KULTURNA BAŠTINA U FUNKCIJI RAZVOJA TURIZMA – KalajžićPredavanje 1

Zašto kulturni turizam?

Turizam- značajan izvozni proizvod

- generator zapošljavanja

- povezan sa socijalnim, psihološkim, ekološkim, kulturnim i dr. aspektima života

WTO -ova vizija turizma do 2020: Predviđanja receptivnog turizma; Svijet po regijama

Međunarodni turistički dolasci po turistički receptivnim regijama u milijunima

  početna god predviđanja Prosj. stopa rasta % udio    1995 2010 2020 1995-2020 1995 2020ukupno 565.4 1,006.4 1,561.1 4.1. 100 100Afrika 20.2. 47.0 77.3 5.5. 3.6. 5.0.Amerika 108.9 190.4 282.3 3.9. 19.3. 18.1.Ist Azija/Pacifik 81.4 195.2 397.2 6.5. 14.4. 25.4.Europa 338.4 527.3 717.0 3.0. 59.8. 45.9.Bliski istok 12.4. 35.9 68.5 7.1. 2.2. 4.4.Južna Azija 4.2. 10.6. 18.8. 6.2. 0.7. 1.2.izvor. Svjetska turistička organizacija (WT0).

WTO- veći rast kulturnog turizma u svijetu

Kulturni turizam, koji se uglavnom oslanja na obrazovanijeg gosta sa specifičnim interesima, tako postaje još značajniji, pa se uz još neka druga područja specijalnih interesa sa segmentiranog tržišta premješta u sferu osnovnog tržišta.

WTO- 2020. godina- 15% kulturni turizam

- 4% ukupni turizam u svijetu

(Tourism 2020 Vision Europe 2000)

Zbog društveno-ekonomskih i tehničko- tehnoloških promjena u društvu turizam se počeo transformirati iz 'tvrdog' (hard) u 'meki' (soft) oblik, humaniji i "više okrenut pojedincu. Te se promjene, kao trend, izuzetno odražavaju u i na turističku ponudu i potražnju:

Više slobodnog vremena sve više utječe na intenzitet putovanja tijekom godine, a zbog mogućnosti korištenja nekoliko manjih odmora tijekom godine turistička se sezona produljuje;

Povećava se broj, vrsta i važnost različitih aktivnosti turista Potražnja općenito postaje zahtjevnija, profinjenija, racionalnija i selektivnija; Povećava se udio novih segmenata u potražnji, i to prije svega starijeg stanovništva i

zaposlenih žena. Turistička se ponuda diversificira, internacionalizira, njezina se kvaliteta poboljšava te

osigurava povećanje produktivnosti Suvremenu turističku ponudu sve više karakteriziraju male i srednje velike građevine

obiteljskog ili sličnog tipa; Izraženija ekološka svijest - veća posvećenost zaštiti okoliša Mediji- opasnost od dugog izlaganja suncu zbog tzv. ozonskih rupa, jedan se dio turista

okreće velikim gradovima, egzotičnim i sličnim turističkim destinacijama (širi prostor oko turističkih mjesta) (Kušen 2002: 11, 13).

Obilježja “'TVRDI TURIZAM' OD 2. SVJ. RATA DO 80-IH GOD. 20. ST.

'MEKI TURIZAM' 90-E GOD. 20. ST.

Osnovno obilježje turizma

Masovni (grupni) turizam Individualni turizam

Organizacija putovanja

Unaprijed isplanirani, čvrsti paket-aranžmani

Individualne, spontane odluke

Pripreme za putovanje u domicilu

Minimalne ili nikakve; nepoznavanje jezika

Prethodno zanimanje za zemlju koja se posjećuje; upoznavanje jezika, običaja i kulture

Cilj putovanja '3S'-destinacije - sun, sant, sea (sunce, pijesak, more)

'3S'-destinacije uz dodatne sadržaje

Broj i vrsta putovanja tijekom godine

Jedan glavni odmor u godini Jedan glavni odmor u godini; nekoliko kraćih tematskih putovanja

Motivi putovanja Odmor, kupanje, sunčanje Avantura, zabava, hobi…

Razdoblje u godini Isključivo u 'špici' sezone sezona se produžuje

Upotrijebljeno prijevozno sredstva

Isključivo brza prijevozno sredstva Adekvatna prijevozna sredstvo (mogu bih i sporo)

Način provođenja odmora

Miran, pasivan, udoban Aktivan i naporan

Odnos prema destinaciji/ ponašanje na odmoru

Nadmoćnost u odnosu no lokalno stanovništvo; nemaran odnos prema okolišu

Upoznavanje i stjecanje prijatelja među lokalnim stanovništvom; veća pozornost zaštiti okoliša

Dodatne aktivnosti Kupnja(suveniri) Donošenje poklona i prenošenje

impresijaVrsto smještaja Veliki, gigantski hoteli

(neboderi)Obiteljski pansioni i izuzetno kvalitetni hoteli s uslugama visoke razine

Zahtjevi na odmoru Unificiran paket-aranžman zadovoljstvo

Traži se 'value for money'

Hrvatska, prateći europske trendove, ima mogućnost razvoja kulturnog turizma na dvojak način: kao dopunu masovnom turizmu u obalnim destinacijama i kao osnovnu ponudu, osobito u kontinentalnim destinacijama i obalnom zaleđu.

Najveći značaj kulturnog turizma očituje se u promjeni načina privređivanja koji je bio uvriježen za kulturu kao sektor. Kultura se uvijek promatrala kao sektor koji gotovo u cijelosti ovisi o državnom proračunu i nema vlastitih prihoda.

Najveći dio sredstava za kulturu u većini zemalja svijeta i dalje uglavnom pristiže iz državnog proračuna, no nedostatak tih sredstava primorao je pojedine kulturne ustanove, odnosno projekte da pronađu alternativne načine financiranja.

Uspješni primjeri dokazali su kako kultura može biti profitabilna, što je motiviralo i ostale kulturne programe da ponovno sagledaju svoje poslovanje i potraže druge oblike upravljanja.

