1

KOMPENDIJ IZ

POLITIČKE EKONOMIJE

2

(1.) I-IV. Uloga ekonomskih disciplina u u obrazovanju pravnika (str. 5-8)

LITERATURA ZA PRIPREMANJE ISPITA:

Stjenko VRANJICAN, Politička ekonomija, Pravni fakultet u Zagrebu, izdanje 2005., 2006. ili 2007.

OBVEZATNA NASTAVNA I ISPITNA GRAĐA:

I. O tradiciji izučavanja ekonomskih disciplina na pravnom studiju (str. 1-4, dopunski tekst 1)II. Uloga ekonomskih disciplina u obrazovanju pravnika (5-8)III. O porijeklu naziva Politička ekonomija (9-10)IV. Predmet Političke ekonomije (11-13)(V.) Ekonomska povijest (dopunski tekstovi 2-10)VI. Ekonomski proces (39-72)VII. Proizvodnja (73-86)VIII. Ljudski faktor (87-110)IX. Tehnički napredak (111-145,151-156, 158-170)X. Poduzetništvo (187-216, 227-255)XI. Organizacija i djelovanje poduzeća (257-300)XII. Elementi teorije troškova (307-324)XIII. Mjerenje rezultata privređivanja (325-355)XV. Raspodjela (373-436)XVI. Razmjena (437-450, 459-472, 480-490, 494-502)XVII. Potrošnja (511-526)XVIII. Ekonomski razvitak (527-548)

ZADAĆA I SVRHA SPECIJALISTIČKOG (pravnog, ekonomskog)I OPĆEG OBRAZOVANJA

Prravni studij je od svojih početaka multidisciplinaran, a cjelokupni nastavni plan i program studijakomplementarno je prožimanje četiri znanstvena područja: pravnih, povijesnih, socioloških iekonomskih znanosti. Ova širina studija, uz nužnu dominaciju pravnih disciplina, od presudne jevažnosti za ostvarenje visokih spoznajnih sposobnosti i kompetentnosti budućih diplomiranih pravnika.Proučavanje političke ekonomije i drugih ekonomskih disciplina pomaže studentima, najšire govoreći, utumačenju i shvaćanju i) pojavnosti i suštine pojedinih ekonomskih pojava, ii) međusobne povezanostiekonomskih pojava, te iii) povezanosti ekonomskih i drugih društvenih pojava (naime, život poredekonomske ima i druge bitne dimenzije).

Znanstveni pojmovi, načela i teorije kojima se služe ekonomske discipline (politička ekonomija,ekonomska politika, ekonomika poduzeća, financije i druge) pored toga što omogućuju spoznajuekonomske dimenzije života, pomažu i u smanjivanju egzistencijalnih (ekonomskih) problema ljudi(pojedinaca, grupa i društava) i povećavanju koristi od njihovih svakodnevnih ekonomskih aktivnosti.Sve u svemu, poznavanje najvažnijih ekonomskih pojmova i kategorija (ekonomskog rječnika), znanje ofunkcioniranju domaće (nacionalne) i svjetske privrede (ekonomije, gospodarstva), odnosno znanje oekonomskom procesu kao temeljnoj aktivnosti svakog društva budućim pravnicima pomaže da:1. podignu razinu vlastite i društvene efikasnosti u društvenoj proizvodnji (npr. pravnih usluga);2. bolje razumiju društvenu cjelinu i važnost povezanosti različitih društvenih dimenzija (npr. svezu imeđusobni utjecaj prava i ekonomije);3. podignu razinu društvene pravednosti (npr. u raspodjeli proizvedenih dobara i usluga).

Iako pravnici nisu i ne trebaju biti ekonomski stručnjaci, upravo zbog svog multidiciplinarnogobrazovanja pravnici tradicionalno dominiraju u gospodarskom, političkom i kulturnom životu

3

hrvatskog i drugih društava, te pomažu, što može iznenaditi, čak i u npr. kreiranju nacionalnih iregionalnih ekonomskih politika koje trebaju omogućiti korištenje postojećih privrednih resursa nanajefikasniji mogući način, a kako bi se što kvalitetnije zadovoljile individualne i društvene potrebe.Kako bi to kazao Adam Smith, jedan od najpoznatijih ekonomista u povijesti: «(Politička ekonomija)nastoji obogatiti i narod i vladara».

Zaključimo. Bez političke ekonomije i drugih ekonomskih disciplina pravne su discipline bez realnihtemelja, a znanje studenata klimavo i hendikepirano.

Sve rečeno u svezi pravnog studija te povezanosti ekonomskih i pravnih spoznaja vrijedi i za bilo kojedrugo obrazovanje i drugačija znanja i vještine. Obrazovanje i usavršavanje imaju danas najvažnijuulogu u napretku bilo kojeg suvremenog društva, kao i u izgradnji prosperitetnog života svakogpojedinca. Gledajući na ekonomsku ulogu i značaj obrazovanja jednostavno se može kazati kakosuvremena gospodarstva trebaju dobro obrazovanu radnu snagu. Poznati ekonomist J.K. Galbraith jenedavno napisao: "Svi privredni sektori koji se naglo razvijaju – oni u kojima je proizvodnja utemeljenana tehnologiji, umjetnosti i dizajnu, velike i rastuće gospodarske grane koje se bave putovanjima,kulturom i zabavom te slobodna zanimanja – moraju imati obrazovanu radnu snagu". Upravo zbogporasta razine obrazovanosti društva, obrazovanje postaje gospodarska nužnost. Također, viša razinaobrazovanosti pojedincu donosi višu razinu osobnog i obiteljskog materijalnog blagostanja.

Širi pogled na obrazovanje od ekonomskog pristupa pokazuje da obrazovanje također ima nezamjenjivupolitičku i društvenu ulogu i značaj. Tako npr. društvo s velikim brojem obrazovanih i kvalificiranihne potresaju žestoki društveni nemiri i nespokojstvo njegovih građana. Zajednica u kojoj prevladavaobrazovanost i obrazovani svojim pripadnicima pruža nadu i realnu mogućnost popravljanja ekonomskei društvene pozicije kroz vlastiti rad, a zbog čega se oni ne moraju služiti revolucionarnim nasiljem nititražiti (uzaludnu) prečicu u kriminalu. Posebno to vrijedi u slučaju mladih, zanemarenih i siromašnihslojeva. Ne zaboravimo da pretežiti dio najtežih socijalnih slučajeva čine oni kojima je iz ovih ili onihrazloga uskraćeno kvalitetno obrazovanje. Iako uvijek postoji određeni postotak stanovništva koji ćepodržati gotovo svaki oblik političkog ili društvenog zastranjenja, zahvaljujući obrazovanju i gotovojedino obrazovanju, broj pripadnika te manjine ostaje ograničen. Obrazovanje ne samo da omogućujedemokraciju nego je čini prijeko potrebnom. Nadalje, obrazovanje ne samo da stvara stanovništvo kojerazumije javne (zajedničke, društvene) zadaće, ono također stvara potrebu tog stanovništva da ga se čuje.Obrazovano građanstvo koje izražava interes za politiku i ima jasno izražene stavove predstavljanajčvršću obranu od bilo koje diktature. Nasuprot tome, tiranija nad siromašnima i neukima jeuobičajena pojava. Osim što, dakle, osigurava visoki životni standard i pomaže u izgradnji političkestabilnosti društva i njegove demokratičnosti, obrazovanje utječe i na izgradnju prihvatljivog društvenogmorala i individualne etike. Jedna od najvažnijih komponenti poželjnog morala jest suosjećanje spatnjama drugih i pružanje pomoći u oslobađanju od njih. Nedovoljno ili loše obrazovani pojedincinajčešće brinu isključivo o svojim potrebama koje nastoje zadovoljiti na štetu drugih.

Na kraju ovog dijela naših izlaganja zanimljivo je ukazati i na to kako obrazovanje samo po sebi (poredizravne materijalne, političke i moralne koristi) ima neporecivu i nemjerljivo veliku vrijednost iopravdanje. Naime, pored toga što obrazovani imaju visoke prihode, stabilna radna mjesta te ugled međuprijateljima, unutar obitelji i šireg društva, oni imaju i veoma zanimljiv život u kojem mogu istinskiuživati. U životu prepunom zadovoljstava ne postoji dosada, a životno ispunjenje ne traži se u površnim,kratkotrajnim, vulgarnim ili opasnim rješenjima (npr. u drogiranju) protiv dosade.

Na kraju svakako valja upamtiti da su neobrazovani osuđeni na težak, monoton i slabo plaćeni rad, ačesto uopće i nemaju posla. S druge strane, obrazovani ne samo da lakše pronalaze posao i žive već im isvaka viša razina znanja stvara dodatne želje za daljim spoznavanjem, razumijevanjem ali i poboljšanjemsvijeta.

4

(2.) I-IV. Podrijetlo naziva,definicije i predmet znanstvenog proučavanja političke ekonomije

O PODRIJETLU NAZIVA "POLITIČKA EKONOMIJA" (str. 5-8)Naziv studijskog predmeta i društvene znanosti "političke ekonomije" nastao je sintetiziranjem nekoliko (staro)grčkihriječi (pojmova): polis + oikos + nomos. POLIS ima značenje = grad, država; OIKOS = kuća, domaćinstvo,gazdinstvo; NOMOS = zakon, red, pravilo. Naša riječ "politička" nastala je, dakle, od grčke riječi "država". Izraz"ekonomija" kovanica je nastala od grčkih riječi za "kućanstvo" i "red, pravilo", pa sam pojam «ekonomija» izvornooznačava znanja o pravilnom i praktičnom upravljanju domaćinstvom. No, sintagma "politička ekonomija" nastala jekombinacijom svih triju navedenih pojmova i znači "pravila o dobrom upravljanju državom (društvom)". Pri tome seprije svega misli na efikasno i pravedno upravljanje gospodarstvom (privredom) u jednoj državi, tj. na organiziranje iupravljanje ekonomskom dimenzijom društvenog života jedne nacije (države). No, pored a) nacionalne političkeekonomije postoji i b) međunarodna politička ekonomija. Ne treba zbuniti činjenica da se sintagma «političkaekonomija» počela učestalije koristiti tek na početku 17. stoljeća, što je potvrda tvrdnje kako su ekonomske ektivnostičovjeka njegove najstarije vještina dok je znanost o tim vještinama jedna od najmlađih znanosti. Kovanica «političkaekonomija» govori i o početku bliske povezanosti države i ekonomije (gospodarstva, privrede), primjerenoj kasnijimstoljećima i izgradnji nacionalnih privreda. Suvremena c) globalna politička ekonomija istražuje svjetsku privredu.UVODNA I DOPUNSKE DEFINICIJE PREDMETA POLITIČKE EKONOMIJEDefinirati neku znanost znači odrediti predmet njezinog istraživanja – dio društvene ili prirodne stvarnosti kojiznanstvenici, stručnjaci i studenti istražuju. Politička ekonomija proučava brojne dijelove društvene stvarnosti.Društvena znanost političke ekonomije je "znanost o uvjetima, oblicima i zakonima nastajanja, razvoja i nestajanjapovijesno određenih načina proizvodnje ekonomskog života i odnosa proizvodnje i komuniciranja u koje stupajudruštvene klase, kaste, staleži i slojevi kad u privrednim procesima pribavljaju sredstva za održavanje i obnavljanjesvoje materijalne egzistencije" (akademik Adolf Dragičević). Politička ekonomija se bavi: 1. ekonomskim procesom usvim njegovim fazama (proizvodnji, razmjeni, raspodjeli i potrošnji), 2. društvenom stranom ekonomskih procesa, 3.odnosima između ljudi unutar ekonomskog procesa i 4. odnosom čovjeka prema radu.Politička ekonomija pokriva sve vrste društvenih tema - stoga je ona društvena znanost koja se ponekad važno naziva i“znanost o anatomiji društva”. Pored 1001. pitanja na koje PE pokušava pronaći odgovor, u svojoj je suštini onanajopćenitije posvećena povećanju razumijevanja i) odnosa ljudi prema radu pri proizvodnji i ii) njihovimmeđusobnim odnosima koji proizlaze iz proizvodnje. Poznati ekonomist Alfred Marshall je rekao da političkaekonomija proučava ljudsku vrstu u njezinom svakodnevnom poslu. Kratko, jezgrovito i pamtljivo.Predmet istraživanja PE možemo odrediti (definirati) još i na slijedeći, ponešto reducirani način:PPoolliittiiččkkaa eekkoonnoommiijjaa jjee pprroouuččaavvaannjjee kkaakkoo ddrruuššttvvaa pprrooiizzvvooddee,, rraassppooddjjeelljjuujjuu,, rraazzmmjjeennjjuujjuu ii ttrrooššee pprrooiizzvvooddee..RAZGRANIČENJE IZMEĐU POLITIČKE EKONOMIJE, EKONOMIKE I EKONOMSKE POLITIKEPPoolliittiiččkkaa eekkoonnoommiijjaa ((PPoolliittiiccaall EEccoonnoommyy)) jjee ppoosseebbnnaa eekkoonnoommsskkaa zznnaannoosstt ii ttrreebbaa jjee rraazzlliikkoovvaattii oodd eekkoonnoommiikkee ((EEccoonnoommiiccss)),, iiaakkoo ttooččeessttoo nniijjee jjeeddnnoossttaavvnnoo ((aa nnii ppoottrreebbnnoo)).. EEkkoonnoommiikkaa jjee zzaasseebbnnaa oorriiggiinnaallnnaa eekkoonnoommsskkaa zznnaannoosstt ((ddiisscciipplliinnaa)).. EEkkoonnoommiikkaa jjee zznnaannoossttkkoojjaa pprroouuččaavvaa kkoojjkkee pprrooiizzvvooddee ddrruuššttvvoo ppuutteemm pprriivvrreeddee ttrreebbaa pprrooiizzvvooddiittii,, kkaakkoo ssee ttii pprrooiizzvvooddii ttrreebbaajjuu pprrooiizzvvooddiittii,, zzaa kkooggaa iihh sseepprrooiizzvvooddii ii kkaakkoo ssee uuppoottrreebboomm ttrrooššee ((ŠŠTTOO,, KKAAKKOO ii ZZAA KKOOGGAA PPRROOIIZZVVOODDIITTII)).. PPoorreedd ttooggaa ššttoo jjee PPEE pprroouuččaavvaannjjee ŠŠTTOO ((iikkoolliikkoo)),, KKAAKKOO ii ZZAA KKOOGGAA ssee uu ddrruuššttvvuu pprrooiizzvvooddii ((ttoo jjoojj jjee zzaajjeeddnniiččkkoo ss eekkoonnoommiikkoomm)),, oonnaa ššiirree oodd nnaavveeddeennoogg iissttrraažžuujjee iiooddnnoossee lljjuuddii pprreemmaa rraadduu ii iizzmmeeđđuu sseebbee uu ssvviimm ffaazzaammaa eekkoonnoommsskkoogg pprroocceessaa ((pprrooiizzvvooddnnjjii,, rraassppooddjjeellii,, rraazzmmjjeennii ii ppoottrrooššnnjjii)).. DDrruuggiinnaaččiinn ddeeffiinniirraannjjaa eekkoonnoommiikkee kkaažžee ddaa oonnaa iissttrraažžuujjee nnaaččiinnee ((kkaakkoo??)) nnaa kkoojjee ddrruuššttvvoo aalloocciirraa ssvvoojjee oosskkuuddnnee pprrooiizzvvooddnnee rreessuurrssee..AAllookkaacciijjaa zznnaaččii RRAAZZMMJJEEŠŠTTAANNJJEE rreessuurrssaa ((ffaakkttoorraa iillii ččiimmbbeenniikkaa)) pprrooiizzvvooddnnjjee ppoo ppoodduuzzeeććiimmaa,, ggoossppooddaarrssttvveenniimm ggrraannaammaa iizzeemmlljjooppiissnniimm ppooddrruuččjjiimmaa pprreemmaa pprrooiizzvvooddnniimm ii ddrruuššttvveenniimm ppoottrreebbaammaa ii zzaaddaacciimmaa.. UU ssuuvvrreemmeenniimm ddrruuššttvviimmaa aallookkaacciijjaa ssee oobbaavvlljjaappuutteemm 11)) ppllaanniirraannjjaa,, ttjj.. ssvvjjeessnnoogg uussmmjjeerraavvaannjjaa ggoossppooddaarrssttvveenniihh kkrreettaannjjaa,, ii ppuutteemm 22)) ttrržžiiššttaa ii sslloobbooddnnoogg ddjjeelloovvaannjjaa eekkoonnoommsskkiihhzzaakkoonnaa..Politička ekonomija je povezana i s politikom (ne samo nazivom). Ekonomsko djelovanje čovjeka – tj. proizvodnja, raspodjela,razmjena i potrošnja - je bilo i ostalo temelj rada i života pojedinca i društva. Zadovoljavanje prirodno i povijesno nastalihljudskih potreba glavni je ekonomski problem čovjeka i društava nekad i danas. Politika je pak djelatnost kojom na različitimteritorijalno-političkim razinama (lokalne, regionalne, nacionalne) organi vlasti (dužnosnici) i javne uprave (službenici) uređuju,potiču i usmjeravaju društveni život u svim njegovim dimenzijama. Jedna od njih je ekonomska dimenzija društva, a vrsta politikekojom se ekonomska dimenzija života uređuje i štiti naziva se ekonomska politika. Ekonomska politika je treća ekonomskaznanost (disciplina) koju spominjemo. No, ekonomsku dimenziju uređuju, mijenjaju i štite i slobodni pojedinci i grupe naprincipima (načelima) slobodnog tržišnog djelovanja. Svaka nacionalna privreda (i regionalna i lokalna) rezultat je autonomnogdjelovanja poduzetnika i poduzeća, te ljudi koji rade i potrošača, ali i svjesnog državnog upravljanja (u slučaju npr. Hrvatske odstrane dužnosnika i službenika na nacionalnoj, županijskoj i gradskoj razini). Stoga se gotovo svaka nacionalna privreda(gospodarstvo) danas u svijetu organizira kao mješovita privreda (tržište+država). Ekonomska politika je dakle nazivekonomske znanosti koja proučava načine na koji organi vlasti i uprave uređuju i usmjeravaju nacionalno (regionalno, lokalno)privređivanje. Djelatnost organa vlasti i uprave ima za cilj pomoći razvoju cjelokupne privrede i društva – tj. podizanju ekonomskeefikasnosti pojedinaca i poduzeća u sklopu procesa proizvodnje i podizanju razine društvene pravednosti u sklopu procesaraspodjele i potrošnje onoga što je privreda proizvela. Država čak i sama ponekad organizira proizvodnju nekih proizvoda (javnadobra i usluge) koje privatna poduzeća ne mogu ili ne žele započeti proizvoditi jer im se to ne isplati ili je odviše poslovno rizično.

5

(3.) I-IV. Osnovna obilježja, zadaci i svrha političke ekonomije (str. 5-13)

Naučili smo kako definirati neku znanost znači odrediti predmet njezinog istraživanja, tj. utvrditidio društvene ili prirodne stvarnosti koji znanstvenici i stručnjaci istražuju.Politička ekonomija, ekonomika, ekonomska politika i druge ekonomske discipline jesudruštvene znanosti jer sve one proučavaju ekonomsku dimenziju društvenog života. Ova jedimenzija najvažnija u životu društva i pojedinca, pa su i ekonomske discipline među najvažnijimznanostima. No, kako je ekonomska dimenzija života sastavljena od veoma brojnih i različitihdijelova, procesa i odnosa, logično je da svaki od tih dijelova ekonomske zbilje istražuje posebnaekonomska disciplina (ima ih 50-tak).Svaka od ekonomskih disciplina, pa tako i politička ekonomija, ima posebne zadaće i ciljeve u svompodručju istraživanja konkretne ekonomske zbilje te svrhu predlaganja novih i boljih rješenja zasnažniji ekonomski i širi društveni razvoj.Ekonomski i širi društveni razvoj pak za svrhu imaju bolje zadovoljavanje prirodno i povijesnonastalih ljudskih potreba (individualnih (pojedinačnih) i kolektivnih (grupnih, društvenih).Sve ekonomske discipline na temelju spoznaja iz svog područja istraživanja nastoje pomoćiefikasnijem (snažnijem i bržem) i pravednijem društveno-ekonomskom razvoju jedne zemlje (ali iširih područja, čak i čitavog svijeta) te na taj način pridonositi rješavanju glavnog ekonomsko-društvenog problema čovjeka i društva nekad, danas i sutra - ZADOVOLJAVANJU LJUDSKIHPOTREBA.Politička ekonomija (Political Economy) je jedna od zasebnih ekonomskih disciplina. Značajpolitičke ekonomije proizlazi iz njezine širine. Kao što smo već naveli, ona proučava:

1. ekonomski proces (u svim njegovim fazama: proizvodnji, raspodjeli, razmjeni, potrošnji)2. odnose ljudi prema radu i proizvodnji te3. ekonomske i druge (npr. političke, pravne, etičke, obiteljske itd.) međusobne odnose ljudi

koji se temelje, proizlaze ili vezuju iz ekonomski proces.Već smo napomenuli kako su pored političke ekonomije posebno važne još dvije druge ekonomskediscipline: ekonomika (Economics) i ekonomska politika (Economic Policy). Ponovimo:

- Ekonomika istražuje konkretno i poželjno odvijanje ekonomskog procesa (te je stoga ek.disciplina s užim područjem istraživanja od Političke ekonomije).

- Ekonomska politika istražuje konkretne i poželjne načine na koje organi vlasti i upraveuređuju, štite i razvijaju cjelokupnu privredu i društvo.

Politička ekonomija kao zasebna ekonomska disciplina ima posebne karakteristike. Ona je:- društvena znanost (jer promatra i analizira cjelovito društvo, s naglaskom na njegovoj

ekonomskoj dimenziji);- historijska znanost (jer istražuje povijesne promjene društveno-ekonomskog

uređenja, te promjene u odnosima između ljudi i u njihovom odnosu prema radu);- pozitivistička i normativna (kritička) – (pozitivistička jer proučava postojeće društveno -

ekonomsko uređenje i stupanj ekonomsko-tehnološkog razvoja, odnose između ljudi iprema radu, a normativna jer nakon manje-više oštre kritike prošlog i postojećeg predlaženaprednije društveno-ekonomsko uređenje, efikasnije privređivanje i humanije odnoseizmeđu ljudi);

- kompleksna znanost (INTERDISCIPLINARNA i TRANSDISCIPLINARNA - jerse služi i spoznajama drugih znanosti: a) drugih društvenih i humanističkih znanosti (npr.filozofije, politologije, sociologije, povijesti, psihologije, demografije, statistike, prava itd.);b) prirodnih (npr. kemije, biologije itd.), tehničkih i informacijskih znanosti; c) drugih izasebnih ekonomskih disciplina (ekonomike, ekonomske politike, ekonometrije, financija,međunarodnih ekonomskih odnosa, računovodstva, itd.). Naš teorijski pristup građipolitičke ekonomije, kao i praktična predavanja koja se izvode, temelje se na kombinacijiznanstvenog fundusa (spoznaja) "ekonomike" i "političke ekonomije" (o čijim smorazlikama i sličnostima već nešto kazali).;

- usmjerena ka budućnosti (jer predlaže progresivna rješenja i potiče ekonomske idruštvene snage na društveno-ekonomske promjene – ka većoj efikasnosti i pravednosti).

