kulturno druŠtvo trilj biblioteka zentinam et tril, broj 7 · 2020-01-25 · 2 kulturno druŠtvo...

2

KULTURNO DRUŠTVO TRILJBiblioteka ZENTINAM ET TRIL, broj 7

Nakladnici:Župa sv. Mihovila arkanđela, TriljSamostan Služavki Malog Isusa, KošuteKulturno društvo Trilj, Trilj

Za nakladnika:don Stipe Ljubass. Salutaria Đuladon Josip Dukić ml.

Recenzenti:prof. dr. sc. Marko Trogrlićizv. prof. dr. sc. Alojzije Čondić

Lektorica:Niveska Juraga-Kovačev

Naslovnica: Sestre Loreta Leventić i Zdravka Petrović

Na poleđini:S. Tugomila Žolo

Računalni slog:Neven Marin

Tisak:Dalmacija papir, Split

ISBN 978-953-7918-08-8CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 160703001

3

Trilj, Košute, 2016.

5

Predgovor

U župi Sv. Mihovila arkanđela u Trilju već 50 godina neprekidno i zatajno djeluju redovnice Služavke Malog Isusa. Župa je od samog osnutka 1834., ali i ranije kada je bila kapelanija župe sv. Antuna Padovanskog u Turjaci-ma, obuhvaćala mjesta Trilj, Košute i Vedrine, od kojih je Košute 20. kolovo-za 2012. postalo samostalna župa Presvetog Srca Isusova. Četrnaest godina prije osnutka župe, 1998., sestre su preselile iz triljskog u novi samostan u Košutama te su nastavile sa svojim pastoralnim, karitativnim i društvenim radom u jednoj i drugoj župi.

Družbu sestara Služavki Malog Isusa osnovao je u Sarajevu prvi vrhbosan-ski nadbiskup Josip Stadler 24. listopada 1890. godine. Glavna svrha Druž-be jest služiti siromašnim, napuštenim i bolesnim starcima, nejakoj siročadi, napuštenoj i bolesnoj djeci. Družba je 1906. dobila od Crkve privremeno, a 1912. godine i konačno odobrenje Pravila. Danas je Družba podijeljena u tri Provincije: Sarajevsku, Zagrebačku i Splitsku. Generalna kuća Družbe nalazi se u Zagrebu. Od samih početaka svoga djelovanja sestre su se uključile i u pastoralni rad u župama u Bosni i Hercegovini, a zatim u Hrvatskoj i svijetu.

U župu Trilj sestre su pristigle zajedno s novoimenovanim župnikom don Tomislavom Karamanom 17. veljače 1966. godine. Od dolaska u župu pa sve do danas sestre su svojim radom obilježile život triljske, a potom i košućke župe, pa se s pravom može reći da bi povijest tih župa bez Služavki Malog Isusa u duhovnom smislu bila osjetno skromnija. Kao znak zahvalnosti za dugogodišnju prisutnost i rad sestara, triljski župnik i cetinski dekan don Stipe Ljubas pokrenuo je zajedno sa sestrama iz samostana u Košutama na čelu s predstojnicom samostana s. Salutariom Đula inicijativu izdavanja pri-godne monografije u kojoj bi se trebao opisati rad sestara u triljskoj i košuć-koj župi. Inicijativu don Stipe i s. Salutarie svesrdno je podržalo i Kulturno društvo Trilj koje ove godine slavi 10. obljetnicu svoga djelovanja.

O sestrama i njihovom radu u župi Trilj i župi Košute ne postoji niti je-dan monografski rad. Gotovo sav materijal o radu sestara nalazi se u arhivu Vrhovne uprave Družbe u Zagrebu, zatim u arhivu Provincije sv. Josipa u Splitu i arhivu samostana u Košutama. Vrijedan materijal čuva su i u arhivu župe Trilj i nešto manje u arhivu župe Košute. Brojni podatci o sestrama objavljeni su u raznim tiskovinama, dok se dio fotografija koji zorno pokazu-je život sestara u župama nalazi kod pojedinih župljana. Iskreno se nadamo da nedostatak sličnih tekstova o sestrama neće bitno utjecati na vrijednost ove knjige, kao ni činjenica da je knjiga trebala nastati u zaista kratkom vre-menskom razdoblju.

6

Knjiga je podijeljena u osam poglavlja. Nakon predgovora slijedi prvo po-glavlje u kojem se čitatelja želi upoznati sa osnovnim podatcima iz povijesti župe Trilj i župe Košute, zajednicâ u kojima sestre djeluju već 50 godina. Po-tom, u drugom poglavlju, iznosimo kratke biografske podatke o nadbiskupu Josipu Stadleru, njegovom životu i radu, kao i podatke o sestrama Služav-kama Malog Isusa koje je on utemeljio. U kratkim crtama opisan je njihov život i rad najprije u Bosni u Hercegovini, odakle su one krenule u svijet, a potom i u drugim mjestima. U trećem dijelu u središtu zanimanja su sestre koje su porijeklom iz Cetinskog dekanata, bilo da su preminule, umirovljene ili još uvijek aktivne. Četvrto, peto i šesto poglavlje čine središnji dio knjige. U njima se obrađuje život sestara u župi Trilj i župi Košute od njihovog do-laska u Trilj 17. veljače 1966. pa sve do danas. U tom smislu bit će govora o njihovim domovima, samostanima u Trilju i Košutama, a potom i o zaista raznovrsnom radu sestara. Sve rečeno bit će zaokruženo popisima sestara koje su bile na službi u župi Trilj i župi Košute, te popisom sestara koje po-tječu iz spomenutih župa, bilo da su već pokojne, umirovljene ili još uvijek aktivne. Popisi sestara popraćeni su fotografijama, ali i osnovnim podatcima o njihovom životu i službama. Na sve ove popise logički se naslanja priča o S. Tugomili Žolo iz Košuta i njezinoj majci Anđi koja je živjela sa sestrama gotovo kao jedna od njih. I na kraju, slijede preslici važnijih dokumenata te popis korištenih izvora i literature.

Znakovito je da se proslava 50. godišnjice prisutnosti sestara Služavki Maloga Isusa u župi Trilj i župi Košute podudara s jubilarnom Godinom milosrđa. Milosno je i da se obilježava u ozračju proslave 300. obljetnice kru-njenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske, Majke od Milosti, Majke “naših zva-nja”, kako je osjećaju i pokojne i žive sestre Služavke Malog Isusa rodom iz Cetinskog dekanata, ali i one koje su kroz ovih pedeset godina djelovale u Trilju i Košutama.

7

1. IZ POVIJESTI ŽUPE TRILJ I ŽUPE KOŠUTE

1.1. Trilj, Košute i VedrineTrilj, Košute i Vedrine tri su susjedna mjesta koja su kroz povijest bila po-

vezana na različite načine. Smještena su u zagorskom dijelu Dalmacije, 10-15 km jugoistočno od Sinja, na nadmorskoj visini od 300-350 metara. Povijest ova tri mjesta može se pratiti od prapovijesti sve do danas. Prvi poznati sta-novnici živjeli su početkom neolitika, 9 000. godina prije Krista, od kada da-tira najstarije naselje na triljskom području, ostaci kojega se nalaze na lokali-tetu Glavičica, na desnoj obali Cetine uzvodno od današnjeg triljskog mosta.1

1.1.1. Prvi spomen Trilja, Košuta i Vedrina

Ime Trilj vezuje se uz prapovijesnu, delmatsku utvrdu Tribulij na kojoj se u rimsko vrijeme smjestio vojni logor Tilurij, na današnjem Gardunu iznad Trilja. Povijest tog iznimno važnog lokaliteta može se pratiti u neprekinutom

1 O arheološkim izvorima važnim za povijest tih mjesta vidi kapitalno djelo: Ante MILOŠE-VIĆ, Arheološka topografija Cetine, Split, 1998., str. 233-301.

Panorama Trilja (f. J. Dukić)

8

Panorama Košuta (f. J. Dukić)

Panorama Trilja i Vedrina (f. J. Dukić)

9

slijedu od kasnog brončanog doba pa do ranoga srednjega vijeka. Tijekom vjekova ime Trilj nalazimo zapisano u više povijesnih vrela. U svome djelu Naturalis historia, rimski povjesničar Plinije Stariji (23.-79. posl. Kr.) navodi da je Tribulium, kako ga on naziva, “utvrda proslavljena u ratovima”. Na Ta-buli Peutingeriani zapisan je kao Tilurio, a u Cosmographii Anonima Ravenat-skog (6. stoljeće) kao Tilurion. U istome izvoru uz Tilurion kao naselje navodi se i Ponteluri, što je zapravo most u podnožju Tiluriuma, odnosno Pons Tiluri kako je to naselje zabilježeno u Antoninovu itinereru (2./3. stoljeće posl. Kr.).2

Rimljani su na Tiluriju početkom 1. stoljeća poslije Krista podigli legionar-ski logor kao jedno od dva takva vojna utvrđenja u novoosnovanoj pokrajini. Nedugo po utemeljenju na njega je pristigla VII. legija, no, nakon nekoliko desetljeća, kada je minula opasnost od novih delmatskih pobuna (pretpo-stavlja se da se to dogodilo 45., 58. ili 61. godine), zamjenjuju je, do 4. stoljeća, druge manje pomoćne vojne jedinice. Prema mišljenju A. Miloševića, opseg Tilurija proteže se od Stražbe-nice na kojoj je danas groblje i crkva Sv. Petra na istoku pa do bunara Zvečaj na zapadu, te od najsjevernije točke na položaju Oglavak do približno polovice područja koje se danas naziva Podvornice.3

Arheološki nalazi pronađe-ni u vojnom logoru Tilurium i naselju Pons Tiluri, koje se kako je rečeno nalazilo u podnožju logora koji mu je i dao ime, a koje nije bilo podignuto prije kraja 2. stoljeća, pokazuju da su ti položaji imali iznimnu gospodarsku, geostratešku i prometnu važnost u ilirsko i rimsko vrijeme, ali i kasnije. Pokazatelj važnosti ove prometne točke leži u činjenici što se udaljenosti na ovoj cesti nisu računale, kako je bilo uobičajeno, od Salone

2 Ante MILOŠEVIĆ, Dva povijesno zanimljiva kasnoantička nalaza s Tilurija s ekskursom o pori-jeklu imena današnjeg Garduna, u: Triljski most, List za kulturu, god. VI (2011), br. 6, str. 89-97.

3 A. MILOŠEVIĆ, Dva povijesno, u: Triljski most, god. VI (2011), br. 6, str. 89.

Tabula Peutingeriana, detalj, Tilurio 16 milja od Salone

10

kao glavnoga grada provincije nego upravo od Tilurija. O tome svjedoče dva miljokaza pronađena u Runovićima kod Imotskog i u Prudu na Neretvi. Bili su, dakle, na isti način važni i Delmatima s kojima su Rimljani u gotovo dvo-stoljetnom rasponu, do početka nove ere, vodili osam dugotrajnih ratova. Konačno njihovo pokorenje nakon sloma ustanka dvaju Batona (9. godine), Rimljanima je bila toliko dojmljivo da su uskoro prostranu, novoosvojenu i novoosnovanu provinciju nazvali Dalmacijom. Važno je još podsjetiti, da su u tim rimsko-delmatskim ratovima kao vojskovođe sudjelovala i dva kasnija rimska cara; Oktavijan (August) u šestome (od 40. do 33. godine pr. Kr.) i Tiberije u sedmome ratu (od 16. do 10. godine pr. Kr.), te da je potonji, zavr-šivši rat s Delmatima i odmah potom s Panoncima, u Rimu proslavio trijumf nad tim narodima. Također se pretpostavlja da je nakon jednog od tih ratova na Tiluriumu bio podignut i monumentalni tropej koji je trebao veličati te pobjede. Razlog za podizanje tropeuma upravo na Tiluriumu, a što je i naziv stare i važne delmatske utvrde kojoj Rimljani ni po osvojenju nisu mijenjali ime, nije, dakako, slučajan. Sasvim je izvjesno da je u postupku romanizacije cijeloga područja takav spomenik, kojemu je svrha veličati pobjednika, bilo uputno podići upravo na mjestu koje bi poraženoga najviše ponizilo, a po-bjednika uzvisilo.4

Dosadašnji povijesni podatci ne nude spoznaju o tome kada je iščezlo ime antičke i kasnoantičke utvrde Tilurium, a također niti spoznaju o tome od kada se počeo upotrebljavati današnji naziv Gardun. To ime prvi put mu je zabilježeno za vrijeme otomanske vlasti, početkom 17. stoljeća, a ustalilo se od 1687. godine, od kada je mletačka uprava raznim obiteljima iz Poljica do-zvoljavala njegovo kontinuirano naseljavanje. Dominantni strateški položaj Tiluriuma i njegova povijesna važnost na slavensko-romanskoj međi koja se tada nalazila na rijeci Cetini, mogla je dovesti do toga da su ga novodose-ljeni Slaveni u drugoj polovini 7. i tijekom 8. stoljeća, a potom i Hrvati od kraja 8. stoljeća, mogli početi nazivati svojim imenom i to onako kako su ga vidjeli, a vidjeli su ga kao dobro utvrđeni grad na vrhu brijega iznad rijeke. Njegova veličina i dominacija u prostoru vjerojatno su ih impresionirali,a to je onda moglo dovesti i do augmentativnog oblika njegovoga imena u muškom rodu (tj. od Grad ~ Gradun isto kao što je kod nas vrlo česti toponim Gradina uvećanica ženskoga roda od iste opće imenice). Specifičnom metat-hesom liquidom, tadašnji Gradun mogao je tijekom vremena postati današnji

4 A. MILOŠEVIĆ, Povodom 2000-te godišnjice izgradnje rimskoga drvenoga mosta u Trilju, u: Triljski most, List za kulturu, god. IV (2009), br. 6, str. 61-67. Ivan MATIJEVIĆ, Hippus flu-men – rijeka Cetina na dva epigrafička spomenika, u: Triljski most, List za kulturu, god. III (2008), br. 3, str. 55-58.

11

Gardun. Ovaj prijedlog o mogućem porijeklu imena Garduna iznosim tek kao mišljenje o kojemu bi konačni sud ipak trebali dati kvalificirani toponoma-stičari ili lingvisti. Inače, u dosadašnjoj literaturi tim pitanjem uglavnom se bavio samo S. Gunjača koji ime Garduna izvodi od guardia, guardiolo ili gu-ardiuolo, pretpostavljajući da je na položaju nekadašnjega Tilurija, mletačka vlast uspostavila manju stražarnicu u vrijeme (tj. krajem 17. stoljeća) dok se susjedna Čačvina još uvijek nalazila u turskoj vlasti. Takvo svoje mišljenje podupire objavom slike male stražarnice s jedne mletačke karte iz početka 18. stoljeća koja se nalazi u Historijskom arhivu u Zadru. No, nedavna pre-zentacija te karte pokazala je da se na njoj nalaze dvije takve topografske oznake i sasvim je izvjesno da one ne predstavljaju vojnu utvrdu nego tek ograđeno gospodarsko imanje. Pretpostavka P. Skoka, da je porijeklo naziva sela Gardun u riječi gardun ili kordun, što je naziv za artičok, teško je prihvat-ljiva iz razloga na koje jeveć upozorio S. Gunjača.5

Prvi poznati pohrvaćeni oblik antičkih naziva Tilurium i Pons Tiluri je Tril, a spominje se 1210. godine u ispravi ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II.

5 A. MILOŠEVIĆ, Dva povijesno, u: Triljski most, god. VI (2011), br. 6, str. 93-94.

Gardunski tropej (Arheološki muzej Split)

12

(1205.-1235.), izdanoj u korist kneza Domalda i njegovih potomaka. U toj ispravi kralj daruje knezu Zentinam et Tril cum teris cultis, tj. Cetinu i Trilj s obradivim zemljama zbog toga što je on, knez Domald, u Splitu otkrio urotnike iz Ugarske koji su bili na putovanju prema Grčkoj i okovane ih vratio kralju.6

Prvi poznati spomen selâ Košute i Vedrine u obliku Kosswthy i Wedryne na-lazi se u dokumentu - darovnici ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina, datiranoj 25. srpnja 1480. godine. Dokument je izdan u Budimu na latinskom jeziku, a u njemu stoji da je kralj Matijaš primio poljički kotar pod svoju upravu, a neke plemiće je obdario zemljama, od kojih se veći dio nalazio u Cetinskoj krajini. Među posjedima spominju se: Ztwdenczy et Zwthyzele in districtu Chachwyna, Bythylychy, Rebach et Hrovatza, Kamenmozth, Kosswthy, Mochyla, Wedryne te još neki drugi. Prema podatcima Šime Jurića, koji je svo-jim radovima zadužio Cetinsku krajinu, radi se o mjestima: Studenci, Zwthy-zele (spominje se i u Domaldovoj darovnici iz 1210.) u kotaru Čačvina, Bitelić, Vrabač (vjerojatno kod Graba), Hrvace, Kamnemost, Košute, Močila i Vedrine.7

Od velike je važnosti podatak da se Brodarić, danas zaselak Košuta, u dokumentima spominje još ranije od Košuta i Vedrina, i to prvi put u dva dokumenta iz XIV. stoljeća, a nakon toga nekoliko puta u četiri dokumen-ta datirana sredinom XV. stoljeća. Prvi do sada poznati spomen Brodarića, u obliku Triljski brod, zabilježen je u darovnici bosanskog vladara Stjepana II. Kotromanića (1322.-1353.), datiranoj 1331. godine. Tim dokumentom Stje-pan i njegov brat Vladislav darovali su knezu Vuku Vukoslaviću i bratu mu Pavlu veći broj posjeda jer mu je Vuk pomogao preoteti Triljski brod od Iva-niša Nelipića, što je Stjepanu kasnije pomoglo u zauzimanju grada Visuća ili Viseća iznad Omiša. Sve navedeno potvrđeno je i u drugoj Stjepanovoj darovnici iz 1351., u kojoj se spominje Trl’ski brod.8

Kasniji spomeni Brodarića datiraju u sredinu XV. stoljeća. U prvom do-kumentu, izdanom u Budimu 16. kolovoza 1456., ugarsko-hrvatski kralj Ladislav V. Postumus (1445.-1457.) daruje Petru Dražojeviću i njegovim nasljednicima “naš posjed Brodarić u Cetinskoj župi” (possessionem nostram vocatam Brodarich in comitatu de Cetina). Isti vladar je sličnim dokumentom, s istim datumom i mjestom izdanja, svoju odluku o darovanju Brodarića ob-znanio i kaptolu Kninske biskupije i naredio mu da Petra Dražojevića uvede u posjed Brodarića. U tom tekstu Brodarić se navodi kao “posjed” i “selo” (possessionem seu villam).9

6 Šime JURIĆ, Građa za bibliografiju Cetinske krajine do 1980., I. dio, Sinj, 1982, str. 20-21, br. 19.7 Š. JURIĆ, Građa za bibliografiju, I. dio, str. 135-136, br. 637.8 Š. JURIĆ, Građa za bibliografiju, I. dio, str. 32, br. 111, str. 47, br. 185.9 Š. JURIĆ, Građa za bibliografiju, I. dio, str. 121, br. 561, 562.

13

Treći dokument je nastao u kancelariji Kninske biskupije ili Kaptola, 16. listopada 1456. godine. Tim dokumentom Kaptol je obavijestio kralja La-dislava da je u prisutnosti svjedoka Bartula Stipkovića, Grgura Novakovića i Vuka Ljubinčića iz Cetine uveo Petra Dražojevića u posjed Brodarića. Na-posljetku, kralj Ladislav je u Beču 15. kolovoza 1457. još jednom darovnicom potvrdio da je Petru Dražojeviću darovao possessionem seu villam nostram Bro-darich vocatam in comitatu de Cetina.10

Od spomenutih naselja Trilj je zbog svog položaja postao političko, eko-nomsko, socijalno i kulturno središte cijelog triljskog kraja, te značajno pro-metno čvorište Dalmacije, a 1998. godine dobio je i status Grada. Na cjeloku-pnom području koje se danas nalazi pod upravom Grada Trilja nalazi se 26 sela: Bisko, Budimiri, Čačvina, Čaporice, Gardun, Grab, Jabuka, Kamensko, Košute, Krivodol, Ljut, Nova Sela, Podi, Rože, Strizirep, Strmendolac, Tija-rica, Trilj, Ugljane, Vedrine, Velić, Vinine, Vojnić, Voštane, Vrabač, Vrpolje. Sva navedena mjesta prostiru se na 267 km², a u njima prema popisu iz 2011. živi 9 109 stanovnika. Cjelokupan prostor Grada Trilja na sjeveru je omeđen područjem Grada Sinja i područjem Općine Otok, na istoku planinom Ka-mešnicom na kojoj je državna granica s Bosnom i Hercegovinom, na jugu s područjem Općine Cista Provo i područjem Grada Omiša, a na zapadu s područjem Općine Dicmo.

Tabela kretanja broja stanovnika u Trilju, Košutama i Vedrinama (1550.-2011.)

GODINA TRILJ, KOŠUTE, VEDRINE*

1550. U Košutama 15 kuća, u Brodariću 6, u Vedrinama 19

1604. U Košutama 33, od kojih je 6 muslimanskih, u Brodariću 10 katoličkih

1687. U Košutama 30 obitelji, 250 osoba, 70 sposobnih za vojsku, harambaša Nikola Druljinović (Odrljin)

1708. U Košutama 39 kuća, u Brodariću 11

1709. U Košutama 305 stanovnika, barjak Nikole Odrljina

1730 U Košutama 29 kuća, 250 stanovnika, u Brodariću 6 kuća, 32 stanovnika

1766. Turjaci, Vojnić, Trilj 151 obitelj, 978 stanovnika

1768. U Košutama 60 kuća, 405 stanovnika

Kr. 18. st. Košute, Trilj, Vedrine 151 kuća, 978 stanovnika

1834. Trilj, Košute, Vedrine 506 stanovnika

1857. Trilj 49, Košute 424, Vedrine 188

10 Š. JURIĆ, Građa za bibliografiju, I. dio, str. 122, br. 565.

14

1869. Trilj, Košute, Gardun 717, Vedrine, Jabuka, Strmendolac 620




1901. U Trilju 19 obitelji, 158 stanovnika, u Košutama 80 obitelji, 760 stanovnika, u Vedrinama 32 obitelji, 345 stanovnika


1921. Trilj, Košute, Gardun 1419, Vedrine, Strmendolac 646










* Podatci za razdoblje od 1857. do 2011. preuzeti sa web stranica: https://bs.wikipedia.org/wiki/Trilj; https://bs.wikipedia.org/wiki/Ko%C5%A1ute; https://bs.wikipedia.org/wiki/Vedrine (8.9.2016.). Podat-ci za prethodno razdoblje, preuzeti su iz uglavnom neobjavljenih arhivskih izvora.

1.1.2. Rijeka Cetina (Hippus)Kroz Trilj protječe rijeka Cetina koja od davnina raznim mostovima po-

vezuje njegovu lijevu i desnu stranu, ali isto tako i Košute i Vedrine, mjesta smještena na desnoj i lijevoj strani rijeke. Rijeka Cetina pripada Jadranskom slijevu, a duga je 105 km. Izvire na nadmorskoj visini od 385 m u sjeveroza-padnim obroncima Dinare blizu istoimenog sela Cetina, 7 km sjeverno od Vrlike. Izvor Cetine je jezero duboko preko stotinu metara. Blizu Vrlike se nalazi Peručko jezero, umjetno stvoreno branom na Cetini 25 km nizvodno. Nakon jezera rijeka prolazi krškim područjem i Sinjskim poljem prema Sinju. Cetina pod Gardunom kod Trilja napušta Sinjsko polje, ulazi u kanjon te teče prema jugu. Nad kanjonom je utvrda Nutjak, obale su joj bliže i više, a rijeka duboka i spora. Nekad je voda brzo tekla i okretala brojne mlinove, ali su je brane usporile. Cetina kod Biska skreće prema jugoistoku, kod Šestanovca prema jugu, a uskoro zatim kod Zadvarja zaokreće oko Mosora i dalje teče prema zapadu. U Omišu se ulijeva u Jadransko more. Donji dio toka Cetine

15

je zbog relativno velikog pada u visini iskorišten za izgradnju nekoliko zna-čajnih hidroelektrana (HE Peruča, HE Orlovac, CS Buško Blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac).11

Rijeka Cetina u starini se zvala Hippus. Pitanje imena rijeke, koju su raniji istraživači nazivali u njezinim različitim dijelovima Tilurus, Nastos i Oneum, riješio je zahvaljujući otkrivenim natpisima akademik Stjepan Gunjača, do-kazavši da je ime rijeke u cijeloj dužini bilo Hippus, kako je i izrijekom nave-deno na samim spomenicima.12

Prvi natpis pronađen je 1849. ispod Garduna s desne strane Cetine. Na njemu piše: IMP(erator) CAES(ar) / M(arcus) AURELIUS / [COMMODUS] / ANTONINUS / AUG(ustus) PIUS SARM(aticus) / GERM(anicus) MAXIMUS / BRITTANNICUS / PONT(ifex) MAX(imus) TRIB(unitia) / POT(estate) VIIII

11 Više o Cetini vidi: Ivo BAUČIĆ, Cetina. Razvoj reljefa i cirkulacije vode u kršu, Zagreb, 1967.; Nives ŠTAMBUK-GILJANOVIĆ, Vode Cetine i njezina poriječja, Split, 2002.; Velimir BOR-KOVIĆ, Cetina, Sinj, 2011.

12 Za podatke o rijeci i spomenicima vidi: Stjepan GUNJAČA, Tri preživjela predhrvatska topo-nima (Tauris, Tilurium i Osinium), u: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, sv. 2, Zagreb, 1973. 1-32; I. MATIJEVIĆ, Hippus flumen, u: Triljski most, god. III (2008), br. 3, str. 55-58.

Izvor rijeke Cetine (f. J. Dukić)

16

IMP(erator) VI / CO(n)S(ul) IIII P(ater) P(atriae) / PONTEM HIPPI FLUMI/NIS VETUSTATE COR/RUPTUM RESTITUIT / SUMPTUM ET OPERAS / SUBMINISTRANTIBUS / NOVENSIBUS DEL-MI/NENSIBUS (et) RIDITIS CU/RANTE ET DEDI-CANTE / L(ucio) IUNIO RUFINO PROCU/LIANO LEG(ato) PR(o) PR(aetore).

Zahvaljujući potpunoj carskoj titulaturi nat-pis se datira u 184. godinu, ali je Komodovo ime otučeno nakon što je nad ovim carem proglašena damnatio memoriae. Natpis je riješio neke dvojbe, ali otvorio i nove. Na njemu stoji kako je tada po-pravljen most Hippi fluminis što bez ikakve sum-nje pokazuje kako je izgledalo antičko ime Cetine (Hippus). Spominju se municipalne zajednice Del-minium (Županjac na Duvanjskome polju), Novae (mjesto u okolici Imotskog) i Rider (Danilo kod Ši-benika) koje su zajednički podnijele troškove po-

Brana Peruča (f. J. Dukić)

Natpis koji spominje rijeku Hippus, datiran 184. u vrijeme

cara Komoda (Arheološki muzej Split)

17

Cetina i Sinjsko polje (f. J. Dukić)

pravka mosta. Ta činjenica svakako ukazuje da je za njih ovaj objekt bio od prvorazredne važnosti i da im je bilo jako stalo do njegova popravka.

Malo prije nego se na ovim našim prostorima razbuktao Drugi svjetski rat pronađen je još jedan natpis u kojemu se spominje rijeka Cetina, naravno u svom starom latinskom obliku. Riječ je o žrtveniku otkrivenom 1939. tije-kom jaružanja korita rijeke kod Trilja, desetak metara od njezine lijeve obale pored staroga mosta. Natpis glasi: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / ET N(umini) H(ippi) FL(uminis) / CN(aeus) TULLIUS / FAVENTINUS / B(ene)F(iciarius) CO(n)S(ularis) / LEG(ionis) I ADI(utricis) / [v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)], što u prijevodu glasi: Žrtvenik posvećen vrhovnom bogu Jupiteru i božanstvu rijeke Hippus postavio je Gnej Tulije Faventin, konzularni beneficijarij i pripad-nik legije koja je nosila naslov I. Adiutrix.

S obzirom da je Faventinov žrtvenik postavljen negdje između posljed-njih desetljeća 2. i tijekom prve polovice 3. stoljeća smijemo pretpostaviti da je jedna od njegovih zadaća kao službenika namjesnikovog ureda na ovom ključnom prometnom čvorištu bila briga o sigurnosnoj situaciji i stanju mo-sta. Ova pretpostavka dodatno dobiva na snazi ako uzmemo u obzir da se radi o vremenu neposredno nakon opasnosti od Kvada i Markomana te da

18

su nadolazeća desetljeća bila obilježena unu-trašnjim previranjima u Carstvu i vladavinama vojničkih careva. Nijedan namjesnik u tim teš-kim vremenima nije sebi smio priuštiti nebri-gu za ovaj prijelaz preko Cetine kada je brzo raspoređivanje vojske bilo od ključne važnosti za sigurnost države i suzbijanje nemira. Koje su još mogle biti Faventinove zadaće možemo samo naslućivati u usporedbi sa zadaćama koje su izvršavale njegove kolege diljem Carstva. Vremenski okvir nastanka ovog žrtvenika pot-puno se poklapa s ubrzanim podizanjem bene-ficijarijskih postaja u provincijama i dedikan-tovom troimenskom formulom značajnom za ovo doba kasnoga Principata. Uvjereno smije-mo tvrditi da je u neposrednoj blizini mosta bila

beneficijarijska postaja. Naime, 1939. u koritu rijeke pronađen je još jedan žrtvenik kojega je 211. Jupiteru posvetio konzularni beneficijarij Septimije Justijan. Pretpostavljeni vremenski okviri daju za pravo pomisliti da su njih dvojica možda istodobno služili u ovoj postaji na Cetini, iako bih ostao pri tome da je Faventinov posvetni natpis stariji.13

1.1.3. Triljski mostoviPrvi most na mjestu današnjega Trilja bio je podignut u rimsko doba. Pre-

ko tog mosta u antičkom dobu prolazile su tri važne ceste rimske provincije Dalmacije koje su Salonu povezivale s dubokom unutrašnjošću: jednim prav-cem prema Savi (Salona - Servitium), drugim prema Drini (Salona - Argentaria) i trećim prema Neretvi (Salona - Narona). Rijeku je, kako tvrdi A. Milošević, premostio preko otočića koji se sve donedavno nalazio oko 200 m nizvodno od današnjega mosta. Osnovna konstrukcija mosta bila je, dakle, složena od drvene građe zbog čega je bila podložna bržem propadanju pa ju je trebalo i češće popravljati. Jednu njegovu veliku rekonstrukciju bilježi i spomenuti natpis na kamenom bloku koji je pronađen polovinom 19. stoljeća podno Garduna. U činjenici da je spomenuti natpis isklesan na masivnom kame-nom bloku priređenom za ugradnju pa stoga nije mogao biti dijelom drvene konstrukcije mosta, te da je iskopan na desnoj obali Cetine, treba nazrijeti mogućnost, da se na toj strani rijeke, podno kastruma, nalazio utvrđeniji,

13 I. MATIJEVIĆ, Hippus flumen, u: Triljski most, god. III (2008), br. 3, str. 55-58.

Natpis posvećenom Jupiteru i božanstvu rijeke Hippus, kr. 2.

i poč. 3. st. (Arheološki muzej Split)

19

zidani pristup mostu koji je u njego-vu sklopu služio kao stražarnica, a možda i kao prostor za smještaj či-novnika koji je u ime države ubirao mostarinu.14

Teško je sa sigurnošću reći do kada je rimski most bio u funkciji, ali je sigurno, prema sadašnjim sa-znanjima, da se stanje bez mosta, osim prijelaza skelom preko Cetine, zadržalo sve do druge polovice 19. stoljeća, kada je napravljen novi že-ljezni most nizvodno od današnjega. Točnije, za vrijeme austrijske uprave napravljen je most koji je nosio ime vladara Franje Josipa, a otvoren je na blagdan Sv. Mihovila 1880. godine. Gradio se od 1878. do 1880. godine. Most je bio željezni, dug 101,92 m te je imao četiri sekcije od središta do središta četiriju kamenih stupo-va: dvije krajnje po 25,36 m i dvije središnje po 25,60 m. Širina mosta iznosila je 4,5 m. Tlocrtni upis mo-sta, doduše izvršen u naknadnoj re-ambulaciji, nalazimo na katastarskoj mapi rađenoj za Druge austrijske uprave oko 1833.-1836.15

Povećanjem prometa kroz Trilj javila se potreba za proširenjem mosta. Od te namjere se odustalo vjerojatno zbog skupoće projekta pa se godine 1934./35. započelo s pripremama za gradnju novog betonskog mosta uzvod-no od tada postojećeg. Nakon višegodišnjeg rada, most je pušten u promet 1. siječnja 1938. godine.16 Nakon završetka gradnje mosta porušen je most

14 A. MILOŠEVIĆ, Povodom 2000-te godišnjice, u: Triljski most, god. IV (2009), br. 6, str. 61-67.15 Igor ŠIPIĆ, Željezni most Franje Josipa I. u Trilju, u: u: Triljski most, List za kulturu, god.

IV (2009), br. 6, str. 114-121. Šipić je prvi pronašao podatke o mostu, otvaranju i samom imenu. Od brojnih dokumenata on u gore navedenom tekstu citira Domaće viesti od 20. listopada 1880. godine: “Pišu nam iz Sinja, da je dne 29. prošlog rujna svečano otvoren most na Cetini kod Trilja, koji će usljed carske dozvole nositi ime ‘Franja Josipa’”.

16 Martin VRGOČ, Pregled povijesti grada Trilja, Trilj, 2010., str. 66.

Rimski most, rekonstrukcija prema A. Miloševiću

Željezni šiljci, poklon J. Babića Muzeju triljskog kraja (f. J. Dukić)

20

Franje Josipa te su prije samog početka Drugoga svjetskog rata dovedeni strojevi za vađenje pijeska iz vode i započelo se sa širenjem i produbljiva-njem korita Cetine. O tim aktivnostima sačuvan je Dnevnik rada, koji se nalazi u arhivu župskog ureda u Trilju. O svim radovima Triljanin Boško Latinac (preminuo 8. studenog 2013.) je zapisao: “Do izbijanja Drugoga svjetskog rata u gradu su se dogodile veoma značajne promjene za daljnji prosperitet Trilja i cijelog kraja. Došlo je do izgradnje novoga betonskog mosta 1936. go-dine (sadašnji most), da bi se nakon te izgradnje i puštanja u promet potpu-no demontirala konstrukcija starog željeznog mosta. Gotovo u isto vrijeme otvoreni su radovi na pročišćavanju korita rijeke Cetine sa, za to vrijeme, veoma suvremenom strojnom opremom. Jasno, svi ovi radovi pogodovali su velikom zapošljavanju radne snage, a i postupnom osposobljavanju ru-kovaoca strojnim postrojenjima. Ovi radovi pretežno su pokrivali područje sjeverno od sadašnjeg mosta pa do samog utoka rijeke u kanjon. Prilikom ja-ružanja rijeke izvučene su ogromne količine materijala. Poslove je nadgledao Stipe Krce. (…) Jaružanje Cetine pratilo je uklanjanje pilona željeznog mosta, a nizvodno i rušenje dviju veoma vrijednih mlinica. To su s lijeve strane toka

Otočić po sredini Cetine (vl. f. B. Latinac) Prijelaz skelom, Trilj, Sv. Mihovil 1925. (vl. f. J. Dukić)

Most Franje Josipa (Muzej Cetinske krajine, f. Z. Alajbeg)

Most Franje Josipa (Muzej Cetinske krajine, f. Z. Alajbeg)

21

rijeke Pešina mlinica, dok je nešto niže nasuprot bila mlinica Šlujo, zvana Gardunska mlinica.”17

B. Latinac je u istom tekstu iznio svoje mišljenje o odabiru položaja samog mosta: “Moram ustvrditi da se, nažalost, planiranje novoga mosta dogodilo bez nužne studije osiguranja mogućnosti nastanka novoga centra i čitavoga obuhvata u smislu budućeg razvoja samog naselja. Najgore od svega što se učinilo jest okomito postaviti most na postojeću usku cestu! Upravo je to za Trilj i čitavi promet bilo kobno, a što se najbolje i danas odražava. Očito, bilo je važno samo porušiti stari željezni most i na najjeftiniji način riješiti problem gradnjom novoga. Ovaj pogrešan zahvat ide na dušu tadašnjim in-stitucijama, njihovoj nebrizi i neznanju.

Gradnjom novoga mosta nestao je veliki slobodni prostor na kojemu se održavao nadaleko poznati stočni pazar za vrijeme blagdana Sv. Mihovila,

17 Boško LATINAC, intervju, Trilj je moj početak i moj kraj - Jecaj u gluhoj noći, u: Triljski most, List za kulturu, god. IV (2009), br. 6, str. 156-162. Objavljeno i u: Josip DUKIĆ, Nije sve tako crno. Razgovori, feljtoni i polemike, Košute, 2016., str. 41-50.

Katastarska mapa Košute (Državni arhiv u Splitu, f. T. Bartulović)

22

gdje su se navlačili prigodni kerapi-splavi za prebacivanje ljudi i stoke s jed-ne na drugu stranu Cetine.

Već pri samoj gradnji mosta bilo je očito da će čitavo poslovno okruženje starog mosta zamrijeti, gotovo i nestati. I prije puštanja novoga mosta u pro-met došlo je do formalnog preseljenja poslovnog centra. Tako je malo mjesto kao Trilj dobilo dva središta od kojih je jedno bilo u izumiranju, a drugo u nastajanju. Sučelice novom mostu sagrađene su prve kuće Žuljević i Guvo. Potom je stigao Markovina s gostionom i kuglanom, što je dovelo do potpu-ne blokade prostora. Za sve ovo najmanje su krivi građani.”18

18 B. LATINAC, intervju, Trilj je moj početak, u: Triljski most, god. IV (2009), br. 6, str. 158.

Gradnja novog mosta, 1935. (vl. f. I. Krstić) Gradnja novog mosta, 1936. (vl. f. I. Krstić)

Novi triljski most, 1936. (vl. f. M. Jozić)

23

Novoizgrađeni most srušili su u srpnju 1943. nakon privremenog zauzeća Trilja pripadnici partizanskih postrojbi. Radovi na obnovi mosta trajali su od 1945. do 1947. godine. Most je otvoren za promet 1. siječnja 1948. godine.19

19 ŽAT, Dnevnik rada na koritu Cetine kod Trilja. Vidi i M. VRGOČ, Pregled povijesti, str. 66, bilj. 66.

Mostovi prije rušenja starog (vl. f. N. Krce)

Srušen stari most i radovi na koritu Cetine, 1939. (vl. f. B. Latinac)

24

Srušen most, srpanj 1943. (Muzej Cetinske krajine)

Most Sv. Mihovil, 27. 7. 2007. (f. F. Ratković)

Most Sv. Mihovil u gradnji, 27. 9. 2006. (f. F. Ratković)

Viseći most, 1. 8. 2010. (f. J. Dukić)

25

Nakon Drugoga svjetskoga rata na mjestu gdje je nekada bio most Franje Josipa sagrađen je pješački viseći most. Taj most je bio neophodan, osobito za školsku djecu, kako bi izbjegla dugo pješačenje do škole i prijelaz preko opa-snog i vrlo prometnog betonskog mosta. Projekt je bio brzo izveden. Autor mosta je mladi inženjer građevine kojega je angažirao Jakov Odrljin. Odabir osobe se pokazao ispravnim jer je baš taj mladi inženjer takav rad napravio za svoj diplomski rad.20

Najnoviji most preko rijeke Cetine nosi ime sv. Mihovila, a sagrađen je 2007. godine. Nalazi se nizvodno od utvrde Nutjak i dio je ceste koja vodi od izlaza s autoceste u Bisku prema Čaporicama i dalje prema unutrašnjosti.

1.2. Kršćanski tragovi do osnutka župe Trilj 1834. godine1.2.1. Od početaka do 1686. godineKršćanstvo je na području Trilja, Košuta i Vedrina ostavilo svoje tragove

vjerojatno i prije nego je rimski car Konstantin dao Crkvi slobodu djelovanja. Iako su ti tragovi vrlo oskudni, za pretpostaviti je da su trgovci, vojnici i mi-sionari prenosili kršćansku poruku i u ove krajeve Rimskog Carstva. Od ma-terijalnih ostataka pronađenih na Gardunu treba svakako izdvojiti svjetiljke s kršćanskim motivima, križoliki brončani prsten i olovnu križoliku apliku. Iz kasnijih razdoblja izdvajamo dva važna pisana dokumenta, ulomak pila-stra i triljski zlatni nakit.

Križoliki brončani prsten s Garduna pripada tipu prstenova clef cruciform, rađenih po uzoru na ranije rimsko prstenje s ključem. Prsten potječe iz pri-jelaza IV. u V. stoljeće i dobro je sačuvan. Sastavljen je od koluta okruglog presjeka i na njega okomito pričvršćene pločice omega oblika. U pločici je urezan križ grčkog tipa. Među krakovima križa nalazi se po jedno okruglo udubljenje u koje je bio umetnut emajl. Prsten se čuva u Muzeju Cetinske krajine u Sinju.21

Na Gardunu na pobliže nepoznatom položaju pronađena je jedna olovna aplika koja ima oblik križa (v. 8,4 cm, š. 6,4 cm, d. 0,2-0,4 cm). Prema opisu A. Miloševića: “Ukrašena joj je cijela prednja strana, a nije isključeno da je izvorno bila i pozlaćena. U sredini aplike, na križištu krakova, četvrtasto je, jednostruko uokvireno polje u kojemu je motiv koso isprepletenih ‘S’ vi-

20 B. LATINAC, intervju, Trilj je moj početak, u: Triljski most, god. IV (2009), br. 6, str. 159-160.21 A. MILOŠEVIĆ, Arheološki spomenici gornjeg i srednjeg toka rijeke Cetine, u: Arheološka i histo-

rijska baština Cetinske krajine, Zbornik Cetinske krajine, br. 2, Sinj, 1981., str. 60, br. 109, str. 113, sl. 109.

26

tica. Sličan ukras je i na krakovima antene koji na uglovima završavaju istacima kojima je predmet bio pri-čvršćen za podlogu (najvjerojatnije za odjeću). Može se pretpostaviti da je slično ukrašeno uokvireno četvr-tasto polje bilo i na donjem dijelu patibule, no, na tom mjestu je najve-će oštećenje pa se to sa sigurnošću ne može tvrditi. Uz to, patibula na krajevima završava stiliziranim gla-vama na kojima se raspoznaje čelo, velike oči s lučnim obrvama i nos koji se u donjem dijelu račva u na-suprotne zavojnice. Isti, veći ukras nasuprotnih spiralnih vitica je i na

samim završetcima patibule. Pretpostavljam da je svrha ovomu ukrasu bila stilizirano predočavanje ljudske glave s brkovima i bradom.”22

Tilurij se spominje u Justinijanovoj darovnici i fragmentu oporuke, tzv. Marinijevom dokumentu, koji potječe iz prve polovice 7. stoljeća. Bizantski car Justinijan (527.-565.) je oko sredine VI. st. poklonio sv. Benediktu, osniva-ču benediktinskog reda i njegovu samostanu Monte Cassino u Italiji, pored ostalih posjeda i Pontem Ciluri koji se nalazi u Dalmaciji.23 U ulomku oporuke nepoznate osobe iz prve polovice VII st. nepoznati oporučitelj nalaže da se dade utvrdama Aziniju, Tilu… i …bieliu, koji se nalaze u zaleđu solinskog grada, stotina solida za svjetiljke svetih crkava i za siromahe, zatim kratke košulje zajedno s oltarskim zavjesama.24

U Trilju je 1966. godine na položaju Okolište, na kojem je danas dijelom tvornica Cetinka, pronađen kao spolija u srednjovjekovnom grobu ulomak pilastra (četverobridni stup, dio oltarne ograde) koji datira u VII./VIII. sto-ljeće. Ulomak je od vapnenca a čuva se u Muzeju Cetinske krajine. Na ulom-ku se nalazi motiv od uvijenih četveroprutih traka koje završavaju križem.

22 A. MILOŠEVIĆ, Dva povijesno, u: Triljski most, god. VI (2011), br. 6, str. 89-97.23 Š. JURIĆ, Građa za bibliografiju, I. dio, str. 14, br. 19.24 Š. JURIĆ, Građa za bibliografiju, I. dio, str. 14, br. 20: …solidi centum similiter volo ut dentur in

castella qui sunt super civitatem Salonitanam tam in luminaria s/an/c/t/arum ecclesiarum quam ad pauperes id est Asinio, Tilu…, …bielio, genues una cum alis, pulta seu eluarsa… Imena mje-sta Asinio i Tilu… odnose se na današnji Sinj (Osinium) i Gardun-Trilj (Tilurium). Ostatak trećeg imena …bielio možda se može povezati s nazivom Biludio ili Bilubio koji se smješta negdje između Trilja i Runovića.

Križoliki prsten s Garduna (f. Z. Alajbeg)

27

Olovna aplika u obliku križa (A. Milošević)

Fragment oporuke (Iz S. GUNJAČA, Ispravci i dopune, sv. 2.)

28

U donjem dijelu stupića nalazi se ukras čiji unutarnji dio prati uvi-jenu traku, a ostala tri imaju ravne krajeve. S desne strane stupića saču-van je utor u koji je bila uglavljena ploča oltarne pregrade. Pri dnu na prednjoj strani stupića nalazi se na-knadno urezan žlijeb. Iako jedan dio pilastra nedostaje, pretpostavlja se je da je cjelokupni prizor predstavljao stiliziranu osmicu s dva nasuprotno postavljenja križa.25

U ovom nizu spomenika važno mjesto pripada zlatnom triljskom nakitu, koji datira u drugi dio VIII. stoljeća. Nakit su 17. travnja 1921. prilikom proširivanja obiteljske grobnice u triljskom groblju pored

crkve Sv. Jeronima pronašli sinovi pok. Mate Dukića, čiji je djed Stipan bio brat don Nikole Dukića, prvog cetinskog dekana. Odmah su pozvali župni-ka don Pavla Matovca (1918.-1924.), koji je o svemu obavijestio don Franu Bulića, koji je uskoro nakit otkupio i pohranio u Arheološki muzej u Splitu, gdje se i danas nalazi na vidnom mjestu. U grobu je pronađeno jedanaest zlatnih nakitnih predmeta: prsten, tri para grozdolikih naušnica, dva okru-gla dugmeta, zlatnik bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (743.-775.) i niska od 24 perle.26

Osim groblja u kojem je pronađen zlatni nakit treba izdvojiti i srednjovje-kovna groblja kod Latinčevih kuća iz druge polovice XII. ili početka XIII. sto-ljeća, zatim groblje u podnožju brda Borinovac (Bornovac, sjeveroistočni dio Trilja) iz XV. i početka XVI. stoljeća, odakle su nakon provedenih istraživanja nadgrobni spomenici premješteni u triljski park nasuprot triljske osnovne škole. Najvažniji kasnosrednjovjekovni lokalitet u Košutama nalazi se na prirodnom pjeskovitom uzvišenju zvanom Grebčine, oko 300 metara istočno od Džakulinih kuća. Kroz lokalitet prolazi cesta Sinj - Trilj. S desne strane

25 A. MILOŠEVIĆ, Arheološki spomenici, u: Arheološka i historijska baština Cetinske krajine, ZCK, br. 2, Sinj, 1981., str. 64, br. 124, str. 119, sl. 124; A. MILOŠEVIĆ, Vodič po Muzeju Cetinske krajine. Vodič po Cetini, Sinj, 1997, str. 17, sl b.b. pri dnu teksta.

26 A. MILOŠEVIĆ, Arheološki spomenici, u: Arheološka i historijska baština Cetinske krajine, ZCK, br. 2, Sinj, 1981., str. 65, br. 129, str. 123, sl. 129.