Suradnja s turističkim sektorom čini se idealnom za promidžbu kulture jer se turistički tržišni interes usmjerio na kulturne resurse, bili oni materijalni ili nematerijalni. To je promijenilo ne samo način privređivanja u kulturi već i koncept 'kulturne ustanove': ona više nije pasivan kulturni resurs, već počinje aktivno sudjelovati na konkurentnome kulturnom tržištu, mijenja ne samo način privređivanja već i strukturnu organizaciju rada, uvodi aktivniju promidžbu, kreira nove kulturne proizvode te postaje ekonomska kategorija.

Predavanje 2 i 3

Kultura, kulturna baština – razgraničenje pojmova

Današnje značenje pojma baštine rezultat je povijesne evolucije koja je započela Francuskom revolucijom.

Prije toga baština je označavala nasljedno dobro koje se prenosi s roditelja na djecu, čineći osnovnu komponentu obitelji koju treba poštovati i čuvati.

Nakon Francuske revolucije, s afirmacijom kolektivne svijesti, razvija se pojam baštine čije se kompetencije premještaju s obitelji na naciju, čime ona postaje zajedničko dobro naroda.

Kao nositelj vrijednosti memorije, baština postaje element koji doprinosi stvaranju nacionalnog identiteta. (*Vecco, 2007, 17)

Društvo ima želju za očuvanjem prošlosti da bi se moglo nositi sa sadašnjošću.

Stupnjevitost vezanosti baštine uz lokalitet može imati različite razine:

Svjetska

Nacionalna

Lokalna

Osobna

Svjetska baština – poznata širokom krugu ljudi, privlači mase turista iz raznih zemalja, vjerojatno ne izaziva osjećaj osobne vezanosti

Nacionalna baština – često predstavlja nacionalni ideal i nacionalni ponos, može imati obrazovnu ulogu, imaju prihodovni potencijal…

Lokalna baština – na svaku svjetski poznatu atrakciju dolazi stotinjak drugih lokaliteta lokalne važnosti.

Osobna baština – privlači ljude koji su emocionalno vezani uz određeni lokalitet.

Vezana je za posebne interesne skupine: vjerska udruženja, etničke ili druge skupine…

Ova tipologija omogućava ispreplitanje razina npr. Eiffelov toranj (svjetska baština i nacionalni ponos)

Isprepletena baština

Svjetska Nacionalna

Lokalna Osobna

Definicija baštine

Najčešće citirana definicija, UNESCO Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine:

Kulturna baština odnosi se na spomenike, skupine građevina i lokalitete od povijesne, estetske, arheološke, znanstvene, etnološke ili antropološke vrijednosti. Tri su glavne komponente Konvencije pri definiranju kulturne baštine:

- Spomenici (djela arhitekture; monumentalna djela iz područja skulpture i slikanja; elementi ili strukture arheološke prirode; crteži, pećine i prebivališta; i kombinacije obilježja izuzetne univerzalne vrijednosti, bilo povijesne, umjetničke ili znanstvene)

- Skupine građevina (skupine samostojećih ili povezanih građevina koje zbog svoje arhitekture, homogenosti ili položaja u okolišu posjeduju izuzetnu univerzalnu vrijednost; bilo povijesnu, umjetničku ili znanstvenu)

- Lokaliteti (djela čovjeka ili kombinirana djela prirode i čovjeka, i područja koja uključuju arheološke lokalitete izuzetne univerzalne vrijednosti, bilo povijesne, umjetničke ili znanstvene)

Materijalna baština (zgrade i povijesne lokalitete, spomenike, artefakte)

Prirodna baština (krajolik i prirodni okoliš, biljni i životinjski svijet)

Nematerijalna baština (društvene vrijednosti i tradicije, običaji i prakse, duhovna vjerovanja, jezik i ostali aspekti ljudske aktivnosti ...)

- Usmena tradicija, izričaj i jezik

- Scenska umjetnost

- Društvena praksa, rituali i svečanosti

- Znanja i praksa o prirodi i svemiru

- Tradicijski obrti

Poimanje kulture i kulturne baštine u nacionalnim i europskim okvirima

Godine 1986. UNESCO-ov ured za kulturnu statistiku objavio je okvirne kulturne kategorije (The Unesco Framework for Cultural Statistics).

Ovaj koncept je proizašao s UNESCO-ove konferencije europskih ministara kulture koja je održana u Helsinkiju 1972. godine, a gdje je izražena potreba za ubrzanim radom na boljoj i sveobuhvatnijoj kulturnoj statistici.

UNESCO-ov Ured za kulturu u 1986. godini donio je slijedeće kategorije:

Category O - Cultural heritageCategory 1 – Printed material and literatureCategory 2 – MusicCategory 3 – Performing artsCategory 4 – Pictorial and plastics artsCategory 5 – Cinema and photographyCategory 6 – BroadcastingCategory 7 – Socio- cultural activitiesCategory 8 – Sports and gamesCategory 9 – Nature and the environment

Rad na unaprjeđenju kulturnih statistika nastavljen je i u 1997. godini.

Zbog potrebe za cjelovitim i sustavnim kulturnim statistikama i članice EU oformile su u ožujku 1997. godine posebnu skupinu za kulturne statistike Leg (Leadership Group on cultural statistics)

Glavni ciljevi Leg-a bili su :

• Definirati zajedničku jezgru polja djelatnosti koje se jednoglasno smatraju kulturnim;

• Razviti klasifikaciju kulturnih djelatnosti unutar okvira za kulturne statistike koji je definirao UNESCO;

• Poboljšati i razviti kulturne statistike koristeći postojeća istraživanja;

• Definirati varijable i indikatore koji omogućavaju prikaz ponude i potražnje različitih kulturnih djelatnosti.

Leg se orijentirao na sljedeća četiri zadatka:

- konstruiranje polja kulture zajedničkog svim zemljama i njegovo organiziranje po djelatnostima, uvodeći klasifikaciju kulturnih djelatnosti - kojoj je namjena biti instrument za opažanje koji će zajedno koristiti europske zemlje - koja bi omogućila subjektima (poduzećima, društvima, udruženjima…) kulturnih dobara i usluga da budu identificirana i klasificirana.

- analiziranje statistika o zapošljavanju u kulturi i izrada klasifikacije zanimanja.