6

(4.) (DOPUNSKI TEKSTOVI) Definiranje i uloga potreba u materijalnom životupojedinca i društva

1. Ustvrdili smo kako je zadovoljavanje prirodnih i povijesno nastalih potreba kod ljudi glavni ekonomskiproblem pojedinca i društva, kako nekada tako i danas (vjerojatno i sutra). Ekonomski problem postoji kolikoi ljudski rod. Prema Bibliji, čim je istjeran iz Raja zemaljskog, kad je «u znoju lica svoga počeo jesti kruhsvoj», čovjek se suočio s ekonomskim problemom. Tada se Adam suočio s problemom, kako s najmanje znojadobiti dovoljno kruha. Budući da je količina energije (znoja) ograničena, Adam je morao ekonomizirati,odnosno u ekonomskom smislu se racionalno ponašati. Danas ekonomisti isti taj problem formuliraju ovako:kako s najmanjim utrošcima oskudnih proizvodnih resursa (inputa, čimbenika) - rada, prirodnih dobara ifizičkog kapitala - ostvariti određenu proizvodnju i količinu proizvoda da bi se što bolje zadovoljile ljudskepotrebe.2. a) Potrebe (potrebu) definiramo kao fizički i psihološki osjećaj manjka ili nedostatka, odnosno kaopoticaj ili težnju da se taj nedostatak otkloni. Nažalost, jednokratno otklanjanje (zadovoljavanje) neke ljudskeili društvene potrebe ne znači da je potreba zauvijek nestala. Tako npr. nekoliko puta dnevno osjećamo glad,ali iako smo se svaki put najeli već sutra moramo ponovno jesti. Sve se potrebe ponovno javljaju u različitimvremenskim razmacima, iako njihov intenzitet može varirati od jednog do drugog pojedinca ili društva. Netkoje češće i/ili snažnije gladan od drugog, a npr. vanjskom prijetnjom ugroženo društvo ima snažniju potrebu dase zaštiti nego društvo bez neprijatelja na svojim granicama.

b) Potrebe najčešće dijelimo na: prirodne (osnovne, egzistencijalne) i povijesno nastale potrebe.Prirodne potrebe uključuju: fiziološke potrebe (hrana, odjeća, stan, san, seks) i psihološke potrebe (sigurnost,udobnost, skladnost, pravednost, društvenost, samoispunjenje). Prirodne su sve one potrebe s kojima čovjekdolazi na svijet i koje se održavaju i razvijaju kao fizičke i psihološke potrebe.Povijesno nastale potrebe uključuju: duhovne i kulturne potrebe (potrebe višeg stupnja razvoja pojedinca idruštva – upravljanja, rukovođenja, kulturnog uzdizanja, umjetničkog i znanstvenog izražavanja).3. Život pojedinca u zajednici s drugim ljudima (obitelj, različite grupe, društvo) razvija i potrebevezane uz život u nekoj zajednici. Obiteljske, grupne i društvene potrebe nisu isto što i individualne potrebepojedinca, iako proizlaze iz međusobnog udruživanja manjeg ili većeg broja pojedinaca radi kvalitetnijegzadovoljavanja individualnih potreba. Kriteriji udruživanja obuhvaćaju afektivne, spolne, profesionalne,estetske, proizvodne, sigurnosne i druge razloge.4. a) Potrebe pojedinca i kolektiva nisu statične. One se s vremenom mijenjaju (u strukturi i opsegu).Promjene zavise od: - prirodnog okruženja; - biološko-psiholoških osobina pojedinaca; - navika i pretenzijagrupa i društava; - dostignutog stupnja društveno-ekonomskog razvoja; - moda i ukusa; - komunikacije ifizičkog kontakta s drugim pojedincima i kolektivima itd.

b) Potrebe se, premda su fizički i psihološki osjećaj, ipak mogu u svakom vremenu i na svakomrazvojnom stupnju materijalno i statistički mjeriti. Na određenom stupnju razvoja i u određenim prilikamapotrebe pojedinaca i društava poprilično su stabilne i sporo se mijenjaju. No, pod utjecajem npr. prirodnihkatastrofa i snažnih društvenih poremećaja (npr. velike nezaposlenosti ili rata) pojedinci i društva mogu naglopromijeniti strukturu i opseg svojih potreba, te nastojati minimalno zadovoljiti najosnovnije potrebe. U dobrimvremenima ekonomskog rasta i društvenog mira dogodit će se suprotno – pojedincima i društvu porast će“apetiti” ali i šanse da ih zadovolje jer je privreda u uzletu i proizvodnja raste, društvo ne potresaju nemiri, apriroda ne pokazuje svoju lošu stranu.5. Ekonomska dimenzija individualnog i društvenog života je najvažnija dimenzija jer se u njoj tražeprilike i načini za zadovoljenje brojnih i stalnih potreba, a bez čega nema opstanka niti budućeg razvoja. Krozekonomski, kao dijela šireg društvenog razvoja (koji pored ekonomske uključuje i druge dimenzije razvoja –npr. političku i moralno-etičku), pojedinci i društva povećavaju vlastiti proizvodni potencijal i razinuindividualne i društvene proizvodnosti, no ujedno i razinu dostupne potrošnje od koje zavisi kvalitetazadovoljavanja potreba. S porastom proizvodnih i potrošačkih mogućnosti u načelu (dakle, ne uvijek i nužno)također jačaju i rastu moralni i demokratski potencijali pojedinca i društva. Ekonomski razvoj kroz povijestomogućio je postupno smanjivanje rada i proizvodnje namijenjenih zadovoljavanju prirodno nastalih potreba,a time i povećanje rada i proizvodnje namijenjenih zadovoljavanju povijesno nastalih potreba. Drugimriječima sve smo uspješniji u zadovoljavanju osnovnih potreba koje je u nas usadila priroda (biološkaevolucija), te stoga sve više vlastitih proizvodnih snaga i radnih napora možemo iskoristiti kako bi temeljitijezadovoljili one potrebe koje smo kroz kulturni razvoj vrste (društvena evolucija) sami postupno razvili.6. Današnje najrazvijenije privrede i društva ne samo da mogu u potpunosti zadovoljiti sve prirodnei brojne povijesno nastale potrebe svojih članova (što ne znači da u tim društvima ne postoje siromašni, tj.oni koji ne mogu zadovoljiti ni minimum vlastitih potreba), već potiču i sve brži i opsežniji nastanak i

7

razvoj potpuno novih potreba. Pojava i širenje novih i drugačijih potreba doprinosi razvoju potražnje kodljudi za proizvodima (dobrima i uslugama) kojima će se te nove potrebe zadovoljiti, kao i porastuneposredne potrošnje takvih dobara i usluga. Porast broja potreba, pa zbog toga povećane potražnje zaproizvodima kao i potrošnje različitih vrsta proizvoda kako bi se zadovoljile narasle potrebe, pozitivnoutječe na razvoj proizvodnih snaga (do kojeg dolazi zbog pozitivne reakcije proizvođača na novu ili raširenupotrebu) nekog društva i povećanje njegove proizvodnosti. Ipak, oprez! Mnoge povijesno, u međuvremenustvorene potrebe imaju slabe ili nikakve veze s istinskim čovjekovim potrebama, štoviše njihovoprihvaćanje i pokušaji njihovog zadovoljavanja izazivaju mnoge i opasne štete na slobodi, psihi i općenitozdravlju pojedinca, uređenosti i stabilnosti društva te očuvanosti prirodnog okoliša! Društvo u kojemnajveći dio stanovništva pribavlja i troši proizvode da bi se zadovoljile ne stvarne nego “proizvedene”,umjetno pobuđene potrebe, nazivamo potrošačkim društvom, a stil kojim ljudi u takvom društvu živekonzumerizam.7. Kroz političku dimenziju individualnog i društvenog života, kao drugu po važnosti dimenziju(Zašto druga? Pa zato što biološki uvjeti egzistencije – npr. prehrana i stanovanje - ipak još uvijek imajuprednost na ovom stupnju dosegnutog prosječnog društveno-ekonomskog razvoja i životnog standarda),ljudi nastoje zadovoljiti svoju potrebe za slobodom i za pravdom. Ljudi nikada nisu trebali samo hranu,sklonište, zdravlje i znanje, već oduvijek pored slobode od materijalne neimaštine traže i oslobođenje odbrojnih oblika društvene i političke neslobode i nepravdi. Štoviše, filozofi (i ne samo oni) često misle igovore kako ekonomsko oslobađanje od materijalne bijede, iako od neprocjenjive vrijednosti, nema svrhusamo za sebe, već je posredan cilj koji, kada se i ako ostvari, treba poslužiti stvaranju uvjeta pod kojimatreba doći do potpunijeg i dostojanstvenijeg života u kojem humanije i demokratičnije društvene ustanove(nego što su to bile jučer ili su danas) omogućuju nove i veće individualne i društvene slobode.8. Problem, barem u ekonomskom smislu, ne bi postojao kada bi prirodna sredstva koja ljudima stojena raspolaganju za zadovoljavanje njihovih potreba bila dovoljna – no stvari ne stoje tako jer je priroda premaljudima i njihovim potrebama općenito gledajući oduvijek bila škrta. Sve ono što ljudima treba priroda daje uoskudnim (rijetkim), a ponekad u nedovoljnim količinama. Dobra i usluge koja ljudi proizvode (dobra iusluge) kako bi popravili životnu oskudicu (sukladno dosegnutom stupnju razvoja vlastitih proizvodnihsposobnosti) također količinom i kvalitetom još ne podmiruju dovoljno postojeće potrebe (želje, potražnju)ljudi. Stoga zaključujemo da nad svakim društvom trajno djeluje i vlada zakon oskudnosti. On sažetoiskazuje istinu o rijetkosti prirodnih resursa ali i onoga što ljudi sami proizvode u odnosu na ljudske potrebe iželje. Svi ekonomski problemi (neuspjesi) i ekonomska rješenja (uspjesi) proizlaze iz te osnovne životnečinjenice. Zbog oskudnosti svi moramo naučiti kako se u nestašici najbolje snalaziti, kako rijetka prirodna inedovoljno obilna proizvedena dobra i usluge racionalno i štedljivo koristiti i čuvati (ekonomizirati), te kakoosigurati njihovo obnavljanje i, eventualno, povećavanje. Tome nas, kao pojedince i kao društvo, (izmeđuostalog) podučavaju politička ekonomija, ekonomika, ekonomska politika i druge ekonomske discipline,odnosno ekonomija kao cjelovito znanstveno područje.

“Veliki američki psiholog Abraham Maslow rekao je da se naše potrebe uspinju hijerarhijom od fizičkih doemocionalnih i duhovnih (stazom koju je znanstvenik Jacob Bronowski opisao kao ‘uspon čovjeka’). Naše sunajvažnije potrebe zrak, voda i hrana; zatim kad su one zadovoljene a okoliš neprijateljski, sklonište i sigurnost.Potom dolaze naše društvene potrebe za pripadanjem, potrebe našeg ‘ega’ za ljubavlju i pažnjom i konačno našapotreba za osobnim razvojem i intelektualnim istraživanjem. Kad se svaka od tih potreba zadovolji, ljudi postajusvjesniji i željniji iduće, više. Kad zadovolje svoje fizičke potrebe, neki traže emocionalni užitak, a malobrojni tražeintelektualno udovoljenje. Andrew Curry iz Henley Centrea u Londonu kaže da su se potrebe potrošača u OECD-u(tj. u industrijaliziranim zemljama) primjetno promijenile u proteklim desetljećima, od funkcionalnih i praktičnihstvari do osjećaja blagostanja i osobnog ispunjenja. Godine 1998. više od 50 posto izdataka potrošača otišlo je na‘životni stil’ i ‘zabavu’. Paul Saffo iz Institute of the Future u Kaliforniji kaže da postoji hijerarhija potrošačkih željas razonodom na vrhu. Ne bismo trebali biti iznenađeni ako ljudi kojih su materijalne potrebe uvelike zadovoljene ikoji imaju visoku razinu raspoloživog dohotka ispremiješaju svoje ambicije i počnu visokocijeniti stvari uma.Također se ne bi trebali iznenaditi ako se tržište razvije kako bi udovoljilo tim potrebama. Već se odvija nekolikorazličitih procesa. Na strani ponude, automacija u proizvodnim djelatnostima i, u manjoj mjeri, u uslugama,smanjuje potrebu za fizičkim radom, tako da mladi ljudi traže posao drugdje. Mnogi se okreću kreativnimdjelatnostima, koje mogu pružiti atraktivan način života i izvanprosječne ekonomske naknade. (…) Tržišneekonomije vješto zadovoljavaju potrošačke potrebe, naročito u području razonode, gdje su te potrebe tako žarke inestalne. Dobavljači su postali vješti u naplaćivanju užitka.Na strani potražnje, ekonomski proizvod nastavlja rasti, vodeći do rasta kupovne moći; do povećanja proračuna zadokolicu; i do sve veće usredotočenosti na dokoličarske aktivnosti. Britanci, Amerikanci i Japanci troše više navlastitu razonodu nego na odjeću ili zdravstvenu zaštitu (a većina odjeće bira se podjednako radi zadovoljstva, kao ikorisnosti).

John Hawkins, “Kreativna ekonomija”

8

9. Na svijetu postoji još svega nekoliko prirodnih dobara kojih ima u izobilju – npr. potrošnju zraka, pijeska,leda, sunčevih zraka i donekle vode još uvijek ne moramo racionalizirati – i tu je gotovo kraj liste onoga štonam priroda još uvijek darežljivo i besplatno pruža. Za razliku od ovih malobrojnih slobodnih dobara(prirodna dobra čija je ponuda dovoljna) koja su besplatna, ekonomska dobra su proizvodi (dobra i usluge)koje čovjek stvara svojim radom i kojih također ima u ograničenim količinama (nedovoljnim u odnosu napotrebe ljudi). Stoga ih, kako je maloprije kazano, treba štedljivo i racionalno koristiti kako se proizvedeno nebi rasipalo ili uništavalo. Ekonomiziranje ili racionalizacija korištenja ekonomskih dobara sprovodi se na dvaosnovna načina: cijenama (što je neki proizvod rjeđi ili ga je teže proizvesti tim postaje skuplji te stogapotražnja potrošača za njim automatski opada) i pravnim propisima (npr. zabranjuje se prekomjerna sječaprorijeđenih vrsta drveća). U našem svijetu oskudice, kao da to već nije dovoljno, naše ekonomske problemei brige povećava i) nužda neprestanog zadovoljavanja potreba zbog njihovog vječitog obnavljanja, ii)povećanje broja i vrsta ljudskih potreba, ali i iii) neprestani porast (barem zasada) broja pripadnika naše vrste(zbog čega raste i ukupna količina potreba koje se trebaju zadovoljiti). Iako je znanstveno objašnjeno, pomaloje ironično da broj stanovnika na našoj planeti najbrže raste u onim područjima svijeta gdje su životni uvjetinajteži, a potrebe najlošije zadovoljene.

“Među svim životinjama što nastanjuju zemaljsku kuglu nema nijedne s kojom priroda na prvi pogledpostupa okrutno; ona naizgled okrutno postupa samo s čovjekom. Kako su samo bezbrojne potrebe i nužnizahtjevi kojima ga opterećuje, a kako neznatna sredstva što mu ih je stavila na raspolaganje za njihovozadovoljenje. Kod drugih stvorenja te su dvije stvari uglavnom u ravnoteži. Kada lava promatramo kaoproždrljiva mesoždera, lako ga možemo smatrati bićem veoma velikih potreba; ali ako bacimo pogled nanjegovu građu i ćud, na njegovu okretnost, hrabrost, na njegovo oružje i snagu, otkrit ćemo da su njegovevrline razmjerne njegovim potrebama. Ovci i govedu sve te vrline nedostaju, ali zato su i njihove potrebeumjerene, a njihova se hrana lako pribavlja. Samo je u čovjeka do krajnjosti izražen neprirodni spojslabosti i potrebe. Hrana koja mu je nužna za opstanak bježi od njega dok je traži i kad joj se približi; ili jebarem potreban rad da bi se proizvela. A također mora imati odjeću i stan kako bi se zaštitio od vremenskihnepogoda. Pa ipak on, promotren po sebi, ne posjeduje ni oružje ni snagu, a ni prirodne vještine koji biodgovarali tolikom mnoštvu potreba.“

David Hume, «Čovjekova prvobitna egzistencija»

Važno je upamtiti da bez obzira u kojem društveno-ekonomsko-političkom uređenju živjeli nekad ili danas ibez obzira na stupanj društveno-ekonomskog razvoja kojeg su njihova društva dosegla (nerazvijeno, srednjeili visoko razvijeno društvo) ljudi se, individualno, grupno i kolektivno, suočavaju s egzistencijalnimproblemima – potrebom zadovoljavanja prirodnih i povijesno nastalih potreba.

Adam Smith (1723.-1790.), škotski ekonomist i filozof iz 18. stoljeća se zapitao: “U čemu je svrha svega tognapora i jurnjave na ovom svijetu? U čemu je smisao pohlepe i častohleplja, utrke za bogatstvom, moći isuperiornosti? Zar da se priskrbi za prirodne potrebe? Čak i nadnica najbjednijeg radnika za njih možepriskrbiti. U čemu su onda prednosti tog velikog cilja ljudskog života koji nazivamo poboljšanje našeg stanja?Odgovor je sljedeći: “Kada vam udovoljavaju, vode brigu o vama, ukazuju pažnju s razumijevanjem,zadovoljstvom i odobravanjem, to su prednosti koje iz njega proizlaze. Bogataš slavi svoje bogatstvo, jerosjeća da ono prirodno na njega svraća pozornost svijeta. Siromah se, naprotiv, srami svog siromaštva. Onosjeća da ga ono stavlja izvan vidokruga čovječanstva. Osjećaj da na nas ne obraćaju pozornost nužno utišava inajgorljivije želje ljudske prirode. Siromah izlazi i ulazi neprimijećen, a kad je usred gomile u istoj je tami kaoda je zatvoren u vlastitu potleušicu. Čovjeka na istaknutom položaju, naprotiv, promatra čitav svijet. Svatko ježeljan pogledati ga. Njegova djela predmet su javne skrbi. Rijetko će koja riječ ili gesta koja dolazi od njegaproći nezamijećena.” Što je A. Smith želio istaći?: Ljudi ne žele zadovoljiti samo svoje fiziološke, već ipsihološke potrebe! Ljudi, dakle, tragaju za dostojanstvom i poštovanjem! Ovo se odnosi i na bogate i nasiromašne! No, tek kada ljudi osiguraju hranu i sklonište počinju snažnije osjećati nagon za priznanjem iljubavlju od strane svijeta! Već bogati čovjek ne skuplja novac dalje iz razloga što ga nema dovoljno, većstoga što zbog toga očekuje poštovanje (kojeg ne dobiva često)!

9

(5.) (DOPUNSKI TEKSTOVI) Načini rješavanja ekonomskih problema kroz povijest

1. Suočeni s jedne strane s vlastitim potrebama i s druge strane s problemom oskudnosti resursa ljudi su seokrenuli vlastitim naporima i pronalaženju vlastitih rješenja (nezavisno od prirodnih zadatosti) kako bi povećalikoličinu dobara i usluga koje sami proizvode.2. Prijelaz od prilagodbe na vanjske uvjete (prirodne, anorganske) do prilagođavanja tih uvjeta(mijenjanja) vlastitim ciljevima i potrebama tekao je postupno, a njegov je početak poprilična misterija zaznanstvenike oko koje se ne mogu dogovoriti. Većina ipak vjeruje da je do toga došlo zbog toga što čovjek ima“sposobnost vlastitog usavršavanja” koje, “ovisno o okolnostima, uspješno razvija sve ostale i prebiva u nama, i ucijeloj vrsti i u pojedincu” (J.J. Rousseau).3. Pokretanje i neprestano povećanje materijalne proizvodnje je prvi uvjet koji čovjek mora ostvaritikako bi promijenio neadekvatne anorganske uvjete vlastite egzistencije, suzbio oskudicu i smanjio siromaštvo(povećao materijalno bogatstvo), odnosno kako bi bolje zadovoljio obnovljive egzistencijalne potrebe (najprijeprirodno, a zatim i povijesno nastale potrebe).4. U društveno-ekonomskim epohama divljaštva i barbarstva (u prvobitnim zajednicama) ljudi sujedva zadovoljavali najelementarnije prirodne potrebe – kako materijalne tako i psihološke. U epohi divljaštvaosnovne potrebe čovjek pretežno zadovoljava kroz prikupljanje i prisvajanje gotovih darova prirode(prikupljanje biljaka i lov na životinje). U tom razdoblju ljudi žive u kolektivnim domaćinstvima kao oblikudruštvenog uređenja i grupnom braku kao osnovnom obliku društvenih odnosa među ljudima. Svi članovidomaćinstva imaju obvezu u aktivnostima koje doprinose preživljavanju. U epohi barbarstva, koja završavaoko 2.000 g. prije naše ere, čovjek postupno upoznaje metode uz čiju pomoć može sam povećati količinuprirodnih darova, a samim tim i osigurati bolje zadovoljavanje vlastitih i zajedničkih potreba. U ovoj se epohiusavršava proizvodnja kamenog oruđa, dolazi do pronalaska motike, ručnog mlina, preslice i tkalačkog stana,pripitomljavaju se prve životinje i uzgajaju prve biljke, a sve to skupa omogućuje ljudima da započnu živjeti utrajnim naseljima na određenom području. Brakovi se s vremenom svode na jednog muškarca i jednu ženu,dok se društvo organizira rodovski (gens, fratrija, pleme). U sredini i pri kraju ove epohe javlja se prva podjelarada u plemenu (na stočare i ratare), prva trgovina (razmjena) viškovima između različitih plemena, pojavljujuse zanati (tkanje, predenje, obrada metala itd.) i korištenje domaćih životinja za vuču. Sve ove promjene(napredak) podižu produktivnost čovjekovog rada i po prvi puta pojavu viška proizvoda u odnosu naegzistencijalni minimum. Pojava viška omogućila je pojavu klase trgovaca i odvajanje trgovine kao posebnedjelatnosti, zatim pojavu odvajanja dijela pripadnika plemena od materijalne proizvodnje (vjerskih poglavara,plemenskih vođa i vojnih zapovjednika) i njihovo pretvaranje u rodovsku aristokraciju (sa zadaćom obavljanjafunkcija osiguranja zadovoljavanja nekih psiholoških i društvenih potreba). Aristokracija uvodi privatnovlasništvo nad zemljom i sredstvima za proizvodnju, zarobljene neprijatelje pretvara u robovsku radnu snagu istvara državu kao najčešći oblik društveno-političkog uređenja.5. U epohi civilizacije (od lat. riječi civilitas – uglađen, uljudan + francuske riječi civilisation –napredak, razvitak, progres), trećoj epohi koja nastupa na kraju epohe barbarstva (oko 2000.g.p.n.e.) i traje svedo naših dana, povećavaju se mogućnosti šireg i opsežnijeg zadovoljavanja prirodnih i povijesno nastalihpotreba. Do ovog napretka dolazi zbog, prije svega, sve bržeg i trajnijeg razvoja proizvodnih snaga i podizanjarazine produktivnosti rada (usprkos povijesnim padovima i stagnacijama). Pojedinci i društva sve boljerazumiju i sagledavaju svoje potrebe te postaju sve efikasniji u njihovom zadovoljavanju, a najrazvijenijadruštva i u smanjivanju razlika između bogatijih i siromašnijih pojedinaca u mogućnostima zadovoljavanjapotreba.

Čovjekovo mijenjanje i prilagođavanje materijalnih i društvenih uvjeta života pojedinca i društva vlastitimciljevima i potrebama započinje neolitskom revolucijom , odnosno pronalaskom poljoprivrede (ratarstva istočarstva), te razvojem zanatstva i trgovine u epohi barbarstva (od 10.000 g.pr..n.e. do 2.000 g.pr.n.e.).TTeehhnniiččkkii ii tteehhnnoolloošškkii nnaapprreeddaakk zzaa mmnnooggee jjee ssuuššttiinnaa eekkoonnoommsskkiihh pprroommjjeennaa.. LLjjuuddsskkoo zznnaannjjee oo tteehhnniiccii iitteehhnnoollooggiijjii rraacciioonnaallnnee uuppoottrreebbee rraassppoolloožžiivviihh rreessuurrssaa ((iinnppuuttaa)) nnaapprreeddoovvaalloo jjee ppoosseebbnnoo bbrrzzoo nnaa ppooččeettkkuuiinndduussttrriijjsskkee rreevvoolluucciijjee uu 1177.. ii 1188.. sstt.. OOdd ssrreeddiinnee 2200.. sstt.. ttaa ssuu zznnaannjjaa jjoošš vviiššee nnaarraassllaa ((ččeemmuu ssuu pprriiddoonniijjeelliimmiikkrrooeelleekkttrroonniikkaa,, rroobboottiikkaa,, bbiiootteehhnnoollooggiijjaa)) ii ttiimmee ssuu ssee pprrooššiirriillee mmoogguuććnnoossttii pprriimmjjeennee rraazzlliiččiittiihhkkoommbbiinnaacciijjaa pprrooiizzvvooddnniihh ffaakkttoorraa ((ččiimmbbeenniikkaa,, iinnppuuttaa)) uu rraazzlliiččiittiimm vvrrssttaammaa pprrooiizzvvooddnnjjee.. OOssttvvaarreenn jjeeffaasscciinnaannttaann nnaapprreeddaakk uu mmoogguuććnnoossttiimmaa ssuuppssttiittuucciijjee ssvviihh pprrooiizzvvooddnniihh ffaakkttoorraa ((iinnppuuttaa)):: nneeoobbnnoovvlljjiivvii rreessuurrssii((nnpprr.. nnaaffttaa)) ssvvee ssee uussppjjeeššnniijjee zzaammjjeennjjuujjuu oobbnnoovvlljjiivviimm ((nnpprr.. hhiiddrrooeenneerrggiijjoomm)),, rriijjeettkkii rreessuurrssii oobbiillnniimm,,eekkoolloošškkii šškkooddlljjiivvii nneešškkooddlljjiivviimm,, sskkuuppii jjeeffttiinniijjiimm,, iittdd..

10

(6.) VI. Ekonomski proces – ekonomiziranje i proizvodne mogućnosti društva (str. 39-70)

1. Stupanj zadovoljavanja ljudskih potreba na određenom stupnju razvijenosti društva i privrede zavisi od,najopćenitije kazano, sposobnosti ljudi da ekonomiziraju, odnosno uspješno primjene princip ekonomskeracionalnosti. S ovim smo se pojmovima već ranije sreli, pa sada dodajmo još to kako racionalnoekonomsko ponašanje znači takvo postupanje koje minimizira utroške proizvodnje (rad, prirodne resurse itehnička sredstva) uz maksimiziranje učinaka (rezultata) proizvodnje. Ekonomiziranjem se, dakle, nastojiostvariti što povoljniji odnos između utrošenog i stvorenog. Za primjer ovoga prisjetimo se procesa učenjana studiju i očekivanih rezultata tog procesa – kako uz što manje vremena i napora utrošenih na učenjepostići brže i kvalitetnije savladavanje ispitne materije i polaganje ispita. Odgovor se u ovom slučaju nalaziu sustavnom (redovitom) i koncentriranom učenju (a ne u opasnim i nemoralnim prečicama). Dobroekonomiziranje studentskim vremenom omogućuje studentu i niz drugih zanimljivih i korisnih aktivnosti.

2. «Proizvodne mogućnosti društva» su pak izraz koji se odnosi na prosudbu o proizvodnim potencijalimapojedine privrede (društva). Što su proizvodni potencijali veći, raste i mogućnost porasta društveneproizvodnosti (kao i efikasnijeg zadovoljavanja prirodnih i povijesno nastalih potreba).

3. «Proizvodne mogućnosti društva» posebno zavise od: a) granice proizvodnih mogućnosti (GPM), b)tehničkih i tehnoloških dostignuća, c) pogodnosti alternativnih rješenja, d) zahtjeva potrošača, e) tržišnihkretanja i f) društvenog okvira privređivanja (uvjeti, propisi, ograničenja, zabrane itd.)

4. Granica proizvodnih mogućnosti (GPM) neke privrede je maksimalna količina proizvodnje koju onamože postići, uz korištenje svih dostupnih inputa (faktora) proizvodnje i dostignuto tehnološko znanje. Kadse privreda nalazi na granici proizvodnih mogućnosti, tada se proizvodi efikasno – što znači da se faktori(inputi, utrošci) proizvodnje koriste u cijelosti i da ih nema neiskorištenih (svaki stroj koji ne radi jeneiskorišten, kao i svaki nezaposleni pojedinac, svaka površina neobrađenog zemljišta itd.). Drugimriječima, efikasnost proizvodnje postoji kada se u društvu ne može povećati proizvodnja bilo kojegproizvoda, a da se zbog toga ne smanji proizvodnja drugoga.