Ulomak oltarne ograde iz Trilja (Z. Alajbeg)

29

ceste još se dobro vidi nekropola s oko tridesetak kamenih ploča i kamenom križinom. Kamene ploče su nepravilnih oblika, masivne, a položene su u tlo u smjeru istok-zapad, s manjim odstupanjem. Ni jedan spomenik nema ukrasa. S lijeve strane ceste još donedavna su se mogli vidjeti nešto drugačiji grobovi, sastavljeni od kvadratičnih ploča od muljike. Ti grobovi su se po-javili prilikom proširivanja prostora, vjerojatno za nogostup, tijekom 1992. godine. Ni u jednom od njih, osim ostataka kostiju, nije bilo drugih nalaza. Zbog urušavanja nasipa, grobovi su tijekom vremena uništeni. I na ovom lokalitetu se pokazalo da mjerodavne ustanove nisu poduzele odgovarajuće mjere kako bi se sačuvali košućki spomenici.27

Početkom XVI. stoljeća Cetinsku krajinu osvojila je osmanlijska vojska. Sinj je osvojen, po svemu sudeći, 1513. godine. Već od 1516., ako ne i ranije, bio je središte “Nahije Grada Sinja”. Nahija je bila najniža upravna jedinica Osmanlijskog carstva, koja je imala svoje stalno i određeno područje. Ova nahija prvi put se spominje između 1524. i 1525. pod imenom “Nahija Ceti-

27 Miljenko MARIĆ, Josip DUKIĆ, Košute selo zaigrano, Košute, 2010., str. 13-14.

Triljski zlatni nakit (Arheološki muzej Split)

30

na”, a u kasnijim dokumentima spominje se pod oba imena. Obuhvaćala je prostor gornjeg i srednjeg toka rijeke Cetine, a time i prostor Trilja, Košuta i Vedrina. Nahija Cetina bila je u sastavu Kliškog sandžaka, veće vojno-poli-tičke i administrativno-teritorijalne jedinice u Osmanskom carstvu.28

Zahvaljujući starom popisu Kliškog sandžaka iz 1550., nedavno preve-denom i objavljenom u knjizi Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, sačuvani su vrlo vrijedni podatci za Košut, to jest Košute i Brodarić, kao i za Vidrine, tj. Vedrine.29

Košute se na jednom mjestu spominju kao mjesto za ljetnu ispašu. Na druga dva mjesta spominju se mjesta Košutice i Košnice, što se ne može sa sigurnošću povezati s Košutama.30 Prema spomenutom popisu, selo Košut i mezra31 Sutanić pripadali su Nahiji Sinj i Cetina. Selo i mezra bili su timar32 Alije sina Hamzina i Isaa, sina Ismailova. U selu je bilo 19 kuća te isto toliko i glava obitelji. Njihova imena su: Pavko Radičin (korisnik baštine Ilijasa); Iskender, sin Radovanov; Radoje, sin Vukosavov; Radojina, sin Dobričin; Pa-val, sin Milišinov; Ferhad, sin Ahmedov; Husejin, sin Ahmedov (korisnik baštine Radivoja Kobre); Juraj, sin Brkovićev; Mehmed (korisnik baštine Radoja); Vukodrag, sin Radojinin; Milko, sin Vukdragov; Vuk, sin Nikolin (korisnik baštine Nikole, sina Vučetina); Ivan Radosavov (korisnik baštine Radosavova); Vukić, sin Stjepanov; Alija, vojnik tvrđave Klis i Pavel, sin Pe-trov (korisnici baštine Nike Dobričina); Nikola, sin Stahinjin; stanovnici Ko-šuta korisnici dijela zemina, većeg kompleksa obradivog zemljišta, od mezre Sutanić, nekada u vlasništvu Hasana, sina Ahmedova; Dragić, sin Radičin i Vukić, sin Radojev, korisnik baštine svoga oca.33

Nakon popisa glava obitelji, slijedi popis novčanih iznosa koje su oni tre-bali plaćati Carstvu. Svi nabrojeni po obitelji bili su dužni platiti 2 850 filu-rija34. Drugi porez, “prihod od nomada spomenutog sela”, iznosio je 1 300

28 Ivan ERCEG, Turska osvajanja i organizacija proizvodnje u Dalmaciji i njihov odraz na privredni život Hrvatske, u: Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, Zbornik Cetinske krajine, knj. 4., Sinj, 1989., str. 45, bilj. 27; Fehim Dž. SPAHO, Grad Sinj u turskoj vlasti, u: Sinj i Cetin-ska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, Zbornik Cetinske krajine, knj. 4., Sinj, 1989., str. 55-62.

29 Knjigu je priredila za tisak Behija Zlatar, dokumente su obradili Fehim Dž. Spaho i Ahmed S. Aličić, a objavio ju je Orijentalni institut u Sarajevu 2007. godine.

30 Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, str. 107, 391, 407.31 Mezra je veće obradivo zemljište koje je nekada bilo naseljeno, ili ima tendenciju naselja-

vanja. Riječ označava i staro napušteno ili raseljeno selo.32 Posjed davan pripadnicima vojničkog staleža koji je donosio godišnji prihod ne veći od 20

000 akči.33 Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, str. 403, 404.34 Filuruja - osnovno je značenje dukat; kao termin označava porez koji su plaćali Vlasi sto-

čari, a iznosio je jednu filuriju.

31

filurija. Ovome treba dodati da je “polovica baduhave35 spomenutog sela” iznosila 150 filurija. Sveukupno, porez sela Košute iznosio je 4 300 filurija.

Prema podatcima koje je objavio fra Josip Ante Soldo, u Košutama je za osmanlijske vladavine stanovao harambaša Nikola Odrljinović. On je pomo-gao rođaku Juri Batiniću iz Zadvarja da se oslobodi iz ropstva. Budući da je Batinić bio dužan Odrljinoviću 240 reala, a vratio mu je samo dio, Odr-ljinović je 20. srpnja 1697. molio providura za intervenciju, što je providur i učinio. Tako je Nikola mogao osloboditi svoga zarobljenog sina u Livnu.36

Selo Brodarić bilo je timar Ejmenšaha, sina Džaferova. Imalo je šest kuća te isto toliko i glava obitelji. Njihova imena su: Matijaš, sin Tomašev; Martin, sin Brodarićev; Matej, sin Pavelov; Matija, sin Ivanov i Radoja, sin Radičin iz obližnjeg Otoka, korisnici polovice baštine Pave, sina Matije; Mihovil, sin Tomašev, također iz Otoka i Vukosav, sin Radičin.

Sveukupno se u Brodariću za Ejmenšaha, sina Džaferova, trebalo priku-piti 1 116 filurija, od čega 900 od šest spomenutih obitelji, 200 od “prihoda

35 Baduhava je vrsta poreza, pristojbi i globa koje su plaćali svi odrasli muški podanici u Osmanskom carstvu.

36 Josip Ante SOLDO, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knj. 1, Sinj, 1995., str. 36.

Groblje Grebčine, Košute, ispod Džakulinih kuća (f. J. Dukić, 1994.)

32

od nomada spomenutog sela” te 66 filurija od “polovice baduhave spo-menutog sela”.37

Selo Vidrina, tj. Vedrine bilo je ti-mar Hamze. Imalo je devetnaest kuća te isto toliko i glava obitelji. Njihova imena su: Hasan, sin Vuki-ćev; Iskender, sin Kosovićev, Ivan, sin Kličevićev; Mustafa, sin Hasa-nov; Stepan, sin Vukosalov, Petro, sin Nikolin; Matko, sin Mihajilov; Radivoj, sin Nikolin; Radko, sin Ju-ričevićev; Vukodrag, sin Mojmilov; Dragoje, sin Radojev; Petar, sin Bla-guna; Mile, sin Obradov; Vukdrag, sin Draganov; Dragoj, sin Nikin; Ivanko, sin Vukićev; Tvrdko, sin Dragišin; Milivoj prišlac38; Radoje, sin Jurin.

Sveukupno se u Vedrinama za Hamzu trebalo prikupiti 3 590 fi-lurija, od čega 2 850 od devetnaest spomenutih obitelji, 540 od “priho-da od nomada spomenutog sela” te 200 filurija od “polovice baduhave

spomenutog sela”.39

Treba naglasiti da većina od spomenutih imena u Košutama, Brodariću i Vedrinama imaju domaća imena i da su po svemu sudeći starosjedioci.

O vjerskom životu katolika u Cetinskoj krajini, pa tako i u Trilju, Košu-tama i Vedrinama za vrijeme osmanlijske vladavine, sačuvano je vrlo malo podataka. Nestalo je dotadašnjih župa i kapelanija i uništen je franjevački sa-mostan pod Sinjem. Sve do kraja XVII. stoljeća katolike po raspršenim selima obilazila su dva bosanska franjevca, jedan iz makarskog, a drugi iz ramskog samostana, više kao putujući misionari nego redoviti župnici. Djelujući na takav način, oni očito nisu mogli voditi matične knjige. Štoviše, franjevci koji

37 Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, str. 416.38 Doseljenik.39 Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, str. 403.

Kliški sandžak (Iz: Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, Zbornik Cetinske krajine, knj. 4.)

33

su vršili župničku službu u se-lima Cetinske krajine za vrije-me osmanlijske vladavine nisu uopće uspostavljali veze sa splitskim nadbiskupima, koji su starohrvatsku župu Cetinu ljubomorno čuvali za sebe kao dragocjenu baštinu “drevni poklon hrvatskih kraljeva”.40 Fra J. A. Soldo navodi da je don Pavao Žuljević vršio du-šobrižničku službu u Cetinskoj krajini još pod turskom vlada-vinom.41

Tek pri kraju XVII. stoljeća situacija se počela mijenjati. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, novi providur Giro-lamo Cornaro osvojio je Sinj 1686. godine. U Solinu je dao skupiti 2 000 plaćenika, 1 000 ljudi s galija, oko 600 plaćeni-ka-konjanika i 3 000 krajišnika. U bitci je stradalo 50 osmanlijskih vojnika, za-robljeno je nešto žena i oslobođeno je 30 kršćana.42 Nakon što je 1699. potpi-san mir u Srijemskim Karlovcima, utvrđena je nova granica između Venecije i Osmanskog carstva. Tvrđave Knin, Vrlika, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Čitluk s Gabelom pripale su Mlecima. Granica je bila povučena ravnom crtom od jednoga do drugog mjesta, a njih je zaobilazila polukružno za sat hoda od tvrđave. Trilj je pripao Osmanlijama.43

1.2.2. Od 1686. do 1834. godineNakon osvajanja tvrđave uslijedio je prvi val naseljavanja kršćana u Ce-

tinsku krajinu. Fra Josip Ante Soldo ispravno prosuđuje da su stariji franje-vački povjesničari epski prikazivali seobe u Cetinsku krajinu. Pri tome su

40 Slavko KOVAČIĆ, Vijesti iz crkvenih arhiva o Cetinskoj krajini pod Turcima, u: Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, ZCK, knj. 4., Sinj, 1989., str. 145-146.

41 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 62.42 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 21-24.43 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 31.

Karta razgraničenja (Iz: Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, ZCK, knj. 4.)

34

prenaglašavali ulogu franjevaca, bilo kao pokretača borbe protiv osmanlijske vlasti i migracija, bilo kao djelitelja zemalja novodošlim obiteljima na mle-tačkom području. Prema sudu fra J. A. Solde, idealiziranje događaja bilo je plod romantičarskog pristupa prošlosti i težnja da se sve pretvori u junačku povjesnicu, ali i nepoznavanje karaktera mletačke države, koja je ljubomor-no čuvala vlast u zauzetim pokrajinama.44

Prvi se u Košute doselio harambaša Nikola Druljinović s trideset obitelji u kojima je bilo 250 osoba, od kojih 70 sposobnih za vojsku. Uz njega stigao je i harambaša Mate Cavelić iz Duvna, koji je dobio deset kanapa zemlje 1689., ali se tu nije zadržao.45 U Brodarić su se naselila braća Ivan i Marko Vrdoljak, a pripadali su banderiji Odrljinovića. Njima je 4. lipnja 1693. darovano pet-naest i pol kanapa zemlje, do posjeda Rajčevića i Piragića. Harambaši Mati Petroviću iz Ostrvice dodijeljeno je 300 kanapa zemlje u Brodariću, Novim Selima, Ugljanima i u Begovini sve do Čačvine.46

U Vedrinama su 22. lipnja 1692. dobili zemlje harambaša Nikola Podbio-čić iz Rakitna, Ivan Serašević, Marko Rajčević i druge obitelji. Providur Alvi-se Mocenigo dopustio je Nikoli Podbiočiću i njegovim ljudima da u Vedrina-ma grade kuće, ali i karaule za obranu granice. U Vedrine su stigli i ljudi iz barjaka harambaše Šipića iz Rakićana. Među Rakićanima je bio i Božo Bešlić koji je oko 1694. u Vedrinama smjestio 20 osoba, pa mu je 1697. potvrđeno 40 kanapa zemlje koja je pripadala Juri Radunoviću iz Poljica.47

Uspostavljanje župa u Cetinskoj krajini izvršeno je postupno nakon broj-nih seoba. U sačuvanim splitskim arhivskim spisima zapisana je 1682. samo jedna župa – Bisko. Posluživao ju je biskupijski svećenik. Već 1. ožujka 1689. opći providur Girolamo Cornaro potvrdio je kako je 35 franjevaca dovelo 1688. godine mnogo naroda iz Livna, Duvna, Rakitna, Glamoča i Rame koji je naselio prostore oko Sinjskog polja i cijelu Zagoru. kako su franjevci nasta-vili vršiti dušobrižničku službu među narodom, Cornaro im je to dopustio. Osnovna državna dozvola vršenja dušobrižničke službe izdana je franjevci-ma 18. travnja 1695. godine u hercegovačkom Čitluku. Po njoj su franjevci, birani od svojih starješina, uz odobrenje biskupa, mogli vršiti župničku služ-bu među novodošlim narodom.48

Već 1697. upisane su u Cetinskoj krajini župe u Bisku, Dicmu, Gardunu, Čaporicama, Potravlju, Sinju i Turjacima, koja je obuhvaćala selo Košute i

44 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 41-42.45 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 60.46 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 63-64.47 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 65, 67, 94.48 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 123-124.

35

kraj oko Trilja. Preko Cetine bila je samo jedna župa a obu-hvaćala je sela Vedrine, Jabu-ku, Rudu i Gradinu (Udovi-čić), Ugljane i Čačvinu.49

U tada još nesigurnim vre-menima splitski nadbiskup Stjepan Cosmi imenovao je 16. siječnja 1697. fra Ivana Bešlića zvanog Chiesik, člana sinjskog samostana, župnikom Ve-drina, Jabuke, Graba, Rude i Gradine (Udovičića). Nešto kasnije, 16. siječnja 1703., na-rodne starješine i Nikola Jur-ković predložili su za župnika fra Grgura Čovića iz sinjskog Samostana.50

U arhivu franjevačkog sa-mostana u Sinju čuva se vrlo važna listina, pisana bosanči-com, a potpisana arapskim pi-smom 27. studenog 1700., ko-jom je Mehmed-beg Filipović darovao fra Šimunu Filipovi-ću iz Rame crkvu Sv. Mihovila u Trilju i zemlje koje su daro-vali kmetovi Brodarićani.51

Prema izvješću don Mate Bakotića, koji je 1704. misionario po Cetinskoj krajini s don Ivanom Marušićem, franjevci su držali župe Sinj, Dicmo, Pru-govo, Muć, Potravnik (Potravlje), Turjake i Trilj, a biskupijski svećenici Gar-dun i Bisko.52

Opći komesar franjevačkog reda fra Ivan de Vietri sastavio je 1708. iz-vješće o Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. On u izvješću navodi kako sinjski samostan Sv. Frane ima trideset redovnika koji su uglavnom župnici

49 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 124.50 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 126.51 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 149.52 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 124-125.

Darovnica Mehmed-bega Pilipovića fra Š. Pilipoviću crkve Sv. Mihovila u Trilju i zemalja u Brodariću. 27. XI. 1700.

(Iz: J. A. SOLDO, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knj. 1, Sinj, 1995.)

36

na devet župa. Naglasio je da je župnik Sinja-Varoši gvardi-jan samostana, da pod turjake spadaju Košute s crkvom Sv. Jure (!) i Trilj s crkvom Sv. Mi-hovila.53

Splitski nadbiskup Stje-pan Cosmi (1678.-1707.) četiri puta pohodio je nadbiskupiju, ali spisi tih pohoda, nažalost, nisu sačuvani. Čim je Stjepan Cupilli (1708.-1719.) imenovan Cosmijevim nasljednikom, za-počeo je 2. siječnja 1709. svoj prvi pastirski pohod župama Cetinske krajine. Prilikom pa-stirskog pohoda župi Turjake, 1. srpnja 1709., nadbiskup je zapisao u svom izvještaju de-vet dužnika crkve Sv. Mihovi-la, koja je tada ostala na turskoj granici (in linea Turcica), a pri-padala je župi Turjaci. Dužnici su bili: Luka Stivanović, Ivan Kievan, Il. Skođe, Ivan Valli, Ilija Budić, Dujam Rajčić, Il. Dule, Mate Vukas i Jure Bešlić, brat Vučića.54

U prvoj polovici 18. stoljeća najslabije je naseljen Trilj. Tu je bio prijelaz preko Cetine (trajekt) s crkvom Sv. Mihovila i s nekoliko kuća za službenike, radnike na trajektu i vojnike, čuvare trajekta. Područje je pripadalo banderiji Odrljina u selu Košut, a njoj je pripadala i crkva Sv. Mihovila, kako piše u katastru iz 1709. godine.55

Prema spomenutom katastru, u Košutama su u banderiji Odrljin upisa-na sljedeća prezimena: Bakić, Batinić, Čurčević, Karnašić, Čurčijić, Dukić, Duka, Dianović, Đerbišić, Galesić, Leuter, Marić, Marasović, Mastelić, Mitro-

53 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 125.54 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 1, str. 134.55 J. A. SOLDO, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knj. 2, Sinj, 1997., str. 26.

Tekst pohoda S. Cupillija župi Turjaci (Nadbiskupski arhiv Split)

37

vić, Mialović, Odrljinović, Pranić, Semić, Sinosić, Silić, Sedlarović, Tripalo-vić, Vuletić, Versić, Zirković, Zubaše (Zubac). Sveukupno bilo je 305 stanov-nika, uz napomenu da u selu nisu živjeli upisani vlasnici zemalja Caralipeo - Despotović, Sermanović iz Splita i Zakolić iz Klisa, dok su se Gasparović i Grabobaš vratili u Osmansku carevinu.56

Neprirodna teritorijalna podijela Cetinske krajine izazivala je na osman-skoj strani sve veće nezadovoljstvo pa je novi rat (nazvan Drugi morejski ili Sinjski rat) izbio već 1714. godine. U tom ratu Mletačka Republika uspjela je obraniti Sinj 15. kolovoza 1715. godine. Obrana Sinja omogućila je da Cetin-ska krajina nakon ovog rata u potpunosti prijeđe u mletački posjed, a granice određene nakon tog rata postale su današnje međunarodne granice Republi-ke Hrvatske. Najvažniji izvor za opsadu Sinja 1715. godine pronašao je po-vjesničar Marko Rimac u proljeće 2015. godine u Venecijanskom državnom arhivu. Sam izvještaj ima 23 rukopisne stranice i strukturiran je kao izvještaj po danima, tj. dnevnik. Sastavio ga je 30. kolovoza 1715. sinjski providur Ju-raj Balbi na zahtjev generalnog providura Dalmacije i Albanije Angela Ema. Dnevniku je bio priložen popis osmanskih četa koje su provalile preko Pro-loga, a kojeg je generalni providur dobio od pouzdanog izvora (vjerojatno harambaše Čalića iz osmanskog tabora ili od jednog zarobljenika). Dnev-nik je objavljen u presliku, talijanskoj transkripciji i hrvatskom prijevodu u kolovozu 2015. godine. U spisima Mletačkog državnog arhiva, M. Rimac je pronašao i izvještaj o nagradama koje je 25. kolovoza 1715. generalni pro-vidur Angelo Emo podijelio članovima posade sinjske tvrđave. Taj izvještaj objavljen je također u knjizi.57

Vrijedi spomenuti, do objave knjige potpuno nepoznat podatak , kojeg prenosimo u cijelosti: “Dana 25. istog (srpnja, 1715.) veliki odred turskog pješaštva i konjaništva uputio se je i napao s dvije strane selo Otok gdje je u dugoj i hrabroj borbi neprijateljska vojska savladala 40 seljana koji su se pokušali povući na otočić nazvan Mali otok na koji su se sklonile njihove obitelji i gdje se nalazio harambaša Odrljin s ljudima iz svog barjaka i se-ljani Brodarića, njih 70. Zla kob je htjela da su mnogi, prevozeći se na oto-čić, poginuli u lađama pod žestokom vatrom neprijateljskih pušaka fitiljača. Zagospodarivši tim lađama, Turci su zatim napali otočić i pritom savladali u petom naletu hrabre branitelje, ne mareći za brojne gubitke svojih ljudi – preko tisuću palih pod snagom ognja i mača ili utopljenih u rijeci, oduzevši

56 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 2, str. 26.57 Josip DUKIĆ, Bitka za Sinj. U Veneciji pronađen najstariji izvještaj branitelja, u: Večernji list,

Zagreb, 19. travnja 2015., str. 25-26; Marko RIMAC – Josip DUKIĆ pr., Opsada sinjskog Gra-da (hrvatski i talijanski jezik), Split - Sinj, 9. VIII. 2015.

38

svakome od njih život, osim malobrojnima koji su imali sreću spasiti se bije-gom, a žene i djecu, u broju od oko pet stotina, pretvorili u roblje.”58

Osmanlije su napustile Sinj i Cetinsku krajinu 15. kolovoza 1715. i više se nisu vratili. Nakon njihovog odlaska uslijedio je novi val doseljavanja u Cetinsku krajinu, pa tako i u Trilj, Košute i Vedrine. Od tada broj podataka o ovim mjestima, životu stanovnika i njihovoj vjeri sve je obilniji i zahtijeva daleko više prostora, ali i istraživanja. Izdvajamo samo četiri.

Crkvu Sv. Mihovila u Trilju, banderija Odrljin i Šipić, koju je osmanlijska vojska u posljednjem ratu opustošila, narod je obnovio pod vodstvom sveće-nika glagoljaša. Crkvu su, kako u izvoru stoji, pohađali seljani Košuta, Vedri-na i Ribarića. Oko 1725. osnovana je Bratovština sv. Mihovila u Trilju, a 1731. njezin župan je bio Mate Božić. Te iste godine Božić i triljski kapelan molili su sinjskog providura Antonija Mariju Semitecola i on je 14. svibnja dozvolio bratimima skupljanje oko crkve. Crkva je posjedovala zemlju na Trilju koju je obrađivao Aleksandar Franić iz Sinja.59

58 M. RIMAC – J. DUKIĆ pr., Opsada sinjskog Grada, str. 20-22.59 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 2, str. 351.

Crkva Sv. Mihovila u groblju. Sagrađena prije 1700. (f. J. Dukić).

39

Nadalje, spor oko zemlje koja je pripadala crkvi Sv. Mihovila u Trilju okupio je na tragetskoj sta-nici u Trilju 1793. nekoliko ljudi. Bili su prisutni Frane Sikirica pok. Frane iz Jabuke, Martin Alil pok. Ilije iz Vojnića, harambaša Nikola Šipić, alfir Josip Odrljin u ime harambaše Luke Odrljina iz Košuta i Andrija Dukić reč. Ma-teljan. Oni su izjavili da će ze-mlju koja je pripadala crkvi Sv. Mihovila dati u najam braći Anti i Juri Galiću pok. Šimuna. Ta ze-mlja je dugo godina bila u najmu Ivana Franića iz Sinja, nakon čije smrti je bila zapuštena, a njegovi nasljednici nisu plaćali crkvi na-jam, pa su se okupljeni odlučili dati je na korištenje spomenutim Galićima. Zemlja se nalazila na putu, pjaceti, prema rijeci neda-leko crkvenih oranica.60

Krajem XVIII. st. Košućani su zajedno s Vedrinjanima odlučili u crkvi Sv. Mihovila (u groblju) podignuti mramorni oltar. Ugovor o gradnji oltara čuva se u arhivu sinjskog samostana. Kako Soldo ne spominje datum sklapanja Ugovora, iz drugih izvora zaključujemo da je to bilo krajem XVIII. stoljeća, u vrijeme kapelana don Frane Lucmančića, koji se prvi put spominje u doku-mentima 1768. godine. Ugovor je sklopljen s altaristom Dominikom Pasqua-lettijem. U ime seljana na potpisivanju Ugovora bili su prisutni Pavao Marić i Petar Bacelj kao prokuratori crkve, te Josip Odrljin i Ivan Zebo. Kao vanjski svjedok zapisan je Leonard Knežević. Posao su vodili harambaša Luka Odr-ljin i Nikola Šipić. Cijena novog oltara iznosila je 260 talira. Klesar je obećao sav materijal dovesti u Solin, a seljani iz Košuta i Vedrina bi ga trebali dovesti u Trilj. Sve je moralo biti gotovo do 29. rujna, dana sv. Mihovila. Isti selja-ci morali su pomagati kod postavljanja oltara, a majstor i njegov pomoćnih hranit će se na teret seljaka.61

60 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 2, str. 352.61 J. A. SOLDO, Sinjska krajina, knj. 2, str. 352.

Oltar Sv. Mihovila, kraj XVIII. st. (f. Z. Alajbeg)

40

1.3. Iz povijesti župe TriljPropašću Mletačke Republike, u svibnju 1797., Dalmaciju je zauzela au-

strijska vojska, nakon čega je uspostavljena prva austrijska uprava. Već u prosincu 1805. vlast su preuzeli Francuzi, koji su u Dalmaciji ostali do 1813. godine, čime je Cetinska krajina ušla u sastav Ilirskih pokrajina. Nakon fran-cuske uprave ustrojena je 1813. druga austrijska uprava, koja je trajala sve do 1918. godine. Iz tog podužeg razdoblja izdvajamo nekoliko događaja i osoba važnih za povijest triljske župe.

1.3.1. Župnici Trilja cetinski dekani (1834.-2016.)Splitski biskup Pavao Klement Miošić iz-

dao je 26. travnja 1834. godine Uredbu o no-voj podjeli Splitsko-makarske biskupije na dekanate. Tom Uredbom biskup je osnovao Cetinski dekanat, a njegovu upravu povjerio je biskupijskim svećenicima. Za prvog deka-na imenovao je tada triljskog kapelana don Nikolu Dukića. Nakon preuzimanja službe don Nikola se odmah počeo potpisivati kao triljski župnik i cetinski dekan. Don Nikola je rođen u Košutama 6. prosinca 1781. godi-ne. Pohađao je Ilirsko glagoljaško sjemenište u Priku kod Omiša. Za svećenika ga je za-redio splitski nadbiskup Laelius Cippico 18. lipnja 1806. godine. Nakon ređenja službo-vao je kao kapelan u obližnjem Vojniću do 15. siječnja 1810., kada je preuzeo kapelan-

sku službu u Trilju, gdje je ostao sve do smrti 16. siječnja 1851. godine. Tri godine prije smrti gotovo je oslijepio. Pokopan je u triljskom groblju, a grob mu je prekriven nedovršenom rimskom nadgrobnom stelom. Na grobu mu piše: OVO JE / KRIX / GOSPODINA / D(on) // NIKOLE / DUKICA / PAROKA // 1851.

Organskim dekretom, izdanim u Zadru 18. kolovoza 1849., Trilj je potvr-đen kao samostalna župa, ali i dalje pridružena sinjskom samostanu. Pove-zanost, koja se očitovala u plaćanju redovine samostanu, trajala je sve do 1902. godine.62

62 Josip DUKIĆ, Triljski župnici i kapelani od kraja XVII. stoljeća do 2010, u: Triljski most, god. V (2010), br. 5, str. 52-53.

Grob don Nikole Dukića (f. J. Dukić)

41

Službu cetinskog dekana u razdoblju od 1834. do 2016. obavljalo je pet-naest biskupijskih svećenika, triljskih župnika. Službe su trajale u rasponu od jedne (don Lovre Milavić), do četrdesetjedne godine (don Nikola Dukić), kako slijedi: don Lovre MIlavić 1, Špiro Čikeš 3, Mirko Skejić 4, Alojzije Bav-čević 5, Pavao Matovac 6, Ante Čipčić 6, Mijo Vrdoljak 7, Tomislav Karaman 11, Josip Batošić 12, sadašnji dekan Stipe Ljubas 14, Bože Šimunčić 19, Šimun Simunić 4 kao upravitelj, a 17 kao dekan, Ivan Banić 25, Ante Bućan 29, Ni-kola Dukić 41 godinu.

Slijedi tabelarni popis turjačkih župnika (do 1834.), zatim triljskih kape-lana i župnika, koji su ujedno bili i cetinski dekani. Potom su navedeni i župnici Košuta.63

ŽUPNICI (TURJACI / TRILJ) KAPELANI

fra Stjepan Vučemilović (Prije 1700.)

fra Šimun Filipović (1700.)

fra Marko Rupčić (1718.)

fra Mijo Plan (!) (1754.) don Ivan Sučić (1754.)fra Ante Corsini (1768.) don Frano Lucmančić (1768., 1779., 1789.)

fra Bartolomej Janičić (1789.)

fra Frano Maršić (1816.) don Martin Odrljin (1805.-1810.)

don Nikola Dukić (1810.-1834.).

ŽUPNICI (TRILJ) I CETINSKI DEKANI

don Nikola Dukić (1834.-1851.), prvi trilj-ski župnik i cetinski dekan od 1834.

don Jure Marušić (1834.)don Stjepan Grujica (19. III. 1839., 1848.)

don Bože Šimundža (1851.-1870.)

don Lovre Milavić (1870.-1871.)

don Ivan Banić (1871.-1896.)

don Šimun Simunić (1897.-1918.)

don Šimun Simunić (1897.-1918.)

don Pavao Matovac (1918.-1924.)

don Josip Batošić (1925.-1937.)

don Ante Bućan (1937.-1966.) don Ante Grgić (1939.-1940.)don Tomislav Karaman (1966.-1977.) don Srećko Dragošević (1940.-1945.)

63 Josip DUKIĆ, Dekani Cetinskog dekanata od 1834. do 2110., u: Triljski most, god. V (2010), br. 5, str. 51-52.

42

don Aojzije Bavčević (1977.-1982.) don Mate Džakula (1946.)don Mijo Vrdoljak (1982.-1989.) don Ivan Banić (1978.-1978.)don Špiro Čikeš (1989.-1992.) don Ante Karoglan (1978.-1980.)don Mirko Skejić (1992.-1996.) don Ivan Dragušica (1980.)don Ante Čipčić (1996.-2002.) don Vjenceslav Kujundžić (1980.-1988.)don Stipe Ljubas (2002.) don Stipe Ljubas (1988.-1991.)

don Mladen Parlov (1991.-1992.)

don Mirko Bitunjac (1992.-1995.)

don Branimir Projić (1995.-1997.)

don Nikola Bodrožić-Selak (1997.-1999.)

don Ante Bekavac (1999.-2000.)

don Dražen Radman (2000.-2006.)

don Hrvoje Dragun (2006.-2010.)

don Mario Mihanović (2010.-2012.)

ŽUPNICI (KOŠUTE)

don Dario Čorić (2012.-2015.)

don Franko Prnjak (2015.)

1.3.2. Gradnja crkve Sv. Mihovila u Trilju (1899.-1901.)Vrlo važno mjesto u povijesti triljske

župe pripada don Šimunu Simuniću, du-gogodišnjem župniku i dekanu te gradi-telju nove triljske crkve Sv. Mihovila. Don Šimun je rođen 7. rujna 1851., a zaređen 11. siječnja, najvjerojatnije 1873. godine. Od listopada 1897. do 1901. bio je upravi-telj Cetinskog dekanata, a potom je ime-novan dekanom. Službu je obavljao sve do 1. prosinca 1918. godine. Umro je u Trilju 9. rujna 1922., gdje je u mjesnom groblju i pokopan. Njegov grob se nalazi u nepo-srednoj blizini pročelja crkve Sv. Jeronima, do 1901. Sv. Mihovila. Na grobnom križu pokojnik je za života u reljefu dao zapisati riječi: OVJE / POCI/VA POK / DON SI-MUN SIMUNIC / BIVSI DEKAN SINSKE

Grob don Šimuna Simunića (f. J. Dukić)

43

/ CE/TIN/SKE / KRA/JI/NE / P / U / MI/RU. U postolju križa zapisan je datum smrti: PREMINU DNEVA / 9 RUJNA / 1922. Iznad natpisa u postolju urezan je križ s dvije sa strana, vjerojatno, palme.64

Don Šimun je nakon dugodišnjih slanja brojnih zahtjeva vlastima 1899. krenuo u najveći projekt svoga života, izgradnju nove triljske crkve. Gradnja crkve povjerena je poduzetniku Dinku Franchiniju, a gradila se u razdoblju od 1899. do 1901. godine. Crkva je smještena nedaleko od postojeće u groblju Sv. Mihovila, čiji titul je nakon završetka prenesen na novosagrađenu. Novi svetac grobljanske crkve postao je sv. Jeronim i tako je ostalo sve do danas. Crkvu je posvetio splitsko-makarski biskup Filip Frane Nakić (1889.-1910.) 9. lipnja 1901. godine. Tom prigodom biskup je obavio pastirski pohod i kriz-mu.65

U crkvi se nalaze tri oltara. Glavni, Presvetog Sakramenta, rad je altariste Mihe Markovine i smješten je u crkvu krajem 1900. godine. Zbog nedostatka sredstava župnik je istovremeno na desnoj strani smjestio oltar sv. Mihovila arhanđela iz stare crkve. Kao što je već rečeno, oltar je rad altariste Domini-

64 Josip DUKIĆ, Cetinski dekanat 1900. godine, u: Triljski most, god. I (2006), br. 1, str. 52-53.65 Za podatke o crkvi vidi: Josip DUKIĆ, Crkva sv. Mihovila u Trilju (1901.-2001.), Trilj, 2001.

Crkva Sv. Mihovila (f. Z. Alajbeg)

44

Oltar Presvetog Sakramenta, 1900. (f. Z. Alajbeg)

Oltar Gospe Karmelske, 1910. (f. Z. Alajbeg)

ka Pasqualettija s kraja XVIII. stoljeća. Treći oltar, Gospe Karmelske, djelo je dvojice majstora, Vicka Tagliaferra i Petra Betizze pok. Marina. U crkvu je postavljen 1910. godine. Glavni oltar Presvetog Sakramenta isplaćen je po-najviše sredstvima iz zaklade pok. Vice, žene Špira Britvića. Ona je u svojoj oporuci izjavila: “Ostavljam dvi livade Rakovicu i Zazočje za uvik Crkvi sv. Mihovila iz Trilja, uvjetom, da kad se nova sagradi Crkva Triljska, iste proda-duse i novci za nje dobiveni ulože se za gradnju oltara u novoj Crkvi.”

1.3.3. Don Josip Batošić o žandarskoj pretrazi triljske crkveIz života župnika don Josipa Batošića, zaslužnog za predani pastoralni

i kulturni rad u župi, izdvajamo jedan dopis koje je on uputio Biskupskom ordinarijatu u Splitu, a u njemu se tuži na upad žandara u crkve.66

Župski ured u Trilju, dne 1/12. 1932.Br. 241/32BISKUPSKOM ORDINARIJATU - SPLIT

66 NAS, S-M, Spisi, 1932., br. 3304.

45

Danas u 9 sati i ½, prije blagodarenja žandarska je patrola tražila od potpisanog, da joj se dozvoli pretraga župske crkve, jer da imaju hitan nalog od nadležne vlasti, da se tako obezbijede životi onih, koji će blagodarenju prisustvovati. Žandar i finansa bili su oružani revolverom, pa kako ja crkva bila otvorena radi skore službe Božje, ušli su u crkvu spomenuti i bez detaljne pretrage izašli. Potpisani se nije mogao opri-jeti oružanoj sili i zapriječiti pregled gore opisani. Pišućem je vođa patrole izjavio, da su u istu svrhu upućene druge patrole u okolišnje župe.

Gornje se stavlja do znanja Tom Preuzvišenom Naslovu. Župnik don Josip Batošić

1.3.4. Blagoslov križa na Biloj glavici 1933.Prolazeći cestom što od Sinja vodi u Trilj, ne može čovjek proći a ne opaziti

bijeli križ što se uzdigao s lijeve strane, na brežuljku znanom kao Bila glavi-ca. Novije generacije vjernika župe Sv. Mihovila arkanđela u Trilju to mjesto podsjeća na blagdan Sv. Marka, kada se jednom godišnje narod okuplja pod križem uz blagoslov polja i molitve Bogu da još jednom podari dobar urod i nagradi narod za sav trud i molitve upućene k Njemu. Mnogi će se sjetiti i 2003. kada je prvi put zalaganjem don Stipe Ljubasa upriličen Put križa od župne crkve Sv. Mihovila do križa na Biloj glavici. Međutim, malo je onih koji se mogu sjetiti kada je taj križ podignut i s kojom nakanom.

Don J. Batošić s triljskim glazbarima (vl. f. I. Krce)

46

Križ je podignut 70 godina ranije. Podigao ga je 1933. puk, narod siro-mašan, ali bogat duhom, povodom proslave 1900. godišnjice Kristove muke i smrti. Proslava te Svete Godine započela je trodnevnicom u svim župa-ma triljskog dekanata Na blagdan Male Gospe 8. svibnja obavljen je svečani blagoslov križa, a slavlje je svojom prisutnošću uzveličao i tadašnji biskup Kvirin Klement Bonefačić, koji se s narodom uspeo na podnožje križa i tu-mačio značenje Svete Godine. Dirljivu propovijed je održao o. Petar Perica, isusovac iz Splita. Na svečanosti je sudjelovala i sinjska glazba kao i glazba Sv. Mihovila te ženski zbor, a zabilježen je i broj od oko 8 000 hodočasnika iz 16 župa.

U podnožju križa je stajao uklesan i natpis: Isusu Kristu – Kralju vjekova – vjera i ljubav naroda – prigodom proslave – 1900. godišnjice Njegove muke i smrti. Natpisa danas više nema, a vjerojatno je uklonjen prilikom obnove križa 80-ih godina.

Cijeli događaj blagoslova križa zabilježilo je vrijedno pero nama nepozna-tog autora (List Biskupije splitsko-makarske, LV/1933, br. 10), čiji tekst donosi-mo u cijelosti:

Nad Cetinom je zablistao KrižIz dna svoga kršćanskoga katoličkoga srca Cetina, siromašna i mukotrpna Cetin-

ska krajina, je progovorila. Siromašna ne zato što joj Bog nije dao zemlje i vode, nego zato što ljudski um i ljudska volja neće da iskoriste Božje darove. Siromašan puk, ali ipak dostojan djedova, koji su nakvasili rođenu grudu svojom junačkom krvlju u vje-kovnim borbama protiv nekrsta. Taj je puk, taj je narod pokazao u nedjelju svu svoju vjeru, svoju ljubav i svoje oduševljenje za sv. Križ, znak našega Otkupljenja, za sv. Crkvu, jednu i nepobjedivu, za pastira biskupa, koji mu je brižni Otac.

Proslava sv. Godine započela je trodnevnicom u svim župama triljskog dekanata. Prvi javni čin iste bio je svečani blagoslov jubilejskog Križa kojeg su na Bijeloj Glavi-ci podigli vjernici svih okolnih sela. Obavio ga je preuzv. Biskup, koji je došao navlaš u tu svrhu na Malu Gospu. U mjestu nije bilo gotovo osobe koja nije prisustvovala procesiji do novopodignutog Križa i blagoslovu. Prije blagoslova preuzvišeni se po-peo na samo podnožje križa i tumačio narodu značenje sv. Godine. Glazba sv. Miho-vila, koja je svirala u procesiji, pratila je vrlo lijepo i efektno zbor pjevačica, koje su ispjevale himnu Križu. Zatim je slijedio blagoslov. Jubilejski križ, koji će sigurno po-stati središte pobožnih hodočašća, je podignut na podnožju na kojem stoji isklesano: „Isusu Kristu – Kralju vjekova – vjera i ljubav naroda – prigodom proslave – 1900. godišnjice Njegove muke i smrti.“ Za vrijeme obreda krasan je bio pogled na zelenu dolinu. Činilo mi se da vidim s jedne strane Sinjsku Gospu, koja pozdravlja Križ svoga Sina, a s druge, sa čačvinske kule iz turskih vremena, kako se duhovi pređa vesele ovom svetom danu.

47

U večer sva je krajina bila u plamenu. Ne samo svaka župa, selo, već i skoro svaki komšiluk palio je svijećnjake u čast sutrašnje proslave. Spomen-Križ na Bijeloj Gla-vici, kao i onaj na Visokoj, kojeg je podigla sinjska župa, bili su osvijetljeni.

Međutim, prava proslava je bila u nedjelju. Kako je božanska sila, koja je privukla gotovo 8000 vjernika u ovaj kraj, gdje ne vidiš nego malena seoca i raštrkane kuće! I to još iz kojih daljina! Evo suhih brojki, koje će govoriti bolje nego ikoja pjesma: Iz Graba 1300, iz Sinja 1000, iz Rude 600, iz Ugljana 550, iz Vojnić-Garduna 450, iz Turjaka 400, iz Otoka i Srijana po 350, iz Dobranja i Tijarice po 300, iz Biska, Dicma i Krušvara po 250, iz Vrpolja 180, iz Kotlenica 118, iz Voštana 50. Dakle, iz 16 župa. Iz samog Trilja prisustvovali su svi vjernici. I to sa svim tim što se ujutro mnogo hodočasnika vratilo svojim kućama kad je počela padati kiša i što su protivnici širili među narodom razne izmišljene i glupe glasine, da ga odvrate od proslave. Svečanu pontifikalnu misu otpjevao je pod vedrim nebom preuzv. naš obljubljeni biskup. Sv. misu je vrlo lijepo pjevao zbor pjevačica. Dirljivi i oduševljeni govor održao je o. Perica, Isusovac iz Splita. – Kasnije se razvila duga bogoljubna, pobožna procesija, koja je uz sviranje glazbi iz Sinja i Trilja trajala 1 ½ sata. Nikada ne bismo svršili kad bismo htjeli opisati sve što je tog dana vidjela i čula zelena Cetina. Neka bude slava Božanskom Srcu našega Isusa koji je na Križu svijet otkupio!

Korisno je ovome pridodati da su poznatog propovjednika o. Petra Pe-ricu zajedno s 50-ak Dubrovčana partizanske postrojbe smaknule na Daksi

Proslava na Biloj glavici, 8. 9. 1933. (M. Jozić)

48

bez suđenja u listopadu 1944. godine. U lipnju 2010. nakon punih 65 godina kosti o. Perice dostojno su pokopane na dubrovačkom groblju Boninovo u isusovačkoj grobnici. Otac Perica autor je poznate pjesme Zdravo, Djevo, kra-ljice Hrvata.67

1.3.5. Dozvola za “upotrebu zvona za zvonjavu”Slijedi dopis, dozvola Odjela za unutrašnje poslove Općine –Sinj župnom

uredu Trilj za upotrebu zvona za Božić.68

SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA HRVATSKASKUPŠTINA OPĆINE SINJOdjel za unutrašnje posloveBroj: 08-I 5287/1-1965. god.Sinj, dne 24. XII. 1965. god.

Skupština općine Sinj – Odjel za unutrašnje poslove u vezi podnijete molbe Žup-skog ureda u Trilju, a na osnovu čl.5. st.4. Odluke o javnom redu i miru broj: 02-I 7040/1-1963. godine od 11. travnja 1963. godine donosi slijedeće

RJEŠENJEDozvoljava se upotreba zvona za zvonjavu na dan 25. XII 1965. godine u noći od

3 do 6 sati izjutra u tri do četri navrata po 4 do 5 minuta.

OBRAZLOŽENJEŽupski ured u Trilju svojom molbom broj: 145/65. godinu od 13. XII 1965.

godine, zatražio je upotrebu zvona na dan 25. XII. 1965. godine u noći od 3 do 6 sati izjutra u tri do četri navrata po 4 do 5 minuta obzirom na veliki crkveni blagdan Božić. Odjel za unutrašnje poslove općine Sinj, temeljem postojećih propisa gore navedene Odluke, utvrdio je da su razlozi navedeni u molbi opravdani, te je rješio kao u dispozitivu.

Taksa po tar. br.1 i 2 Zakona o administrativnim taksama u iznosu od 250. – di-nara nalijepljena je na molbi i propisno poništena.

DOSTAVLJENO:1. Župskom uredu – Trilj2. Stanici milicije – Trilj Načelnik:3. Arhivu – Ovdje Frano Ćurković

67 Ivan ŽOLO, Blagoslov križa na Biloj glavici 1933., u: Triljski most, god. V (2010), br. 5, str. 56-58.68 ŽAT, Spisi, 1965.

49

1.3.6. Prisjećanje na don Antu BućanaO dugogodišnjem župniku i dekanu don Anti Bućanu, koji još uvijek živi

u sjećanju starijih župljana, vrlo se pohvalno izrazio tadašnji splitski biskup Frane Franić u dopisu poslanom 8. veljače 1966. godine.69

BISKUPSKI ORDINARIJATS P L I TPoljana G. Ninskog 4.

Br. 491/66. Split, 8. II 1966.

P. n.msgr Ante Bućan, upravitelj župe i dekanT r i l j

Štovani oče župniče i dekane!Dragi monsinjore!

Koncem godine 1963, zbog godina i bolesti, po savjetu liječnika – kako ste pisa-li ovom Ordinarijatu – molili ste da početkom 1964. budete riješeni dušobrižničke službe.

Ovaj Ordinarijat bio je uvažio Vašu molbu i riješio Vas 15. VIII 1964. dušobriž-ničke i dekanske službe.

Međutim su nastupile nepredviđene okolnosti, dogodio se tragični slučaj u Vašoj obitelji, koji je pomrsio Vaše planove, a i zdravlje Vam se prilično popravilo te ste, uz pristanak svojih poglavara, ostali na upravi župe i cetinskog dekanata sve do danas.

Danom 13. II 1966. navršava se 47 godina, 3 mjeseca i 16 dana, da ste postali Isusov svećenik i da mu ustrajno služite u dušobrižničkoj službi.

Kroz to razdoblje upravljali ste: župom Krstatice 8 godina ’’ Župa Biokovska 1 godinu ’’ Zagvozd 4 godine ’’ Opuzen 6 godina ’’ Trilj (gotovo) 29 godina

i uz to za neko vrijeme posluživali ste i Čaporice.

69 Prisjećanje na don Antu Bućana, u: Sv. Mijovil, List župe Sv. Mihovila arkanđela, god. II (2004), br. 2, str. 77-78.

50

Kroz ovih zadnjih 29 godina vršili ste i dekansku službu u cetinskom dekanatu.Dugo je to razdoblje aktivne svećeničke službe, koje rijetko koji svećenik dostigne.Veliki je to dar Božji, na kojem mi danas s Vama Bogu zahvaljujemo, ali je duž-

nost biskupije da danas i Vama zahvali na svemu, što ste kroz ove duge godine sve-ćeničke službe učinili za Boga, za sv. Crkvu, za svoj narod i za neumrle duše. I Sv. Stolica Vam je svojevremeno odala priznanje kad Vas je sv. otac imenovao svojim tajnim komornikom.

Samo Bog može tačno ocijeniti što ste i koliko ste Vi za njega učinili, i koja su vaša djela najvrednija u njegovim očima, prema onoj Sv. Pisama: “Moje misli nisu vaše misli, i vaši putovi nisu moji putovi” (Iz 55,8), ali ipak, oslanjajući se na ljudski sud, smatramo, da je ovom prigodom potrebno spomenuti neke činjenice.

Cijeloga svoga svećeničkog života služili ste među našim vjernim pukom pa i Vaša vjera ima karakteristike tvrde, nepokolebive vjere našega puka. Nikada nije do-lazila kod Vas u pitanje vjernost Crkvi njezinim direktivama. Kao posljedica toga karakteristično je i Vaše poštovanje i odanost prema crkvenim poglavarima, posebno prema svom biskupu.

Poznata je vaša razboritost, neposrednost i intuicija te ste umjeli brzo ispravno uočiti i ocijeniti i komplicirane situacije.

S lakoćom ste znali svakome pristupiti i naći one ljudske elemente, koji povezuju, a to je vrijedan preduvjet za pastoralni rad.

Ako je župa Trilj u ratnim i poratnim prilikama ostala povezana s Crkvom i vjerna Bogu, ako se ta župa i danas smatra jednom od najboljih župa u biskupiji u vjerskom pogledu, svakako u tome uz Vaše predšasnike imate i Vi svoj udio.

Ako sada iz župe ima 15 svećenika, 4 redovnika nesvećenika, 30 sjemeništaraca, 70 redovnica – ako se, dakle, župa Trilj može podičiti svojim “rodom izabranim, svetim narodom, pukom stečenim…” (1 Petr 2,9), tj. svojim svećenicima, redovnici-ma i redovnicama te sjemeništarcima, i kad se zna da se je sve to ostvarilo za Vašeg župnikovanja onda na tom duhovnom kapitalu možete najviše Bogu zahvaljivati i s pravom uskliknuti sa sv. Pavlom: “Nisam uzalud trčao, niti se uzalud trudio” (Filip 2, 14-16).

Po onoj evanđeoskoj, da dobri pastir treba da ostane uz svoje stado u svim prilika-ma i neprilikama (Iv 10), Vi ste rigorozno vršili propis o župničkoj rezidenciji u župi. Uvijek ste bili uz svoje stado pa i u onim teškim opasnim ratnim prilikama, dijeleći s njime sve nevolje i pomažući mu na sve moguće načine izlažući i sebe pogibelji. I kad ste izgubili krov nad glavom, uslijed bombardiranja župske kuće, niste napuštali župu nego ste nastojali i uspjeli naći drugi krov.

Svojim životnim djelom u materijalnom pogledu s pravom možete smatrati novu

51

župsku kuću, koju ste uspjeli sagraditi na istom mjestu, gdje je bila i prijašnja, i tako osigurati prikladnije uvjete za pastorizaciju župe.

Sve gore spomenute karakteristike svoje svećeničke ličnosti i svoga svećeničkog rada unijeli ste i u službu dekana velikog cetinskog dekanata kroz duge godine te ste uvijek nastojali ostvariti bratski svećenički odnos sa svim svećenicima svoga dekana-ta, bilo redovnim, bilo dijecezanskim.

Na koncu, dakle, možete uskliknuti s apostolom naroda: “Zahvaljujem Kristu Isusu, Gospodinu našemu, koji mi dade moć, što me drži za vjerna i postavi u služ-bu” (1 Tim 1, 2-3). “Milošću Božjom jesam, što jesam, i milost njegova nije bila bez ploda” (1 Kor 15,10). Zato “kralju vjekova, besmrtnom, nevidljivom, jedinom Bogu čast i slava u vijeke vjekova” (1 Tim 1,17).

Na koncu, dok Vam još jednom zahvaljujemo, želimo Vam od Boga dug život do krajnih ljudskih granica i dajem Vam svoj pastirski blagoslov.

(pečat)

B i s k u p:Dr. Frano Franić

Sprovod don A. Bućana (Župski ured Trilj)

52

1.4. Osnutak župe Košute 2012.Najvrjedniji projekt u povijesti Košuta jest “Projekt Metline”, koji obuhva-

ća gradnju novog groblja, nove mrtvačnice, crkve i pastoralnog centra. Svi objekti sagrađeni su nakon više od 40 godina iščekivanja, na površini od “22 981 m2 od mještana darovanog zemljišta”. Marom župnika don Mirka Ske-jića (1992.-1996.) i slogom Košućana, 21. ožujka 1996. na Općinskom sudu u Sinju brojne zemljišne parcele mještana prenešene su u vlasništvo župe Sv. Mihovila arkanđela, Nadbiskupija splitsko-makarska, s ciljem da se namjene za opće dobro sela Košuta. Zbog sitnih nepotpunosti, Odluka o prijenosu zemljišta dobila je konačan oblik 26. lipnja 1997. godine. Projekt je gotovo u potpunosti realiziran u razdoblju od ljeta 1998. do 15. lipnja 2007., kada je po-svećena crkva Presvetoga Srca Isusova. U ostvarenju projekta sudjelovali su Košućani na čelu s voditeljima Mjesnog odbora, nekoliko župnika župe Sv. Mihovila arkanđela, osobito sadašnji don Stipe Ljubas, Grad Trilj, te osobito Splitsko-makarska nadbiskupija i brojni dobročinitelji. Sve ovo okrunjeno je 20. kolovoza 2012. osnutkom župe Presvetog Srca Isusova.