- analiziranje kulturnih financiranja i izdataka i pokušaj procjene potrošnje dobara i usluga.

- proučavanje potražnje u smislu individualnog sudjelovanja u različitim poljima kulture.

Definiranje područja kulture razlikuje se od države do države.

Mnoštvo definicija kulture i kulturnih područja ukazuju da ne postoji jasno određeno značenje koje bi se moglo univerzalno primijeniti na sve zemlje.

Upravo je to i bio razlog pokušaja stvaranja zajedničkih, usporednih kriterija. Postignut je opći sporazum za organiziranje polja „zajedničke kulture“, oko osam kulturnih i umjetničkih „domena“, koji će djelovati kao referentni okvir Leg-a.

U području kulturne statistike EU ubrojene su:

Artistics and monumental heritage: Historical Monument, Museums, Archaeological sites, Other heritage;

Archives;

Libraries;

Books and Press: Book, Newspapers and periodicals;

Visual Arts: Visual arts (inc. Design), Photography, Multidisciplinary; Architecture;

Performing arts: Music, Dance, Music theatre, Dance theatre, Multidisciplinary,

Other arts (circus, pantomime, etc.);

Audio and Audiovisual media/multimedia: Film, Radio, Television, Video, Audio records, Multimedia

Vlada Republike Hrvatske je u siječnju 2003. godine donijela je Odluku o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. U područje društvenih, socijalnih i osobnih uslužnih djelatnosti svrstane su rekreacijske, kulturne i sportske djelatnosti, koje uključuju:

- filmsku djelatnost i video djelatnost (snimanje filmova i video filmova, distribucija filmova i video filmova, prikazivanje filmova, djelatnost radija i televizije,

- ostale zabavne djelatnosti (umjetničko i književno stvaralaštvo i reproduktivno izvođenje, djelatnosti objekata za kulturne priredbe, djelatnost sajmova i zabavnih parkova, ostale zabavne djelatnosti);

- djelatnost novinskih agencija,

- knjižnice,

- arhivi,

- muzeji i ostale kulturne djelatnosti (djelatnost knjižnica i arhiva, djelatnost muzeja i zaštite povijesnih mjesta i građevina, djelatnost botaničkih i zooloških vrtova i prirodnih rezervata),

- sportske djelatnosti (djelatnosti sportskih arena i stadiona, ostale sportske djelatnosti (djelatnost marina, ostale sportske djelatnosti, osim marina)),

- ostale rekreacijske djelatnosti (djelatnost kockanja i klađenja, ostale rekreacijske djelatnosti).

U suradnji s Europskim institutom za komparativna kulturna istraživanja, Vijeće Europe je 1998. godine potaknulo osnivanje Compendiuma.

Compendium predstavlja sustav prikupljanja informacija i praćenja kulturnih politika i trendova u Europi koji ima svoju web stranicu i podliježe konstantnom ažuriranju, a organiziran je u suradnji s istraživačkom zajednicom koja je sastavljena od neovisnih istraživača u području kulturnih politika, predstavnika nevladinog sektora i nacionalnih vlada.

Po Compendiumu u područje kulture ubrajamo:

Vizualne i primijenjene umjetnosti,

Izvedbene umjetnosti i glazbu,

Kulturna baština,

Književnost i knjižničarstvo,

Arhitektura i okoliš,

Film, video i fotografija,

Kulturne industrije,

Masovni mediji.

Godine 1998. Hrvatska je izradila nacionalni izvještaj o kulturnoj politici Republike Hrvatske.

Nacionalni izvještaji su dio programa Vijeća Europe, a uz svaki nacionalni izvještaj Vijeće Europe istovremeno sastavlja svoj ekspertni izvještaj o stanju kulturne politike pojedine zemlje.

„Kulturna politika je instrument opće državne politike na području kulture. Općenito gledajući, (svaka) država nastoji osigurati hegemoniju određenog tipa društvene moći u kulturi. Budući da hegemonija nije monolitna, već predstavlja nestabilnu ravnotežu različitih

interesa i grupa, kulturna politika, poput ostalih politika, često nudi alternativne, preklapajuće ili konfliktne usmjeravajuće ideje.“

Po programu kulturne politike RH, u područje kulturnih djelatnosti i kulturne industrije ubraja se:

Književnost i nakladništvo,

Likovna umjetnost,

Glazba,

Scenska umjetnost,

Film,

Mediji;

Kulturna baština: spomenička baština, arhivi, knjižnice, Muzeji

Predavanje 4

Koncept upravljanja kulturnom baštinom

Upravljanje kulturnom baštinom je grana upravljanja kulturnim resursima, a označava sustavnu brigu o održavanju kulturne vrijednosti kulturnih dobara kako bi sadašnje i buduće generacije mogle u njima uživati.

Konzervacija, arheologija, povijest, arhitektura!!!

Ključna načela upravljanja kulturnom baštinom propisana su međunarodno priznatim kodeksima i poveljama, a većina zemalja formalnu zaštitu kulturne baštine propisuje zakonima ili politikama očuvanja baštine.

Cilj upravljanja kulturnom baštinom

Da li je važnija dob primjerka ili vrijednost dobra koje konzerviramo !!!????!!!

Očuvanje reprezentativnog primjerka materijalne i nematerijalne baštine za buduće generacije

Upravljanje kulturnom baštinom nastoji uspostaviti formalni sustav identifikacije primjeraka baštine kojima je potreba baština.

Takav sustav ne uključuje sve!!!!

Utjecaj opsega baštine na upravljanje

Od zbirke muzejskog tipa, preko manjih objekata do velikih povijesnih gradova

Od jedne tradicijske pjesme do običaja različitih etničkih zajednica

Osnovno pravilo: svakom objektu baštine pristupa se na jedinstven način, uz posebno kreiranu politiku upravljanja.

Upravljanje ovisi o:

- Nacionalnom zakonodavstvu pojedine zemlje

- Značenju kulturnog dobra

- Političkoj volji

- Organizaciji ljudskih resursa

Vlasništvo nad kulturnim objektima

-javno (država)

- Privatno (tržište) (stečeno kupnjom, nasljeđivanjem...)

- Civilno (građani) (upravljaju neprofitne organizacije ...muzeji, groblja, povijesne građevine ...)

