kultuta i mladi
DESCRIPTION
odnos kulture, umjernosti, slobodnog vremena i adolescenataTRANSCRIPT
Kultura i društvo
Uvod
Kultura ne može biti puki dodatak životu, niti njegova dopuna, ili neka vrsta
suvišnog i beznačajnog luksuza, već pravi i sastavni dio življenja. Ona je nužan dio
strukture i promjena zatečenih okvira ljudske egzistencije. Samim tim, govoriti o ovoj
uvijek aktuelnoj temi je izuzetno zahtjevno, ali nadasve impresivno.
U početku je sredstvo koje nas obrazuje i zadovoljava naše potrebe, a postepeno,
kultura postaje vrijednost po sebi. Ograničavanjem njenog opsega samo na duhovnu
proizvodnju gubi se mogućnost posmatranja cjeline kulturno-društvenog življenja, što je
ujedno i predmet ovog rada.
Shvaćena kao način života ukazuje na to da su njeni vidovi različiti, da kultura nije
odvojena od svakodnevnice, već se potpuno prožima sa njom. Kultura je potvarda
određenog životnog obrazca, identiteta ili osobenog načina življenja koji je karakterističan
za jednu zajednicu. Ona tako postaje specifičan načina života, odnosno društveno
definisan način života.
Kultura nije apstrakcija niti mogućnost izbora nekih unaprijed smišljenih obrazaca
ljudskog načina življenja. Društvo se mijenja tako da se što većem broju pojedinaca pruža
mogućnost da učestvuju u kulturi (jezički, pojmovno i strukturalno) pa samim tim kultura
postaje način života. Kada nema djelovanja, kada nema kreiranja ljudske svakodnevnice,
onda kultura gubi svoju spontanost i otvorenost. Tada se zatvara u određeni okvir i postaje
negacija samog kulturnog čina.
1
Kultura i društvo
I Kultura i društvo
1.1. Ka određenju pojma kulture
Pojam kultura obuhvata raznovrsna područja i različita značenja ( sistem znakova,
nauku, religiju, moral, običaje, umjetnost). Sam termin ima porijeklo od latinske riječi
kultus, čije je primarno značenje obrađivanje zemljišta, sađenje, da bi se nešto kasnije pod
ovim pojmom podrazumijevalo vaspitanje, obrazovanje, njega. Veliki broj autora pod
pojmom kultura podrazumijeva svakodnevni život, koji obuhvata splet najraznovrsnijih
procesa i odnosa, u kom se odvija sinteza cjelokupne društvene stvarnosti.
Čovjek je u svom istorijskom razvoju djelovao i u različitim vremenima, na
različitim mjestima stavrao mnogobrojne kulture, pa antropolozi govore o tri hiljade
različitih kultura. Kako je svaka od tih kultura slojevita, tako dolazimo do velikog broja
kulturnih fenomena koji su veoma interesantni sociolozima.
Teškoće definisanja pojma kulture proizilaze iz mnogoznačnosti ovog pojma, iz
njegovog širokog i nekoherentnog opsega, iz posebno naglašenog vrijednujućeg stava, koji
se odnosi kako na fenomene obuhvaćene ovim pojmom tako i na raznolikosti stavova.
Shodno tome Herder je u predgovoru za Misli ο filosofiji istorije napisao da ne postoji
nešto što je više neodređeno od riječi kultura1. Herderova razmišljanja ο kulturi, sa
sociološkog stanovišta važna i široka, mogu se sintetizovati i sumirati na sledeći način:
kultura je univerzalna karakteristika ljudi kao vrste. Dakle, kultura je povezana sa
čovekom kao članom društvene zajednice, pa kulture nema izvan društva, odnosno
zajednice. Čovjek je jedino živo biće u prirodi koje stvara kulturu i koji ne zasniva svoj
život izvan kulture.
Najčešće (pa i do danas) citirana definicija kultute je formulacija Edvarda Tejlora u
njegovom djelu Primitivna kultura iz 1871. godine: ,,Kultura je složena cjelina, koja
obuhvata znanje, nauku, vjerovanja, umjetnost, pravo, moral, običaje i sva druga umijeća i
1 J.G.Herder,Misli o filosofiji istorije,tom 1, str. 4
2
Kultura i društvo
navike koje je stekao čovjek kao član društvene zajednice." Veoma zanimljiva je njegova
teza da ne postoji kultura i nekultura, već samo kultura i jedna drugačija kultura.
„Kultura u savremenom poimanju jeste sveukupnost materijala i duhovnih
produkata ljudske aktivnosti, organizacionih formi koje služe društvu kao i duhovnih
procesa, stanja i vidova aktivnosti kod čovjeka,“ ističe Sokolov u svom dijelu Kultura i
ličnost, naglašavajući pri tom odnos čovjeka prema prirodi, prema cjelokupnom društvu,
kao i prema samom sebi.
Uočavamo da većina određenja pojma kulture ima složen karakter i uvodi u
definiciju pojmove normi i obrazaca, vrijednosti i simbola. Kao primjer može da posluži
definicija koju su zajednički stvorili Kreber i Parsons. Oni definišu kulturu kao ,,prenesene
i stvorene sadržaje i obrasce vrijednosti i drugih simboličkih sistema, koji formiraju
ljudsko ponašanje i, takođe, proizvode kao rezultate ponašanja2".
U najširem smislu, kultura predstavlja čovjekovo oblikovanje spoljašnje okoline,
traganje za indetitetom pojedinaca i društvenih grupa. Ona je činilac razvoja ljudskih
potreba, obuhvata sve procese i tvorevine koje osmišljavaju sjelokupan život ljudi. Pored
ovakvog određenja, Dragan Koković ističe još da ,, kultura obuhvata procese i interakcije
koje humanizuju ljudski život i obogaćuju ljudsku prirodu.“3
Jednu od veoma iscrpnih definicija kulture dao je Miloš Ilić4, koji kulturu definiše
kao „ skup svih onih procesa, promena i tvorevina koje su nastale kao posledica
materijalne i duhovne intervencije ljudskog društva (u prirodi, društvu i mišljenju). A
osnovni smisao kulture sastoji se u tome da olakša održanje, produženje i napredak
ljudskog društva.“
Profesor Ratko R. Božović u svom definisanju kulture daje potrebama centralno
mjesto. Kulturu definiše kao ,, sve ono (materijalno i duhovno) što je ljudski rod
(pojedinac i grupa) svojom povjesnom praksom stvarao u određenim društveno-istorijskim
okolnostima, što je davalo i dalje daje vrijednosti (posebno vrijednosti-ciljeve) koje
interiorizovane čine smislenijom ljudsku egzistenciju, a sve u cilju svestranijeg
2 A.L.Kroeber, T.Parsons, The Concepts of Culture and of Social Systems, str. 5833 D. Koković, Pukotine kulture, Prosveta, Beograd, 1997. str.25.4 M.Ilić, Socilogija kulture i umetnost, 1974
3
Kultura i društvo
zadovoljavanja i uvijek novog razvijanja istinskih ljudskih potreba (kulture potreba), kako
čovjeka pojedinačno tako zajedničkih i mođusobnih potreba ljudi“.5
Jasno je da se svi kulturni fenomeni odnose na čovjeka kao učesnika u društvenim
odnosima i svi su, u određenom stepenu, zajednički grupama, kategorijama ili društvenim
zajednicama. Međutim, u sklopu jednog društva i jedne kulture mogu se javiti reakcije na
uniformnost i cjelovitost dominantnog kulturnog izraza i želje da se uspostavi poseban
sistem vrijednosti. Tako u okviru jedne kulture nastaju potkulture.
1.2. Potkultura ( supkultura) i kontrakultura
Potkultura predstavlja skup alternativnih vrijednosti, pravila i načina ponašanja,
koji se nalaze unitar jedne kulture, ali se ne moraju nužno suprostavljati opštem sistemu.