Metline uoči Drugoga svjetskog rata (vl. f. M. Žilić)

1.4.1. Gradnja groblja i mrtvačniceDana 30. srpnja 1998. na sjednici MO Košute donešen je zaključak “da se

zbog nemogućih uvjeta na triljskom groblju treba što prije razmotriti lokacija za novo groblje u Košutama”. Prema rezultatima provedene ankete apso-lutna većina u selu izjasnila se za gradnju groblja, mrtvačnice, mjesne crkve

53

i drugih sadržaja za opće dobro mjesta na lokaciji Metline. Pred kraj 1998. don Ante Čipčić je organizirao probijanje puta od škole prema Metlinama i ravnanje terena za buduće objekte. Sljedeći korak dogodio se u ožujku 2000. godine kada je na sastanku MO Košute donešena odluka da se sazove zbor mještana i izabere Inicijativni odbor za gradnju groblja i mrtvačnice. Zbor mještana je održan u nedjelju 2. travnja 2000. ispred mjesne škole u Košuta-ma. Na sastanku je osnovan Inicijativni odbor. Uskoro, 4. travnja 2001. zapo-čela je izgradnja ogradnog zida. Zid je dovršen krajem svibnja 2001. Krajem lipnja iste godine gosp. Milanu Lukiću isplaćen je cijeli iznos za dogovo-rene poslove. Nadalje, dana 15. lipnja 2001. raspisan je interni natječaj za izgradnju grobnica. Krajem lipnja pristiglo je 5 ponuda. Na Zboru mještana, održanom u školi u Košutama 1. srpnja 2000., donešena je odluka o izbo-ru najboljeg ponuđača za izradu unutrašnjosti groblja, odnosno obiteljskih grobnica. Posao je dodijeljen poduzeću Vele vode d.o.o. gosp. Anđelka Odr-ljina (Brace), rodom iz Košuta. Dana 7. listopada 2001. obavljen je prvi ukop u groblju. Toga dana, prema osobnoj želji pokojnika i njegovih roditelja, koji su mjestu darovali dio zemlje, ukopan je iznenada preminuli don Josip Du-kić (Raba), župnik Krušvara. Sv. misu i pokop predvodio je nadbiskup u miru msgr. Ante Jurić, u prisutnosti 100-tinjak svećenika i velikog mnoštva vjernika. Prema zadnjim podatcima u groblju više nema slobodnih mjesta, a osobe koje su se javile trebaju pričekati neko vrijeme jer postoji mogućnost proširenja groblja.

Groblje i mrtvačnica, 7. 9. 2003. (f. J. Dukić)

54

Zalaganjem župnika don Stipe Ljubasa, Grada Trilja i Mjesnog odbora Košute, 2. studenoga 2008. na mjesnom groblju podignut je središnji križ s pločama na kojima su urezana imena Košućana poginulih u Drugom svjet-skom i Domovinskom ratu.70

Gradnja groblja potakla je i gradnju mrtvačnice. Projekt je izradio dipl. ing. građ. Josip Prcela iz Košuta. Dana 5. travnja 2002. krenulo se u projekt, računajući na sredstva koja su prikupljena od uplata za grobna mjesta. Na-kon toga, 20. travnja 2002., sklopljena je pogodba o gradnji s poduzećem Vele Vode d.o.o. Radovi su započeki u svibnju 2002. godine. Po završetku radova, 25. rujna 2004. u 11 sati upriličeno je otvaranje i blagoslov novoizgrađene mrtvačnice. Nazočnima su se obratili župnik i cetinski dekan don Stipe Lju-bas i gradonačelnik Jozo Sarač, koji je zajedno s predsjednikom Inicijativnog odbora gosp. Franom Klapežom, službeno otvorio mrtvačnicu. Nakon otva-ranja uslijedila je prigodna zakuska i slavlje. Prostorije mrtvačnice su prvi put korištene 1. listopada 2004. Nakon teške bolesti i smrti, tijelo gosp. Ante Zupca prenešeno je u mrtvačnicu, gdje je održana sv. misa zadušnica i obred sprovoda.71

70 M. MARIĆ, J. DUKIĆ, Košute selo zaigrano, str. 46-48.71 M. MARIĆ, J. DUKIĆ, Košute selo zaigrano, str. 48-50.

Otvorenje i blagoslov mrtvačnice. 25. 9. 2004. (f. J. Dukić)

55

1.4.2. Gradnja crkve i pastoralnog centraPrije otprilike 50 godina, kada je župnik Trilja bio don Tomislav Karaman

(1966.-1977.), rodila se želja pojedinaca iz Košuta da se u mjestu sagradi cr-kva.72 Od tih, za Crkvu posebno teških vremena, do lipnja 2007., trebalo je prevaliti dug i naporan put da se ta želja i ostvari. Nasljednik don T. Karama-na don Alojzije Bavčević (1977.-1982.) pripremio je referendum u vezi grad-nje crkve u Košutama. Mještanima su bile ponuđene dvije moguće lokacije za crkvu, jedna u blizini današnjeg samostana sestara Služavki Malog Isusa, druga na Metlinama. Većina mještana bila je za gradnju crkve na Metlinama. Unatoč njihovim željama, odluka referenduma nije se provela u djelo.

Glavni dio posla oko izgradnje crkve u Košutama napravljen je u vrijeme sadašnjeg župnika don Stipe Ljubasa, koji je u vrijeme svog prvog mandata poslan u župu kao župni vikar (1988.-1991.), s ciljem da se posveti gradnji crkve u Košutama. Unatoč njegovom trudu i željama Košućana, to se nije ostvarilo. Trebalo je čekati još koju godinu. Ponovnim dolaskom u župu (2002.), don Stipe je nastavio neumorno raditi i posao oko gradnje priveo kraju. Sredio je potrebnu dokumentaciju za početak gradnje crkve, što je po-taknulo odgovorne osobe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji da se gradnja buduće crkve u Košutama, zajedno sa župom Sv. Andrije u Splitu i župom Okruk, uvrsti u program gradnje u 2005. godini.

Blagoslov temeljnog kamena za crkvu u Košutama, blagoslovljenog na Žnjanu 1998. od pape Ivana Pavla II., obavio je 3. lipnja 2005. splitsko-makar-ski nadbiskup Marin Barišić. U toj prigodi, nakon svečanog misnog slavlja upriličenog ispred mrtvačnice, nadbiskup je blagoslovio gradilište i položio temeljni kamen. Svečano misno slavlje suslavilo je tridesetak svećenika.

Ovo je tekst povelje o gradnji koju su potpisali župnik i otac nadbiskup. Povelju je pročitao župni vikar don Dražen Radman, a njezin tekst glasi:

Godine Gospodnje 2005.Kad je svetom Katoličkom crkvom upravljao papaBENEDIKT XVI.Splitsko-makarski nadbiskup bio jemons. MARIN BARIŠIĆa župnik Župe sv. Mihovila ark. U Triljudon STIPE LJUBASzapočinje gradnja crkve Presv. Srca Isusovai pastoralnog centra Ivan Pavao II.

72 Svi podatci o crkvi i centru preuzeti iz: M. MARIĆ, J. DUKIĆ, Košute selo zaigrano, str. 50-57.

56

U KOŠUTAMA.Preuzvišeni otac nadbiskup Marin,okružen vjernim Božjim narodom i svećenicima,u nazočnosti gradskih vlasti,POLOŽIO JE TEMELJNI KAMENNA SVETKOVINU PRESV. SRCA ISUSOVA3. lipnja 2005.Ova crkva i pastoralni centar okupljat će vjernikeovog dijela župe i štovatelje Presv. Srca Isusova,da kroz vrijeme koje prolazi bude mjesto duhovnog slavljai znak Božje prisutnosti među ljudima.

Don Stipe Ljubas mons. Marin Barišićžupnik nadbiskup

Gradnja crkve u Košutama trajala je dvije godine. Prema običaju, Split-sko-makarska nadbiskupija je po-mogla u potpunosti izgradnju cr-kve “ugrubo”. Za sve ostalo su se pobrinuli najviše don Stipe, župlja-ni i brojni dobročinitelji koji su cr-kvu bogato obdarili.

Prostor crkve ima oko 450 kva-drata, ispod nje se nalazi dvorana višenamjenskog sadržaja. Pastoral-ni centar obuhvaća oko 700 kvadra-ta, a ured i stambeni dio za župnika oko 110 kvadrata. Idejno i izvedbe-no rješenje Projekta izradio je ar-hitekt Ante Kuzmanić, a izvoditelj radova je Konstruktor inženjering d.d. - Split. Oltar, u koji su ugrađe-ne moći bl. Alojzija Stepinca – dar zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, krstionica, sveto-hranište i ambon izrađeni su prema zamisli arhitekta Radoslava Buzan-čića i Vanje Kovačić, a dva vitraja rad su profesora Josipa Bosnića.

Blagoslov temeljnog kamena, 3. 6. 2005. (f. J. Dukić)

57

Najsvečaniji dan u povijesti Košuta dogodio se u petak, 15. lipnja 2007. godine. Toga dana, u 18 sati, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje i posvetio crkvu Presvetog Srca Isusova i pastoralni centar Ivan Pavao II. Misno slavlje suslavili su župnik i cetinski dekan don S. Ljubas i oko 80 svećenika, od kojih većina potječe iz Košuta. U misnom slavlju su sudjelovale brojne časne sestre, Košućani i njihovi gosti (od kojih je veliki broj stigao iz inozemstva), predstavnici Grada i Županije splitsko-dalmatinske, okolnih gradova i općina, javnih, društvenih i kultur-nih ustanova te više tisuća vjernika.

U svom obraćanju vjernicima nadbiskup je kazao: “Ova zajednica prem-da nije imala svoju crkvu, natopljena molitvom i vjerom svojih pređa, pro-stor je svojih srdaca svesrdno posvećivala Gospodinu te su iz nje izniknula brojna duhovna zvanja.” U obredu posvete nadbiskup je izmolio posvetnu molitvu, svetim uljem pomazao oltar i zidove crkve, pokadio oltare i crkvu te predao župniku upaljenu svijeću.

Svima koji su na bilo koji način pridonijeli izgradnji crkve i pastoralnog centra, zahvalu je uputio župnik don S. Ljubas. Gosp. Miljenko Marić, pred-sjednik MO Košute, u ime mjesta, uručio je prigodne poklone župniku don

Gradnja crkve, 8. 7. 2006. (f. J. Dukić)

58

Posveta crkve, 15. 6. 2007. (f. J. Dukić)

Projekt Metline, 27. 7. 2007. (f. F. Ratković)

59

Stipi, kapelanu don Hrvoju Dragunu, časnim sestrama i nadbiskupu Mari-nu. Mješoviti zbor Župe sv. Mihovila pod ravnanjem Ante Šipića i uz orgulj-sku pratnju č.s. Zdenke Tomas izveo je pjesmu Kristova Crkva za koju je tekst napisao Košućanin don Ante Mateljan, a uglazbio mo. Šime Marović. Nakon svečanoga bogoslužja, u dvorištu i kripti crkve uslijedila je pučka fešta.

Povodom posvete crkve Kulturno društvo Trilj i Mjesni odbor Košute or-ganizirali su u košućkoj školi prvu foto-arheo-etnognafsku izložbu u povije-sti sela Košuta. Izložba je bila naslovljena Košute - selo zaigrano, a popraćena je istoimenom preklopnicom, u kojoj je u sažetom obliku predstavljen Projekt “Metline” od zamisli do ostvarenja, na kojeg su Košućanke i Košućani čekali punih četrdeset godina!

Nakon posvete crkve u narednim godinama don S. Ljubas je preko raznih dobročinitelja dao urediti okoliš crkve i popločati stepenište. Svi ostali gra-đevinski radovi završeni su u vrijeme prvog košućkog župnika don Daria Čorića.

1.4.3. Osnutak župeOdlukom splitsko-makarskog nadbiskupa mons. dr. Marina Barišića selo

Košute 20. kolovoza 2012. godine postalo je samostalna župa Presvetog Srca

Pripreme za proslavu, 24. 8. 2012. (f. J. Dukić)

60

Foto uspomena ustanovljenja župe. (f. J. Dukić)

Isusova, a za njezinog prvog župnika imenovan je don Darijo Čorić iz Žeže-vice. Svečanu proslavu osnutka župe 26. kolovoza 2012. pripremio je župnik u suradnji sa Odborom za proslavu u kojem su bili: don Josip Dukić ml., Anđela Žolo, Milenka Žuro, Miljenko Marić, Viktor Dukić i David Prcela. Svi oni su, zahvalni Svevišnjem Stvoritelju, splitsko-makarskom nadbisku-pu, mons. dr. Marinu Barišiću, i svima koji su na bilo koji način doprinijeli osnutku samostalne župe Presvetog Srca Isusova u Košutama, uputili brojne po zive na svečanu proslavu koja se održala u župskoj crkvi Presvetog Srca Isusova, 26. kolovoza 2012., u 11 i 30 sati. Euharistijsko slavlje predvodio je će zajedno sa župnikom don D. Čorićem i drugim svećenicima generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. dr. don Ivan Ćubelić. Nakon misnog slavlja priređen je u pastoralnom centru prigodni domjenak.

Nakon osnutka župe, don D. Čorić je uspio uz novčanu pomoć Splitsko-makarske nadbiskupije i svesrdnu pomoć samih župljana srediti župski stan i veći dio pastoralnog centra Ivan Pavao II. Sadašnji župnik don Franko Pr-njak nastavio je raditi gdje se njegov predšasnik zaustavio, a sve na dobro naroda Božjega i na slavu Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga.

61

2. JOSIP STADLER I SLUŽAVKE MALOG ISUSA

2.1. Iz biografije Josipa StadleraJosip Stadler rođen je 24. siječnja

1843. godine u Slavonskom Brodu u brojnoj, skromnoj i pobožnoj obrt-ničkoj obitelji, od oca Đure i maj-ke Marije r. Balošić.73 Bio je dobar i pobožan dječak, marljiv i odličan u školi. Svaki dan je išao na svetu misu. U ranoj mladosti doživio je bolno iskustvo umiranja u obitelji. Kad mu je bilo deset godina, umr-la mu je majka u četrdesetdrugoj godini života, potom četverogodiš-nji brat Mijo i najstarija sestra, dva-desetogodišnja Rozalija, a sljedeće godine i otac Đuro. Brigu za siročad Stadlerovih preuzeo je gradonačel-nik Slavonskog Broda Maksimilijan Wegheimer. Žensku djecu smjestio je u bogatije gradske kuće, a dječake u gradske zanatlijske obitelji. Josipa je prihvatila Julija Oršić, supruga brodskog krojača Matije Oršića, a zatim sâm Maksimilijan Wegheimer, koji je zajedno s M. Oršićem, na prijed-log uglednog Brođanina, odvjetnika Andrije Torkvata Brlića, 1855. godine Josipu osigurao besplatno mjesto u požeškom sirotištu, u kojem je započeo gimnaziju. Tamo je stekao odlične rezultate u učenju i vladanju. Odgoj u Požegi pod vodstvom isusovaca i franjevaca ostavio je dubok trag u njegovu životu. Nakon završene niže gimnazije u Požegi Stadler je prešao u Zagreb gdje je primljen besplatno kao pitomac u Nadbiskupsko sirotište sv. Martina

73 Svi podatci o J. Stadleru i njegovom djelu preuzeti su iz zbornika radova: Josip Stadler. Život i djelo, (pr. Pavo JURIŠIĆ). Zbornik je objavljen u Sarajevu 1999. godine kao rezultat održanog Međunarodnog znanstvenog skupa prigodom 80. obljetnice Stadlerove smrti (21. do 24. rujna 1998. u Sarajevu i 12. studenoga 1998. u Zagrebu). U zborniku smo najviše koristili rad Manete MIJOČ, Stadler, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Malog Isusa, str. 495-563. O J. Stadleru vidi još: M. MIJOČ, Bogu i sirotinji od požrtvovne ljubavi. Dr. Josip Stadler. Družba sestara Služavki Malog Isusa. Poziv i poslanje redovnice, Split, 2001.

J. Stadler (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

62

u Vlaškoj ulici. Gimnaziju je pohađao na Gornjem gradu. Već sljedeće godine prešao je u Nadbiskupsko sjemenište i pripremao se za svećeničko zvanje. U sjemeništu i gimnaziji voljeli su ga profesori, poglavari i školske kolege zbog njegovog otvorenog i veselog karaktera, pobožnosti, ozbiljnosti, uzornog vladanja, poslušnosti i marljivosti.

Zamijetivši u Stadlera osobitu intelektualnu darovitost i rijetku pobož-nost, njegov sjemenišni rektor dr. Luka Petrović predložio ga je nadbiskupu kardinalu Josipu Hauliku za daljnje školovanje u Rimu. Uskoro je primljen u zavod Germanico-Hungaricum, a studirao je na papinskom sveučilištu Gre-goriana. Sedmogodišnji boravak u Rimu (1862.-1869.) snažno je utjecao na njegov duhovno-teološki rast. Poglavari i profesori u oba zavoda bili su mu isusovci, od kojih je primio pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu, na čemu im je cijeli život bio zahvalan. Na Gregoriani je postigao doktorat iz fi-lozofije, a tri godine kasnije i doktorat iz teologije. Nešto prije završetka dru-gog doktorata, na duhovske kvatre 1868., zaređen je za svećenika, a Mladu misu je služio na blagdan Presvetog Trojstva 7. lipnja 1868. u kripti Sv. Petra u vatikanskoj bazilici. Prije povratka iz Rima prihvatio je poziv na mjesto zapisničara na Prvom vatikanskom saboru. Nazočnost na saborskim sjedni-cama pridonijela je njegovu rastu u odanosti Crkvi i Petrovim nasljednicima.

J. Stadler (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

63

Stadler se nakon završenog studija vratio u Zagreb gdje u razdoblju od 1869. do 1874. godine obavljao odgovorne službe odgojitelja i profesora u Zagrebačkoj bogosloviji. Prefekt je Nadbiskupskog sjemeništa i ujedno kate-heta u Gornjogradskoj gimnaziji. Punu potvrdu kao profesor filozofije i teo-logije doživio je u razdoblju od 1874. do 1881. godine. Naime, godine 1874. ustanovljeno je Zagrebačko sveučilište, a Zagrebačka bogoslovija postala je fakultetom. U svom sedmogodišnjem djelovanju na Bogosloviji postigao je bogatu profesorsku karijeru. Već u 32. godini vodio je katedru i bio je imeno-van izvanrednim profesorom, a u 34. godini postao je i redoviti profesor te je dva puta bio izabran za dekana fakulteta. U razdoblju svog profesorskog uspona zauzimao se za napredovanje kolega profesora i za dorađivanje kri-terija studija te za slanje nadarenih i dobrih studenata na studij u inozem-stvo. Rado je pomagao u školovanju siromašnih bogoslova. Razvio je bogatu spisateljsku i karitativnu djelatnost. Napisao je veći broj znanstvenih djela iz područja filozofije i teologije. U Zagrebu je pokrenuo izdavanje lista Gla-snik sv. Josipa, namijenjenog siromašnom puku. Stadler se napose istaknuo brigom i zauzetošću u prikupljanju početnih novčanih sredstava za gradnju Dječačkog sjemeništa s gimnazijom u Zagrebu. Apelirao je na poznate prija-telje, osobito na rektora Germanicuma, tražeći financijsku i duhovnu potpo-ru u tu svrhu. Nadbiskup Stadler umro je 8. prosinca 1918. godine. Pokopan je u sarajevskoj katedrali, ostavivši iza sebe velika djela i svoj sveti život.

2.2. Dolazim, Gospodine, vršiti volju TvojuBulom Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. godine papa Leon XIII. ustano-

vio je redovitu crkvenu upravu u Bosni i Hercegovini. Prvim vrhbosanskim nadbiskupom i metropolitom imenovao je J. Stadlera koji je bio posvećen za biskupa 20. studenoga 1881. u bazilici sv. Klementa u Rimu, a 15. siječnju 1882. ustoličen je za nadbiskupa u crkvici sv. Ante na Bistriku u Sarajevu.

Stadler je došao u Bosnu, u Sarajevo, goloruk, bez novca i osiguranih sredstava. Živio je siromašno kao podstanar u posve priprostoj i trošnoj kući jednog Židova, ali je bio otvorenog srca za svakog prolaznika i posjetitelja. Nadbiskupija je tada imala 70 župa koje su bile jako udaljene jedna od dru-ge. Preko polovice župa nije imalo župnu crkvu. U nekim župama umjesto crkava korišteni su podzemni podrumi i drvene barake. Samo one bogatije župe imale su dobro građene crkve. Uspio je najprije u Travniku sagraditi Dječačko sjemenište za odgoj domaćeg klera koji je uz franjevce trebao preu-zeti brigu za župe, zatim u Sarajevu katedralu, kaptol, Bogoslovno sjemeni-šte s crkvom sv. Ćirila i Metoda, nadbiskupske ubožnice te nekoliko crkava po nadbiskupiji.

64

Uz materijalnu izgradnju Vrhbosanske nadbiskupije Stadler nije zanema-rio onu duhovnu. Bio je čovjek široke kulture, uma i srca, plodan teološki pisac. Stadlerova pisana riječ nastajala je kao odgovor na potrebe vremena i prilika u kojima je živio. Trudio se podizati vjeru i kulturu u narodu. Uz znanstvene spise iz filozofije i teologije pisao je, prevodio i objavljivao i puč-ko-nabožne te praktično-pastirske spise koje je smatrao važnim za kršćansku izobrazbu hrvatskoga puka. Napisao je više od osamdeset pastirskih posla-nica. Pokrenuo je izdavanje listova i časopisa te svojim prilozima sudjelovao u njima. U Sarajevu je pokrenuo službeni glasnik Vrhbosanske nadbiskupije Srce Isusovo koji će poslije prerasti u reviju pod nazivom Vrhbosna katoličkoj prosvjeti, zatim Glasnik Srca Isusova koji je poslije povjerio isusovcima u Trav-niku, zatim Balkan jedinstvu i bratskoj slogi, časopis namijenjen kršćanskom je-dinstvu, te Hrvatski dnevnik, politički list za nacionalnu i vjersku orijentaciju bosanskih Hrvata.

Stadler je bio značajan i kao karitativni pregalac, gorljivi apostol ljubavi prema povjerenom mu stadu. Gospodin mu je zarana dao iskusiti križ siro-maštva, bol, patnju i ostavljenost te okusiti milosrdnu Božju ljubav koja se očituje u djelima milosrđa dobrih ljudi, u ljubavi Majke Crkve. U Isusovom milosrđu i služenju Stadler je prepoznao svoje poslanje u Crkvi i služenje povjerenom narodu. Osobito je bio bliz siromašnima i nezbrinutima, kojih je u vrijeme njegova dolaska u Bosnu bio velik broj. Već prve godine svog bi-skupovanja u dvorištu kuće u kojoj je stanovao dao je podignuti daščaru i u njoj svaki dan sa svojim kanonicima dijelio ručak brojnim siromasima. Zimi je dao naložiti peć kako bi se siromasi mogli ogrijati. Vrata njegova stana i srca bila su uvijek otvorena za svakoga, po uzoru na milosrdno Srce Isusovo koje je toliko štovao i koje mu je uvijek bilo uzor. Živio je stvarno siromaštvo. Kad ništa ne bi imao, a to se često događalo, već nakon prvog u mjesecu kada bi primio skromnu plaću i razdijelio je siromasima pitao bi svog tajnika da mu pozajmi koju krunu da je dadne sirotinji. Na red bi znala doći i njegova vlastita odjeća i obuća, pa i sat s ruke. Tako o Stadleru svjedoče njegovi naj-bliži suradnici i suvremenici. Kupovao je velike količine pšenice i kukuruza u Slavoniji i time hranio siromahe. Zimi je kupovao drva i ostavljao ih siro-masima pred vrata katedrale. Sâm bi kojem starcu ili starici podigao drva na leđa da se pod teretom ne bi morali sagibati. Nadbiskup Stadler je kao vjerni štovatelj Blažene Djevice Marije hodočastio u više Marijinih svetišta. Svoju pobožnosti prema ramskoj Gospi potvrdio je narudžbom velike slike Ram-ske Gospe, koju je 1892. naslikao De Rhoden.

65

2.3. Služavke Malog Isusa u Bosni i HercegoviniNadahnut Duhom Božjim, nadbiskup Stadler je znao kako evanđeoski

odgovoriti na bijedu i siromaštvo povjerenog mu puka, kako posvjedočiti Božju ljubav i ljubav Crkve prema potrebnima. Učinio je to osnovavši redov-ničku zajednicu, Družbu sestara Služavki Malog Isusa. Kao prijatelj siromaš-nih i nezbrinutih želio je okupiti djevojke koje bi se dragovoljno žrtvovale za potrebne. Brzo se pročula vijest o njegovoj plemenitoj nakani pa su se počele javljati djevojke. Među prvima bile su buduće sestre Marta Golec i Franciska Vrglez.

Najteže je bilo pronaći novac za kupnju kućice u kojoj bi se mogao otvoriti zavod. Stadler nije imao gotovih materijalnih sredstava, ali je imao veliko pouzdanje u Providnost. Tako je zapisao da mu je Providnost i u tom pothva-tu pomogla: “Dva svećenika obavljala devetnicu u čast sv. Ane u svrhu, da se od Ćirilo-Metodejske založne u Brnu u Moravskoj dobije zajam u iznosu od 10-12000 K, da se tim novcem temelj postavi našoj ubožnici. Na sam dan sv. Ane 26/7 1890. stigao je brzojav od g. Rausa predsjednika rečene založne, da će se zatraženi novac poslati 6/8 1890. Tako se i dogodi. To je prvi početak našoj ubožnici i našoj kongregaciji služavaka Malog Isusa u Sarajevu.” Stad-ler je odmah kupio gotovu kuću u ulici Mjedenici, koju je dao preurediti za nadbiskupsku ubožnicu. Na blagdan sv. Rafaela, 24. listopada 1890. godine,

J. Stadler sa sestrama (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

66

nadbiskup je otvorio taj maleni zavod u koji je odmah bilo smješteno dvade-set pet starih i ubogih žena. Odredio je da se taj dan slavi kao začetak Družbe služavki Malog Isusa, premda se Družba ni egzistencijalno ni pravno još nije rodila.

Godine 1891. djevojkama u Nadbiskupskoj ubožnici pridružilo se još pet djevojaka iz Trsta, iz zavoda Ivanke Sormann, poznate u Trstu pod imenom Signora Giovanna. Ona je Stadleru 1892. godine pomogla uz postojeću ubož-nicu kupiti drugu kuću za smještaj djece. Gotovo svaki dan nadbiskup je u pratnji svoga tajnika ili kojeg drugog svećenika posjećivao djevojke u ubož-nicama, a nedjeljom popodne obavezno je sa svakom pričao i zanimao se za njihov rad. Djevojke su htjele postati redovnice, što je on sam shvatio kao važan korak u svojem budućem radu. Tako je već na Božić 1893. sedam dje-vojaka iz nadbiskupske ubožnice položilo privremene redovničke zavjete i postale su prve sestre služavke Malog Isusa. Na blagdan Srca Isusova 1895. godine sestre su dobile svoje redovničko odijelo, a na blagdan Svih Svetih 1899. započela je prva službena godina novicijata u Družbi. Stadler je za se-stre napisao privremena Pravila, koja je naslovio Pravila za služavke siromaha ili malenoga Isusa.

Stadler sa sestrama u sirotištu (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

67

Na sunčanoj strani Sa-rajeva, na Bjelavama, 1898. godine nadbiskup je otvo-rio Nadbiskupsku ubožni-cu “Betlehem”. U nju su se preselile sestre i djevojčice iz ubožnice u Mjedenici. Stadler je odredio tu kuću kao maticu Družbe služavki Malog Isusa. Odmah do nje, već sljedeće godine, podigao je i otvorio novu ubožnicu “Egipat” u koju su se uselile sestre i starice iz prve ubožnice u Mjedenici. U novu ubož-nicu primalo se siromašnu, nezbrinutu mušku djecu, do dvanaest godina, od kojih većina nije plaćala uzdržavanje. Na zamolbu nadbiskupa Stadle-ra Visoka vlada Bosne i Hercegovine u Sarajevu priznala je Nadbiskupsku ubožnicu i Družbu kao juridičku osobu.

Djeca iz ubožnica “Betlehem” i “Egipat” do 1904. godine išla su u osnov-nu školu kod sestara kćeri Božje ljubavi na Banjski brijeg. Od 1904. godine pohađale su osnovnu školu za zavodsku djecu otvorenu u ubožnici “Betle-hem”, u koju su se od 1921. primala i vanjska djeca, a učiteljice su bile Slu-

Sestre na ekonomiji (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

Sestre s djecom i odraslima (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

68

žavke Malog Isusa. U ubožnicama “Betlehem” i “Egipat” od njihova početka, od 1898. pa do 1949., kad su sestre odlukom vlasti silom morale napustiti Sarajevo i Bosnu, našlo je smještaj i utočište više od deset tisu-ća djece i nekoliko stotina starica iz raznih krajeva. Mnoge su djevojčice još za stanovanja u “Betlehemu” za-vršile i učiteljsku školu. Tako su do 1920. godine 43 djevojčice iz Stadle-rove ubožnice “Betlehem” postale

učiteljice, pa su i same uzmogle podizati kulturu u svom narodu. Neke od njih su se odlučile za redovnički poziv i postale sestre služavke Malog Isusa.

Dječake iz ubožnice “Egipat” Stadler je nakon završene osnovne škole slao ocima trapistima u opatiju “Marija Zvijezda” u Banjoj Luci, kako bi on-dje završili zanat. Tako je do 1929. godine u “Mariji Zvijezdi” završilo zanat 68 dječaka. Neki od dječaka odlučili su se za svećenički poziv. Pater Fra-njo Hammerl svjedoči kako je nadbiskup Stadler za djecu u nadbiskupskim ubožnicama rekao: “Ja sam uvjeren da će ona donijeti veliki blagoslov Božji nadbiskupiji vrhbosanskoj.”

Sestre s djecom (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

Sestre u procesiji, Sarajevo 1940. (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

69

Da bi se sestre, brojna djeca i starice u nadbiskupskim ubožnicama mo-gli uzdržavati, nadbiskup Stadler je kupio i sestrama predao tri ekonomije: ekonomiju “Polje Srca Isusova” na Mladicama, nedaleko od Sarajeva, eko-nomiju “Polje sv. Filomene”, blizu Bosanskog Šamca, u Čardaku, gdje je po-slije sagradio prekrasnu crkvu koju je posvetio Gospi Žalosnoj, te ekonomiju “Polje sv. Josipa”, u Han-Kumpaniji kraj Viteza. Sestre su žuljevima svojih ruku i znojem svoga lica na ekonomijama uvelike pridonosile uzdržavanju djece i starica u nadbiskupskim ubožnicama u Sarajevu. Božjom pomoći, nadbiskupovim i sestarskim trudom uskoro su podmireni dugovi za kuplje-ne ekonomije, crkve i kuće. O ovim velikim djelima u Vrhbosni zapisano je: “Nadbiskup Stadler, sam siromah, učinio je za siromahe, koliko ni najboga-tiji milijoner ne bi učinio. Za gradnju tolikih zavoda morao se sam biskup brinuti; trebalo je nabaviti zemljišta, podići kuće i opskrbiti im opstanak... A sve je to plod rada silne ljubavi, koja je buktila u srcu preuzv. nadbiskupa Stadlera.”

2.4. Služavke Malog Isusa izvan Bosne i HercegovineNadbiskup Stadler stavio je na čvrste noge Družbu sestara i omogućio joj

da živi i širi područje svojeg djelovanja na mnogim mjestima. Na zamolbu biskupa Franje Uccellinija iz Kotora, početkom prosinca 1904. godine u prat-nji nadbiskupa Stadlera i njegova tajnika vlč. Marka Tvrtkovića te vrhov-ne glavarice s. Izidore Tresić-Pavičić, s. Anuncijata Martinko i s. Bernadrina Sengher pošle su u Perast, u samostan sv. Antuna. Bio je to prvi odlazak se-stara za djelovanje izvan Bosne. U teškom vremenu Prvoga svjetskog rata, na traženje vojnih liječnika nadbiskup Stadler i vrhovna glavarica poslali su 64 sestre za dvorenje ranjenika i bolesnika u vojnim bolnicama u raznim mjesti-ma. Nadbiskup i vrhovna glavarica su i na traženje raznih općina dopustili da od 1916. do 1918. sestre vode rad u pučkim ratnim kuhinjama u Splitu, Kotoru, Perastu, Supetru, Selcima, Trogiru i Omišu.

Smrću nadbiskupa Stadlera Družba je osjetila veliku prazninu, ali je Bož-jom pomoći i Stadlerovim nebeskim zagovorom te pod mudrom i razbori-tom rukom tadanje vrhovne glavarice s. Krescencije Zwiefelhofer, žene pune duha Božjeg i Stadlerova duha, nastavila putem koji joj je zacrtao njezin ve-liki i sveti Utemeljitelj. Družba je doživjela bolni udarac 1949. godine kad su sestre, odlukom vlasti Bosne i Hercegovine, morale napustiti Sarajevo i Bo-snu, ostaviti nadbiskupske ubožnice, djecu i starice u njima. Sve im je oduze-to, a Generalna kuća se preselila u samostan u Zagrebu.

Družba se 1956. počela širiti izvan Domovine, najprije u Belgiju, zatim u Njemačku, Italiju, Francusku, Austriju, Kanadu, Afriku. Godine 1969. Druž-

70

ba je podijeljena u tri provincije: Sarajevsku, Splitsku i Zagrebačku. Družba danas živi i nadahnjuje se na vjeri, djelotvornoj ljubavi i pouzdanju u Boga, po uzoru na svoga utemeljitelja.

Papa Ivan Pavao II. za svojeg je pohoda Sarajevu, 12. travnja 1997., kle-knuo na ulasku u katedralu i pomolio se na Stadlerovu grobu, a malo posli-je u nagovoru istaknuo: “Kako u ovoj katedrali ne spomenuti mons. Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, i utemeljitelja Družbe služavki Malog Isusa, jedine redovničke zajednice koja je nastala u Bosni i Hercego-vini. Neka živi spomen na toga velikog pastira, posve vjerna Apostolskoj Stolici i uvijek spremna služiti braći, hrabri i podupire misionarsko zalaganje svih Bogu posvećenih osoba koje rade u ovome meni tako dragome kraju!”

Na Stadlerov grob dolaze sestre, svećenici i vjernici moleći zagovor kod Boga u raznim potrebama. Crkveni postupak za proglašenje sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera blaženim i svetim počeo je u Sarajevu 20. lipnja 2002. godine. Nakon što je završen postupak na dijecezanskoj razini, postulator dr. Pavo Jurišić odaslao je 30. svibnja 2008. dokumente i spise iz Sarajeva u Rim te ih na svetkovinu Presvetog Srca Isusova iste godine predao Kongre-gaciji za kauzu svetaca. Dok ustrajno molimo da Crkva što prije ubroji slugu Božjeg nadbiskupa Stadlera među svoje blaženike i svete, uvjereni smo da u njemu imamo zagovornika kod Oca nebeskog, da je on vjerom i svetošću života, ljubavlju prema Bogu i zauzetošću za čovjeka, zasigurno svet.

Sestre i J. Stadler (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

71

3. SLUŽAVKE MALOG ISUSA IZ CETINSKOG DEKANATA

3.1. Josip Stadler u Sinju i SplituNadbiskup J. Stadler je bio prija-

teljski povezan s dalmatinskim bi-skupima: splitskim biskupima Fra-njom Filipom Nakićem i Antunom Gjivojem, dubrovačkim biskupom Josipom Marcelićem i kotorskim bi-skupom Franjom Uccellinijem. Među prvim suradnicima bili su mu sveće-nici i laici iz Splitske biskupije, pri-mjerice kanonik don Josip Bezić74, za-tim kanonik i kasniji pomoćni splitski biskup don Vicencije Palunko te laik Nikola Ostojić. Surađivao je s don Franom Bulićem u pitanju starosla-venskog jezika. Don Frane je posjetio Stadlera u Sarajevu, a Stadler je bio kod don Frane u Tuskulumu u Solinu 25. rujna 1904. godine.75

Splitskog biskupa Nakića Stadler je posjetio davne 1897. godine. O tom dolasku zapisano je: “U petak večer, dne 14. tek. svibnja, liepo oporavljen u zdravlju, stigao je na prolasku u ovaj grad i odsio u biskupski dom kao gost Presvietlog diec. Biskupa, presvietli i prepoštovani dr. Josip Stadler, nadbi-skup Vrhbosanski, koji u sliedeća dva dana osobitim zanimanjem, obašao je naš grad, njegove starine, zavode i crkve, i odvezao se u Solin. Druga dva dana sproveo je po našim otocim, a dne 19. tekućega krenuo vlakom put Šibenika. Visoki gost svuda bi počašćen onim počitanjem, koje dolikuje nje-govu dostojanstvu, krepostim i vrlinam, kojim se on odlikuje i nameće se sveobćemu štovanju.”76

74 Usp. Slavko KOVAČIĆ, Životni put prvog arhiđakona-prepošta Vrhbosanskog kaptola Josipa Bezića (1817.-1893.), u: Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću, Povijesno-teološki simpozij prigodom stogodišnjice ponovne uspostave redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1. i 2. srpnja 1982., prir. P. BABIĆ - M. ZOVKIĆ, Sarajevo, 1986., str. 291-304.

75 Usp. F. BULIĆ, Sarajevski nadbiskup Stadler. Iz mojih zapamćenja, u: Spomenica Vrhbosanska, 1882.-1932., Sarajevo, 1932., str. 99-105.

76 List Biskupije splitske i makarske, V/1897., str. 41.

Kanonik Volarić, J. Stadler i don F. Bulić (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

72

J. Stadler bio je blisko povezan s Cetinskom krajinom i Čudotvornom Gospom Sinjskom.77 Kada se na tom prostoru, osobito u Turjacima, Košuta-ma, Vojniću, Gardunu i Trilju, 2. srpnja 1898. dogodio jak potres u kojemu je bilo šest mrtvih i osamnaest ranjenih osoba, te velikih materijalnih strada-nja, Stadler je odmah započeo prikupljati pomoć. Poslao je 21. srpnja 1898. Okružnicu župskim uredima u Nadbiskupiji, u kojoj piše: “Dira to i tvrdo i tuđe srce, pa da ne dirne i naše amo u Bosni, koja je već od starine toli uzko spojena sa Sinjem i njegovom krajinom. Pritecimo stoga braći u pomoć pre-ma svojim makar i slabašnim silam! Sirote smo, ali ništa ljepše, nego kad si-rota od svojih usta otkida i daje siroti. Pa zato ovaj ordinarijat dopušta, pače i želi, da veleč. dušobrižno svećenstvo u mjesecu kolovozu, jedne nedjelje ili blagdana, može milostinju u crkvi sabranu namieniti za potresom nastradale Sinjane. Nedjelju prije toga na koncu propoviedi neka u nekoliko riječi ocrta tešku biedu i nesgodu sinjske sirotinje, što ostala eto u čas bez kuće i kućišta,

77 Usp. M. MIJOČ, Stadler Marijin hodočasnik, u: Stadler, Glasnik Postulature Sluge Božjega Jo-sipa Stadlera, Sarajevo, god. XIV (2013.), br. 14., str. 34-37. U članku se govori o Stadlerovoj ljubavi prema Gospi Ramskoj, njegovom zavjetu Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i povezano-sti sa Sinjem i Cetinskom krajinom.

Posljedice potresa 1898. (vl. f. B. Žuljević)

73

ne bili naša pomoć braći što izdašnija bila. Štogod se ovako sabere, neka se pošalje amo na ordinarijat, a mi ćemo novac opremiti u pomoć Sinjanom.”78

Posljedice potresa bile su tako jake da su se župljani triljske župe zavje-tovali Gospi uvođenjem blagdana u znak zahvalnosti Bogu što ih je saču-vao od težega zla. Materijalna šteta je bila velika, o čemu svjedoči i nekoliko sačuvanih fotografija snimljenih od Komisije za utvrđivanje štete. Potres je nagnao i pučkog pjesnika Iliju Kutlešića-Bijadera iz Jabuke da u Splitu 1900. izda knjigu pjesama o tom događaju. Svoju zabilješko o potresu ostavila je i s. Tugomila Žolo: “Zavjetni blagdan Sinjske krajine za potres 1898., Gospa Petrovska.”79

Stadler je nekoliko dana nakon što je objavio okružnicu o potresu u Sinju, 28. i 29. srpnja 1898., pošao iz Sarajeva na hodočašće i zavjet Čudotvornoj Gospi Sinjskoj u Sinj. O njegovom dolasu više podataka ostavio je tadašnji triljski župnik i cetinski dekan don Šimun Simunić. Svoj dopis od 29. srpnja 1898. poslao je biskupu Nakiću, a u njemu potanko navodi: “Jučer sam na ime Vaše Presvietlosti prestavio se metropoliti Stadleru izručujuć mu Vaš pozdrav i ugovor pored neposjećenja. On je ugodno sa zahvalnosti primio predstavku i naložio mi, da Vas u velike pozdravim od Njegove strane. Spo-menuo sam mu i ono pismo da je od njega Vaša Presvietlost primila. Izišao sam mu na susret na Han; sa mnom bio je don Ante, Škarica i Vozila. Ondje ga je jušter dočekao poglavar i načelnik; a gvardijan pričekao ga je na Bilom briegu. Oko 2 ure p. p. bio je ručak u manastiru, a popodne u 5 urih oprostio sam se sa Njihovom Peuzvišenosti, izrazujuć mi se, da mu nije što potre-ba, i da će jutros kako zavjetnu misu izreče vratit se. Preporučujuć se Va-šim svetim molitvama, najmilije pozdravljam Vaš u Isukrstu Don Šimun.”80 Don Ante Matijaca bio je župnik župe Dicmo Gornje, don Ivo Škarica župnik župe Dicmo Donje, a don Ivo Vozila, župnik župe Tijarica.

Stadler je zasigurno u sv. misi i u molitvi pred likom Čudotvorne Gospe Sinjske preporučio, uz osobne potrebe i potrebe Nadbiskupije, i svoje sestre Služavke Malog Isusa, u čiju je mladu Družbu samo nekoliko godina nakon njegova posjeta Sinju pristiglo više djevojaka iz Sinja i Cetinske krajine.

78 Usp. M. MIJOČ, Stadler Marijin hodočasnik, u: Stadler, Sarajevo, god. XIV (2013.), br. 14., str. 36-37.

79 Arhiv Provincije Sv. Josipa, Split (APS). Zabilješku je s. Tugomila zapisala u knjizi: Jacob KOCH, Vodič kroz život. Bogu u susret. Kratke misli za svaki dan, Zagreb. U knjižicu je s. Tu-gomila zapisivala za nju važne događaje.

80 Nadbiskupski arhiv Split, Splitsko-makarska nadbiskupija (dalje NAS, S-M), Prezidijalni spisi biskupa Nakića, sv. 2, 1898.

74

3.2. Služavke Malog Isusa u SplituSplitski biskup F. F. Nakić budno je pratio djelovanje sestara služavki Ma-

log Isusa u nadbiskupskim ubožnicama u Sarajevu, i ubrzo je odlučio sestre ove Družbe uključiti u apostolsko djelovanje svoje biskupije. Tako su sestre u Split pristigle 30. prosinca 1904. godine. Već su početkom 1905. započele djelovati u zavodu za starce i u zavodu za starice u Velom Varošu. Vođenje domaćinstva u biskupskom Sjemeništu preuzele su 1. siječnja 1910. godine.

Uz sestre u biskupskom sjemeništu kroz dugi niz godina kao pomoćnice u kuhinji radile su djevojke iz Neretve, s otoka Brača i Šolte, te Dalmatinske zagore iz Cetinskog dekanata. Neke od njih vidjevši požrtvovni rad i krepo-stan život sestara, i same su se odlučile za redovnički poziv u Družbi sestara. Među njima su bile: s. Tugomila Žolo, s. Rozamunda Vukas, s. Dragomira Šušnjara, s. Lutgarda Šušnjara i s. Elekta Žolo, sve rodom iz župe Trilj, za-tim s. Klaudija Tomašević iz Gale, s. Otilija Lovrić iz Hrvaca i druge. Svijetli primjer radosno življenog redovništva djevojaka Cetinskog dekanata koje su postale sestre Služavke Malog Isusa svijetlio je i vukao za sobom i druge djevojke. Osobito je svijetlio i privlačio uzorni život s. Tugomile Žolo, koja je bila moliteljica, nadahniteljica, bodriteljica novih redovničkih i svećeničkih zvanja u župi Trilj i šire.81

3.3. Služavke Malog Isusa iz Cetinskog dekanataJoš za života nadbiskupa Stadlera, do 8. prosinca 1918., u Družbu sesta-

ra Služavki Malog Isusa došlo je dvadeset sestara koje su pripadale raznim župama Cetinskog dekanata. Prve dvije sestre rodom iz Cetinskog dekanata koje su došle u Družbu 3. lipnja 1903. bile su s. Perpetua (Marija) Bošnjak iz Hrvaca i s. Agneta (Iva) Kovačević iz Sinja.82 Pomoćni splitski biskup V. Pa-lunko, koji je bio i vrhbosanski kanonik i ravnatelj nadbiskupskog sirotišta u Sarajevu, doveo je u Sarajevo, u Družbu, 2. veljače 1905. deset djevojka iz Dalmacije. Iz Bitelića je stiglo pet djevojaka: Anđelija s. Izabela Matković, Božica s. Jovita Vuković, s. Baptista Buljan, s. Tomaseja Buljan i s. Klementina Banovac, iz Rude dvije: s. Perica s. Asumpta Žuljević i Pepica Matijašević, te tri s otoka Brača.83 Iz ove grupe djevojaka Anđelija s. Izabela Matković

81 Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski), Spisi, br. 1374, Pismo biskupskom ordinarijatu Split, Sarajevo, 24. 11. 1904., APS SMI, Spisi, Pismo L. Grgića nadbiskupsku Josipu Stadleru, 18. 10. 1909. Vidi i: Anemarie RADAN, Leopolda BOŽIČEVIĆ, Genoveva RAJIČ, Maneta MIJOČ, Služavke u Domu Očevu. Pokojne sestre Družbe: 1890.-2011., Zagreb, 2011., str. 335, 379, 546, 588.

82 Usp. Arhiv Družbe sestara Služavki Malog Isusa, Zagreb (dalje ADZ SMI), Matična knjiga.83 Usp. ADZ SMI, Matična knjiga, str. 19-23.

75

često je pričala sestrama kako ih je po dolasku u Sarajevo nadbiskup Stadler blagoslovio, i da ju je taj blagoslov pratio cijelog života. Ona je kao bolni-čarka radila je u biskupskom sjemeništu u Splitu od 10. siječnja 1915. do 1. rujna 1925. godine. Tada ju je još kao sjemeništarac upoznao kasniji splitsko-makarski nadbiskup mons. Frane Franić, koji je često je isticao svijetli lik s. Izabele kao vrsne bolničarke u biskupskom sjemeništu, što je osobno iskusio za vrijeme bolesti. Nadbiskup Franjić posvjedočuje i zapisuje da je s. Izabela sjemeništarcima bila prava majka: “Ostala mi je u nezaboravnoj uspomeni. (...) Ona bi, vidio sam, osobito starijim đacima, potajno davala komad kruha, nama tada tako dragocjenog.”84

3.3.1. Preminule Služavke Malog Isusa iz Cetinskog dekanataZa života nadbiskupa Stadlera, koji je umro 8. prosinca 1918., u Družbi se-

stara Služavki Malog Isusa umrlo je osam sestara koje su bile rodom iz Cetin-skog dekanata.85 Bilo je to vrijeme kad je harala tuberkuloza, a njezinu širenju i neizlječivosti doprinosile su klimatske promjene, naporan rad, nedovoljna ishrana i nedostatak lijekova. Petnaest mladih sestara koje su rodom iz Ce-tinskog dekanata umrlo je od tuberkuloze u dobi do trideset godina života, u razdoblju od 1906. do 1928. godine i jedna 1948. godine. Prema svjedočenju sestara koje su s njima živjele, i samog utemeljitelja nadbiskupa Stadera koji ih je poznavao i susretao, bile su to mlade sestre s visokim stupnjem revnosti za kreposnim i svetim životom, pune vjere i predanosti za služenje Isusu u bližnjima, pa i uz cijenu vlastitog života.

Prva sestra koja je umrla u Družbi, a rodom je iz Cetinskog dekanata, je s. Asumpta (Perica) Žuljević rodom iz Rude. Došla je u Družbu 3. veljače 1905. godine. Odlikovala se kreposnim životom. Razbolila se od tuberku-loze. Imala je iskrenu i žarku želju biti redovnica. Dozvolom utemeljitelja Družbe nadbiskupa Stadlera 7. travnja 1906. na bolesničkom krevetu primila je redovničko odijelo i započela novicijat, a sutradan 8. travnja 1906. svjesna i predana u volju Božju blaženo je preminula kao sestra novakinja. Pokopana je u sestarsku grobnicu u Sarajevu.86

Anđa s. Amidea Gusić, rođena u Krivodolu, župa Grab, došla je u Družbu u Sarajevo 12. studenoga 1905., a novicijat započela 6. siječnja 1908. godine. Ubrzo se razbolila od tuberkuloze. Nadala se da će ozdraviti, ali kad je vidje-la da bolest brzo napreduje predala se u ruke Božje i svjesno se pripremala na

84 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 338.85 Usp. ADZ SMI, Matična knjiga, str. 1-36.86 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 42.