Vlasništvo-pristup

Javni i civilni sektor – konzervacija i edukacija

Privatni sektor – profit, rekreacija i zabava

ZAKON O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA “Narodne novine” broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04-Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji, 87/09, 88/10, 61/11 i 25/12

Kulturna dobra bez obzira na vlasništvo, preventivnu zaštitu ili registraciju uživaju zaštitu prema odredbama ovoga Zakona.

Vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru, te drugi imatelji kulturnoga dobra odgovorni su za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara prema odredbama ovoga Zakona. Za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, za određivanje mjera zaštite i nadzor nad njihovim provođenjem, u sklopu svoga djelokruga skrbe i odgovorna su tijela državne uprave, tijela lokalne samouprave i uprave i tijela lokalne samouprave u području kulture, prostornog planiranja i uređenja prostora, zaštite okoliša, graditeljstva, stambenog i komunalnog

gospodarstva, turizma, financija, unutarnjih poslova i pravosuđa sukladno zakonu i drugim propisima.

Svrha je zaštite kulturnih dobara: - zaštita i očuvanje kulturnih dobara u neokrnjenom i izvornom stanju, te prenošenje kulturnih dobara budućim naraštajima, - stvaranje povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje, - sprječavanje svake radnje kojom bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra i time ugroziti njegova vrijednost, - sprječavanje protupravnog postupanja i protupravnog prometa kulturnim dobrima, te nadzor nad iznošenjem i uvozom kulturnih dobara, - uspostavljanje uvjeta da kulturna dobra prema svojoj namjeni i značenju služe potrebama pojedinca i općem interesu.

Upravljanje kulturnom baštinom- identifikacija, interpretacija, održavanje i zaštita značajnih kulturnih lokaliteta i materijalnih dobara, iako podrazumijeva i njihove nematerijalne aspekte.

Folklor, priče, običaji, vjerovanja, festivali ..... Mogu generirati ekonomske aktivnosti ...kao npr. turizam

VRSTE KULTURNIH DOBARA

1. Nepokretna kulturna dobra

Nepokretno kulturno dobro može biti: - grad, selo, naselje ili njegov dio, - građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem, - elementi povijesne opreme naselja, - područje, mjesto, spomenik i obilježje u svezi s povijesnim događajima i osobama, - arheološko nalazište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone, - područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima, - krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, - vrtovi, perivoji i parkovi, - tehnički objekt s uređajima i drugi slični objekti.

Pokretno kulturno dobro može biti: - zbirka predmeta u muzejima, galerijama, knjižnicama i drugim ustanovama, kao i u drugim pravnim osobama te državnim i upravnim tijelima uključujući i kod fizičkih osoba,

- crkveni inventar i predmeti, - arhivska građa, zapisi, dokumenti, pisma i rukopisi, - filmovi, - arheološki nalazi, - antologijska djela likovnih i primijenjenih umjetnosti i dizajna, - etnografski predmeti...- stare i rijetke knjige, novac, vrijednosni papiri, poštanske marke i druge tiskovine, - dokumentacija o kulturnim dobrima, - kazališni rekviziti, skice, kostimi i sl., - uporabni predmeti (namještaj, odjeća, oružje i sl.), prometna i prijevozna sredstva i uređaji, predmeti koji su značajna svjedočanstva razvitka znanosti i tehnologije.

Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a osobito: - jezik, dijalekti, govori i toponimija, te usmena književnost svih vrsta, - folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote, - tradicijska umijeća i obrti. Očuvanje nematerijalnih kulturnih dobara provodi se izradbom i čuvanjem zapisa o njima, kao i poticanjem njihova prenošenja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama.

Registar kulturnih dobara RH obuhvaća vrlo velik broj dobara/lokaliteta baštine.

Sedam je hrvatskih lokaliteta na UNESCO-voj Listi svjetske baštine, a čak deset nematerijalnih kulturnih dobara upisano je na UNESCO-vu Listu nematerijalne baštine čovječanstva što je značajna baza kulturno-turističkih resursa odnosno atrakcija.

1. Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača2. Stari grad Dubrovnik 3. Nacionalni park Plitvička jezera 4. Kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča 5. Povijesni grad Trogir 6. Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku7. Starogradsko polje, Hvar 

1. Čipkarstvo u Hrvatskoj

2. Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja

3. Festa sv. Vlaha, zaštitnika dubrovnika

4. Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana

5. Godišnji pokladni ophod zvončari s područja kastavštine

6. Procesija za Križen na otoku Hvaru

7. Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka spodručja hrvatskog zagorja

8. Sinjska alka, viteški turnir u sinju

9. Medičarski obrt na području sjeverne hrvatske

10. Bećarac-vokalno – instrumentalni napjev s područja Slavonije, Baranje i Srijema

11. Nijemo kolo s područja dalmatinske zagore

Br. Naziv programa Nositelj programa Odobreni iznos u kn

1 Kali, Glagoljaško pučko crkveno pjevanje

Hrvatska kulturna udruga Pjevana baština

15.000,00

2 Lišane Ostrovičke, Ojkanje Kulturno umjetničko društvo Sv. Nikola Tavelić - Lišane Ostrovičke, Benkovac

10.000,00

3 Obrovac, Mirila- svjedok tradicije

Pučko otvoreno učilište Obrovac, Zavičajni muzej Obrovac

10.000,00

4 Pag, Međunarodni festival čipke

Grad Pag 10.000,00

5 Pag, Očuvanje i prenošenje vještine izrade čipke

Društvo paških čipkarica "Frane Budak "

8.000,00

6 Pag, Samostanska škola paške čipke

Samostan benediktinki Sv. Margarite 8.000,00

7 Radovin, Glagoljaško pučko crkveno pjevanje

Hrvatska kulturna udruga Pjevana baština

15.000,00

Ukupno 76.000,00

Predavanje 5

UPOTREBA KULTURNIH DOBARA

Upotreba kulturnih dobara kroz povijest

Kada jednom kulturna dobra izgube svoju izvornu funkciju, mogu se prenamijeniti.