Potkultura nije izolovana u odnosu na univerzalnu, vladajuću kulturu, već je prije kultura u
kulturi.
Dragan Koković u svojoj knjizi Pukotine kulture6 daje veoma iscrpno obajšnjenje
potkulture, gdje ona predstavlja ,,skup vrijednosti, pravila i normi ponašanja koje članovi
neke grupe usvajaju, preferiraju, poštuju, naglašavaju i podstiču njihov daljni razvitak“.
Koković navodi da se svaka potkultura odlikuje posebnim stilom i stavovima i predstavlja
grupu koja je nosilac takve orjentacije (npr: maldi, stari, umjetnici, sportisti).
Kako se kultura dijeli na raznovrsne djelatnosti sa posebnom svrhom, tako se
potkultura ne mora suprostavljati globalnom sistemu, već se organizuje oko odredjenih
društveno prihvatljivih vrijednosti, ali im se na nivou potkulture pridaje veći značaj.
Žil Lipovecki u dijelu Doba praznine7 ističe da potkulture podrazumijevaju
ozakonjenje ,,svih načina života, osvajanje ličnog identiteta, prava da se bude apsolutno
svoj, glad za ličnošću do narcisoidnosti“. Možemo zaključiti da su za potkulturu
5 Božović, R. R. Kultura potreba. Beograd: Naučna knjiga, 1991. str.486 D. Koković, Pukotine kulture, Prosveta, Beograd, 1997. Str 34.7 Ž. Lipovecki, Doba praznine, Književna zajednica, Novi Sad 1987.str 95
4
Kultura i društvo
karakteristične one vrijednosti koje nijesu institucionalizovane. Za nju kultura predstavlja
intezivni sistem komunikacije, mogućnost da svako razmišlja i bira, da se odluči i vrši
selekciju, da učestvuje u životu društva, da stvara kulturu po mjeri sopstvene motivacije.
Dik Hebdič daje svoj pečat tumačenju kako kulture tako i potkulture. On smatra da
,, iskustvo izraženo kroz šifre u potkulturama se uobličava na raznim mestima: na radu,
kod kuće, u školi itd.“8 Spektakularna potkultura praćena je ,,talasom histerije“ u svim
oblicima medija. Upravo sredstva medija igraju važnu ulogu u našem definisanju vlastitog
iskustva.
Pripadnici odredjene potkulture ostvaruju indetitet različit od indetiteta koji im se
nameće, koji je propisan kao prihvatljiv. Ponekad dolaze u oštriji sukob sa bitnim
vrijednostima i propisima vladajuče kulture. Upravo iz želje da se namene sopstveni
sisitem vrijednosti i uvjerenja, iz određene potkulture nastaju kontrakulture. Dakle,
specifičnost kontrakuture je u njenoj namjeri da bude alternativa postojećoj, vladajućoj
kulturi, da joj se suprotstavi.
Pripadnike kontrakulture brine osiromašenje čovjekovog života, medjutim ove
grupe su suviše male da bi se uspješno borile protiv velikih i moćnih organizacija, koje
često ovakve pokrete koriste u vlastite svrhe.
8 D. Hebdič, Podkultura: značenje stila, Pečat, Beograd, 1980. str.87.
5
Kultura i društvo
1.3. Kultura i civilizacija
Kada govorimo o odnosu kulture i civilizacije, u teoriju ima veliki broj
nesporazuma. Jedni smatraju da je pojam civilizacije potpuno različit od pojma kulura,
drugi ga izjednačavaju sa posmom kulture, dok pod civilizacijom podrazumijevaju
određene zaokruženje društvene i kulturne epohe.
Emil Benvenist9, ugledni francuski lingvista, tragao je za ,,pravom“ upotrebom
riječi civilizacija (civilisation), odnosno za društvenim objašnjenjem ovog pojma. Smarao
je da je ovaj pojam počeo da se upotrebljava 1757.godine a da se odnosio na prvobitni
kolektivni proces kojim se čovječanstvo izvodi iz varvarstva. Dakle, civilizacija bi bila
neposrednija posledica vremena (ekonomsko-tehnološkog konteksta), odnosno pojam
civilizacija se izvodi iz jednog društvenog stanja, dok je pojam kultura u svom
metaforičkom smislu usresređena na proces, na ,,kulturu duha“.
Neki autori (kao što su R. Vilijams i I. Tejlor) smatraju da su pojmovi kultura i
civilizacija termini jednog istog pojma, odnosno jedne oblasti na koju se taj pojam odnosi.
Međutim, ovakvo izjednačavanje pojmova kritikuje Alfred Veber10 koji kulturu povezuje
sa vrijednostima i značenjima, dok civilizaciji pripisuje oblast materijalne organizacije i
proizvodnje. Smatrao je da je civilizacija proizvod tehnologije i nauke. Ovakvom
mišljenju se pridružuju Mek Ajver, Horkhajmer, Teodor Adorno, Miladin Životić ali i
Herbert Markuze, koji je još isključiviju od Vebera.
Markuze11 smatra da se kultura odnosi na višu dimenziju čovjekove autonomije i
čovjekovog ostvarenja, dok civilizacija pripada carstvu nužnosti, društveno potrebnog rada
i obaveznog ponašanja. Ističe da civilizacija potčinjava čovjeka, jer čovjek, pod uticajima
spoljašnjih uslova i nametnutih potreba, na može da stvara sam. Samim tim, tvrdi
Markuze, društvo koje se zasniva na tehnološkoj racionalnosti je u potpunosti
iracionalno, ,,njegova produktivnost je destruktivna za slobodan razvoj ljudskih potreba i
sposobnosti“. Dakle, Markuze oštro kritikuje tehnologiju, kao oblik represivne ideologije.
9 E. Benvenist, Problemi opšte lingvistike, Nolit, Beograd, 1975.god, str. 255-26310 A. Veber, Kultursoziologije, Nolit, Beograd, str. 284-29411 H. Markuze, Čovjek jedne dimenzije, Veselin Masleša, Sarajevo, 1968.god, str.10
6
Kultura i društvo
Njegovo upoređivanje kulture i civilizacije12, na osnovu njihovih dihotomnih
karakteristika izgleda ovako:
Civilizacija Kultura
materijalni rad duhovni rad
radni dan praznik
rad dokolica
carstvo nužnosti carstvo slobode
priroda duh
operacionalno mišljenje neoperacionalno mišljenje
Civilizacija se ne može samo svesti na oblast tehničkog napretka u osvajanji
spoljašnje prirode, već obuhvata i ljudsku prirodu, odnosni njeno uvještačenje. U
civilizacijskoj trci za profitom čovjek se sve više otuđuje i zaboravlja na mogućnosti koje
mu sloboda pruža. Kultura je ta koja čovjeku nudi humaniju i smisleniju egzistenciju,
pravo ljudsko bivstvovanje, ali ipak to ne znači da naučno-tehnički progres ne donosi i
određene prednosti za čovijeka. Pored materijalnog bogatstva društva tu je i velika
prednost u pogledu ljudskog rada, odnosno oslobađanje od mukotrpnog i iscrpljujućeg
rada. Isto tako se povećava slobodno vrijeme, odnosno vrijeme van institucionalne radne
obaveze. Pa ipak, bez suštinskih promjena čovjeka i društva koje donosi kultura,
civilizacija nije ništa više do ,,ogoljena“ sila iznad čovjeka.