76

smrt. Nadbiskup Stadler 13. lipnja 1908. pisao je poglavarici u samostanu na Dolorozi, u kojem je tada živjela i s. Amidea: “Pozdravite sve sestre i nova-kinje i kandidatice i sve ostale osobe, posebno bolesnu Amideu (ona osobito neka se moli žalosnoj Gospi.”87 Zbog svog teškog stanja, s. Amidea molila je da joj se omogući na bolesničkom krevetu položiti redovničke zavjete, što je nadbiskup Stadler i dopustio. Tajnik nadbiskupa Stadlera mons. Marko Tvrtković došao je 21. ožujka 1909. u kuću maticu u Sarajevu i ona je pred njim, okružena sestrama u bolesničkoj sobi, sva sretna položila privremene redovničke zavjete. Kratko nakon toga, istoga dana, “njezina lijepa i čista duša odletjela je u naručaj svoga Stvoritelja da primi plaću što je dala svoj mladi život u njegovoj službi.”88

Žar ljubavi prema Isusu vidi se i na primjeru mlade Marije s. Krucifkse Lovrić, rodom iz Hrvaca, koja je došla u Družbu 3. rujna 1911. godinr. Ubrzo nakon položenih privremenih zavjeta razboljela se također od tuberkuloze. U njezinu nekrologu sestre zapisuju da je težila za kreposnim životom i sve-tošću, da je za kratko vrijeme što je živjela među sestrama pokazala da joj je “bio drag put koji je odabrala, put kojeg je zacrtao naš veliki utemeljitelj nadbiskup Josip Stadler.” Zbog teške bolesti, dva dana prije smrti, 10. ožujka 1917. dobila je dopuštenje za polaganje doživotnih redovničkih zavjeta na bolesničkom krevetu. Umrla je 12. ožujka 1917. u kući matici družbe “Be-tlehem”, nakon što je doživjela 26 godina života, od čega u družbi samo 5. Pokopana je na groblju sestara u Sarajevu.89

Koliko je nadbiskup Stadler poštivao dostojanstvo osobe, osobito one koja je slabija i potrebnija zaštitite, vidi se i u postupku prema Kati s. Bonaventuri Trgoglav-Breko, rođenoj 23. kolovoza 1875. u Sinju. Ostala je bez roditelja u dvanaestoj godini života, a kako je sama svjedočila, na zagovor Majke Božje dobila je milost zvanja. Imala je velikih teškoća s vidom, pa svi nisu bili zato da postane sestra. Kad je to čuo utemeljitelj nadbiskup Stadler zauzeo se da bude primljena. Rekao je sestrama: “Brate moj, kad ju je Bog pozvao, kako vidi, vidi. Neka služi Bogu.” Primljena je u Družbu 22. svibnja 1904. godine. Sestre koje su s njom živjele svjedoče da je bila pobožna, strpljiva i radišna. Poginula je 15. ožujka 1945. u Bosni, u Čardaku gdje je živjela u samostanu Doloroza.90

Sveukupno, u Cetinskom dekanatu rođeno je pedeset i devet sestara koje su umrle kao sestre Služavke Malog Isusa: jedna iz Bajagića, osam iz Biteli-

87 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 60.88 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 60.89 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 76.90 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 181.

77

ća i jedna iz Zasioka, četiri iz Gale, jedna iz Graba, jedanaest iz Hrvaca, pet iz Otoka, četiri iz Rude, deset iz Sinja, tri iz Trilja, četiri iz Košuta, dvije iz Turjaka, dvije iz Vojnića-Garduna, jedna iz Voštana-Roža, jedna iz Vrpolja i jedna sa Zelova.

Slijedi popis sestara:u Bajagiću: Antonija s. Makarija Penić91;u Biteliću92: s. Klementina Banovac, Tomasea Buljan, s. Baptista Buljan,

Božica s. Jovita Vuković, Anđelija s. Izabela Matković, Ana s. Radmila Bu-ljan, Matija s. Gracijana Buljan i Jelka s. Albina Buljan;

u Zaisoku: Kata s. Teopista Lijović93;u Gali94: Pera s. Sekundina Bošković, Pera s. Bernardeta Tomašević, Šima

s. Klaudija Tomašević i Lucija s. Ana Tomašević;u Grabu: Anđa s. Amidea Gusić95;u Hrvacama96: Pera s. Teodozija Armanda, Marija s. Krucifiksa Lovrić,

Marija s. Perpetua Bošnjak, Jela s. M. Eufrozina Božinović, Anđelka s. Seba-stijana Armanda, Perina s. Antoaenta Ratković, Anđelka s. Valburga Cvitko-vić, Anđelka s. Berta Perković, Šima s. Kolumbina Božinović, Jela s. Otilija Lovrić97 i Ana s. Kazimira Lovrić98;

u Otoku: Jelena s. Koleta Vladova99, Iva s. Kamila Vuleta, Iva s. Žarka Raič, Milica s. Fileja Grgat i Ana s. Augustina Jukić100;

91 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 333-334.

92 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 50, 61, 62, 322, 338, 451, 493, 635.


94 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 559-560, 514-515, 588-589, 684-685.

95 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 60.96 Usp. M. BULJAC, Hrvace: Župa Svih Svetih, Split-Hrvace, 2004., str. 226-231; Usp. A. RA-

DAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 71, 76, 83-84, 90, 136, 144, 272, 348-349, 418-419.

97 Usp. M. MIJOČ, S. M. Otilija Lovrić, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, lipanj 2013., br. 2/370, str. 95-102.

98 Usp. M. MIJOČ, s. Kazimira (Ana) Lovrić, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, lipanj 2014., br. 2/374., str. 100-103.

99 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 101, 215, 600-601, 647-648.

100 Usp. M. MIJOČ, s. M. Augustina (Ana) Jukić, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Za-greb, srpanj, 2012., br. 2/366, str. 93-96. Rodom iz Otoka bila je i kandidatica Perica Botica, koja je u Družbu sestara Služavki Malog Isusa došla 1914. godine. Imala je želju biti redo-vnica i bila je uzorna vladanja. Razbolila se od upale mozga i kratko nakon toga umrla u

78

u Rudi: Perica s. Asumpta Žuljević101, Šima s. Pacijencija Crljen102, Jakica s. Urbana Paleško103 i Perica s. Trpimira Botica104;

u Sinju105: Katica Georgija Marić, Ana s. Euzebija Vučemilo, Lucija s. Geor-gija Vučemilo, Kata s. Bonaventura Trboglav-Breko, Iva s. Agneta Kovačević, Ana-Kata s. Hildegarda Ivanović, Iva s. Ksaverija Barać, Ana s. Amanda Vu-čemilo, Šima s. Rozimila Vidić, Marija s. Rozina Vidić;

u Trilju: Pava s. Dragomira Šušnjara106, Iva s. Savija Delonga107 i Luca s. Lutgarda Šušnjara108;

u Košutama: Jakica s. Reginalda Marinović109, Iva s. Tugomila Žolo110, Ana s. Elekta Žolo111 i Iva s. Sostenija Mateljan112;

u Turjacima113: Dominika s. Sebastijana Galić i Pera s. Nada Blažević;U Vojniću-Gardunu114: Stanislava s. Perpetua Vuco i Ana s. Roza Krstić;u Voštanima-Rožama: Anđa s. Vjera Akrap115;

bolnici u Sarajevu 23. rujna 1915. godine. Pokopana je u Sarajevu u samostansku grobnicu. Usp. Knjiga umrlih sestara, prir. A. BIČVIĆ, Zagreb, 1981., mjesec rujan, str. 3.

101 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 42.102 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 297.103 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 585-

586.; M. MIJOČ, U spomen s Urbani Paleško, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, br. 3/2001., str. 62-65.

104 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 658-659; M. MIJOČ, s. Trpimira (Perica) Botica, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, br. 2/2008., str. 102-107.

105 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 100, 112-113, 116-117, 181, 247, 256, 280, 299, 399, 435.



108 Usp. M. MIJOČ, s. M. Lutgarda (Luca) Šušnjara, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, prosinac 2014., br. 4/376, str. 120-121.



111 Usp. M. MIJOČ, s. Elekta (Ana) Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, ožu-jak 2014., br. 1/373, str. 100-104.

112 Usp. M. MIJOČ, s. Sostenija (Iva) Mateljan, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, ožujak, 2013., br. 1/369, str. 95-100.

113 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 199, 303.

114 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 253, 641-642.

115 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 47.

79

u Vrpolju: Ana s. Lukrecija Žaper116;u Zelovu: Kata s. Amadeja Delaš.117

3.3.2. Aktivne i umirovljene Služavke Malog Isusa iz Cetinskog dekanataU Družbi sestara Služavki Malog Isusa danas živi i djeluje osamdeset i

jedna sestra koje su rođene u župama Cetinskog dekanata: iz Bajagića jedna sestra, iz Čaporica jedna sestra, iz Gale tri sestre, iz Hrvaca deset sestara, iz Otoka četrnaest sestara, iz Rude petnaest sestara, iz župe Sinj jedna sestra, iz Tijarice jedna sestra, iz župe sv. Mihovila u Trilju dvanaest sestara, iz župe Košute petnaest sestara, iz Vrpolja dvije sestre i sa Zelova šest sestara.

Slijedi popis sestara koje su rođene u župama Cetinskog dekanata, a da-nas žive i djeluju u Družbi sestara Služavki Malog Isusa:

u Bajagiću: Slavka s. Želimira Penić118;u Čaporicama: Nediljka s. Silvana Kavain119;u Gali: Matuša s. Romana Tomašević, Stana s. Marijeta Tomašević i Antica

s. Adela Vojković120;u Hrvacama121: Dragica s. Sofija Cvitković, Iva s. Laura Lovrić, Mara s.

Marcelina Lovrić, Jela s. Gordijana Lovrić, Marija s. Alis Lovrić, Šimica s. Gonzaga Mušterić, Marica s. Amabilis Vukman, Anka s. Borgija Vukman, Dragica s. Zorka Radan i Marija s. Anemarie Radan;

u Otoku122: Luca s. Darija Šimunović, Iva s. Protazija Brčić, Pera s. Maris Bašić, Lucija s. Dulcelina Plavša, Marija s. Salutaria Đula, Jela s. Veneranda Žižić, Pava s. Pulherija Jukić, Anka s. Malvina Jukić, Marica s. Maksencija Midenjak, Pera s. Humilitas Midenjak, Luca s. Sandra Midenjak, Marija s. Fanita Jukić, Milica s. Emila Marinović i Jaka s. Maneta Mijoč;

u Rudi123: Jaka s. Branislava Matijašević, Mara s. Eligija Rosandić, Marija s. Vladimira Bitunjac, Antica s. Simforoza Projić, Nedjeljka s. Aleksija Jurko-

116 Usp. M. MIJOČ, s. M. Lukrecija (Ana) Žaper, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Za-greb, lipanj 2016., br. 2/382, str. 111-113.

117 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 454.118 APS SMI, Osobnici, S. Želimira Penić.119 APS SMI, Osobnici, S. Silvana Kavain.120 Usp. L. TOMAŠEVIĆ, Gala – Gljev, Župa Svih Svetih u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Split,

2010., str 157-159.121 Usp. APS SMI, Osobnici, Osobnici navedenih sestara; M. BULJAC, Hrvace: Župa Svih Svetih,

str. 228-231.122 Usp. APS SMI, Osobnici, Osobnici navedenih sestara.123 Usp. APS SMI, Osobnici, Osobnici navedenih sestara.

80

vić, Iva s. Ružica Marijanović, Anđa s. Jozafata Projić, Pera s. Vlasta Tadić, Anka s. Virginija Jurković, Anđa s. Virgilija Matijašević, Šima s. Rozemarie Matijašević, Iva s. Siksta Paleško, Nevenka s. Apolonija Putnik, Marica s. Marica Botica i Ivana s. Ivana Radman;

u Sinju: Tonka s. Emerita Šušnjara124;u Tijarici: Mara s. Terezija Pervan125;u Trilju126: Jaka Rozamunda Vukas, Nediljka s. Milivoja Čalo, Ana s. Ber-

nardica Čalo, Milenka s. Nela Čalo, Nediljka s. Martinela Šipić, Miljenka s. Nevena Cvitanović, Marija s. Marijana Cvitanović, Marija s. Marinela De-longa, Marija s. Karmen Žuljević, Anka s. Marina Žuljević, Ankica s. Jasmina Čalo i Miljenka s. Marija Miljenka Grgić;

u Košutama127: Anđa s. Aleksandra Žolo, Luca s. Katarina Mateljan, Jaka s. Ligorija Mateljan, Anđelka s. Servacija Mateljan, Ana s. Zvjezdana Mate-ljan, Milica s. Lenarda Mateljan, Mara s. Eduarda Marić, Mara s. Diana Ma-teljan, Dragica s. Zorana Žolo, Ana s. Beatrix Marić, Mara s. Marcela Žolo, Ana s. Vesna Mateljan, Dragica s. Magdalis Krnjača, Nedjeljka s. Ines Marić i Rajka s. Zrinka Marić;

u Vrpolju128: Slavka s. Danka Žaper, Mara s. Mirta Lišnić;u Zelovu129: Ana s. Salvatora Delaš, Anđa s. Tadeja Marović, Iva s. Agnes

Gabrić, Marija s. Nazarija Delaš, Nediljka s. Valencija Gabrić i Ana s. Ankica Delaš.

U Družbi sestara Služavki Malog Isusa do sada je, pokojnih i živućih, sto četrdeset (140) sestara koje su rodom iz Cetinskog dekanata. Njih osamdeset i jedna (81) koja sada žive u Družbi, u Provinciji sv. Josipa u Splitu, molitvom i služenjem žive i izgrađuju Crkvu, radosno svjedoče ljubav prema Isusu Kristu i prema braći ljudima.

124 Usp. APS SMI, Osobnici, S. Emerita Šušnjara.125 Usp. APS SMI, Osobnici, S. Terezija Pervan.126 Usp. APS SMI, Osobnici, Osobnici navedenih sestara.127 Usp. APS SMI, Osobnici, Osobnici navedenih sestara.128 Usp. APS SMI, Osobnici, Osobnici navedenih sestara.129 Usp. APS SMI, Osobnici, Osobnici navedenih sestara.

81

4. SLUŽAVKE MALOG ISUSA U ŽUPI TRILJ I ŽUPI KOŠUTE

Sestre Služavke Malog Isusa djeluju u župi sv. Mihovila arkanđela u Trilju od 17. veljače 1966. godine. Od 20. kolovoza 2012., kada je Košute postalo samostalna župa, sestre pastoralno djeluju i u Košutama, u kojima su sagra-dile samostan Presvetog Srca Isusova i Marijina. Sestre su iz Trilja preselile u Košute 1997. godine. Prije prelaska u novi dom, sestre su stanovale u staroj župskoj kući, pored nekadašnje tvornice plastičnih masa “Cetinka”.

4.1. Dolazak sestara u župu TriljOd 1937. pa sve do 1966. godine

župnik župe Trilj bio je don Ante Bućan. Njega je naslijedio don Tomi-slav Karaman, koji je u župu došao sa svojom majkom Maricom i stri-nom Ivom 17. veljače 1966. godine. Prije samog dolaska u župu don To-mislav je, svjestan zahtjevnosti pa-storalnog rada u Trilju, zatražio od nadbiskupa Frane Franića dozvolu za dolazak časnih sestara. Nadbi-skup Franić i vrhovna poglavarica Služavki Maloga Isusa pozitivno su odgovorili na Karamanovu mol-bu.130

Sestre Dinka Jurin i Zdravka Petrović došle su u Trilj istog dana kada i novi župnik don Tomislav. Narod iz obližnjih kuća se okupio i srdačno ih dočekao slavljenjem zvo-na, po starom običaju. Sestre iz Splita svojim autom dovezao je don Josip Delić sa s. Ancilom Marasović, predstojnicom samostana svete Ane u Splitu. Sutradan im je iz Centralnog bogoslovnog sjemeništa dovezao dva željezna kreveta za spavanje, s najnužnijim namještajem. Evo što nam je o svom do-lasku u Trilj zapisala s. Zdravka Petrović: “Davno je to bilo, kad sam ja kao sestra služavka Malog Isusa došla ovamo u Trilj. Bilo je to pred 50 godina, i još se ponešto sjećam iz tih davnih dana. (...) Evo mog osobnog doživljaja tog

130 Arhiv Samostana Košute (dalje ASK), Kronika samostana, str. 1.

Sestre D. Jurin i Z. Petrović sa župnikovom majkom (Župski arhiv Trilj)

82

Gradnja kuće (Župski arhiv Trilj)

Izgrađena kuća (Župski arhiv Trilj)

83

putovanja s mons. Jozom Delićem i dolaska u ovu župu. Mi sestre bile smo radosne. Ja sam se osjećala veoma sretnom jer nas je vozač, dragi velečasni, razveseljavao cijelim putem, i govorio kako nas Triljani veselo pozdravljaju i mašu svojim šudarima u znak dobrodošlice. Toga se i sada rado sjećam. Vaša župa bila mi je uistinu draga, nosim je u dragim uspomenama. Kad smo stigle ovamo, 14. 2. 1966., narod se doista okupio u velikom broju. Isti je dan došao ovamo i preč. Tomislav Karaman sa svojom mamom Maricom i strinom Ivom. I oni su nas dočekali raširenih ruku.”131

Sestre su stanovale u župskoj kući sa župnikom, njegovom majkom i stri-nom. Kuća je, po sadašnjoj pretpostavci, sagrađena u vrijeme župnika don Ivana Banića (1871.-1896.), kao i kapelica Srca Isusova i Marijina pored ulaza u kuću. Kapelicu je po ovlasti biskupa Marka Kalogjere blagoslovio župnik Banić 14. lipnja 1885. godine.132 Boravak sestara u zajedničkom domu trajao je od dolaska do 1968. godine, kada je dovršena gradnja nove kuće u blizi-ni župske crkve Sv. Mihovila. Novoizgrađenu kuću svečano je blagoslovio

131 APS SMI, Spisi, Sjećanje s. Zdravke Petrović, Plomin, 11. kolovoza 2016.132 O gradnji kapelice usp. N. N., Kapela na Trilju posvećena Presv. Srcu Isusa i Marije, u: List

biskupije spljetske i makarske, 1885., br. 9, str. 100.

Blagoslov kuć, 20. 10. 1968. (Župski arhiv Trilj)

84

biskup Franić 20. listopada 1968. go-dine. Nakon što je sve bilo spremno, župnik se s majkom i strinom pre-selio u novoizgrađenu kuću, a sestre su ostale u dotadašnjoj župskoj ku-ći.133

Sestru Zdravku zamijenila je 1971. godine s. Loreta Leventić koja je pokazala puno energije u napor-nom poslu vjeroučiteljice. Sestra Dinka Jurin djelovala je u župi do

19. rujna 1970. godine. U Kroniku samostana prigodom njezina odlaska za-pisano je: “Često je pohađala bolesnike. Bila je jako obljubljena od naroda. I danas je rado spominju.”134 U rujnu 1970. u Trilj je stigla s. Mihovila Perleta i s. Tugomila Žolo, koja je rodom iz Košuta. Ona je zapravo prva Služavka Maloga Isusa iz ove župe.135

133 ASK, Kronika samostana, str. 2.134 ASK, Kronika samostana, str. 5.135 Usp. Ivan MIKLENIĆ, Triljsko čudo, u: Glas Koncila, Zagreb, 15. 9. 1985., br. 37, str. 6.

Veselje nakon blagoslova kuće (Župski arhiv Trilj)

Crkva i novoizgrađena kuća (Župski arhiv Trilj)

85

Godine 1980. došla je u kuću sestara majka s. Tugomile, Anđa Žolo, od svih zvana “strina” ili “tetka” Đuka. Ona je od tada dobri duh i duhovni stup sestarske zajednice u Trilju. Budući da je bila već stara i bolesna te nije mogla više živjeti sama, sestre su je primile u svoju zajednicu, gdje je bila i njezina kćerka s. Tugomila. Dobra “Strina Đuka” sa svojom kćerkom s. Tugomilom postala je molitveni član zajednice. Najčešće je boravila u kapelici s kruni-com u ruci. Ostala je sa sestrama sve do svoje smrti 1988. godine.

4.2. Samostan Služavki Malog Isusa u župi TriljTreba reći da je župsku kuću

pored “Cetinke” 27. rujna 1943. znatno porušila njemačka avija-cija, dok su kapelicu Srca Isuso-va i Marijina porušili do temelja. Kuća je 1958. obnovljena za vri-jeme don A. Bućana. Unutraš-njost nije bila dovršena sve do 1974., kada su sestre uz pomoć njemačkog Karitasa uspjele ure-diti jedan dio. U kući je uređe-na i vjeronaučna dvorana, koju je svečano blagoslovio župnik don Tomislav Karaman 30. rujna 1976., a u njoj su sestre vjeroučiteljice držale vjeronauk i služila je za de-kanatske sastanke svećenika. Nakon 1977. sestre su uz samostan dogradile jednu spremnicu od blokova s čvrstom terasom te podigle visoki ogradni zid između kokošinjca i vrta, i jedan nogostup između “Cetinke” i kuće, a s južne strane napravile zidić za cvjetnjak, kojeg marno uređuje s. Tugomila, a cvijećem sestre ukrašuju oltare u crkvi i kućnoj kapeli. Sestre su uredile i jednu prostoriju na ulazu u kuću za kapelicu. Blagoslov kapelice upriličen je 9. siječnja 1980. godine. Tada su u samostan pristigli nadbiskup Franić, don Josip Delić, tadašnji župnik don Alojzije Bavčević i don Ante Karoglan. Kapelica je posvećena Srcu Isusovu u spomen na staru srušenu kapelicu.136

Jedan od dobročinitelja zajednice samostana u Trilju bio je don Stipe Gnječ koji je poslao sestrama novac da kupe video i kompjutor te im je pomogao u pokrivanju troškova postavljanja telefona u kući.137

136 ASK, Kronika samostana, str. 2 i kolovoz 1977., str. 2-3.137 ASK, Kronika samostana, kolovoz 1993., str. 9.

Ostatak ploče (izgubljen) koja spominje gradnju kapele (f. J. Dukić, 23. 7. 2003.)

86

Sestre su 16. lipnja 1996. pro-slavile trideset godina od svoga dolaska i djelovanja u župi. Pro-slavu je organizirao župnik don Mirko Skejić, župski pomoćnik don Branimir Projić i sestarska zajednica u kojoj su tada boravile s. Vlasta Tadić, s. Tugomila Žolo i s. Protazija Brčić. Proslava, u koju se uključila cijela župska za-jednica, je započela u 9 sati ujutro prigodnom akademijom u kojoj su sudjelovali župljani, mješoviti zbor, zbor mladih, limena glazba sv. Mihovila, Andro Čalo i kandi-datice koje su za tu prigodu pri-

premile igrokaz. Pozdravni govor svim prisutnima uputila je provincijalka s. Vesna Mateljan. Svečano misno slavlje predvodio je župnik don Mirko, a

Sestre ispred kuće (Arhiv Provincije sv. Josipa, Split)

Gradnja Muzeja triljskog kraja, 18. 3. 2004. (f. J. Dukić)

87

sestre rodom iz župe i bivše katehistice obogatile su liturgiju svojim pjeva-njem pod vodstvom s. Dolores Brkić.138

Preseljenjem sestara u Košute 1998. godine, župsku kuću u kojoj su živjele preko 30 godina kupio je od Splitsko-makarske nadbiskupije, župe Sv. Mi-hovila arkanđela, Grad Trilj i u nju nakon temeljite obnove smjestio Muzej triljskog kraja. Muzej je osnovan 1996. godine, a u kući djeluje od svibnja 2006. godine. Zavičajnog je tipa, arheološko-etnografski po statutu. Osnov-ne djelatnosti muzeja su istraživanje, prikupljanje, dokumentiranje, čuvanje, zaštita i predstavljanje povijesne, arheološke i etno baštine triljskog kraja.

4.3. Samostan Služavki Malog Isusa u župi Košute4.3.1. Otvorenje samostanaMolbu za otvaranje samostana u Košutama uputila je 3. ožujka 1997. Nad-

biskupskom ordinarijatu u Splitu provincijalka s. Vesna Mateljan. Potrebu za otvorenjem samostana s. Vesna splitsko-makarskom nadbiskupu Anti Juriću obrazložila je riječima: “Naše su sestre došle u župu Trilj 14. 2. 1966. godine, što znači da tamo pastoralno djeluju već 31 godinu (katehizacija, vođenje

138 S. Dolores BRKIĆ, Trideset godina, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, lipanj 1996., br. 2/306, str. 23.

Muzej triljskog kraja, 27. 5. 2006. (f. J. Dukić)

88

crkvenog pjevanja, domaćinstvo). Od početka do danas žive u staroj župskoj kući, uz tvornicu plastičnih masa ‘Cetinku’, što nisu najzdraviji uvjeti.

Sada imamo priliku kupiti kuću i okućnicu u istoj župi, u selu Košute. Tako bi u župi Trilj imale vlastiti samostan, što bi bio i duhovni centar za naše sestre (duhovne vježbe) i za mlade ove župe u smislu promicanja du-hovnih zvanja.

Stalo nam je do toga jer iz ove župe imamo 30 živućih sestara, a nadamo se i novim zvanjima.”139

Nadbiskup Jurić poslao je 20. ožujka pozitivan odgovor provincijalnoj upravi sv. Josipa. U dopisu stoji: “Dozvoljavam osnivanje redovničke kuće u mjestu Košute, u župi Trilj, izlazeći u susret molbi sestara da prizemlje te kuće služi kao privremena kapela.”140

Samo dan poslije, 21. ožujka, s. Vesna je uputila molbu za otvorenjem sa-mostana i Vrhovnoj upravi DSMI. U tom dopisu s. Vesna iznosi i podatak o mogućoj kupnji kuće sa okućnicom u Košutama u vlasništvu Marinka Ma-rića, nastanjenog u Splitu: “Vlasnik gospodin Marinko Marić rekao nam je da cijena koštanja spomenute kuće, koja je u dobrom stanju, s pripadajućim zemljištem, iznosi 150.000,oo DM. Ukupno ima 1700 kvadrata. Ukoliko ku-pimo ovu kuću sa zemljištem imamo priliku dobiti na dar još toliko zemljišta koje se veže uz ovu što je na prodaju.”141

Vrhovna uprava Družbe molbu je pozitivno riješila te je uskoro sklopljen ugovor između Marijana Marića i Družbe sestara Služavki malog Isusa, Splitska provincija sv. Josipa o prodaji obiteljske stambene zgrade površine približno 100 m2, koja se sastoji od podruma, prizemlja, prvog kata i pot-krovlja sa pripadajućom okućnicom. Ugovor je sklopljen u Splitu 8. svibnja 1997. godine.142

Kuću su sestre u kratkom vremenu uspjele obnoviti vlastitim sredstvima i uz pomoć raznih dobrotvornih ustanova, pa je s. Vesna zamolila nadbisku-pa A. Jurića za blagoslov kuće s kapelicom.143 Nadbiskup Jurić je prihvatio poziv144 i obavio je blagoslov 30. studenoga 1997. godine. Vrhovna glavarica

139 APS SMI, Spisi, Traženje dozvole od splitskog nadbiskupa za otvorenje samostana u Košutama, Šine, 3. 3. 1997., br. 67.

140 NAS, S-M, Spisi, Dozvola Ante Jurića za otvorenje samostana u Košutama, Split, 20. 3. 1997., br. 456. U dopisu su potcrtane riječi: privremena kapela.

141 APS SMI, Spisi, Traženje dozvole od Vrhovne uprave DSMI za otvorenje samostana u Košutama, Split, 21. 3. 1997., br. 74.

142 APS SMI, Pozicija Samostan Košute, Ugovor o kupnji kuće u Košutama, Split, 8. 5. 1997.143 APS SMI, Spisi, Molba s. V. Mateljan za blagoslov kuće u Košutama, Split, 20. 11. 1997., br. 270.144 APS SMI, Spisi, Odgovor A. Jurića u svezi blagoslova kuće u Košutama, Split, 24. 11. 1997., br. 1973.

89

Družbe s. Mirjam Dedić nije mogla doći na blagoslov, ali je za tu prigodu poslala svoju izaslanicu s. Anemarie Radan te je po njoj samostanu poslala “patenu koja je upotrijebljena na papinoj Misi u Sarajevu 13. travnja 1997. godine.”145

Na kraju sv. mise i blagoslova samostana Presvetog Srca Isusova i Mari-jina provincijalka s. Vesna izrekla je riječ zahvale svima, osobito darivatelji-ma zemljišta, i istaknula: “Možda ćete se upitati kako smo mogli kupiti ovu kuću i urediti ovaj prostor. Naša Provincija broji oko 240 sestara i od toga tridesetak naših sestara već skoro pedeset godina njeguje starce i starice u domovima u Njemačkoj, Italiji i Belgiji. Godinama je njihov rad bio samo za stan i hranu. Danas one pridonose našem narodu na ovaj način. Njihovim žuljevima i naših ostalih sestara, mi gradimo ovaj samostan. Mogu vam reći da za ovo nismo tražili ni jedne kune pomoći od Karitasa ni od bilo koje dru-ge dobrotvorne ustanove. Željeli smo da to bude plod našeg znoja.

Osobitu zahvalnost dužna sam danas izraziti svim Mateljanima. Oni su velikodušno darovali svu svoju zemlju desno od kuće i to ne bilo kako nego kako sami rekoše: ‘Darujemo od svega srca!’

145 APS SMI, Spisi, Dopis s. M. Dedić u svezi blagoslova kuće u Košutama, Zagreb, 28. 11. 1997., br. 286.

Blagoslov samostana, 30. 11. 1997. (Arhiv samostana Košute)

90

Ova zajednica se obvezuje da će svaki dan za njih kao svoje dobročinitelje moliti, a jednom godišnje, na današnji dan, 30. studenoga, bit će u ovoj kape-lici sveta misa za sve žive i pokojne članove njihovih obitelji.”146

S. Vesna je još napomenula da će sestre iz vlastite kuće nastaviti djelovati u župi Trilj, te da će otvoriti vrata samostana svima za molitvu i duhovne susrete, osobito kad se nadogradnjom proširi da će postati duhovni centar za Provinciju, župu i sve one koji žele i traže trenutke duhovne radosti. Uz taj duhovni dio sestre će nastojati pomoći osamljenim i starim osobama iz župe, te siromašnoj i ostavljenoj djeci. Posebno će raditi s djecom i mladima u vidu buđenja duhovnih zvanja.147

Pozdrav ocu nadbiskupu i prisutnima uputila je djevojka Anđela Žolo: “Radujemo se dolasku naših časnih sestara u Košute. Sretne smo što nas na-kon 32 godine boravka u našoj župi nisu napustile nego vjerujemo da će nam biti još bliže i da će ih biti još više. Molimo ih danas da nam pomognu ići k Bogu, da pomognu našim osamljenim i starim osobama u selu, da pomognu našoj djeci, a osobito mladićima i djevojkama da ukažu na vječne vrijednosti.

146 APS SMI, Spisi, Završna riječ s. V. Mateljan nakon blagoslova kuće u Košutama, Košute, 30. 11. 1997.

147 APS SMI, Spisi, Završna riječ s. V. Mateljan nakon blagoslova kuće u Košutama, Košute, 30. 11. 1997.

Blagoslov samostana, 30. 11. 1997. (Arhiv samostana Košute)

91

Mi smo generacija koja ima, skoro u izobilju kruha i ruha, ali nam nedostaje Božjega Duha.”148

Nakon blagoslova samostana i kapele, s. Vesna je 17. prosinca 1997. upu-tila dopis župskom uredu župe Trilj kojim je zatražila od župnika don Ante Čipčića darovanje zemlje od nekoliko obitelji Delića, koja se nalazi uz samo-stan, a koju su oni ranije darovali župi Trilj za gradnju nove crkve u Košu-tama.149 Nakon što su darovatelji Delići 22. veljače 1998. svojeručno potpisa-li Suglasnost o prijepisu zemlje sa župe Trilj na Splitsku provinciju Sestara služavki malog Isusa,150 2. ožujka 1998. sklopljen je ugovor o darovanju ze-mlje između darovatelja župe Sv. Mihovila arkanđela u Trilju, zastupane po župniku don Anti Čipčiću te daroprimatelja Splitske provincije sv. Josipa Družbe sestara Služavki malog Isusa, zastupane po provincijalnoj glavarici s. Vesni Mateljan.151

Nakon potpisivanja ugovora, u Općinskom sudu u Sinju u Odjelu za zemljišne knjige ovo zemljište upisano je na Splitsku Provinciju sv. Josipa

148 ASK, Kronika samostana, Pozdravna riječ Anđele Žolo.149 APS SMI, Spisi, Dopis s. V. Mateljan župi Trilj za darovanje zemlje u Košutama, Šine, 17. 12.

1997., br. 282.150 APS SMI, Pozicija Samostan Košute, Suglasnost o prijepisu zemlje, Košute, 22. 2. 1998.151 APS SMI, Pozicija Samostan Košute, Ugovor o darovanju zemlje samostanu u Košutama,

(Split), 2. 3. 1998.

Sestre ispred samostana, 2000. (Arhiv samostana Košute)

92

Družbe sestara Služavki Malog Isusa.152 Za Uskrs 1998. provincijalna gla-varica s. Vesna Mateljan poslala je zahvalnice svim darivateljima zemljišta samostana Srca Isusova i Marijina u Košutama.153 Na kraju Zahvalnice je za-pisano: “U ovom se samostanu svakog dana moli Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, a svake godine 30-tog studenog slavi se sv. Misa za žive i pokojne dobročinitelje samostana.”

4.3.2. Gradnja doma za stare i nemoćne osobeProvincija sv. Josipa DSMI na čelu s provincijalnom glavaricom s. Vesnom

Mateljan već je 19. kolovoza 1998. krenula u novi projekt gradnje sirotišta u Košutama. Tog datuma s. Vesna uputila je molbu Vrhovnoj upravi DSMI i u njoj je navela sljedeće: “Mi smo na sjednici (Provincijski kapitul, lipanj 1998.) zaključili da ćemo zatražiti od Vrhovne uprave da nam dozvoli takvo siroti-šte podići uz naš samostan u Košutama na zemljištu koje nam je darovano, a koje je po prostoru preko 12.000 kvadrata.

Na tu ideju nas je još više potaklo kad smo na blagdan Srca Isusova i Ma-rijina, koje je naš Utemeljitelj toliko štovao, upoznali jednu siromašnu obitelj u mjestu čije je dvoje djece bilo u našem samostanu u Dubrovniku kad smo tamo imali napuštenu djecu. Kasnije su bili prebačeni u dom u Kaštelima. Sada su, zajedno s još dvoje braće koji su bili odgajani u domovima u Zagre-bu, prava siročad sela. Da smo im u vrijeme djetinjstva uspjeli pružiti puno ljubavi i da smo ih mogli još dulje zadržati možda bismo spasili dva mlada života.

Nadam se da ćete nam uslišati molbu jer smatramo da je to zajedničko do-bro. Mi bismo onda pristupili traženju nacrta i drugih potrebnih dozvola.”154

Molbu istog sadržaja s. Vesna uputila je Vrhovnoj upravi DSMI i 26. ruj-na 1998. godine, uz napomenu: “Ujedno smo donijele zaključak (Sjednica Provincijskog vijeća, 25. rujna 1998.) da odustajemo od prijašnjeg zahtjeva, kojeg smo preko Vrhovne uprave br. 313/96, od 21. prosinca 1996. uputile Ministarstvu obrane Republike Hrvatske i Ministarstvu rada i socijalne skr-bi Republike Hrvatske, da nam ustupe na korištenje bivšu Vojarnu Kila na području župe Mejaši u Splitu.”155

Potom je s. Vesna uputila molbu Crkvenom odboru za pripremu papina dolaska u Split i zamolila da papa Ivan Pavao II. na misi 4. listopada 1998.

152 APS SMI, Pozicija Samostan Košute, Zemljišni izvadak.153 APS SMI, Pozicija Samostan Košute, Zahvalnica darovateljima zemlje.154 APS SMI, Spisi, Molba s. V. Mateljan za gradnju sirotišta u Košutama, Šine, 19. 8. 1998., br. 222.155 APS SMI, Spisi, Molba s. V. Mateljan za gradnju sirotišta u Košutama, Šine, 26. 9. 1998., br. 281.

93

blagoslovi kamen temeljac budućeg doma za nezbrinutu djecu. Tekst na ka-menu temeljcu glasi:

Sestre Služavke Malog IsusaDom za nezbrinutu djecu

Kamen temeljac blagoslovio Papa Ivan Pavao IISplit, 4. listopada 1998.

Maleni Isuse, smiluj nam se!156

Vrhovna glavarica DSMI s. Mirjam Dedić poslala je 12. listopada 1998. odgovor Provinciji sv. Josipa DSMI, kojim je dozvolila gradnju sirotišta u Košutama. U dopisu se navodi: “Na sjednici Vrhovne uprave od 7. listopada 1998. god. razmotrili smo Vašu zamolbu za gradnju sirotišta uz naš samostan u Košutama - Trilj.

Radujemo se Vašoj odluci kojom želite oživotvoriti prijedlog i želju Vr-hovne uprave da svaka provincija u sklopu priprave za veliki Jubilej otvori bar jedno sirotište pod vidom izvorne karizme naše Družbe. (…) Imajući sve ovo u vidu, dajemo Vam traženu dozvolu za izgradnju sirotišta uz samostan u Košutama kraj Trilja i istinski se radujemo vraćanju na izvornu karizmu Družbe u Vašoj Provinciji.”157

Dana 19. siječnja 1998. sestre su iz župske kuće u Trilju u kojoj su stano-vale preko trideset godina prešle u svoju kuću u Košutama. Dana 14. ožujka 1998. mještani su s traktorom uzorali i poravnali vrt, te posadili prve sad-nice. Kronika samostana toga dana dalje bilježi: “Dovezli su četiri kamiona zemlje sa zemljišta na kojem će se graditi nova crkva u Košutama.”158 Na dan 20. ožujka 1998. u samostanskoj Kronici čitamo: “Petak. Danas se ore oko kuće i pred kućom za uređenje okoliša. Pjevači su bili dosta marljivi oko uređenja okoliša. Nekoliko kamiona zemlje je kupljeno, a nekoliko kamiona zemlje poklonio je župnik don Ante Čipčić. Snijeg je po planinama i dosta je hladno.”159

Kroz više godina dobri ljudi u hrvatskim katoličkim misijama u Kanadi odricali su se i darivali pa makar i mali dar za dogradnju samostana u Košu-tama. Sestra Ligorija Mateljan, koja je djelovala u Hrvatskoj katoličkoj župi u Torontu, poticala je i uredno izvještavala o prikupljenom i najmanjem dopri-

156 APS SMI, Spisi, Molba s. V. Mateljan za blagoslov kamena temeljca za sirotište u Košutama, Šine, 28. 9. 1998., br. 283.

157 APS SMI, Spisi, Dopis Vrhovne uprave DSMI kojim se odobrava gradnju sirotišta u Košutama, Zagreb, 12. 10. 1998., br. 287.

158 ASK, Kronika samostana, 14. 3. 1998.159 ASK, Kronika samostana, 20. 3. 1998.

94

nosu, a provincijalka s. Vesna Mateljan za svaki doprinos je slala pojedinačnu zahvalu.

Dana 2. siječnja 2001. godi-ne podnesen je zahtjev za iz-davanje građevne dozvole za rekonstrukciju - dogradnju i nadogradnju doma sestara Služavki Malog Isusa u Ko-šutama. Dana 14. studenog 2002. godine Ured Državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, služba za prostor-no uređenje, zaštitu okoliša,

graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ispostava Sinj izdao je građevnu dozvolu za gradnju Doma Sestara Služavki Malog Isusa u Košutama, re-konstrukcija - dogradnja i nadogradnja postojeće građevine, namjene: vrtić, dom za stare i nemoćne, dom za nezbrinutu djecu, ukupne brutto površine 3.810,41 m2 (netto površine 3.222,52 m2), na zemljištu označenom kao čest. zem. 749/4 K.O. Košute.160

Ured Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za gos-podarstvo Ispostava Sinj, dopisom od 23. prosinca 2002. donio je Zaključak kojim se odbacuje zahtjev za izgradnju rekonstrukciju-dogradnju i nado-gradnju postojeće građevine, namjene vrtić, dom za stare i nemoćne, dom za nezbrinutu djecu.161 Trebalo je puno strpljenja te nastaviti s radom i prena-mjenom nadogradnje samostana. Nova namjena dogradnje samostana bila je: dječji vrtić, samostan za starije sestre i za stare i nemoćne osobe. Sestre su svaki dan molile da se ishodi i prikupi potrebna dopuna dokumentacije i dobiju potrebna novčana sredstva za nastavak započetih radova, kako bi se što prije samostan stavio u funkciju, a sestre nesmetano mogle obavljati po-slanje na dobrobiti župe i mjesta. U tome su se nakon provincijske glavarice s. Vesne zalagale s. Magna Borovac, s. Sandra Midenjak i s. Anemarie Radan, s provincijskim ekonoma i kućnim predstojnicama u Košutama.

Konačno, 20. svibnja 2009. u samostanu u Košutama bio je zajednički dogovor izvođača radova i redovničkih poglavarica o nastavku izgradnje te su 1. lipnja nastavljeni započeti radovi, a u rujnu je salivena prva plo-

160 APS SMI, Pozicija Samostan Košute, Građevna dozvola za gradnju doma, Sinj, 14. 11. 2002.

161 APS SMI, Pozicija Samostan Košute, Poništenje dozvola za gradnju doma, Sinj, 23.12. 2002.

Gradnja doma, 16. 8. 2004. (f. J. Dukić)

95

ča na kući.162 U svibnju 2010. postavljeni su zatvori na kući, stavljena fasada i izrađene sobe koje su priključene starom dije-lu kuće, u koje su sestre uselile 15. listopada iste godine.163 To-kom 2014. godine radilo se na tome da se objekt u Košutama papirnato i fizički dovede u red i napravljen je preliminarni predračun. Dana 10. studenoga 2014. dobivena je Izmjena i do-puna lokacijske dozvole, kojom je zgrada usklađena s važećim prostornim planom grada Trilja i preinačena u skladu s novim protupožar-nim propisima i uvjetima zaštite na radu domova za stare i nemoćne. Istim aktom ukinuta je namjena doma za nezbrinutu djecu, zbog sigurnosnih mje-ra i zbog opće situacije u Provinciji, dok je zadržana namjena dječjeg vrti-ća, dom za stare i nemoćne i smještaj sestara. Predviđena je fazna gradnja i mogućnost dobivanja uporabne dozvole pojedinih katova dogradnje onako

162 ASK, Kronika samostana, 20. 5., 1. 6., 12. 9. i 15. 10. 2009.163 ASK, Kronika samostana, 16. 5. 2010.

Gradnja doma, 6. 6. 2010. (f. J. Dukić)

Gotovi radovi izvana, 2. 1. 2011. (f. J. Dukić)

96

Dom u Košutama, 11. 6. 2011. (f. J. Dukić)

Dom i park, 2. 9. 2016. (f. J. Dukić)

97

kako budu dovršavani i stavljani u funkciju. Dana 16. veljače 2016. dobivena je Izmjena i dopuna građevinske dozvole, nakon čega su započeti obrtnič-ko-građevinski radovi na dovršetku zgrade dogradnje. Do 31. svibnja 2016. godine u cijelosti su izvedeni radovi unutarnjeg žbukanja, te postavljanje podova - hidroizolacije i estriha te završene preinake i prilagodbe nastale usljed izmjene propisa. U toku su daljnji unutarnji radovi uređenja. Također se pristupilo vanjskom uređenju terena, izvedbi parkirališta i protupožarnih operativnih zona te opremanju plinske kotlovnice. Danas, uz provincijsku ekonomu s. Zorku Radan, o radovima brine kućna predstojnica s. Salutaria Đula.

4.4. Rad Služavki Malog Isusa u župi Trilj i župi Košute4.4.1. Duhovni život sestaraSlužavke Maloga Isusa od samog dolaska u župu Trilj trude se i njeguju

duhovni život, jer bez dobrog duhovnog života i molitve nema ni dobre re-dovnice, ni skladne redovničke zajednice ni uspješna apostolata. Težile su kršćanskoj savršenosti, nastojale biti otvorene za Riječ Božju i za riječ ljud-sku, da budu blize Bogu i pozorne prema bližnjemu. U župskoj kući u kojoj su sestre stanovale u Trilju nije bilo kućne kapelice pa su uredile jednu sobu za molitvenu prostoriju. Provincijalka s. Rafaela Ivanković uputila je 20. ko-lovoza 1979. molbu Biskupskom ordinarijatu u Split kojom traži dozvolu

Radovi u parku, 2. 9. 2016. (f. J. Dukić)

98

sestrama u Trilju otvorenja kućne kapelice za duhovno dobro zajednice.164 Nadbiskup Franić dao je odobrenje za otvaranje kapelice.165 Blagoslov ka-pelice, u sklopu koncelebrirane sv. mise s homilijom, obavio je nadbiskup Franić 9. siječnja 1980., a s njim su u koncelebraciji bili župnik don Alojzije Bavčević, pastoralni vikar don Josip Delić, don Ivan Dragušica i don Ante Karoglan. Na blagoslovu kapelice bile su provincijalka s. Rafaela s nekoliko sestara, te sestre iz triljske zajednice: s. Tugomila, s. Mihovila, s. Marijanka i Anđa Žolo, majka s. Tugomile. Kapelica je posvećena Srcu Isusovu. Pri-godom blagoslova kapele splitska Provincija je darovala tabernakul, oltar i oltarnik, ciborij, kalež, križ i svijećnjake. Boromejku (staro zlato) poklonila je s. Servacija Mateljan, koja je tada bila u Italiji. U siječnju 1982. s. Elekta Žolo je darovala za kapelu zelenu misnicu, a njezina majka od sestara zvana “stri-na Đuka” darovala je ljubičastu misnicu. Sve drugo što je bilo potrebno za kapelicu nabavila je sestarska zajednica.166

Kip Srca Isusova koji su stavile u kapelicu pripada župi, ali je župnik do-zvolio da ostane u kapelici. Taj kip prije II. svjetskog rata bio u kapelici Srca Isusova i Marijina pred župskom kućom, koja je za vrijeme rata sva srušena, i ostala je na tom mjestu gomila kamenja i zemlje. To su sestre očistile, mjesto na kojem je bila kapelica ostavile čisto, a okolo napravile mali zid, nasule ze-mlje i posadile cvijeće.167 U kućnoj kapelici sestre od tada svakodnevno mole Božji blagoslov za sebe i za cijelu župu Trilj, za svoju Družbu i Provinciju, svjesne da za svoje služenje trebaju crpsti snagu iz pravih izvora kršćanske duhovnosti.

Nadbiskup Franić u osvrtu na vizitaciju redovničkim kućama, koju je 1981. u njegovo ime obavio delegat za redovnice don Branko Markić, piše Provincijalnoj upravi sestara Služavki Malog Isusa u Splitu i ističe: “Vaše sestre u gradu imaju redovito svoje mjesečne nagovore. Po župama je to teže, a zapravo su njima i potrebnije, jer su daleko od zajednice. (…) Zato nastojte da i sestre po filijalama preko mjesečnih duhovnih nagovora što više se pro-duhove. (…) Veseli me da euharistijski duh u cijeloj Vašoj zajednici bukti, te nastojite da sve Vaše kuće imaju kapelicu, a u njoj samoga Spasitelja u sve-tohraništu. Koja je to velika blagodat! Sestre mogu preko dana u svako doba posjetiti i pokazati mu ljubav. Bez sumnje on će im dati blagoslov. Sve Vaše

164 APS SMI, Spisi, Dopis s. R. Ivanković Biskupskom ordinarijatu Split, Strožanac, 20. VIII. 1979., br. 141.

165 APS SMI, Spisi, br. 153/79, Nadbiskupski ordinarijat Split Upravi Splitske Provincije svetog Josipa, Split, 28. 8. 1979., br. 2073/79.

166 ASK, Kronika samostana, siječanj 1982.167 ASK, Kronika samostana, str. 5.; Vjesnik Nadbiskupije splitsko-makarske, br. 1/1980., str. 41.

99

sestre po filijalama, radosna srca odmah su delegatu pokazivale kapelicu sa Isusom.”168

Sestre u triljskom samostanu od samog početka redovito su imale mje-sečne duhovne obnove i njeguju sakramentalni život. Župnik don Tomislav im je redovito svaki mjesec imao duhovnu obnovu, a bio im je uvijek na raspolaganju za sv. ispovijed.169 Kad god bi išle u Sinj iskoristile bi duhovne blagadodati i u svetištu Majke Božje.170 Kronika samostana 1980. godine za-pisuje: “Što se tiče duhovnog stanja sestre imaju vlastitog ispovjednika fra Jakova Udovičića, koji dolazi dva puta mjesečno, i to pred prvi petak kad ima osim ispovijedi i propovijed. Drugi put dolazi po dogovoru. Uoči prvog petka imamo klanjanje. U našoj kapelici župnik ima svetu misu svakog utor-ka, inače svaki dan idemo na svetu misu u župsku crkvu.”171 U istoj Kronici 1984. godine zapisano je: “Što se tiče duhovne hrane sestara iz Sinja dolazi redoviti ispovjednik fra Frane Laco. Uoči svakog prvog petka ima duhovni nagovor, sv. ispovijed i slavi svetu misu.”172 I u kasnijim godinama sestrama za duhovnu obnovu dolaze franjevci iz sinjskog samostana fra Bože Lovrić, fra Stipe Šušnjara i fra Zoran Kutleša. Sestrama u Trilju i Košutama na mje-sečnu duhovnu obnovu kad god mogu pridruže se i sestre iz Ciste Velike.