Takvi primjeri poznati u prošlosti (objekt religiozne funkcije adaptirani u vojne, crkve i dvorci u utvrde ...)

Župa Sv. Andrije - Crkva sv. Jakova iz 1234. g.

Francuzi su 1808. zaposjeli samostan sv. Jakova, a redovnike prognali. I crkvu i samostan pretvorili su u vojni objekt. Biskupija je zatražila povrat 1. lipnja 1968. g. Crkva je ponovno u pravoj funkciji od 1974., no formalno-pravno je biskupiji vraćena tek 1994. g. Samostan je i dalje u državnom vlasništvu.

Industrijalizacija- vjerske zgrade i napušteni dvorci često postaju industrijski prostori...

Novija povijest- ...napušteni industrijski prostori...

Suvremena upotreba objekata baštine

U XX. stoljeću počelo se razmišljati o osnovnom načelu prenamjene kulturnog dobra koje poštuje integritet i dostojanstvo baštine!!!

PITANJE: Je li moguće konzervirati i štititi bez nove namjene???

Konzervacija je sredstvo, a nije cilj!!!

Osnovni cilj zaštite: obrazovanje – podizanje svijesti o važnosti očuvanja baštine!!!

Kvalitetna prenamjena objekata baštine poštuje kulturni identitet spomenika valorizirajući njegov interes i obilježja te čuvajući tip i prirodu spomenika.

Suvremeno društvo - Potrebe zajednice- očuvanje sjećanja na njegovu namjenu u prošlosti.

XXI. Stoljeće donosi promjene u prenamjeni baštine. Najčešće se radi o društveno- administrativno j, kulturnoj i gospodarskoj namjeni

Prenamjena u društveno- administrativne svrhe

- Smještaj javnih ustanova u njegove prostore (administrativni uredi, knjižnice, arhivi...)

Prenamjena u kulturne svrhe

- Kultura je moćno sredstvo revitalizacije ne samo pojedinih objekata već i gradova.

Najčešći tipovi prenamjene objekata u kulturne svrhe:

- Posjet objektu baštine (npr. otvaranje dvoraca za posjetitelje. Naplata ulaznica generiraju prihod kojim osiguravaju održavanje)

- Osnivanje muzeja

- Povremena ili stalna animacija (Glazbene večeri u sv. Donatu...)

- Edukacija (izravno upoznavanje sa povijesnim, kulturni, gospodarskim, ekološkim aspektima...)

- Kulturni centar (npr. čest primjer je prenamjena spomeničke baštine u kulturne centre u okviru primjerice dvorca ili povijesne rezidencije...)

Prenamjena u gospodarske svrhe

(prenamjena dobra u luksuzne hotele (10%), u obiteljske hotele, vjenčanja, konferencije, kulturna događanja...)

GOSPODARSKI PRISTUP KULTURNIM DOBRIMA

Ekonomija kulture recentna je znanstvena disciplina koja se bavi istraživanjem mogućnosti uključivanja kulture u procese stvaranja profita.

Objekt proučavanja ekonomije kulture su izvedbene umjetnosti (opera, balet, kazalište, glazba..) i kulturne industrije (kinematografija, izdavaštvo, diskografija...) te kulturni turizam.

Predavanje 6

Ekonomija baštine

Troškovi očuvanja baštine su izrazito veliki, a progresivno se povećavaju s prezentacijom baštine posjetiteljima.

Povećanje broja posjetitelja – veći prihodi – veća ulaganja u očuvanje

Prihodi javna sredstva – smanjivanje tih sredstava – stvaranje potrebe za drugim sredstvima

Tabela 1. Uobičajeni izvori prihoda na lokalitetima baštine

izravno financiranje

vlada; lokalna vlast; potpore; donacije; nasljedstvo; članstvo; darovnice; sponzorstvo/ zajednička promidžba....

maloprodaja roba; narudžba; trgovine potrepštinama za farmu; vrtni centri; franšizna reprodukcija; dislocirane trgovine; mjenjačnice; biljke; specijalizirane trgovine

smještaj B & B'°; tečajevi za usavršavanje; konferencije za lokalno stanovništvo; kuće za odmor

privatni najam snimanje filmova; fotografiranje; reklamiranje novih proizvoda na tržištu; najam izložaka

događanja festivali; sajmovi obrta; povijesna uprizorenja; predstave/koncerti; izložbe konja/pasa/ automobila; ratne igre; izložbe; sportske aktivnosti

interpretacija tiskani vodiči i druge publikacije; audiovodstva; audiovizualna vodstva; turistička vodstva; strojevi/simulatori

ugostiteljstvo restorani/kafeterije/srtđdr-barovi; banketi; korporativna zabava; konferencije

naplata ulaza naknade za ulaz; naknade za parkiranje; naknade za aktivnosti sudjelovanjaiznajmljivanje kampovi; igrališta za golf...Izvor: Stevens, prema Timolhy i Boyd 2003.

Naknade korisnika

Uz već spomenuto financiranje od strane države tradicionalan i najrašireniji izvora prihoda jesu naknade korisnika, od kojih su najčešće, ulaznice koje čine većinu prihoda povijesnih kulturnih dobara.

U naknade korisnika ubraja se i najam lokaliteta s obzirom na to da korisnici "kupuju" mogućnost korištenja dijela lokaliteta ili izloška (za vjenčanja, sastanke, obiteljska okupljanja).

Također, neki muzeji nude članstvo koje omogućuje neograničen posjet atrakciji, a parkiranje te troškovi sudjelovanja u posebnim događanjima također postaju sve češći izvor prihoda od naknada korisnika (Timothy i Boyd 2003: 145).

Atraktivan su izvor prihoda posebna događanja na lokalitetu, koja omogućuju dodatnu zaradu, a osobito su prikladna ako se organiziraju izvan sezone. Time se osigurava kontinuiran život lokaliteta, a ujedno i dodatni prihodi za njegovo održavanje.

Ako je organizator događanja vanjska organizacija, prihodi se ostvaruju od najma i usluga ili se pak dogovara postotak zarade od događanja.

Taj način prihodovanja od kulturnih dobara prilično je atraktivan jer se oslanja na već postojeće kapacitete lokaliteta i obično donosi značajne prihode.