5. Najčešće bilo koja nacionalna privreda nije potpuno efikasna jer se ne nalazi na granici svojihproizvodnih mogućnosti. Negdje je unutar te granice, što pokazuje veće ili manje postojanje nezaposlenihfaktora – npr. neiskorištenih tvorničkih zgrada ili kamiona koji ne prevoze itd. Zato kad kažemo da privreduneke zemlje treba oživiti (ojačati), prije svega mislimo na smanjivanje neiskorištenosti i nezaposlenostiproizvodnih faktora (kako bi se privreda približila vlastitoj granici proizvodnih mogućnosti).

6. GPM neke privrede može se i proširiti, a to je situacija u kojoj se ta granica pomiče kao rezultatekonomskog razvoja: optimalnih i interaktivnih kvalitativnih promjena u strukturi privrede.

Proizvodnja je više ili manje efikasna upotreba glavnih proizvodnih faktora (čimbenika, elemenata,inputa, utrošaka) “ZEMLJE” (prirodnih resursa), RADA i FIZIČKOG KAPITALA. Što je više čimbenikauključeno u proizvodne procese, privrede imaju širu granicu proizvodnih mogućnosti (GPM). Povećanjedostupnosti proizvodnih čimbenika i njihove efikasne upotrebe nazivamo EKONOMSKI RAZVOJ, asuprotno stanje EKONOMSKA STAGNACIJA ili REGRESIJA. Brzinu ekonomskog razvoja mjerimostopom (%, postotkom) povećanja BRUTO DRUŠTVENOG PROIZVODA.

7. Ekonomski razvoj je složen , dugotrajan i rizičan proces. Teško se može postići spontano, a najbržeukoliko se poduzimaju promišljene, planirane i dobro organizirane društvene akcije. Čimbenici koji gauvjetuju podjednako su važni – zemlja i njezina privreda moraju imati obrazovano stanovnišvo iumjereni prirodni prirast stanovništva (umjereno demografsko napredovanje – niti pad stanovništva nitibrzi prirast), neophodni financijski kapital, kvalitetni poduzetnički sloj stanovništva, modernu proizvodnutehniku i tehnologiju (sredstva za proizvodnju i metode proizvodnje), prirodna bogatstva, zatim jeftinu,efikasnu i nekorumpiranu državnu organizaciju, te mudre, poštene i obrazovane političare koji vladajutako da služe svom biračkom tijelu i općem dobru.

11

(7.) VI. Ekonomski proces – općenito (str. 39-73)11.. SSaazznnaallii ssmmoo ((aa ttrreebbaallii ssmmoo ii ssppoozznnaattii)) kkaakkoo jjee uuvvjjeett ččoovvjjeekkoovvaa ooppssttaannkkaa kkoonnttiinnuuiirraannoo zzaaddoovvoolljjaavvaannjjee ppoottrreebbaa..ZZaattoo jjee ppoorreedd bbiioolloošškkee rreepprroodduukkcciijjee uu ssvvrrhhuu ooddrržžaannjjaa vvrrssttee pprriijjeekkoo ppoottrreebbnnoo ii nneepprreessttaannoo ssttvvaarraannjjee pprreeddmmeettaappoottrrooššnnjjee –– ddoobbaarraa ii uusslluuggaa ((uu jjeeddnnoojj rriijjeeččii –– pprrooiizzvvooddaa)).. DDiioo ffiizziioolloošškkiihh ppoottrreebbaa ččoovvjjeekk oossttvvaarruujjee ttrrooššeennjjeemmsslloobbooddnniihh ddoobbaarraa -- pprriirrooddnnoo nnaassttaalliihh rreessuurrssaa ((vvooddaa,, zzrraakk,, ssvvjjeettlloo iittdd..)).. NNaa ttaakkaavv ssee nnaaččiinn zzaaddoovvoolljjaavvaa tteekk mmaannjjii ddiioouukkuuppnniihh ppoottrreebbaa lljjuuddii.. PPrreetteežžaann ddiioo ppoottrrooššnnjjee rraaddii zzaaddoovvoolljjaavvaannjjaa ppoottrreebbaa tteemmeelljjii ssee nnaa rreezzuullttaattiimmaa lljjuuddsskkooggssttvvaarraallaaššttvvaa uu pprroocceessiimmaa pprrooiizzvvooddnnjjee.. NNoo,, ooppssttaannaakk ii rraazzvvoojj ččoovvjjeekkaa nnee zzaavviissee ssaammoo ((iiaakkoo ppoonnaajjvviiššee)) oodd pprroocceessaapprrooiizzvvooddnnjjee ii nnjjiihhoovviihh rreezzuullttaattaa ((kkoolliiččiinnee ii vvrrssttee oouuttppuuttaa)),, vveećć ii oodd ppaažžlljjiivvee rraassppooddjjeellee pprrooiizzvvooddnniihh rreezzuullttaattaa,,rraazzmmjjeennjjiivvaannjjaa nnoovvccaa zzaa kkoonnkkrreettnnaa ddoobbrraa ii uusslluuggee,, ttee oodd oobblliikkaa nnjjiihhoovvee ppoottrrooššnnjjee..22.. MMaatteerriijjaallnnaa rreepprroodduukkcciijjaa ddrruuššttvvaa ((ii ppoojjeeddiinnccaa)) ooddvviijjaa ssee kkrroozz ccjjeellookkuuppnnii eekkoonnoommsskkii pprroocceess.. EEkkoonnoommsskkii pprroocceess jjeemmeeđđuuzzaavviissaann sslliijjeedd pprrooiizzvvooddnnjjee,, rraassppooddjjeelljjiivvaannjjaa,, rraazzmmjjeennjjiivvaannjjaa ii ttrrooššeennjjaa ddoobbaarraa ii uusslluuggaa.. EEkkoonnoommsskkii pprroocceess ssaassvvoojjiimm ffaazzaammaa ooddvviijjaa ssee eettaappnnoo ii ssiimmuullttaannoo.. IIaakkoo ssee nnaabbrroojjaannee ffaazzee eekkoonnoommsskkoogg pprroocceessaa mmeeđđuussoobbnnoo rraazzddvvaajjaajjuu rraaddiibboolljjeegg uuppoozznnaavvaannjjaa ii llooggiiččkkoogg rraazzllooggaa ššttoo iizzaa ffaazzee pprrooiizzvvooddnnjjee sslliijjeeddii rraassppooddjjeellaa ppaa rraazzmmjjeennaa ii ppoottrrooššnnjjaa ((ppooeettaappaammaa iillii ffaazzaammaa)),, ssvvee ssee oovvee ffaazzee uu ddrruuššttvvuu ooddvviijjaajjuu iissttoovvrreemmeennoo ((ssiimmuullttaannoo)).. EEkkoonnoommsskkii pprroocceess –– ooddpprriivvrreeđđiivvaannjjaa ddoo ppoottrrooššnnjjee -- oobbuuhhvvaaććaa ccjjeellookkuuppnnoosstt iinnddiivviidduuaallnniihh ii ddrruuššttvveenniihh nnaappoorraa kkoojjii uuzz pprreevvllaaddaavvaannjjee bbrroojjnniihhooggrraanniiččeennjjaa ssvvjjeessnnoo tteežžee zzaaddoovvoolljjaavvaannjjuu ppoottrreebbaa ppoojjeeddiinnaaccaa ii ddrruuššttvvaa.. UUkratko naznačimo što se događa u svakojpojedinoj fazi:i) PROIZVODNJA je djelatnost stvaranja dobara (outputa) u cilju zadovoljavanja ljudskih potreba. Dobra sestvaraju korištenjem proizvodnih čimbenika – “zemlje”, rada i kapitala. Pod “zemljom” ili «prirodom»podrazumijevamo sve što uzimamo i koristimo iz prirode, pod «radom” umne i fizičke napore čovjeka, a pod«fizičkim kapitalom” građevinske objekte, alate, strojeve, kompjutore, robote i druga sredstva za proizvodnju.Važno je upamtiti da novac ne pripada u osnovne čimbenike (inpute) proizvodnje, već čini posebno važanfinancijski kapital koji “podmazuje” i omogućuje ekonomski proces. Naime, bez novca se najčešće ne mogupribaviti proizvodni inputi, u novcu se obavlja gotovo cjelokupna raspodjela, a bez novca ljudi ne mogu sudjelovatiniti u raspodjeli Politička ekonomija se pak pojmom kapital koristi za označavanje prirode društvenih odnosa međuljudima, slojevima i klasama u ekonomskoj sferi. U tom se smislu koriste izrazi: kapital-odnos, kapitalizam,kapitalistički društveni odnosi. Oni znače takvu vrstu ddrruuššttvveennoo--eekkoonnoommsskkoogg uurreeđđeennjjaa kkoojjee ssee tteemmeelljjii nnaapprriivvaattnnoomm vvllaassnniiššttvvuu nnaadd ssrreeddssttvviimmaa zzaa pprrooiizzvvooddnnjjuu ii pprrooiizzvveeddeenniimm ddoobbrriimmaa ii uusslluuggaammaa,, ttee nnaa iizznnaajjmmlljjiivvaannjjuu rraaddaazzaappoosslleenniihh zzaa ppllaaććuu.. VVeelliikkaa vveeććiinnaa zzeemmaalljjaa ddaannaass iimmaa uupprraavvoo kkaappiittaalliissttiiččkkoo ddrruuššttvveennoo--eekkoonnoommsskkoo uurreeđđeennjjee..ii) RASPODJELA je dio ekonomskog procesa u kojoj se rezultat društvene proizvodnje raspodjeljuje na svesudionike proizvodnje. Iako u raspodjeli sudjeluju nakon onih koji organiziraju i sprovode procese proizvodnje(kapitalista - vlasnika sredstava za proizvodnju i zaposlenika/radnika – koji proizvode na tuđim sredstvima zaproizvodnju) i zbog toga imaju manje udjele u rezultatima proizvodnje, u raspodjeli sudjeluje i cjelokupno preostalostanovništvo premda, dakle, ne mora sudjelovati u proizvodnji (djeca, nezaposleni, bolesni, umirovljenici...). Udjele uraspodjeli određuju: tržište (vlasništvo i rad) i državna regulativa (propisi o vantržišnim dohotcima). Svačiji sepojedinačni udjel utvrđuje u novčanom obliku (dohodak), a novac se u fazi razmjene pretvara u konkretna dobra iusluge. Pojedinci i država prihodovani novac mogu potrošiti odmah ili uštedjeti (akumulirati) za buduću potrošnju iliinvestiranje (razvoj).iii) RAZMJENA je proces pretvaranja raspodjelom utvrđenih kvantitativnih dijelova (u obliku novca) u kvalitativanoblik, tj. u konkretne proizvode namijenjene osobnoj ili proizvodnoj potrošnji.iv) POTROŠNJA znači individualno ili društveno (opće) korištenje u proizvodnji stvorenih vrijednosti kako bi sezadovoljile individualne i društvene (opće) potrebe.

MODEL ODVIJANJA EKONOMSKOG PROCESA

RAD

“ZEMLJA”

Kk

PROIZVODNJA OUTPUTIRASPODJELA

POTROŠNJA

POTROŠNJAZBOG

POTREBA

egzistencija prirode i fizičkog kapitala

INVESTIRANJE

biološka egzistencija

REPRODUKCIJA PRIRODE I FIZIČKOG KAPITALA

KAPITAL

BIOLOŠKAREPRODUKCIJA

RASPODJELA IRAZMJENA

12

(8.) VII. Proizvodnja (str. 73-86)

1.Realni ekonomski život znatno je složeniji od pojednostavljenog opisa faza ekonomskog procesa. Stogaje nužno prikazati temeljne karakteristike svake od faza ekonomskog procesa. Započinjemo spojašnjenjem najvažnije faze ekonomskog procesa – faze proizvodnje.2. Proizvodnja stvara materijalni temelj opstanka ljudi jer prerađuje inpute u upotrebne vrijednosti –dobra i usluge (proizvode, outpute) kojima se zadovoljavaju brojne ljudske potrebe. Nakon što je napustiookvire sakupljačke privrede čovjek je postupno razvijao vlastite proizvodne procese kroz koje ovladavasilama prirode, koristi prirodna bogatstva, različite alate, naprave, mehanička sredstva, strojeve,transportna sredstva i različite oblike pogonskih energija (životinje, drvo, ugljen, naftu, paru, sile atoma).No, pored primarnih (izvornih) inputa – prirodnog, humanog i kapitalnog resursa – mnogi teoretičaridanas drže kako suvremene proizvodnje ne bi bilo bez poduzetništva, organizacije, znanja, tehnologije,informacija itd. Ovi se elementi proizvodnje stoga nazivaju izvedeni inputi.4. Politekonomski kazano materijalna prrooiizzvvooddnnjjaa jjee ssttvvaarraallaaččkkaa,, oorrggaanniizziirraannaa,, ssvvjjeessnnaa,, ssvvrrhhoovviittaa iiuunnaapprriijjeedd ppllaanniirraannaa aakkttiivvnnoosstt lljjuuddii.. PPrrooiizzvvooddnnjjaa jjee ttrraajjnnii ii nneezzaaoobbiillaazznnii uuvvjjeett cciivviilliizziirraannoogg ooppssttaannkkaalljjuuddsskkee vvrrssttee.. UU uuvvjjeettiimmaa oosskkuuddnniihh ((ooggrraanniiččeenniihh)) mmoogguuććnnoossttii zzaaddoovvoolljjaavvaannjjaa bbrroojjnniihh pprriirrooddnnoo ii ppoovviijjeessnnoonnaassttaalliihh iinnddiivviidduuaallnniihh ii ddrruuššttvveenniihh ppoottrreebbaa lljjuuddii ssuu pprriissiilljjeennii eekkoonnoommiizziirraattii –– ttoo zznnaaččii ppaažžlljjiivvoo ii rraacciioonnaallnnookkoorriissttiittii ssvvee oonnoo ššttoo jjee nnuužžnnoo zzaa ppoossttiizzaannjjee tteemmeelljjnnoogg cciilljjaa pprrooiizzvvooddnnjjee ((ssttvvaarraannjjee ii ppoovveeććaannjjeemmaatteerriijjaallnnoogg bbooggaattssttvvaa)).. BBooggaattee ii ssiirroommaaššnnee zzaajjeeddnniiccee,, rraazzvviijjeennee ii ssllaabbiijjee rraazzvviijjeennee zzeemmlljjee ((pprriivvrreeddee)) nneerraazzlliikkuujjuu ssee nnii ddaannaass ppoo ssvvoojjiimm tteemmeelljjnniimm cciilljjeevviimmaa nnaa ppooddrruuččjjuu zzaaddoovvoolljjaavvaannjjaa ppoottrreebbaa,, nneeggoo ppoo ssttuuppnnjjuunnjjiihhoovvaa oossttvvaarriivvaannjjaa.. MMaatteerriijjaallnnoomm bbooggaattssttvvuu nnaammiijjeennjjeennoomm ppoottrrooššnnjjii tteežžii ccjjeellookkuuppnnoo ččoovvjjeeččaannssttvvoo..55.. TTeehhnniiččkkii kkaazzaannoo mmaatteerriijjaallnnaa pprrooiizzvvooddnnjjaa jjee pprroocceess pprreettvvaarraannjjaa iinnppuuttaa uu oouuttppuuttee,, pprrii ččeemmuu ssee ččoovvjjeekksslluužžii tteehhnniikkoomm ((aallaattiimmaa,, nnaapprraavvaammaa,, mmeehhaanniiččkkiimm ssrreeddssttvviimmaa,, ssttrroojjeevviimmaa,, ttrraannssppoorrttnniimm ssrreeddssttvviimmaa,,ppooggoonnsskkoomm eenneerrggiijjoomm iittdd..)) ii tteehhnnoollooggiijjoomm ((nnaaččiinniimmaa,, ""rreecceeppttiimmaa"" oo uuvvjjeettiimmaa ii nnaaččiinniimmaa oobbjjeeddiinnjjaavvaannjjaaiinnppuuttaa uu pprroocceessiimmaa pprrooiizzvvooddnnjjee)).. OOvvoo iissttoo mmoožžee ssee kkaazzaattii ii nnaa ddrruuggii nnaaččiinn:: PPrrooiizzvvooddnnjjaa ((iillii pprroodduukkcciijjaa))jjeesstt aakkttiivvnnoosstt lljjuuddii kkoojjii oopprreemmlljjeennii iinnppuuttiimmaa -- ppoottrreebbnniimm ssrreeddssttvviimmaa ((ssttrroojjeevviimmaa ii aallaattiimmaa)) iitteehhnnoollooggiijjoomm,, kkoorriisstteeććii ssee vvjjeeššttiinnaammaa,, ssppoossoobbnnoossttiimmaa ii zznnaannjjiimmaa pprreerraađđuujjuu pprriirrooddnnuu mmaatteerriijjuu uu -- oobblliiččjjaa((pprrooiizzvvooddee,, oouuttppuuttee)) pprriikkllaaddnnaa zzaa zzaaddoovvoolljjeennjjee ppoottrreebbaa.. UU ssuuvvrreemmeenniimm pprroocceessiimmaa pprrooiizzvvooddnnjjee ssvvee mmaannjjiizznnaaččaajj iimmaajjuu pprriirrooddnnii iinnppuuttii ((pprriirrooddnnee ssiirroovviinnee)),, jjeerr lljjuuddii pprrooiizzvvooddee ssvvee vviiššee uusslluuggaa kkoojjiimmaa zzaaddoovvoolljjaavvaajjuunneemmaatteerriijjaallnnee ppoottrreebbee lljjuuddii -- zzaa zzaabbaavvoomm,, oobbrraazzoovvaannjjeemm,, kkoommuunniikkaacciijjoomm iittdd.. UU ttaakkvviimm pprrooiizzvvooddnnjjaammaannaajjvviiššee ssuuddjjeelluujjuu nneemmaatteerriijjaallnnii ččiimmbbeenniiccii pprrooiizzvvooddnnjjee kkaaoo ššttoo ssuu lljjuuddsskkoo zznnaannjjee,, aaffeekkttii,, iimmaaggiinnaacciijjaa iittdd..PPrriimmjjeerrii zzaa ttaakkvvuu pprrooiizzvvooddnnjjuu ssuu kknnjjiiggee,, ffiillmmoovvii,, kkoommppjjuuttoorrsskkii pprrooggrraammii,, ggllaazzbbaa,, zzddrraavvssttvveennee iiooddvvjjeettnniiččkkee uusslluuggee iittdd..6. S obzirom na konačnu namjenu rezultata proizvodnje (proizvoda, outputa) moguće je cjelokupnuproizvodnju razvrstati na: 1. proizvodnju materijalnih dobara i usluga kojima se izravno zadovoljavajupotrebe članova društva (outputi za potrošnju) i 2. proizvodnju sredstava (fizičkog kapitala) i materijala(prirodnih sirovina, poluprerađevina, komponenti) sa svrhom stvaranja potrebnih pretpostavki zakontinuirano odvijanje proizvodnje namijenjene potrošnji (jednostavna i proširena proizvodnja - krozprocese obnavljanja i investiranja u proširenje proizvodnje). Treba upamtiti kako je to stoga što je svakaproizvodnja ujedno i potrošnja kako ljudskog rada tako i kapitalnih dobara te prirodnih resursa.DDaakkllee,, ss oobbzziirroomm nnaa kkoonnaaččnnuu nnaammjjeennuu rreezzuullttaattaa pprrooiizzvvooddnnjjee ppoojjeeddiinniihh pprriivvrreeddnniihh ggrraannaa,, ccjjeellookkuuppnnuupprrooiizzvvooddnnjjuu rraazzvvrrssttaavvaammoo nnaa pprrooiizzvvooddnnjjuu:: ssrreeddssttaavvaa zzaa ppoottrrooššnnjjuu nnaammjjeennjjeennaa ssuu zzaa zzaaddoovvoolljjaavvaannjjeeppoottrreebbaa ssttaannoovvnniiššttvvaa ii uu ppoottrrooššnnjjuu uullaazzee nnaakkoonn rraassppooddjjeellee ii rraazzmmjjeennee.. TTrrooššeeććii uuppoottrreebbnnee vvrriijjeeddnnoossttiipprrooiizzvvooddaa lljjuuddii oossiigguurraavvaajjuu ssvvoojjuu eeggzziisstteenncciijjuu ii ssvvoojjee rraaddnnee ssppoossoobbnnoossttii.. NNee ssmmiijjee ssee zzaabboorraavviittii kkaakkoo jjeelljjuuddsskkii rraadd ttaakkoođđeerr pprrooiizzvvooddnnii iinnppuutt.. ŠŠiirree pprroommaattrraannoo,, kkrroozz pprroocceess ppoottrrooššnnjjee oossiigguurraavvaa ssee ooppssttaannaakk iirreepprroodduucciirraannjjee ccjjeellookkuuppnnee lljjuuddsskkee vvrrssttee;; ttee nnaa pprrooiizzvvooddnnjjuu ssrreeddssttaavvaa zzaa pprrooiizzvvooddnnjjuu kkoojjaa nniissuunnaammiijjeennjjeennaa zzaa nneeppoossrreeddnnuu ppoottrrooššnnjjuu lljjuuddii.. PPrroocceess pprrooiizzvvooddnnjjee kkoojjii zzaavvrrššaavvaa ss pprrooiizzvvooddnnjjoomm ssrreeddssttaavvaa((oouuttppuuttaa)) zzaa pprrooiizzvvooddnnjjuu pprreettppoossttaavvkkaa jjee oobbnnaavvlljjaannjjaa ii pprrooššiirriivvaannjjaa ppoossttoojjeeććiihh pprroocceessaa pprrooiizzvvooddnnjjee.. NNeessmmiijjee ssee zzaabboorraavviittii kkaakkoo ssee uu ssvvaakkoomm pprroocceessuu pprrooiizzvvooddnnjjee ttrrooššee iinnppuuttii pprrooiizzvvooddnnjjee -- rraadd,, ""zzeemmlljjaa"" iikkaappiittaall.. UU pprroocceessiimmaa pprrooiizzvvooddnnjjee pprrooiizzvvooddee ssee ddaakkllee ii nnoovvee ssiirroovviinnee ii//iillii nnoovvii ssttrroojjeevvii kkoojjii ssuu bbiilliippoottrrooššeennii iillii ssuu ddoottrraajjaallii.. DDaakkllee,, uukkuuppnnaa ssee pprrooiizzvvooddnnjjaa ddiijjeellii nnaa pprrooiizzvvooddnnjjuu ddoobbaarraa ii uusslluuggaa zzaanneeppoossrreeddnnoo zzaaddoovvoolljjaavvaannjjee ppoottrreebbaa ii nnaa pprrooiizzvvooddnnjjuu ddoobbaarraa//uusslluuggaa kkoojjiimmaa ssee pprrooiizzvvooddnnii pprroocceessiioobbnnaavvlljjaajjuu ii pprrooššiirruujjuu.. OOvvaa jjee ččiinnjjeenniiccaa pprreettppoossttaavvkkaa jjeeddnnoossttaavvnnee ii pprrooššiirreennee rreepprroodduukkcciijjee eekkoonnoommsskkiihhaakkttiivvnnoossttii.. UU jjeeddnnoossttaavvnnoojj rreepprroodduukkcciijjii lljjuuddii uu iissttoomm ooppsseegguu oobbnnaavvlljjaajjuu ssvvoojjee pprrooiizzvvooddnnee ppootteenncciijjaallee,, ddookkssee kkoodd pprrooššiirreennee rreepprroodduukkcciijjee ttii ppootteenncciijjaallii ppooddiižžuu nnaa vviiššuu kkvvaannttiittaattiivvnnuu ii kkvvaalliittaattiivvnnuu rraazziinnuu..77.. SSttaattiissttiiččkkii pprroommoottrreennoo mmaatteerriijjaallnnaa pprrooiizzvvooddnnjjaa uu jjeeddnnoojj pprriivvrreeddii ((ddrruuššttvvuu)) oobbuuhhvvaaććaa sslljjeeddeeććee pprriivvrreeddnneeddjjeellaattnnoossttii:: iinndduussttrriijjuu ii rruuddaarrssttvvoo,, ppoolljjoopprriivvrreedduu ii rriibbaarrssttvvoo,, ššuummaarrssttvvoo,, ggrraađđeevviinnaarrssttvvoo,, pprrooiizzvvooddnnii ddiioo zzaannaattssttvvaa,,pprroommeett ii vveezzee,, ttrrggoovviinnuu,, uuggoossttiitteelljjssttvvoo ii ttuurriizzaamm,, pprrooiizzvvooddnnii ddiioo kkoommuunnaallnniihh ddjjeellaattnnoossttii ((vvooddoovvoodd,, ooddrržžaavvaannjjee cceessttaa iippaarrkkoovvaa iittdd..)),, oobbrrttnniiššttvvoo,, ffiinnaanncciijjsskkee ii ddrruuggee uusslluuggee,, oobbrraazzoovvaannjjee ii kkuullttuurraa,, zzddrraavvssttvveennaa zzaaššttiittaa ii ssoocciijjaallnnaa sskkrrbb..

13

(9.) VII. Proizvodnja - materijalna i društvena strana procesa proizvodnje (str. 73-86)

1. Proizvodnja ima dvojak karakter: i). Proizvodnja je neprekidni tijek uzajamno uvjetovanih i skladnopovezanih materijalnih procesa – pribavljanja inputa, priprema za rad, prijenosa, izrade i obrade faznih ifinalnih outputa, njihova skladištenja te dostave trgovcima i drugim (pojedinačnim) kupcima. Proizvodnjazahtjeva suradnju i aktivnost poduzetnika, vlasnika fizičkog kapitala, menadžera, radnika i financijera.;ii) Sve navedeno ima za posljedicu stvaranje brojnih ekonomskih odnosa u procesu proizvodnje: -između čovjeka i prirode na koju se djeluje, - čovjeka i rada kojeg obavlja, - između ljudi kada sepovezuju u djelatnostima proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje te, – između privrednih pojava iprocesa u kojima se očituje i ostvaruje ek. aktivnost individua i njihovih organizacija i zajednica.