Sestre svake godine, kako donosi samostanska Kronika, svečano obilje-že dan osnutka svoje Družbe 24. listopada, kada se slavio sv. Rafael, koji je uzet za zaštitnika Družbe. Na taj dan župnik redovito predvodi euharistij-sko slavlje u kućnoj kapelici, a nekad i u župskoj crkvi. Prigodom proslave stogodišnjice Družbe kroz cijelu 1990. godinu sestre su se u zajednici u Trilju duhovno pripremale. Svaki mjesec iz samostana u Sinju dolazio je fra Bože Lovrić. Osobito su to svečano obilježile na sam blagdan svetog Rafaela. Za tu prigodu direktor “Cetinke” omogućio je da s njihovim autobusom od dva-deset sjedećih mjesta sestre sa župnikom don Špirom Čikešem i župljanima pođu na centralnu proslavu u Sarajevo.173

Za blagdan svetog Rafaela 2005. sestre su se pripremale trodnevnicom. Misno slavlje na blagdan je predvodio don Ante Balić, a na ručku su uz njega su bili župnik don Stipe Ljubas, kapelan don Dražen Radman i fra Zoran Kutleša iz Sinja. Sestre su na taj dan u ime samostana uručile novčani prilog

168 APS SMI, Spisi, br. 63/1981., Osvrt F. Franića na kanonski pohod, Split, 15. 5. 1981., br. 91/1981., str. 2 i 3.

169 ASK, Kronika samostana, 1966., str. 2.170 ASK, Kronika samostana, 1975., str. 8.171 ASK, Kronika samostana, 1980., str. 5.172 ASK, Kronika samostana, 1984., str. 5.173 ASK, Kronika samostana, 1990., str. 6-8.

100

jednoj obitelji koja je tada bila u potrebi, jer je običaj Družbe da se na taj dan učini djelo ljubavi prema siromašnima i pogrebnima.174

Sestre svake godine posebno proslave blagdan Srca Isusova i Srca Mari-jina. Slavile su taj blagdan i u Trilju, pod čiju zaštitu je bila stavljena kućna kapelica. Samostan u Košutama posvećen je Srcu Isusovu i Marijinu i sestre svake godine s vjernicima svečano obilježe ovaj blagdan trodnevnicom. Re-dovito župnik, ili neki drugi svećenik, na sam blagdan slavi svetu misu s prigodnom propovijedi u kućnoj kapelici, a uz sestre sudjeluju i lijepi broj župljana. Sestre u samostanu u Košutama redovito imaju i trodnevnicu za blagdan sv. Josipa, zaštitnika Provincije.

Od 1997. godine, svakog 30. studenoga u godini, u samostanu u Košuta-ma slavi se sveta misa za dobročinitelje žive i pokojne iz obitelji Mateljana i Delića koji su sestrama darovali svoje zemljište uz kupljenu kuću, na kojem se izgradio novi dio samostana s lijepim i velikim okolišem. Obično svetu misu slavi mons. Josip Delić ili don Ante Mateljan, a budu često i drugi sve-ćenici. Tako je 30. studenoga 1999. u kapelici svetu misu slavio za sve dobro-činitelje ovog samostana generalni vikar don Josip Delić zajedno s kapela-nom don Antom Bekavcem. Tom prigodom je blagoslovio kip Srca Isusova koji je samostanu darovala obitelj Milke i Ante Grubišića.175

Sestre su 16. lipnja 1996. godine svečano obilježile 30. obljetnicu dolaska sestara u župu Trilj. Tada su u zajednici bile s. Tugomila, s. Protazija i s. Vla-sta, dok je župnik bio don Mirko Skejić, a kapelan don Branimir Projić. Oni su se pobrinuli za obilježavanje ove obljetnice. Gradsko poglavarstvo je ta-kođer dalo svoju podršku. O toj važnoj obljetnici u Kronici samostana stoji zapisano: “Prije pet godina smo se spremale proslaviti 25-obljetnicu dolaska sestara u Trilj. Pošto je rat planuo svom žestinom tu zamisao nismo mogle ostvariti. Hvala Bogu. zato smo skromno proslavile 30-tu obljetnicu.” Prije misnog slavlja ispred crkve bio je duhovni program, kojeg su izveli Župski mješoviti zbor, Zbor mladih, Dječji župski zbor, Glazba sv. Mihovila, pijanist Andro Čalo i kandidatice sestara Služavki Malog Isusa sa svojim igrokazom. Provincijalka s. V. Mateljan pozdravila je sve prisutne. Svečanu svetu misu predvodio je župnik don Mirko Skejić, a pjevanje su predvodile uz župni zbor i sestre koje su djelovale do tada u župi Trilj pod vodstvom s. Dolores Brkić. Nakon svete mise druženje sestara koje su nekada djelovale u Trilju nastavilo se s vjernicima ispred crkve uz kolače i sokove, a zatim za obitelj-skim stolom u kući u kojoj stanuju sestre. Bili su prisutni svećenici, predstav-

174 ASK, Kronika samostana, 24. 10. 2005.175 ASK, Kronika samostana, str. 59.

101

nici Grada i sestre. Ovom prigodom za župski list s. Maneta Mijoč, provincij-ska savjetnica i tajnica je napisala članak o 30. godišnjem djelovanju sestara u župi Trilj.176

Uz redoviti osobni i zajednički molitveni život sestre sudjeluju na semi-narima, susretima i duhovnim obnovama koje organizira njihova Družba, Provincija i Splitsko-makarska nadbiskupija. Više puta su sudjelovale u Spli-tu na duhovnim obnovama pred Božić i Uskrs, koje organizira delegat za redovnice, kao i na proslavi Dana Bogu posvećenog života (Svijećnica). Za-dnjih godina sestre redovito sudjeluju na susretu redovnica Cetinskog deka-nata, u sklopu devetnice Gospi Sinjskoj, kojeg organizira samostan i Svetište Gospe Sinjske.

Susjedni župnici više puta slave svete mise u kapeli sestara, kako u Trilju tako i sada u samostanu u Košutama. To je velika blagodat sestrama jer imaju mogućnost da i one sudjeluju na svetoj misi, a osobito kad su bolesne ili spri-ječene poći na svetu misu u župu. Kronika samostana 15. ožujka 2007. pruža nam o tome lijepo svjedočanstvo: “Danas smo pričale s don Antom Balićem, koji je radi bolesti pošao u Svećeničku kuću u mirovinu. Naša zajednica treba

176 ASK, Kronika samostana, str. 15.

Proslava 30. obljetnice rada, 16. 6. 1996. (Arhiv samostana Košute)

102

mu ostati uvijek zahvalna, jer nam je dragovoljno toliko puta činio usluge, kad je ovoj zajednici bilo najteže. Rano ujutro bi došao i slavio svetu misu, dijelio nam sv. pričest, osobito nakon sudara kad nismo mogle u crkvu, dola-zio je svaki dan. Neka mu dragi Bog bude nagrada za sva dobra.”177 Domaći svećenici koji su rodom iz župa Trilj i Košute kada dođu svojima u posjet ili su na odmoru redovito svrate sestrama kao u svoju kuću, i u kapeli sestara slave svetu misu. To je jedno veliko duhovno bogatstvo, duhovna pomoć i podrška, svjedočenje ljepote zajedništva u Kristu, međusobno poticanje na radosno življenje duhovnog poziva u Crkvi.

Nakon blagoslova samostana u Košutama s kapelicom koji je posvećen 30. studenoga 1997., počeli su se u njemu odvijati duhovni susreti i duhovne obnove za različite prigode. U samostanu od 30. siječnja do 2. veljače 1998. održane su duhovne vježbe kandidatica sestara Služavki Malog Isusa split-ske Provincije, koje je predvodio don Zdravko Vučak župnik iz Rude.178 U samostanu u Košutama 14. veljače 1998. održan je susret sestara katehistica, kojeg je vodila provincijalka s. V. Mateljan, a euharistijsko slavlje je pred-vodio don Jure Vrdoljak s prigodnom propovijedi o duhovnom pozivu i apostolatu duhovnih zvanja. Kandidatice sa svojom prefektom s. Vedranom Krstičević izvele su prigodni program i pripremile izložbu slika kojima je popraćen rad sestara u pastoralu duhovnih zvanja.179

U samostanu u Košutama župljani imaju mogućnost sudjelovati na moli-tvi u kapeli samostana. Mogu zajedno sa sestrama moliti Časoslov i krunicu. Kronika samostana zapisuje da je 27. veljače 1998. u kapeli samostana prvi put obavljena pobožnost križnog puta, kojeg su sestre molile s prisutnim vjernicima koji su došli u velikom broju iz obližnjih zaselaka.180

Dok su sestre stanovale u Trilju svaki dan su listopadske i svibanjske po-božnosti obavljale s vjernicima u župskoj crkvi sv. Mihovila, a kad su pre-selile u samostan u Košutama do otvaranja župe u Košutama 2012., sestre su redovito obavljale pobožnosti s vjernicima u samostanskoj kapeli, dok je sestra vjeroučiteljica i dalje išla u župsku crkvu. Otkada je osnovana župa, sestre sudjeluju na svibanjskoj i listopadskoj pobožnosti svaki dan u župskoj crkvi u Košutama, a neke u župskoj crkvi u Trilju. Tako su uključene u jednu i drugu župu u molitvi i zajedništvu s vjernicima.

Sestre sudjeluju i u pučkim misijama koje se održavaju u župi Trilj, kao i u susjednim župama. Tako su bile prisutne u župi Ruda od 3. do 5. rujna

177 ASK, Kronika samostana, 15. 3. 2007.178 ASK, Kronika samostana, 30. 1. - 2. 2. 1998.179 ASK, Kronika samostana, 14. 2. 1998.180 ASK, Kronika samostana, 27. 2. 1998.

103

1999., te u župi Gardun-Vojnić od 5. studenog 1999. godine, o čemu je u Kro-nici zapisano: “Tako smo i mi sestre odvojile jedan dan kako bi sudjelovale u tim milosnim danima. (...) Ovom smo prigodom podijelile sličice koje je iz-dala naša Družba s citatima oca utemeljitelja, kojima su se župljani posebno obradovali.”181

Sestre po karizmi svoje Družbe imaju osjećaj za bližnje u nevolji. Više puta preko godine posjećuju bolesne i osamljene u župi, kao i one za koje su sa-znale da su u nevolji o čemu na više mjesta svjedoči sestarska Kronika.

4.4.2. Kuharice, vrtlarice i šveljeOd samog dolaska u župu Trilj sestre vrše svoje poslanje poniznog slu-

ženja u ljubavi. Pripremaju hranu za župnike i kapelane, te njihove goste. U vrijeme komunizma da bi olakšale župi svoje uzdržavanje sestre su plele džempere za narod, šivale madrace i obrađivale vrt pored samostana. Kro-nika sestara na više mjesta svjedoči o domaćinskoj brižnosti sestara. Kako u kući sestara, tako i u župskoj kući uvijek se nađe topli obiteljski kutak i srdačno gostoprimstvo.

Od godine 1966. do 1968. sestre stanuju u istoj župskoj kući u kojoj je stanovao župnik, njegova majka i strina. Službu kuharice za sestre, župnika, župnikovu majku i strinu, od 17. veljače 1966. do kolovoza 1971., vršila je s. Dinka Jurin, koju je zamijenila s. Godoleva Šupić, a zatim s. Tugomila Žolo. Službu domaćice u župskoj kući u Trilju, od 25. kolovoza 1979. do 8. svibnja 1981., vršila je s. Euzebija-Ankica Delaš, a od 6. svibnja 1981. do 3. kolovoza 1983. s. Gordana Rogošić, te od 18. rujna 1983. do 20. listopada 1985. s. Gon-zaga Mušterić. Domaćinstvo u župskoj kući u Trilju od 25. listopada 1985. do 26. listopada 1991. vodila je s. Antoaneta Barišić. Prigodom njezine smrti, na sprovodu u Metkoviću 1. prosinca 2005., župnik Trilja don Stipe Ljubas je u oproštajnoj riječi istaknuo: “Draga s. Antoaneta, hvala Ti na svemu što si činila prema meni kao svećeniku, jer si uvijek govorila ‘kako moj Stipe’, ‘moj Vjenceslav’, i svim svećenicima u cetinskom dekanatu i drugim dekanatima u kojima si bila prava Marija i Marta. Bila si mi druga majka, puna ljubavi i pažnje.”182

Od 26. listopada 1991. do dana svoje smrti 14. listopada 1995. domaćinstvo je vodila s. Bernardeta Tomašević. Na njezin sprovod na Lovrinac u Splitu išli su župljani Trilja s dva autobusa. Župnik don Mirko Skejić je u propovije-

181 ASK, Kronika samostana, 3.-5. 11. 1999.182 APS SMI, Osobnici, S. Antoaneta Barišić, Oproštajni govor don S. Ljubasa, Metković, 11. 12.

2005.

104

di i oproštaju od s. Bernardete u ime župe Trilj istaknuo: “Predala se pot-puno radu župnikove domaćice naj-prije u Dugopolju, a zatim u Trilju, Svi mi, koji smo imali sreću da nam bude domaćica to znamo. I svi smo: bilo đakoni, kapelani ili župnici, uživali plodove njezine ljubavi. (...) Ali ne samo mi! Koliki su svećenici k njoj rado dolazili. I susjedi i njezini prijatelji i prijatelji nas svećenika. Za

svakog je znala što rado jede i koje kolače voli. (...) Ni jedan posao joj nije bio težak. Bila je skrbna – prava majka. Znala se radovati sitnicama. Uvijek nasmijana, spremna na šalu, i na svoj račun. Ugodna u društvu, a blagoslov za zajednicu. A njezino zvanje nije nimalo trpjelo radi njezina posla, dapače sve ovo je obogaćivalo njezin redovnički život. Kao osoba imala je duboku vjeru u Boga. Posebno se molila sv. Josipu.”183

Nakon smrti s. Bernardete župnik je dolazio na hranu u kuću u kojoj sta-nuju sestre, koje kuhaju za sebe, župnike i kapelane, a službu kuharice kroz to vrijeme vršile su s. Tugomila Žolo i po potrebi s. Protazija Brčić. Domaćin-stvo u župskoj kući od 20. kolovoza 1996. do 17. kolovoza 2001. revno je vr-šila s. Urbana Paleško, sve do nekoliko dana prije smrti kad je bila primljena u bolnicu, operirana i umrla. Pokopana je u obiteljsku grobnicu u Rudi, uz prisustvo velikog broja župljana župe Trilj. Župnik don Ante Čipčić u opro-štajnoj riječi je posvjedočio: “Mirna, tiha, samoprijegorna, svakome otvorena za pomoć. Bila je cijelog života ‘službenica Gospodnja’. Reče mi jedan gos-podin izražavajući mi sućut da je sestra Urbana kroz svoj kratki intenzivni život dala on što drugi ne daju ni kroz 80 godina. (…) Moja velika pohvala Iki i Rosanduši što su joj dali dobar kućni odgoj i njezinim sestrama i braći, koji su držali do nje i poštivali njezine savjete. Hvala Družbi sestara Služavki Malog Isusa, što su mi je pred pet godina dali za suradnicu u triljskoj župi. (…) A ti, draga s. Urbana, koja si meni i kapelanima bila majka, uživaj život pravednika u okrilju nebeskih zaštitnika.”184

U riječi oproštaja od s. Urbane kapelan župe Trilj don Dražen Radman je istaknuo: “Vašu dobrotu se ne da izreći, nju se samo moglo doživjeti. Draga sestro, ostavili ste neizbrisiv trag u našim dušama. Sjećanje na Vas, veselu i

183 ASK, Kronika samostana, 14. 10. 1995. Propovijed don M. Skejića priložena je Kronici samo-stana uz ovaj datum.

184 APS SMI, Osobnici, S. Urbana Paleško.

Sestre Dinka i Loreta s majkom i strinom don T. Karamana (Župski arhiv Trilj)

105

sretnu, presušit će potoke naših suza, jer ste nam dali čudesnu snagu i vjeru. (…) Vi odlazite, ali ostaje Vaša dobrota i ljubav (…) Ostao je osmijeh, što se tiho javlja iz našeg plača. Hvala Vam za utjehu, za rad i služenje u našoj župi Trilj, za ljubav koja nikad ne prestaje. (…) Mojim kolegama i meni bili ste kao majka.”185

U samostanu u Košutama od 23. travnja 2002. do 17. veljače 2014. službu kuharice vršila je s. Vendelina Martinović, koja je sa s. Sofijom i drugim se-strama iz zajednice revno obilazila stare i nemoćne po župi. Ona je na uslu-zi i za potrebe prehrane župniku i kapelanima. Službu domaćice u župskoj kući u Trilju od 27. rujna 2005. do danas (2016.) zauzeto vrši s. Siksta Paleško. U župskoj kući uz župnika je na hrani i nekoliko župnika susjednih župa. Sestre su kroz svih pedeset godina svog djelovanja u župi Trilj, a kasnije i u župi Košute, uvijek brižne sestre i domaćice župnicima i župskim kapelani-ma, te susretljive i za druge svećenike, osobito susjedne župnike.

Sestre uz kuhanje uređuju župni stan, rublje župnikâ, kapelanâ i gostiju. Svećenicima su suradnice, a oni njima duhovni oslonac. One su brižne doma-ćice za župske svečanosti i razna događanja vezana uz život župske zajedni-ce, kao što je blagdan patrona župe i mjesta sv. Mihovila, Gospe Karmelske, za uskrsne i božićne ispovijedi, ispovijedi uz blagdan Velike Gospe, za bi-skupski pohod župi i slavlje sakramenta potvrde, za svećeničke rekolekcije u župi, pučke misije, župska okupljanja i druženja u župskoj dvorani crkvenog zbora, ministranata, mladih, susreta manjih grupa. Sestre su sa župnikom otvorene za gostoprimstvo i domaćinsku skrb za biskupe, svećenike, dobro-činitelje, prijatelje i vjernike iz drugih župa i mjesta, bilo da dođu službeno i po dužnosti, bilo da su na prolazu ili na odmoru u župi. Prigodom pastir-skog pohoda župi i podjele sakramenta Sv. potvrde, i u drugim prigodama, splitsko-makarski nadbiskup ili njegovi delegati redovito posjete zajednicu sestara. Ova gostoprimstva zahtijevaju puno požrtvovnosti, samoprijegora i ljubavi, a donose i radost zajedništva i jačaju osjećaj crkvenosti.

Sestre su doživljavale poštovanje i razumijevanje od svih župnikâ župe Trilj, don Tomislava Karamana, don Alojzija Bavčevića, don Mije Vrdoljaka, don Špira Čikeša, don Mirka Skejića, don Ante Čipčića, don Stipe Ljubasa i svih kapelana koji su u župi djelovali, te također i od župnikâ župe Košute, don Darija Čorića i današnjeg župnika don Franka Prnjaka. S njima se gajile dobru i skladnu suradnju, zajedništvo u radu za vjerni Božji narod. To je njihov sveti zadatak i za buduće djelovanje, kako bi bili prepoznatljiv i učin-koviti znak Božje ljubavi milosrđa u župi Trilj i župi Košute.

185 APS SMI, Osobnici, S. Urbana Paleško.

106

Župa Trilj je od samog dolaska sestara odlučila da će uzdržavati sestre kao nagradu za njihov rad u župi. Najčešće je to prvih godina bila pomoć u naravi, jer nije bilo lako iz-dvojiti i mali novčani prilog, jer su i same obitelji imale velikih potreba, a teško je bilo doći do stalnog zapo-slenja. Da bi olakšale župi svoje uz-državanje sestre su uskoro nabavile stroj za pletenje, plele džempere za narod i šivale madrace.186 To službu

je preuzela s. Dinka, poslije nje s. Mihovila i s. Bernardeta. Ljudi su od samog početka prihvatili sestre kao one koje će u ovom kraju slaviti Boga i biti na duhovnu korist ovoj župi i mjestu. Stoga su im uz poštovanje pružali i ma-terijalnu potporu. Kronika samostana 1980. godine donosi: “Obrađujemo vrt pa zelenje ne kupujemo. Također držimo kokoši. Narod nam daje u naravi masti, krumpira, vina, mlijeka. Mlijeko nam svaki dan dostavlja Marta Jozić žena Duje. Njezina kćerka mala Marijana svaki dan idući u školu donese nam mlijeko.”187

Sestrama s narodom nikada ništa nije nedostajalo, nego su mogle od onog što su od vjernika dobile udijeliti i onima koji su u župi potrebni, a i šire, te siromasima koji bi prolazili na svom proputovanju kroz Trilj i navratili u samostan.

4.4.3. Dječji vrtić “Mali Isus” - podružnica KošuteOtvorenjem samostana Srca Isusova i Marijina u Košutama, uredile su se

u prizemlju i prostorije za potrebe dječjeg vrtića tako da se sestrama otvorila mogućnost za rad s djecom. Kasnije se prostor dječjeg vrtića proširio i na dio novosagrađenog samostana u kojem su djeca koristila jednu veliku dvora-nu za igru kao svojevrstan sportski prostor. Tako je rad olakšan i moglo se uspješno izvoditi stručno i kvalitetno program predškolskog odgoja djece. U dvorištu je uređen prostor za igru na otvorenom s odgovarajućim sadržajem.

Rad vrtića u samostanu u Košutama započeo je, iako je još bio u pripremi i uhodavanju, već 19. listopada 1998. godine. Dužnost odgajateljice u vrti-ću preuzela je s. Nikolina Jaković. O samim početcima u Kronici samostana

186 ASK, Kronika samostana, str. 6.187 ASK, Kronika samostana, 1980., str. 16.

Prvo sestarsko domaćinstvo (Župski arhiv Trilj)

107

zapisano je: “Već prije osam sati ro-ditelji su počeli dolaziti s djecom na upis. Renata Kažimir je prva došla. Petero djece je odmah ostalo, a drugi su rekli da su danas došli vidjeti vr-tić i upisati se pa će od sutra dolaziti. Ovi koji su ostali su. Renata Kažimir, Ivana Dadić, Tea Dukić, Zvonimir Žolo, Marina Žolo.”188 Tako je počet-kom 1998./1999. primljeno više od dvadesetero djece.

Od samog početka dječji vrtić “Mali Isus” u Košutama bio je po-družnica Dječjeg vrtića “Mali Isus” sa sjedištem u Podstrani. Taj vrtić Provincija sv. Josipa u Splitu SMI osnovala je 16. travnja 1999. godine. Odlukom iste Provincije od 8. srpnja 2005., sjedište Vrtića premješteno je iz Podstrane u Kaštel Kambelovac. Sredstva za rad vrtića osiguravaju se iz sredstava Splitske Provincije sestara SMI, proračuna Grada Trilja, uplate roditelja i drugih prihoda Vrtića. Vrlo je plodna suradnja s Gradom Triljem koji pomaže u sufinanciranju vrtića i u nabavi opreme i didaktičkih materijala za vrtić. Sestre paze na socijalnu osjetljivost pa ako je u vrtiću dvo-je djece iz iste obitelji, ili roditelji nisu u mogućnosti platiti, za njih je cijena pohađanja vrtića znatno umanjenja ili ne plaćaju ništa. Dječji vrtić ima jednu mješovitu odgojnu skupinu u jutarnjem poludnevnom programu za djecu od navršene tri godine života do polaska u osnovnu školu. Odgojiteljica pru-ža pedagošku i pomoć djeci koje imaju poteškoće u učenju. Kroz pojedinu školsku godinu Dječji vrtić “Mali Isus” u Košutama u prosjeku pohađa sku-pina od 25 do 28 djece.

Sestre odgojiteljice u vrtiću zauzeto brinu o djeci, podučavaju ih prema predviđenom planu i programu. Prema Statutu i Pravilniku vrtića u odgoj-no-obrazovnom djelovanju temeljno je polazište dijete sa svim svojim po-trebama i s pravom na cjelovit razvoj, usklađen s njegovim individualnim

188 ASK, Kronika samostana, 19. 10. 1998.

Dvorište za igru (Arhiv samostana Košute)

Prva generacija djece (Arhiv samostana Košute)

108

mogućnostima i sposobnostima, interesima i željama. Cilj odgojno-obrazovnog rada je očuvanje tjele-snog i mentalnog zdravlja djeteta, poticanje cjelovitog razvoja svih funkcija, sposobnosti i mogućnosti u skladu s humanističkom razvojnom koncepcijom, zakonitostima djete-tova razvoja, te njegovim stvarnim mogućnostima kojima ga je obdarila Božja stvaralačka ruka.

U okviru svoje djelatnosti djelat-nice vrtića organiziraju i provode redovite programe njege, odgoja, obrazo-vanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece predškolske dobi, programe ranog učenja stranih jezika i druge programe umjetničkog, kul-turnog, vjerskog i sportskog sadržaja. Sestre odgojiteljice daju djeci upute o lijepom ponašanju, uvode ih, na njima svojstven način, u vjerski odgoj, te primjerenim vjerskim sadržajima oplemenjuju aktivnosti i život u vrtiću.

Sestre u vjerskom odgoju koriste Program katoličkog vjerskog odgoja dje-ce predškolske dobi. Sestre su svjesne kako je potrebno i važno djeci odmale-na omogućiti da imaju iskustvo sakralnog prostora, da se upoznaju sa simbo-lima i pokretima, vladanjem u kapelici, s pojedinim liturgijskim vremenom u godini. Pokazuju im kako se pokloniti, prekrižiti. Zapjevaju pjesme koje su naučili i kad je to moguće sa sestrama su na svetoj misi u kapelici.

Sestre odgojiteljice nastoje kod djece pobuditi i razvijati osjećaj solidar-nosti i otvorenosti, upućenosti na druge, smisao za odricanje u malim sitni-

cama u korist druge siromašnije dje-ce i njihovih obitelji. Na praktično življenje osnovnih vrednota, sestre nastoje uz djecu potaknuti i njihove roditelje, kako bi svi zajedno kon-kretno svjedočili duhovna i tjelesna djela milosrđa.

Svake godine sestre odgojiteljice pripremaju djecu u vrtiću za sve-čanost proslave manifestacije Dani kruha, gdje nastoje djeci pružiti korisnu i lijepu poduku o smislu i vrijednosti dara primanja i zahvalji-

Djeca u vrtiću, 12. 2. 2016. (Arhiv samostana Košute)

Djeca u vrtiću, 12. 2. 2016. (Arhiv samostana Košute)

109

vanja, blagoslova, pomaganja drugima. Tom prigodom svećenik blagoslovi radove i darove, a nakon toga je zajedničko druženje i blagovanje djece, ro-ditelja i odgojiteljica. Svake godine sestre s djecom obilježe i blagdan Svetog Nikole. Najprije sudjeluju na svetoj misi u kapeli, a potom slijedi prigodni program za dolazak sv. Nikole i dijeljenje darova.

Za božićno vrijeme sestre odgojiteljice s djecom redovito pripreme pro-gram za roditelje u vrtiću, te s tim programom nastupaju na božićnim pri-redbama u župi Trilj i u župi Košute, ili na razini Grada Trilja. Dana 18. pro-sinca 1998. bio je susret s roditeljima djece koja pohađaju Dječji vrtić. Sestra je s djecom pripremila za njih prigodni program. Scenski su prikazali Svetu Obitelj. Mate Knezović bio je u ulozi Josipa, Ivana Knezović u ulozi Marije i Zvonimir Žolo u ulozi Malog Isusa. Nakon programa svi su se u veselju zadržali u razgovoru i zajedničkom druženju uz slastice i sokove.189

U vrtiću je 23. prosinca 2011. održana božićna priredba Isus u vrtiću. Pri-redbu su s djecom pripremile s. Marina Žuljević i s. Zrinka Marić. Na prired-bu su došli i njihovi roditelji. Kroz igrokaz, božićne pjesme i recitacije, djeca su roditeljima pripremila lijepi dar za Božić, razveselili ih i izmamili pokoju suzu radosnicu. Djeca su prikazala male žive jaslice: uz Josipa i Mariju, Isusa su čuvale ovčice, zvijezde, pastiri i tri kralja.190

Svake godine djeca vrtića Mali Isus sudjeluju na mjesnim maškarama s različitim likovima. Tako su 25. listopada 2001. sudjelovali na maskenbalu u Trilju i osvojili drugu nagradu.191 Pri kraju vrtićke godine u dječjem vrtiću slave Majčin dan završnom priredbom za roditelje, osobito mame.

Djeca iz vrtića često odlaze na izlete. Tako su 9. svibnja 2012. godine išla s roditeljima i svojim odgojiteljicama s. Marinom i s. Zrinkom na izlet u Vepric kod Makarske. Tu su imali iskustvo lijepoga i duhovnoga: prekrasna priro-da, borova šuma, visoke stijene, cvrkut ptica, melodije upornih cvrčaka, igra nestašnih leptira, hitro preskakivanje s grane na granu vjeverica, tihi šapat molitve kod špilje s likom Gospe Lurdske, hodočasnici koji u miru i tišini dolaze i mole, slavlje svete mise na otvorenom, kamene ispovjedaonice, du-hovni centar s prekrasnom kapelom obogaćenu umjetničkim djelima.192

U subotu 31. svibnja 2014. djeca su bila u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu na prvom godišnjem hodočašću dječjih vrtića Splitsko-makarske nadbiskupije. Djecu, njihove roditelje i odgojitelje ispred crkve dočekao je

189 ASK, Kronika samostana, 18. 12. 1998.190 S. Marina ŽULJEVIĆ, Božić u Dječjem vrtiću “Mali Isus” u Košutama, Košute, petak, 23. 12.

2011. Preuzeto: http://www.ssmi.hr/site/clanak/bozic_u_djecjem_vrticu_mali_isus_u_kosutama.191 ASK, Kronika samostana, 25. 10. 2001.192 ASK, Kronika samostana, 9. 5. 2012.

110

župnik i upravitelj svetišta don Vinko Sanader koji im je izrazio dobrodoš-licu i ukratko iznio povijest svetišta. Misu zahvalnicu za proteklu odgojnu godinu predvodio je dr. don Edvard Punda. U prigodnoj homiliji govorio je o Marijinom posjetu Elizabeti. Djeca su bila prepoznatljiva po majicama logotipa svoga vrtića. Pred kraj misnog slavlja uslijedio je blagoslov obitelji. Nakon misnog slavlja bilo je zajedničko druženju i igri na livadi oko crkve.193

U dječjem vrtiću “Mali Isus” - podružnica Košute radile su od početka do 2016. godine: s. Nikolina Jaković, s. Dubravka Tošić, s. Ljerka Grgić, s. Flavija Brstilo i s. Zrinka Marić. I ostale sestre iz zajednice: s. Vlasta Tadić, s. Sofija Cvitković, s. Zdenka Tomas, s. Vendelina Martinović i s. Salutaria Đula rado su posjećivale djecu u vrtiću, a osobito s radošću susretale njihove roditelje kad bi djecu dovodili ili odvodili kući. Kao odgojiteljica i voditeljica u dječ-jem vrtiću od 1. rujna 2008. radi s. Marina Žuljević, a od rujna 2014. uz nju kao domaćica vrtića radi gđa Anita Mastelić.194

4.4.4. Rad s mladima i odraslimaSestre uz suglasnost i potporu župnikâ paze na odgoj mladih, osobito

djevojaka. Nastojale su i nastoje mlade poticati na razmišljanje o duhovnom pozivu pa vode djecu i mlade na duhovne obnove i susrete koji se održavaju na razini Provincije u samostanima, ili one koji su se u tu svrhu organizirale u kući sestara u Trilju, a u novije vrijeme u samostanu u Košutama.

193 S. Martina GRMOJA, Solin. Prvo hodočašće katoličkih vrtića Splitsko-makarske nadbiskupije, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, rujan 2014., br. 3, str. 92-93.

194 APS SMI, Spisi, br. 177/2008., 2. 9. 2008.; APS SMI, Osobnici, S. Marina Žuljević.

Djeca u Solinu, 31. 5. 2014. (Arhiv samostana Košute)

Djeca u Zagrebu, 13. 6. 2016. (Arhiv samostana Košute)

111

Od 7. do 11. siječnja 1987. u Trilju je bila organizirana du-hovna obnova za djevojke, na kojoj su se okupile tridesetitri djevojke viših razreda osnov-ne i srednje škole, većina iz župe Trilja, ali i iz Ciste, Oto-ka, Metkovića, Kaštel Kambe-lovca i Vrgorca. Obitelji iz Tri-lja i Košuta primile su u svoje kuće na spavanje djevojke koje su bile iz drugih mjesta. Susret je vodio dominikanac o Hinko Kraljević, a uz njega su bile i sestre: s. Marcela, s. Vesna, s. Maneta, s. Sandra, s. Ružica, te sestre iz kuće u Trilju: s. Tugomila, s. Protazija i s. Malvina. Na kraju je sve prisutne došla pozdraviti i uputiti svoju riječ provincijalka s. Bernardica Čalo.195

U župskoj dvorani u Trilju 18. lipnja 1994. održan je susret djevojaka kojeg je vodila s. Sandra Midenjak s kandidaticama. Ručak su im pripremile sestre u svojoj kući. Poslije popodnevnog druženja župnik don Mirko Skejić im je slavio svetu misu.196

Kod sestara u Trilju 25. svibnja 1996. Provincija sestara je organizirala su-sret za djevojke iz župe Trilj. Izvješće o tom susretu nalazi se u samostanskoj kronici197:

Susret pod orahomVeseli žamor mladih ženskih glasova čule smo kad smo došle na dvorište samosta-

na u Trilju. Kad smo provirile u dvoranu uskliknule smo: “Bože, koliko ih je!” Bilo nam je drago, ali malo i mučno vidjevši da je dvorana, a i kapelica premala. Srećom, stari orah činio je hladovinu koja je u svoja njedra mogla primiti 55 vedrih sedmašica i osmašica, a bilo je među njima i srednjoškolki.

Smjestili smo se u polukrug pod orah. Vedra, nasmijana lica! Neke od njih već su sudjelovale na sličnim susretima u Dubrovniku i Šinama. Obradovale su se našem dolasku. Sestre su u Trilju Tugomila, Vlasta i Protazija – vedre. Drago im je da se takvo nešto događa u našoj kući. To je već postala tradicija.

I ovdje smo počele s kratkim upoznavanjem Stadlera, a mnoge od njih već o njemu znaju, jer su “Prijatelji Malog Isusa”.

195 ASK, Kronika samostana, 7.-11. 1. 1987.196 ASK, Kronika samostana, 18. 6. 1994.197 ASK, Kronika samostana, 25. 5. 1996.

Susret djevojaka, Trilj, 18. 6. 1994. (Arhiv samostana Košute)

112

U ovako ugodnom ambijentu nije bilo teško pratiti meditaciju “Isusov posjet”, koju je vodila s. Provincijalka. Interesantno im je bilo izlaganje o misijama s. Kruci-fikse i polovica ih je digla ruku da bi pošla u misije, ali kad su čule da tamo ima zmija i raznih bolesti, broj se smanjio.

Budući da je bilo uoči Duhova, izvlačile smo darove Duha Svetoga, a onda im je župnik don Mirko rastumačio u dijalogu što znači pojedini dar.

Kratkom igrom, pjesmom i molitvom zaključile smo ovaj susret, a djevojčice su još svakako htjele da im i vidljiva uspomena ostane, pa smo dugo pod orahom pisale imena na male poklon-postere i sličice.

I u samostanu u Košutama sestre su nastavile organizirati duhovne ob-nove za djevojke. Na tim susretima imale su prigodu za zajedništvo kroz molitvu, igru i radionice, o čemu su više puta izvještavali u biltenu Prijatelj malenih. Dana 25. travnja 1999. dvadesetsedam djevojaka osmašica u samo-stanu u Košutama imalo je dan duhovne obnove koju je vodio karmelićanin o. Smiljo Brnadić i provincijalka s. Vesna Mateljan. Uz predavanje, svjedoče-nje, meditaciju o pozivu, zajedništvo i igru bila je mogućnost za ispovijed. Djevojke su pristigle iz Sinja, Vrpolja, Košuta, Vojnića, Rude i Otoka. Na kra-ju susreta sestre su im izručile prigodni mali dar i propagandni materijal u svrhu poziva u Družbu.198

198 ASK, Kronika samostana, 25. 4. 1999.; Vijesti, u: Prijatelj malenih, Zagreb, rujan 1999., br. 2., str. 23.

Hodočašće u Solin, 20. 3. 1979. (Župski arhiv Trilj)

113

Sestre nastoje potaknuti djevojke iz župa Trilj i Košu-te na duhovne obnove koje organizira Splitska Provin-cija SMI u drugim svojim samostanima. Tako su na duhovnoj obnovi i susretu u samostanu u Dubrovniku, od 18. do 21. srpnja 1996., bile i tri djevojke iz župe Trilj: Ivana Poleš, Marija-na Budić-Leto i Jelena Kla-pež.199 U samostanu na Stro-žancu 17. ožujka 2001. bio je susret djevojaka u vidu duhovne obnove i promicanja duhovnih zvanja, a vodila ga je provincijalka s. V. Mateljan s kandidaticama. Na ovom susretu je bilo nekoliko djevojaka iz župe Trilj. Na poticaj i preporuku sestre vjeroučiteljice s. Zdenke Tomas sudjelovale su 4. svibnja 2008. u samostanu svete Ane na duhovnoj obnovi iz župe Trilj tri djevojke: Tea Dukić, Ivana Dadić i Renata Kažimir.200 U sa-mostanu sv. Ane u Splitu 17. rujna 2008. na susretu djevojčica petog i šestog razreda osnovne škole okupilo se njih 36 iz Mravinaca, Kučina, Šestanovca, Ciste Velike, Trilja, Košuta, Omiša, Kaštel Kambelovca i iz župe sv. Petra u Splitu. Susret je vodila s. Jelena Marević.201

Sestre pomažu župnicima u organiziranju župskih hodočašća i duhovnih obnova s mladima, odraslima, s crkvenim mješovitim i dječjim zborom. Uz redovita godišnja župska hodočašća Gospi u Sinj u devetnici i na sam blag-dan, te u Vepric, sestre su redovito sudjelovale i na izvanrednim župskim hodočašćima, primjerice prigodom solinskih slavlja 1976. bilo je nekoliko puta hodočašće u Solin. Župnik don Tomislav 20. ožujka 1976. organizirao je hodočašće mladih Gospi od otoka u Solin, na kojem se okupilo dvjesto mla-dih, u četiri autobusa. Kronika samostana zapisuje da su župniku pomagale četiri sestre: s. Alis, s. Roka. s. Tugomila i s. Mihovila. Hodočašće odraslih bilo je 8. kolovoza 1976., s tri autobusa, a predvodio ga je župnik i sestre katehistice: s. Alis i s. Roka. Drugo hodočašće odraslih bilo je 8. rujna 1976.,

199 ASK, Kronika samostana, 18-21. 7. 1996.200 ASK, Kronika samostana, 4. 5. 2008.201 APS SMI, Pozicija Susreti djevojaka, Vijeće za promicanje duhovnih zvanja, S. J. MARE-

VIĆ, Duhovna obnova za djevojke petog i šestog razreda, Samostan sv. Ane – Split, 27. 9. 2008.

Hodočašće u Vepric (vl. f. J. Jelinčić)

114

koje je bilo ne autobusima nego pješice. Pješice su s vjernicima hodočastile i sestre Tugomila i Roka, i to, kako zapisuje Kronika samostana, “s nakanom za dobar duh Družbi”.202

4.4.5. Prijatelji Malog IsusaDruštvo Prijatelji Malog Isusa (PMI) privatno je vjerničko društvo laika

i klerika, suradnika Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Društvo, koje je Družba utemeljila 1994. godine, njeguju i šire pobožnost prema Malom Isu-su, duhovnost i karizmu Družbe koju je Duh Sveti povjerio Družbi preko nadbiskupa, sluge Božjega, Josipa Stadlera. Svrha Društva PMI jest: sudjelo-vati u životu Crkve brinući za Isusovu najmanju braću; posjećivati i, po mo-gućnosti, okupljati zapuštenu djecu, stare, bolesne, invalide, te napuštene i osamljene osobe; promicati kulturu života, mira i pravde; posebno njegovati i promicati pobožnost prema Malom Isusu i presvetoj Euharistiji; raditi na promicanju duhovnih zvanja te molitvom i svojim vjernim življenjem evan-đelja biti spremni na prihvaćanje Božjega poziva i u tome pomagati drugi-ma.203

Od samog osnutka Društvo Prijatelja Malog Isusa (DPMI) pod vodstvom sestara, a uz dopuštenje, suglasnost i potporu župnikâ i njihovih pomoć-nika vrlo aktivno djeluje u župi Trilj, a zatim i u župi Košute. Društvo ima svoju Vrhovnu upravu pri Vrhovnoj upravi Družbe u Zagrebu, u kojoj su predstavnici Prijatelja Malog Isusa iz sve tri provincije, Splitske, Zagrebačke i Sarajevske. Gospođa Anita Dukić iz Košuta bila je nekoliko godina pred-stavnica Prijatelja Malog Isusa iz Splitske Provincije u Vijeću prijatelja Malog Isusa pri Vrhovnoj upravi DPMI. Prijatelji Malog Isusa imaju svoj informa-tivni bilten Prijatelj malenih, koji izlazi dva puta godišnje, a od 1996. ga izdaje Vrhovna uprava DPMI.

Evo kako se osjećala Martina Dragušica iz Trilja prije svog prijema u Društvo 1996. godine: “Napokon je došao taj dan, dan kada smo trebali do-bili iskaznice Prijatelja Maloga Isusa. tj. postati punopravni članovi. Bio je četvrtak i bila je Misa za PMI, nakon koje smo trebali dobiti bilten, iskaznice i sličice. Crkva je taj dan bila puna. Većina prisutnih bila su djeca. Bilo je i odraslih. (...) Naš crkveni zbor je pjevao preko cijele Mise, a poslije pričesti svi skupa smo izmolili molitvu Prijatelja Maloga Isusa. Za vrijeme te molitve lica svih prisutnih su se ražarila i svi su u isti glas molili: ‘Isuse maleni...’ Crkva je odzvanjala kao da se u njoj tisuće glasova spojilo u jedan i u taj čas

202 ASK, Kronika samostana, 20. 3. 1976., 8. 9. 1976.203 Za više podataka o Društvu vidi: Statut Prijatelja Maloga Isusa, Zagreb, 2011., čl, 5, str. 12-

13.

115

su se sva srca sakupila u jedno veli-ko srce - Isusovo. Nakon tog zanosa pomolili smo se i tada su s. Vlasta i don Mirko počeli dijeliti iskaznice. Mislim da je svatko osjetio nešto ve-liko kada je u ruke uzeo tu malenu knjižicu. Ona je samo komad papira u materijalnom smislu, no u duhov-nom je potvrda naše vjere. Mislim da je taj dan značio mnogo člano-vima Prijatelja Malog Isusa u našoj župi.”204

U suradnji sa župnicima i žup-skim suradnicima-kapelanima i se-strama Služavkama maloga Isusa iz zajednice, sestra vjeroučiteljica uz pomoć animatora vodi i animira rad PMI u župi kroz njihove mjesečne sastanke i edukacije animatora, su-srete i duhovne obnove, hodočašća i humanitarne akcije, kako one koje su organizirane u župi, tako i na ra-zini Provincije i Družbe. Svakog 25. u mjesecu imaju dan duhovne obnove. Okupljaju se u župskoj crkvi u Trilju, u župskoj crkvi u Košutama ili u samostanu u Košutama. Tog dana ima-ju prigodu za sv. ispovijed, euharistijsko klanjanje, svetu misu, razmišljaju i mole. Redovito imaju mjesečnu duhovnu obnovu, svetu ispovijed, sudjelo-vanje u slavlju svete mise i zajedničko druženje. Rijetko je koja obitelj u žu-pama Trilj i Košute da nema i ne moli Krunicu Djeteta Isusa, koja je zadnjih petnaestak godina osobito proširena preko članova društva prijatelji Malog Isusa. U radionicama su naučili kako, uz one redovite krunice, sami mogu napraviti male krunice Djeteta Isusa. Oni često Krunicu Djeteta Isusa pokla-njaju za rođendane, imendane, slavlje sakramenata i druge prigode, osobito u vrijeme teškoća i bolesti kao znak da će skupa moliti jedni za druge i tražiti pomoć i jakost od Božanskog Djeteta. Na susretima se iz srca djece, mladih i odraslih glasno ori himna Prijatelja Malog Isusa: Prijatelju malenih privuci nas sebi, da te trajno slavimo dajuć hvalu Tebi.

204 Martina DRAGUŠICA, Dan prijatelja malog Isusa u našoj župi, u: Prijatelj malenih, Zagreb, ožujak 1996., br. 1., str. 8.

Susret PMI, Šine, 14. 5. 1998. (Arhiv samostana Košute)

Susret PMI, 25. 4. 1999. (Arhiv samostana Košute)

116

Prvi susret članova DPMI u novom samostanu u Košutama bio je 13. prosinca 1997. Kronika samostana na taj dan bilježi: “Odrasli Prijatelji Ma-log Isusa (40 osoba) iz Košuta, Trilja, Vedrina, Vrpolja, Velića i Rude, obavili su cjelodnevnu duhovnu obnovu u našem samostanu u Košutama, koju je predvodio don Jure Vrdoljak, duhovnik splitskog sjemeništa.” Prvi susret PMI iz župe Trilj na duhovnoj obnovi u kapelici samostana u Košutama bio je 26. veljače 1998. godine. Na susretu je bila prisutna i provincijalka s. V. Mateljan.205

Sestra voditeljica Prijatelja Malog Isusa u župama Trilj i Košute pomaže PMI kako bi što bolje upoznali kreposni lik, život i djelo sluge Božjeg Josipa Stadlera, te zajedno molili za njegovu beatifikaciju. Zato su aktivni i u pro-micanju Stadlerove duhovnosti i upoznavanja njegova svetog života i djela i kroz prigodne priredbe, kojim duhovno i kulturno obogaćuju svoju župu, a i šire. Cijela 1998. godina bila je posvećena obilježavanju 80. obljetnice smrti nadbiskupa Stadlera. U to su bile uključene ne samo sestre nego i njihovi vanjski suradnici PMI. U samostanu u Košutama održan je 21. ožujka 1998. Kviz znanja o životu i djelu nadbiskupa Stadlera i Družbi sestara SMI, u kojem su sudjelovali Prijatelji Malog Isusa iz župe Trilj, iz župe sv. Mihovi-la u Omišu, iz osnovne škole Lučac u Splitu, te nekoliko djevojaka iz župe

205 ASK, Kronika samostana, 13. 12. 1997.; 26. 2. 1998.

Susret PMI, Sutivan, 13.3.1999. (Arhiv samostana Košute)

117

Vojnić-Gardun, koje je doveo župnik don Marko Marasović. U kvizu su PMI pokazali kako su zainteresirani za kreposni lik i djelo sluge Božjeg Jo. Stad-lera. Nakon kviza sudionici su išli na izlet u Rudu.206

U župskoj crkvi sv. Mihovila u Trilju 10. lipnja 1998. održan je susret PMI i Kviz znanja o životu i djelu J. Stadlera i Družbi. Kviz su s djecom pripremali s. Vlasta Tadić i kapelan don Nikola Bodrožić. U natjecanju je sudjelovalo šest grupa, a natjecanje je vodila provincijalka s. V. Mateljan sa s. M. Mijoč.207

Članovi društva PMI župe Trilj i Košute redovito hodočaste u marijanska svetišta u Sinj, Solin i Vepric, a s njima su i sestre. Obično idu pješice s vjer-nim Božjim pukom. Neki od njih su i bosi, s žuljevima na nogama, ali hrabri i ustrajni s krunicom u ruci, nošeni žarom vjere i nižući zrnca krunice kao bisere svoga srca, bisere zahvalnosti za brojne milosti.

Četrnaest članica društva Prijatelji Malog Isusa iz župe Trilj u lipnju ju-bilarne 2000. godine hodočastile su u marijansko svetište u Lurd. Prije po-laska u Lurd, 20. lipnja 2000. prenoćile su sa svojom voditeljicom s. V. Tadić u provincijalnoj kući sestara SMI u samostanu svete Ane u Splitu i sutradan provele kao dan duhovne obnove pred polazak u Lurd. Na ovo hodočašće uputilo se osamnaest gospođa Prijateljica Malog Isusa i četiri sestre služav-ke Malog Isusa, s provincijalkom s V. Mateljan kao duhovnim vođom puta. Hodočašće je bilo zaista molitveno i duhovno obilježeno. Na putu prema Lurdu pohodili su Padovu, crkve sv. Leopolda i sv. Ante, te svetište Maloga Isusa u Arenzanu. U Lurdu su molili za Družbu, Provinciji, za dobar duh i podmladak.208

Animatori društva Prijatelji Malog Isusa iz ovih župa nastoje se što bolje osposobiti za svoje poslanje i zato rado i zauzeto sudjeluju u edukaciji i svim aktivnostima koje se od njih traže i koje im nudi Provincija i Družba preko pročelnica Društva. Seminari i susreti pomažu im da se kroz molitvu dublje susretnu s Isusom, da kroz predavanje i izmjenu iskustava nauče osnove o psihologiji male grupe i grupnoj dinamici, da dublje shvate kako je poziv animatora poziv na služenje, jer je njihova zadaća pomoći članovima svoje zajednice da budu pošteni i plemeniti ljudi, dobri i zauzeti kršćani. Tako je seminar za animatore Društva Prijatelja Malog Isusa održan 5. 6. i 7. svibnja 2006. u samostanu na Šinama, na kojem su iz župe Trilj sudjelovale Anita Dukić, Jelena Klapež, Anita Budić i Marija Bekan.209

206 ASK, Kronika samostana, 21. 3. 1998.207 ASK, Kronika samostana, 10. 6. 1998.208 Na putu za Lurd, u: Prijatelj malenih, Zagreb, prosinac 2000., br. 2., str. 19.209 ASK, Kronika samostana, 5., 6. i 7. 5. 2006.