Ipak, takva događanja ne smiju "preuzeti" lokalitet, već se treba usredotočiti na njegove primarne ciljeve i zadatke.

Posebna događanja samo su dodana vrijednost kulturnom dobru koja mu pomaže u ostvarivanju njegove primarne uloge.

Mnogi lokaliteti baštine razvijaju strategije prihodovanja od maloprodaje.

Turisti motivirani kulturom obrazovaniji su, vise troše od ostalih turista te su lojalni potrošači, pa je stoga maloprodaja za lokalitete baštine izuzetno važan izvor prihoda.

Popularna "roba" za vrijeme godišnjeg odmora su:

• minijaturne replike, • vodiči, • fotoalbumi, • fotoaparati i baterije, • razglednice, • posteri, • slatkiši, • majice, • Kalendari• držači za sol i papar, • šalice, • drvene rezbarije, • olovke te osobito rukotvorine vezane uz lokalitet.

Hrvatski propisi o zaštiti kulturnih dobara već dulje vrijeme imaju odredbe kojima se ovaj oblik spomeničke rente ubire u korist spomenika, odnosno kulturne baštine. Tako je još 1986. godine člankom 51. Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika ("Narodne novine", br. 21/86) propisano:

"Svatko tko na fotografiji, naljepnici, znački, suveniru i drugim sličnim predmetima te na odjevnim predmetima upotrijebi grb ili znak Dubrovnika ili prepoznatljiv dio spomeničke

cjeline odnosno pojedinih objekata spomeničke cjeline, dužan je od prodajne cijene proizvoda uplatiti 10 posto u korist sredstava za obnovu spomeničke cjeline.Iznos prodajne cijene u stavku 1. ovoga članka dužan je obveznik obračunati i uplatiti na račun sredstava za obnovu spomeničke cjeline u roku sedam dana od dana stavljanja proizvoda u promet."

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", br. 69/99) uvažio je dobra iskustva u primjeni citirane odredbe iz "dubrovačkog Zakona", te je u posebnom dijelu Zakona propisao način ubiranja proračunskih prihoda na osnovi upotrebe kulturnih dobara u odredbama članka 112. i 113. koje glase:Tko na fotografiji, naljepnici, znački, suveniru, publikaciji i drugoj tiskovini, odjevnom predmetu, ili drugom predmetu upotrijebi povijesni grb ili znak, prepoznatljivo kulturno dobro ili njegov prepoznatljivi dio, dužan je od prodajne cijene proizvoda uplatiti 10 posto u korist državnog proračuna

Svaki lokalitet ima i svoje specifične proizvode koji ovise o obilježjima lokaliteta, odnosno izložbe/događanja.

Popis maloprodajnih proizvoda ne može biti konačan, već zahtijeva kreativnost!!!!

Potrebno je paziti na:

• Kontrolu tijeka posjetitelja, • Lokaciju trgovačkih područja u okviru lokaliteta, • Dizajn i raznolikost proizvoda te o mnoštvu drugih čimbenika.

Osim što donosi dodatnu zaradu kulturnom dobru, maloprodaja utječe i na mogućnosti otvaranja radnih mjesta te na povećanje zarade cijele zajednice, pa je njezina uloga tim veća.

Ugostiteljstvo

Hotelijerstvo, ugostiteljstvo, privatni smještaj ...

Jedna od tipičnih turističkih strategija jest zadržati gosta do večeri, što logično osigurava i njegovo noćenje u destinaciji, odnosno lokalitetu.

Mogućnosti smještaja gostiju – mogućnost produljenja njihova boravka.

Prema načelima održivog turizma, kulturna će dobra stoga radije ciljati na privlačenje manjeg broja turista koji više troše nego na privlačenje masa.

Turističke strategije manjeg opsega uključuju usluge ugostiteljstva, a o lokalitetu ovisi i vrsta usluge: tako će veliki lokaliteti u ponudi imati caffe-barove, fast food-restorane, snack-barove, samposlužne restorane, a manji sendvič-barove, sladoledarnice, prodaju bezalkoholnih pića, grickalica i peciva.

Ako je ugostiteljsku ponudu moguće tematski uklopiti u sam lokalitet nudeći tematsku hranu, odnosno piće, lokalitet će dobiti na vrijednosti jer tada i dodatna ponuda čini cjelinu s lokalitetom (primjer: dalmatinska, istarska, slavonska gastronomska ponuda...)

InterpretacijaNa povećanje potrošnje posjetitelja donekle ima utjecaj i interpretacija.

- tiskane publikacijama, audio - odnosno video vodstvima, vodiči... U većini slučajeva brošure se nude besplatno ili su već uključene u cijenu ulaznice, a posebni pamfleti i razglednice naplaćuju se zasebno. Dodatno: vožnja biciklima ili vlakićima.....jahanje konja...također ulaze u ovu vrstu prihodovanja kulturnih dobara.

Financijska potpora- javno financiranje!!!!- jednokratne potpore, odnosno o bespovratnim sredstvima.

(u okviru financijskih linija Europske Unije mogu dobiti bespovratne potpore preko raznih fondova, a često se traži i potpora od zaklada kao što su Rockefeller iliFord.)sponzorstvo - Sve popularniji način izravnog ili neizravnog financiranja baštine .(npr. besplatne avionske karte, besplatan prostor u novinama u zamjenu za besplatne ulaznice).

DonacijeZa razliku od sponzorstva donacije ne zahtijevaju uzvratnu uslugu i obično su manjeg opsega. Najčešći oblik donacija su postavljanje kutija za donaciju na ulazu/izlazu za konzervaciju lokaliteta.Donacije tvrtkiU Hrvatskoj je u novije vrijeme sve više tvrtki (Zagrebačka banka, Nexe Grupa, Holcim, Adris grupa, CIOS itd.) koje pokazuju društvenu odgovornost putem javnih natječaja za donacije. Baština - ne zahtijeva protuuslugu, Tvrtke - oslobođenje od dijela poreza na dobit.

Predavanje 7

INTERPRETACIJA KULTURNE BAŠTINE

Interpretacija - pomoći posjetiteljima u doživljavanju kulturnih dobara.

Doživljavanje kulturnih dobara – sa i bez interpretacije!!!