12
7
Kultura i društvo
1.4. Kultura i tradicija
Pojam tradicija vodi porijeklo od latinske riječi traditio, što znači predaja, predanje
i u prenosnom smislu označava sve ono što se prenosi sa generacije na generaciju (u
smislu ostvarenje ljudskog duha). Ipak tradicija se ne smije shvatiti samo kao prošlost, već
je ona prisutna u sadašnjosti a postojaće i u budoćnosti. Tradicija je prisutna u svim
oblastima društvenog života: od materijalne proizvodnje, kulture, političkog života,
umjetničkog stvaralaštva, nauke itd. Ona je istorijski oblik ponašanja ljudi koji je široko
rasprostranjen.
,,Tradicija je sve ono što smo mi izabrali iz prošlosti kao istinsku vrednost:
tradicija je najbolji izbor iz istorije! Ona je sve što je dobro rečeno i urađeno. Tradicija je
ono što je izdržalo promenu na vekovnim iskustvima ljudi i obezbedilo sebi mestou svetu
sadašnjih i budućih pokolenja...“13
Dakle, kada govorimo o tradiciji govorimo o onim vrijednostima koje su
podsticajne za stavralaštvo. Tradicionalna kultura obuhvata i svakodnevni život koji
karakteriše ustaljeni obrazac ponašanja. Potrebno je praviti razliku između tradicije i
tradicionalizma kao jednostrane orjentacije. Tradicionalozam je sklon konzervativizmu i
predstvalja otpor postojećem društvenom razvoju. Kao ideologija, tradicionalizam
najuspješnije djeluje kroz kulturne sadržaje i tako političku poruku čini posredovanijom i
rasprostranjenijom. Ono što jedna epoha ili društvo nasleđuje, odnosno tradicija koju
preuzima, razultat je vrednovanja i uslovljenog izbora.
Pitanje tradicije svodi se na pitanja vrijednovanja kulturnog nasleđa, pa je tako
kriza tradicije ujedno i kriza vrijednovanja. Predaja kulture nije prosto primanje već njeno
prilagođavanje novim uslovima. Treba imati u vidu da u društvu živi tradicija predhodnih
pokoljenja, ali su tu i elementi tradicije koji su značajni za funkcionisanje postojećeg
društva.
Kada govorimi o odnosu kulture i tradicije bitno je pomenuti kulturni identitet, koji
obuhvata proces skulturnog razvoja i sisteme kulturnih vrijednosti. Identitet predstavlja
13 Đ. Šušnjić, Obrazovanje i vaspitanje za dijalog i toleranciju, predgovor za knjigu Dragana Kokovića, Sociologija obrazovanja, M.S. Novi Sad, 1994.god, str.8-9
8
Kultura i društvo
proces samosaznavanja i samopotvrđivanja. Kulturni identitet je svijest o postojanju
određenih kulturnih obilježja koja su karakteristična za datu društvenu grupu. Naravno,
veoma važnu ulogu imaju i personalne karakteristike po kojima se jedna osoba prepoznaje
kao član grupe. Kulturni identitet se formila zahvaljujući socijalnom učenju u okviru
kulturnog nasleđa koje čine jezik, običaji, obazci ponašanja, vrednovanja, i stilovi
življenja.
1.5. Kulturne promjene i kulturni razvoj
Kultura treba da podrazumijeva cjelovitost i integralnu ljudsku praksu. Savremeno
društvo nema homogeni karakter, već predstavlja složenu artikulaciju tri odvojena
područja: tehno-ekonomskog, političkog i kulturnog. Kultura je dio sveobuhvatnog
društvenog razvoja i predstavlja kvalitet života. Ona funkcioniše u obliku neprekidne
razmjene egzistencijalne sredine i svijesti. Kultura se mijenja u skladu sa ostalim
društvenim promjenama. Kulturni razvoj je dio ukupnog razvoja društva. Kultura mora
posjedovati emancipatorska svojstva i preadstavljati trajni proces humanitizacije koji
doprinosi bogastvu ljudske prirode. Kontinuitet u razvoju kulture je proces u kome
nasledje čini djelotvornu podlogu za nova ostvarenja i domete.
Današnja kultura, međutim, ne posjeduje vitalnost, ne uključuje čovjeka u proces
integralnog razvoja. Neophodno je podspješiti kako kulturnu dimenziju razvoja, afirmaciju
kulturnog indetiteta, takoa i jačanje participacije u kulturi, kulturnu saradnju itd. Jedan od
glavnih zadataka kulture je da prenosi kulturne vrijednosti i obrasce ponašanja na mljadje
članove društva. Medjutim postoji kulturno zaostajanje, koje ne može da održi korak sa
tehnološkim promjenama.U nastojanju da se prilagodi novim uslovima, kultura počinje da
se mijenja i modifikuje sa više ili manje uspjeha, pa se može više govoriti o kulturnom
jazu ili raskoraku, nego kulturnom zaostajanju. U procesu promjena i prilagodjavanja
često se dešava dezorjentacija i dezorganizacija koja za posledicu ima promjenu skale
vrijednosti i morala. Odbijanje promjena ili nesposobnost da joj se prilagodimo,strah od
novina i nepoznatog, česti su uzroci koji otežavaju društveni progres. Ljudi se moraju
9
Kultura i društvo
kultivisati za fleksibilnost misli i djelovanja, za sticanje opšteg nivoa kulture, koji će im
omogućiti sposobnost prilagodjavanja promjenljivim ekološkim,ekonomskim i socijalnim
uslovima.
Društvene promjene uvode nove elemente u društvenu strukturu. Ovi procesi
izazivaju drugačije društvene interakcije, drugačije funkcionisanje društvenog sistema.
Radikalne društvene promjene uvijek podrazmijevaju promjenu strukture institucija,
promjenu društvenog karaktera, društvene psihologije i duha društva uopšte.
Ekonomski razvoj i industrijalizacija nastupili su galopirajuće. Često se postavlja
pitanje da li industrijalizacija vodi u napredak i da li ljudi u savremenom
( postindustrijskom) žive srećnije i zadovoljnije? Materijalni napredak podiže nivo prema
kome se orjentišu i artikulišu ljudske potrebe. Sa pojmom savremenog industrijskog
društva, povezuje se pojam modernizacije kao objašnjenje savremenih društvenih
promjena. Modernizacija je novi naziv za stare procese. One podrazumijeva društvene
promjene u kojima manje razvijene države prihvataju opšte trendove razvijenih zemalja.
Jedna od imanentnih karakteristika savremenog društva je nastanak masovnog
društva. Ono predstavlja širenje odredjenog načina života koji raskida sa tradicionalnim
odnosom čovjeka sa čovjekom kao i čovjeka sa prirodom. Javlja se sa nastankom
društvenih djelatnosti širokog obima, masovnom industrijskom proizvodnjom i
potrošnjom, masovnom urbanizacijom. Ovakvi procesi kao posledicu imaju krupne
promjene društvene, političke, ideološke i kulturne organizacije. Masovna kultura stvara
masovnu publiku i masovne medije o kojima ću više govoriti u daljem tekstu.
1.6. Masovna kultura
Osnovnu karakteristiku modernog masovnog društva predstavlja serijska
proizvodnja koja je presudno uticala na vrijednosti kulture. Samim tim, tipizacija,
standardizacija, proizvodnja prema odredjenim klišeima prijete da unište autonomiju
kulture .
10
Kultura i društvo
Masovna kultura se javlja početkom 19.vijeka sa pojavom ,, demografske
eksplozije“. Naglim preseljavanjem stanovništva iz sela u gradove stvara se kultura po
mjeri- asovna kultira, a sa njom kič i šund. Masovna kultura je stvorila nov način
percepcije, obrazac mišljenja, življenja i ponašanja. Ona je preoblikovala ljudske potrebe.
Razvoj masovne kulture omogućila su sredstva masovnih komunikacija, kao
tehnička osnova za njeno širenje (štampa, radio, televizija, internet i sl.). pojava masovnih
medija značila je izvjesnu demokratizaciju kulture u pokušaju da se smanje socijalne i
kulturne razlike među pojedinim društvenim grupama i slojevima. Mediji su širim
društenim slojevima omogućili da koriste određene kulturne sadržaje i omogućili su
kosmopolozaciju određenih društvenih vrijednosti.