118

Prijatelji Malog Isusa u župi Trilj i župi Košute imaju razvijen i karitativni osjećaj, socijalnu osjetljivost u duhu sluge Božjeg Josipa Stadlera. U prosincu 2012. godine učenici Osnovne škole Trilj s područnim škola u Košutama i Grabu, dječji vrtić Trilj i PMI iz župa Trilj i Košute, te DVD Trilj, a njima su se pridružili i ostali Triljani, pokazali su da imaju veliko srce. Pokrenuli su humanitarnu akciju, a prikupljenim sredstvima kupili su poklone kojima su za blagdan sv. Lucije i Božić razveselili štićenike Centra za rehabilitaciju “Fra Ante Sekelez” u Vrlici.210

Prijatelji Malog Isusa i ovdje su posvjedočili kako se s puno srca i lju-bavi i s malo truda može puno učiniti. Učenici različitog uzrasta Osnovne škole Trilj, pod nazivom “Triljski anđeli”, u organizaciji Kulturnog društva Trilj, već godinama u vrijeme Božića i Uskrsa posjećuju potrebite grada Tri-lja zajedno s inicijatoricom donedavno učiteljicom OŠ Trilj Marijom Vrcan i učiteljicom Anom Ćaleta, koje su ujedno i članice društva Prijatelja Malog Isusa. Tako su pred Božić 22. prosinca 2012. godine “Triljski anđeli” posjetili dvadesetak obitelji, bolesnu djecu, starije i osamljene u Trilju. Čestitali su im Božić, poklonili pšenicu, slatkiše, čestitke i anđele koje su sami izradili.211

Župljani župa Trilj i Košute imaju razvijenu i misijsku svijest. Ponosni su i Bogu zahvalni što iz njihovih župa ima misionarskih zvanja. U misijama u

210 Pokloni za štićenike Centra za rehabilitaciji “Fra Ante Sekelez” u Vrlici, u: Prijatelj malenih, Za-greb lipanj 2013., br. 1, str. 16.

211 “Triljski anđeli” posjetili stare i nemoćne, u: Prijatelj malenih, Zagreb, lipanj 2013., br. 1, str. 17.

Susret PMI, Kman, 24.-26. 2. 2006. (Arhiv samostana Košute)

119

Tanzaniji već dugi niz godina zauzeto i požrtvovno djeluju dvojica misiona-ra, don Nikola Sarić i don Dražen Klapež, a jedno vrijeme u misijama su dje-lovali i pokojni don Ivan Dragušica, zatim s. Beatrix Marić Služavka Malog Isusa, i s. Luca (Ljubica) Terzić, Misionarka ljubavi.

Dana 17. studenog 2013. krenule su Triljske mažoretkinje, Prijateljice Ma-log Isusa, njihova voditeljica gđa Anita Dukić i s. D. Brkić, pročelnica društva Prijatelja Malog Isusa Splitske Provincije u grad heroj-Vukovar. Pridružile su se koloni sjećanja, zapalili svijeću te u tišini vlastitog srca zahvalile svima koji su se nesebično i hrabro darovali Hrvatskoj. Tom prigodom posjetile su sestre SMI zagrebačke Provincije u samostanu u Vinkovcima.212

Članovi društva PMI iz župe Trilj i župe Košute redovito i zauzeto su-djeluju na godišnjim susretima PMI, koje organizira splitska Provincija sv. Josipa sestara Služavki Maloga Isusa od 1996. do danas (2016). Uz voditeljicu s Prijateljima Malog Isusa često dođu župnici ili župski pomoćnici i sestre iz zajednice. Na ovim susretima redovito sudjeluju poglavarice iz Vrhovne i Provincijske uprave, upute svoju riječ, a svoju pastirsku poticajnu riječ redo-vito pošalje ovom skupu i splitsko-makarski nadbiskup i metropolita mons. Marin Barišić, koja se pročita na susretu.

4.4.6. Rad u pastoraluJedan od vrlo važnih oblika apostolata sestara SMI u župi Trilj i župi Ko-

šute je sudjelovanje u župnom pastoralu. Od prvog dana dolaska u župu Trilj sestre su preuzele rad u katehizaciji, vođenje crkvenog pjevanja s dje-com i odraslima, spremanje i kićenje crkve, pečenje hostija i uređenje crkve-nog ruha. Već u početku svoga rada sestre su osjetile radost što se nalaze “između kršćanskog svijeta”, što imaju pune ruke posla, a puno djece na vjeronaučnoj pouci.213 Djeca iz župe Trilj rado su išla u crkvu i na vjeronauk, iako su im pojedini nastavnici i službeni predstavnici u školi zbog toga činili velike poteškoće.

U Kronici samostana o tim početcima zapisano je: “Sestra Zdravka je od-mah preuzela sviranje, pjevanje i vjeronauk s više razreda osnovne škole. Sestra Dinka radila je u crkvi: kitila, prala crkveno rublje, pospremala cr-kvu i ostalo što je trebalo. Pohađala je bolesnike, starce i starice. Bog je dragi

212 Dolores BRKIĆ, Hodočašće u Vukovar, u: Prijatelj malenih, br. 2/2013., prosinac 2013. str. 72.-73.; D. BRKIĆ, Hodočašće u Vukovar, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, 4/2013., str. 63-64.

213 S. Dinka i s. Zdravka, u: U službi Maloga Isusa, 1966., br. 10., str. 223.

120

blagoslovio pa je rad uspijevao Njemu na slavu.”214 Nadbiskup F. Franić u osvrtu na kanonsku vizitaciju redovničkih zajednica u nadbiskupiji, koju je u njegovo ime 1968. godine obavio fra Berard Barčić, biskupski delegat za redovnice, piše Upravi sestara SMI: “U Trilju stanuju u crkvenoj kući tri se-stre. Župa se obavezala da će na vječna vremena ta kuća služiti sestrama za besplatno stanovanje. Kuća je sagrađena od kamena poslije rata, a oko nje ima dosta vrta. Jedna je sestra katehistkinja i sviračica u župskoj crkvi. Osta-le dvije se bave domaćim poslovima i ručnim radom. Sestre se međusobno slažu, i župa te župnik su s njima zadovoljni. Preporuča se da sestre imaju redovitu mjesečnu pouku.”215

4.4.6.1 Briga za urednost crkava

Sestre su se uz brojne obveze posvetile i uređenju crkava najprije u Trilju, a potom i u Košutama, ali i župskih stanova u jednoj i drugoj župi. Osobito je to vidljivo za župske blagdane sv. Mihovila, Gospe Karmelske, Presve-tog Srca Isusova i bl. Alojzija Stepinca, za uskrsne i božićne blagdane, za bi-skupske pohode župama i slavlja sakramenta Pričesti, Potvrde, te za vrijeme održavanja pučkih misija. Sestre s posebnom radošću sudjeluju i u pripremi slavlja mladih misa svećenika rodom iz župe Trilj, koje su bile česte, tako da je primjerice nekih godina, 1992. i 1993., znalo biti i tri mlade mise.

214 ASK, Kronika samostana, str. 2.215 APS SMI, Spisi, Dopis br. 2/1969., Osvrt F. Franića na kanonsku vizitaciju sestara Služavki

Maloga Isusa (kan. 512. CZ), Biskupski ordinarijat u Splitu, br. 5/1969., 13. 1. 1969.

Radosni susret, Trilj, vjerojatno 1967. (Župski arhiv Trilj)

121

4.4.6.2. Crkveno pjevanje

Dolaskom u Trilj sestre su preuzele sviranje i vođenje crkvenog pjeva-nja. Tako je ostalo sve do danas, s tim da su taj rad proširile i na Košute već 2007. kada je posvećena crkva. Voditeljica crkvenog pjevanja i vjeroučiteljica pomaže u animiranju liturgijskih slavlja, kod slavlja sakramenta prve priče-sti i potvrde, župskih svečanosti i događanja. Uz ove blagdane sestre su na osobiti način uključene u pripremu liturgijskog slavlja. Na Svetog Stjepana 26. prosinca 1997. djeca i mladi pod vodstvom s. V. Tadić i kapelana don Ni-kole Bodrožića imali su priredbu, igrokaz i otpjevali tri pjesme uz ritmičke pokrate i recitacije.216 Isto tako, prije ponoćke 1999. u župskoj crkvi održan je glazbeno-scenski program pod vodstvom kapelama don Ante Bekavca i s. V. Tadić.217 Zadnjih godina božićna se priredba najčešće održi u kino-dvorani, a i druge svečanosti i događanja na kojem sudjeluju mješoviti župski i dječji zbor, pod vodstvom sestre voditeljice crkvenog pjevanja s. V. Tadić, zatim s. Zdenke Tomas i s. Mile Deak.

Kronika samostana 29. prosinca 2002. godine zapisuje da je na Svetu obi-telj u župskoj crkvi održan koncert božićnih pjesma, u kojem su nastupili Crkveni zbor župe sv. Mihovila, Klapa Trilj i Ženska klapa iz Kaštel Sućurca.

216 ASK, Kronika samostana, 26. 12. 1997.217 ASK, Kronika samostana, 24. 12. 1999.

Kardinal V. Puljić u Trilju, 29. 9. 2003. (f. J. Dukić)

Nadbiskup M. Barišić u Košutama, 14. 6. 2009. (f. A. Žolo)

122

Na koncertu su bile prisutne s. Sofija i s. Vlasta. Na kraju koncerta župnik don S. Ljubas je zahvalio časnim sestrama i Tonću Šipiću dirigentu na ulože-nom trudu.218

Dana 22. prosinca 2006. voditeljica župskog mješovitog zbora i župskog dječjeg zbora u župi Trilj s. Z. Tomas sa zborovima je nastupila na božićnom koncertu u kino dvorani, te su izveli igrokaz Život. U prepunoj župskoj crkvi prije sv. mise ponoćnice djeca su pod vodstvom s. Zdenke izvela prigodni program.219 Božićna priredba održana je i 18. prosinca 2007. u kino dvorani. Mješoviti župski zbor izveo je koncert božićnih pjesama pod vodstvom s. Z. Tomas i dirigiranjem T. Šipića, Dječji zbor pod vodstvom s. Zdenke izveo je nekoliko božićnih pjesama uz pokrete. Mladi su sa s. Zdenkom izveli igro-kaz Naš Božić. Kronika samostana izvještaj o ovom nastupu završava riječi-ma: “Dvorana je bila puna, svi su se razišli zadovoljni i zadivljeni, a najviše dječjim zborom, jer je u njemu prisutno 140-tero djece.”220

U prepunoj kino dvorani u Trilju 28. travnja 2014. navečer održan je treći uskrsni koncert crkvenih dječjih zborova pod nazivom Krist je uskrsnuo – radujmo se zajedno. Nastupili su Mali zbor ‘Sv. Mihovil’ Trilj, Mali zbor župe

218 ASK, Kronika samostana, 29. 12. 2002.219 ASK, Kronika samostana, 22. 12. 2006.220 ASK, Kronika samostana, 18. 12. 2007.

Prvi župski zbor kojeg vode sestre, Trilj, vjerojatno 1967. (Župski arhiv Trilj)

123

‘Sv. Jure’ Vojnić, Dječji zbor crkve ‘Kraljice mira’ Kaštel Stari-Radun, Dječji zbor ‘Srca Isusova’ Visoka - Split i Dječji zbor i sastav župe Sv. Ante iz Knina. Djeca su svojom pjesmom uveličala i važan događaj za sve vjernike – progla-šenje pape Ivana Pavla II. i Ivana XXIII. svetim.221

Župni zbor predvođen župnikom i sestrom voditeljicom crkvenog pje-vanja, više puta je gostovao u drugim župama i mjestima. Tako od 18. do 22 studenoga 1993. mješoviti župski zbor sa župnikom don M. Skejićem i vodi-teljicom s. V. Tadić nastupio u Austriji kod Gradišćanskih Hrvata, u Velikom Borištofu, Novom Selu i Pandrofu. Bio je to veliki događaj za župu Trilj.222 Mješoviti župski zbor župe Sv. Mihovila u Trilju sa svojom voditeljicom s. Z. Tomas nastupio je 21. lipnja 2008. u Roškom Polju u Bosni, rodnom mjestu župnika don S. Ljubasa, prigodom 250. obljetnice župe. Župnik i župljani su ih primili i ugostili “na zavidnoj razini”.223

Sestre su sa zborom aktivno uključene u kulturna i crkvena zbivanja na raznim smotrama u Trilju i izvan njega. S mješovitim zborom više puta bile su na hodočašćima i izletima. Skoro svake godine nastupaju s dječjim zbo-rom Sv. Mihovil na godišnjoj smotri dječjih zborova Zlatna harfa za Splitsko-

221 ASK, Kronika samostana, 28. 4. 2014.222 ASK, Kronika samostana, 18.-22. 11. 1993.223 ASK, Kronika samostana, 21. 6. 2008.

Župski zbor, Trilj, 29. 9. 2010. (Foto Blic)

124

makarsku nadbiskupiju. Primjerice dječji zbor iz Trilja pod ravnanjem s. V. Tadić nastupao je 8. lipnja 1997. na zlatnoj harfi u Makarskoj s pjesmom Isus Krist, za koju je tekst napisao don Drago Šimundža.224 Sestre voditeljice cr-kvenog pjevanja nastoje da članovi crkvenog zbora dublje žive vjeru u svom svakidašnjem životu. Radi toga im povremeno organiziraju duhovnu obno-vu, gdje dožive svojevrsno duhovno osvježenje.

Kao što je već rečeno, 15. lipnja 2007. posvećena je nova crkva u Košuta-ma. Na posveti je sudjelovalo mnoštvo vjernika i veliki broj redovnica. To je bila velika radost za župu Trilj i za župu Košute, za sestre i sav Božji narod. Za ovu prigodu došla je i vrhovna glavarica sestara SMI iz Zagreba s. Ma-ria-Ana Kustura i provincijalka s. Magna Borovac. Crkvu su sestre ukrasile lijepim cvjetnim aranžmanima. Liturgijsko pjevanje je predvodio mješoviti župski zbor pod vodstvom s. Z. Tomas i dirigenta T. Šipića. Nakon euha-ristijskog slavlja nastavilo se slavlje uz zajedničko druženje svih prisutnih. Župnik don S. Ljubas se u svom govoru “zahvalio za rad sestara u župi”.225

U župi Presvetog Srca Isusova u Košutama, koja je osnovana 20. kolovoza 2012., sestre iz samostana u Košutama sudjeluju u pastoralnom radu župe. Vode crkveno pjevanje, vrše službu vjeroučiteljice, animiraju rad s djecom, mladima, s Prijateljima Malog Isusa, kite crkvu i uređuju crkveno rublje. Voditeljica crkvenog pjevanja i vjeroučiteljica s. Mila Deak, u razgovoru s novinarom o župi Košute za Glas Koncila je istaknula: “Radim u župnoj ka-tehezi i vodim zborove (...) U župi vodim četiri razreda, a u školi radim kao vjeroučiteljica od prvoga do osmoga razreda. Prije sam bila na gradskoj župi i premda su djeca svugdje djeca, ovdje mi se čini da su djeca toplija. Gradska su malo otuđenija. Vodim veliki zbor, u njemu je sklad. Tu su obitelji zadr-žale i vjerske i moralne kvalitete i to se osjeti u odraslih, ali i u djece. (...) U zboru odraslih imamo 26 članova u dobi od 18 do 60 godina. Izdvajaju vrije-me za probe i po dva-tri puta tjedno (...) Imaju puno ideja i vrlo su otvoreni. Ovdje je još specifično to što svi žele pridonijeti koliko god mogu. Dječji zbor okuplja više od šezdesetero djece. Vole dolaziti na župni vjeronauk i pritom nema nikakvih problema, svi dolaze sto posto. Premda je to selo, jako su kritični ako se s nečim ne slažu, oni to daju do znanja. Odgajaju ih i mediji i roditelji. Osjeća se taj utjecaj, ali je još uvijek to snažna katolička sredina.”226

Službu voditeljice crkvenog pjevanja i vjeroučiteljice u Trilju, a zatim i u župi Košute, kroz ovih pedeset godina djelovanja sestara vršile su: s. Zdrav-

224 ASK, Kronika samostana, 8. 6. 1997.225 ASK, Kronika samostana, 15. 6. 2007.226 Vlado ČUTURA, Košute: Stameni temelji najmlađe župe. Naša župa i crkva još su na više pove-

zale, u: Glas Koncila, 19. 10. 2015.

125

Župski zbor, Košute, 26. 11. 2006. (Foto Blic)

ka Petrović, s. Loreta Leventić, s. Alis Lovrić, s. Jurjam Radan, s. Roka Ćube-lić, s. Dolores Brkić, s. Martinka Bosančić, s. Danijela Mihić, s. Malvina Jukić, s. Marijanka Dominiković, s. Vlasta Tadić. Službu voditeljice crkvenog pje-vanja u župi Trilj od 5. rujna 2004. godine do danas vrši s. Z. Tomas, a jedno

Dječji zbor, Trilj, 27. 4. 2014. (Arhiv samostana Košute)

126

vrijeme vrišila je i službu voditeljice crkvenog pjevanja i u župi Košute, od blagoslova crkve do dolaska s. Mile Deak. Službu vjeroučiteljice u osnovnoj školi u Trilju vršila je od rujna 2004. do umirovljenja 2012., a nakon toga pomaže u župskom vjeronauku u župi Trilj. Službu voditeljice crkvenog pje-vanja u župi Košute i vjeroučiteljice, od 25. kolovoza 2013. do danas, vrši s. M. Deak.

4.4.6.3. Vjerska pouka u župi i školi

Sestre u župi Sv. Mihovila u Trilju revno vrše službu vjeroučiteljice, poma-žu župnicima u poučavanju djece u vjeronauku, pripremaju djecu za sakra-ment svete pričesti i pomažu u pripremi slavlja sakramenta svete potvrde. To isto su nastavile i u novoosnovanoj župi Košute.

Odmah po dolasku sestara u župu Trilj s. Zdravka Petrović preuzela je vjersku pouku djece. Župni apostolat, osobito vjeronaučna pouka, glavna je briga triljskih sestara, tim više što se doseljavanjem u župi stalno povećavao broj djece. Bile su tada obitelji s brojnom djecom. Sestru Zdravku zamijenila je u službi katehistice 31. kolovoza 1967. godine s. Loreta Leventić, “koja je bila dobro potkovana u znanju i zdravlje joj je dobro služilo. Imala je puno rada. Predavala je tridesetidva sata vjeronauka u jednoj sedmici, uz sviranje i pjevanje”.227 Ona je vršila službu katehistice u župi Trilj do 3. rujna 1971. godine, a zamijenila ju je s. Alis Lovrić. Župnik u dopisu Provinciji sestara 23. rujna 1974., obrazlaže potrebu dodjele još jedne sestre za rad u župi, te piše: “Župa je prostrana; sedamdesetih godina imala je oko 3300 stanovnika, jednu crkvu, jednu vjeronaučnu dvoranu, jednu osmoljetku, jednu četvero-razrednu i jednu dvorazrednu školu. Na vjeronauk dolazi preko 600 djece osnovne škole u 25 grupa, osim dvije grupe mladeži (mladića i djevojaka) te odraslih. Ukupno se održava 51 sat sedmično vjeronauka, od čega drži č. s. katehistkinja 36 sati, a župnik 15 sati. To je za č. s. katehistkinju previše i ne-moguće je, a da ne trpi, ili zdravlje č. s. katehistkinje ili kvaliteta vjeronauka. Smanjiti sate vjeronauka značilo bi malo po malo rasturiti djecu, a spojiti ih u veće grupe (sada svaka grupa ima od 25 do 40 djece) bilo bi nemoguće s njima raditi. Kad se uzme u obzir da na ovoj župi uz toliku mladež, trebalo bi raditi i na području pjevanja (zbora), a uz to sve ostale potrebe, koje za sada traži svaka župa, nužno je potrebno uz župnika barem dvije pastoralne sile.”228

227 ASK, Kronika samostana, str. 4.228 APS SMI, Spisi, Dopis br. 67/1974., Dopis T. Karamana Splitskoj Provinciji SMI, Trilj, 23. 9.

1974., br. 170.

127

Provincijalna uprava nastojala je učiniti sve što je mogla, osobito kad se radilo o vjerskom odgoju djece.229 Tako je već godine 1972. bila na ispomoći još jedna katehistica, najprije kratko s. Jurjam Radina, a zatim s. Roka Ću-belić. Obadvije katehistice, s. Alis i s. Roka su imale po 22 sata vjeronauka tjedno. Uz to su vodile crkveno pjevanje, priređivale s djecom priredbe oso-bito prigodom Božića i prve pričesti, često su zamjenjivale župnika i radile s mladima, zatim su s mladima išle na hodočašća i izlete.

Godine 1976. u župi Trilj vjeronauk je pohađalo 670 djece. Prvopričesnika te godine je bilo sedamdeset, a pripremala ih je s. Roka Ćubelić. U župi su tada zbog velikog broja vjeroučenika bile dvije sestre katehistice: s. Alis Lo-vrić i s. R. Ćubelić. Vjerska pouka se odvijala na zadovoljstvo župnika don T. Karamana i sestara katehtstica. Dana 27. rujna 1976. katehistca s. Alis je premještena, a bila je kako tog dana zapisuje Kronika samostana “jako oblju-bljena od naroda posebno djece, a svojim marljivim radom ostavila je veoma lijep uspomene u župi.” Službu katehistice nakon nje preuzima s. Dolores Brkić.230

Početak vjeronaučne godine u rujnu 1976. započeo je u dvorani sestara. Vjeronauk prvog drugog i trećeg razreda preuzela je s. Roka (280 djece), i oni

229 APS SMI, Spisi, Dopis Provincijalne uprave Split župskom uredu Trilj, Split, 21. 9. 1974., br. 65.230 ASK, Kronika samostana, 27. 9. 1976.

Djeca ispred nove župske kuće, Trilj, vjerojatno 1969. (Župski arhiv Trilj)

128

su imali vjeronauk u vjeroučenoj dvorani. Vjeronauk za djecu četvrtog, pe-tog i šestog razreda preuzela je s. Dolores (također 280 djece), a vjeronaučne obuke imala je dvadeset sati tjedno. Često su sestre katehistice zamjenjivale župnika, koji je ujedno bio i dekan, pa je imao puno obveza. Uz dnevnu službu katehistice s. Dolores je u župskoj kući njegovala župnikovu teško bolesnu majku. Bila je uz nju i po noći jer joj je trebala pomoć.231

Godine 1978. u župi je bilo 96 prvopričesnika, koje je pripremila sestra ka-tehistica, a krizmanika 161, koji su primili Svetu Potvrdu 4. lipnja te godine. Nakon dvanaest godina zauzetog rada u župi Trilj 5. veljače 1978. od župe se oprostio župnik don T. Karaman, a zamijenio ga je don Alojzije Bavčević. Tom prigodom s. Dolores je napisala lijepi oproštajni govor župniku don Tomislavu, kojeg je pročitala jedna djevojka. Djeca u narodnim nošnjama svi-rala su harmonike i pjesmom se oprostila od svog župnika. Na isti način je s. Dolores pripremila dobrodošlicu novom župniku don Alojziju.232 Godine 1978. došao je u župu za kapelana don Ivan Banić, koji je preuzeo dio vje-ronauka, ali samo kratko, a zamijenio ga je don Ante Karoglan, zatim don Ivan Dragušica, a od 14. kolovoza 1980. službu kapelana vrši don Vjenceslav Kujundžić.233 Službu katehistce od rujna 1978. vrši samo jedna sestra.

231 ASK, Kronika samostana, str. 7.232 ASK, Kronika samostana, 5. 2. 1978.233 ASK, Kronika samostana, 14. 8. 1980.

Sl. 111 S. D. Brkić s djevojkama, Trilj, nakon 27. 9. 1976. (Župski arhiv Trilj)

129

Kronika samostana u Trilju 7. listopada 1981. godine zapisuje: “Napravile smo novi raspored rada u kući i župi. Sestra Martinka je veliki dio svog vre-mena posvetila vjeronauku, a preuzela je brigu oko hostija za ovu i još šest župa u dekanatu. Vodi crkveno pjevanje. (…) Kako je kapelan opet otišao u zatvor s. Martinka je preuzela nešto njegova vjeronauka. Na početku ove nove školske godine 1981./1982. počeli smo održavati vjeronauk za malene I. i II. razreda iz Košuta, u privatnoj kući udovice Ljubice Knezović.234

Nadbiskup Frane Franić u svom osvrtu na kanonski pohod u župi Trilj, koji je obavio 10. i 11. srpnja 1982., u Vjesniku splitsko-makarske nadbiskupije zapisuje: “Sveta krizma u Trilju. Tu je u 9 sati počela sveta koncelebrirana pjevana misa. Koncelebrirali su župnik-dekan msgr. Mijo Vrdoljak i o. pro-vincijal dr. Šimun Šipić, Triljanin. (...) Župa Trilj ima 4 500 stanovnika. Ta župa stalno raste, ali okolne župe zato opadaju, jer se njihovo žiteljstvo s brda spušta u nizinu, u Trilj. Ta župa nosi prvenstvo u čitavoj nadbiskupiji s obzirom na broj svećenika: ima ih 32 (ređenih iza rata) 9 bogoslova i lijep broj malih sjemeništaraca. Ima i oko 80 časnih sestara. U broju časnih sestara Trilj nadmašuje samo župa Otok, koja se nalazi uz Cetinu kao i Trilj. Otok ima 30 svećenika i 150 časnih sestara. Krizmao sam 147 dječaka i djevojčica 7. i 8. ra-zreda osmoljetke. Konstatira se i lagani pad nataliteta, jer je prijašnjih godina bilo do 200 krizmanika iz 7. i 8. razreda osmoljetke. Trilj se naglo urbanizira, postaje čak (uz Sinj) mali centar Cetinske krajine. Može se reći da je Trilj na periferiji Splita, jer treba samo pola sata da se iz Trilja dođe u Split. Naravno da sada urbanizaciju i početnu industrijalizaciju te župe mora pratiti i suvre-mena pastorizacija, osobito katehizacija jer su te promjene nepovratne. Neke pojave nije moguće ukloniti, npr. pojavu kafića, disko klubova i sl., jer to postaje potreba za odmorom mladih ljudi, nego ih treba oplemeniti, staviti u moralne i razumne granice, koliko je moguće. Jedino je tako moguće sačuva-ti kršćanski i katolički identitet Trilja i svih naših župa, jer sve one postaju ili dio naših gradova ili njihove periferije.”235 Nadbiskup Franić u osvrtu dalje zapisuje: “Na ispitu vjeronauka djeca su pokazala vrlo dobro poznavanje gradiva. Tu se očito vidjelo koliki je trud bio uložen s jedne strane od vjerou-čitelja, a s druge strane od djece. U ovoj župi rade izuzetno dobri katehete: o. župnik i dekan don Alojzije Bavčević, o. kapelan don Vjenceslav Kujundžić i časna sestra katehistica Martinka Bosančić”236

234 ASK, Kronika samostana, 7. 10. 1981. i dalje.235 Iz Bilježnice oca nadbiskupa, u: Vjesnik Nadbiskupije splitsko-makarske, br. 2-3/1988., str. 18.236 APS SMI, Spisi, Dopis br. 5/1983., Dopis F. Franića župskom uredu Trilj, br. 244/82, Split, 5.

12. 1982.

130

Na zamolbu župnika don Alojzija Bavčevića od 8. prosinca 1982. Nad-biskupski ordinarijat u Splitu, dogovorno s nadbiskupom Franićem, dopi-som od 10. ožujka 1983. dao je dozvolu vjeroučiteljici u župi Trilj s. Martinki Bosančić da podjeljuje svetu pričest u navedenim slučajevima: “a) u kapeli časnih sestara, kada su odsutni župnik i župski pomoćnik, ili pak, kada su oni u župi, a okupirani su pastoralnim ili drugi župskim poslovima. b) U župskoj crkvi, kada za to postoji opravdan razlog, npr. veliki broj pričesnika, ukoliko to ne bi izazvalo čuđenje vjernika. A da se čuđenje vjernika izbjegne potrebno ih je prije poučiti. c) Dijeliti pričest starcima i bolesnicima po župi, kada za to postoje opravdani razlozi, t.j. ako su župnik i župski pomoćnik spriječeni. Također se dozvoljava s. Martinki Bosančić izlaganje Presv. oltar-skog sakramenta u kapeli časnih sestara Služavki malog Isusa u Trilju.”237

Od demokratskih promjena u Hrvatskoj svaka školska godina u župi je obilježena slavljem svete mise, za koju sestra vjeroučiteljica pripremi djecu. Uvođenjem katoličkog vjeronauka u školu, 1991. godine, s. V. Tadić, uz žup-ski vjeronauk, predaje vjeronauk i u osnovnoj školi “Trilj” do 2004., a zatim do 2013. to vrši s. Z. Tomas, a zatim s. M. Deak. Imaju vjeronauk i u područ-noj školi u Košutama. Uz vjersku pouku doprinose na duhovnom i kultur-nom polju, ne samo u župi i školi nego i šire.

Kateheze sestara koje su vršile službu vjeroučiteljica kroz ovih pedeset godina djelovanja sestara SMI u župi Trilj, a zatim i u župi Košute, kao i animirane dječje mise i prigodna duhovna slavlja kreativne su i popraćene didaktičkim sredstvima.238 U svrhu trajne redovničke formacije i pedagoško-didaktičke edukacije sestre koje su vršile i vrše službu vjeroučiteljice redovi-to sudjeluje na susretima koje organizira njihova redovnička zajednica, kao i na seminarima, katehetskim zimskim i ljetnim školama i stručnim skupo-vima, koje organiziraju Agencija za odgoj, Nacionalni katehetski ured HBK i katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije, na kojima se upoznaju s planovima i programima u vjeronaučnoj nastavi. O trajnom odgoju i usavr-šavanju sestara vjeroučiteljica redovito prati i zapisuje samostanska Kronika.

U suradnji sa župnikom, sestra vjeroučiteljica organizira izlete-hodočašća s dječjim zborom, prvopričesnicima, mladima i djecom. Vjeroučiteljice nasto-je kod vjeroučenika razvijati evanđeosku ljubav prema bližnjemu u nevolji i bolesti, osjećaj brige i poštovanja prema starijim osobama, poticati ih na tjelesna i duhovna djela milosrđa (Mt 25, 40).

237 APS SMI, Spisi, Dopis br. 35/1983., Dozvola s. Martinki Bosančić da može podjeljivati pričest, Split, 10. 3. 1983., br. 615.

238 Ivan Pavao II., Catechesi tradendae. Apostolska pobudnica o vjerskoj pouci u naše vrijeme, Za-greb, 1994., br. 67.

131

Slijedi tabela s brojem prvopričesnika i prvopričesnica u župi Trilj u raz-doblju od 1973. do 2016. godine.239

1968. 1969. 1970. 1971. 1972. 1973. 1974. 1975.* 1976. 1977.

73 78 75 99

34 39 42 36 33 32 46 53

1978. 1979. 1980. 1981. 1982. 1983. 1984. 1985. 1986. 1987.

96 81 90 77 79 74 69 60 62 68

56 40 42 39 48 42 42 35 37 42 37 37 33 36 40 20 34 28 34 34

1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.

68 49 60 53 51 60 49 63 63 52

34 34 25 24 21 39 25 28 29 22 30 30 28 21 32 31 34 29 33 19

1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

59 76 63 64 62 56 57 71 86 79

29 30 38 38 39 24 33 31 39 23 29 27 29 28 39 32 37 49 36 43

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

69 80 81 62 67 41 51 44 40

41 28 45 35 41 40 29 33 34 33 23 18 35 26 24 20 18 22

Podatci o prvopričesnicima i prvopričesnicama u župi Košute u razdoblju od 2013. do 2016. preuzeti su iz Knjige prvopričesnika župe Košute.240

2013. 2014. 2015. 2016.

17 18 26 28

8 9 9 9 11 15 13 15

239 ŽAT, Knjiga prvopričesnika župe Trilj (1973.-2014.).240 ŽAK, Knjiga prvopričesnika župe Košute (2013.-).

* Prema bilješci don Tomislava Karamana, 1975. nije bilo Prve Pričesti jer se od te godine započelo dijeliti Pričest djeci nakon završenog trećeg razreda. Vidi. ŽAT, Knjiga prvopri-česnika župe Trilj (1973.-2014.). Bilješka se nalazi na kraju upisa pričesnika i pričesnica za 1974.

132

Prva Pričest, Trilj, vj. 1966. (Župski arhiv Trilj)

Prva Pričest, Trilj, 1973. (Župski arhiv Trilj)

133


134


135


136


137


138


139


140

Prva Pričest, Košute, 2009. (f. A. Žolo)

141

5. SLUŽAVKE MALOG ISUSA NA SLUŽBI U ŽUPI TRILJ I ŽUPI KOŠUTE

Slijedi Popis sestara Služavki Malog Isusa koje su djelovale u župama Trilj i Košute (1966.-2016.), zatim njihove glavne aktivnosti i doprinos životu župa:

S. Dinka Jurin, rođena je 14. lipnja 1926. u Primošte-nu. U Trilju od 17. veljače 1966. do kolovoza 1971. kuha za sestre, župnika i njegovu majku, vrši službu sakristan-ke, izrađuje džempere na stroju za pletenje i jorgane za građane.241

S. Zdravka Petrović, rođena je 20. srpnja 1939. u Re-žanci-Svetvinčenat. U Trilju djeluje od 17. veljače 1966. do 31. kolovoza 1967. godine. Revno vrši službu vjerou-čiteljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja u župi, uređuje crkvu i crkveno rublje.242

S. Loreta Leventić, rođena je 2. siječnja 1945. u Dri-novcima (BIH). U Trilju od 28. kolovoza 1966. do 5. rujna 1971. požrtvovno vrši službu vjeroučiteljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja u župi, uređuje crkvu i cr-kveno rublje.243

241 APS SMI, Osobnici, S. Dinka Jurin.242 APS SMI, Osobnici, S. Zdravka Petrović.243 APS SMI, Osobnici, S. Loreta Leventić.

142

S. Dragomira Šušnjara, rođena je 16. siječnja 1922. u Vedrinama. U Trilju je od 1969. do 13. travnja 1971. člani-ca zajednice sestara, vrši domaćinske poslove i na pomoć je bolesnom ocu u rodnoj kući u Vedrinama. Umrla je 1. lipnja 1979. u samostanu u Dubrovniku.244

S. Margareta Prkut, rođena je 18. siječnja 1925. u Ka-štel Kambelovcu. U Trilju godinu dana, od 1969. do 1970., vrši službu kuharice. Umrla je 1. lipnja 1979. u samosta-nu na Šinama u Splitu.245

S. Alis Lovrić, rođena je 5. kolovoza 1941. u Hrvaca-ma. U Trilju od 4. kolovoza 1971. do 11. rujna 1976. požr-tvovno vrši službu vjeroučiteljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja, uređuje crkvu i crkveno rublje.246

S. Godoleva Šupić, rođena je 29. siječnja 1915. na Ka-menu-Stobreč. Djelovala je u Trilju kao kuharica od 1970. do 30. rujna 1974. Umrla je 24. studenoga 2008. u Omi-šu.247


245 Usp. M. MIJOČ, S. M. Margareta (Jozica) Prkut, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, ožujak 2015., broj 1/377, str. 106-109.

246 APS SMI, Spisi, br. 22/1971., 4. 8. 1971., br. 126/1976, 11. 9. 1976.; APS SMI, Osobnici, S. Alis Lovrić.


143

S. Mihovila Perleta, rođena je 23. ožujka 1933. u Vido-njama. U Trilju od 17. rujna 1970. do 17. srpnja 1971. vrši službu sakristanke, izrađuje džempere na stroju za ple-tenje, jorgane i štramce za mještane. Od 11. siječnja 1975. do 18. travnja 1981. ponovno djeluje u Trilju. Vrši službu predstojnice i izrađuje džempere za mještane.248

S. Tugomila Žolo, rođena je 2. siječnja 1921. u Košu-tama. Djelovala je u Trilju od rujna 1970. do listopada 1997. godine. Vršila je službu kuharice, uređivala vrt i bila na pomoć majci Anđi (Đuki), koja je bila sa sestrama u kući. Radi zdravstvenih teškoća i liječenja u listopadu 1997. godine odlazi u samostan u Solin, gdje je i umrla 11. studenoga 1997. Pokopana je na splitskom groblju Lovri-nac.249

S. Bernardeta Tomašević, rođena je 4. lipnja 1944. u Gali. U Trilju od 4. kolovoza 1971. do 11. siječnja 1975. obavlja službu predstojnice i izrađuje za mještane džem-pere na stroju za pletenje. Od 26. listopada 1991. do 14. listopada 1995., vodi domaćinstvo u župskoj kući u Tri-lju. Umrla je iznenada u samostanu u Trilju 14. listopada 1995., a pokopana je 16. listopada 1995. u samostansku grobnicu na groblju Lovrinac u Splitu. Sprovod i svetu misu zadušnicu predvodio je župnik župe Trilj don Mir-

ko Skejić, u koncelebraciji s više od pedeset svećenika. Župljani župe Trilj došli su na sprovod s dva autobusa.250

S. Jurjam Radan, rođena je 19. kolovoza 1948. u Dugopolju. U Trilju od ožujka 1972. do veljače 1973. vrši službu sviračice i voditeljice crkvenog pje-vanja, pomaže u uređenju crkve.251

248 APS SMI, Spisi, br. 20/1975., 11. 1. 1975., br. 39/1981., 18. 4. 1981.; APS SMI, Osobnici, S. Mihovila Perleta.


250 APS SMI, Spisi, br. 25/1971., 4. 8. 1971., br. 19/1975., 11. 1. 1975.; Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 514.-515.

251 APS SMI, Osobnici, S. Jurjam Radan.

144

S. Roka Ćubelić, rođena je 1. studenoga 1953. u Do-branjama Imotskim. U Trilju od 30. rujna 1974. do 18. ko-lovoza 1978. revno vrši službu vjeroučiteljice, sakristan-ke, peče hostije, uređuje crkvu i crkveno rublje.252

S. Dolores Brkić, rođena je 17. prosinca 1954. u Dic-mu. U Trilju od 11. rujna 1976. do 18. kolovoza 1978. po-žrtvovno vrši službu vjeroučiteljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja, njeguje župnikovu bolesnu majku u župskoj kući.253

S. Martinka Bosančić, rođena je 10. svibnja 1948. u Dugopolju. U Trilju od 18. kolovoza 1978. do 5. listopada 1984. obavlja službu vjeroučiteljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja, uređuje crkvu i crkveno rublje. Od 1. svibnja 1981. do 5. listopada 1984., uz ove službe, vrši i službu predstojnice u zajednici u Trilju.254

S. Euzebija-Ankica Delaš, rođena je 27. srpnja 1950. na Zelovu. U Trilju od 25. kolovoza 1979. do 8. svibnja 1981. vrši službu sakristanke i vodi domaćinstvo u žup-skoj kući u Trilju.255

252 APS SMI, Spisi, 69/1974., 30. 9. 1974., br. 114/1978., 18. 8. 1978., br. 121/1978., br. 128/1978.; NAS, S-M, Spisi, br. 2226/1974., Imenovanje s. Roke Ćubelić katehisticom u župi Trilj, 30. 9. 1974.; APS SMI, Osobnici, S. Roka Ćubelić.

253 APS SMI, Spisi, br. 125/1976, 11. 9. 1976., 144/1976., 15. 10. 1976., br. 117/1978., 18. 8. 1978., br. 123/1978. i br. 129/1978.; NAS, S-M, Spisi, Imenovanje s. Dolores Brkić katehisticom u župi Trilj, br. 2546/1976., 30. 11. 1976.; APS SMI, Osobnici, S. Dolores Brkić.

254 APS SMI, Spisi, br. 113/1978., 18. 8. 1978., br. 120/1978., br. 127/1978., br. 41/1981., 22. 1. 1981., br. 130/1984., 5. 8. 1984., APS SMI, Osobnici, S. Martinka Bosančić.

255 APS SMI, Spisi, br. 196/1979., 4. 10. 1979., br. 45/1981., 28. 4. 1981.; APS SMI, Osobnici, S. Ankica Delaš.

145

S. Gordana Rogošić, rođena je 9. veljače 1948. u Du-gopolju. U Trilju djeluje od 6. svibnja 1981. do 3. kolovoza 1983. godine. Vrši službu kuharice za sestre i župnika u kući sestara do rujna 1982., a od rujna 1982. do kolovoza 1983. vodi domaćinstvo u župskoj kući.256

S. Gonzaga Mušterić, rođena je 4. lipnja 1944. u Hr-vacama. U Trilju od 18. rujna 1983. do 20. listopada 1985. vodi domaćinstvo u župskoj kući.257

S. Protazija Brčić, rođena je 25. svibnja 1938. u Otoku. U samostanu u Trilju od 18. rujna 1984. do siječnja 1996. godine vrši službu predstojnice i kuharice. Po potrebi vrši službu kuharice i u župskoj kući.258

S. Antoneta Barišić, rođena je 29. veljače 1920. u Vi-donjama. U Trilju od 25. listopada 1985. do 26. listopada 1991. požrtvovno vodi domaćinstvo u župskoj kući. Iz Trilja je premještena u samostan u Metkoviću. Umrla je u bolnici u Dubrovniku 8. prosinca 2005., a pokopana u samostanskoj grobnici na groblju sv. Ivana u Metkoviću. Svetu misu zadušnicu na sprovodu predvodio je njezin nećak, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Bari-šić. Na sprovodu se od s. Antonete oprostio don Stipe

Ljubas, župnik i dekan iz Trilja.259

256 APS SMI, Spisi, br. 44/1981., 28. 4. 1981., br. 153/1982., 10. 10. 1982., br. 138/1983, 28. 8. 1983.; APS SMI, Osobnici, S. Gordana Rogošić.

257 APS SMI, Spisi, 152/1983, 18. 9. 1983., br. 154/1985., 17. 9. 1985.; APS SMI, Osobnici, S. Gonzaga Mušterić.

258 APS SMI, Spisi, br. 157/1984., 5. 10. 1984.; APS SMI, Osobnici, S. Protazija Brčić.259 APS SMI, Spisi, br. 153/1985., 17. 9. 1985.; Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M.

MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 625.

146

S. Danijela Mihić, rođena je 3. listopada 1957. u Sali-ma-Dugi otok. U Trilju od 11. kolovoza 1984. do 1. kolo-voza 1985. vrši službu vjeroučiteljice, sviračice i vodite-ljice crkvenog pjevanja, brine o čistoći crkve i crkvenog rublja.260

S. Malvina Jukić, rođena je 8. rujna 1950. u Otoku. U Trilju od 4. studenog 1985. do 7. rujna 1988. obavlja služ-bu vjeroučiteljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjeva-nja, brine o čistoći crkve i crkvenog rublja.261

S. Marijanka Dominiković, rođena je 1. studenoga 1954. u Otrić-Seoci. U Trilju od 7. rujna 1988. do 5. kolo-voza 1991., vrši službu vjeroučiteljice, sviračice i vodite-ljice crkvenog pjevanja, brine o čistoći crkve i crkvenog rublja.262

S. Vlasta Tadić, rođena je 21. listopada 1952. u Rudi. Živjela je u u Trilju od 1. rujna 1991. do 1997., te od 1998. do 2004. u samostanu u Košutama. Vršila je službu vje-roučiteljice u osnovnoj školi u Trilju i u župi, službu svi-račice i voditeljice crkvenog pjevanja, uređivala crkvu i crkveno rublje. Uz ove službe, od 1. siječnja 1996. do 5. rujna 2004. vršila je i službu predstojnice u zajednici u Trilju iKošutama.263

260 APS SMI, Spisi, br. 117/1984., 2. 8. 1984., br. 203/1984., 15. 12. 1984.; APS SMI, Osobnici, S. Danijela Mihić.

261 APS SMI, Spisi, br. 165/1985., 17. 9. 1985., br. 180/1988., 7. 9. 1988.; APS SMI, Osobnici, S. Malvina Jukić.

262 APS SMI, Spisi, br. 183/1988., 7. 9. 1988.; APS SMI, Osobnici, S. Marijanka Dominiković.263 APS SMI, Spisi, br. 376/1995., 21. 11. 1995., br. 322/2004., 5. 9. 2004.; APS SMI, Osobnici, S.

Vlasta Tadić.

147

S. Nela Čalo, rođena je 11. srpnja 1947. u Košutama. Bila je članica zajednice u Trilju od 1989. do ožujka 1993., te od 1998. do 2003., i bila na ispomoć starim i bolesnim roditeljima u rodnoj kući u Brodariću-Košutama.264

S. Urbana Paleško, rođena je 21. lipnja 1946. u Rudi. U Trilju od 20. kolovoza 1996. do 17. kolovoza 2001. vodi domaćinstvo u župskoj kući. Par dana prije smrti, zbog zdravstvenih teškoća, primljena je u bolnicu u Splitu, gdje je nakon operacije umrla 17. kolovoza 2001. godine. Pokopana je u obiteljskoj grobnici u Rudi.265

S. Sofija Cvitković, rođena je 7. ožujka 1934. u Hrva-cama. U zajednici u Trilju iKošutama od 1996. do 1. rujna 2004. požrtvovno vrši službu kuharice.266

S. Nikolina Jaković, rođena je 2. listopada 1974. u Letnici – Vitina. U sa-mostanu u Košutama od rujna 1998. do 23. kolovoza 2000. radi u dječjem vrtiću “Mali Isus”.267

S. Dubravka Tošić, rođena je 4. prosinca 1976. u Vidonjama. U samostanu u Košutama od 1. rujna 1999. do 25. kolovoza 2005. radi kao odgojiteljica u dječjem vrtiću “Mali Isus”.268

S. Ljerka Grgić, rođena je 1. kolovoza 1965. u Zenici, nastanjena u Ploča-ma. U Košutama od 23. kolovoza 2000. do rujna 2002. radi kao odgojiteljica u Dječjem vrtiću “Mali Isus”.269

264 APS SMI, Osobnici, S. Nela Čalo.265 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 585-

586.266 APS SMI, Spisi, br. 343/2004., 1. 9. 2004.; APS SMI, Osobnici, S. Sofija Cvitković.267 APS SMI, Spisi, br. 344/2000., 23. 8. 2000.; APS SMI, Osobnici, S. Nikolina Jaković.268 APS SMI, Spisi, br. 233/2005., 25. 8. 2005.; APS SMI, Osobnici, S. Dubravka Tošić.269 APS SMI, Spisi, br. 331/2000., 23. 8. 2000.; APS SMI, Osobnici, S. Ljerka Grgić.

148

S. Diana Mateljan, rođena je 16. kolovoza. 1947. u Ko-šutama. Članica je samostana u Košutama od 2002. do 25. kolovoza 2005. godine, i na ispomoć je kod bolesnih i starijih roditelja u rodnoj kući.270

S. Zrinka Marić, rođena je 26. listopada 1957. u Košu-tama. U samostanu u Košutama od rujna 2002. do 2014. požrtvovno radi u Dječjem vrtiću “Mali Isus”, i na ispo-moć je staroj majci u rodnoj kući.271

S. Vendelina Martinović, rođena je 10. svibnja 1939. u Koprivnu. U samostanu u Košutama od 23. travnja 2002. do 17. veljače 2014. požrtvovno vrši službu kuharice.272

S. Flavija Brstilo, rođena je 27. srpnja 1947. u Medovu

Docu. U samostanu u Košutama od 25. kolovoza 2005. do 1. rujna 2008. radi kao odgojiteljica u dječjem vrtiću “Mali Isus”.273

270 APS SMI, Spisi, br. 236/2005., 25. 8. 2005.; APS SMI, Osobnici, S. Diana Mateljan.271 APS SMI, Osobnici, S. Zrinka Marić.272 APS SMI, Spisi, br. 192/2002., 23. 4. 2002., br. 82/2014., 8. 3. 2014.; APS SMI, Osobnici, S.

Vendelina Martinović.273 APS SMI, Spisi, br. 234/2005., 25. 8. 2005., br. 180/2008., 13. 9. 2008.; APS SMI, Osobnici, S.

Flavija Brstilo.

149

U samostanu Presvetog Srca Isusova i Marijina u Košutama danas žive i djeluju: s. Salutaria Đula, s. Zdenka Tomas, s. Marina Žuljević, s. Siksta Paleško i s. Mila Deak.

S. Zdenka Tomas, rođena je 17. travnja 1944. u Drinov-cima. U samostanu u Košutama djeluje od 5. rujna 2004. godine. U župi Trilj od 5. rujna 2004. do mirovine 2013. vrši službu vjeroučiteljice u osnovnoj školi i u župi, službu svi-račice i voditeljice crkvenog pjevanja u župi Trilj, a jedno vrijeme i u novoosnovanoj župi Košute. Uz ove službe, od 5. rujna 2004. do 24. siječnja 2014., vrši službu predstojnice, a od ožujka 2014. vrši i službu kuharice u samostanu.274

S. Salutaria Đula, rođena je 25. listopada 1947. u Oto-ku. U samostanu u Košutama djeluje od 2013. godine. Od 24. siječnja 2014. vrši službu predstojnice u samostanu i brine o izgradnji doma za stare i nemoćne osobe.275

S. Siksta Paleško, rođena je 9. rujna 1953. u Rudi. Dje-luje u Trilju i Košutama od 27. rujna 2005. godine. Vrši službu domaćice u župskoj kući.276

S. M. Marina Žuljević, rođena je 26. rujna 1968. u Sinju, obitelj nastanjena u Gardunu, preselila se u Trilj. U samostanu u Košutama od 1. rujna 2008. vrši službu odgojiteljice i voditeljice u Dječjem vrtiću “Mali Isus” u Košutama.277

274 APS SMI, Spisi, br. 321/2004., 5. 9. 2004.; APS SMI, Osobnici, S. Zdenka Tomas.275 APS SMI, Spisi, br. 39/2014., 24. 1. 2014.; APS SMI, Osobnici, S. Salutaria Đula.276 APS SMI, Spisi, br. 280/2005., 27. 9. 2005.; APS SMI, Osobnici, S. Siksta Paleško.277 APS SMI, Spisi, br. 177/2008., 2. 9. 2008.; APS SMI, Osobnici, S. Marina Žuljević.

150

S. Mila Deak, rođena je 2. siječnja 1980. u Opuzenu. U samostanu u Košutama živi od 25. kolovoza 2013. go-dine. Vrši službu vjeroučiteljice u osnovnoj školi Košute i osnovnoj školi Trilj, sviračice i voditeljice crkvenog pje-vanja u župi Košute.278

278 APS SMI, Spisi, br. 201/2013., 25. 8. 2013.; APS SMI, Osobnici, S. Mila Deak.

151

6. SLUŽAVKE MALOG ISUSA PORIJEKLOM IZ ŽUPE TRILJ I ŽUPE KOŠUTE

Tridesetčetiri sestre Služavki Malog Isusa rođene su u župama Trilj (pet-naest) i Košute (devetnaest). Šest sestara došlo je u Družbu samo nekoliko godina poslije smrti utemeljitelja Družbe sluge Božjeg J. Stadlera, pa su bile dionice živog sjećanja na njega od sestara koje su s njim živjele, koje su ga poznavale i s njim se susretale.