PROCES PROIZVODNJE = MATERIJALNI PROCES + EKONOMSKI ODNOSIMaterijalni procesi se odvijaju u okviru i posredstvom ekonomskih odnosa.

2. Materijalna i društvena strana (ekonomski odnosi) procesa proizvodnje u stvarnom životu idu zajedno,ali se u znanstvenim istraživanjima razdvajaju i analiziraju ponešto odvojeno. Npr. politička ekonomijaistražuje obje strane proizvodnog procesa s naglaskom na ekonomske odnose, dok ekonomika prvenstvenoistražuje materijalnu stranu, tj. mogućnosti optimalnog iskorištavanja inputa proizvodnje kroz sve oblikepodjele rada i korištenja tržišnog mehanizma. Isto kazano na drugi način: Ekonomika je prije svegausmjerena na efikasnu upotrebu inputa i efikasno funkcioniranje privrede neke zemlje, regije i svijeta, dokje PE usmjerena na razvoj pojedinca i društva temeljem njihove proizvodne djelatnosti. Tako npr. dokekonomiku zanima kvaliteta proizvodnog organiziranja u recimo proizvodnji automobila neovisno ovlasničkim odnosima, političku ekonomiju u istoj proizvodnji prije svega zanima odnos vlasnika i radnika utoj proizvodnji. No, ne može se izričito tvrditi kako ekonomiku uopće ne zanimaju ekonomski odnosi apolitičku ekonomiju konkretni materijalni procesi proizvodnje!3. Na društveni karakter proizvodnje utječe i činjenica da se od određenog stupnja društveno-ekonomskograzvoja ne proizvodi više samo za vlastite potrebe (kako je to bio slučaj u plemenskoj organizaciji, narobovlasničkoj latifundiji, feudalnim veleposjedima i imanjima patrijarhalnih obiteljskih zadruga), već sedanas proizvodi za drugoga, pri čemu se proizvodi prodaju očekivanim ili nepoznatim kupcima. Stoga trebaupamtiti kako je nekadašnje naturalno privređivanje danas zamjenjeno tržišnim (robnim) .4. U tržišnom privređivanju proizvodi (outputi) dobivaju oblik ROBE. Roba je proizvedeno dobro kojezadovoljava neku čovjekovu potrebu i razmjenjuje se na tržištu. Razmjena između proizvođača i kupaca(najčešće posredstvom trgovaca) jasno pokazuje da se proizvodi radi potreba drugog čovjeka, a ne samogproizvođača. Zbog toga i najbolji proizvod propada ako ne nađe kupca, pa je potraga za kupcem postala istotoliko važna koliko i sama proizvodnja robe. I ovdje ekonomiku, zaokupljenu proizvodnjom i raspodjelomproizvoda, prije svega pri tom zanimaju razlozi zbog kojih ljudi ulažu u inpute proizvodnje i zbog kojih serazličito odnose prema predmetima svoje potrošnje, dok političku ekonomiju zanima utjecaj robneproizvodnje na promjenu društveno-ekonomskih odnosa i uređenja, kao i na dohodak sudionika proizvodnihprocesa, njihovo raslojavanje i sukobljavanje interesa.5. Iz robnog karaktera proizvodnje i razmjene proizlazi i robni karakter inputa proizvodnje. Oni - zemlja,prirodne sirovine, strojevi i druga oprema itd.. – se prodaju i kupuju kao i svaka druga roba (s određenimizuzecima). No, to znači da se i input «rad» može slobodno kupiti i prodati. Sve je u robnom privređivanjupodređeno robno-novčanim odnosima, pa su i čovjekov život i rad unutar društvene organizacijeprivređivanja i rada podvrgnuti utjecajima takvih odnosa.6. Iz navedenog proizlazi da u robnoj proizvodnji, u kojoj i sama ljudska radna snaga postaje roba, izaprividno «slobodnog» rada leži i) prisila fizičkih potreba i ii) prisila drugog čovjeka (iza najamnine zazaposlenog i profita za vlasnika nalazi se njihov međusobni odnos koji može biti suradnički, ali i prepunkonflikta). S ovim u svezi, politička ekonomija od svog postanka postavlja pitanja i istražuje porijekloekonomskog viška (profita) kojeg prisvajaju vlasnici proizvodnih sredstava (kapitalisti). Ekonomski višakje dio prinosa (proizvodnje) ili prihoda (prodaje) koji preostaje nakon odbitka troškova (cijene inputa idruštvenih davanja). On je rezultat proizvodnog rada, ali ga ne prisvajaju radnici (sudionici proizvodnje)već vlasnik (jedan ili više njih) poduzeća. Dok jedni drže kako je to normalno i poželjno, jer je vlasnikuložio vrijeme, novac i rizik u pokretanje i organizaciju neke proizvodnje, drugi drže kako je takav odnostemelj ekploatacije čovjeka nad čovjekom.7. Eksploatacija (kada postoji) je naročita funkcija koja proizlazi iz prirode nekog društvenog procesa radai koja pripada tom procesu, a obavljaju je sami vlasnici ili uz pomoć posebnih osoba koje su za to plaćene(poslovođa, upravitelj, direktor itd.). No, nisu svi oni koji žive od tuđeg rada eksploatatori. U proizvodnji idruštvu postoje čitavi slojevi čiji se pripadnici (npr. profesori, odvjetnici, suci itd.) ne bave materijalnomproizvodnjom, a sredstva za svoje uzdržavanje crpe iz rada drugih. Dakle, nisu svi oblici prisvajanja tuđihmaterijalnih plodova rada eksploatacija drugih!

14

(10.) VII. Proizvodnja - vlasništvo i posjed dobara (str. 73-86)

1. Temelj prisvajanja ekonomskog viška od strane vlasnika očigledno se nalazi u njegovom privatnomvlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i na njemu zasnovana ekonomska prisila nad neposrednimproizvođačima koji ne posjeduju proizvodna sredstva. «Vlasništvo» je uvijek istovremeno i stanje i proces.Stoga uvijek treba voditi računa o njegovim statičkim i dinamičkim temeljima i sadržajima. Drugimriječima, vlasništvo je kontinuirano pripadanje i prisvajanje.2. Za ispravno razumijevanje vlasništva potrebno je shvatiti njegovu pozitivnu suštinu. Pozitivnu suštinusvakog vlasništva čini čovjekova djelatnost iz koje vlasništvo proizlazi. Vlasništvo postaje sredstvo kojimse čovjekova djelatnost poostvaruje i održava. Istovremeno, u ljudskoj je prirodi bezgranično širenječovjekovih potreba u svim manifestacijama njegova života i gdje nema prepreka vlasništvo se afirmira kaopotvrđivanje svih čovjekovih interesa i osjetila.3. Osnovna dva oblika vlasništva su: privatno i društveno (kolektivno, državno). Postoje i mješoviti oblicivlasništva: od suvlasništva i dioničarstva u većim poduzećima i dioničkim društvima, preko vlasništvateritorijalno-političkih zajednica i organa lokalne, regionalne i državne vlasti (gradovi, županije i država), pado pluralističkih interesnih organizacija poput investicijskih fondova, fondova mirovinskih udruga i fondovaosiguravajućih društava.4. Privatno vlasništvo je karakteristično za svako klasno društvo, podjednako robovlasničko, feudalno ikapitalističko. Ono se kombinira na različite načine s masovnim nevlasništvom i prisilnim radom robova,kmetova i najamnih radnika. Robovlasnici, feudalci i kapitalisti se ponašaju i djeluju kao eksploatatori. Unjihovim su rukama sredstva za proizvodnju, ali i većina sredstava za potrošnju u jednom društvubudući oni u svom interesu utvrđuju pravila raspodjele proizvedenih dobara i usluga.5. Društveno i privatno vlasništvo se nalaze u stalnom previranju, nadmetanju i sukobljavanju. Cjelokupnapisana povijest čovječanstva ispunjena je tim sadržajima i oko njih se pletu svi važniji povijesni problemi idogađaji.6. Pravo vlasništva je pravni odnos koji propisima (normama) i običajima osigurava određenom pravnomsubjektu pravo posjedovanja, iskorištavanja i raspolaganja sredstvima za proizvodnju i sredstvima zapotrošnju. Jedino do kraja izvedeno privatno vlasništvo jest ekonomsko vlasništvo. Ono proizlazi izprisilnog rada roba, kmeta i najamnog radnika te postoji tamo gdje vanjski uvjeti rada i sredstava zaproizvodnju pripadaju samo pojedinim ljudima.7. U proučavanju vlasničkih odnosa najviše interesa privlači problematika ekonomskog vlasništva,shvaćenog u smislu pripadanja dijela prirode, proizvoda rada ili duhovnog stvaralaštva (intelektualnovlasništvo) određenoj osobi, obitelji, privrednoj organizaciji, društvenoj skupini ili državnoj zajednici. Ek.vlasništvo se svodi na posezanje za tim objektima temeljem zakona i običaja. Podrijetlo ek. vlasništva trebatražiti u raspadu plemenskog zajedništva i nestajanju njegovih ustanova i odnosa. Raspad plemenskogzajedništva započinje s podjelom rada, iz koje su proistekle nejednakosti u korištenju zajedničkog.8. Subjektivnu suštinu ekonomskog vlasništva uvijek čini rad, kolektivno ili pojedinačno prisilno djelovanjekojemu je svrha pribavljanje materijalnih sredstava za život. Potenciranje i favoriziranje materijalnogpostaje osjetilni izraz onečovječenog čovjeka, ljudskog bića koje sve svoje potrebe svodi na golo održavanježivotne egzistencije i svoje stvaralačko djelovanje na rutinsko obavljanje neke djelomične fizičkepotfunkcije. Stoga se pribavljanje materijalnih dobara pretvara u jedini motiv i interes čovjeka, a vanjskipokazatelj toga povijesnog zaokreta jest afirmacija materijalnog bogatstva kao izraza i simbola čovjekovadruštvenog statusa i općenito prihvaćenog društvenog cilja.9. Ekonomsko privatno vlasništvo je izraz nametnutog rada u dvojakom odnosu: i) odnosu radnika premaradu, prema proizvodu svoga rada i prema neradniku i ii) odnosu neradnika prema radniku i proizvodunjegova rada.10. Velika je razlika između ekonomskog vlasništva zasnovanog na vlastitom radu i ekonomskog vlasništvazasnovanog na tuđem radu. Ali, dokle god oba oblika proizlaze iz prisilnog rada, dotle zajednički podliježudeformiranom reduciranju svih ljudskih fizičkih i duhovnih svojstava i interesa na naglašeno osjetiloposjedovanja, imanja, pripadanja. Dominacija privatnog ekonomskog vlasništva svodi čovjekov život napravo raspolaganja stvarima – na pravo upotrebe i potrošnje.11. Uspon privatnog vlasništva na ruševinama zajedničkog i društvenog nije nikakav povijesni promašaj.Pojava privatnog vlasništva je popratna pojava procesa emancipacije čovjeka u njegovom nastojanju da sebipokori prirodu i uzdigne se do drugačijeg stanja u kojem će biti oslobođen od prirodno potrebnog rada i ukojem će istraživati, pronalaziti i osvajati nepoznato.

15

(11.) VIII. Ljudski faktor - posebna uloga ovog inputa u proizvodnji (str. 87-110)

1. Da bi se održali i razvijali ljudi uvijek moraju iznova proizvoditi, pribavljati i trošiti proizvode.Najprije su to bili samo poljoprivredni proizvodi, zatim su im se pridružili zanatski, pa industrijski, adanas informacijski, komunikacijski i afektivni proizvodi. U proizvodnji su najprije dominiralamaterijalna dobra, da bi s razvojem proizvodnih snaga i odnosa sve više na značenju i brojnosti dobivaleproizvedene usluge. Materijalno bogatstvo stvara proizvodni rad ljudi, a rad još uvijek nije slobodnadjelatnost već prisila na koju ih tjera nužda fizičkih potreba i prisila drugog čovjeka.2. Uz druge inpute proizvodnje, ljudski rad je neizostavan dio svakog proizvodnog procesa. Rad jefiziološko naprezanje pri kojem se tjelesne i intelektualne sposobnosti čovjeka svrhovito troše.3. Gospodarska povijest čovječanstva dijeli se s obzirom na značaj čimbenika (inputa) proizvodnje na trirazdoblja: i) razdoblje dominacije agrarnog sektora; ii) razdoblje industrijalizma i iii) razdobljepostindustrijskog ili informacijskog društva.U svakom rrazdoblju ljudski faktor (input, resurs,čimbenik) ima različite važne uloge i značaj.4. i) U primitivnim (početnim) oblicima proizvodnje dominira čovjekov fizički rad. Ovaj rad ne iziskujeposebnu izobrazbu i vještinu, već samo snagu i izdržljivost, te priučenost za određeni posao. Pretežnoagrarna proizvodnja ne zahtijeva intelektualne napore. Razvojem društvene podjele rada izdvaja sezanatstvo koje već zahtijeva posebne vještine i veća znanja nego što su oranje, kopanje, košenje itd.Zanatskih vještina nema bez prethodnog osposobljavanja – savladavanja pravila struke, usvajanja vještinabaratanja alatima, poznavanja materijala koji se obrađuje itd. Ovaj rad uz pomoć ručnih alata i srodnihnaprava dominira sve do pojave industrije. ii) Pojava industrije i strojne proizvodnje znači zamjenuograničenih radnih (fizičkih) sposobnosti čovjeka sa strojevima i mehaniziranom tehnologijom. Ljudskirad i dalje ostaje nužna komponenta proizvodnje, ali u suradnji sa strojevima. Industrijski načinproizvodnje realizira masovnu (visokoserijsku) proizvodnju u kojoj se smanjuju troškovi proizvodnje pojedinici proizvoda, povećava ukupna količina proizvoda i širi mogućnost plasmana širokim masamaproizvođača. S pojavom industrijskog načina proizvodnje zaposleni se dijele na one koji obavljaju fizičkeposlove u proizvodnji i na one koji obavljaju umne poslove. iii) Kao što je u zanatstvu (manufakturi)ograničena fizička sposobnost čovjeka (limitiranost) uvjetovala nužnost njegova nadomještavanjastrojem, jednako tako danas, na kraju industrijske ere, čovjek postaje zapreka rastu efikasnosti i kvalitetezbog ograničenih sposobnosti u manipulativnoj, posluživačkoj, upravljačkoj i kontrolnoj funkciji (umnimsposobnostima). Novo tehnološko razdoblje u koje ulaze najrazvijenije privrede karakterizira primjenakompjutorski integrirane proizvodnje zasnovane na sprezi automata i robota, procesnih tehnologija isličnih metoda proizvodnje. U takvoj tehnologiji fizički rad čovjeka potpuno nestaje. Ipak, čovjek i utakvim procesima proizvodnje zadržava one radne funkcije u kojima je još uvijek superiorniji suvremenojtehnici: u sferi intelektualne kreativnosti i apstraktnom mišljenju. To znači kako se čovjek povlači izvanneposrednog akta proizvodnje novih proizvoda, ali se zadržava u pripremnim fazama kreiranjaproizvodne tehnologije i proizvoda te otklanjaju zastoja i kvarova.5. Ulaskom u postindustrijsku (informacijsku) eru proizvodnje završava dugi povijesni proces započetsakupljačkim privređivanjem u prapovijesti i mukotrpnim napredovanjem u metodama osiguravanjaopstanka. Podsjetimo se, ovo je napredovanje značajnije započelo nakon neolitske ili poljodjelskerevolucije koja je značila fundamentalnu promjenu načina života koja će omogućiti postanak modernogsvijeta. U suvremenim privredama (društvima) i proizvodnim procesima čovjek je kao neposredniproizvođač sve više istisnut iz akta proizvodnje, ali upravo stoga ljudska vrsta i ljudski rad kaoproizvodni faktor u nadolazećem razdoblju preuzimaju funkcije dostojne ljudskog intelekta i ljudskogbića.6. Dakle, ljudski rad je u karakterističnim oblicima i povijesno uvjetovanom opsegu nezaobilazančimbenik (input) u svim tehnološkim razdobljima čovječanstva. Ljudski rad (humani kapital, resursčovjek) je bitan čimbenik privrednog razvoja u cjelokupnoj povijesti, a brojnost stanovništva je bitnaprivredna odrednica u dvojakom smislu. S jedne strane veličina stanovništva određuje strukturu iveličinu potreba, a s druge strane brojnost, obrazovanost i radne navike onog dijela stanovništva kojesudjeluje u procesima proizvodnje određuje snagu i dinamiku privrednog razvoja.7. Zato je poznavanje karakteristika stanovništva (brojnost, stope rasta ili stope opadanja, prosječnadužina života, obrazovna struktura, zanimanja i vještine itd.) i svjesno usmjeravanje njegova razvoja ukvantitativnom i kvalitativnom smislu (kroz npr. populacijsku, obrazovnu i druge politike) od velikevažnosti za ukupni društveno-ekonomski razvoj. Za mnoge ekonomiste, posebno one koji su razradliteoriju ljudskog kapitala, postoji pozitivna korelacija između investiranja u obrazovanje i materijalnognapretka pojedinca i društva. Ovim se i sličnim pitanjima pored ekonomskih disciplina bavi i posebnaznanost o stanovništvu – demografija.

16

(12.) VIII. Ljudski faktor - podjela rada (specijalizacija) (str. 87-110)

1. Privreda (gospodarstvo, ekonomija) je sustav za proizvodnju, raspodjelu, razmjenu i potrošnju.Ovaj je sustav živi, složeni i dinamički organizam s mnogobrojnim obrtima, radionicama ipoljoprivrednim imanjima, industrijskim poduzećima i njihovim udruženjima, malim i velikim trgovačkimkućama, radnjama i prodavaonicama, bankama i štedionicama, mjenjačnicama, burzama i agencijama itd.Njihovo formiranje, organiziranje, povezivanje, funkcioniranje i razvijanje izvor je brojnih i složenihproblema.2. Usprkos problemima, svaka privreda je u konačnici više ili manja skladna i učinkovita cjelina. Ključrazumijevanja funkcioniranja privredne cjeline nalazi se u pojavi podjele rada (specijalizacije). Podjelarada znači da su se unutar privrede i društva pojedinci, privredne organizacije i teritorijalne zajednice(gradovi, regije, zemlje, šira područja) specijalizirali kako bi podigli svoje proizvodne mogućnosti. Ljudi,organizacije i teritoriji se dragovoljno ili prisilno priklanjaju određenoj posebnoj djelatnosti i tako podređujupostojećoj podjeli rada.Podjela rada je dioba različitih društvenih djelatnosti i njihovih dijelova između pojedinih članova društva idruštvenih grupa kojima određeni rad postaje privremeni zadatak ili trajno životno zanimanje. Samo tako semože efikasno podmiriti ukupna količina društvenih potreba.3. Već od svojih početaka čovjekov opstanak i razvitak zavise od podjele rada, budući kako niti jedančovjek nikada ne može u isto vrijeme obavljati različite poslove (već ih raspoređuje i naizmjenično obavlja).Iako s razvojem društva podjela rada postaje sve raznovrsnija i složenija, ona je u suštini kroz povijest samomijenjala oblik i način svog ispoljavanja:a) U prvobitnim zajednicama raširena je prirodna podjela rada prema spolu i dobi. Toj se podjeli radapriključuje teritorijalna podjela rada zasnovana na zemljoradnji i stočarstvu (kasnije i na obrtu i trgovini).Materijalna pretpostavka teritorijalne i svih kasnijih podjela rada je i) porast broja stanovnika i njegovegustoće, te ii) razvijenost prometnih sredstava – naime, podjela rada se ne bi mogla razvijati ukoliko ljudi nebi mogli međusobno razmjenjivati višak svojih proizvoda!b) S pojavom civilizacije i klasnih zajednica dominantna postaje društvena podjela rada , i to:

- opća – u smislu formiranja velikih privrednih djelatnosti (poljoprivrede, industrije, trgovine i itd.);- posebna – u smislu podjele tih djelatnosti na grane proizvodnje (tekstilna, drvna, metalna itd.); te- pojedinačna ili tehnička – u smislu podjele rada unutar jedne privredne organizacije (pogoni,

radionice itd.)4. Najvažnije karakteristike i posljedice društvene podjele rada do kojih dolazi kroz povijesni razvoj su:

- razdvajanje grada od sela, uz izgradnju posebnih načina života u tim cjelinama;- razdvajanje duhovnog od materijalnog društvenog stvaralaštva;- razdvajanje umnih i fizičkih funkcija unutar procesa proizvodnje;- podčinjavanje pojedinca jednoj djelomičnoj i doživotnoj djelatnosti (poslu, zanimanju).

5. S društvenom podjelom rada započinje širenje sve više samostalne neproizvodne društvene djelatnosti.Stvaraju se države, a s njima i nužnost upravnih službi i činovnika, vojske, policije, velikog brojakomunalnih poslova, financijskih institucija i državnih organa. Kasnije dolaze posebne obrazovne,zdravstvene i kulturalne službe, a u novije vrijeme i umjetničko i znanstveno djelovanje.6. S pojavom i razvojem neproizvodnih društvenih djelatnosti ostvaruje se najznačajnija posljedicacivilizacijskog razvoja ljudskog društva: na temelju unaprjeđenja proizvodnih snaga i produktivnosti radastalno smanjivanje aktivnosti i zaposlenosti u neposrednoj materijalnoj proizvodnji (u kojoj se proizvodedobra za zadovoljavanje osnovnih ili egzistencijalnih ljudskih potreba) i s tim u svezi započinjanje procesamaterijalne, političke i socijalne emancipacije čovjeka i čovječanstva (od materijalnog siromaštva i tiranije).7. Svako povećanje produktivnosti ljudskog rada ima za pretpostavku specijaliziranje za obavljanjepojedinih dijelova proizvodnog procesa. Iako je historijski nužna i korisna, specijalizacija sa sobom donosi imnoštvo negativnih popratnih pojava i posljedica. Ljudi, naime, postaju fah-idioti, tj. stručnjaci za maledijelove proizvodnog procesa (i života), a što za posljedicu ima nepoznavanje cjeline proizvodnog procesa,otuđenost od procesa rada, nevoljkost pri njegovom obavljanju, nezadovoljstvo s radom i životom inesnalaženje u cjelovitosti svih životnih dimenzija.8. Ekonomisti, politolozi, sociolozi i drugi smatraju kako će budući razvoj proizvodnih snaga (tehnike itehnologije, tj. fizičkog kapitala) i produktivnosti rada omogućiti čovjeku povratak ka proizvodnji cjelovitogproizvoda, ali u sferi općedruštvenih funkcija (uprave, politike, umjetnosti, znanosti itd.) dok ćeproizvodnju materijalnih proizvoda od čovjeka preuzeti sofisticirani strojevi (npr. roboti) i automatiziraniproizvodni procesi.

17

(13.) IX. Tehnički napredak - A (str. 111-186)

1. Razlika između pojmova TEHNOLOGIJA i TEHNIKA proizvodnje sastoji se u sljedećem:Tehnologija proizvodnje je ukupnost znanja o svojstvima materije i energije, te načinimakombiniranja faktora proizvodnje. Tehnika proizvodnje je konkretna primjena tehnološkihdostignuća kroz materijalizaciju sredstava i predmeta rada.2. Tehnički napredak čine promjene u proizvodnom procesu: i) poboljšavanje postojećih iliproizvodnja novih proizvoda; ii) ista količina proizvodnje se ostvaruje manjim utroškom faktoraproizvodnje ili njihovom zamjenom novim jeftinijim i dostupnijim faktorima; iii) poboljšava seorganizacija i upravljanje proizvodnim procesom; iv) humanizacija uvjeta života i rada ljudi izaštita prirodnog okoliša (ekološka proizvodnja).3. Povijesne etape tehničkog napretka: i) etapa ručnog rada (manuelna proizvodnja) - čovjekje svoju egzistenciju bazirao na zatečenim predmetima u prirodi, a kasnije i oruđima vlastiteizrade, što nije bilo dovoljno za ništa drugo do pasivnog odnosa prema prirodi (skupljanje); -poljoprivreda je bila osnovni izvor materijalnih dobara nužnih za opstanak, a prirodni elementiglavna prepreka napretku; sve do pojave kapitalizma u 16-17 st. poljoprivreda je dominantnadruštvena proizvodnja; u ovoj se etapi postupno razvija i zanatstvo (kasnije manufaktura kao nizzanatskih djelatnosti objedinjenih na jednom mjestu) koje upotrebljava alate: zanatstvo je bilopoticaj ljudskoj inventivnosti u pronalaženju novih proizvodnih postupaka i savršenijih alata;ii) etapa strojne proizvodnje (strojno-industrijski način proizvodnje) - u ovoj etapi ručni rad,ograničen psiho-fizičkim i prirodnim mogućnostima, zamjenjuju strojevi i strojne metodeproizvodnje; - neprestano povećanje broja strojeva iziskuje povećanje mase rada koja jezaposlena uz strojeve i povećanje sirovina; - s ovom promjenom mijenja se i društveno-ekonomski život pojedinaca i društava: - posljedica je porast gradova i gradskog načina života,opadanje značenja sela i poljoprivrede, rast broja stanovnika jer u industriji i gradovima rasteproizvodnost, dohodak, kvaliteta prehrane, sigurnost i zdravlje ljudi.iii) etapa automatizacije (strojni sustav sa samoregulacijom) - kao što je uvođenje strojeva uproizvodnju zamijenilo čovjekove ograničene fizičke snage, tako je uvođenje automatizirane(robotizirane) proizvodnje u drugoj polovici 20. stoljeća omogućuje zamjenu intelektualnihfunkcija proizvođača s posebnim uređajima; dok je u strojnom načinu proizvodnje stroj preuzeopogonsku funkciju i neposrednu obradu predmeta rada ostavljajući čovjeku pripremu,rukovođenje i kontrolu proizvodnog procesa, automatizacija proizvodnje svodi ulogu čovjeka natehnološko kreiranje i programiranje proizvodnog procesa.4. Tehnički napredak je opredmećenje ostvarene razine znanja. Tehnički razvoj funkcija jerazvoja znanosti i stupnja korištenja njenih rezultata. Znanje je preduvjet ljudske vladavine nadprirodom, moćno oružje u tisućljećima staroj ambiciji čovjeka da prirodne resurse podredivlastitom blagostanju. Pronalaženje novih i efikasnijih metoda proizvodnje postaje svjesnousmjeravana, organizirana aktivnost koja uključuje sve veći broj znanstvenika i dugihvisokostručnih profesija uz istodobni rast proizvodnih sredstava potrebnih za osiguranjekontinuiranog pritjecanja novih tehničkih postupaka.5. Znanstveno-istraživačke razine su: 1. fundamentalna istraživanja - fundamentalna, temeljna ilibazična istraživanja su usmjerena stjecanje općih spoznaja o prirodi i njenim zakonitostima.Rezultati findamentalnih istraživanja nisu direktno primjenjivi u ekonomskom procesu, ali suposebno važni jer tvore podlogu tehnološkog napretka; 2. primijenjena istraživanja; 3.pronalazaštvo i 4. razvojna istraživanja:- Tempo razvoja znanosti funkcija je društveno-ekonomskih uvjeta i okolnosti - zainteresiranostidruštva za nova znanja u okviru realnih materijalnih mogućnosti i očekivanih koristi.- Faze stvaranja tehničkog napretka: 1. faza invencije; 2. faza inkubacije; 3. faza inovacije; 4.faza difuzije i 5. faza degradacije.6. Transfer tehnologije (pribavljanje tehnologije koju nismo samo proizveli): i). kupnja opreme;ii) kupnja licenci i know-howa i iii) proizvodna kooperacija i zajednička ulaganja.