Dragan Koković u dijelu Pukotine kulture objedinjuje osnovne karakteristike
masovne kulture, između kojih su14:
- Smanjivanje socijalnih i kulturnih ralika između pojedinih društvenih rupa i
pojedinaca, ka ujednačavanju različitih kulturnih nivoa;
- Masovna publika, odnosno masovni potrošači;
- Težnja ka sve većem stepenu internacionalizacije i kosmopolitskog karaktera
kulturnih vrijednosti;
- Pojačana komercijalizacija kulturnih vrijednosti i tvorevina;
- Sve izrazitiji reproduktivni karakter i sve manji produktivni karakter kulture
masovnog društva.
Ovaj teoretičar sociologije kulture ističe da revolucija koja se dogodila u sferi
masovnih komunikacija u uslovima kapitalostičke civilizacije, podrazumijeva istovremeno
i kreiranje jednog novog načina života u koji prodiru komercijalni interesi i profit. Samim
tim povećava se i komercijalizacija kulturnih vrijednosti i tvorevina. Koković naglašava
da je pd poćetka polje masovne kulture podvrgnito centralizaciji i kontroli, samim tim što
je zasnovana na tehnologiji. Kultura se tako okreće grupi a ne pojedincu i stvara umjesto ,,
kulture za svakog“ ,,kulturu za sve“. Svojim sadržajima masovna kultura propagira
osrednjost, a orijentiše se na masovni auditirijum kao potrošače.
14 D. Koković, Pukotine kulture, Prosveta, Beograd, str.338-355
11
Kultura i društvo
Antonjina Kloskovska15 smatra da pojam masovne kulture u osnovi ,,treba da bude
neutralan, dovoljno širok da obuhvati pojave koje se danas javljaju u pojedinim
društvenim sistemima i etničkim tradicijama, i ipak toliko selektivan da omogući
izdvajanje kompleksa kulturnih pojava sagledivog i jedinstvenog u formalnom pogledu“.
Kloskovska objašnjava pojam masovne kulture kao pojavu savremenog preošenja
identičnih sadržaja koji teku od malobrojnih izvora ka velikim masama primalaca, imajuči
u vidu jednoobrazne forme zabavne i zabavljačke djelatnosti velike mase ljudi.
Jedna od najvećih slabosti masovne kulture jete to što otežava stvaranje novih
kulturnih dijela, guši kreativnu mogučnost u čovjeku.
Suprotno od narodne kulture, čije je stvaralaštvo uglavnom anonimni i masovno,
koja je nastala spontano kao izraz određenih potreba, masovna kultura stvara konzumente
koji kulturu troše kao svako drugo potrošno dobro. Narodna kultura i drugi obili narodnog
stavralaštva ne priradaju masovnoj kulturi, jer se u tom stvaralaštvu ispoljavaju
neponovljive autentične vrijednosti. Ona je dokument jednog vremena i izraz njegovog
duha.
Prava kultura (samim tim i narodna), kako naglašava Životić16, jeste produktuvna,
masovna je reproduktivna, autentična kultura je lično stvaralaštvo, masovna je bezlično
stvaralaštvo, stereotip. Masovna kultura reprodukuje stvarnost ne humanizujući je, dok je
autentična kultura je uvijek stvaranje vrijednosti koje zahtijevaju izmjenu svijeta.
Masovnu kulturu stvara profesionalizovani tim, dok pravu kulturu stvara neponovljiva
ličnost.
Masovna kultura ne traži kritiku, u najboljem slučaju traži uživljavanje. Ona ne
razvija ljudske potencijale, ne zadovoljava fundimentalne potrebe. Njeni proizvodi rijetno
ostaju trajne tekovine kulture.
1.7. Medijska kultura15 A. Kloskovska, Masovna kultura, Matica srpska, Novi Sad, 1985.godina, str.102.16 M. Životić, Socijalizam i masovna kultura, Zagreb, 1965.godina, str.365-366
12
Kultura i društvo
Medijska kultura dominira mnogim vidovima društvenog života i od velikog je
značaja za razumijevanje kulture 20.vijeka. ona je srž mnogih kako socioloških tako i
psiholoških pitanja.
Kada govorimo o medijskoj kulturu onda ne mislimo samo na onu kulturu koju
prenose novi masovni mediji ili sredstva masovne komunikacije. Medijska kultura sa
vezuje za masovne medije u najširem smislu: od televizije, interneta, radija, štampe, filma,
fotografije, pa sve do odjeće, novca, igara, telefona, oružja i sl. Svi ovi elementi mogu
probuditi ljudska čula. Mediji utiču na opštu kulturu, i dalje, kultura je ta koja uobličava
medije.
U timačenju medijske kulture, Daglas Kelner17 polazi od kritike teorije
društva da bi osvijetlio socijalni, ekonomski i politički kontekst dramatične stvarnosti, kao
preduslov sveprisustva medijske kulture, indetifikovanju sa vladajućom ideologijom i
kako dolazi do uklapanja u postojeći sistem vrijednosti.
S pojavom medijske kulture različiti sadržaji, forme, stilovi i obrazci ponašanja
učestvuju u stvaranju sadržaja svakodnevnog života, dominiraju našim slobodnim
vremenom, oblikuju politička gledišta i društveno ponašanje, čak i sopstveni indetitet
čovjeka. Na osnovu sadržaja koje nam pruža medijska kultura, mnogi ljudi formiraju svoja
shvatanja o klasi, etičkoj pripadnosti, rasi, nacionalnosti, seksualnosti... Ona definiše šta se
smatra lošim ili dobrim, pozitivnim ili negativnim, moralnim ili zlim.
Medijska kultura zasniva se na predstavama i često koristi sliku i zvuk, šarenilo i
mnoštvo različitosti. Različiti mediji daju prioritet zvuku i slici, usmjeravajući svoje
djelovanje na širok spektar doživljaja, osjećaja i ideja. Medijska kultura je prvenstveno
industrijska kultura, koja se zasniva na modelu masovne proizvodnje i namijenjena je
širokom auditorijumu. Ona je oblik komercijalne kulture, a njeni proizvodi su robni artikli,
koji treba da ostvare profit. Komercijalna reklama i novčana filozofija, sve podredjuje
kupovini.
Pojedinci provode ogromno vrijeme slušajući radio, gledajući televiziju, odlazeći u
bioskope, slušajući muziku, čitajući časopise. Na taj način, medijska kultura dominira
17 D. Kelner, Medijska kultura, Clio, Beograd, 2004.
13
Kultura i društvo
svakodnevnim životom, prestavljajući jedinstvenu scenu i veoma je privlaćan prostor ka
kome usmjerava svoju pažnju i aktivnost, a koji po mišljenju mnogih, podriva ljudski
potencijal i kreativnost. Medijska kultura je ukinula granice izmedju kulture i tehnike,
izmedju humanističke tradicije i sredstava masovne komunikacije, izmedju elitne i
masovne kulture. Pojedinac se sve više posmatra kao objekat nego subjekat. Češće je
primalac nego aktivni učesnik koji može da ima kritički odnos prema informaciji.
Primaoci se smatraju masom, a ne publikom. Otuda se govori o manipulativnoj svemoći
masovnih medija. Čovjek gubi svoju individualnost u masi koja je heterogena, anonimna,
usamljena, neorganizovana.
1.8. Umjetnost
U nauci i filosofiji se potvrđuje čovjekova racionalna sposobnost da pomoću
pojmova, ideja, misaonih cjelina, hipoteza tumači i saznaje svijet. Međutim, u umjetnosti
dolazi do izražaja čovjekova mašta, sposobnost posebnog povezivanja stvari i pojava,
izmišljanje novih slika i oblika koji bude čula, uživanja i osjećanja.