Sedam sestara koje su rođene u župama Trilj i Košute su umrle, tri iz župe Trilj (s. Dragomira Šušnjara, s. Savija Delonga, s. Lutgarda Šušnjara) i četiri iz župe Košute (s. Reginalda Marinović, s. Tugomila Žolo, s. Sostenija Mate-ljan, s. Elekta Žolo). Zasigurno mole za svoje rodno mjesto i dale su primjer uzornog života.

Danas u Družbi sestara Služavki Malog Isusa u splitskoj Provinciji sv. Jo-sipa živi i djeluje dvadesetisedam sestara Služavki Malog Isusa rodom iz župe Trilj i župe Košute.

6.1. Preminule sestre koje su rođene u župi Trilj i župi Košute279

S. Dragomira (Pava) Šušnjara, Luke i Ane rođ. Mara-sović, rođena je 16. siječnja 1922. u Vedrinama, župa Trilj. U kolovozu 1938. godine dolazi u bogoslovno sjemenište Split, gdje dvije godine pomaže u domaćinskim poslo-vima koje vode sestre SMI i odlučuje da i ona bude re-dovnica. U Družbu sestara SMI dolazi 3. kolovoza 1940. godine u Sarajevo. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1942., a doživotne 15. kolovoza 1948. godine. Obavljala službu vrsne kuharica u samostanu na Dolo-

rozi i u Sarajevu u Bosni, u Omišu, Pučišću, Puli, Rovinju, Ćilipima i Soli-nu. Od 1969. do 13. travnja 1971. članica je zajednice sestara u Trilju, vrši domaćinske poslove i na pomoć je bolesnom ocu u rodnoj kući u Vedrina-ma. U samostanu u Dubrovniku, iako narušena zdravlja, neumorno izrađuje džempere na stroju za pletenje za vanjske osobe i za sestre. Umrla je 1. lipnja 1979. u samostanu u Dubrovniku. Prema želji braće pokopana je u obiteljsku grobnicu u Vedrinama.280

279 Popis sestara sastavljen je po godinama umiranja sestara.280 Usp. A. RADAN, L. BOŽIČEVIĆ, G. RAJIČ, M. MIJOČ, Služavke u Domu Očevu, str. 379-

380.

152

S. Savija (Iva) Delonga, Luke i Anđe rođ. Mateljan, rođena je 6. kolovoza 1933. u Košutama, župa Košute. Došla je u Družbu 12. ožujka 1962. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1964., a doži-votne 15. kolovoza 1970. U samostanu u Metkoviću i Du-brovniku izrađuje džempere na stroju za pletenje i ure-đuje rublje. Od 1985. u samostanu u Sutivanu na otoku Braču i u samostanu na Strožancu uređuje rublje. Godine 1987. dolazi u samostan u Omišu, gdje, iako bolesna, po-

maže u domaćinskim poslovima. Odlikovala se pobožnošću. Radovalo ju je što je bratova kćerka, s. Marinela, izabrala redovnički poziv. Umrla je 11. lipnja 1989. u samostanu u Omišu, u 60. godini života i 25. godini redovniš-tva. Sahranjena na mjesnom groblju Vrisovci u Omišu, uz veliki broj sestara, svećenika i mještana. Sprovodu je prisustvovala i starica majka s ostalom rodbinom.281

S. Reginalda (Jakica) Marinović, Luke i majke Jake, rođ. Mateljan, rođena je 13. veljače 1947. u Košutama, župa Košute. Došla je u Družbu 4. kolovoza 1962. Privre-mene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1966., a doživotne 6. siječnja 1973. U Baru (Crna Gora) od 5. rujna 1966. do 17. siječnja 1970. vrši službu voditeljice crkvenog pjevanja u katedrali i sakristanke, te pomaže u kućnim poslovima. Požrtvovno vrši službu voditeljice crkvenog pjevanja i službu sakristanke u župama Vrgorac i u Man-

daljeni kod Dubrovnika. Od 1977. do ožujka 1981. radi kao pastoralna surad-nica u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu, gdje vodi crkveno pjevanje, ima vjeronauk djeci u hrvatskoj subotnjoj školi, priprema s djecom i mladima priredbe za različite prigode i razne susrete. Zbog narušenog zdravlja vraća se u Domovinu. Godinu dana vrši službu voditeljice crkvenog pjevanja i vje-roučiteljice u župi Sv. Josipa u Zadru. Službu voditeljice crkvenog pjevanja i vjeroučiteljice revno vrši u župi Ćilipe od 1982. do okupacije Konavala u listopadu 1991. godine. U noći 4. listopada 1991., skupa sa s. Adelom, žu-pnikom i narodom pred nasrtajem neprijatelja iz Crne Gore na Konavle i na Ćilipe bježi kroz plamen i pucnjavu i dolazi u samostan u Gospinu polju u Dubrovniku. Posjećuje po dubrovačkim hotelima i smještajima župljane iz Ćilipa, tješi ih, bodri, ulijeva im vjeru, nadu i mir, donosi najnužnije namir-


153

nice. Godine 1992., dopuštenjem redovničkih poglavarica, dolazi u rodnu kuću u Košute pomoći bolesnim i starijim roditeljima i tetki. Otac i tetka su preminuli 1993., a ona nastavlja brinuti o majci. Od kuće subotom odlazi za nedjeljno vođenje crkvenog pjevanja godinu dana u župu Brela, godinu dana u župu Kaštel Kambelovac, te nekoliko mjeseci u župu sv. Križ u Spli-tu. Umrla je iznenada od srca 30. prosinca 1994. u rodnoj kući. Pokopana je u obiteljsku grobnicu u Trilju. U velikom broju na sprovod su došli župljani župe Ćilipi i drugih župa u kojima je pomagala u pastoralnom radu.282

S. Tugomila (Iva) Žolo, Ante i Anđe (Đuke), rođ. Ma-teljan, rođena je 2. siječnja 1921. u Košutama, župa Košu-te. U Družbu u kuću maticu u Sarajevo dolazi 3. kolovoza 1940. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1942., a doživotne 15. kolovoza 1948. godi-ne. Djelovala je na Mladicama i u Vitezu u Bosni. Od 16. listopada 1948. vrši domaćinske poslove u biskupskom sjemeništu u Splitu. Kad je splitski biskup mons. Frane

Franić 26. lipnja 1954. preuzeo samostalnu upravu biskupije i 12. kolovoza 1954. preselio iz bogoslovije u stan u ulici Maksima Gorkog, s. Tugomila je dodijeljena da mu bude na usluzi za domaćinske poslove u njegovoj reziden-ciji, što je vjerno i uzorno vršila do rujna 1970. godine. Djelovala je u Trilju od rujna 1970. do listopada 1977., vršila službu kuharice, uređivala vrt i bila na pomoć majci Anđi (Đuki). Osobito je molila za redovnička i svećenička zvanja i posvećenje obitelji. Radi zdravstvenih teškoća u listopadu 1997. go-dine odlazi u samostan u Solin, gdje je, okrijepljena otajstvima svete vjere, preminula 11. studenoga 1997. godine. Pokopana je na splitskom groblju Lo-vrinac.283

S. Sostenija Mateljan, Ante i Ive rođ. Jurčević, rođena je 5. srpnja 1939. u Košutama, župa Košute. U Družbu je došla 13. kolovoza 1955. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1958., a doživotne 15. kolovoza 1964. Dvije godine obavlja domaćinske poslove u samostanu u Vinkovcima, godinu dana u samostanu franjevaca tređoredaca na Ksave-ru u Zagrebu i tri godine vrši službu sakristanke u Bosanskom Brodu. Od 1963. do mirovine 1998. godine, tridesetpet godina, požrtvovno radi u domu


283 M. MIJOČ, Iva s. Tugomila Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, br. 4/1997., str. 51-54.

154

za stare i nemoćne na Lovretu u Splitu. Pohađa tečaj za njegovateljice. Kroz to vrijeme stanuje u samostanu sv. Ane, na Strožancu i u samostanu na Šinama. U obnov-ljenom samostanu Sv. Ane u Splitu od 28. listopada 2000. do 20. veljače 2013. uređuje crkveno rublje župe Sv. Križa i pomaže u kućnim poslovima. Bila je sretna i Bogu za-hvalna što je dvoje bratove djece izabralo duhovni poziv: don Ante i s. Vesna. Kako je živjela tako je i preselila u vječnost, tiho, samozatajno, pri punoj svijesti, okrijeplje-

na svetim sakramentima 20. veljače 2013. Pokopana je na splitskom groblju Lovrinac.284

S. Elekta (Ana) Žolo, Ante i Anđe (Đuke), rođ. Mate-ljan, rođena je 8. srpnja 1923. u Košutama, župa Košute. Slijedeći svijetli primjer svoje starije sestre s. Tugomile odlučuje se za redovnički život. U Družbu dolazi 3. rujna 1942. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolo-voza 1944., a doživotne 15. kolovoza 1950. Djelovala je u Doboju, zatim do 1952. godine u samostanu u Maksimiru u Zagrebu, gdje radi kod nezbrinute djece. Četiri godine

u samostanu otaca kapucina u Rijeci vrši službu sakristanke i uređuje crkvu Gospe Lurdske. Četiri godine živi i radi u kapucinskom samostanu u Du-brovniku. Od 1962. do 1982. požrtvovno radi kao njegovateljica u domu za starije osobe na Lovretu u Splitu, a stanuje u samostanu Sv. Ane u Splitu. Od 1982. do 1993. vodi domaćinstvo u župi Sv. Josipa u Zadru-Plovanija. Iz Za-dra dolazi u samostan na Šinama u Splitu, gdje pomaže u kuhinji. Umrla je 12. veljače 2014. u samostanu na Šinama, a pokopana je na splitskom groblju Lovrinac.285

S. Lutgarda (Luca) Šušnjara, Jure i Ive rođ. Krnjača, rođena je 19. lipnja 1920. u Vedrinama, župa Trilj. Godine 1937. pomagala je sestrama Služav-kama Malog Isusa u domaćinskim poslovima u sjemeništu u Splitu, pa se i sama odlučila za redovnički život. U Družbu je došla 8. rujna 1938. godine. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1940., a doživotne 15. kolovoza 1946. U Bogoslovnom sjemeništu u Splitu od 1940. do 1947. uređuje rublje.

284 M. MIJOČ, S. Sostenija (Iva) Mateljan (5. 7. 1939. - 20. 2. 2013.), u: U službi Malog Isusa, Vje-snik Družbe, Zagreb, ožujak, 2013., br. 1/369, str. 95-100.

285 M. MIJOČ, S. Elekta (Ana) Žolo (8. 7 1923. - 12. 2 2014.), u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, ožujak 2014., br. 1/373., str. 100-104.

155

Izrađuje džempere za građane i sestre u samostanu Sv. Ane u Splitu od 1947. do 1953., te u samostanu u Metko-viću od 1953. do 1965. godine. Vrši službu predstojnice: šest godina u Donjoj Lastvi - Boka Kotorska, tri godine u samostanu u Dubrovniku, tri godine u Grudi kod Du-brovnika i šest godina u Vrgorcu. U samostanu u Vrgorcu od 1977. do 1993. vrši službu kuharice, posjećuje starije i osamljene osobe u mjestu, pomaže okolnim župnicima za župske blagdane. Od 1993. kao starija sestra u samo-

stanu u Dubrovniku, moli i pomaže u kućanskim poslovima. Umrla je 8. rujna 2014., u samostanu u Dubrovniku, pokopana na groblju Boninovo u Dubrovniku.286

6.2. Aktivne i umirovljene sestre koje su rođene u župi Trilj i župi Košute287

S. Rozamunda (Jaka) Vukas, Petra i Pere rođ. Šipić, rođena je 26. veljače 1922. u Vedrinama, župa Trilj. U sa-mostan je došla 1938. u Split. Dvije godine pomagala je u domaćinskim poslovima u Biskupskom sjemeništu u Splitu sestrama Služavkama Malog Isusa, i odlučila da i ona bude redovnica. U Družbu je došla 3. kolovoza 1940. u Sarajevo. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1942., a doživotne 15. kolovoza 1948. u Saraje-vu. Od 1943. do 1945. bila je na službi u Vitezu. Od 1945. do 1951. vrši službu kuharice u samostanu u Metkoviću i

pet godina u samostanu Dominikanaca u Mandaljeni. Od 1956. do 1971. vrši službu predstojnice u samostanu u Perastu, zatim tri godine službu kuharice kod kapucina u Dubrovniku. Od 1974. do 1981. vrši službu predstojnice u zajednici u Mandaljeni. Od 1981. do 1991. vrši službu kuharice i neumornog vodiča u marijanskom svetištu na otočiću Gospe od Škrpjela u Perastu. Go-dinu dana vrši službu kuharice u zajednici u Mandaljeni. Od 1992. do 1994. vrši službu kuharice u hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu, te dvije godine u Mandaljeni. Od 1996. do 2006. zauzeto vrši službu kuharice u župi Sv. Josipa u Zadru, a uz to jedno vrijeme i službu predstojnice u zajednici. Godine 2006. dolazi u samostan na Šinama u Splitu, odakle je zbog potreba Provincije u

286 M. MIJOČ, S. Lutgarda (Luca) Šušnjara, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, prosinac 2014., br. 4/376., str. 120-121.

287 Popis sestara sastavljen je po godinama dolaska sestara u Družbu.

156

2010. godini bila na ispomoć u Dobrotu u Boki Kotorskoj. Danas živi i moli u samostanu na Šinama.288

S. Aleksandra (Anđa) Žolo, Ivana i Anđe rođ. Gilić, rođena je 21. svibnja 1921. u Košutama, župa Košute. Došla je u Družbu 26. kolovoza 1941. Privremene redov-ničke zavjete položila je 15. kolovoza 1943., a doživotne 15. kolovoza 1950. godine. Revno je vršila službu peka-rice od 1943. do 1946. u kući matici u Sarajevu, od 1946. do 1947. u samostanu u Vitezu (BiH), od 1947. do 1951. u biskupskom sjemeništu u Splitu. Služba pekarice bila je

naporna i zahtjevna, jer trebalo je tijesto ručno mijesti i kruh u peći na drva peći. Od 1951. do 1953. prala je rublje u Domu starih u Nuštru, a zatim godi-nu dana vršila službu kuharice u Dominikanskom samostanu u Mandaljeni, a stanovala je u zavodu “Josipovac”. Od 1963. do 1983. živi u samostanu u Vrgorcu, gdje šest mjeseci vrši službu kuharice, a zatim kroz dvadeset godi-na zauzeto i savjesno vodi domaćinstvo u župskoj kući u Vrgorcu. Od 1983. do 1. studenoga 2003. dvadeset godina revno vrši službu domaćice u žup-skoj kući župe Gospe od otoka, a stanuje u samostanu u Solinu, u kojem i danas živi i moli.289

S. Katarina (Luca) Mateljan, Joze i Ive rođ. Vukas, rođena je 20. listopada 1937. u Košutama, župa Košute. Došla je u Družbu sestara služavki Malog Isusa 1. srpnja 1952. Prve zavjete položila je 15. kolovoza 1956., a do-životne 15. kolovoza 1962. godine. Završila je školu za njegovateljice. Od 1962. do 1988. godine radi kao njego-vateljica u staračkom domu na Lovretu u Splitu, a stanuje u samostanu Sv. Ane u Splitu. Nakon mirovine, od 1988., živi i djeluje u Kaštel Kambelovcu gdje je i danas. Požr-

tvovno vrši službu kuharice u samostanu, a uz tu službu od 12. listopada 2002. do 2005. vršila je i službu predstojnice.290

S. Ligorija (Jaka) Mateljan, Joze i Ive rođ. Vukas, rođena je 22. siječnja 1939. u Košutama. Došla je u Družbu 15. rujna 1954., gdje je bila i njezina

288 APS SMI, Osobnici, S. Rozamunda Vukas.289 APS SMI, Osobnici, S. Aleksandra Žolo.290 APS SMI, Osobnici, S. Katarina Mateljan.

157

starija sestra s. Katarina. Privremene redovnike zavjete položila je 15. kolovoza 1959., a doživotne 15. kolovoza 1965. Završila je gimnaziju, učila svirati i osposobila se za orguljašicu. Vršila je službu vjeroučiteljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja u župama Kaštel Kambe-lovac, Sv. Ilije u Metkoviću i Sv. Križa u Splitu. Vršila je tri godine i službu provincijske savjetnice. Od 1973. do 2006., tridesetitri godine, djelovala je kao pastoralna su-

radnica u hrvatskim katoličkim župama Canadi, najprije u Hamiltonu, zatim u Misisissaugi, i od 1991. do 10. lipnja 2006. u Torontu. U ovim hrvatskim katoličkim župama u Canadi zauzeto je vršila službu orguljašice, katehistice, sakristanke, upraviteljice hrvatske subotnje škole, tajnice župe, a jedno vri-jeme i službu predstojnice u zajednici. Od 22. kolovoza 2006. živi i djeluje u zajednici u župi Dugopolje, gdje je i danas. Požrtvovno vrši službu kuharice za župnika i sestre, a od 1. studenoga 2010. do 8. veljače 2014., uz tu službu vrši i službu predstojnice u zajednici.291

S. Servacija (Anđelka) Mateljan, Petra i Jake rođ. Vr-doljak, rođena je 29. rujna 1943. u Košutama, župa Ko-šute. Došla je u Družbu 20. kolovoza 1958. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1962., a doži-votne 15. kolovoza 1968. Od rujna 1962. do rujna 1969. u samostanu u Samoboru izrađuje džempere na stroju za pletenje. Godine 1969. premještena je u Italiju u Merate, gdje završava bolničku školu i radi u staračkom domu do

1981. godine. Nakon toga tri godine u samostanu u Solinu njeguje osobe s posebnim potrebama. Od 1984. do 1993. radi kao njegovateljica u staračkom domu na Lovretu u Splitu, i ujedno vrši službu predstojnice u samostanu sv. Ane od 1986. do 1993. godine. Od 1993. do 2006. radi u Hrvatskom Crvenom križu u Splitu, a stanuje u samostanu na Bačvicama u Splitu, gdje vrši i služ-bu predstojnice. Godine 2008. premještena je u samostan u Krilo Jesenice, gdje vrši službu predstojnice. Od 1. kolovoza 2015. vrši službu predstojnice u samostanu u Solinu.292

S. Milivoja (Nediljka) Čalo, Ilije i Ane rođ. Roguljić, rođena je 21. srp-nja 1940. u Košutama, župa Trilj. Došla je u Družbu 21. rujna 1958. godine.

291 APS SMI, Osobnici, S. Ligorija Mateljan.292 APS SMI, Osobnici, S. Servacija Mateljan.

158

Prve zavjete položila je 15. kolovoza 1961., a doživotne 15. kolovoza 1967. Šest godina živi i radi u samostanu kapucina u Rijeci, zatim četiri godine vrši domaćinske poslove u sjemeništu otaca scalabriniana u Loretu i Cres-panu del Grappa. Šest godina vrši službu predstojnice u Svećeničkom domu u Splitu, a od 1977. do 1985. djeluje u svećeničkoj kući u Grottaferrati u Rimu. U Rimu zavr-šava trogodišnji Katehetski tečaj. Šest godina vrši službu

predstojnice u Meratama u Italiji. Ponovno djeluje u Grottaferrati od 23. trav-nja 1992. do 25. svibnja 2013. Vrši domaćinske poslove, a sedam godina vrši i službu predstojnice u ovoj zajednici. Od 2013. živi u samostanu na Šinama, gdje pomaže u kućnim poslovima.293

S. Bernardica (Ana) Čalo, Martina i Ive rođ. Marušić, rođena je 26. kolovoza 1944. u Košutama, župa Trilj. Doš-la je u Družbu 14. kolovoza 1959. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1963., a doživotne zavjete položila je 15. kolovoza 1969. godine. Nakon srednje ško-le završila je Katehetski institut u Zagrebu. Službu vjero-učiteljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja vršila je u župama Omiš, Katuni-Šestanovac, Cista Velika, Du-brovnik, Podstrana, Jesenice, Sutivan. U župi Jesenice i

sada u Sutivanu zauzeto radi i s vanjskim suradnicima sestara članovima društva Prijatelji Malog Isusa. Vršila je službu predstojnice u samostanima u Dubrovniku, sv. Ane u Splitu i Jesenicama. Šest godina vršila je službu provincijske savjetnice i šest godina službu provincijske glavarice. Od 2010. živi u samostanu u Sutivanu i vodi crkveno pjevanje u župi i drži župski vjeronauk.294

S. Diana (Mara) Mateljan, Petra i Jake rođ. Vrdoljak, rođena je 16. kolovoza. 1947. u Košutama, župa Košu-te. Došla je u Družbu 15. kolovoza 1962., gdje je bila i njezina starija sestra s. Servacija. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1966., a doživotne zavjete 6. siječnja 1973. Godinu dana vrši domaćinske poslove u samostanu u Prčanju, te jednu godinu u zajednici u

293 APS SMI, Osobnici, S. Milivoja Čalo.294 APS SMI, Osobnici, S. Bernardica Čalo.

159

Uroševcu-Kosovo. Četiri godine u samostanu kapucina u Rijeci vrši službu sakristanke u svetištu Majke Božje Lurdske i uređuje rublje. Domaćinske po-slove uređenja rublja, od 7. siječnja 1973. do 1977., revno vrši u Nadbiskup-skom sjemeništu. Kratko vrijeme je na oporavku u samostanu na Strožancu, godinu dana vrši domaćinske poslove u župi Dugopolje. Od 1979. do 1989. vrši službu uređenja rublja svećenika i bogoslova u Centralnom bogoslov-nom sjemeništu u Splitu. Od 25. rujna 1989. do 28. siječnja 1994. radi u dječ-jem vrtiću u Kaštel Kambelovcu. Od 17. ožujka 1994. do 2002. požrtvovno obavlja domaćinske poslove u Svećeničkom domu u Splitu, uređenja rublja i njege starijih i bolesnih svećenika. Od 2002. do 2005. članica je samostana u Košutama, pomaže u kućnim poslovima i na ispomoć je bolesnim i starijim roditeljima u rodnoj kući.295 Od 24. kolovoza 2005. vrši domaćinske poslove, osobito uređenja rublja i sakristanke u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.

S. M. Zvjezdana (Ana) Mateljan, Martina i Anđe rođ. Dodig, rođena je 21. srpnja 1946. u Košutama, župa Ko-šute. Došla je u Družbu 1. rujna 1962. Privremene redov-ničke zavjete položila je 15. kolovoza 1965., a doživotne 15. kolovoza 1972. Godine 1967. završila je Katehetski in-stitut pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Djelovala je kao vjeroučiteljica, sviračica i voditeljica cr-kvenog pjevanja u župama: Pučišća, Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica, Sv. Nikola u Metkoviću, u Šestanovcu

od 1988. do 2005., gdje je tri godine, od 1999. do 22. siječnja 2002., vršila i službu predstojnice u zajednici. Od 25. kolovoza 2005. u Mandaljeni kod Du-brovnika vrši službu sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja, sakristanke, drži župski vjeronauk.296

S. Lenarda (Milica) Mateljan, Ivana i Luce rođ. Prce-la, rođena je 22. listopada 1949. u Košutama. Došla je u Družbu 1. rujna 1962. Položila je privremene redovničke zavjete 15. kolovoza 1967., a doživotne 15. kolovoza 1973. Završila je medicinsku školu. U samostanu u Omišu od rujna 1967. godinu dana radi kod djece osoba s poteško-ćama u razvoju. Od 1. srpnja 1969. do 1983. radi kao me-dicinska sestra u mirovnom domu u Vukovarskoj ulici u

295 APS SMI, Osobnici, S. Diana Mateljan.296 APS SMI, Osobnici, S. Zvjezdana Mateljan.

160

Splitu. Kroz to vrijeme godinu dana stanuje u samostanu Sv. Ane u Splitu, a od 1970. do 1983. u bogoslovnom sjemeništu u Splitu, gdje uz službu u mirovnom domu vrši i službu medicinske sestre za potrebe bogoslova i sve-ćenika u bogoslovnom sjemeništu. Od 1983. do 1991. radi kao medicinska sestra u Zavodu za rehabilitaciju u Prčanju, a stanuju dvije godine u samo-stanu u Prčanju, a od 1985. do 1991. u samostanu u Donjoj Lastvi. Od 1991. do mirovine 2013. radi kao medicinska sestra u Kliničkom bolničkom centru Križine u Splitu. Stanuje u samostanu Sv. Ane od 1991. do 1996., a od 1996. u samostanu na Šinama gdje je i danas. Vrši službu kućne predstojnice i na ispomoć je bolesnim i starijim sestrama u samostanu.297

S. Nela (Milenka) Čalo, Martina i Ive rođ. Marušić, ro-đena je 11. srpnja 1947. u Košutama, župa Trilj. Potaknuta Božjom milošću i primjerom starije sestre s. Bernardice dolazi u Družbu 1. rujna 1962. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1966., a doživotne zavjete položila je 6. siječnja 1973. godine. Završila je tečaj za nje-govateljicu. Nakon položenih privremenih zavjeta dvije godine vrši službu domaćice u kapucinskom samostanu u Varaždinu. Od 1968. do 1978. vrši službu njegovateljice

u staračkom domu u Audregniesu (Belgija). Službu njegovateljice starica vrši u Pučišću od 1978. do 1985. godine, zatim tri godine vrši službu njegovate-ljice osoba s posebnim potrebama u Solinu. Kao članica zajednice sestara u Trilju od 1989. do ožujka 1993., te od 1998. do 2003., bila je na ispomoć sta-rim i bolesnim roditeljima u rodnoj kući u Košutama. Od 1993. do 1998. vrši službu njegovateljice svećenika u Svećenikom domu u Splitu. Od 1. rujna 2003. živi u samostanu u Omišu, njeguje osobe s posebnim potrebama, gdje je i danas.298

S. Eduarda (Mara) Marić, Grge i Anđe rođ. Krnjača, rođena je 4. svibnja 1949. u Košutama, župa Košute. Doš-la je u Družbu 2. kolovoza 1964. Privremene redovnič-ke zavjete položila je 15. kolovoza 1968., a doživotne 15. kolovoza 1974. godine. Od 1968. do 1972. studira na In-stitutu za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 1972. godine. Od

297 APS SMI, Osobnici, S. Lenarda Mateljan.298 APS SMI, Osobnici, S. Nela Čalo.

161

1972. do 1974. vrši službu orguljašice i voditeljice crkvenog pjevanja u župi Ćilipi i Donja Lastva. Od 1974. do 1988. radi kao pastoralna suradnica, vje-roučiteljica, orguljašica i voditeljica crkvenog pjevanja u hrvatskoj katoličkoj župi u Torontu u Canadi. Uz to vrši i službu predstojnice u zajednici od 1982. do 1988. godine. U Omišu djeluje od 1988. do 1995. godine. Vrši službu pred-stojnice, službu vjeroučiteljice, orguljašice i voditeljice crkvenog pjevanja u župi, te zauzeto radi s vanjskim suradnicima sestara članovima društva Pri-jatelji Malog Isusa. Od 1995. do 2013. djeluje u Vrgorcu. Vrši službu vjerouči-teljice, orguljašice, voditeljice crkvenog pjevanja u župi Vrgorac, te zauzeto vodi članove Društva Prijatelji Malog Isusa. Od srpnja 2013. živi i djeluje u provincijalnoj kući u Splitu, u samostanu Sv. Ane. Vrši službu provincijske savjetnice i zamjenice provincijske glavarice, službu kućne predstojnice, te službu orguljašice i voditeljice crkvenog pjevanja u župi Sv. Križa u Splitu.299

S. Zorana (Dragica) Žolo, Nikole i Milice rođ. Dadić, rođena je 6. kolovoza 1949. u Košutama, župa Košute. Došla je u Družbu 14. kolovoza 1964. Prve zavjete polo-žila je 15. kolovoza 1970., a doživotne 15. kolovoza 1977. godine. Završila je srednju medicinsku školu. Godinu dana vrši službu medicinske sestre kod osoba s poseb-nim potrebama u samostanu u Splitu, a od 1971. do 1977. službu medicinske sestre vrši u domu starijih osoba u Vukovarskoj u Splitu. U dva navrta, od 1977. do 1984.,

i od 1991. do 1996., dvanaest godina, vrši službu medicinske sestre u sta-račkom domu u Meratama u Italiji. Službu medicinske sestre u njezi starica i starijih sestara, od 1996. do 1999. te od 2006. do 2008., vrši u samostanu u Metkoviću. U samostanu u Dubrovniku vrši službu predstojnice od 15. rujna 1996. do 22. kolovoza 2006. Zatim je dvije godine na službi u Grottaferrati u Rimu. Od 24. studenoga 2008. do 15. rujna 2012. u samostanu u Omišu vrši službu medicinske sestre kod osoba s poteškoćama u razvoju. Od 15. rujna 2012. službu medicinske sestre u njezi starica vrši u samostanu u Sutivanu, gdje je i danas, a tu je smještena i njezina majka.300

299 APS SMI, Osobnici, S. Eduarda Marić.300 APS SMI, Spisi, br. 175/2012., 25. 9. 2012.; APS SMI, Osobnici, S. Zorana Žolo.

162

S. Beatrix (Ana) Marić, Jure i Paške rođ. Dodig, rođe-na je 28. svibnja 1949. u Košutama, župa Košute. U Druž-bu dolazi 5. rujna 1965. godine. Kao kandidatica dvije go-dine bila je u zajednici u Essenu u Njemačkoj. Položila je privremene redovničke zavjete 15. kolovoza 1970., a do-životne 15. kolovoza 1977. Od 1970. do 1988. godine radi kao medicinska sestra u staračkom domu u Essenu. Od 1988. do 1994. godine kao misionarka medicinska sestra djeluje u Africi, u Rwandi, župi Rutonde. Nakon toga

radi kao medicinska sestra u njezi starica u Sutivanu na Braču, a od 1997. do danas u njezi osoba s poteškoćama u razvoju u samostanu u Solinu.301

S. Martinela (Nedjiljka) Šipić, Luke i Luce rođ. Vu-kas, rođena je 7. studenoga 1953. u Vedrinama, župa Trilj. Došla je u Družbu 7. listopada 1967. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 6. siječnja 1972., a doživot-ne 6. siječnja 1978. godine. Završila je srednju medicinsku školu. Od 1973. do 1977. godine vrši službu njegovatelji-ce starica i starijih sestara u samostanu u Dobroti u Boki Kotorskoj. Od 1978. godine do danas vrši službu medi-

cinske sestre u staračkom domu u Audregniesu u Belgiji, u kojem žive i rade sestre Služavke Malog Isusa.302

S. Marcela (Mara) Žolo, Ante i Marije rođ. Mateljan, rođena je 8. rujna 1952. u Košutama, župa Košute. Došla je u Družbu 20. kolovoza 1968. godine. Privremene re-dovničke zavjete položila je 6. siječnja 1973., a doživot-ne 6. siječnja 1979. godine. Završila je filozofsko-teološki studij na Teologiji u Splitu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Radi kao vjeroučiteljica u crkvi Gos-pe od Milosrđa u Dubrovniku, u župi Mejaši i u župi Sv.

Križa u Splitu, te u osnovnoj školi “Mejaši” i osnovnoj školi “˝Marjan” u Splitu, vodi članove Društva Prijatelji Malog Isusa u Sv. Križa u Splitu. Vrši službu odgojiteljice, magistre sestara novakinja i prefekte kandidatica. Vršila je službu predstojnice u samostanu na Bačvicama u Splitu. Šest godina, od 2006. do 2012., vrši službu vrhovne savjetnice i tajnice u Vrhovnoj upravi

301 APS SMI, Osobnici, S. Beatrix Marić.302 APS SMI, Osobnici, S. Martinela Šipić.

163

Družbe u Zagrebu. Zadnjih godina vrši službu provincijske savjetnice i tajni-ce Provincije, te službu prefekte kandidatica.303

S. Vesna (Ana) Mateljan, Ivana i Marije rođ. Delić, rođena je 22. kolovoza 1954. u Košutama, župa Košute. Došla je u Družbu 24. srpnja 1969. Završila je klasičnu gimnaziju. Privremene redovničke zavjete položila je 6. siječnja 1975., a doživotne zavjete položila je 6. siječnja 1981. godine. Od 1975. do 1980. studira filozofsko-te-ološki studij na Teologiji u Splitu pri Katoličkom bogo-slovnom fakultetu u Zagrebu. Od 2. veljače 1981. do 24.

lipnja 1991. djeluje kao pastoralna suradnica na hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu, gdje poučava hrvatsku djecu vjeronauk u hrvatskoj subotnjoj školi, svira i vodi crkveno pjevanje, posjećuje obitelji, starije osobe i bolesnike, or-ganizira susrete, priredbe i duhovne obnove s djecom i mladima, surađuje u pripremama emisija na Radio Notre-Dame za naše ljude, surađuje u Biltenu misije “Naš Glas”, uči francuski jezik. Od 15. kolovoza 1991. do 28. lipnja 1995. u samostanu u Dubrovniku vrši službu magistre novakinja i vjerouči-teljice u osnovnoj školi “Lapad”, vodi crkveno pjevanje u svetištu Gospe od Milosrđa, drži duhovnu misao na Radio Dubrovniku, vodi Prijatelje Malog Isusa, organizira duhovne vježbe za mlade u samostanu, za vrijeme rata radi s izbjeglicama. Od 29. lipnja 1995. do 11. srpnja 2001. vrši službu provincij-ske glavarice. Od srpnja 2001. do 2012. vrši službu provincijske savjetnice i zamjenice provincijske glavarice, službu magistre juniorki, te službu kućne predstojnice u samostanu Sv. Ane u Splitu i u samostanu na Šinama. Uz ovu službu katehizira u župi Kamen te s Prijateljima Malog Isusa organizira du-hovne obnove i susrete. Na generalnom kapitulu Družbe 12. travnja 2012. izabrana je za vrhovnu savjetnicu i zamjenicu Vrhovne glavarice, koju služ-bu vrši i danas. Povremeno drži duhovne vježbe i duhovne obnove sestrama u Družbi.304

S. Magdalis (Dragica) Krnjača, Ante i Ive rođ. Dukić, rođena je 23. kolo-voza 1954. u Košutama, župa Košute. Došla je u Družbu 18. listopada 1970. Privremene redovničke zavjete položila je 6. siječnja 1973., a doživotne za-vjete položila je 6. siječnja 1980. godine. Završila je srednju stručnu školu. Ima prirođeni sluh i smisao za crkveno pjevanje, i za umjetnički ručni rad i

303 APS SMI, Osobnici, S. Marcela Žolo.304 APS SMI, Osobnici, S. Vesna Mateljan.

164

aranžiranje. Dvije godine vodi crkveno pjevanje i izrađu-je džempere na stroju za pletenje u Donoj Lastvi i u Gru-dama, zatim dvije godine u Cisti Velikoj. Od 1976. do da-nas zauzeto radi s djecom u dječjim vrtićima, gdje dolazi do izražaja njezina prirođena kreativnost. Radi u dječjim vrtićima: od 1976. do 1984. u Krilu Jesenicama, od 1984. do 1994. u Metkoviću, od 1994. do 2004. u Kaštel Kambe-lovcu, gdje jedno vrijeme uz to vrši i službu predstojnice. Od 2004. radi u dječjem vrtiću “Mali Isus” - podružnica

Metković u Metkoviću.305

S. Nevena (Miljenka) Cvitanović, Ivana i Ane rođ. Žolo, rođena je 12. prosinca 1955. u Vedrinama, župa Trilj. Došla je u Družbu 12. prosinca 1970. Privremene re-dovničke zavjete položila je 6. siječnja 1974., a doživotne 6. siječnja 1980. Vrši službu kuharice od 1974. do 1978. u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, a zatim tri godine u samostanu u Dubrovniku. Učila je svirati. Od 1981. do 1. rujna 2008. djeluje kao pastoralna suradnica u hrvatskoj

katoličkoj župi Hrvatskih mučenika u Mississaugu u Canadi, gdje obavlja domaćinske poslove kuhanja, katehizira i vodi crkveno pjevanje u Bramp-tonu i po potrebi u Mississaugi, a jedno vrijeme vrši i službu predstojnice u zajednici. Od 25. siječnja 2009. djeluje u Duhovnom centru “Kuća Djeteta Isusa” u Livnu, gdje vrši službu kuharice.306

S. Marijana (Marija) Cvitanović, Ivana i Ane rođ. Žolo, rođena je 12. rujna 1958. u Vedrinama, župa Trilj. U Družbu dolazi 10. srpnja 1972, gdje je već i njezina starija sestra s. Nevena. Privremene redovničke zavjete položila je 6. siječnja 1977., a doživotne 6. siječnja 1985. Završila je Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, te subotnji Institut za crkvenu glazbu na Katoličkom bogo-slovnom fakultet u Zagrebu. Vršila je službu vjeroučite-

ljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja u župi Sali na Dugom otoku, Podstrani i Omišu. Od 1991. vrši službu vjeroučiteljice u školi i župi, svira-čice i voditeljice crkvenog pjevanja u župi Sv. Nikole u Metkoviću, što vrši i

305 APS SMI, Osobnici, S. Magdalis Krnjača.306 APS SMI, Osobnici, S. Nevena Cvitanović; APS SMI, Spisi, br. 140/2008., 15. 6. 2008.

165

danas. Zauzeto radi i s vanjskim suradnicima sestara u toj župi, članovima društva Prijatelji Malog Isusa.307

S. Ines (Nedjeljka) Marić, Jure i Paške rođ. Dodig, rođena je 23. lipnja 1956. u Košutama, župa Košute. U Družbu dolazi 20. kolovoza 1972. godine, gdje već ima stariju sestru s. Beatrix. Privremene redovničke zavjete je položila 6. siječnja 1979., a doživotne redovničke zavjete 6. siječnja 1985. Završila je srednju školu i tečaj daktilo-grafije. Deset godina, od 5. veljače 1972. do 12. listopada 1989., vrši službu vratarice u Svećeničkom domu u Splitu i pomaže u administraciji časopisa Crkva u svijetu. Od 12.

listopada 1989. do 1. rujna 2008. djeluje kao pastoralna suradnica u hrvatskoj katoličkoj župi Hrvatskih mučenika u Mississaugu u Canadi, gdje radi po-slove tajnice župe, a jedno vrijeme vrši i službu predstojnice u zajednici. Od 1. veljače 2009. do 28. svibnja 2011. u zajednici u Grottaferrati u Rimu vrši do-maćinske poslove i službu predstojnice. Tri godine vrši službu njegovateljice starijih osoba u samostanu u Vrgorcu. Od 24. siječnja 2014. djeluje u Duhov-nom centru “Kuća Djeteta Isusa” u Livnu, gdje vrši domaćinske poslove.308

S. Zrinka (Rajka) Marić, Grge i Anđe rođ. Krnjača, rođena je 26. listopada 1957. u Košutama, župa Košute. Potaknuta Božjom milošću i primjerom starije sestre s. Eduarde dolazi u Družbu 26. kolovoza 1972. godine. Pri-vremene redovničke zavjete je položila 6. siječnja 1979., a doživotne redovničke zavjete 6. siječnja 1985. Završila je srednju školu i tečaj za njegovateljicu, a kroz dvije go-dine, 1978.-1980., pohađala je i uspješno položila ispite na Institutu za duhovnu formaciju, kojeg u organizirao

Nadbiskupski ordinarijat u Splitu, Vijeće za redovništvo, a predavanja su izvodili profesori teologije. Od 1978. do 1984. vrši domaćinske poslove u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Radi u dječjem vrtiću u Omišu i kao sakristanka u Perastu, te od 1990. do 1997. u staračkom domu u Meratama u Italiji. U zajednici u Cisti Velikoj brine o tri nezbrinute djevojčice smještene kod sestara preko Centra za socijalni rad, Ispostava Imotski. U samostanu u Košutama od 2002. do 2014. zauzeto radi u dječjem vrtiću “Mali Isus”, i na usluzi je staroj majci u rodnoj kući. Sada živi i djeluje u samostanu u Solinu.309

307 APS SMI, Osobnici, S. Marijana Cvitanović.308 APS SMI, Osobnici, S. Ines Marić.309 APS SMI, Osobnici, S. Zrinka Marić.

166

S. Marinela (Marija) Delonga, Nedjeljka i Ljubice rođ. Šipić, rođena je 12. siječnja 1964. u Košutama, župa Trilj. Došla je u Družbu 1. rujna 1977. Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1984., a doživotne 15. ko-lovoza 1990. godine. Završila je Institut za crkvenu glaz-bu i Teološko-katehetski studij na Katoličkom bogoslov-nom fakultetu u Zagrebu. U Opuzenu od 8. rujna 1991., gdje je i sada, vrši službu sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja, vjeroučiteljice u župi i u osnovnoj školi “Opu-

zen”, uređuje crkvu i crkveno rublje. S mješovitim zborom i zborom mladih iz župe Opuzen često ima koncerte, kako u Domovini tako i u inozemstvu. Vršila je i službu predstojnice u zajednici u Opuzenu od 6. listopada 2004. do 2014. godine.310

S. Karmen (Marija) Žuljević, Ivana i Anđe rođ. Projić, rođena je 4. studenoga 1963. u Sinju, obitelj nastanjena u Gardunu, preselila se u Trilj. U Družbu dolazi 4. ruj-na 1978. godine. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1984., a doživotne 15. kolovoza 1990. godine. Završila je srednju medicinsku školu. Kao medicinska sestra radi u njezi bolesnika u samostanima u Dubrov-niku, Omišu i Metkoviću. Od 1996. godine radi kao me-dicinska sestra u kliničkom bolničkom centru Firule u

Splitu. Uz posao 2006. godine završila je i diplomirala Studij sestrinstva na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, s naslovom diplomskog rada Dostojanstvo umiranja, načela skrbi za neizlječive i umiruće pacijente. Radi kao viša medicinska sestra na odjelu neurokirurgije na Firulama u Splitu, a živi u samostanu na Bačvicama u Splitu.311

S. Marina (Anka) Žuljević, Ivana i Anđe rođ. Pro-jić, rođena je 26. rujna 1968. u Sinju, obitelj nastanjena u Gardunu, preselila se u Trilj. Potaknuta Božjom milošću i primjerom starije sestre s. Karmen dolazi u Družbu 25. kolovoza 1983. godine. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1989., a doživotne zavjete 15. kolovoza 1995. godine. Diplomirala je na Fakultetu prirododoslov-no-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu program studija Predškolski odgoj i stekla stručni naziv

310 APS SMI, Osobnici, S. Marinela Delonga.311 APS SMI, Osobnici, S. Karmen Žuljević.

167

Odgajatelj predškolske djece. Sa strane Splitsko-makarske nadbiskupije do-bila je kanonski mandat za vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanova-ma. Od 1995. godine radi kao odgojiteljica u dječjim vrtićima u Metkoviću i Brelima, a od 1. rujna 2008. kao odgojiteljica i voditeljica u Dječjem vrtiću “Mali Isus” - podružnica Košute u Košutama.312

S. Jasmina (Ankica) Čalo, Luke i Marije rođ. Vugde-lija, rođena je 15. svibnja 1971. u Košutama, župa Trilj. U Družbu dolazi 28. kolovoza 1985. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1992., a doživotne 15. ko-lovoza 1998. Završila je srednju ugostiteljsko-turističku školu, smjer kuhar. Službu kuharice vrši u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, u samostanu u Suti-vanu, u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, u župi Sv. Petra u Splitu, u Svećeničkom domu u Splitu, u samosta-

nu u Omišu. Od 13. veljače 2014. živi u samostanu u Solinu i vrši službu ku-harice, a od 1. rujna 2016. vrši službu kuharice u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.313

S. Marija Miljenka (Miljenka) Grgić, Mirke i Mare rođ. Bacelj, rođena je 5. prosinca 1974. u Vedrinama, župa Trilj. Nakon završene osnovne škole u Trilju (1981.-1989.) i gimnazije u Sinju (1989.-1993.) 13. rujna 1993. stupila je u Družbu sestara Služavki Maloga Isusa. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1996., a do-životne zavjete 14. kolovoza 2002. godine. Od 1996. do 2002. studirala je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, gdje je postigla stupanj diplomiranog teologa.

Od 2003. do 2014. boravila je u Italiji, Grottaferrata Rim, i studirala na Pa-pinskom biblijskom institutu u Rimu. Na Institutu je postigla akademske stupnjeve magistra biblijskih znanosti (7. siječnja 2008.) i doktora biblijskih znanosti (19. prosinca 2014.). U akademskoj godini 2015./2016. radila je kao vanjski suradnik na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, gdje je držala biblijske kolegije. Od akademske godine 2016./2017. radit će pri Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakulte-tu Sveučilišta u Splitu. Živi u samostanu Sv. Ane u Splitu.314

312 APS SMI, Spisi, br. 42/2011., 14. 3. 2011.; APS SMI, Osobnici, S. Marina Žuljević.313 APS SMI, Osobnici,S. Jasmina (Ankica) Čalo 314 APS SMI, Osobnici, S. M. Miljenka Grgić.

168

Anđa i S Tugomila Žolo (Arhiv samostana Sv. Josipa, Split)

169

7. ANĐA ŽOLO I S. TUGOMILA ŽOLO DOBRI DUHOVI KOŠUTA I TRILJA

7.1. Anđa ŽoloAnđa (Đuka) Žolo rođ. Mateljan, rođena je 20. veljače 1897. godine u Ko-

šutama.315 Osim brata Ivana, čija je kćerka Milica s. Lenarda Služavka Ma-loga Isusa, imala je dvije sestre: Martu s. Providenzu, sestru članicu Druž-be Kćeri Milosrđa,316 i sestru Ivu udatu Prcela, čiji je četvero djece izabralo duhovni poziv: s. Albinu i s. Agnezu sestre Kćeri Božje Ljubavi, fra Stanka i fra Luku dominikanace. Anđa-Đuka se 24. studenoga 1913. udala za Antu Žolo iz Košuta, koji je rođen 12. svibnja 1882. godine.317 Anti su umrli majka i otac prije nego se oženio, kad je imao dvadesetišest godina.318 Bio je tada u Americi. Naime 1907. Ante kao mladić u 25 godini života odlazi svome bratu Petru-zvanom Beg u SAD i njegov nećak (sestrin sin) Jure Bakić, koji je imao šesnaest godina.319 Po povratku iz Amerike 24. studenoga 1913. vjenčao se s Anđom-Đukom Mateljan. U ljubavi i iz Božje ruke primaju svoje troje djece: sina Luku rođenog 25. rujna 1914., kćer Ivu rođenu 2. siječnja 1921. i kćer Anu rođenu 8. srpnja 1923. godine.320 Ante je umro u četrdesetoj godini života, 10. prosinca 1922.,321 sedam mjeseci prije rođenja mlađe kćeri Ane. Majka Anđa-Đuka mlada udovica, bez novčane potpore i ikakvih novčanih primanja, trudom žuljnih ruku, molitvom i pouzdanjem u Boga i Majku Bož-ju, u ljubavi i vjeri, siromaštvu i skromnosti, ponosu i poštenju, odgaja, pre-hranjuje i upućuje u odrastanju svoje troje djece: osmogodišnjeg sina Luku, dvogodišnju kći Ivu (s. Tugomilu) i Anu (s. Elektu), koju rađa uskoro nakon smrti muža.

315 Zabilješke s. Tugomile Žolo, uz dan 20. veljače, str. 62. Zabilješku je s. Tugomila zapisala u knjižici Jacob KOCH, Vodič kroz život, Zagreb, 1973. U knjižici je s. Tugomila zapisala za po-jedini dan-datum u godini za nju važne događaje, a poneki događaj zapisala je i s. Elekta. Vidi i APS SMI, Osobnici, S. Tugomila Žolo.

316 Zabilješke s. Tugomile Žolo, 27. siječnja, str. 36.317 Usp. I. ŽOLO, Rodoslovlje prezimena Žolo, u: Triljski most, List za kulturu, god. III (2008), br.

3, str. 87-89; Zabilješke s. Tugomile, uz dan 12. svibnja, str. 152.318 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 14. siječnja, str. 23, i uz dan 6. veljače, str. 48.319 Usp. I. ŽOLO, Košućani u masovnom iseljavanju Europljana u SAD u 19. i 20. stoljeću – prilog

rodoslovnom istraživanju obitelji Žolo, u: Triljski most, List za kulturu, god. IV (2009), br. 4, str. 76.

320 APS SMI, Matična knjiga Provincije sv. Josipa Družbe sestara SMI, Split; I. ŽOLO, Rodoslovlje prezimena Žolo, u: Triljski most, List za kulturu, god. III (2008), br. 3, str. 87-89; Zabilješke s. Tugomile, uz dan 12. svibnja, str. 152.

321 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 10. prosinca, str. 385.

170

Anđa-Đuka je kao udovica živjela 66 godina. Prava biblijska žena, žena vjere, koja sebe i svoju djecu stavlja u Božje ruke. Vrlo marljiva i snažna. Radi od ranog jutra do sunčeva zalaska i žuljnim rukama prehranjuje svoju dje-cu. Rado pomogne u poslovima i svojim susjedima. Svakodnevna obiteljska molitva i nesebična ljubav majke Anđe, uz vjerski odgoj u župskoj zajednici, doprinijele su da se u njezinim kćerima rodi klica duhovnog poziva, i da se pod utjecajem Božje milosti odazovu Božjem pozivu na redovnički život u Družbi sestara Služavki Malog Isusa. U samostan odlazi starija Iva, koja do-biva redovničko ime s. Tugomila, a zatim i mlađa Ana, koja nosi redovničko ime s. Elekta.