18

(14.) IX. Tehnički napredak – B (str. 111-186)

1. Svaka tehnologija ima svoj životni ciklus koji je sastavljen od faza koje prolazi svako otkrićeili izum od trenutka nastanka do odbacivanja kao završne točke njegove primjene. Životni ciklustehnologije danas je sve kraći zbog ubrzanog znanstvenog i tehnološkog napretka. Tehnološkinapredak svog svoje važnosti predstavlja područje svjesnog i organiziranog društvenogdjelovanja.2. Najveći dio hrvatske industrije koristi se danas tehnologijom četvrtog stupnja -poluatomatskim strojevima i tekućom trakom - ili niže razine, što upozorava na velikotehnološko zaostajanje prema visokorazvijenim zemljama.3. Tehnološki potencijal nekog društva sastoji se od sposobnosti da stvara i primjenjuje vlastitutehnologiju, te da odabire, prilagođava i primjenjuje tehnologiju koju kupuje od drugih (transfer).Tehnološki potencijal društva utječe na sposobnost društva da ostvari efikasnu proizvodnju, atime i na razinu zadovoljavanja potreba i mogućnosti gospodarskog razvoja u budućnosti.4. Tehnološki potencijali svake zemlje zavise od: i) mogućnosti financiranja znanstveno-istraživačkog rada; ii) raspoložive kvalitete i kvantitete istraživačkih kadrova; iii) raspoloživeznanstveno-istraživačke opreme i ostale potrebne infrastrukture; iv) efikasnosti organizacije idjelotvornosti poticaja za znanstvenu proizvodnju; v) dostupnosti akumuliranih znanstvenihspoznaja u svijetu.5. Znanstveno-tehnološki napredak ima eksponencijalni rast, što znači da razvijene zemlje svelikim tehnološkim i znanstvenim potencijalom brže i šire znanstveno-tehnološki napreduju, tese zbog toga između njih i ostatka svijeta povećava znanstveno-tehnološki jaz (razlika).6. Znanstveno-tehnološki jaz između razvijenih i nerazvijenih ugrožava ekonomski suverenitetnerazvijenih zemalja, tj. njihovu mogućnost izrade i realizacije vlastitih strategija razvoja uskladu s vlastitim mogućnostima i potrebama, kao i slabljenje mogućnosti zaštite vlastitoggospodarstva.7. Ugrožavanje ekonomskog suvereniteta utječe na opadanje političkog suvereniteta, tj. nasposobnost zemalja da samostalno donose najvažnije društveno-političke odluke i da ih sprovodena određenom teritoriju. Suverenitet podrazumijeva postojanje uvjeta za efektivno sprovođenjeodluka temeljenih na autentično koncipiranoj strategiji društveno-ekonomskog razvoja.8. Ekonomski suverenitet ne znači samodostatnost i ekonomsku izolaciju od ostatka svijeta jerto uvijek štetno po vlastitu efikasnost. No, ekonomska samostalnost je sposobnost optimalizacijeprivrednog razvoja kroz uvažavanje endogenih i egzogenih (unutrašnjih i vanjskih) objektivnihograničenja, ali strategijom koja osigurava dostizanje autentično formiranih ciljeva.9. Elemente prirodnog bogatstva i brojnost radne snage, koji su nekada činili nenadoknadivuprepreku za one koji ih nemaju, u suvremenosti je daleko lakše nadomjestiti nego oskudnosttehnologije. Znanost i tehnologija kao oblik primjene znanstvenih spoznaja danas sunajznačajniji dinamički faktor razvoja. Tehnologija je bitan čimbenik proizvodnih snaga, pa čak izasebna proizvodna snaga društva. Oskudnost tehnologije je primarni razlog svih oblikazaostajanja u ekonomskoj sferi. Tehnološka zaostalost ključni je uzročnik ekonomske zavisnosti,a posljedično tome i političke podređenosti.10. Stupanj tehnološke razvijenosti će u budućnosti određivati ne samo ekonomskisuverenitet, odnosno mogućnost oblikovanja autentičnog društveno-ekonomskog razvoja, nego iukupne razvojne perspektive zemalja.11. U vremenu od državnog osamostaljenja Hrvatska se gotovo isključivo oslanjala na vanjskeizvore (uvoz) tehnologije i tehnološkog napretka. Oskudnost Hrvatske s vlastitim izvorimatehnološkog napretka, uz oskudicu financijskog kapitala i visoko obrazovanog rada,najsnažnije je razvojno ograničenje privredne efikasnosti. Hrvatska mora pristupiti izradistrategije tehnološkog razvoja kao najvažnijeg elementa ukupne strategije društvenog igospodarskog razvoja. Glavna načela strategije tehnološkog razvoja RH trebaju biti: selektivnostpodručja istraživanja, restriktivnost u određivanju ciljeva, prioritetnost ciljeva i maksimalnaracionalnost ulaganja oskudnih sredstava (npr. financijskog kapitala).

19

(15.) X. Poduzetništvo, vlasništvo i upravljanje (management) (str. 187-256)

1. Poduzetništvo je izvedeni faktor proizvodnje koji se smješta unutar čimbenika rada. O njegovojvažnosti za privređivanje već pišu dubrovčanin Benedikt Kotruljević u 15. st., R. Cantillon na početku18. st. i J. B. Say na početku 19. stoljeća. Say definira poduzetnika kao osobu koja “kombinira faktoreproizvodnje u jedan cjeloviti proizvodni organizam da bi se ostvario cilj stjecanja profita".2.Poduzetnik je osoba koja kupuje inpute po poznatim, a prodaje outpute po nepoznatim cijenama. To jei logično budući da nijedan poduzetnik/proizvođač ne može unaprijed znati hoće li njegovi proizvodi bitiprihvaćeni od strane kupaca. Stoga su neizvjesnost i rizik bitne odrednice poduzetničke funkcije. No,poduzetnici svejedno osnivaju nova poduzeća, donose odluke o vrsti proizvodnje, kapacitetu, lokaciji,izboru kombinacije proizvodnih čimbenika, itd. Poduzetništvo podrazumijeva nerutinsko odlučivanje,suptilno procjenjivanje poslovnih perspektiva budućnosti, intuitivne prosudbe ostvarivosti rizičnihposlovnih pothvata u uvjetima brojnih neizvjesnosti. Jedna osoba može biti istovremeno vlasnik,poduzetnik i upravljač (menadžer) u poduzeću, ali je isto tako moguće da to budu tri različite osobe.Zavisno od životnih uvjeta i talenta, svaki je čovjek potencijalni poduzetnik.3.Važnost poduzetnika i poduzetništva posebno ističe ekonomist J. A. Schumpeter. Za njega jepoduzetnik glavni pokretač ekonomskog razvoja. Poduzetnikova je funkcija inoviranje, neprestanouvođenje novih kombinacija proizvodnih čimbenika. Razlikuje pet oblika inovacija: uvođenje novihproizvoda (ili poboljšanje postojećih), uvođenje novih metoda proizvodnje, otvaranje novih tržišta,osvajanje novih izvora sirovina i poluprerađevina i kreiranje novih oblika industrijske organizacije. PremaSchumpeteru dok postoje inovacije poduzetnika, opstaje i sustav odnosa i institucija kapitalističkognačina proizvodnje. Razvoj je stvaralačka destrukcija, uvođenje inovacija – tehničkog napretka kojim seostvaruje rast efikasnosti i blagostanje.4. Poduzetnik je nosilac napretka u ekonomskom i/ili tehničkom smislu. Kod poduzetnika je veomavažna informiranost o stanju na tržištu. Informacije koje prima poduzetnik iskrivljuje državna regulativa,pa stoga pretjerano normirani privredni sustavi sputavaju razvoj poduzetništva jer onemogućuju efikasnuorganizaciju i stvaraju zapreke za kvalitetna predviđanja i s tim povezanu realizaciju poduzetničkih ideja.5.Poduzetnički rizik proizlazi iz i) konkurencije drugih proizvođača u cijeni, kvaliteti itd., kao i zbog ii)neizvjesne strukture i veličine ukupne potražnje za njegovim proizvodom. Nitko sa sigurnošću ne možepredvidjeti buduću potražnju i ponašanje potrošača. Neizvjesnost se donekle može smanjiti pažljivimistraživanjem tržišta, ali ne i otkloniti. Tržišna pravila podrazumijevaju da se u rizik poduzetništva ulazi svlastitom imovinom, vlastitim kapitalom (koji može biti i pozajmljen od banaka), te osobno snose sveposljedice uspjeha ili neuspjeha.6. Pseudopoduzetnik je lažan poduzetnik (tajkun), prikriven rentijer, spekulant u negativnoj konotacijitog pojma. To je osoba koja osim gramzivosti, egoizma i želje za bogaćenjem teško da posjeduje bilokoju pozitivnu, društveno poželjnu osobinu.7. Kompetentni poduzetnik danas ima sljedeće osobine: 1. strategijske vještine - one obuhvaćajuglobalno mišljenje u međunarodnim dimenzijama, umreženo mišljenje, sposobnost za viziju, odlučivanjei sprovođenje, sigurnost pregovaranja; 2. socijalnu kompetentnost - ona obuhvaća sposobnost zameđunarodne timove, sposobnost za učenje i inovacije; 3. stručnu kompetentnost - ona obuhvaćasveučilišno obrazovanje, boravak u inozemstvu, dodatne kvalifikacije, moralnu kompetentnost8.Ekonomsko ponašanje poduzetnika treba razlikovati od ekonomskog ponašanja bilo kojeg čovjeka.Za razliku od poduzetnika, svi drugi u svom postupanju pored ekonomskih sagledavaju i socijalne tepolitičke posljedice životnih i ekonomskih izbora, težeći ciljevima koji nisu samo ekonomski.9.Između stupnja profitabilnosti poduzetničkog poduhvata i stupnja rizičnosti postoji pozitivnakorelacija. Visoki su profiti povezani s visokim rizicima. Jedna od taktika smanjenja rizika je mogućnostupravljanja tržištem kroz npr. dogovore s prodavačima ili kupcima, odnosno kroz marketing ipropagandu proizvoda. Drugi je način diverzifikacija proizvoda, to jest situacija u kojoj jedan proizvođačproizvodi različite proizvode. Ako opada cijena i plasman jednog proizvoda, to se ne događa s ostalima.10.Poduzetništvo i upravljanje (management, menadžment) nisu iste proizvodne funkcije.Poduzetnička funkcija prethodi upravljanju i stvara uvjete za nju jer formira kapital u konkretnu faktorskukombinaciju. Poduzetnička je funkcija kreiranje i odlučivanje o realizaciji poslovne ideje - što, kako,koliko i za koga proizvoditi. Upravljanje (management) je zasebna funkcija čiji se sadržaj u primarnomsmislu svodi na operativno donošenje tekućih odluka koje osiguravaju efikasno odvijanje procesaprivređivanja. Menadžer upravlja s uobličenim kapitalom koji je realizacija poduzetničke ideje: o vrstiproizvodnje, o prostoru na kojem će se neka proizvodnja odvijati, o kapacitetima proizvodnje, otehnologiji koja će se upotrebljavati. No, ne treba smetnuti s uma kako niti upravljanje nije rutinska,nekreativna i manje važna funkcija u procesu privređivanja.

20

(16.) XI. Organizacija i djelovanje poduzeća (str. 257-300)1. Pojedinačno i izolirano čovjek ne bi opstao, te je stoga svoje gospodarske aktivnosti oduvijekorganizirao s drugima: u primitivnim društvima kroz naturalnu proizvodnju i prikupljanje u okviru šireobitelji, plemena ili roda, a u suvremenim društveno-ekonomskim uvjetima temeljna proizvodna jedinicarobnog oblika privređivanja je poduzeće.2. Poduzeće je samostalan organizacijski oblik zajedničkog djelovanja ljudi i kapitala u procesuproizvodnje. Ponekad se ovoj definiciji dodaje svrha ili cilj postojanja poduzeća: ostvarivanje zarade iliprofita za vlasnika. Poduzeće je slobodno u pokušaju ostvarivanja ovog cilja, ali je u svom djelovanjupodvrgnuto djelovanju ekonomskih zakona i pravnih pravila o načinu dopuštenog djelovanja. Ekonomskizakoni, uvjeti i okolnosti koje utječu na poslovanje poduzeća jesu: odnosi konkurencije (rizici), kupovnamoć i preferencije potrošača, cijene inputa, društvene institucije, porezi i druga davanja, tehnologija ikvaliteta ljudskog resursa. No, potencijalni profit vlasnike i motivira na osnivanje poduzeća kojadruštvenu zajednicu snabdjevaju korisnim dobrima i uslugama.3. Prva poduzeća nastaju u razdoblju raspada feudalne ekonomije i razgradnje naturalnog sustava - sitnerobne proizvođače (zanatlije udružene u cehovske zajednice) i pojedinačne trgovce (udružene u gilde)postupno zamjenjuje kapitalistički način proizvodnje (13-14 st.)Razgradnju cehovskog sustava najviše potiče trgovački kapital i trgovci jer zanatski sustav, naročito od15. st. i velikih geografskih otkrića, svojim normama, kvotama i zabranama koči razvoj i rast proizvodnje.4. U povijesnom procesu razvoja od cehovske zanatske radionice do industrijskog poduzeća postoje faze:i) Jednostavna kooperacija - kooperacija se od ručne zanatske proizvodnje ne razlikuje u tehnološkomsmislu, već u razmjerima korištenih čimbenika (inputa) proizvodnje. Više zanatlija proizvode proizvod odpočetka do kraja (bez međusobne podjele rada) na jednom mjestu i pod upravljanjem vlasnika kooperac.;ii) Manufaktura - to je radionica s unutrašnjom (tehničkom) podjelom rada, gdje se cjeloviti zanatskiproces proizvodnje dijeli na pojedine faze koje obavljaju specijalizirani pojedinci. Zbog toga oni postajuspretniji, djelotvorniji, štedi se vrijeme i zbog razdvojenosti proizvodnog procesa na pojedine faze daje sesnažan poticaj usavršavanju ručnog alata i poboljšanju u organizaciji proizvodnje. Manufaktura ima dvijevarijante: heterogenu i organsku manufakturu. Manufaktura postoji od 16. do 18. st., a u 19. st. sepojavljuje iii) strojna proizvodnja i industrijsko poduzeće. Ovim započinje industrijska revolucija,odnosno razdoblje masovne proizvodnje temeljene na raširenoj primjeni strojne obrade predmeta rada.5. U aktualnim uvjetima globalizacije kao skupa procesa uklanjanja svih prepreka za slobodan planetarni protokdobara i usluga, premještanje proizvodnji, trgovinu i kolanje financijskog kapitala poduzeća postaju međusobnokonkurentna na čitavoj planeti. Zbog toga uvjeti poslovanja poduzeća postaju znatno složeniji, povećava seneizvjesnost i rizičnost poslovanja. Poduzeća se uvjetima globalne konkurencije prilagođavaju povećanjem vlastitefleksibilnosti (u kratkom vremenskom intervalu brzo reagiraju na promjene u globalnom okruženju), ali i državenastoje stvoriti privlačan ambijent za strane investitore i poduzeća kroz smanjivanje poreza i drugih društvenihdavanja, kvalitetno obrazovanje domaće radne snage, investiranje u izgradnju željeznica, cesta i slobodnih carinskihzona, smanjivanje pravnih i birokratskih prepreke stranom ulaganju, razvijanje dobrih političkih odnosa s drugimzemljama i pružanje pravne i društvene sigurnosti stranim poduzećima, građanima, financijskim investitorima,njihovoj imovini i profitima.6. Vrste poduzeća: 1. prema aktivnosti: proizvodna i uslužna (trgovina, bankarstvo, promet itd.); 2. premaprofitabilnosti: nisko i visokoakumulativne; 3. prema tržišnoj orijentaciji: lokalna, nacionalna, izvozna(multinacionalna, transnacionlna); 4. prema veličini: mala - do 125 zaposlenih, srednja - od 126 do 499, velika - od500 i više zaposlenih; 5. prema vlasništvu: privatna (personalna - s jednim vlasnikom, ortaštvo i kapitalna - dioničkadruštva) i državna.7. Kako je dobit (profit, zarada) jednog ili više vlasnika krajnji cilj osnivanja poduzeća, njega je potrebno ustrojitikao funkcionalnu (efikasnu) cjelinu. U funkcionalnom smislu poduzeće je sustav sastavljen od niza podsustava:- poduzetništvo i menadžment;- kadrovski odjel (u suvremenim je poslovnim uvjetima ljudski kapital sa svojim znanjem, kreativnošću,

inovativnošću i drugim ososbinama ključni faktor konkurentnosti i razvojnog potencijala poduzeća);- odjel nabave (nabavne službe nastoje minimizirati zalihe sirovina, u čemu im pomaže informatička tehnologija satrenutnim pregledom zaliha);- odjel marketinga i prodaje (ispituju ukuse potrošača, diferenciraju proizvode prema individualnim potrošačkimzahtjevima, utvrđuju strategiju promoviranja proizvoda i utjecaja na ponašanje kupaca);- odjel financija i računovodstva (prikuplja podatke o uspješnosti poslovanja);- proizvodni odjel (najvažniji odjel koji određuje količinu, kvalitetu i troškove proizvodnje);- odjel istraživanja i razvoja (R&D - istražuje efikasnije metode proizvodnje, usavršava proizvode, stvara noveproizvode);- odjel strateškog planiranja (zbog globalne konkurencije i brzog tehnološkog napretka planira se budući dugoročnirazvoj poduzeća na temelju istraživanja okruženja i tendencija njegovih promjena);- odjel obrazovanja (uposlenici trebaju sve više novih znanja i vještina, a ovaj odjel priprema programe obrazovanjaprema potrebama samog poduzeća i njegovih karakteristika).

21

(17.) XII. Elementi teorije troškova (str. 307-324)1. Privredni subjekti, prije svega poduzeća, na tržištu provjeravaju svoju sposobnost opstanka ili propasti– jer je tržište nepristrani arbitar koji kažnjava ili nagrađuje ekonomičnost, produktivnost i rentabilnost.Na tržištima outputa (proizvoda) poduzeća koja proizvode slične ili iste proizvode bore se za naklonostpotrošača kojima nude svoje proizvode određenih karakteristika, kvalitete i cijene.2. Poduzeća su uspješni tržišni takmaci ukoliko: 1. prodaju proizvode; 2. podmiruju dospjele obveze; 3.osiguravaju akumulaciju; 4. ostvaruju dobit vlasniku/vlasnicima kapitala i ostvaruju tehnološki razvoj.3. TEORIJA TROŠKOVA se bavi ekonomskom efikasnošću privrednih subjekata, a troškovi poduzećai njihova veličina su ponajbolji pokazatelji racionalne upotrebe proizvodnih faktora (inputa), odnosnonjihovog ekonomiziranja.Svaki je proces proizvodnje odabiranje faktorske kombinacije (sirovina, energije, rada, industrijskeopreme, zgrada, infrastrukture i slično) - to je tehnička efikasnost poduzeća, a svaki od faktora(čimbenika, inputa) poduzeće pribavlja po određenoj cijeni - ta je cijena novčani trošak poduzeća ilinjegov rashod. Zbrajanjem i pravilnim obračunom novčanih izdatka u svezi proizvodnje stvara seanalitički temelj troškovnih kalkulacija. Na taj se način procjenjuje kvaliteta odlučivanja o izborufaktorske kombinacije i sposobnost djelotvorne upotrebe korištenih faktora.Ponašanje privrednih subjekata svodi se na postizanje maksimalne razlike između ukupnih prihoda odprodaje proizvoda i ukupnih rashoda, troškova ili izdataka. Troškovi se prate radi donošenja efikasnihodluka poduzeća. Naime, DOBIT (PROFIT) = UKUPNI PRIHOD minus UKUPNI TROŠAK4. Troškovi proizvodnje se prema teoriji troškova dijele na fiksne i varijabilne. Fiksni su troškovi takvavrsta rashoda čija veličina ne zavisi od opsega proizvodnje: bilo da je minimalna ili maksimalnaproizvodnja veličina je fiksnih troškova jednaka - konstantna (npr. troškovi osiguranja, komunalnenaknade, amortizacije zgrada, plaće čuvara, znanstveno-istraživačka aktivnost itd.). Budući da su uvijekisti, oni će manje sudjelovati u ukupnim troškovima proizvodnje kako njezin opseg bude veći. Varijabilnitroškovi su oni koji ovise o opsegu proizvodnje - što je veća proizvodnja to će biti viši varijabilni troškovienergije, sirovina, plaće većeg broja zaposlenih itd. Varijabilni trošak može rasti brže od opsegaproizvodnje (progresivno) ili sporije (regresivno). UKUPNI TROŠAK = FIKSNI + VARIJABILNITROŠKOVIUkupni prihod se povećava kada se povećava opseg proizvodnje,ali i prodaja na tržištu po istim cijenama:UKUPNI PRIHOD = Q (količina prodanih proizvoda) x P (konstantna ili prosječna prodajna cijena)5. Prosječni (jedinični) troškovi se izračunavaju tako da se ukupni troškovi podijele s količnimoproizvodnje:PROSJEČNI (JEDINIČNI) TROŠKOVI = UKUPNI TROŠKOVI/KOLIČINA PROIZVODNJENa optimalnoj razini opsega proizvodnje proizvodnje prosječni su troškovi minimalni.6. GRANIČNI (MARGINALNI) TROŠKOVI PROIZVODNJE pokazuju povećanje troškovaproizvodnje s dodatnom jedinicom proizvoda (povećanje proizvodnje s npr. 100 jedinica na 101. jedinicuproizvoda). Zašto su granični troškovi važni? Odluka o povećanju proizvodnje povezana je s neizbježnimpovećanjem proizvodnih troškova radi nužne prilagodbe - zapošljavanja dodatne radne snage, uvođenjanovih strojeva, više smjena i većih plaća, proširenja skladišta, proizvodnih hala itd. Zbog tih promjenatroškovi će ponekad rasti iznadproprocionalno u odnosu prema povećanju proizvodnje. U tom slučajupoduzeću se smanjuje rentabilnost i povećanje opsega proizvodnje nema ekonomsko opravdanje. Uračunanju marginalnog troška uzimaju se u obzir samo dodatni varijabilni troškovi.7. INDIVIDUALNI I DRUŠTVENI TROŠKOVI PROIZVODNJE. Individualni troškovi su onirashodi koji padaju na teret privrednih subjekata - njihovi fiksni i varijabilni troškovi. No, dio troškovaproizvodnje koje ne plaćaju proizvođači naziva se društveni trošak proizvodnje - npr. troškovi saniranjaonečišćenja prirodnog okoliša. Kada se dio troškova prouzročen proizvodnom aktivnošću ne internalizirastvara se iskrivljena slika o stvarnim ekonomskim i društvenim efektima određene ekonomske aktivnosti.8. OPORTUNITETNI TROŠKOVI nisu novčani troškovi, već je oportunitetni trošak propuštenidohodak zbog izbora alternativne proizvodne aktivnosti. Procjena oportunitetnih troškova ne koristi seisključivo u proizvodnoj sferi. Što i koliko gubimo postupajući na određeni način u životu? Što jeoportunitetni trošak vašeg studiranja? Njega čine potrošeno vrijeme, izostanak dohotka, umor itd.9. NAČELO MINIMALIZACIJE TROŠKOVA proizlazi iz činjenice kako nijedan proizvodni input nijebesplatan. Ostvarenje uspjeha u poslovanju zavisi s jedne strane od maksimiranja prihodovne strane, a s druge straneod minimiziranja rashodovne ili troškovne strane poslovanja. Minimiziranje troškova postiže se postizanjemnajboljeg omjera upotrijebljenih faktota proizvodnje - rada i kapitala. Za određeni opseg proizvodnje bolje jekoristiti više fizičkog kapitala, a manje rada, dok je za drugu razinu proizvodnju optimalnije koristiti više rada negofizičkog kapitala (strojeva, robota itd.). Pretpostavka odabira je međusobna zamjenljivost (supstitubilnost)proizvodnih faktrora (inputa) - nadomještanje skupljeg inputa jeftinijim ili oskudnim sa obilnim na način koji neugrožava ostvarenje ciljeva proizvodnje.