Korijen ovog pojma nalazimo u starom latinskom jeziku, gdje se njim označavala
vještina ili zanat, ali ga pronalazimo i u protoindoevropskom jeziku sa značenjem
sređivanje, ukrašavanje. U tom smislu, umjetnost je sve što je pretrpjelo proces namjernog
sređivanja. Iako je umjetnost, odnosno umjetnička dijela stara koliko samo čovječanstvo,
ipak riječ ,,umjetnost“ dobija na značaju od 1750.godine, gdje se u Britanskoj
enciklopediji definiše kao ,,korišćenje veštine i imaginacije u stvaranju estetskih objekata,
okruženja ili iskustava koja se mogu podeliti s drugima“18.
Iako je kroz istoriju umjetnost bila prožeta nekim političkim, ideološkim i
religijskim idejama, postajući tako sredstvo polotičke propagande, ipak ono što čini
umjetnost jeste njeno osobeno čulno biće i njena naročita fungcija: da ushićenjem uzdiže
duh i dušu čovjeka, da pruža specifično čulno zadovoljstvo, prefinjeno uživanje. Za
18 http://sh.wikipedia.org/wiki/Umetnost
14
Kultura i društvo
razliku od svih drugih kulturnih formi, samo su u umjetničkom dijelu prožeti svi segmenti
čovjekove ličnosti: od njegovog osobenog temperamenta do shvatanja njegovog vremena i
kulture.
Jedan umjetnik će biti ,,veliki“ i njegovo dijelo će dostići ,,svjetsku slavu i
vrijednost“ samo u koliko se ispune sledeća 3 uslova:
-lični;
-kolektivno-društveno-istorijski i
–nadlični talenat koji svaki umjetnik nosi u sebi.
Estetika i filosofija umjetnosti upućuju na ovaj treći uslov, psihologija umjetnosti
na prvi uslov, dok se sociologija umjetnosti bavi uslovom nastanka jednog dijela.
Sociologija umjetnosti tumači umjetnost kao simbol ,,duha vremena“, odnosno kao izraz
jedne kulture. Nju zanimaju različiti pravci u umjetnosti (od klasične,preko naturalističke i
realističke, do baroka, simbolističke umjetnosti i sl.), pitanje avangardne, moderne i
postmoderne umjetnosti upravo jer ovakvih stilova nije postojalo u prošlosti, već ih
donose različiti uslovi, vrijednosti i društvene okolnosti.
Umjetnost 20.vijela zaobilazi tradiciju vođena stvaranjem različitih modernih
umjetnosti, odnosno avangardi. Pojam avangarda dolazi od francuske sintagme -
avantguarde, avant što znači ispred, vanguard što znači straža, znači predstraža,
predhodnica. To je uobičajeni izraz iz umjetnosti i politike, za sve inovativne,
eksperimentalne pokrete koji idu ispred svog vremena. Ona je nastavak modernističkih
pokreta sa početka 20. vijeka i traje do danas.
Koncept avangarde se odnosi isključivo na marginalne umjetnike, pisce,
skladatelje i mislioce čija djela nisu samo u opreci prema komercijalnim vrijednostima
društvene matice ( mainstream), nego su često nalaze na prevratničkim društvenom i
političkom rubu društva. Osnovni stavovi avangarde su napad na estetiku lijepog i
zalaganje za estetiku ružnog, odnosno, protivila se stavu da je umjetnost isključivo izraz
ljepote i lijepog. Zadatak koji je avangarda preuzela jeste mijenjanje života i borba za
aktivan, kritički stav prema svijetu.
1.9. K i č
15
Kultura i društvo
Sociologija kulture i umjetnosti je posebnu pažnju poklonila fenomenu kiča.
Termin „kič“ (Kitsch), nastao je u Minhenu oko 1870. i najprije je bio fiksiran za prodaju
umjetničkih slika koje su „na brzinu napravljene". Najveći broj autora smatra da je kič
jedna od bitnih pratećih pojava „masovne kulture", a jedan broj socologa vjeruje da se
masovna kultura može izjednačiti sa vulgarnom kulturom, ili kulturom najnižeg nivoa.
Ipak pojam masovne kulture je širi od pojma kiča. Prije svega, kič se neposredno dovodi u
vezu sa umjetnošću, u toliko što sam pojam kiča predstavlja snižavanje vrijednosti
umjetnosti. Suprotno tome, masovna kultura je snižavanje vrijednosti, ali i svih oblika
kulture, umjetnosti, nauke, filozofije, morala i religije. Neke od najčešćih definicija kiča
su:
- Kič je rasprodaja ideala po sniženim cenama;
- Kič, to je loša roba;
- Kič je slabost umjetnika, estetska stranputica;
- Kič je laž koja želi da se dopadne;
- Kič se, ustvari, ne može pojaviti niti napredovati ako ne postoji kič-čovek;
- Kič je zasnovan na potrošačkoj civilizaciji koja proizvodi da bi trošila i troši da
bi proizvodila.
Kič je tvorevina koja podsjeća na umjetnost, a to znači da je kao i umjetnost
dostupna čulima. Kič se od umjetnosti razlikuje po tome što je estetska stranputica,
surogat (surogatum – roba koja zamenjuje neku drugu, ali je po kvalitetu ispod prvobitne)
umjetnosti, loše izvedena umetnička zamisao. Zbog toga su tvorevine kiča falsifikati
originala. Međutim, kič-tvorevine stvaraju ljudi koji nisu lišeni estetskog iskustva.
Proizvodžaći kiča su najčešće sami umjetnici koji su spremni da stvore „lošu robu".
Lažnost kiča je u tome što pobuđuje samo prividna i površna osjećanja čovjeka. Kič
izaziva u čovjeku samo trenutan smijeh, zadovoljstvo ili tugu i suze.
Abraham Mol je prepoznao kič kao ,,umjetnost sreće” u svom vidovima savremene
civilizacije, koju prate ideološka hegemonija, unificirajući industrijalizam i obezličeno
tržište. Mol u svojoj studiji Kić-umjetnost sreće dolazi do gotovo konstantnih svojstava
(principa) kiča. Na prvom mjestu to je princip neadekvatnosti, koji se odnosi na
odstupanje kič-proizvodnje u odnosu na normalan cilj; Princip akumulacije koji se odnosi
16
Kultura i društvo
na njegovo neumjerno nagomilavanje; Princip sinestezijske percepcije koji pokazuje kako
kič, u koliko je njegov izvor dobro ,,upakovan”, različitim efektima atakuje na više čula;
Princip osrednjosti; Princip konfora koji se vezuje za lagodnost površnog obrazca
življenja, za život u kojem je važnije ,,aktivno” živjeti nego se pitati o smislu postojanja;
Abraham dalje ističe psihološke načine čovijekovog odnosa prema kiču koji su uglavnom
asketski, hedonistički, agresivni, nabavljački, nadrealistički i u sklopa toga mogu se
prepoznati mreže u kojima se love čovjekove želje i njegove mutne ambicije.
U studiju Život u ružičastom Zoran Glušćević19 dokazuje da se dopadljivost kiča
ostvaruje kvaziestetskim vrijednostima kao lažna umjetnost i kao lažna forma. On
pokazuje da je u kiču prisutna ,,laž koja obmanjuje dopadljivošću” . Zbog toga što postoji
senzibilitet za kič, tvorac kiča lovi duhom siromašne emocije. Kič je, kako piše Glušćević,
manipulacija vrijednostima estetski dopadljivog na relaciji između subjekta i objekta. On
naglašava karakter privida, koji se završava u samoobmani i nekritičnosti.