Interpretacija je obrazovna aktivnost koja otkriva značenje i odnose upotrebom objekata, i to ne samo komuniciranjem činjenica i podataka već izravnim iskustvom, odnosno pomoću instruktivnih medija. (Timothy i Boyd, prema Tilden 2003: 195).

Kritika interpretacije baštine:

- Konflikt sa vlastitim iskustvom posjetitelja!- Motivi zarade- Prevelika interpretacija „turistička predstava”

POVIJESNI ASPEKT INTERPRETACIJE

Storytelling- (pričanje prica)- lovci, trgovci, ribari i obrtnici-grčki i rimski filozofiPrethodnica - kulturno--turističke interpretacije -Grand TourGrand Tour - obrazovni "ritualni obred" mladim i bogatim Europljanima - dodatna znanja iz kulture.Uključivao je posjete važnim kulturnim lokalitetima, muzejima i sveučilištima, obično u pratnji znalca koji je posjećeno i interpretirao.U suvremenom smislu, interpretacija započinje krajem 19. i početkom 20. stoljeća, i to vodstvima po prirodnim resursima, kao što su Rocky Mountains u SAD-u, Novom Zelandu i Australiji.

ULOGA INTERPRETACIJE- uvećavanje doživljaja kulturnog dobra u očima posjetitelja.

Literatura poznaje tri osnovne uloge interpretacije:1. obrazovanje posjetitelja (formalno i neformalno)- uloga lokalnog stanovništva!!!;2. pružanje užitka i zabave posjetitelju (potreban oprez radi udaljavanja od same informacije);3. Izazivanje poštovanja i odgovornosti posjetitelja prema objektu baštine (kvaliteta

interpretacije)

"UNIQUE experience„U - Uncommon (neobično), N – Novel (novost), I - Inspiration (inspiraciju), Q - Quality (kvalitetu), U- Understanding (razumijevanje)

E - Emotions (osjećaje) (Schouten 2002: 24-25)

Još 1977. Freeman Tilden predložio je šest osnovnih načela interpretacije, koja se primjenjuju do danas:1. Interpretacija izloška mora imati veze s osobnošću, odnosno s iskustvom posjetitelja;2. sama informacija nije interpretacija, interpretacija je otkrivanje na temelju informacije;3. interpretacija je umjetnost;4. primarni cilj interpretacije nije instrukcija, već provokacija;5. Interpretacija mora biti holistička, a ne sačinjena od manjih dijelova;6. Interpretacija mora imati različit pristup za različite posjetitelje (Timothv i Boyd, prema Tilden 2003: 206-207).

Planiranje interpretacije

planiranje - izbjegavanje negativne posljedice razvoja nekvalitetnog programa. Proces planiranja interpretacije podijeljen je u šest koraka:

1. određivanje ciljeva i zadataka - (npr. Podizanje svijeti o očuvanju sv. Donata i na koji način to postići

2. analiza situacije - inventar postojeće infrastrukture, medij interpretacije prirodnih i kulturnih resursa, identifikacija potencijalnih resursa i alata interpretacije, analiza potražnje na tržištu kako bi se razumjele potrebe i očekivanja posjetitelja. 3. sinteza podataka - 4. preporuke -5. implementacija -6. evaluacija i monitoring -

Predavanje 8

WTO- Svjetska turistička organizacijaVodeća međunarodna organizacija u području turizma i putovanja.Središnja uloga u odlučivanju o promidžbi razvoja odgovornog, održivog i svima pristupačnog turizma koji pridonosi gospodarskom miru, prosperitetu i međunarodnom poštovanju te praćenju ljudskih prava i osnovnih sloboda.Osnovana u Den Haagu 1925.

WTOBC- Business council- Suradnja javnog i privrednog sektora – pojačavanja turističke konkurentnosti- Promidžba turističkih destinacija na Internetu – strategija za informatičko doba- -e- poslovanja u turizmu- Turistička porezna politika- Promjene vezane za slobodno vrijeme

WTO- Kvaliteta u razvoju turizma- Regulatorni okvir tržišta, uključujući liberalizaciju i konkurentnost- Socijalni utjecaji turizma- Sigurnost i osiguranje, uključujući zdravstvo- Standardi kvalitete

KODEKS WTO-a:- Doprinos turizma međunarodnom razumijevanju i poštivanju naroda i društva- Turizam kao sredstvo individualnog i kolektivnog zadovoljstva- Turizam kao čimbenik održivog razvoja- Turizam kao korisnik kulturne baštine čovječanstva i promicatelj njezina

unaprjeđenja- Turizam kao aktivnost koja donosi korist receptivnim zemljama i zajednicama- Obveze turističkih profesionalaca u razvoju turizma- Pravo na turizam- Sloboda turističkih kretanja- Prava djelatnika i poduzetnika u turističkoj industriji- Implementacija načela Globalnog etičkog turističkog kodeksa

1. Turistički resursi pripadaju zajedničkoj baštini čovječanstva; zajednice na čijem se teritoriju ta baština nalazi imaju posebna prava i obveze spram nje

2. Turističke politike i aktivnosti moraju poštovati, čuvati i prenijeti budućim generacijama: Umjetničku, arheološku i kulturnu baštinuPosebnu pažnju treba posvetiti očuvanju spomenika, svetišta i muzeja te arheoloških i povijesnih lokaliteta, koji moraju biti otvoreni za javnost.Treba poticati otvaranje kulturnih spomenika i dobara u privatnom vlasništvu

3. Financijska sredstva ostvarena posjetom kulturnim lokalitetima i spomenicima morala bi se, barem djelomično, upotrebljavati za održavanje, očuvanje razvoj i uljepšavanje baštine.

4. Turističke aktivnosti moraju se planirati tako da tradicijskoj kulturi i folkloru dopuste održanje, ali i razvoj, a ne smiju biti uzrok njihova propadanja i standardiziranja.

