komunikacijske vjeŠtine sa pacijentom u …¡tinetz.pdf · terminalna faza bolesti ......
TRANSCRIPT
KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE SA PACIJENTOM U
TERMINALNOM STADIJUMU BOLESTI I PORODICOM
Rasema Šiljegović
SEMINAR “NOVINE U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE”
Bijeljina, Oktobar 2014. godine
Javna zdravstvena ustanova
Univerzitetski klinički centar Tuzla
Bosna i Hercegovina
Porast broja bolesnika koji obolijevaju od raznihvrsta karcinoma, te drugih još uvijek neizlječivihbolesti, doveo je do potrebe za posebnim vidomnjege bolesnika u terminalnoj fazi bolesti
Napredak medicine je omogućio liječenje iznačajno produžavanje i održavanje kvalitetaživota uz bolest
Terminalna faza bolesti
Počinje kada medicinski stručnjaciprocijene da se zdravstveno stanje bolesnikapogoršava
Ne postoji tretman koji bi doveo dopoboljšanja stanja i sprečavanja smrti
Spora smrt i progresivno propadanje
Može trajati mjesecima i godinama
Može biti praćena hroničnim bolom
Neizlječivu bolest prate različiti problemi:
somatski (zamor, gubitak energije, bol)
psihološki (različite uznemiravajuće emocije,misli, ponašanja)
socijalni (zavisnost od drugih, stigmatizacija,prestanak rada i socijalnih aktivnosti)
duhovni (pitanje smisla života, preispitivanje i sl).
Navedeni problemi ne ugrožavaju samo pacijentaveć i njegovu najbližu okolinu, članove porodice imedicinsko osoblje koje o pacijentu neposrednobrine
Poseban vid njege bolesnika u terminalnoj fazibolesti je palijativna njega, čiji zadatak nijeproduženje života, već poboljšanje kvaliteta životau terminalnoj fazi bolesti
Uspjeh ove filozofije ne ovisi isključivo oorganizacijskim modelima hospicijske njege,postojanju palijativnog odjela unutar zdravstveneustanove već o umijeću i stavovima osoblja injihovoj izvornoj motivaciji u realizaciji ciljeva
Definicija Svjetske zdravstvene organizacije (2002.)“Palijativna njega je aktivna potpuna briga za bolesnikečija bolest više ne reagira na postupak liječenja”
Definicija Udruženja hospicija Južne Australije
„Hospicijska njega prihvata smrt kao normalan proces ishvata je kao posljednju fazu života za osobu koja umire.Nadalje prihvata potrebu umirućih da žive potpuno, ponosno iudobno sve dok ne umru i niti požuruje niti odgaĎa smrt.Konačno, ona osigurava podršku ožalošćenoj porodici iprijateljima“
Temeljne značajke hospicijske i palijativne njege su:
ublažavanje simptoma, boli i patnje
poboljšanje kvalitete života pacijenta i porodice
očuvanje integriteta,
adekvatna psihosocijalna, psihoterapijska i duhovnapodrška
Članovi porodice terminalno oboljele osobe ne smiju
imati osjećaj da su oni i njihovi najbliži napušteni, nego
da se cilj terapije mijenja od produžavanja života prema
kvaliteti života
Holistički pristup podrazumijeva pristup pacijentu kao
osobi u cjelini koja ima tijelo i dušu, a ne samo bolesni
organ vodeći računa o svim njenim potrebama
Djeca i punoljetne osobe koje pate od priroĎenih bolesti ilistanja koja dovode do ovisnosti o medicinsko – tehničkimprocedurama
Osobe bilo koje dobi koje pate od akutnih, ozbiljnih i poživot opasnih bolesti (poput teških ozljeda, leukemije ilimoždanog udara)
Osobe koje pate od progresivnih hroničnih stanja(malignitet, hronično zatajenje bubrega, bolesti jetre,neurodegenerativne bolesti itd.)