Nikola Božilović u svom dijelu Kič, u izdanju niškog ,,Zografa”, posebno razmatra
kič-društvo i njegov uticaj na transformaciju pseudovrijednosti. U kič-društvu i lažnom
životu kič-čovjek ne može da odoli kiču, jer ga je opio i uzeo pod svoje. Ovdje, svakako,
nije riječ o odbrani kiča, već o njegovom razumijevanju kao dijelu cjelovitog načina života
ljudi i osrednjeg tipa kulture u savremenoj civilizaciji. Teškoće vrdnovanja kiča nastaju i
zbog same prirode čovjeka kao vrednosnog subjekta, kao onoga koji vrednije šta jesu, a
šta nijesu vrijednosti.
Svi istarživači kiča pokazuju da tamo gdje potrebe za prestižem dobijaju
prenaglašen značaj, osječa se stalno nastojanje da se posjeduju one ,,vrijednosti” kooje su
pod okriljem zakona tržišta. Uz nevolje siromašnog društva, i u našoj sredini, svjedoci
smo takmičenja u neumjerenosti i u vještačkom sjaju. Tako se kupuju knjige ,,na metar”
zbog praznog regala, a ne zbog čitanja.
II Teorijsko definisanje predmeta istraživanja19 Vidjeti: Z.Glišćević, Život u ružičastom, Prosveta, Beograd
17
Kultura i društvo
Već smo pomenuli da je kultura sklop različitid vrijednosti, uvjerenja i pravila
ponašanja koje pojedinac stiče životom u zajednici. Samim tim se kultura i društvo ne
mogu odvojeno posmatrati. Mladi, kao jedan od najinteresantnijih segmenata drušva, su ti
koji uče postojeću kulturu svog društva, ali je u isto vrijeme mijenjaju i prilagođavaju
svojim potrebama. Svaka generacija ostavlja svoj pečat na već postojećoj kulturi.
Kultura mladih je prepoznata kao posebna oblast, koja se razlikuje od kulturnog
konteksta šire zajednice, a ipak je njen sastavni dio. Predmet ovog rada jeste odnos mladih
i kulture, sagledan prvenstveno sa stanovišta sociologije kulture i umjetnosti. Ovim
istraživanjem želim da utvrdim da li u opštini Nikšić ima dovoljno kulturno-umjetnićkih
sadržaja koji su adekvatni mlađoj populaciji. Isto tako, zanimljivo je pitanje da li su mladi
(ne)dovoljno uključeni u kulturne sadržaje i stvaranje kulture u njihovom gradu. Kao jedan
od osnovnih problema prepoznaje se nedovoljna informisanost mladih i njihov pristup i
edukacija u oblasti kulture. Iako ne postoje posebne institucije koje bi se bavile
specifičnom kulturom mladih, kao ni finanstski fondovi za podršku ove oblasti, međutim,
mladi raspolažu slobodnim vremenom koje koriste na neorganizovan način.
III Cilj i metod istraživanja
18
Kultura i društvo
3.1. Cilj istraživanja
Cilj ovog istraživanja jeste cjelovito sagledati i utvrditi potrebe vezane za kulturu
mladih u opštini Nikšić.
Kao sprecifični ciljevi definisani su sledeći:
- Utvrditi kako mladi razumiju kulturu;
- Utvrditi koje su kulturne potrebe mladih i na koji način se one mogu
zadivoljiti;
- Utvrditi da li različite grupe mladih imaju podjednak pristup kulturnim
sadržajima;
- Identifikovati barijere na koje mladi nailaze pri zadovoljavanju svojih kulturnih
potreba i kako se one mogu ukloniti;
3.2. Metodologija istraživanja
Metode koje se koriste u nauci imaju istraživački karakter. Pomoću njih se dolazi
do određenog saznanja, koje se primjenjuje i provjerava u praksi, kako bi dobijeni rezultati
bili validni. Dosadašnje stečeno znanje iz oblasti empirijskih i teorijskih oblasti bilo je od
velike koristi prilikom pisanja ovog rada.
Kao svako istraživanje, i ovo započinje analizom, kako prikupljene literature, tako
i cjelokupne društvene stavrnosti. Analiza sadržaja (knjiga, veb stranica, slika, zakona,
novinskih članaka…) je prisutna u svim fazama istaživanja, od formulisanja samog
problema, pa do završne faze.
Samo isrtaživanje je bazirano na empirijskom kvantativnom istraživanju koje je
sprovedeno na teritoriji opštine Nikšic. U prilogu možete pogledati primer ankete koja je
korišćena u toku istraživanja.
Ciljna grupa su mladi između 15 i 18 godina straosti. Istraživanje je sprovedeno na
slučajnom uzorku od 50 ispitanika. Odgovorima na 15 metodološki urednih pitanja dobili
smo i kvalitativnu stranu istraživanja.
19
Kultura i društvo
IV Rezulati istraživanja
20
Kultura i društvo
4.1. Demografski podaci
Sprovedeno je kvalitativno istraživanje preko pojedinačnih anketa. Anketirano je
50 ispitanika sa teritorije opštine Nikšić. Najveći broj ispitanika (75%) je imao 16 godina,
18,8% posto je imalo 18 godina, dok je sveda 6.2% ispitanika imalo 17 godina.
Razvrstavanje po polu nije bilo potrebno za konkretno istraživanje.
4.2. Mladi i slobodno vrijeme
Ispitivanje slobodnog vremena mladih je od velikog značaja. Slobodno vrijeme
ima tri osnovne fungcije: odmor (rekreacija), zabava i razonoda, i razvoj ličnosti. Kroz
slobodno vrijeme odvija se značajan dio socijalizacije mladih- dio koji ih približava njima
samima ali i društvu u kome žive.
Način provođenja slobodnog vremena je jedna od određujućih karakteristika stila
života mladih, a kada su srednjoškolci u pitanju, upravo u tim sekvencama dana mladi
dobijaju Slobodan prostor za lični (i grupni) izbor.
Analizom popunjenih anketa dolazimo do sledećih podataka kada je u pitanju
način ispunjavanja slobodnog vremena mladih (tabela1.)
Tabela1.
Kako ispunjavate slobodno vrijeme
%
Televizija 14.6Inetrnet 16.7Druženje sa prijateljima 25.0U krugu porodice 8.36
Igrice na kompjuteru 2.1Čitanje knjiga 0Kladionica 0Šetnja van grada 4.16Sport 6.26
Iz tabele jasno možemo vidjeti da mladi svoje slobodno vrijeme najčešće provode
družeći se sa prijateljima (25%). Nakon toga, omiljena aktivnost im je pretraživanje po
21
Kultura i društvo
internetu (16.7%) i gledanje televizije (14.6%). Tek nakon toga oni provode vrijeme u
krugu porodice, bave se sportom ili setaju.
Veoma je zanimljivo i to da se niko od njih nje opredijelio za četvrti odgovor,
čitanje knjiga, što ipak ne znači da to ne čine, istina veoma rijetko. Istraživanje pokazuje
da mladi veoma rijetko čitaju knjige (68.8%) dok njih 18.8% nikako ne čita. Svakodnevno
ili dva puta sedmično čita svega 6.3% ispitanika, što je zaista zabrinjavajuće mali
procenat.
4.3. Šta za mlade predstavlja kultura?
Kao što smo kroz teorijski dio ovog rada mogli zaključiti, ne postoji jedna
opštešrihvaćena definicija kulture. Ipak, za naše istraživanje je veoma bitan doživljaj
mladih kada je u pitanju ovaj pojam.
Tabela 2.
Šta je za Vas kultura %
Dio svakodnevnog zivota 50.0Samo za elite 0Odlazak u pozoriste, bioskop...