Dolaze nove nedaće i boli. U ratnom vihoru 1943. majka Anđa-Đuka i njezine kćeri redovnice s. Tugomila i s. Elekta, nakon prerane smrti supruga i oca, kao i mnogi Košućani doživljavaju novi bolni udarac. Dana 24. ruj-na 1943., u vrijeme jematve grožđa, pripadnici njemačke SS divizije Prinz Eugen su u Košutama zarobili 50 muškaraca civila, od kojih je 40 stradalo na obližnjem Kukuzovcu. Među žrtvama pokolja na Kukozovcu bio je Luka Žolo, sin jedinac pok. Ante i Anđe-Đuke, brat s. Tugomile i s. Elekte, mladić u dvadesetdevetoj godini života. Među stradalima iz obitelji s. Tugomile i s. Elekte još su bili: najstariji stric Petar Žolo, koji je imao trinaestero djece, nje-gov sin Jakov u tridesetoj godini života, te Žolo Ante sin strica Ivana i strine Anđe u osamnaestoj godini života.322 Sestra Tugomila u svojim zabilješkama u knjižici Vodič kroz život, na dan 24. rujna, zapisuje: “Brat poginijo na da-našnji dan 1943. g., Kukuzovac. Poginulo je 12 Žolića stari od 18 god. do 60 god.”323 Na sutrašnji datum, 25. rujna, s. Tugomila zapisuje: “Braji rođendan 1914.”324

Dominikanac Luka Prcela, sin Anđine-Đukine sestre Ive, u propovijedi na sprovodu s. Elekte, 14. veljače 2014., oživljujući spomen na tužni događaj stradanja na Kukozovcu, istaknuo je duboku vjeru kao bitnu životnu pove-znicu u životu majke Anđe-njegove tetke Đuke i njezinih kćeriju s. Tugomile i s. Elekte. Istaknuo je: “Trećeg dana nakon ubojstva na Kukuzovcu, njemač-ko zapovjedništvo je dozvolilo rodbini da preuzme i pokopa svoje najbliže. Tako su se žene iz Košuta uputile tražiti tijela svojih najmilijih. Tetka Đuka uzela je u svoje ruke neko uže, s tugom u srcu i vjerom u Boga Svemogućeg,

322 Usp. Božo i Miljenko MARIĆ, Košute – Kukuzovac, 24. 9. 1943. Zločin ima i lice i ime, u: Trilj-ski most, List za kulturu, god. I (2006), br. 1, str. 64-68; Usp. I. ŽOLO, Prvo spomen-obilježje strijeljanim Košućanima nakon sedam desetljeća šutnje, u: Triljski most, List za kulturu, god. VI (2011), br. 6, str. 112-113.

323 Zabilješke s. Tugomile, 24. rujna, str. 300.324 Zabilješke s. Tugomile, 25. rujna, str. 301.

171

i uputila se prema Kukuzovcu. Približivši se mjestu stradanja prvog na ko-jeg je naišla bilo je beživotno tijelo njezina sina Luke. Kao majka Makabejka smogla je snage i na svojim leđima 12 kilometara nosila ga do groblja u Trilju. Kako je velika vjera majke Đuke, koja je poput Majke Marije primila u svoje naručje mrtvo tijelo svoga Sina, a Đuka svoga mrtvog sina jedinca tolikim putem nosila.”325 Pater Luka je zaključio da su se riječi sv. Pavla, pročitane u misnom čitanju, oživotvorile u životu tetke Đuke, njezinih kćeriju s. Tugo-mile i s. Elekte.

Anđa-Đuka i njezine kćeri redovnice očeličene patnjom još više su se suo-bličile Kristu, potpuno se predale u Božje ruke i stavile u službu drugima. Se-stra Tugomila i s. Elekta posvećivale su se kao sestre Služavke Malog Isusa, nesebično služeći Kristu u bližnjima. Molile su za svoju majku, za svu svoju rodbinu, za svoje Košute i Trilj.326

Anđi (Đuki) umro je otac Mate Mateljan 23. veljače 1946.327, a potom i maj-ka Pera 8. ožujka 1949. godine.328 Ostala je još dublja obiteljska praznina i ne-dostatak roditeljske potpore, ali ona je i tada u vjeri stamena i nepokolebljiva. Hrabro s Bogom ide naprijed, uz duhovnu potporu brata Ivana, svojih sesta-ra s. Providenze i Ive Prcela i rodbine u Žolića. Anđa-Đuka poput pobožnih žena iz evanđelja nastavlja živjeti u svojoj kući u Žolića u molitvi i predanom radu. Redovito sudjeluje na sv. misi i svim pobožnostima. Župska crkva joj je druga kuća. Poštuje župnike i svećenike koji navraćaju u župu, molitvom prati njihov rad i poslanje. Molitvom prati svoje kćeri redovnice, potiče ih da budu dobre redovnice, radosno ih dočekuje kada je posjete i dođu na odmor.

Anđa-Đuku svi su u mjestu od milja zvali “strina” ili “tetka Đuka”. Vi-soka stasa, skladna tijela, otmjena duha, prozračne i meke duše, prirodno oštroumna, pronicava i bistra pogleda, toplog i laganog osmjeha, jednostav-na u pristupu, tiha i diskretna. Osjetljiva za bližnje, osobito one slabije i po-trebnije. Na osobiti način osjeća za svoje Žoliće, Mateljane i Prceliće. Oni su njezini najbliži, a cijela župa Trilj njezina velika obitelj. Svaki dan, ustrajno, u tišini i skrovitosti srca, moli za mladiće dok su na odsluženju vojnog roka da ih Gospodin čuva od svakog zla, za djevojke da ustraju u svom dostojanstvu i čestitosti, za muževe koji su na poslu, za majke da mognu dobro odgajati djecu u ljudskom i duhovnom pogledu, za sklad i ljubav u obiteljima, za

325 M. MIJOČ, Ana-s. Elekta Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, 2014., br. 1, str. 102.

326 M. MIJOČ, Ana-s. Elekta Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, 2014, br. 1, str. 102.

327 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 23. veljače, str. 65.328 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 8. ožujka, str. 83.

172

bolesnike i starije osobe, i za sve duhovne i tjelesne potrebe koje bi joj prepo-ručili da moli. Zauzeta je u utvrđivanju u dobru i poticanju na bolje, u odvra-ćanju od zla. Sve to čini s puno taktike, obzirnosti i poštivanja dostojanstva drugoga. Svakodnevno moli za ustrajnost u svetom zvanju svojih kćeriju s. Tugomile i s. Elekte, moli za svećenike i časne sestre. Savjetuje mlade da žive po Božju, potiče ih, ako osjećaju Božji poziv, da se odazovu Gospodinu na Bogu posvećeni život, a molitvom prati one koji su prihvatili duhovni poziv. Velika većina onih iz župe koji su se odlučivali za svećenički i redovnički poziv bili su na savjetu i razgovoru kod Anđe-tetke Đuke ili kod s. Tugomi-le. Stoga je Anđa “strina” ili “tetka” Đuka duhovna majka svih svećenika i časnih sestara u župi Trilj i šire.329

Ona je svjedok kako se živi duhovnost zajedništva obitelji i posvećenog života, kako nositi bremena drugih. Pater Luka s pravom tvrdi da su moli-tve, duhovni poticaji i korisni savjeti tetke Đuke, s. Tugomile i s. Elekte za-služne za brojna duhovna zvanja iz Košuta, Trilja i Vedrina, ali i za samostan sestara Služavki Malog Isusa u Košutama.330 Na sprovodu s. Tugomile, 13. studenoga 1997., mons. Josip Delić u homiliji je istaknuo: “Ovdje treba spo-menuti i njenu majku Anđu-Đuku od koje je nasljedila veliku ljubav prema Crkvi. Njih dvije su molitvom i riječju i poticajima poslali najveći broj nas iz Košuta u sjemenište i u samostane.”331

Zadnjih godina svog života Anđa-tetka Đuka živi uz svoju kćer s. Tugo-milu i sestre u samostanu sestara Služavki Malog Isusa u Trilju. U samostanu se još više sjedinila s Isusom i uronila je u otajstvo njegova života. Svaki dan, dok god je mogla, sudjelovala je na svetoj misi u župskoj crkvi, a često i u samostanskoj kapelici, kad bi netko od okolnih svećenika svratio do sestara i tu slavio svetu misu. S krunicom u ruci, s crnim šudarom na glavi, šetala bi ispred kuće i razmišlja o otajstvima Isusova života. Prošetals bi do vrta kojeg je marnim rukama uređivala njezina s. Tugomila i zahvaljivala Bogu na plo-dovima. Sjela bi na klupu u dubokoj hladovini oraha ispred kuće, prebirala zrnca krunice i zazivala Mariju da sa svojim Sinom bdije nad cijelom župom. Veselim i toplim pogledom pozdravljala bi one koji su navraćali k sestrama. Iz dubokog džepa traverse s blagim osmjehom punim srca vadila bi i djeci pružala bombone. Djecu koja bi dolazila na vjeronauk s puno obzirnosti i

329 M. MIJOČ, Ana-s. Elekta Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, 2014., br. 1, str. 102-103.

330 M. MIJOČ, Ana-s. Elekta Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, 2014., br. 1, 103.

331 M. MIJOČ, Iva-s. Tugomila Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, 1997., br. 4, str. 51-55; J. DELIĆ, Homilija na sprovodu s. Tugomile Žolo, 13. 11. 1997.; APS SMI, Osobnici, S. Tugomila Žolo.

173

pažnje pitala je za njihove roditelje, djedove i bake i upućivala bi im svoje po-zdrave. Najveći dio dana bila je uz Isusa u kapelici samostana. Tako iz dana u dan, sve do svog blagog prelaska u kuću Očevu 18. srpnja 1988. godine. Na dan njezine smrti s. Tugomila zapisuje u Vodiču: “Danas majka umrla, ponedjeljak, u 3 sata noću, 18. srpnja 1988.”332 Na dan smrti pokojne majke Anđe-Đuke, s. Tugomila na karti, na kojoj je Michelangelova Pietà, koju je poslala s. Elekti u Zadar, koja je tih dana bila bolesna, zapisuje da je ujutro u sedam sati u župskoj crkvi bila pjevana sv. misa za dušu majke Anđe-Đuke, a u osam sati u samostanskoj kapeli sv. misu za njezinu dušu imao je fra Bone Prcela, a “oko 10 sati došao je Luka (Prcela), Šipuša, Ivišinka, Martin, Nena i Draga i imao je sv. misu (...) Svi su za te pitali i svi te pozdravljaju.”333

7.2. Iva s. Tugomila ŽoloIva s. Tugomila Žolo rođena je u Košutama 2. siječnja 1921. godine. Kr-

štena je 5. siječnja 1921. godine u župskoj crkvi Sv. Mihovila u Trilju. U se-damnaestoj godini života, 1938. godine, odlazi u Bogoslovno sjemenište u Splitu gdje pomaže sestrama Služavkama Maloga Isusa u domaćinskim po-slovima. Kroz dvije godine života, molitve i rada, gledajući uzorni i požr-tvovni rad sestara, osobito uzorni život s. Anzelme Deković, dublje ulazi u narav redovničkog života, i želi postati redovnica. Dana 1. kolovoza 1940. odlazi u Sarajevo, u kuću maticu Družbe sestara Služavki Malog Isusa. No-vicijat započinje 14. kolovoza 1941. i dobiva redovničko ime s. Tugomila. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1942., a doživotne 15. kolovoza 1948. godine.334

Poslije položenih privremenih redovničkih zavjeta odlazi na Mladice bli-zu Sarajeva, gdje neumorno radi na ekonomiji. Sestre na ovoj nadbiskupskoj ekonomiji drže krave i kokoši, oru, siju i žanju pšenicu, sade i kopaju kuku-ruz i krumpir, a mlijeko, sir, jaja i plodove zemlje šalju u Sarajevo da se mogu prehraniti brojna djeca i nezbrinute starice u nadbiskupskim ubožnicama (u svakoj od dvije ubožnice u Sarajevu ima do sedamdeset siromašne i nezbri-nute djece). Ovdje s. Tugomila započinje službu evanđeoske ljubavi i nese-bičnog darivanja i ugrađivanja sebe za dobro drugih. Vrlo spretno upravlja konjima, koji sestrama služe kod oranja i vožnje kola. Uz muke i strah od rata ostala je na Mladicama do 17. srpnja 1946. godine.335

332 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 27. siječnja.333 M. MIJOČ, Ana-s. Elekta Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, 2014., br. 1,

str. 103.334 APS SMI, Osobnici, S. Tugomila Žolo.335 Tugomila ŽOLO, Kratki opis djelovanja, Trilj, svibanj 1971., rukopis, dvije stranice. Vidi i

APS SMI, Osobnici, S. Tugomila Žolo.

174

Odlukom vlasti Bosne i Hercegovine spomenutog datuma sestre su mora-le napustiti svoju kuću i ekonomiju i sve to predati vlastima. O tom tužnom događaju s. Tugomila piše: “...ovoga neizbrisivoga datuma morale smo s ve-likom žalošću napustiti svoje drage Mladice. Rastanak je bio uistinu težak, jer sve ostavit i ići ća. Kad sam sjela sa sestrama na kamion najzadnja i ne imati kome reći zbogom to je strašno. Isusa u crkvi nema, sestara nema, gu-ske, patke, kokoši, krave, sve na svoj način cijuče i viče, pas zavija, a malo ždrijebe od godinu dana ne da se od kamiona odbiti i rže i zove, konj i kobila hoće jasle istrgnuti. Sve se ne može opisati. Šofer je upalio motor. Treba kre-nuti i zauvijek zbogom. Uza svu muku zapjevale smo Gospi lijepu i dragu pjesmu. Njezin kip držala sam na svome krilu, a svijet koji smo sretali vikao je: ‘Bog vas blagoslovio’. U Sarajevu na ulazu u dvorište dočekala nas je s raskriljenim rukama i suznim očima puni ljubavi časna majka Flavija veleći nam: ‘Dođite drage sestre što imamo to ćemo dijeliti. Velik je Bog. Neće nas zaboraviti.’ Tako je bilo široko srce naše nezaboravne mučenice u svim go-dinama njezine uprave. Neka joj je od mene hvala, a od dragog Isusa plaća. Ostala sam u Sarajevu jedan i po mjesec, a onda sam išla u Vitez.”336 U Vite-zu s. Tugomila požrtvovno vrši službu na ekonomiji do 15. listopada 1948., kada napušta grad zbog narušenog zdravlja, (tuberkuloza pluća), i odluke civilnih vlasti da sestre moraju odmah napustiti i Vitez. Tada s. Tugomila iz Bosne dolazi u Biskupsko sjemenište u Splitu.

U biskupskom sjemeništu u Splitu počinje nova služba ljubavi i predanja s. Tugomile, kroz molitvu i samozatajno služenje u domaćinskim poslovima. Međutim, uskoro se sestra, kako sama zapisuje, susreće sa novim proble-mima: “Od 16. listopada 1948. pa do 25. listopada 1969. u Sjemeništu sam podnijela veliku kalvariju. I tu su nas istjerali i školu nam zatvorili punih šest godina. Ja sam ostala, a druge sestre išle su po raznim kućama.”337

Biskup F. Franić zamolio je Vrhovnu upravu Družbe da mu dodijeli sestru za vođenje domaćinstva u Biskupskoj rezidenciji, u ulici Maksima Gorkog, u blizini Sjemeništa. Vrhovna uprava mu je dodjelila s. Tugomilu, o kojoj je biskup zapisao: “Tada mi je bila određena sveta sestra Tugomila Žolo da mi asistira. (…) Tu je sestra Tugomila doživljavala napadaje raznih žena iz AFŽ koje su dolazile da me psuju i ‘posjete’ policajaca, specijalaca za svećenike, koji su me posjećivali svake sedmice da mi svaki put očita lekciju o mom protunarodnom držanju i radu. Ti su posjeti trajali od 1953. do 1959. kada sam se teško razbolio.”338

336 APS SMI, Osobnici, S. Tugomila Žolo.337 APS SMI, Osobnici, S. Tugomila Žolo.338 APS SMI, Spisi, br. 292/1998., Zahvalnica F. Franića Vrhovnoj upravi Družbe sestara SMI,

Split, 10. 8. 1998.

175

Sestra Tugomila vjerno, zauzeto i uzorno vrši službu domaćice nabiskupu Franiću do rujna 1970. godine. Nadbiskup Franić u sažalnici prigodom smrti s. Tugomile, 12. studenoga 1997. donosi životno svjedočanstvo uzornog ži-vota s. Tugomile i svjedoči što je ona značila za njega kao nadbiskupa: “Kroz taj dugi period svoje službe pokojnica je dijelila dobro i zlo sa mnom. Ona mi je bila i utjeha i anđeo čuvar sa svojim strogim redovničkim životom i sa svojom molitvom, te predanjem u volju Božju. Te su naime godine, osobito one od 1953. do 1960., bile za mene najteže godine moga biskupskog života. Gdje sam se god kretao tu sam doživljavao prijetnje linčovanjem, demon-stracije komunista, napadaje u novinama, a sve zbog formalne zabrane sa sankcijama zabrane svakog svećeničkog djelovanja svima onim svećenici-ma koji su bi se učlanili ili surađivali u Staleškom svećeničkom udruženju, zabranjenom od Biskupske konferencije ex Jugoslavije; ali ta je zabrana bila bez sankcija, pa nije postigla željenog učinka, dok su naše sankcije spriječi-le i ugušile u korijenu to udruženje. Posljedice dakako nismo mogli izbjeći: sudsko ukidanje obaju naših sjemeništa, okupaciju obiju zgrada obaju sjeme-ništa, osim par soba koje su nam ostavili komunisti u velikom sjemeništu s kuhinjom tako da su sestre mogle ostati u tim prostorijama. Nismo htjeli pri-miti ponuđeni nam kompromis da zabrana i sankcije ostanu, ali da sankcije ne primjenjujemo, jer bi to bilo onda posve uzaludna borba. (...) Naša borba ipak nije bila uzaludna. Sačuvali smo našu nad/biskupiju i našu crkvenu pokrajinu Dalmaciju od toga otrova i ‘prokletih društava’, kako ih je nazivao kardinal Stepinac, te mi pisao da ne popuštam u toj borbi protiv tih društava pod nikakvu cijenu. A to je isto mislila i govorila u svojoj jednostavnosti se-stra Tugomila i poticala me na heroizam: ‘Ako Bog hoće, neka Vas i sve nas komunisti ubiju.’ To je bila njezina molitva, to je bila njezina utjeha meni. Za to sam joj i danas zahvalan. Uvjerio sam se da na tim malim dušama počiva Crkva, a ne na ‘mudrim’ kompromisnim dušama. Ti se dani i te se godine ne mogu zaboraviti. Više mi je vrijedila njezina duhovna asistencija nego mate-rijalna domaćinska pomoć, kada mi je svako jutro u 6,30 sati služila sv. misu, zatim mi pospremila sobu u kojoj sam stanovao tako, da mi je u jednom kutu bila radna soba, u drugom kutu primaća soba, u trećem kutu spavaća soba, u četvrtom kutu sobna vrata.”339

Nadbiskup Franić svjedoči da se s. Tugomila iskazala i kao vrsna bolni-čarka. Kada se on smrtno razbolio pred Božić 1959. i dva mjeseca se nalazio između života i smrti u zagrebačkoj klinici s. Tugomila je bila tada po čitave dane i noći u susjednoj sobi. Bila je i tada anđeo tješitelj. To se je opetovalo u

339 APS SMI, Spisi, Sažalnica F. Franića prigodom smrti s. T. Žolo, Split, 12. 11. 1997. Vidi i APS SMI, Osobnici, S. Tugomila Žolo.

176

ožujku i travnju 1960., kada se biskup oporavljao u generalnoj kući Družbe Služavki Maloga Isusa u Maksimiru i spremao na dvije operacije koje su usli-jedile iste godine u svibnju. I tada je, nakon druge operacije, došao u stanje između života i smrti pa mu je sestra bila opet potpora.Po povratku u Split, sestr je stanovala po noći u Sjemeništu, a po danu je boravila sa biskupom pomažući mu prigodom posjeta svećenika i u svim drugim potrebama.340

Nadbiskup Franić u sažalnici prigodom smrti s. Tugomile donosi zna-čajno i vrijedno, osobno i doživljeno svjedočanstvo o duhovnom profilu s. Tugomile. Nadbiskup zapisuje: “Kada bismo tražili gdje je bila duhovna snaga sestre Tugomile da je mogla sa mnom nositi terete žalosti i dijeliti ra-dosne dane prigodom povratka obaju sjemeništa koncem 1962. mislim da bismo morali zaključiti da je to bila njezina duboka vjera oživljena ljubavlju i nadom, rasvijetljena obilnom milošću Božjom. Odatle njezin nepokoleblji-vi duševni mir koji se je odražavao u čitavom njezinom biću i u njezinom vanjskom izgledu, u njezinim kretnjama, u njezinu govoru, u njezinim po-gledima i govoru i u čitavom njezinom skladnom vladanju. Nikada je nisam vidio uznemirenu, nikada ljutitu, nikada je nisam čuo da se na nešto tuži, da nekoga kritizira, da nekoga ogovara. Bila je evanđeoski jednostavna, prava Božja ovčica, tiha i neupadna, u svom poslu uvijek do kraja savjesna. Svoja je redovnička pravila držala svetinjom. Bila je kristalno čista, uvijek gospodari-ca nad samom sobom. Siromaštvo je držala u svoj njegovoj punini, a to je bilo tim lakše što i ja u tim godinama nisam imao ništa, osim misnih intencija: plaća mi je bila za profesorski rad (puna stanica na Teologiji) i za biskupski rad: stan i hrana. A njoj je bila dovoljna hrana i stan, jer jadne sestre nisu ima-le nikakve nagrade već su se žrtvovale za Boga, za Crkvu i za svoj hrvatski narod. A i ja sam se hranio s bogoslovima, kao njihov starješina i profesor, a imali smo svakodnevno, za podne i za uvečer ‘manistre’ i nešto malo kruha, čašu vode i ništa više. Tek smo nakon završetka Sabora malo poboljšali taj sirotinjski standard. Govorili smo: ‘Ako su mogli komunisti izdržati u brdi-ma hraneći se travom, moramo i mi izdržati hraneći se manistrom.’ (…) Što se tiče trećeg zavjeta poslušnosti s. Tugomila u tom nije imala problema, iako je prigodom premještaja, 1969. bila u muci, ali koju je uzornom strpljivošću i vjerom nadvladala i ostala vjerna svom prijašnjem pozivu. Nitko je nije mo-gao nagovoriti da bi kritizirala svoje starješice zbog toga premještaja (…) U jednu riječ: ja bih se sada rađe molio njoj, nego za nju.341

U rujnu 1970. godine s. Tugomila dolazi u redovničku zajednicu u Trilj, gdje vrši službu kuharice, uređuje vrt i pomaže majci Anđi u rodnoj kući u

340 APS SMI, Spisi, Sažalnica F. Franića prigodom smrti s. T. Žolo, Split, 12. 11. 1997., str. 2.341 APS SMI, Spisi, Sažalnica F. Franića prigodom smrti s. T. Žolo, Split, 12. 11. 1997., str. 2-3.

177

Košutama. Kroz dvadesetisedam godina života u samostanu u Trilju s. Tugo-mila je bila dobri duh redovničke zajednice, duhovna majka i sestra župnici-ma i kapelanima te mještanima i župljanima. U susretu sa župljanima uvijek otvorena i bliska, pažljiva i diskretna, svima iskazujući poštovanje i brižnost.

Knjižicu od J. Kocha Vodič kroz život, uz Sveto pismo, Časoslov i Družbin molitvenik s. Tugomila je svaki dan držala u rukama i u njoj bi olovkom podcrtavala misli. Tu se nalaze i bilješke uz datume proslava mladih misa svakog svećenika rodom iz Košuta i Trilja. Za svakog je na datum njego-ve mlade mise napisala njegovo ime, prezime i godinu kad je slavio mladu misu. Zasigurno je s. Tugomila svake godine na dan mlade mise svakog od tih svećenika za njega taj dan posebno molila i na osobit način ga preporučila Bogu, Gospi Karmelskoj i Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. U Vodiču se nalaze i skoro sve sličice-uspomene mladih misa svećenika iz Trilja i Košuta.

U Vodiču su i bilješke uz datume smrti oca, majke, brata, tetaka, ujca, rod-bine iz Žolića, Mateljana, Prcelića, kao i drugi događaji vezani uz užu rod-binu. Tu su i bilješke uz datume vezane za život utemeljitelja Družbe sluge Božjeg nadbiskupa J. Stadlera, uz blagdane Družbe i Provincije. Tu se nalaze i bilješke uz datume vezane uz važnija događanja u zajednici sestara u župi Trilj i okolici. Na dan 9. siječnja zapisuje: “Blagoslov kapele u Trilju 1980.”342

U Vodiču s. Tugomila unosi bilješke uz događaje važne za povijest hrvat-skog naroda, osobito uz stradanja u Domovinskom ratu i stvaranje slobodne Hrvatske. Na dan 10. veljače uz tekst: “Alojzije Stepinac, zagrebački kardinal, borac za vjeru, + 1960.” s. Tugomila rukopisom nadodaje i zapisuje: “Bila na sprovodu. Prisustvovala u Zagrebu.”343 Zapisuje uz dan 22. travnja: “Danas sam išla na glasanje - 1990. - Hrvatska.”344, na dan 25 srpnja: “1990. Sloboda Hrvatskog naroda. Skinuta petokraka, a podignuta zastava crven, bijeli i pla-vi s hrvatskim grbom.”345; na dan 15. siječnja: “Priznata Hrvatska 1992.”346, “Uspostava Hrvatskog Sabora. Dan državnosti, 30. svibnja 1990.”347, a na dan 8. lipnja: “Vlak mira za Vukovar, 1997.”348

Knjižica od J. Kocha Vodič kroz život, koja je pripadala s. Tugomili, s nje-zinim kratkim bilješkama uz pojedini datum kroz godinu, pravi je duhovni biser koji održava kako jedna redovnička duša moli, živi i osjeća sa Crkvom i

342 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 9 siječnja, str. 18.343 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 10. veljače, str. 52.344 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 22. travnja, str. 130.345 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 25. srpnja, str 233.346 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 15. siječnja, str. 24.347 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 30. svibnja, str. 170.348 Zabilješke s. Tugomile, uz dan 8. lipnja, str. 182.

178

sa svojim hrvatskim narodom, sa svojom Družbom i Provincijom, sa svojom župom, rodnim mjestom i rodbinom. Pokazuje nam kako se molitvom i žrtvom posvećuju sebe, druge i svijet.

Radi zdravstvenih poteškoća i potrebe in-tenzivnog liječenja s. Tugomila odlazi 12. listo-pada 1997. u samostan u Solin. Tešku bolest prima u duhu vjere, strpljivo i predano. Nepu-nih mjesec dana po dolasku u Solin, nakon što je primila sakrament bolesničkog pomazanja, s riječima na usnama “Donesite mi Isusa!” i sjedinjena s euharistijskim Isusom preselila se u vječnost 11. studenoga 1997. godine u 16.15 sati.349

Pokopana je 13. studenog 1997. na split-skom groblju Lovrinac. Sprovodnu sv. misu predvodio je generalni vikar Splitsko-makar-ske nadbiskupije mons. Josip Delić u konce-lebraciji s četrdesetak svećenika, a bio je pri-sutan i splitsko-makarski nadbiskup u miru

mons. F. Franić, koji je napisao i dao da se pročita njegova oproštaja riječ od s. Tugomile. Nadbiskup u miru mons. A. Jurić u svojoj sažalnici zahvaljuje s. Tugomili u ime “nadbiskupije i svih onih koji su boravili u Nadbiskupskom sjemeništu za njezino dugogodišnje služenje i životno svjedočenje u toj našoj odgojnoj ustanovi. Na poseban način joj zahvaljujem što je dugo godina ima-la na brigu moga predšasnika mons. Franu Franića.”350 Sažalnicu je uputio i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Na sprovod s. Tugomile iz župe Trilj došli su vjernici i rodbina i odali joj zahvalnost za njezin uzorni život.

Tri godine nakon smrti s. Tugomile, 15. kolovoza 2000., na prijedlog nad-biskupa u miru mons. F. Franića, Papa Ivan Pavao II. posthumno je odli-kovao s. Tugomilu odličjem Pro Ecclessia et Pontifice (Za Crkvu i Papu). To je odličje Rimokatoličke crkve, poznato i kao Križ časti, koje je ustanovio Papa Lav XIII. 17. srpnja 1888. godine. Papa ga dodjeljuje laicima i svećenstvu za

349 M. MIJOČ, Iva-s. Tugomila Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, 2007., br. 4, str. 51-53.

350 M. MIJOČ, Iva-s. Tugomila Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, 2007., br. 4, str. 55. Vidi i: APS SMI, Osobnici, S. Tugomila Žolo.

Odličje od pape Ivana Pavla II. s. Tugomili

179

posebnu službu u Crkvi. To je najviše odličje koje Papa može dodijeliti jed-nom laiku. Odličje dodijeljeno s. Tugomili nadbiskup Franić je uručio njenoj rođenoj sestri s. Elekti Žolo.351

Iva s. Tugomila i Ana s. Elekta dobile su posthumno od Grada Trilja na svečanoj sjednici triljskog Gradskog vijeća 26. rujna 2014. godne. Nagradu je uručio predsjednik gradskog vijeća gosp. Ivan Bugarin provincijalki s. Ane-marie Radan. U obrazloženju Priznanja stoji da im se dodjeljuje: “Za ista-knuti život i rad, uživanje ugleda uzornih redovnica, nesebičnog predanja u službi drugima i njihova sveukupno značajnog doprinosa u crkvenom, rodo-ljubnom i društveno-socijalnom životu grada Trilja i na širem planu Crkve i Republike Hrvatske.”352

351 APS SMI, Spisi, br. 230/2014., Prijedlog Gradu Trilju za posthumnu dodjelu priznanja Grada Trilja za životno djelo sestrama Ivi s. Tugomili Žolo i Ani s. Elekti Žolo, Košute, 3. rujna 2014.

352 APS SMI, Spisi, br. 230/2014., Priznanje Grada Trilja za životno djelo Ivi s. Tugomili i Ani s. Elekti Žolo, 26. rujna 2014.

Nagrada Grada Trilja s. Tugomili i s. Elekti

181

8. PRILOZI

182

Ugovor između sestara i župe Trilj, Split, 21. veljače 1975. (Arhiv samostana Košute)

183

Dozvola splitskog nadbiskupa A. Jurića za osnivanje samostana u Košutama, Split, 20. ožujka 1997. (Arhiv samostana Košute)

184

Ugovor o darovanju zemlje za samostan u Košutama, (Split), 2. ožujka 1998.

185

Dozvola Vrhovne uprave SMI za osnivanje samostana u Košutama, Zagreb, 12. listopada 1998. (Arhiv samostana Košute)

187

ZAKLJUČNO SLOVO

Sestre Služavke Malog Isusa svoj život i redovničko zvanje duboko u sebi osjećaju kao dar Božje milosti. Bogu povjeravaju svoje čežnje, radosti i muke, nade i strahove. K Majci u Sinj dolaze već pedeset godina, a ona ih majčinski prima i uči kako Isusa ljubiti i Njemu služiti. Na kraju našeg putovanja po-vjeravamo sestre koje su djelovale i djeluju u župi Trilj i župi Košute Kristovu gospodstvu, moleći da izlije na njih svoje milosrđe kao rosu jutarnju, kako bi zajedničkim naporima sa svojim župnicima i Božjim narodom gradile ljepšu budućnost. Želimo da u svakodnevici života poput Marije služe Isusu, žive i ostvaruju životno geslo svog utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera, puno otvorenosti za Boga i bližnjega: Imaj prema Bogu srce djetinje, prema sebi srce sudačko, a prema bližnjem srce materinsko.

189

IZVORI

1. Arhiv Družbe sestara Služavki Malog Isusa, Zagreb (ADZ SMI) - Matična knjiga2. Arhiv Provincije sv. Josipa, Split (APS) - Matična knjiga - Pozicija Susreti djevojaka. Vijeće za promicanje duhovnih zvanja - Spisi3. Arhiv Samostana Košute (ASK) - Kronika samostana4. Nadbiskupski arhiv Split, Splitsko-makarska nadbiskupija (NAS, S-M) - Prezidijalni spisi biskupa Nakića - Spisi5. Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski, Sarajevo (NOV) - Spisi6. Župski arhiv Trilj (ŽAT) - Dnevnik rada na koritu Cetine kod Trilja. - Knjiga prvopričesnika župe Trilj (1973.-2014.) - Spisi - Župska kronika, I. i II.

BIBLIOGRAFIJA

Knjige

1. BAUČIĆ Ivo, Cetina. Razvoj reljefa i cirkulacije vode u kršu, Zagreb, 1967.2. BIČVIĆ A., pr., Knjiga umrlih sestara, Zagreb, 1981.3. BORKOVIĆ Velimir, Cetina, Sinj, 2011.4. BULJAC Mirko, Hrvace: Župa Svih Svetih, Split-Hrvace, 2004.5. DUKIĆ Josip, Crkva sv. Mihovila u Trilju (1901.-2001.), Trilj, 2001.6. DUKIĆ Josip, Nije sve tako crno. Razgovori, feljtoni i polemike, Košute, 2016.7. Ivan Pavao II., Catechesi tradendae. Apostolska pobudnica o vjerskoj pouci u naše vrije-

me, Glas Koncila, Zagreb, 1994., br. 67.8. Josip Stadler. Život i djelo, (pr. Pavo JURIŠIĆ), Sarajevo, 1999., Zbornik radova Me-

đunarodnog znanstvenog skupa prigodom 80. obljetnice Stadlerove smrti (21. do 24. rujna 1998. u Sarajevu i 12. studenoga 1998. u Zagrebu).

9. JURIĆ Šime, Građa za bibliografiju Cetinske krajine do 1980., I. dio, Sinj, 1982.10. MARIĆ Miljenko, DUKIĆ Josip, Košute selo zaigrano, Košute, 2010.

190

11. MIJOČ Maneta, Bogu i sirotinji od požrtvovne ljubavi. Dr. Josip Stadler. Družba sestara Služavki Malog Isusa. Poziv i poslanje redovnice, Split, 2001.

12. MILOŠEVIĆ Ante, Arheološka topografija Cetine, Split, 1998.13. RADAN Anemarie, BOŽIČEVIĆ Leopolda, RAJIČ Genoveva, MIJOČ Maneta,

Služavke u Domu Očevu. Pokojne sestre Družbe: 1890.-2011., Zagreb, 2011.14. RIMAC Marko, DUKIĆ Josip, pr., Opsada sinjskog Grada (hrvatski i talijanski je-

zik), Split - Sinj, 9. VIII. 2015.15. SOLDO Josip Ante, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knj. 1, Sinj, 1995.16. Statut Prijatelja Maloga Isusa, Zagreb, 2011.17. ŠTAMBUK-GILJANOVIĆ Nives, Vode Cetine i njezina poriječja, Split, 2002.18. TOMAŠEVIĆ Luka, pr. Gala – Gljev. Župa Svih Svetih u Splitsko-makarskoj nadbisku-

piji, Split, 2010.19. VRGOČ Martin, Pregled povijesti grada Trilja, Trilj, 2010.20. ZLATAR Behija, pr. Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, Sarajevo, 2007.

Članci

1. BRKIĆ Dolores, Hodočašće u Vukovar, u: Prijatelj malenih, br. 2/2013., prosinac 2013.

2. BRKIĆ Dolores, Hodočašće u Vukovar, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Za-greb, 4/2013.

3. BRKIĆ Dolores, Trideset godina, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, lipanj 1996., br. 2/306.

4. BULIĆ Frane, Sarajevski nadbiskup Stadler. Iz mojih zapamćenja, u: Spomenica Vrhbo-sanska, 1882.-1932., Sarajevo, 1932.

5. ČUTURA Vlado, Košute: Stameni temelji najmlađe župe. Naša župa i crkva još su na više povezale, u: Glas Koncila, 19 10. 2015.

6. DRAGUŠICA Martina, Dan prijatelja malog Isusa u našoj župi, u: Prijatelj malenih, Zagreb, ožujak 1996., br. 1.

7. DUKIĆ Josip, Bitka za Sinj. U Veneciji pronađen najstariji izvještaj branitelja, u: Večer-nji list, Zagreb, 19. travnja 2015.

8. DUKIĆ Josip, Cetinski dekanat 1900. godine, u: Triljski most, god. I (2006), br. 1.9. DUKIĆ Josip, Dekani Cetinskog dekanata od 1834. do 2110., u: Triljski most, god. V

(2010), br. 5.10. DUKIĆ Josip, Triljski župnici i kapelani od kraja XVII. stoljeća do 2010, u: Triljski most,

god. V (2010), br. 5.11. ERCEG Ivan, Turska osvajanja i organizacija proizvodnje u Dalmaciji i njihov odraz na

privredni život Hrvatske, u: Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, Zbor-nik Cetinske krajine, knj. 4., Sinj, 1989.

12. GRMOJA Martina, Solin. Prvo hodočašće katoličkih vrtića Splitsko-makarske nadbisku-pije, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, rujan 2014., br. 3.

13. GUNJAČA Stjepan, Tri preživjela predhrvatska toponima (Tauris, Tilurium i Osini-um), u: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, sv. 2, Zagreb, 1973.

191

14. Iz Bilježnice oca nadbiskupa, u: Vjesnik Nadbiskupije splitsko-makarske, br. 2-3/1988.15. KOVAČIĆ Slavko, Vijesti iz crkvenih arhiva o Cetinskoj krajini pod Turcima, u: Sinj i

Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, ZCK, knj. 4., Sinj, 1989.16. KOVAČIĆ Slavko, Životni put prvog arhiđakona-prepošta Vrhbosanskog kaptola Josipa

Bezića (1817.-1893.), u: Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću, Povijesno-teološki simpozij prigodom stogodišnjice ponovne uspostave redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1. i 2. srpnja 1982., prir. P. BABIĆ - M. ZOVKIĆ, Sarajevo, 1986.

17. LATINAC Boško, intervju, Trilj je moj početak i moj kraj - Jecaj u gluhoj noći, u: Trilj-ski most, List za kulturu, god. IV (2009), br. 6.

18. MARIĆ Božo i Miljenko, Košute – Kukuzovac, 24. 9. 1943. Zločin ima i lice i ime, u: Triljski most, List za kulturu, god. I (2006), br. 1.

19. MATIJEVIĆ Ivan, Hippus flumen – rijeka Cetina na dva epigrafička spomenika, u: Trilj-ski most, List za kulturu, god. III (2008), br. 3.

20. MIJOČ Maneta, Iva s. M. Tugomila Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, br. 4/1997.

21. MIJOČ Maneta, S. Augustina (Ana) Jukić, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, srpanj, 2012., br. 2/366.

22. MIJOČ Maneta, S. Elekta (Ana) Žolo, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Za-greb, ožujak 2014., br. 1/373.

23. MIJOČ Maneta, S. Kazimira (Ana) Lovrić, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, lipanj 2014., br. 2/374.

24. MIJOČ Maneta, S. Lukrecija (Ana) Žaper, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, lipanj 2016., br. 2/382.

25. MIJOČ Maneta, S. Lutgarda (Luca) Šušnjara, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Druž-be, Zagreb, prosinac 2014., br. 4/376.

26. MIJOČ Maneta, S. Margareta (Jozica) Prkut, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Druž-be, Zagreb, ožujak 2015., broj 1/377.

27. MIJOČ Maneta, S. Otilija Lovrić, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, lipanj 2013., br. 2/370.

28. MIJOČ Maneta, S. Sostenija (Iva) Mateljan, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, ožujak, 2013., br. 1/369.

29. MIJOČ Maneta, S. Sostenija (Iva) Mateljan, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, ožujak, 2013., br. 1/369.

30. MIJOČ Maneta, S. Trpimira (Perica) Botica, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Družbe, Zagreb, br. 2/2008.

31. MIJOČ Maneta, Stadler Marijin hodočasnik, u: Stadler, Glasnik Postulature Sluge Božjega Josipa Stadlera, Sarajevo, god. XIV (2013.), br. 14.

32. MIJOČ Maneta, Stadler, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Malog Isusa, u: Josip Stadler. Život i djelo, (pr. Pavo JURIŠIĆ), Sarajevo, 1999., Zbornik radova Međuna-rodnog znanstvenog skupa prigodom 80. obljetnice Stadlerove smrti (21. do 24. rujna 1998. u Sarajevu i 12. studenoga 1998. u Zagrebu).

192

33. MIJOČ Maneta, U spomen s Urbani Paleško, u: U službi Malog Isusa, Vjesnik Druž-be, Zagreb, br. 3/2001.

34. MIKLENIĆ Ivan, Triljsko čudo, u: Glas Koncila, Zagreb, 15. 9. 1985., br. 37.35. MILOŠEVIĆ Ante, Arheološki spomenici gornjeg i srednjeg toka rijeke Cetine, u: Arhe-

ološka i historijska baština Cetinske krajine, Zbornik Cetinske krajine, br. 2, Sinj, 1981.36. MILOŠEVIĆ Ante, Dva povijesno zanimljiva kasnoantička nalaza s Tilurija s ekskur-

som o porijeklu imena današnjeg Garduna, u: Triljski most, List za kulturu, god. VI (2011), br. 6.

37. MILOŠEVIĆ Ante, Povodom 2000-te godišnjice izgradnje rimskoga drvenoga mosta u Trilju, u: Triljski most, List za kulturu, god. IV (2009), br. 6.

38. N. N., Kapela na Trilju posvećena Presv. Srcu Isusa i Marije, u: List biskupije spljetske i makarske, 1885., br. 9.

39. Na putu za Lurd, u: Prijatelj malenih, Zagreb, prosinac 2000., br. 2.40. Pokloni za štićenike Centra za rehabilitaciji “Fra Ante Sekelez” u Vrlici, u: Prijatelj ma-

lenih, Zagreb lipanj 2013., br. 1.41. Prisjećanje na don Antu Bućana, u: Sv. Mijovil, List župe Sv. Mihovila arkanđela,

god. II (2004), br. 2.42. SPAHO Fehim Dž., Grad Sinj u turskoj vlasti, u: Sinj i Cetinska krajina za vrijeme

osmanlijske vlasti, Zbornik Cetinske krajine, knj. 4., Sinj, 1989.43. ŠIPIĆ Igor, Željezni most Franje Josipa I. u Trilju, u: u: Triljski most, List za kulturu,

god. IV (2009), br. 6.44. “Triljski anđeli” posjetili stare i nemoćne, u: Prijatelj malenih, Zagreb, lipanj 2013., br.

1.45. ŽOLO Ivan, Blagoslov križa na Biloj glavici 1933., u: Triljski most, god. V (2010), br.

5.46. ŽOLO Ivan, Košućani u masovnom iseljavanju Europljana u SAD u 19. i 20. stoljeću –

prilog rodoslovnom istraživanju obitelji Žolo, u: Triljski most, List za kulturu, god. IV (2009), br. 4.

47. ŽOLO Ivan, Prvo spomen-obilježje strijeljanim Košućanima nakon sedam desetljeća šutnje, u: Triljski most, List za kulturu, god. VI (2011), br. 6.

48. ŽOLO Ivan, Rodoslovlje prezimena Žolo, u: Triljski most, List za kulturu, god. III (2008), br. 3.

193

SADRŽAJ

Predgovor ........................................................................................................................................ 5

1. IZ POVIJESTI ŽUPE TRILJ I ŽUPE KOŠUTE ...................................................................... 71.1. Trilj, Košute i Vedrine ..................................................................................................... 7

1.1.1. Prvi spomen Trilja, Košuta i Vedrina ............................................................... 71.1.2. Rijeka Cetina (Hippus) ..................................................................................... 141.1.3. Triljski mostovi .................................................................................................... 18

1.2. Kršćanski tragovi do osnutka župe Trilj 1834. godine ................................... 251.2.1. Od početaka do 1686. godine ...................................................................... 251.2.2. Od 1686. do 1834. godine .............................................................................. 33

1.3. Iz povijesti župe Trilj ................................................................................................... 401.3.1. Župnici Trilja cetinski dekani (1834.-2016.) .............................................. 401.3.2. Gradnja crkve Sv. Mihovila u Trilju (1899.-1901.) .................................... 421.3.3. Don Josip Batošić o žandarskoj pretrazi triljske crkve ......................... 441.3.4. Blagoslov križa na Biloj glavici 1933. .......................................................... 451.3.5. Dozvola za “upotrebu zvona za zvonjavu” ................................................ 481.3.6. Prisjećanje na don Antu Bućana .................................................................. 49

1.4. Osnutak župe Košute 2012. godine ..................................................................... 521.4.1. Gradnja groblja i mrtvačnice .......................................................................... 521.4.2. Gradnja crkve i pastoralnog centra ............................................................. 551.4.3. Osnutak župe ...................................................................................................... 59

2. JOSIP STADLER I SLUŽAVKE MALOG ISUSA .............................................................. 612.1. Iz biografije Josipa Stadlera ..................................................................................... 612.2. Dolazim, Gospodine, vršiti volju Tvoju ................................................................ 632.3. Služavke Malog Isusa u Bosni i Hercegovini ...................................................... 652.4. Služavke Malog Isusa izvan Bosne i Hercegovine ........................................... 69

3. SLUŽAVKE MALOG ISUSA IZ CETINSKOG DEKANATA .......................................... 713.1. Josip Stadler u Sinju i Splitu .................................................................................... 713.2. Služavke Malog Isusa u Splitu ................................................................................. 743.3. Služavke Malog Isusa iz Cetinskog dekanata ................................................... 74

3.3.1. Preminule Služavke Malog Isusa iz Cetinskog dekanata ...................... 753.3.2. Aktivne i umirovljene Služavke Malog Isusa iz Cetinskog dekanata 79

194

4. SLUŽAVKE MALOG ISUSA U ŽUPI TRILJ I ŽUPI KOŠUTE ....................................... 814.1. Dolazak sestara u župu Trilj ..................................................................................... 814.2. Samostan Služavki Malog Isusa u župi Trilj ........................................................ 854.3. Samostan Služavki Malog Isusa u župi Košute ................................................. 87

4.3.1. Otvorenje samostana ....................................................................................... 874.3.2. Gradnja doma za stare i nemoćne osobe ................................................. 92

4.4. Rad Služavki Malog Isusa u župi Trilj i župi Košute ......................................... 974.4.1. Duhovni život sestara ...................................................................................... 974.4.2. Kuharice, vrtlarice i švelje ............................................................................. 1034.4.3. Dječji vrtić “Mali Isus” – podružnica Košute ............................................ 1064.4.4. Rad s mladima i odraslima ........................................................................... 1104.4.5. Prijatelji Malog Isusa ....................................................................................... 1144.4.6. Rad u pastoralu ................................................................................................ 119

4.4.6.1. Briga za urednost crkava ..................................................................... 1204.4.6.2. Crkveno pjevanje ................................................................................... 1214.4.6.3. Vjerska pouka u župi i školi ............................................................... 126

5. SLUŽAVKE MALOG ISUSA NA SLUŽBI U ŽUPI TRILJ I ŽUPI KOŠUTE .............. 141

6. SLUŽAVKE MALOG ISUSA PORIJEKLOM IZ ŽUPE TRILJ I ŽUPE KOŠUTE ...... 1516.1. Preminule sestre koje su rođene u župi Trilj i župi Košute ......................... 1516.2. Aktivne i umirovljene sestre koje su rođene u župi Trilj i župi Košute ... 155

7. ANĐA ŽOLO I S. TUGOMILA ŽOLO - DOBRI DUHOVI KOŠUTA I TRILJA ......... 1697.1. Anđa Žolo ..................................................................................................................... 1697.2. S. Tugomila Žolo ........................................................................................................ 173

8. PRILOZI .................................................................................................................................. 181

ZAKLJUČNO SLOVO ................................................................................................................ 187IZVORI .......................................................................................................................................... 189BIBLIOGRAFIJA ......................................................................................................................... 189Knjige ........................................................................................................................................... 189Članci ............................................................................................................................................ 190

195

Ovo je petnaesta knjiga objavljena u prigodi osamstote obljetnice prvog spomena Trilja 1210. godine u pohrvaćenom obliku (Tril). U nizu ih je predviđeno osamnaest. Objava knjiga dio je višegodišnjeg projekta obi-lježavanja proslave. Cjelokupni projekt nosi naziv Triljska grotulja - Pe-deset i pet darova Trilju za 800. obljetnicu. Od kraja rujna 2009. do kraja rujna 2016. od 55 predviđenih projekata 50 ih je ostvareno u cjelosti, 1 dje-lomično (Rodoslovlja), a 4 ih se (Triljski misal i 3 knjige) planira ostvariti u skoroj budućnosti.

1. Miljenko Marić - Josip Dukić, Košute selo zaigrano, Košute, 2010.2. Triljski most, br. 5, Trilj, 2010.3. Scripta Branimiro Gabričević dicata (Zbornik u čast Branimira Gabričevića), (ur. J. Dukić, A. Milošević, Ž. Rapanić), Trilj, 2010.4. Više autora, (J. Dukić, pr.) Košućka pjesmarica, Košute, 2011.5. Niveska Juraga-Kovačev, Nepopravljiva šteta, Trilj, 2011.6. Triljski most, br. 6, Trilj, 2011.7. Igor Šipić, Pronevjerom oblikâ, Trilj, 2012.8. Ivan Kozlica, Krvava Cetina, Zagreb, 2012.9. Ivan Kozlica, Markovićeva jama, Zagreb, 2014.10. Stipe Krce, Godine žutih tikava, Trilj, 2014.11. Stipe Ćaleta, Gospodar sjećanja, Trilj, 2014.12. Ivan Kozlica, Alka u politici - Politika u Alki, Zagreb, 2014.13. Stipe Krce, Svi moji nemiri, Trilj, 2015.14. Josip Dukić, Nije sve tako crno, Košute, 2016.15. Maneta Mijoč, Josip Dukić, Služavke Malog Isusa u župi Trilj i župi Košute (1966.-2016.), Trilj, Košute, 2016.

Od svog osnutka 2006. Kulturno društvo Trilj objavilo je sveukupno, uključujući i ovu, dvadeset četiri knjige (šest brojeva časopisa Triljski most i osamnaest knjiga).

HVALA SVIMA KOJI SU NAM POMOGLI!

kulturno druŠtvo trilj biblioteka zentinam et tril, broj 7 · 2020-01-25 · 2 kulturno druŠtvo...

Documents