22

(18.) XIII. Svrha i mjerenje rezultata privređivanja u poduzeću - A (str. 325-360)

11.. UU mmaatteerriijjaallnnoojj pprrooiizzvvooddnnjjii,, ddaannaass nnaajjččeeššććee uu ookkvviirruu ppoodduuzzeeććaa,, ssee ssttvvaarraa tteemmeelljj iinnddiivviidduuaallnnee ii ddrruuššttvveenneeppoottrrooššnnjjee -- oouuttppuutt iillii pprrooiizzvvoodd.. IIzz kkuuttaa nneeppoossrreeddnniihh ssuuddiioonniikkaa pprrooiizzvvooddnnoogg pprroocceessaa,, ddaakkllee,, ssmmiissaaoo ii ssvvrrhhaapprrooiizzvvooddnnjjee jjee zzaaddoovvoolljjaavvaannjjee ppoottrreebbaa iizzvvaann ssffeerree rraaddaa,, jjeerr nnee pprrooiizzvvooddee ii nnee rraaddee zzaa vvllaassttiittee ppoottrreebbee vveeććzzaa ddrruuggooggaa ((pprrooiizzvvooddii ssee,, nnaaiimmee,, pprrooddaajjuu nnaajjččeeššććee nneeppoozznnaattiimm kkuuppcciimmaa))..2. Iz navedenog razloga ljudi rad pretežno osjećaju kao nuždu i kao sredstvo koje omogućava da se živi iuživa poslije rada, a ne kao izvor zadovoljstva i punine života. Ovaj osjećaj izražava i zajedničkaetimologija riječi rad: u indoeuropskom je to orbho-s (siromah, osirotio), u slavenskom rabota (ropsko,trudno, nedostojno djelovanje), u gotskom arbailos (sairoče unajmljeno za teški fizički rad) i ustaroengleskom earfode (siroče).3. Čovjek uvijek radi svjesno prema unaprijed izrađenom planu i s ciljem da ostvari rezultat koji mu jeunaprijed poznat. Pošto se, dakle, rad uvijek odvija u nekom svrsishodnom obliku, svaki rad daje nekikorisni učinak koji se ogleda u upotrebnoj i prometnoj vrijednosti njegova proizvoda. Ta se upotrebnavrijednost rezultata materijalne proizvodnje može mjeriti – kako na razini pojedinačnog proizvodnogprocesa (u poduzeću, zanatskoj radionici, poljoprivrednom imanju itd.), tako i na razini cjelokupne privrede(hrvatske ili bilo koje druge u svijetu). Rezultati mjerenja su važni – oni opisuju sadašnjost i indikativnisu za budućnost!4. Za individualne proizvođače i poduzeća najvažniji su mjesečni i zatim kvartalni, polugodišnji i godišnjiobračuni njihovog proizvodnog djelovanja, dok je društvenoj (državnoj) zajednici najvažniji godišnjiobračun rezultata privređivanja svih proizvođača, odnosno pojedinih privrednih djelatnosti, grana i sektoraproizvodnje.

MJERENJE (OBRAČUN) REZULTATA (USPJEŠNOSTI) INDIVIDUALNOG PODUZEĆA

5. U tržišnoj privredi uspješnost proizvođača mjeri se razlikom između ulaganja i učinaka, tj. na razliciizmeđu troškova i prihoda.Troškovi su svi rashodi potrebni da bi se u proizvodnji ili u poslovanju ostvarili određeni učinci.Dijelimo ih:i)Troškovi proizvodnje obuhvaćaju: materijalne troškove (predmeta rada – sirovina, pomoćnog materijala,nedovršenih proizvoda – i podmirivanje tuđih proizvodnih usluga), plaće zaposlenih i amortizaciju kaonaknadu utrošenih sredstava za rad.ii)Troškovi poslovanja obuhvaćaju: troškove proizvodnje + druge izdatke poslovanja, npr. plaćanje porezai drugih davanja, izdatke za reklamu, sudjelovanje na sajmovima itd.Prihod je iznos (suma, svota) novca koju individualni proizvođač (npr. jedno poduzeće) dobiva prodajomsvojih proizvoda tijekom dana, tjedna, mjeseca, tromjesečja, polugodišnje ili godišnje. Godišnji prihod jeosobito važan pokazatelj uspješnosti poslovanja i iskazuje se u završnom računu. Prihod se još nazivaukupnim prihodom, godišnjim prihodom, godišnjim prometom, bruto prihodom, bruto dohotkom.6. Poduzeće uspješno posluje kada ostvaruje prihode kojima u cijelosti podmiruje rashode (troškoveproizvodnje + troškove poslovanja). Ukoliko se u poslovanju pojavi neki višak prihoda iznad rashoda,poduzeće ostvaruje dobit ili profit. Ona se pojavljuje i pod drugim nazivima kao što su: ekstraprofit,ekstradohodak, izvanredna zarada, neto profit, čista dobit itd. Vlasnici imaju pravo na prisvajanje profita. Usuprotnom, kada su ukupni rashodi veći od ukupnih prihoda privredna organizacija posluju s gubitkom.7. Plaće zaposlenih i drugih skupina sudionika u proizvodnji (poslovanju) poduzeća ulaze u troškoveproizvodnje. Zaposleni (radnici, menadžeri, službenici) dobivaju plaće, banke i drugi financijeri kamate, avlasnici poslovnih prostora, zemljišta, strojeva i druge opreme koje poduzeće koristi (jer nema u vlastitomvlasništvu) rente. Ostvarenu dobit ili profit prisvaja jedan ili više vlasnika poduzeća ili neke druge poslovneorganizacije (npr. trgovine, a koja ostvaruje dobit na razlici između nabavnih i prodajnih cijena).88.. KKaakkoo bbii ppoodduuzzeeććee iimmaalloo uurraavvnnootteežžeennee pprriihhooddee ii rraasshhooddee,, ooddnnoossnnoo kkaakkoo bbii oossttvvaarriilloo ddoobbiitt,, oonnoo ssee ttrreebbaauu ssvvoomm ppoosslloovvaannjjuu pprriiddrržžaavvaattii nneekkoolliikkoo oossnnoovvnniihh nnaaččeellaa ddoobbrroogg pprriivvrreeđđiivvaannjjaa::EEKKOONNOOMMIIČČNNOOSSTT jjee ooddnnooss iizzmmeeđđuu vvrriijjeeddnnoossttii pprrooiizzvvooddnniihh uuččiinnaakkaa ii uukkuuppnniihh rraasshhooddaa pprrooiizzvvooddnnjjee.. EEkkoonnoommiiččnnoossttjjee ttiimm vveeććaa ššttoo ssuu nniižžii ttrroošškkoovvii iissppoorruukkee jjeeddiinniiccee pprrooiizzvvooddaa.. PPoovveeććaavvaa ssee pprriimmjjeennoomm iinnoovvaacciijjaa,, tteehhnnoolloošškkiimmuussaavvrrššaavvaannjjiimmaa,, uušštteeddaammaa,, ppoobboolljjššaannjjeemm oorrggaanniizzaacciijjee rraaddaa iittdd..PPRROODDUUKKTTIIVVNNOOSSTT ((PPRROOIIZZVVOODDNNOOSSTT)) jjee iizzddaaššnnoosstt tt uukkuuppnnoogg pprroocceessaa pprrooiizzvvooddnnjjee iillii ppoojjeeddiinnoogg ffaakkttoorraa ((iinnppuuttaa))pprrooiizzvvooddnnjjee uu ooddnnoossuu nnaa rreezzuullttaatt pprrooiizzvvooddnnjjee.. UU ttoomm ssmmiisslluu ggoovvoorriimmoo oo:: pprroodduukkttiivvnnoossttii rraaddaa,, pprroodduukkttiivvnnoossttiikkaappiittaallaa,, pprroodduukkttiivvnnoossttii zzeemmlljjee ii uukkuuppnnoojj pprroodduukkttiivvnnoossttii..-- RREENNTTAABBIILLNNOOSSTT jjee ooddnnooss iizzmmeeđđuu oossttvvaarreennoogg ddoohhoottkkaa pprreemmaa uulloožžeenniimm iillii uuttrrooššeenniimm ssrreeddssttvviimmaa ((rraasshhooddiimmaa,,ttrroošškkoovviimmaa)) iizzrraažžeenn nnaajjččeeššććee uu oobblliikkuu ppoossttoottkkaa.. IIzzrraaččuunnaavvaa ssee ttaakkoo ddaa ssee ddoobbiittaakk ((pprrooffiitt)) ppoommnnoožžii ssaa 110000 ii ddoobbiivveenniirreezzuullttaatt ppooddiijjeellii ss uulloožžeenniimm iillii uuttrrooššeenniimm ssrreeddssttvviimmaa.. ŠŠttoo jjee ppoossttoottaakk vveeććii,, ttoo jjee ppoosslloovvaannjjee uunnoossnniijjee,, uussppjjeeššnniijjee,,ooddnnoossnnoo rreennttaabbiillnniijjee.. ZZaavviissii oodd eekkoonnoommiiččnnoossttii,, pprroodduukkttiivvnnoossttii,, ssmmaannjjiivvaannjjaa ttrroošškkoovvaa,, ppooddiizzaannjjaa kkvvaalliitteettee ii ooppsseeggaa......

23

(19.) XIII. Svrha i mjerenje rezultata nacionalnog (društvenog) privređivanja - B(str. 325-360)

1. Sva poduzeća i drugi privredni subjekti u jednoj privredi (zemlji) ostvaruju pojedinačne ekonomskerezultate, a njih mjerimo (zbrajamo) iz dva razloga: 1. usporedbe rezultata jedne nacionalne privrede sarezultatima drugih nacionalnih privreda i 2. spoznaje o nužnosti poduzimanja mjera (ekonomske politike)koje će poboljšati najvažnije privredne rezultate - ukupnu proizvodnju, zaposlenost, stabilnost cijena imeđunarodnu trgovinsku razmjenu (izvoz i uvoz).2. Suvremena ekonomska znanost poznaje brojne metode mjerenja i analiziranja ekonomskih rezultatacjelokupne privrede. Najvažnije metode su izračunavanje (mjerenje) društvenog bogatstva, brutodruštvenog proizvoda, društvenog proizvoda i nacionalnog dohotka (proizvoda).3. DRUŠTVENO BOGATSTVO - to je ukupnost dobara kojima raspolaže određena društvena zajednica(država, regija, grad) u određenom trenutku (na dan mjerenja). Društveno bogatstvo obuhvaća dvijeskupine dobara: i) prirodna dobra (prirodno bogatstvo - novčanu vrijednost svih šuma, oranica, ruda itd.)i ii) proizvedena dobra (proizvedeno bogatstvo - novčanu vrijednost svih strojeva, zaliha proizvoda uskladištima, cesta, luka i drugih javnih dobara, stambenih zgrada, bolnica, škola, itd.). Mjerenjedruštvenog bogatstva ne obuhvaća vrijednost umjetničkih djela, znanstvenih rezultata, patenata i slično.Također se ne mjeri postojeća, ali teško izraziva vrijednost prirodnih ljepota, biološke raznolikosti, čistogzraka, spomenika, galerija, muzeja itd. Društveno se bogatstvo najčešće izračunava tako da se popišu svielementi bogatstva i zbrajaju njihove procjenjene novčane vrijednosti. Što je neko društvo ekonomskirazvijenije, to će mu proizvedeno bogatstvo rasti u odnosu prirodno bogatstvo.4. BRUTO DRUŠTVENI PROIZVOD - za razliku od društvenog bogatstva koji uključuje prirodno iproizvedeno bogatstvo stvoreno do dana mjerenja, s bruto društvenim proizvodom se mjere rezultatiprivređivanja u nekom razdoblju - u jednoj godini (za npr. 2010.), pola godine ili jednom tromjesečju. Zabruto društveni proizvod (BDP) se još koristi i naziv bruto domaći proizvod (od GDP - eng. grossdomestic product). Bruto društveni proizvod izračunava se zbrajanjem učinaka svih privrednih subjekata,izraženih u novčanim jedinicama, u jednoj poslovnoj (kalendarskoj) godini. BDP je ukupni (agregatni)novčani zbroj proizvedenih dobara i usluga svih stupnjeva prerade i svih grana cjelokupnog nacionalnoggospodarstva u određenom razdoblju. Zbog različitosti proizvoda (materijalna dobra i usluge, kao što sunpr. financijske, obrazovne, zdravstvene, upravne i dr.) BDP se može izračunati samo kao zbir njihovihnovčanih vrijednosti. BDP = tržišna ili procijenjena vrijednost (cijena) svih proizvedenih dobara i usluga.RAST BDP-a je u postotku izražena pozitivna promjena BDP-a u jednoj godini u odnosu na ranijugodinu5. DRUŠTVENI PROIZVOD - za razliku od BDP-a društveni proizvod (DP) mjeri društvenuproizvodnju nešto uže. DP uključuje novčani izraz vrijednosti novih proizvoda, no od tog izraza oduzimaiznose materijalnih troškova proizvodnje (sirovina, energije, itd.), odnosno vrijednost inputa pribavljenih"izvan" poduzeća.6. NACIONALNI DOHODAK (PROIZVOD) - njime se mjeri ukupni novostvoreni dio u materijalnojproizvodnji cijele privrede. Nacionalni proizvod (NP) se mjeri tako da se od bruto društvenog proizvoda (koji senajprije izračunava) oduzimaju troškovi proizvodnje i amortizacija. Amortizacija je otpisivanje vrijednosti osnovnihproizvodnih sredstava (strojeva, opreme, uređaja, laboratorija, alata itd.) koji se korištenjem troše (imaju vijek ili roktrajanja) ili čija se vrijednost gubi tehnološkim zastarijevanjem. Sav se fizički kapital kroz kraće ili duže vrijemeamortizira (tj. vrijednost mu se izgubi), pa se od nacionalnog proizvoda mora oduzeti ono što je pri njegovomstvaranju potrošeno. Npr. kada u vrijednost NP ubrojimo vrijednost novosagrađenih kuća i stanova u jednoj godini,moramo od NP oduzeti određenu vrijednost zbog starenja i trošenja ranije izgrađenih kuća i stanova.

ND (NP) = BDP minus (troškovi proizvodnje + amortizacija)- NP je, dakle, ukupna novostvorena vrijednost proizvodnje cjelokupne privrede jedne zemlje u jednoj godini, a odnjegove veličine zavisi društvena i individualna potrošnja u zemlji i životni standard društva i pojedinca.7. NP zbog veličine zemalja (broja stanovnika, zaposlenih, broja strojeva i prirodnih bogatstava) može pokazivatiogromne razlike, iako one zapravo ne postoje. Da bi se podaci o NP mogli uspoređivati (komparirati) veličina senacionalnog proizvoda podijeli s brojem stanovnika i tako se dobije realniji NP po glavi stanovnika (per capita).NP se stvara u djelatnostima: industriji i rudarstvu, poljoprivredi i ribarstvu, šumarstvu, vodoprivredi,građevinarstvu, prometu i vezama, trgovini, ugostiteljstvu i turizmu, obrtništvu, stambeno-komunalnoj djelatnosti,financijskih i drugih usluga, obrazovanju i kulturi i zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi.NP se može izračunati na još dva načina: zbrajanjem svih dohodaka u zemlji u jednoj godini (plaća, profita, kamata irenti - PERSONALNA METODA) i zbrajanjem svih troškova proizvodnje i investicijskih troškova (RASHODNAMETODA). Prilikom računanja NP mora se biti oprezan i isključiti utjecaj inflacije (rasta cijena) na veličinu NP-a.Naime, NP se, kao što je navedeno, izračunava zbrajanjem količina proizvoda pomnoženih s njihovom cijenom. Nataj način dobivamo nominalni NP. No, cijene u godini dana mogu rasti i na taj način utjecati na veličinu NP-a, iakose količina proizvoda nije povećala. Zato u izračunu realnog NP-a koristimo uvijek iste cijene proizvoda (iz nekebazne godine, npr. 1990), kako bi izbjegli nerealno povećanje NP-a zbog rasta cijena, a ne ukupne proizvodnje.

24

(20.) XV. Opće karakteristike raspodjele, proturječnosti i uloga države (str. 373-377)

1. Raspodjela, kao i razmjena koja sljedi, povezuje proizvodnju i potrošnju.Smisao i zadaća raspodjele je najprije utvrđivanje kvantitativnih udjela sudionika ekonomskihprocesa u diobi novostvorene vrijednosti (proizvedenih dobara i usluga), a zatim i kvantitativnihudjela svih ostalih članova društva u novostvorenoj vrijednosti (nacionalnom dohotku, proizvodu).2. Raspodjela je kao ekonomska i društvena tema trajna preokupacija teorijskih promišljanja društvenezbilje, razlog političkih i drugih sukobljavanja, socijalnih polarizacija i antagonizama, pokretač revolucijai brutalnih razračunavanja konfrontiranih socijalnih slojeva, klasa, kasta i pojedinaca. To ne treba čuditijer od raspodjele zavisi ekonomska sudbina svakog člana društva i zadovoljavanje njegovih potrošačkihaspiracija: prehrane, odijevanja, stanovanja, očuvanja zdravlja, zadovoljavanje kulturnih i rekreacijskihpotreba itd. Pojedinčev položaj u raspodjeli ima dugoročni učinak i na materijalni i socijalni položajnjegove obitelji i društvene grupe kojoj pripada. Osobni interes pojedinca stoga nije ni u jednoj drugojvrsti društvenih odnosa toliko izražen kao što je to u procesu raspodjelu. Proces raspodjele se možeanalizirati s moralnog, etičkog, ekonomskog, političkog, filozofskog i drugih aspekata, a njime se trajnobave ekonomisti, pravnici, filozofi, političari, teolozi, sindikalisti, književnici i drugi intelektualci.3. Drugim riječima kazano isto kao pod točkom 1., smisao i zadaća ove faze ekonomskog procesa jeutvrditi visinu participacije pojedinca u potrošnji dobara i usluga koje su, ne zaboravimo, količinom ivrstama ograničene (i kod proizvedenih dobara i usluga vlada zakon oskudnosti!)4. Veoma je važno utvrditi principe ili kriterije utvrđivanja udjela u raspodjeli novostvorene vrijednosti;oni zavise od ekonomskih zakonitosti, realnih odnosa društvenih snaga, stupnja ekonomske, kulturne idemokratske razvijenosti, tradicije, pravnog poretka i stupnja vlasništva, prirodnog obilja ili oskudnosti,naslijeđene nejednakosti…5. Svaki je sustav raspodjele također opterećen proturječjem između nužnosti podjednakogzadovoljavanja brojnih i trajnih potreba svake individue i razlikama u ljudskim sposobnostima,naslijeđenim talentom, intelektualnim i fizičkim potencijalima, stečenim navikama itd. Oskudnostraspoloživih proizvoda i prirodno i društveno uvjetovane razlike u sposobnostima i doprinosima ljudimaterijalnoj reprodukciji neotklonjivi su razlozi koji sprječavaju egalitarnu raspodjelu novostvorenevrijednosti (po načelu "svima jednako").6. Udio u raspodjeli novostvorene vrijednosti danas se u suvremenim društvima temelji na radu ljudi idohotku (plaći) kojeg na taj način steknu. Preostali dio onih koji zarađuju dohodak to čine temeljem svogvlasništva nad sredstvima proizvodnje i dohotcima koji proizlaze iz vlasništva nad novcem (kamata),realnom pokretnom i nepokretnom imovinom (renta) i poduzećima (profit/dividenda). No, u raspodjelisudjeluju i neaktivni članovi društva – nezaposleni, bolesni, radno nesposobni – a to je posljedica kakonaraslih materijalnih mogućnosti društva tako i stupnja dostignute humanizacije društva.7. U procesu raspodjeljivanja novostvorenih vrijednosti nužno je uvažavati pored aktualnih i budućepotrebe društva. Proizvodnja nije jednokratan čin jer su ljudske potrebe trajne. Zato je u raspodjelistvorenih vrijednosti potrebno odricanje od dijela moguće potrošnje u svrhu investiranja (proširenjaproizvodnih mogućnosti unutar poduzeća i cjelokupne nacionalne privrede). Na taj se način stvarajupretpostavke za rast potrošnje u budućnosti. Odricanjem od dijela moguće potrošnje (trošenja dohotka –plaća, kamata, renti, profita) akumulira se novčana vrijednost (ljudi štede novac u bankama) koja sekasnije može investirati u širenje materijalne reprodukcije i na taj način omogućiti budući rast potrošnje.8. Od trenutka svog nastanka država sudjeluje u raspodjeli i trošenju novostvorene vrijednosti. Smisaoovog državnog uplitanja u gospodarski život nalazi se u potrebi stvaranja povoljnog političko-socijalnogokruženja. U tu svrhu država održava stabilni socijalni mir, prihvatljive socijalne razlike, otklanjasocijalne nesigurnosti i sl. Spomenimo kako država intervenira ne samo u fazi raspodjele, već i ranije – ufazi proizvodnje. U ovoj fazi država podupire ekonomsku racionalnost privrednih subjekata i privrede ucjelini, ali i stvara infrastrukturne pretpostavke u najširem smislu (energetska, prometna,telekomunikacijska, pravna, sudska, administrativna, sigurnosna itd.)9. Država svojim fiskalnim instrumentima (porezima, doprinosima, trošarinama) zahvaća dio dohodakaekonomski aktivnih pojedinaca i iz tako stečenih prihoda financira svoje brojne i zahtjevne funkcije, a ufazi raspodjele država: određuje mirovinsko i zdravstveno osiguranje, naknade za nezaposlenost,minimalne nadnice, posreduje između poslodavaca i sindikata, skrbi o socijalno ugroženim skupinamafinancirajući socijalnu skrb, nadzire poštivanje propisa i prava zaposlenih, oporezuje profite, dohotke iimovinu nastojeći umanjiti socijalne razlike, investira u infrastrukturne objekte i objekte iz područjaprosvjete, kulture, sporta, zdravstvene, obrazovne i znanstvene ustanove, u administrativne, policijske,vojne, sudske i druge objekte i opremu, putem proračuna osigurava dohotke svojim namještenicima tedrugim osobama koje na taj način ostvaruju određena prava (umirovljenici, socijalno ugroženi...).

25

(21.) XV. Mehanizmi raspodjele i dohotci vlasnika proizvodnih čimbenika (str. 378-393)A) INDUSTRIJSKI KAPITAL I PROFIT

MEHANIZMI RASPODJELE1. U raspodjeli stvorenih rezultata privređivanja sudjeluju svi članovi društva i u slučaju kada neobavljaju društveno koristan rad - nezaposleni, nesposobni za rad zbog životne dobi ili zdravstvenogstanja sudjeluju u raspodjeli temeljem obiteljske, društvene ili generacijske solidarnosti.2. U robnom obliku privređivanja udjeli u raspodjeli utvrđuju se u novčanom obliku.3. Raspodjela se odvija postupno: 1. na prvom stupnju (primarna raspodjela) sudjeluju neposrednisudionici stvaranja novostvorene vrijednosti - iz novčanog prihoda od prodaje proizvoda i uslugazaposleni dobivaju plaće, vlasnici pozajmljenog kapitala kamate, vlasnici nekretnina rente, dioničariodnosno vlanici poduzeća dobivaju profit ili dividendu; 2. Oni kojima su u primarnoj ili prvotnojraspodjeli pripali dohotci mogu ih upotrebljavati prema svom nahođenju - to se naziva preraspodjelaraspoloživog dohotka. Trošenjem svojih dohodaka (plaćanjem robe u trgovinama, usluga frizeru ilimehaničaru, poreza i carina državi, različitih doprinosa, odlaskom u kino ili na utakmicu, kupovinomknjiga itd.) formiraju se izvedeni dohodci a) davalaca usluga i b) državni fondovi (državni proračun,mirovinski fond, zdravstveni fond...) iz kojih se isplaćuju izvedeni dohotci državnih činovnika,policajaca, sudaca, vojnika, liječnika, znastvenika, profesora itd., zatim umirovljenika, primalacasocijalne pomoći ili naknade za nezaposlenost itd. Također, što je veoma važno, primaoci dohotka naprvoj razini svoj dohodak ne moraju potrošiti, već dio mogu i štediti (akumulirati); 3. Treća razinapreraspodjele odvija se unutar obitelji u kojima ekonomski aktivni članovi uzdržavaju ekonomskineaktivne (npr. djecu, nezaposlene odrasle članove obitelji, itd.).