31.3
Briga o životnoj sredini... 12.5Nesto drugo 6.3
Iz tabele 2. možemo uočiti da mladi najčešće smatraju da je kultura dio
svakodnevnog života (50% ispitanih). 31.3% pod ovim pojmom podrazumijeva odlazak u
pozorište i bioskop, dok 12,5% smatra da kultura predstavlja brigu o životnoj sredini,
odnosno, shvataju je u njenom najširem smislu. Veoma je dobro što niko od ispitanika ne
posmatra elitistički kulturu, odnosno , ne smatra da je kultura privilegija manjine. Ovi
podaci nam ulivaju optimizam kada je u pitanju integrisanost i razvoj same kulture u
našem gradu.
4.4 Mladi i kulturna dešavanja u opštini Nikšić
Tabela 3.
22
Kultura i društvo
Posjeta kulturnim dešavanjima
%
Redovno 6.3Samo određene 18.8Veoma rijetko 43.8Ne pratim 31.3
Mladi ne prate mnogo kulturna dešavanja: 43.3% veoma rijetko, dok 31.3% nikako
ne prati kulturna dešavanja u svom gradu. Samo određene kulturne događaje prati 18.8%
mladih. Ipak nam nadu daje 6.3% mladih koji redovno prate kulturna dešavanja.
Sa obzirom da većina ispitanika doživljava kulturu kao dio svakodnevnog života, a
ponovo većina istih ne posjećuje kulturna dešavanja, možemo zaključiti da se pojam
kulture najčešće miješa sa pojmom slobodnog vremena i da je ono upravo presudno kada
je konzumiranje kulture u pitanju. Neobaviještenost, nezainteresovanost i život u trendu
(živjeti kako grupa vršnjaka živi) su osnovni krivci za slabu posjećenost kulturnih
događaja.
Najveći dio ispitanika, 56.3%, bi željelo da učestvuje u stvaranju kulturnih
sadržaja, ali ne zna na koji način to može ostvariti (tabela4.). Nasuprot njima, 37.5%
mladih uopšte ne želi da učestvuje u istom. Ovaj podatak nam govori da nije samo
neinformisanost presudna, već da su u pitanju neku drugi, teži socijalni poremećaju kod
mladih ljudi.
Onaj mali broj njih koji učestvuju u stvaranju kulturnih sadržaja (6.3%) najčešće se
uključuje preko nevladinih organizacija i tako daje svoj doprinos kulturi Nikšića.
Tabela 4.
Učestvovanje u stvaranju kulture
%
Da 6.3Pokušavam, ali postoje teškoće
0.0
Želim, ali ne znam kako 56.3Ne želim 37.5
Kroz istraživanje smo željeli da utvrdimo da li svi mladi ljudi imaju istu
mogućnost uključivnja u kulturne tokove. Da je ta mogućnost ista za sve odgovorilo je
87.5% ispitanika. Ovaj podatak govori dosta o tom da mladi kulturu ne smatraju
23
Kultura i društvo
elitističkom, odnosno da nije vezana samo za ekonomsku mogućnost. Ovo je, takođe,
dobar pokazatelj i kada je proces inkluzije osoba sa invaliditetom u pitanju, jer ih mladi ne
vide na kulturnoj margini, već kao ravnoprane.
Iako je prema ispitanicima kultura dio svakodnevnog života, ipak se na nju ne bi
mogli osloniti kada je zarada u pitanju. Niko od ispitanika nije dao odgovor da je moguće
zaraditi radom u oblasti kulure. Odgovarajući na ovo pitanje mladi su pokazali pesimizam.
Polovina ispitanika smatra da je to moguće, ali ne i u našoj zemlji, dok 43.8% ne
prepoznaje način na koji bi se moglo zaraditi ovim putem. Sa obzirom da živimo u
vremenu kada ekonomska kriza nikog ne ostavlja ravnodušni, smatram da ovaj podatak i
te kako utiče na to što su mladi izuzetno pasivni kada je u pitanju uključivanje u kulturne
tokove.
Ipak, cjelokupna kultura u opštini Nikšić nije na zavidnom nivou u očima mladih.
Iz tabele 5. vidimo da 56.1% njih smatra da je kultura u Nikšiću na lošem nivou, 18.8%
smatra da je doba, a 12.5% da je veoma dobra.
Mladi u Nikšiću najveći problema u oblasti kulture vide u lošoj organizaciji i
uopšte želji građana da se angažuju. Naravno, ako se prisjetimo da je većina istih
ispitanika izjavila da ne želi da učestvuje u stvaranju kulture, onda je ovaj odgovor krajnje
paradoksalan. Oni vide problema, razumiju uzroke, ali ne žele da se angažuju ili pak
nemaju dobar motiv.
Tabela 5.
Kao najuspješnija kulturna dešavanja mladi vide muzičke koncerte, što je i
razumljivo sa obzirom na uzrast ispitanika. Ovo pitanje je bilo otvorenog tipa, pa su
ispitanici bili veoma skromni u odgovorima, međutim, najviše njih se izjasnilo da je ,,Lake
fest” jedna od najuspješnijih kulturnih manifestacija u Nikšiću.
24
Kultura tvog grada %
Odlična 6.3Veoma dobra 12.5Dobra 18.8Losa 56.1Veoma losa 6.3
Kultura i društvo
Ispitanike smo pitali kako se kultura ponuda Nikšića može poboljšati, a sa obzirom
da su mladi najviše zainteresovani za muziku i muzička dešavanja, oni najčešće predlažu
što više koncerata. Međutim, veliki broj njih je predložio otvaranje bioskopa i pozorišta,
koji i te kako nedostaju našem gradu.
Ispitanici su imali mogućnost da odaberu jedan os ponuđenih 6 odgovora na
pitanje šta to, ipak, najviše nedostaje Nikšiću (tabela 6.). 43.8% njih se izjasnilo da
Nikšiću najviše nedostaje bioskopska sala. Nakon bioskopa, 25% smatra da je to bazen, a
18.8% pozorište.
Tabela 6.
Kao što smo već zaključili, ispitanici se najčešće žale da je u njihovom gradu loša
kulturna ponuda. Međutim 25% njih veoma rijetko posjećuje kulturna dešavanja u
regionu, odnosno van njihovog grada. Svega 12.5% njih često ide na kulturne
manifestacije izvan Nikšića. Zaključijemo da i kada se kulturna ponuda poveća, potreba za
istom ostaje nepromijenjena.
.
Kao što znamo, Nikšić jegrad bogate kulturno-istorijske baštine. Od institucija koje
se bave kulturom našeg grada veona je bitno pomenuti JU ,,Centar za kulturu”, u okviru
kojeg postoje Zavičajni muzej, Umjetnička galerija, Narodna biblioteka, Arhiv, zatim JU
„Zahumlje”, koja je osnovana daleke 1898. i danas ostvaruje raznovrstan folklorni
repertoar, JU „Nikšićko pozorište” i JU „Stari grad Anderva”.20 Ova ustanova organizuje
različite manifestacije kao što su Međunarodni festival glumca, Međunarodni festival
kamerne muzike i Međunarodni festival gitare, kao i tradicionalnu
manifestaciju ,,Septembarski dani kulture”.
20 Preuzeto sa zvaničog sajta opštine Nikšić http://www.niksic.me/o_niksicu/kultura/
25
Šta najviše nedostaje %
Bazen 25.0Bioskop 43.8Pozorište 18.8Ljetnja pozornica 6.3Umjetnička radionica 0.0
Nešto drugo 6.3
Kultura i društvo
I pored svih navedenih aktivnosti najveći broj mladih (87,5%) uopšte nije upoznat
sa radom ove javne ustanove, a svega njih 12.5% je djelimično upoznato. Anketom mismo
dobili odgovor da li je problema u nezainteresovanosti mladih ljudi za rad ove ustanove ili
je problema u netransparentnosti i nedovoljnoj angažovanosti iste.