Međunarodne nevladine organizacije- važnosti za kulturnu baštinu!!!ICOM- Međunarodno vijeće za muzejeICCROM – Međunarodni centar za proučavanje prezervacije i restauracije kulturnih dobaraICOMOS – Međunarodno vijeće za spomenike i lokaliteteICOM- međunarodna organizacija muzeja i muzejskih profesionalaca koji se bave očuvanjem, kontinuitetom i promidžbom svjetske prirodne i kulturne baštine, kako sadašnje tako i buduće, materijalne i nematerijalne.Osnovana 1946. godine.Surađuje s Unescom i ima savjetodavan status pri Gospodarskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda.ICOM-ove zadaće:

- Poticati osnivanje, razvoj i stručno upravljanje muzejima svih vrta- Unaprjeđenje znanja o muzejima i razumijevanje prirode i uloge muzeja u službi

društva i njegova razvoja- Organizira suradnju i međusobnu pomoć između muzeja i stručnih muzejskih

djelatnika u različitim zemljama- Predstavlja, podupire i unaprjeđuje interese stručnih muzejskih djelatnika- Unaprjeđuje i širi znanja iz muzeologije i ostalih disciplina koje se tiču upravljanja

muzejom.

ICCROM

Međunarodni centar za proučavanje i restauraciju kulturnih dobara.Osnovan 1956. pri UNESCO-u

Zadaće ICCROM-a:1. Sakupljanje, proučavanje i pružanje informacija koje se tiču znanstvenih, tehničkih i

etičkih pitanja vezanih za konzervaciju i restauraciju kulturnih dobara2. Koordinacija, poticanje ili institucionalno istraživanje u ovom području, za što su

zaduženi stručnjaci ili stručna tijela, međunarodne konferencije, publikacije..3. Savjetodavna uloga i davanje preporuka o općim ili specifičnim pitanjima koje se tiču

konzervacije i restauracije kulturnih dobara te podizanje standarda konzervatorske i restauratorske prakse

4. Inicijative koje potiču bolje razumijevanje konzervacije i restauracije kulturnih dobara

Predavanje 9

Kulturni turizam u Europi

NizozemskaKulturno-turistički aspekt:- Uložen je trud u bolju animaciju muzeja (atraktivna interpretacija muzejskih izložaka)- Povezivanje gradova kao kulturnih cjelina u itinerare koji se zajednički na tržištu nude kao

destinacijaZaklada za rekreaciju: ključna nizozemska organizacija koja se bavi temama vezanim uz turizam. Nevladina organizacija koja skuplja, razvija i diseminira informacije iz područja

rekreacije i turizma, neprofitnog je karaktera, sa statusom zaklade. Samostalna je u odlučivanju, ali je ipak financira država ili regionalna/ lokalna vlast.Zaklade u Nizozemskoj mogu financirati i privatni sponzori- npr. Zaklada za rekreaciju!!!

Za koga radi Zaklada (Tko može biti naručitelj?):

- Ministarstvo (istraživanja služe kao potpora državi)- Nacionalnu, regionalnu i lokalnu vlast- Komercijalne i nekomercijalne privatne ustanove- Istraživački centri- Organizacije koje se bave zaštitom okoliša

Teme: rekreacija, turizam, kulturna povijest, sport, promet, transport, urbano i ruralno planiranjeZaklada jest komercijalno poduzeće, ali motiv rada nije profit!!!

Kulturni turizam u Nizozemskoj – služi ostvarenju širih ciljeva i smatra se dijelom nizozemskog naroda.Dakle, nije isključivo usmjeren na privlačenje stranih turista, već je osnovni cilj zadovoljiti kulturne potrebe nizozemskog društva!!!Edukacija lokalne zajednice o vlastitoj kulturi!!!Istraživanje!!!Potrebno regulirati:

- Participaciju države u projektima kulturnog turizma- Minimizirati razočaranja turista koji imaju svoja očekivanja (osiguranje kvalitete)- Međunarodni standardi kvalitete- Veća participacija turističkog sektora u kulturnim inicijativama

Finska- Prati trendove, razvija kulturni turizam i u njemu vidi velike potencijale!- Područje ingerencije kulturnog turizma nije jasno određeno!!!

Finska turistička politika (prioriteti):- Proširenje geografske i administrativne suradnje- Poboljšanje utjecaja javne potpore turističkom sektoru- Investiranje u obrazovanje i istraživački rad- Promidžba pristupa turističkim uslugama s pomoću kanala elektroničke distribucije- Poboljšanje kvalitete turističkih usluga u skladu s održivim razvojem

!!!!!!!! Kultura se spominje, ali nije prioritet!!!Finska turistička zajednica!!

Cipar- Jedna od rijetkih zemalja koje su obuhvaćene projektom Vijeća Europe Kompendijum

europskih kulturnih politika, a koja u svojoj kulturnoj politici posebno poglavlje posvećuje kulturnom turizmu.

- Razlog:- Turizam je najvažnija samostalna gospodarska aktivnost na Cipru- Ulazak Cipra u EU nalagao je ciparskoj politici usklađivanje zakona sa standardima

EU, pa su se stoga u svim segmentima nastojali slijediti europski trendovi- Politička nestabilnost u odnosima grčkog i turskog dijela Cipra nalazi rješenja za velik

dio problema te vrste u kulturi kao sektoru koji ima snagu povezivanja različitih zajednica.

Promicanjem i implementacijom projekata koji su izravno ili neizravno povezani s kulturnim turizmom:

- Ciparska turistička organizacija- Uprava za kulturne usluge Ministarstva prosvjete i kulture- Uprava za starine Ministarstva veza i javnih radova- Uprava za obrtničke usluge- Uprava za urbano planiranje- Lokalne vlasti

ItalijaRezultati istraživanja kulturnog turizma u Italiji pokazali su ( str. 253) nesređenu i fragmentiranu sliku talijanskog kulturnog turizma. Italija, kao zemlja s dugom tradicijom kulture, velikim se dijelom oslanja na oblike kulturnog turizma u svojim gradovima.Nedovoljno definirana politika tog sektora!!!!Država potiče razvoj kulturnog turizma:

- Na razini intervencija koje služe promidžbi i valorizaciji manje poznatih kulturnih lokaliteta (sajmovi, radionice...)

- Djelomičnom materijalnom potporom - Na razini zakonodavstva s pomoću intervencija koje pogoduju prekvalifikaciji

receptivne ponude i koje se tiču održavanja kulturnih dobara.