OBLICI I NAČIN PRISVAJANJA DOHOTKA VLASNIKA PROIZVODNIH ČIMBENIKA1. PROFIT ILI DOBIT- investirani novčani kapital u proces proizvodnje svojim vlasnicima donosi profit ili dobitkao pozitivnu razliku između ukupnog realiziranog prihoda i ukupnih troškova proizvodnje. Taj se proces nazivaoplodnja kapitala (uloženog, investiranog novca). Za razumijevanje procesa oplodnje nije važno da li se oplodnjaodvija u proizvodnim ili neproizvodnim djelatnostima, nije važno da li se ona odvija u poduzeću s jednimvlasnikom, ortaštvu ili dioničkom društvu, a nije važno ni oplođuje li se vlastiti ili pozajmljeni kapital.2. Profitna motivacija vlasnika investiranog kapitala odvija se u okvirima tržišnog privređivanja i natjecanja sneizvjesnimk ishodom u pogledu uspješnosti pojedinih sudionika. Uspjeh u privlačenju naklonosti kupaca jednihistodobno je neuspjeh drugih sudionika tržišne utakmice. U prvoj fazi oplodnje kapitala novčani se kapitaltransformira u potrebne proizvodne čimbenike (inpute). Iza toga slijedi faza proizvodnje, kao proces pretvaranjainputa u outpute. Rezultati proizvodnje se iznose na tržište gdje potrošači novcem kupuju proizvode u čijim jecijenama sadržan profit. Novčani iznos (prihod) na kraju procesa oplodnje veći je od početno uložene svote novca.Profit, kao razlika između količine uloženog novca i količine zaprimljenog novca, vlasnici kapitala mogu premavlastitom nahođenju neproizvodno potrošiti (za zadovoljavanje vlastitih potreba) ili ga reinvestirati (uložiti uproširenje postojeće proizvodnje ili za pokretanje novih oblika proizvodnje).3. OD ČEGA ZAVISI VISINA PROFITA (RENTABILNOST INVESTIRANJA)?Investiranjem vlastitog ili pozajmljenog kapitala poduzetnici žele ostvariti profit, no u tome nailaze na različiteprepreke - neki zbog njih propadaju, neki uspijevaju s visokim, osrednjim ili malim profitom. U ostvarivanjunamjere da oplodi uloženi novčani kapital (ostvari profit) poduzetnik mjeri uspješnost poslovanja kako bi na temeljukonkretnih indikatora ustanovio svoje rezultate. Na temelju svojih i tuđih rezultata on prosuđuje što trebaproizvoditi, koliko i kako. Svi poduzetnici djeluju u veoma različitim uvjetima koji zavise od: visine početnihulaganja, trajanja proizvodnog ciklusa, trajanja korištene tehnologije, kretanja cijena inputa i outputa, izloženostikonkurenciji, uvjetima kreditiranja, mogućnostima brze promjene proizvodnje, veličine tržišta, kupovne moćipotrošača itd. Glavni indikator (pokazatelj) uspješnosti oplođivanja kapitala je profitna stopa (pfs), koju poduzetnikizračunava stavljanjem u omjer ukupnog godišnjeg profita (dobiti) i ukupnog predujmljenog kapitala (puta sto).Uvrštavanjem konkretnih vrijednosti u navedenu formulu dobija se postotni izraz veličine oplodnje uloženogkapitala u jednogodišnjem razdoblju (npr. pet posto, deset posto, itd.). Što je profitna+ stopa veća, to je i većidohodak (profit) vlasnika poduzeća (industrijskog kapitala).4. Visina profitne stope zavisi od:1. brzine obrtaja kapitala - što je kraće vrijeme potrebno za pretvaranje novca u inpute proizvodnje, što proizvodnjatraje kraće i što se prodaja proizvoda brže odvija, to će povoljnije utjecati na visinu profitne stope. Što je broj obrtajakapitala u godini veći, to će i profitna stopa biti veća. Brzina obrtaja razlikuje se od grane do grane proizvodnje:kapital se u poljoprivredi npr. obrće mnogo sporije nego u industriji.2. strukture faktora (inputa) proizvodnje - pod ovom se strukturom podrazumijeva odnos između kapitala uloženog umaterijalne inpute (sredstva rada i predmete rada) i kapitala uloženog u radnu snagu. Na profitnu stopu ponekadpovoljno utječe ulaganje u tehnološku modernizaciju proizvodnje, a ponekad ulaganje u dodatno zapošljavanje iliosposobljavanje zaposlenih.3. minimiziranje fiksnog i cirkulirajućeg kapitala;4. kvaliteta proizvedenih proizvoda (eliminacija škarta i zaliha).

26

(22.) XV. Dohotci vlasnika proizvodnih čimbenikaB) TRGOVAČKI KAPITAL I TRGOVAČKI PROFIT (str. 394-399)

TRGOVAČKI KAPITAL I TRGOVAČKI PROFIT1. Funkcija je trgovca i trgovačkog kapitala obavljanje posredničke funkcije između proizvođačkih ipotrošačkih subjekata u privredi i društvu. Bolje obavljanje ove funkcije podiže rentabilnost uloženogkapitala (što manja količina uloženog kapitala uz što brži obrt). Naime, tek naplatom prodanih proizvodapoduzetnik ostvaruje cilj investiranja novčanog kapitala. Ishodom tržišnog plasmana (prodaje) potvrđujese ili opovrgava pravilnost odluke o tome što, kako, na koji način i za koga proizvoditi. U načelu jenovčani kapital oskudan resurs za svakog poduzetnika, pa svaka imobilizacija novčanog kapitala u npr.neprodanim proizvodima izaziva probleme: dodatne kamate na pozajmljena sredstva ili nedostatak novcaza nove proizvodne cikluse.2.Primajući od industrijskog proizvođača gotove proizvode, trgovac svojim kapitalom zamjenjujeindustrijski kapital - novac trgovca koji za svoje proizvode primi industrijalac omogućuje mu novecikluse proizvodnje, dok gotovi proizvodi industrijalca postaju vlasništvo i robni kapital trgovca.3. Trgovački kapital ne stvara novu vrijednost, ali posredno omogućuje uvećanje rezultata društvenereprodukcije. Naime, trgovac pronalazi kupce brže i vještije od proizvođača, uz istovremenominimiziranje troškova prometa.Vlasnik trgovačkog kapitala jednako je motiviran maksimiranjem profita kao i vlasnik proizvođačkogkapitala.Trgovac pribavlja industrijske proizvode po cijenama koje su niže od tržišne vrijednosti. Prodajući svojeproizvode trgovcu, vlasnik industrijskog kapitala u cijenu pored proizvodnih troškova uračunava samojedan dio profita (dobiti). Na tako formiranu nabavnu cijenu trgovac pridodaje svoj dio troškova prometai svoj dio profita.4. Struktura cijene koju plaća finalni potrošač izgleda ovako: tržišna cijena = troškovi proizvodnje +industrijski profit + troškovi prometa (trgovine) + trgovački neto profit5. U namjeri da se približe potrebama potrošača trgovci preuzimaju i obavljaju određene posloveproizvodnog karaktera, radnje koje se mogu dijelom smatrati i nastavkom proizvodnog procesa. Npr.trgovine obavljaju i pakiranje proizvoda, njihovo prilagođavanje potrebama kupaca (npr. šivanje zavjesaitd).6. Trgovački troškovi dijele se na: čiste (izdaci knjigovodstva, skladištenja, troškovi manipulacije novcemitd) i ostale (transportiranje robe, dorađivanje, držanje robe u posebnim prostrijama zbog zrenja,fermentacije, sušenja i slično).7. Aktivnošću trgovačkog kapitakla snižavaju se troškovi prometa i ostvaruju drugi pozitivni učinci - većaracionalnost procesa reprodukcije, bolja ospkrbljenost, bolja informiranost proizvođača, veća zaposlenostitd.- Premda je u sektoru trgovine angažiran veliki kapital, nepostojanje trgovačkog kapitala iziskivalo bi odindustrijskog kapitala znatno veća ulaganja i daleko veće troškove poslovanja.8.Ključno je pitanje uspješnosti trgovačkog kapitala kako minimizirati zalihe na razinu koja nećepogoršati opskrbljenost, odnosno kako stvoriti stanje u kojem će svaki zahtjev kupca biti zadovoljen aistovremeno minimizirati količinu kapitala angažiranog u zalihama robe. Tome pomaže dobropoznavanje tržišta - ukusa i potreba potrošača u dnevnim, tjednim i mjesečnim količinama, poznavanjesezonskih oscilacija, trendova potrošnje i koeficijenata elastičnosti potražnje za određenom vrstom robe.Ova je znanja potrebno kombinirati s planiranjem nabava, osiguranje pouzdanih izvora kvalitetne robe, tepovoljnih izvora financiranja u slučaju oskudnosti obrtnim kapitalom. Proizvođači mogu pokušatiorganizirati vlastitu prodajnu mrežu, ali bi veličina prometnih troškova BILA NEUSPOREDIVO VEĆA,A POSREDNI GUBICI ZBOG USPORENOG KRETANJA UKUPNOG KAPITALA ZNATNI.9. U trgovačkoj djelatnosti (branši) postoji niz specijaliziranih sektora: vanjska i unutrašnja trgovina,trgovina na veliko i malo, trgovina reprodukcijskim materijalom i finalnim proizvodima, trgovina robomširoke potrošnje i proizvodima namijenjenim reprodukcijskoj potrošnji.10. Napredak na području informatike i komunikacija utječe i na unaprijeđivanje trgovine i na tehnikekoje se u razmjeni koriste. Elektronsko evidentiranje financijskog i robnog aspekta prodaje omogućujevrlo jednostavno dnevno ažuriranje zaliha, tj. dnevno praćenje uspješnosti poslovanja. Metoda just in timeprimjenjuje se i u trgovini. Razvijaju se i novi načini prodaje i kupovine - kupoprodaja korištenjemkompjutora (e-trgovina), plaćanje elektronskim novcem, kreditnim karticama itd. U tijeku je tehnološkorevolucioniranje trgovine koja će na novim informacijskim osnovama unaprijediti pozitivne učinke naukupan proces reprodukcije a svoju važnost uzdignuti na još veću razinu.

27

(23.) XV. Dohotci vlasnika proizvodnih čimbenikaC) ZAJMOVNI KAPITAL I KAMATA (str. 400-413)

D) ZEMLJA I ZEMLJIŠNA RENTA

ZAJMOVNI KAPITAL I KAMATA1. Svaki proizvodni input (faktor, čimbenika) ima svoju cijenu. Njih se ne može pribaviti bez novčanog kapitala,kojeg poduzetnici koji organiziraju proizvodnju često nemaju uopće ili nemaju dovoljno. Ustupanje (pozajmljivanje)novčanog kapitala poduzetnicima uz naknadu donosi kamate vlasnicima novčanog kapitala.Novčani kapital se ustupa drugima jer njihov vlasnik iz nekog razloga ne želi aktivno sudjelovati u procesureprodukcije.2. S tim u svezi djeluju posebne institucije - banke, čija je zadaća uspostavljanje mehanizma koji potiču prikupljanjeslobodnog novčanog kapitala i uređivanje odnosa između vlasnika slobodnog kapitala i poduzetnika zainteresiranihza pozajmljivanje te rješavanje probblema rizika i zaštite vlasnika kapitala.3. U slučaju pozajmljivanja slobodnog novčanog kapitala novac postaje roba - poduzetnici ga "kupuju" kako bi gaobrtanjem uvećali. Pozajmljivanje je specifičan oblik kupnje upotrebne vrijednosti novca na određeni rok.Mogućnost korištenja tuđeg novca u određenom razdoblju ne znači prijenos prava vlasništva. Istekom ugovorenogroka zajmoprimac je dužan vratiti pozajmljeni iznos uvećan za ugovorene kamate.4. Kamate su ugovorena cijena korištenja tuđeg novca. U ekonomskom smislu one su dogovoreni udio u viškuvrijednosti koji je obrtanjem može ostvariti. Zajmodavac prisvaja kamate neovisno o ostvarenom rezultatu obrtanja,dakle i u slučaju kada su se očekivani rezultati izjalovili.Stoga što su po svojoj ekonomskoj biti kamate dio potencijalnog profita zajmoprimca, gornja granica kamatne stopeje prosječna profitna stopa u vrijeme zaključivanja ugovora o zajmu. Ukratko, profitna stopa ne smije biti manja odkamatne stope jer inače poduzetnici ne bi pozajmljivali novčani kapital. za ulaganje u proizvodnjuKamate odražavaju i veličinu rizika kojem se zajmodavac izvrgava ustupajući kapital poduzetniku.5. Veličina kamatne stope formira se i djelovanjem mehanizma ponude i potražnje na tržištu novca. Nestašicazajmovnog kapitala (višak potražnje nad ponudom novca) podiže njegovu cijenu, dok obilje zajmovnog kapitalacijenu novca obara na nižu razinu6. Osim što je dohodak zajmodavca, kamata je važan regulator cjelokupne privredne aktivnosti, efikasan instrumentusmjeravanja ekonomske aktivnosti i nezamjenljiv kriterij selekcije poduzetničkih ideja.ZEMLJA I ZEMLJIŠNA RENTA1. Zemlja i drugi prirodni resursi (minerali, nafta, ugljen, voda, vodena energija, plovnost rijeka i jezera itd.) suproizvodni inputi bez kojih se teško može odvijati bilo koji proces stvaranja dobara.2. Zemljišna renta je dohodak od vlasništva nad zemljištem. Zemljište se pored korištenja u građevinarstvu irudarstvu koristi i za poljoprivredu. Poljoprivreda je strateška privredna grana svakog gospodarstva. Zbog svojepovezanosti s upotrebom tla i djelovanjem prirodnih zakonitosti poljoprivreda se u mnogo čemu razlikuje od ostalihprivrednih grana.3. Jedna od razlika je i ta što pored poduzetnika i zaposlenih, u poljoprivredi svoj dohodak očekuju i zahtijevaju ivlasnici zemljišta. Bez njihovog pristanka proizvodnja nije moguća.4. Zemljišta za poljoprivredu se međusobno razlikuju prema svojoj prirodno određenoj plodnosti i udaljenosti odtržišta. Drugim riječima, jednake količine rada i kapitala uložene u jednake poljoprivredne površiine različiteplodnosti ostvarit će nejednake prinose ili različiti prihod.5. Zemljišta su ograničeni resurs pa se proizvodnja odvija i na manje plodnim površinama. Da bi se stvorili uvjetirentabilne proizvodnje i na lošijim zemljištima, cijene poljoprivrednih proizvoda ne formiraju se prema prosječnimtroškovima kao što je to slučaj u industriji. Kada bi se isto formirala proizvodnja na ispodprosječnim zemljištima bistvarala gubitak. Cijenu poljoprivrednih proizvoda određuju troškovi proizvodnje u najnepovoljnijim uvjetima, nanajmanje plodnom i najudaljenijem zemljištu. Vrijednost poljoprivrednih proizvoda formira se dakle na specifičannačin tako da je veća od troškova proizvodnje i u primjeru najmanje plodnog zemljišta.- APSOLUTNU ZEMLJIŠNU RENTU prisvajaju svi vlasnici koji su zemljište ustupili poduzetnicima radi obradeneovisno o položaju i plodnosti. U obliku apsolutne rente plaća se pravo upotrebe tuđeg zemljišta. Odnosi izmeđuvlasnika zemljišta i poljoprivrednog poduzetnika reguliraju se ugovorom o zakupu.-DIFERENCIJALNA RENTA 1 je dohodak vlasnika zemlje putem kojeg se valorizira veća plodnost ili povoljnijipoložaj u odnosu na najmanje plodna ili najudaljenija zemljišta. I ovaj oblik dohotka zemljovlasnika prisvaja se uobliku zakupnine koja je razmjerno veća za plodniju ili povoljnije smještenu zemlju. U ovom slučaju zakupninapored aps. rente kao cijene upotrebe zemlje sadrži i naknadu za veću plodnost ili povoljniji položaj.DIFERENCIJALNA RENTA 2 je poseban oblik dohotka koji se pojavljuje u slučaju umjetnog poboljšanjaplodnosti tla kroz agrotehničke mjere. Ovu rentu najprije prisvajaju poduzetnici koji su unaprijedili plodnost, a tekzatim zemljovlasnik stječe pravo prisvajanja ove rente kroz povećanje zakupnine u sljedećem razdoblju zakupa.6. Zemljišta pogodna za iskorištavanje ekonomski interesantnih minerala, energenata, termalnih voda, pitke vode,šumskog bogatstva i slično omogućuju vlasnicima prisvajanje RUDNIČKE RENTE ili ŠUMSKE RENTE. kaospecijalnih oblika zemljišne rente. Isto tako, zemljišta u turizmu omogućuju naplaćivanje TURISTIČKE RENTE.Postojanje vlasništva nad zemljištem omogućuje naplaćivanje GRAĐEVINSKE RENTE u slučaju građevinarstva.

28

(24.) XV. Dohotci vlasnika proizvodnih čimbenikaE) DIONIČKI KAPITAL I DIVIDENDA (str. 414-426)

1. Nakon feudalizma i dominacije agrarnog sektora nastupa industrijalizacija (ekspanzija sekundarnog sektora)čije su karakteristike razmah poduzetništva, brz razvoj proizvodnih snaga, krupni investicijski poduhvati,okrupnjavanje privrednih subjekata, širenje svjetske trgovine, urbanizacija seoskog stanovništva itd.Industrijalizam se razvija na kapitalu kao ključnom proizvodnom čimbeniku.

2. Industrijski poredak omogućuju promjene u tehnološkoj i ekonomskoj strukturi privređivanja. Utehnološkoj strukturi pojavljuje se parna energija kao nova energetska osnova, zatim raširena upotrebastrojeva te Taylorov i Fordov pristup organizaciji proizvodnje i poduzeća. U ekonomskoj strukturi seuspostavlja tržišni mehanizam kao temeljni regulator ekonomske aktivnosti i pravni sustav kao temeljniregulator odnosa između ljudi.

3. U organizaciji poduzeća dogodila se još jedna velika promjena. Ona ima čvrste veze s ostalimpromjenama – s npr. krupnim investicijskim projektima, masovnom proizvodnjom i s ekspanzivnomproizvodnjom za sve veća tržišta (više zemalja, kontinente, čitav svijet). Ove i druge promjene uprivređivanju donijele su sa sobom i nove poduzetničke probleme. Dva najveća su: problem pribavljanjakrupnog investicijskog kapitala (za pokretanje masovnih proizvodnji) i problem smanjivanja sve većegulagačkog (investicijskog) rizika.

4. Rješenje za oba problema pronađeno je dioničkom organizacijskom obliku poduzeća. Dionička društvapredstavljaju objedinjavanje pojedinačnih ulagačkih kapitala više osoba čime se uspješno rješava problemprikupljanja potrebnog iznosa kapitala za realizaciju određenog krupnog investicijskog projekta – izgradnjui opremanje čeličane, rafinerije, hidroelektrane ili infrastrukturnog objekta (npr. željeznice, autoceste itd.).Također, dionička društva omogućuju udruženim pojedincima da podijele s drugima i smanje poslovni rizikkao objektivne posljedice nepredvidivosti tržišnog privređivanja. Dioničari svoje pojedinačne kapitaleudružuju, ali isto tako snose rizik samo do iznosa svog uloženog kapitala. Preostala imovina dioničara,naime, potpuno je odijeljena od imovine dioničkog društva te se ne može teretititi obvezama nastalimposlovanjem ili propašću društva. Koristi se povećavaju, a rizici smanjuju!

5. Ciljevi dioničkih društava 8dioničara) ne razlikuju se od ciljeva inokosnih poduzetnika ili ortaka – svrhaje stjecanje dobiti ili profita. Dioničko društvo formira se emitiranjem i kupovinom dionica primarneemisije. Dionice su vrijednosni papiri koji predstavljaju ispravu o vlasništvu nad određenim dijelomdioničkog društva. Kupovinom jedne ili više dionica pojedinac postaje dioničar (suvlasnik) i nositeljodređenih prava s osnova dioničarstva. Vrste dionica su: obične i privilegirane (povlaštene, prioritetne).

6. Ukoliko dioničko društvo temeljem svog poslovanja ostvari dobit ili profit, svaki dioničar u toj dobitiparticipira (sudjeluje) razmjerno svom vlasničkom udjelu. Isplaćeni dio dobiti naziva se dividenda.Dioničarima se može kroz dividendu isplatiti cjelokupna dobit dioničkog društva ili se može dio isplatiti adio reinvestirati – ponovno uložiti u proširenje i poboljšanje procesa proizvodnje. Reinvestiranje najčešćevodi ka povećanju tržišne vrijednosti dionica iznad njihove nominalne vrijednosti. Odluku o načinuraspodjele dobiti dioničari donose samostalno na glavnoj skupštini društva na temelju prijedloga upravnogodbora.7. Dioničari očekuju dividendu razmjernu riziku i postojećim okolnostima u kojima društvo posluje. Budućikako je dioničarstvo (u konačnici) rizičnije od bankovne štednje ili kupnje državnih obveznica, težnjevlasnika dionica (koji je mogao svoj novac staviti na štednju ili kupiti državne obveznice) bit će zadovoljenedividendom većom od važeće kamatne stope koje banke trenutno isplaćuju na štednju.7. Nastankom dioničkih društava (korporacija) započinje odvajanje vlasništva kapitala od upravljanjakapitalom kao profesionalne funkcije. U ime vlasnika (dioničara) društvom upravlja profesionalni timmenadžera (tehnostruktura). Dioničari izabiru menadžere u tijela koja u ime vlasnika upravljaju dioničkimdruštvom: upravni odbor, izvršni odbor i nadzorni odbor.8. PONOVIMO!!! Prednost je dioničkog oblika vlasništva što omogućuje investiranje uštede pojedinacanezainteresiranih za aktivno poduzetništvo. Zbog nedostatka nužnih sposobnosti, nespremnosti preuzimanjasloženih zadaća i odgovornosti upravljanja kapitalom (poduzećem) i drugih razloga, pojedinac kao dioničarstječe mogućnost profitabilnog ulaganja kapitala (vlastitog novca) u razdoblju koje on sam određuje.Temeljem procjena o perspektivnosti takvog ulaganja (hoće li poduzeće pozitivno poslovati i ubuduće, hoćeli dobiti dividendu i naredne godine, da li će tržišna vrijednost dionice i dalje rasti) u svakom trenutkuvlastite dionice može prodati posredstvom burze (mjesto i organizacija za prodaju i kupovinu dionica).Prodajom dionica prodaje se udjel u vlasništvu i pravo prisvajanja dividende! Udjeli i prava prelaze nadruge.

29

BRUTO OSOBNIDOHODAK ODVLASNIŠTVA

(PROFIT, RENTA,KAMATA)

IZVEDENARASPODJELA ILIPRERASPODJELA- ZAPOSLENI UJAVNIM SLUŽBAMA(SLUŽBENICI, SUCI,PROFESORI, LIJEČNICI,VOJNICI, POLICAJCIITD.)

PRIMARNARASPODJELA

-VLASNICIPODUZEĆA(PROIZVODNIH IUSLUŽNIH),IMOVINE I NOVCA

minus

POREZI, PRIREZI,DOPRINOSI

PRORAČUN(državni, županijski,

gradski, općinski)

jednako

NETO OSOBNIDOHODAK ODVLASNIŠTVA

(NETO PROFIT,KAMATA I RENTA)

potražnja zadobrima iuslugama

osobna iobiteljska

štednja

osobna i obiteljskapotrošnja

(OBITELJSKAPRERASPODJELA -

OBITELJSKASOLIDARNOST)

akumulacijakapitala ubankama

investiranje- povećanjeproizvodnje

socijalna sigurnost -naknade i pomoći

socijalno ugroženima

30

(25.) XV. Dohotci vlasnika proizvodnih čimbenikaF) RAD I NAJAMNINA (str. 427-436)

RAD I NAJAMNINA (PLAĆA)

1. Osobni dohodak od rada najraširenija je osnova stjecanja prava u raspodjeli nacionalnog dohotka.Otprilike između 80 i 90 posto novostvorene (novoproizvedene) vrijednosti društva raspodjeljuje se uobliku najmanina ili plaća – novčanog dohotka zaposlenih.2. Visinu dohotka od rada (najamnina, plaća) kojeg primaju zaposleni određuje tržište rada. Visinanajmanine formira se pod utjecajem zakona ponude i potražnje za radom. Ponuda određene vrste rada(ponudu rada čine oni koji traže posao, zaposlenje) koja je veća od potražnje (potražnju za radom imajupoduzeća) u pravilu obara visinu nadnice, dok u suprotnom slučaju visina nadnice raste. No, na visinunadnica također utječe i zakonodavstvo koje određuje minimalne nadnice i regulira radna pravazaposlenih i druga prava privremeno nezaposlenih, kao i sindikalno udruživanje i pregovaranje.3. Ljudski rad je specifičan proizvodni čimbenik (input) jer je svaki čovjek unikatna prirodna kreacija smnoštvom naslijeđenih i stečenih osobina koje pokreće kompleksni motivacijski sustav. Rad proizvođačautječe veličinom svojeg doprinosa na novostvorenu vrijednost, ali determinira (određuje) i veličinuproizvodnih troškova s obzirom na cijenu po kojoj je nabavljen.4. Najamnine su dio ukupnih troškova svakog proizvodnog subjekta te utječu svojom veličinom na tržišnukonkurentnost proizvođača. Iako se čini kako je dogovorena cijena rada između poslodavca i radnikarezultat umješnosti pregovaračke moći, to je privid jer je već kazano kako se one kreću unutar rasponakojeg određuju ponuda i potražnja za radom. Niske najamnine u nekom poduzeću u odnosu na trenutnovažeću razinu najamnina izazvat će osipanje i bijeg radnika na bolje plaćen posao, dok će previsokenadnice u odnosu na važeću razinu nadnica prouzročit nekonkurentnost proizvoda stvorenih preskupimradom i sljedno tome ugroziti rentabilnost poslovanja.5. Najamnina se može iskazivati u nominalnom i realnom obliku. Nominalna najmanina je novčaniiznos koji radnik prima kao naknadu za rad, a realna najamnina izražava kupovnu moć novca isplaćenogradnicima u obliku najamnine. Nominalna najmanina može čak i rasti, a da pri tome kupovna moćnajamnine realno opada (u slučaju inflacije npr.).6. U svjetskim su razmjerima razlike u visini najamnina za isti rad ogromne - kreću se u rasponu 100:1 iliu novcu od 50 US $ naprama 50 centi za jedan sat istog rada.7. Najmanina se zaposlenima može utvrđivati (obračunavat) na dva načina:i) NAJAMNINA OD VREMENA - novčani dohodak je određen prema ugovorenoj cijeni vremenskejedinice - sata ili radnog dana utvrđenog trajanja (koliko sati rada tolika najamnina);ii) NAJAMNINA OD KOMADA ILI NA AKORD - određena je prema obavljenoj količini radnihoperacija ili prema broju proizvedenih komponenti ili broju dovršenih proizvoda (bez obzira na utrošenesate ili dane rada).8. U visoko razvijenim privredama jača uloga ljudskog kapitala – ali samo visokoobrazovanih stručnjaka.Njihov kreativni rad nemoguće je zamjeniti strojevima ili stimulirati zastarjelim sustavom nagrađivanjakoji je formiran u eri dominacije serijskog načina proizvodnje masovnom upotrebom priučenog radništva.9. U uvjetima globaliziranih uvjeta privređivanja svjetska konkurencija zaoštrava uvjete plasmana nasvjetskom tržištu niskim cijenama i zavidnom kvalitetom. Velike korporacije premještaju svojeproizvodne kapacitete iz matičnih država u nove regije (Azija, Južna Amerika) i zbog niskih najamninakoje tamo prevladavaju. Posljedica premještanja radnih mjesta u druge zemlje i regije je ukidanje radnihmjesta u razvijenim zemljama. Zbog toga, između ostalih razloga, raste nezaposlenost u npr.zapadnoeuropskim državama. Drugačije rješenje bilo bi smanjivanje prosječnih najamnina u razvijenimzemljama,a što bi dovelo do pada životnog standarda zaposlenih.10. Dodatna pitanja u svezi pozicije rada danas izaziva tehnološko prestrukturiranje u postindustrijskojeri. Navedeno je kako dislokacija (premještanje) proizvodnih kapaciteta u područja jeftinog rada takođerpridonosi nezaposlenosti. Dodatno treba istaći kako je sasvim sigurno da će uslijed informatizacije irobotizacije proizvodnog kompleksa dio radno-sposobnog stanovništva u visokorazvijenim zemljama bititrajno suvišan, tj. kronično nezaposlen. Oštre reakcije zapadnog radništva na svaku najavu ukidanja ilismanjivanja radnih mjesta i socijalnih prava, te na najavu tehnološke modernizacije procesa proizvodnje,upozoravaju na moguću narušenu klimu dijaloga između vlasnika kapitala i radništva (zaposlenih) inestajanje recipročnog uvažavanja interesa rada i interesa vlasnika kapitala (poduzeća).