Da mladi nisu pretjerano zainteresovani ne samo za kulturu svog grada, već i za
cjelokupnu kulturu Crne Gore govori podatak da je većina ispitanika bila lijena da
odgovori na pitanje kako bi preyentovali kulturu Crne Gore? Veoma mali broj njih kojji su
dali odgovor na ovo pitanje smatra da bi se Crna Gora mogla predstaviti svojom narodnom
nošnjom, likovnim ostvarenjima i sportistima.
Zaključna razmatranja
Ovo istraživanje je dalo odgovore, ali je otvorilo ogućnost za mnoge diskusije na
različite teme koje bi mogle dalje da se istražuju. Naravno, ovim istraživanjem nije
26
Kultura i društvo
iscrpljeno pitanje utvrđivanja kulturnih potreba mladih u Nikšiću, ali je ipak omogućilo,
prije svega, kvalitativan pogled na ovaj problema i iznijelo na površinu mnoga pitanja.
Kultura mladih je poseban segment kojem treba posvetiti više pažnje. Postojeće
institucije kulture se ne bave na sistematičan način istraživanjem kulturnih potreba mladih,
osmišljavanjem kulturnih sadržaja namijenjenih mladima i podizanjem svijesti mladih o
značaju kulture. Takođe, ne postoji ustanovljen način na koji bi se blagovremeno
prepoznavali mladi umjetnički talenti i usmjeravao njihov dalji razvoj, obrazovanje i
profesionalni put.
Kulturne vrijednosti u Nikšiću su poremećene i to utiče na odrastanje i formiranje
mlade ličnosti. Kultura je suštinska potreba ljudskih bića, ali su potrebe za kulturom
nedovoljno razvijene kod većeg broja mladih.
Da bi mladi aktivno učestvovali u kulturnom životu Nikšića, a i u opšte, potrebno
je prvenstvano promovisati kulturu u školama i jačati partnerstvo škola i institucija
kulture. Takođe, lokalne kulturne sadržaje je neophodno prilagoditi nacionalnim i
međunarodnim trendovima. Kao što su i naši ispitanici primjetili, potrebno je poboljšati
kulturnu ponudu u našem a zatim i u svim gradovima Crne Gore. Mladima je potrebno
otvoriti mogućnost da sami osmišljavaju i realizuju kulturne sadržaje, preva vlastitim i
grupnim aspiracija.
PRILOG 1.
ANKETAOva anketa je anonimna i podaci dobijeni ovim upitnikom služiće isključivo za stručnu analizu,
potrebnu za pisanje stručnog rada
27
Kultura i društvo
Koliko imaš godina ______________
1. Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?(zaokružiti najviše 3 odgovora)
a) Televizija, b) Internet,c) Druženje sa prijateljima;d) U krugu porodice;e) Igrice na kompjuteru;f) Čitanje knjiga;g) Kladionica;h) Šetanje izvan grada;i) Sport;
2. Koliko često čitaš knjige? (samo jedan odgovor)
a) Svakodnevno;b) Dva puta nedeljno;c) Veoma rijetko;d) Nikako;
3. Šta za tebe predstavlja kultura? (samo jedan odgovor)
a) Dio svakodnevnog života;b) Samo za elite;c) Odlazak u pozorište, bioskop, posjeta izložbama ili koncertima;d) Briga o životnoj sredini, obične stvari, slušanje muzike sa društvom;e) Nešto drugo (navesti šta)______________________________________
4. Koliko često posjećuješ kulturna dešavanja u tvom gradu? (samo jedan odgovor)
a) Redovno pratim kulturna dešavanja;b) Pratim samo odrđena kulturna dešavanja;c) Veoma rijetko;d) Ne pratim kulturna dešavanja;
5. Da li učestvuješ u stvaranju kulture (kulturnog programa) u tvom gradu? (samo jedan odgovor)
a) Da (navesti na koji način) ______________________________________ ___________________________________________________________;
b) Pokušavam, ali nailazim na teškoće (navesti koje) ___________________ ___________________________________________________________;
c) Želim, ali ne znam kako da se uključim;
28
Kultura i društvo
d) Ne želim;
6. Da li svi mladi ljudi imaju istu mogućnost uključivanja u kulturne tokove?
a) Da;b) Ne (zbog čega) ______________________________________________;
7. Šta misliš, da li se od kulture može zaraditi? (samo jedan odgovor)
a) Da (navesti na koji način) ______________________________________;b) Možda, ali ne kod nas;c) Može, ali ne znam na koji način;d) Ne;
8. Koji su najuspješniji kulturni događaji u tvom gardu?______________________________________________________________
9. Koliko često odlaziš na kulturne događaje van tvog grada? (samo jedan odgovor)
a) Pratim sve događaje u regionu;b) Često;c) Rijetko;d) Veoma rijetko;e) Ne;
10. Kako opisuješ kulturu svog grada? (samo jedan odgovor)
a) Odlična;b) Veoma dobra;c) Dobra;d) Loša;e) Veoma loša;
11. Zbog čega daješ ovu ocjenu?______________________________________________________________________
12. Da li si upoznat/a sa radom i uspjesima JU ,,Centra za kulturu u tvom gradu“?
a) Da;b) Djelimično;c) Ne;
29
Kultura i društvo
13. Kako je moguće poboljšati oblast kulture u tvom gradu?______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
14. Šta to, ipak, najviše nedostaje tvom gradu? (samo jedan odgovor)
a) Bazen;b) Bioskop; c) Pozorište;d) Ljetna pozornica;e) Umjetnička radionica;f) Nešto drugo (šta)_______________________________________________
15. Kada bi bio/la u prilici da prezentuješ kulturu Crne Gore, šta bi izdvojio/la kao ključno?
______________________________________________________________________
Hvala što ste iskreno popunili anketu!
Literatura i netografija
- Božović, R. R. (2009). Život kulture. Beograd: Filip Višnjić
- Božović, R. (2003). U traganju za dokolicom. Podgorica:
NJP ,,Pobjeda“
- Božović, R. (1998). Lavirint kulture. Beograd: Čigoja Štampa
30
Kultura i društvo
- Božović, R. (2010). Tišina dokolice. Beograd: Čigoja Štampa
- Gluščević, Z. (1990). Život u ružičastom. Beograd: Prosveta
- Gone, Ž. (1998). Obrazovanje i mediji. Beograd: Clio
- Eliot, T. S. (1995). Ka definiciji kulture. Niš: Prosveta.
- Ilić, M. (1974). Socilogija kulture i umetnosti. Beograd: Naučna
knjiga
- Kelner, D. (2004). Medijska kultura. Beograd: Clio
- Klosovska, A. (2003). Sociologija Kulture. Sarajevo: Krug 99
- Koković, D. (2005). Pukotine kulture. Novi Sad: Prometej
- Lipovecki, Ž. (1992). Carstvo prolaznog. Sremski Karlovci:
Knjižnica Zorana Stojanovića
- Lipovecki, Ž. (1987). Doba praznine - ogledi o savremenom
individualizmu. Novi Sad: Književna zajednica Novog Sada
- Lorimer, R. (1998). Masovne komunikacije. Beograd: Clio
- Roszak, T. (1978). Kontrakultura. Zagreb: Naprijed
- Sokolov, E. V. (1976). Kultura i ličnost. Beograd: Prosveta
- Hebdidž, D. (1980). Potkultura: značenje stila. Beograd: Rad
- Herder, J.G. Misli o filosofiji istorije,tom 1
- http://en.wikipedia.org
- http://www.niksic.me/o_niksicu/kultura/
- http://www.omladina.info/wrappers/akcioni_plan/srp/srp_06.html
- http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0038-0318/2009/0038-03180903247S.pdf
31