Ozbiljno i terminalno oboljeli pacijenti (poput osoba kojepate od demencije u posljednjoj fazi terminalnog stadijakarcinoma ili teškog invaliditeta)
Kompleksni problemi s kojima se suočavabolesnik/porodica zahtijevaju interdisciplinarnipristup koji treba obezbijediti kako opštuu tako ispecijaliziranu njegu
Interdisciplinarni tim čine osobe koje djeluju uokviru svojih znanja i nadležnosti, ali u saradnji sdrugim članovima tima
Osnovne karakteristike timskog rada jesuzajednički cilj, razumijevanje uloge svakogpojedinca i njegove odgovornosti u timskom radu teotvorena i adekvatna komunikacija između članovatima
Prava snaga interdisciplinarnog timskog rada je u:
uspješnoj komunikaciji
meĎusobnom povjerenju
kompetentnosti članova tima
ravnopravnoj ulozi
zajedničkom radu na realizaciji ciljeva
Mnoge paradoksalne situacije u kojima se bolesnik i
porodica nalazi u terminalnom stadiju bolesti reflektiraju
se na komunikaciju i meĎusobne odnose
Pojam komunikacija potiče od latinske riječiComunicares, što znači uraditi nešto zajednički,uključiti nekog drugog, povezati se sa
Osnovni cilj komunikacije je da i pošiljatelj i primatelj
poruku razumiju na isti način
Pri tome se mogu služiti verbalnom i neverbalnom
komunikacijom
Hildegrand Peplan je prva sestra koja je opisalapsihodinamske aspekte u odnosu sestra-pacijent izsestrinske perspektive
Sposobnost sestre da se adekvatno ponaša urazličitim situacijama kroz različite faze procesakomuniciranja u kojima treba:
obezbijediti otvorenu komunikaciju i nesmetanprotok informacija
omogućiti direktnu komunikaciju, pravimriječima tj. odgovarajućom terminologijom
Zdravstveni radnici trebaju biti svjesni da postoje određenipreduvjeti za uspostavljanje uspješne komunikacije:
Poznavanje dobne i socijalnih normi
Odavanje poštovanja i iskrenosti
Razvijanje povjerenja iskrenošću i dosljednošću u ponašanju
Procijena potrebe sagovornika u datoj situaciji
Procijena sposobnosti uspješnog suočavanja s promjenama
Prilagodba jezičnog izražavanja nivou razumijevanjasagovornika
Pomaganje u rješavanju poteškoća
Pravljenje rasporeda i planiranje strategije
Vjerovanje u pacijenta i porodicu naročito kada im nedostajesamopouzdanje
Bolna proživljavanja uvjetuju brojne svjesne inesvjesne reakcije bolesnika i članova porodice
Zadaci komunikacije se dijele na tri nivoa:
Događaj/bolesti i fizičke posljedice, uključujućiliječenje i usputna dejstva
Osjećanja i psihološke reakcije kojedešavanje/bolest aktualizira u samoj osobi,uključujući egzistencijalna pitanja
Relacije prema okolini, posebno prema rodbini
Saopštavanje loših vijesti zahtijeva slušanje,posmatranje i empatiju u jednakoj mjeri kao ibiranje pravih riječi
Kako saopštiti lošu vijest je moralni ikomunikacijski izazov
Sestra se može naći u situaciji da s pacijentomrazgovara:
možda će se zateći kraj pacijenta kada budespreman pitati
ili će biti osoba s kojom će pacijent htjetirazgovarati
Bolesnik ima pravo ne znati, ako je to njegovaželja
Dobro je da svi članovi tima budu upoznati s timšta bolesnik zna
Važno je zapisati ko je šta rekao pacijentu kako bite informacije bile svima dotupne
Ukoliko nema evidencije, teško je obezbijeditimaksimalnu saradnju stručnog tima u pružanjupotpore pacijentu i članovima porodice
Loše vijesti treba saopštavati korak po korak
Prostor u kome se razgovara treba da budemiran, udoban i bez mogućnosti uznemiravanja
Dobro je da bude još neko prisutan ili trebaobaviti seriju kratkih razgovora
U toku razgovora treba se koncentrisati nasagovornika i primijeniti neverbalne metodekomunikacije (gledati ga mirno u oči, koristiti idodir)
Nekomunikativan bolesnik može da šuti i negovori o svojim strahovima i tuzi
Preispitati:
da li tako razgovara sa svim članovima tima
osjeća li da su prenametljivi
prepoznaju li članovi porodice takvo ponašanje
