki svetac iz XIV. st., nakon što jekralju Václavu IV. odbio odati što mu jekraljica povjerila na ispovijedi, mučen dosmrti, a njegovo je tijelo bačeno s praško-ga Karlova mosta u Vltavu. Štuje se kaozaštitnik ispovjedne tajne i mostova, avjeruje se i da štiti od poplava, utapanja ibolesti usta i jezika. Na subotičkom jepodručju očuvano još nekoliko njegovihkipova postavljenih uz prvotne prirodnevodotoke, koji su poslije kanalizirani u tzv.

vokove (uređene vodotoke): jedan se kipnalazi u samome gradskom središtu ugra-đen u fasadu zgrade Zadužbine Dušana Ra-dića, a prije toga je stajao na mjestu gdje jenekad proticao Vrbov potok, drugi senalazi u gradskoj četvrti Ker na Beograd-skome putu stotinjak metara od crkve sv.Roka prema gradu, neposredno uz neka-dašnji vodotok koji je tekao iz Vučidola uMlaku, dok u gradskoj okolici postoji kipna obali rječice Kireš u okolici Hajdukova,te jedan teško oštećen kip na tzv. Starometavankutskom putu kod rječice Čik.

A. Rudinski

ĆUPURDIJA, Branko (Bajmok, 7. IX.1951.), sveučilišni profesor, etnolog. Sin

ĆUPRIJA

63

Kip sv. Ivana Nepomuka usubotičkoj četvrti Ker

Dmitra i Ljubice, rođ. Ivošević. U rodnomje mjestu završio osnovnu školu, a gim-naziju u Subotici 1970. Na Filozofskomfakultetu u Beogradu diplomirao je etnolo-giju 1975., magistrirao 1977., a doktorirao1982. Od 1980. radi na Filozofskom fakul-tetu u Beogradu na Odjelu za etnologiju.Živi u Beogradu.

Istraživačke radove objavljuje u fakul-tetskim izdanjima, zbornicima Matice srp-ske, stručnim etnološkim časopisima, u subo-tičkom časopisu Rukovet i listovimaSubotičke novine i Pro memoria itd.Tijekom 1980-ih objavio je više radova ukojima se bavi dužijancom, salašima iBunjevcima na području Subotice (Žet-vene svečanosti »Dužijanca ‘79« održaneu Bajmoku 14. jula 1979. godine, GlasnikEtnogafskog instituta SANU, 29, Beograd,1980; Problem društvenog života na sub-otičkim salašima, Rukovet, 4, Subotica,1980; Društveni život na salašima u okoli-ni Subotice, Zbornik radova Etnografskoginstitua SANU, 13, Beograd, 1981; Folklori folklorizam dužijance, Zbornik za dru-štvene nauke, 70, Novi Sad, 1981; Prilogpoznavanju gostoprimstva i bunjevačkihnadimaka na subotičkim salašima, GlasnikEtnografskog instituta SANU, 32, Beo-grad, 1983; Poreklo i značenje reči »sa-laš«, Zbornik Matice srpske za društvenenauke, 78, Novi Sad, 1985; Komentar i

bibliografija izvora subotičkih žetvenihsvečanosti, Sveske Matice srpske, 11, NoviSad, 1987, 17, 1990).Djela: Subotica i okolina, Novi Sad, 1987 (1993);Stambena arhitektura subotičkih salaša, majura ipoljoprivrednih kombinata, Beograd, 1990 (NoviSad, 1993).

Lit.: Bajmok, ur. A. Mojzes, Szabadka, 2002.E. Bažant

ĆURAK (tur. kürk: kožuh), kožnato-kr-zneni dio odjeće, ogrtač podstavljen iopšiven krznom. Bunjevci ga zovu još i»kòžu« i »kòžuv«, a nose ga i žene imuškarci. Obično se izrađuje od štavljenejanjeće kože. Krzno je okrenuto premaunutra i služi kao podstava, dok je vanjskismeđi dio išararan djelićima kože raznihboja i oblika, često s dodatkom »caklenih«uresa i s ogledalcima. Izrađivao se i»svečani ćurak«, čiji je gornji dio od čohe,krznena podstava obrubljena mu je lisič-jim krznom, a kopčao se na »toke« i»punke«. Takav su kožuh, umjesto ćurdije,odijevale siromašnije žene u svečanimprigodama.Lit.: M. Đorđević Malagurski, Stara bunjevačkanarodna nošnja i vez, Subotica, 1940; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb,1991.