kako je prije reagovao na problematične situacije
U razgovoru sa prodicom treba misliti na to da suoni zabrinuti, uplašeni i tjeskobni
Složene informacije treba davati u manjimkoličinama
Ponoviti informacije i dopustiti dovoljno vremenaza pitanja
Neprestano ih izvještavati o promjenama inapredovanju situacije
Uključiti porodicu u planiranje zdravstvene njege ipredviđanje mogućih teškoća
Raspravljajti otvoreno i iskreno o problemima
Razmotriti zajedno sve alternativne mogućnosti
Pružiti im obavijesti o postojećim oblicima pomoćiu zajednici
Upozoriti porodicu na uticaj bolesti naemocionalnu i porodičnu situaciju
Urota šutnje može razdvojiti članove porodice uvrijeme kada najviše treba da vjeruju jedni drugima
U poređenju sa tradicionalnom njegom terminalnobolesnih odraslih osoba, pedijatrijska palijativnanjega ima:
široki spektar bolesti uključujući i mnoge rijetkebolesti koje često zahtijevaju učešće velikog brojadisciplina
često je nemoguće tačno predvidjeti tok bolestizbog čega postoje preklapanja sa kurativnomnjegom
više neizvjesnosti u odlučivanju na prevođenje sakurativnog na suportivni tretman
Djeca u dobi do 3 godine – ne razumiju smrt kaočinjenicu, ali osjećaju tjeskobu roditelja i njegovateljai to ih uznemiruje
U dobi od 3-5 godina – razumiju koncept smrti, aline razumiju da je smrt konačna i misle da je slučajnate da se neće dogoditi njima
U dobi od 6 godina – počinju shvatati da je smrtkonačna i da se može dogoditi njima, ali u veomadalekoj budućnosti
Iznad 10 godina – mogu pojmiti smrt kao konačnu inepovratnu
Dječiji strah od smrti se bazira na konkretnom strahu
od odvajanja od roditelja i drugih voljenih osoba, a ne na
egzistencijalnim posljedicama zagrobnog života, kao što
je slučaj sa odraslima
Imaju osjećaje koje ne znaju izraziti riječima, mogu
biti zbunjena i usamljena
Informacije trebaju biti prilagoĎene uzrastu i
mogućnosti shvatanja
Treba biti strpljiv i konkretan
Izbjegavati nejasne termine
Pažljivo gledati i slušati, uz uvažavanje odgovora
Na pokušaje odgovarati pozitivno, sa pohvalom,potvrdom i ohrabrivanjem
Roditeljski pristupiti svakom djetetu
Koristiti razna pomoćna sredstva koja su bliskadjeci (umjetnost, terapija igrom, pričanje priča i dr.)
Posjedovati stav razumijevanja prema roditeljima
Maksimalno liberalizovati posjete roditelja djeci
Porodice su posebno vulnerabilne u stadijumima kada seoboljelo dijete nalazi u terminalnoj fazi bolesti
Gubitak djeteta je prijetnja integritetu i funkcionisanjuporodice
Roditelji se bore s osjećajem krivice zbog toga što ranijenisu prepoznali simptome i otišli ljekaru
Često gube povjerenje u medicinu te započinju potragu začudesnim magijskim izlječenjem
Ostala djeca su u teškom položaju jer su roditelji posvećenibolesnom djetetu, osjećaju krivicu zbog svog dobrog zdravlja,potrebe za smijehom i igrom
Briga za bolesnika u terminalnoj fazi bolestiobuhvata kontrolu i olakšavanje fizičkih simptoma,najviše boli, odgovarajuću njegu i prehranu tepsihološku i duhovnu pomoć
Članovi multidisciplinarnog tima treba daposjeduju komunikacijske vještine, posebnoempatiju i aktivno slušanje
Bolesnik treba biti uvjeren da će okruženje osjetitinjegove brige i tjeskobe i ispuniti njegovaočekivanja
Svaki član tima mora biti u stanju razgovarati sabolesnikom kada to on traži
Povjerenje u stručni tim zavisiće o tome jesu li svinjegovi članovi osjetljivi i otvoreni u svojojkomunikaciji s pacijentom i porodicom
Medicinske sestre su članovi tima koji najviševremena provode s pacijentima u terminalnomstadiju bolasti, te su odgovorne za stalnu procjenupotreba i planiranje zdravstvene njege
Zdravstveni radnici moraju u potpunosti poštovatiprava bolesnika, biti u skladu s profesionalnimobavezama i standardima i u tom kontekstu raditi uinteresu bolesnika
(Izvor: Arhiva Klinike za dječije bolesti Tuzla, 2011)