K. Suknović

ĆURČIĆ, Lazar (Laza) (? – Kragujevac, ?,X. 1944.), profesor, književnik. Kao profe-sor francuskoga i njemačkog jezika,početkom 1920-ih premješten je izŠumadije u Suboticu. U tom je gradu zas-novao obitelj te bio ravnatelj Ženskerealne gimnazije 1926. /27. Nakon togaprešao je u Državnu mušku gimnaziju, ukojoj je isprva bio vršitelj dužnosti rav-natelja, a 1929.-32. i ravnatelj. God. 1922./23. bio je utemeljitelj Đačkoga kolaSaveza trezvenjačke mladeži Straža, a1932. i jedan od inicijatora izdavanja Trezve-njačkog zbornika (Subotica, 1932.). Bio jepovjerenik masonske velike lože uSubotici. Na mjesto ravnatelja Nepotpunerealne gimnazije u Velikom Gradištu prem-ješten je 1933. Poslije se vraća u Šuma-diju, za vrijeme rata bio je ravnatelj kragu-jevačke gimnazije. Nestao je po ulaskupartizana u Kragujevac.

ĆUPURDIJA

64

B. Ćupurdija, Subotica i okolina,Novi Sad, 1987.

Za službovanja u Subotici stručneradove i prijevode objavljivao je u škol-skim izvještajima, almanasima, novinamai časopisima. Autor je predgovora za neko-liko djela čiji su autori bili unitaristički ori-jentirani Bunjevci, a za provladin subotič-ki časopis Književni sever napisao je neko-liko članaka o Bunjevcima i prikaza knjigakoje su se bavile bunjevačkim temamaLit.: Jugoslovenski dnevnik, br. 182, Novi Sad,1933; Kakvi su Bunjevci? Čudnovato mišljenje g.Laze Ćurčića, Naše slovo, br. 58, Subotica, 1935;Gymnasium 1747-1997, ur. A. Hegedűs i J. Szabó,Szabadka, 1997; E. Bažant, N. Bašić Palković, M.Cindori, Književni sever (1925-1935) bibliografi-ja, Novi Sad – Beograd, 1999; Subotička bibli-ografija, sv. 3, (1918-1944), 1. dio, Subotica,2003; Pogledi, br. 212, Kragujevac, 1. III. 1998;www. pogledi. co. yu/kragujevac/z1. php

E. Bažant

ĆURDIJA (tur. kürde), gornji dio zimskesvečane nošnje u bačkih Bunjevaka.Najzanimljiviji, najkarakterističniji i naj-skuplji dio stare bunjevačke ženske nošn-je. Krojila se i šivala »malo uz struk«,najčešće od modre ili crne čohe. Starije sućurdije sezale do koljena i bile su podstav-ljene janjećim krznom. U širini »dobrogpedlja« bile su obrubljene krznom sivelisice ili sličnim krznom. Sprijeda, zdesnai slijeva na ćurdiji je bilo četiri do šest sre-brnih »toka«, tj. metalnih ukrasa, a zako-pčavale su se srebrnim »punkama«, tj. ukra-snim vrpcama od kože, vune, svile, srebra

ili zlata. Punke su se poput rebara širile odsredine grudi desno i lijevo, a na sredini suse zakopčavale »klipcima«. Na leđima ustruku bila su dva ili četiri srebrna pucetasa srebrnim resama dugima jedan pedalj.

Ćurdiju su nosile imućnije udane i sta-rije žene. Često je svekar snahi kupovaoćurdiju za vjenčanje ili kao dar za prveMaterice nakon vjenčanja. Ćurdija se izra-đivala za cijeli život jer su je žene brižnočuvale i odijevale samo u rijetkim prigo-dama. Izrađene od dobre čohe i zdravakrzna, ćurdije su trajale po sto i više godi-na.Lit.: M. Đorđević Malagurski, Stara bunjevačkanarodna nošnja i vez, Subotica 1940; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb 1991.

K. Suknović

ĆURDIJA

65

Ćurdija

TISKANJE OVOG SVESKA POMOGLI SU:

Skupština Općine SuboticaVlada Republike Hrvatske

Ogranak Matice Hrvatske Vukovar

TISAKPrintex

Subotica

NAKLADA1000