31

BRUTO OSOBNIDOHODAK OD RADA

(NAJAMNINAili PLAĆA)

IZVEDENARASPODJELA ILIPRERASPODJELA- ZAPOSLENI U JAVNIMSLUŽBAMA(SLUŽBENICI, SUCI,PROFESORI, LIJEČNICI,VOJNICI, POLICAJCIITD.)

PRIMARNARASPODJELA

-ZAPOSLENI KODPROIZVODNIHSUBJEKATA(PODUZEĆA,OBRTNIKA...)

minus

POREZI, PRIREZI,DOPRINOSI

PRORAČUN(državni, županijski,

gradski, općinski)

jednako

NETO OSOBNIDOHODAK OD RADA(NETO NAJAMNINA

ILI PLAĆA)

potražnja zadobrima iuslugama

osobna iobiteljska

štednja

osobna i obiteljskapotrošnja

(OBITELJSKAPRERASPODJELA -

OBITELJSKASOLIDARNOST)

akumulacijakapitala ubankama

investiranje- povećanjeproizvodnje

socijalna sigurnost -naknade i pomoći

socijalno ugroženima

32

(26.) XVI.Uloga razmjene u ekonomskom procesu i tržišni mehanizam (str. 437-470)

1. Zbog vlastite specijalizacije pojedinac vlastite potrebe zadovoljava trošeći proizvode drugih ljudi - apribavlja ih razmjenjivanjem novca i materijalnih dobara i usluga. Dok se u fazi raspodjele(preraspodjele) utvrđuje kvantitativan udio svakog člana društva u novostvorenoj vrijednosti, u fazirazmjene taj se udio iz kvantitativnog (novčanog) oblika pretvara u kvalitativan oblik - u konkretnamaterijalna dobra i usluge koji će poslužiti potrošnji.2. Razmjena se odvija uz pomoć tržišnog mehanizma - organizacijskog oblika suradnje ljudi u kojemoni razmjenjuju materijalna dobra i usluge posredstvom novca. Na tržištima se proizvoda (outputa)svatko pojavljuje s količinom novca razmjerno svom kvantitativnom udjelu u procesima proizvodnje(svom dohotku ostvarenom na 1. stupnju raspodjele) ili onolikom količinom novca koju je priskrbio na 2.i 3. stupnju raspodjele (preraspodjele).3. Razmjena je proces koji se javlja u najranije doba ljudske povijesti, čak i prije nastanka novca i robneproizvodnje. Primitivni oblici suradnje ljudskih zajednica putem trampe (dobra za dobra) izraz sunužnosti poboljšanja strukture raspoloživih dobara. Razmjenjujući viškove vlastite proizvodnje zanedostajuće upotrebne vrijednosti (onoga što su drugi imali kao višak), ljudi su poboljšavali mogućnostizadovoljavanja vlastitih potreba. Suština tog procesa ostala je nepromijenjena do danas. Neophodnostrazmjenjivanja proizvoda i usluga sadržana je u potrebi ljudi da istovremeno pribave potrebne, a otuđeviškove, sa aspekta upotrebne vrijednosti "nepotrebnih" proizvoda. No, postojanje takvih viškova jeneophodna osnova za sudjelovanje u razmjenjivanju dobara.4. Povremena potreba razmjenjivanja u ranim danima ljudske vrste bila je posljedica prirodnih faktora –klimatskih, te obilja ili oskudnosti prirodnih resursa kojima su se koristile lokalne zajednice. Ekspanzijomrobnog oblika privređivanja (proizvodnje za tržište) trgovanje postaje uobičajen i nenadomjestiv načinzadovoljavanja ljudskih potreba. Usavršava se tehnika trgovanja i potrebni instrumenti trgovačkihtransakcija. Gradski prostori koje danas nazivamo tržnicama ili trgovinama nekada su služili upravo kaookupljališta kupaca i prodavača, dnevno ili u određene sajmene dane.5. Robna proizvodnja funkcionira na principu posrednog zadovoljavanja potreba ljudi. Razmjenom sepribavljaju upotrebne vrijednosti drugih proizvođača kao protučinidba prodaje vlastitih proizvoda. Upovijesti čovječanstva razmjenjivanje dobara pojavljuje se u dva oblika: kao već spomenuta naturalnarazmjena - trampa i kao novčana razmjena (do koje dolazi s pojavom novca). Dakle, temeljna funkcijanovca je posredovanje u razmjeni robe. Zahvaljujući nastanku novca (metalni, papirni i žiralno-depozitninovac) do tada neodvojive operacije - kupnja i prodaja - odvijaju se kao zasebni akti.6. Suvremeni pojam tržišta prevladao je prostornu koncepciju jer se stubokom izmijenio i opseg i načinrazmjenjivanja dobara. Dok je fizički kontakt kupaca i prodavača uz mogućnost razgledavanja robenekada bio dominantan oblik trgovanja, danas se na temelju dostignuća moderne tehnologije trgovinamože odvijati bez fizičkog susretanja kupaca i prodavača (telefonom, telefaksom, računalom, putemkataloških narudžbi i drugim modernim načinima).7. U vezi suvremenog razvoja tržišta treba spomenuti globalizaciju kao skup procesa uklanjanja svihprepreka za slobodan planetarni protok dobara i usluga, premještanje proizvodnji, trgovinu i kolanjefinancijskog kapitala. Poduzeća i proizvodi stoga postaju međusobno konkurentna na čitavoj planeti.8. Tržišta su ukupnost odnosa ponude i potražnje, a tržišta je moguće klasificirati s obzirom na obuhvatgeografskog prostora (lokalna, regionalna, nacionalna, međunarodna i svjetsko) i na predmet razmjene(specijalizirana tržišta npr. poljoprivrednih proizvoda, nafte, ruda, usluga itd.).9. U razmjenjivanju dobara višestruko se određuje sudbina stvaratelja upotrebnih vrijednosti. Rezultatrazmjene određuje materijalni probitak i zadovoljavanje proizvođačevih potreba, ali isto tako i daljniopstanak te perspektive u gospodarskoj sferi. Proizvodnja je samo nužna pretpostavka sudjelovanja urazmjeni. Tek nakon razmjene moguće je ocijeniti uspješnost privređivanja. Ako proizvode na uspijeprodati ili u razmjeni poluči nepovoljan omjer, proizvođač doživljava neuspjeh. Uvjet je uspješnogprivređivanja zadovoljavajući ishod u razmjenjivanju dobara, a to podrazumijeva prodaju cjelokupnogopsega proizvodnje po povoljnim cijenama.

33

(27.) XVI. Pojava, funkcije i razvoj novca (str. 480-493)1. Već smo napomenuli kako bez novca ne može postojati suvremena razmjena, tj. trgovina. Na taj smonačin spoznali temeljnu funkciju novca kao posrednika u razmjeni. U tom je posredovanju i samnovac roba. Međutim, novac je specifična roba koja vrši ulogu općeg ekvivalenta i stoga ima društvenuupotrebnu vrijednost. Društvena upotrebna vrijednost novca sastoji se u tome da novac kao općiekvivalent izražava vrijednost svih drugih roba i po tome se on razlikuje od njih. Ali novac ne možeizražavati svoju vrijednost, jer je nelogično razmjenjivati npr. gram zlata za gram zlata ili jednu kunu zajednu kunu.2. Novac ima pet funkcija:i) Novac u funkciji prometnog sredstva (posrednik u razmjeni). Budući kako novac osigurava prometroba između sudionika razmjene, novac je posrednik između proizvođača i potrošača. Vlasnik novcakupuje robu (N za R), to je akt kupnje, dok vlasnik robe prodaje robu (R za N), a to je akt prodaje. Budućida se u ovoj funkciji roba mijenja za novac, a novac za robu, govorimo o metamorfozi robe u novac inovca u robu.ii) Novac kao mjerilo vrijednosti. Novac sa svojom vrijednošću izražava, tj. mjeri vrijednost drugihroba. Svaka roba ima svoju cijenu kao novčani izraz njezine vrijednosti. Npr. 10 sati rada koju predstavljaili sadrži novčana jedinica izražava vrijednost druge robe koja sadrži tu količinu rada. Podrazumijeva sekako se vrijednost stalno mijenja od jedne do druge robe. No, cijene veoma često odstupaju od vrijednostijer se formiraju pod utjecajem promjena u ponudi i/ili potražnji.U ovoj funkciji novac ne mora biti prisutan na tržištu. On ovu funkciju obavlja kao idealno zamišljen. Tj.ne moramo imati novac u ruci da bismo saznali vrijednost neke robe, jer imamo informaciju o mjerilucijene koja nam to omogućuje.iii) Novac u funkciji blaga. Novac je univerzalna roba kojom se može kupiti sve druge robe. No,vlasniku novac osigurava ne samo gospodarsku nego i svaku drugu moć. Zato vlasnik i želi imati novac.Da bi imao novac povlači ga iz opticaja – tezaurira ga. Gomilanjem novca povećava se bogatstvo njegovavlasnika i tako se vrši funkcija novca kao blaga. No, gomilanje novca može biti učinjeno i na drugenačine: pretvaranjem novca u nakit, zlatne poluge, slike, skupocjeno posuđe itd. Vlasnik novca moženovac uložiti i u banku,a ona mu plaća kamate.Na taj način se njegovo bogatstvo još povećava (akobanka ne propadne).iv) Novac u funkciji platežnog sredstva. Ova je funkcija novca vezana uz kreditne odnose koji sejavljaju u robnom prometu. Npr. pretpostavimo da neki robni proizvođač završi proces proizvodnje i robuiznese na tržište. Tamo nalazi kupca koji je spreman kupiti robu, ali trenutačno ne raspolaže novcem jer,recimo, nije svoju robu realizirao. Kako ne bi došlo do zastoja u odvijanju procesa reprodukcije, doći ćedo prodaje robe iako prodavatelj za tu robu neće odmah dobiti novac. Dobit će ga naknadno. Prodavateljdobiva sigurnost stjecanjem vrijednosnog papira (obično mjenicom) kojim kupac garantira da će po istekuodređenog vremena platiti kupljenju robu. Prodajom robe na kredit uspostavljaju se dužničko-vjerovničkiodnosi. Značaj ove funkcije novca je izuzetan jer ona ubrzava robni promet, a samim tim i cjelokupniproces reprodukcije. Budući da kod ove funkcije novca kolaju razni novčani surogati koji osiguravajukreditne odnose, za njih se ćčesto kaže da predstavljaju tzv. kreditni novac. Razvitak kreditnih odnosa urobnoj proizvodnji dovodi do lanca međusobnih dugovanja i potraživanja. To često može dovesti dopojave nelikvidnosti – stanja kada poslovne organizacije ne mogu izvršiti svoje obveze. Teret troškovafunkcije novca kao platežnog sredstva pada na dužnika. Osim osnovnog duga on mora platiti i kamatekoje su često visoke. U povijesti su pod pritiskom ovog tereta bili razni pojedinci, društveni slojevi i/ilizadužene zemlje.v) Svjetski novac. Novac se javlja i kao posrednik u međunarodnoj razmjeni. Da bi novac u međ.razmjeni mogao obaviti tu zadaću on mora izgubiti svoje nacionalne karakteristike (npr. kuna prestajebiti platežno sredstvo) te poprimiti oblik plemenitih metala. To znači da se na svjetskom tržištu ne možeplaćati ovom ili onom novčanom jedinicom već sa plemenitim metalom. Dugo su povijesno vrijeme tiplemeniti metali bili zlato i srebro. No, na određenom stupnju međ. razmjene zlato i srebro prestaju bitisvjetski novac, a tu ulogu preuzimaju tzv. konvertibilne valute ili novac zemlje kupca pretvoren u novaczemlje prodavatelja, tj. proizvođača. U nedostatku konvertibilne valute međ. razmjena se obavlja iprebijanjem dugovanja i potraživanja između dvije zemlje. Danas ulogu svjetskog novca pretežno igrajukonvertibilne valute. To su one valute koje sve zemlje žele razmjeniti za svoj novac, odnosno to su onevalute koje svaka zemlja prima u naplati svojih potraživanja. Unutar njih primat imaju valutenajrazvijenijih zemalja – npr. dolar, euro, jen... Zemlje čije valute igraju ulogu svjetskog novca imajuveliku korist od toga, jer se te valute čuvaju kao rezerve u raznim državama. Raspored svjetskog novcakrajnje je nepovoljan jer je on danas koncentriran uglavnom u visokorazvijenim zemljama, a što otežavameđunarodnu razmnjenu između nerazvijenih i razvijenih zemalja, a osobito unutar nerazvijenih zemalja.

34

(28.) XVI. Međunarodna razmjena (trgovina) (str. 494-510)

1. Međunarodna se razmjena neprestano višestruko povećava, a države se sve više ekonomski političkizbližavaju neprekidnim tokom dobara i usluga (iako zbog trgovine može doći i do izbijanja ratova!). Kojirazlozi nagone države (zemlje), poduzeća i pojedince da se uopće upuštaju u međunarodnu razmjenu?Najvažniji razlog je raznolikost. U okviru tog općeg načela razmjena se javlja zbog a) razlika u uvjetimaproizvodnje (prirodnih – klima i resursi), b) zbog opadajućih troškova (tj. ekonomije razmjera ili opsega –što se više proizvodi jednog te istog proizvoda prosječni troškovi po jedinici proizvoda opadaju) i c) zbograznolikosti u ukusima i drugih društvenim razlozima uvjetovanih razlika između zemalja – npr.obrazovanost radnika za neku tradicionalnu proizvodnju itd.). Gospodarstvo koje je značajnom uključenou međunarodnu razmjenu naziva se otvoreno gospodarstvo2. Zašto se međunarodna razmjena sve više povećava? Jednostavno kazano, razmjena potičespecijalizaciju a specijalizacija povećava produktivnost. Tijekom dužeg roka, povećana razmjena i većaproduktivnost povećavaju svačije standarde življenja. Zemlje sve više uviđaju kako je međunarodnarazmjena jedan od najsigurnijih puteva u ekonomski napredak. Iako mnogi prigovaraju kako razmjena sinozemstvom gasi domaće proizvodnje i radna mjesta, jednostavna je istina kako svaka zemljaspecijalizirajući se na svojim područjima najveće relativne produktivnosti može trošiti više nego što bisama mogla proizvesti.3. Temelj međunarodne razmjene (pa i razmjene unutar obitelji, gradova i regija u nekoj zemlji) leži unačelu komparativne prednosti (objasnio ga je engleski ekonomist David Ricardo) koje tvrdi da će svakazemlja imati korist ako se specijalizira u proizvodnji i izvozi ona dobra koja može proizvoditi uz relativnoniži trošak (u kojima je relativno efikasnija od drugih zemalja). Obrnuto, svaka će zemlja imati koristi akouvozi ona dobra koja proizvodi uz relativno viši trošak (u kojima je relativno manje efikasna od drugih).4. Kada se zemlje otvore međunarodnoj trgovini (razmjeni) i kada se svaka koncentrira na proizvodnju iliviše njih u kojima ima komparativne prednosti u odnosu na druge zemlje, svaka dolazi u bolji položaj.Zaposleni u svakoj zemlji mogu dobiti veću količinu dobara i usluga za potrošnju za jednaku količinurada kao posljedicu specijalizacije na područjima komparativne prednosti i kada razmjenjuju vlastituproizvodnju za dobra i usluge u kojima oni imaju relativno nepovoljan položaj. Kada se nacionalnegranice otvore međunarodnoj razmjeni, nacionalni se proizvod (dohodak) svake zemlje uključene urazmjenu povećava.5. Ipak, povećanje međunarodne razmjene nije samo po sebi neproblematično. Pri rastućoj razmjeni, uvozmože ugasiti domaću proizvodnju i zaposlenike ostaviti bez radnih mjesta. Ove i druge moguće promjeneuzrokovane razmjenom čine područje međunarodne razmjene i financija osobito značajnim.6. Ljudi, naravno i prije svega, razmjenjuju dobra i usluge i na domaćim tržištima (tržišta outputa) i uokviru nacionalnog gospodarstva. U čemu je razlika između domaće i međunarodne razmjene?:i) U proširenju mogućnosti razmjene (kada bi stanovništvo bilo prisiljeno trošiti samo domaće proizvodebili bi siromašniji i na materijalnoj i na duhovnoj razini);ii) U pitanju suvereniteta država (razmjena preko granica isprepliće stanovništvo i poduzeća iz različitihdržava, pa se ponekad razmjeni s inozemstvom podižu političke prepreke kada se pogođene skupineprotive razmjeni s inozemstvom kroz uvođenje carina i kvota, a što vodi u protekcionizam);iii) U deviznim tečajevima (svaka zemlja ima svoju valutu, iako sve više zemalja prihvaća dolar ili eurokao zajedničku valutu, pa sustav međunarodnih financija mora osigurati neometak protok tih i drugihvaluta kako ne bi došlo do prekida razmjene).7. Vanjska trgovina ima sličan efekat na BNP i zaposlenost kao što to imaju investicije ili državna potrošnja. Kadaneto izvoz raste, pojavljuje se povećanje ukupne potražnje za domaćom proizvodnjom. Dakle, neto izvoz ima(multiplikativni) pozitivni utjecaj na domaću proizvodnju. Na kretanja izvoza i uvoza snažan utjecaj ima deviznitečaj neke valute. Što je on veći tim više opada izvoz a raste uvoz, dok slabljenje deviznog tečaja daje obrnuteefekte – rast izvoza i pad uvoza.8. Međunarodna razmjena uključuje upotrebu različitih valuta, koje se povezuju relativnim cijenama što se zovudevizni tečajevi. Devizne tečaje određuje složena međuigra mnogih zemalja koje između sebe prodaju i kupuju.Kada se tokovi razmjene ili kapitala mijenjaju ponuda i potražnja se premještaju i ravotežni se tečajevi mijenjaju.Deprecijacija je pad tržišne cijene neke valute. Rast vrijednosti valute zove aprecijacija. U sustavu u kojemu državeobznanjuju službene tečajeve, smanjenje se službenog tečaja zove devalvacija dok se povećanje zove revalvacija.9. Bilanca međunarodnih plaćanja je skup računa koji mjeri sve ekonomske transakcije između neke zemlje i ostatkasvijeta. Ona uključuje izvoz i uvoz dobara, usluga i financijskog kapitala. Izvozi su potražne stavke dok su uvozidugovne stavke. Općenitije, stavke su potraživanja neke zemlje transakcije koje donose inozemne valute toj zemlji,a dugovne one koje smanjuju posjedovanje inozemnih valuta. Bilanca međunarodnog plaćanja sastoji se a) tekućegračuna dobara i usluga i od b) računa financijskog kapitala (privatne i državne kupovine financijskog kapitala iimovine).

35

(29.) XVII. Osobna potrošnja, društvena potrošnja, štednja i investicije (str. 511-521)

1. Iako neki ekonomisti drže kako potrošnja ne pripada u predmet istraživanja političkeekonomije jer je potrošnja individualni i društveni čin trošenja dobara u svrhu zadovoljenjapotreba, potrošnja je ipak faza ekonomskog procesa daleko složenija od obične potrošnje imotivacije na dalju (ponovnu) proizvodnju.2. Potrošnja je izravan odraz potreba pojedinca i društva da kontinuirano zadovoljavaju brojnepotrebe. Stoga je potrošnja vječiti uvjet opstanka ljudske vrste, a proizvodnja vječitapretpostavka ostvarenja potrošnje. Fazu potrošnje čine aktivnosti konačne upotrebe (trošenja)društvenog proizvoda ili nacionalnog dohotka.3. No, jedan dio nacionalnog dohotka (onog što se proizvelo) izuzima se od potrošnje iz razlogašto se pored zadovoljavanja tekućih (aktualnih) potreba treba zadovoljiti i potrebe ekonomskebudućnosti. Dakle, pored zadovoljavanja neposrednih osobnih i društvenih potreba, rezultatimaterijalne proizvodnje trebaju omogućiti i zadovoljavanje budućih individualnih i društvenihpotreba, tj. ekonomski razvoj. Kako?4. Budući ekonomski razvoj omogućuje izuzimanje od potrošnje dijela novostvorene vrijednosti.To izuzimanje nazivamo štednja. Međutim, to izuzimanje ili štednju valja shvatiti uvjetno. Nemisli se pritom na skladištenje, tezauraciju, gomilanje dijela proizvodnih rezultata i njihovonetrošenje u bukvalnom značenju. Štedjeti zapravo znači također trošiti, ali u sasvimspecifičnom smislu. U stvarnoj privredi štedjeti (S) znači investirati (I), pa je u tom smislu S=I.Razlika između potrošnje i štednje u realnom ekonomskom životu nije u tome da se dio rezultataproizvodnje troši, a dio ne troši. Razlika je u svrsi trošenja. Štednja također podrazumijevatrošenje, ali u sasvim određene svrhe – u investiranje za razvoj. Pozitivni rezultati investiranjajesu ekonomski rast (tj. rast nacionalnog proizvoda), rast zaposlenosti, rast produktivnosti, tj.povećanje blagostanja u budućnosti.5. Pored stanovništva u štednji i investiranju sudjeluju i privredni subjekti (poduzeća i drugi). Privredneinvesticije jesu ukupna privredna ulaganja u obnavljanje postojećih i gradnju novih proizvodnihkapaciteta (poslovnih zgrada, strojeva i svih vrsta proizvodne opreme). Izvori sredstava za investiranje suuštede pojedinaca i privrednih subjekata u bankama (pozajmljenim kapitalom), kao i amortizacijskifondovi u poduzećima (samofinanciranje vlastitim kapitalom).6. Ne treba zaboraviti da se privredni napredak i ekonomski rast ne odvijaju samo kroz investiranje ufizički kapital (zgrade i strojeve), već i doprinosom tzv. neinvesticijskih čimbenika. U suvremenomprivređivanju naročito se ističe doprinos ljudskog kapitala, unapređenje organizacije, informacija,primjena znanstvenih dostignuća itd. Također ne treba zaboraviti da iako investicije jesu pretpostavkaekonomskog razvoja, one to nisu automatski i same po sebi – investicije mogu biti neuspješne, tj.neefikasne i nerentabilne. Primjeri neuspješnih investicija upozoravaju na složenost privrednog razvoja,tj. međuovisnost privrednog i društvenog sustava (politička situacija u zemlji, uvjeti kreditiranja, visinaporeza, veličina tržišta, stupanj iskorištenosti postojećih kapaciteta itd.)7. Suvremena država svojom aktivnošću pored klasičnih funkcija države (obrana od vanjskog iunutrašnjeg neprijatelja - vojska i policija, administracija, sudstvo) zadire i u područje gospodarstva narazličite načine:i) Suvremena država sprovodi ekonomsku politiku (koja se sastoji od monetarne, fiskalne, antiinflatorne ivanjskotrgovinske politike) radi održavanja ekonomske stabilnosti i poticanja ekonomskog rasta i razvoja;ii) Putem državnog proračuna država raspolaže značajnim dijelom društvene proizvodnje. Fiskalnim inefiskalnim instrumentima (porezima, doprinosima, carinama, koncesijama, izdavanjem obveznica,prihodima od vlastite djelatnosti, prihodima od vlastite imovine itd.) država prikuplja značajna sredstva udržavni proračun. Prije svega kroz prikupljanje poreza od potrošačkih i proizvođačkih subjekata onasnažno utječe na raspodjelu stvorene vrijednosti te se može smatrati ključnim subjektom preraspodjele;iii) Država (na svim svojim razinama: središnja, županijska, gradska i općinska) također preuzimafunkciju poduzetnika ulažući značajna sredstva u privredne subjekte čiji je vlasnik, financira institucijekoje je osnovala ili ulaže u javna dobra na opću dobrobit. Dakle, država se ne bavi gospodarskimproblemima samo donošenjem mjera ekonomske politike (kao pod i), nego i kao aktivni poduzetnik upodržavljenom dijelu privrede. Država je i glavni investitor u energetsku i prometnu infrastrukturu,počesto u znanstvenu, obrazovnu i zdravstvenu infrastrukturu.

36

(30.) XVII. Uloga države u rješavanju osnovnih ekonomskih problema (str. 522-526)11.. AAkkttiivvnnaa uullooggaa ddrržžaavvee uu ssuuvvrreemmeennoojj pprriivvrreeddii ((ggoossppooddaarrssttvvuu,, eekkoonnoommiijjii)) uussmmjjeerreennaa jjee kkaa oossttvvaarriivvaannjjuuooddrreeđđeenniihh cciilljjeevvaa uu ssvviimm ffaazzaammaa eekkoonnoommsskkoogg pprroocceessaa –– pprrooiizzvvooddnnjjii,, rraassppooddjjeellii,, rraazzmmjjeennii ii ppoottrrooššnnjjii::ii)) zzaaddoovvoolljjaavvaannjjee iinntteerreessaa ddoommaaććee pprriivvrreeddee ((KKrroozz eekkoonnoommsskkuu ppoolliittiikkuu ddrržžaavvaa ppoottiiččee eekkoonnoommsskkii rraasstt iirraazzvvoojj,, zzaappoosslleennoosstt,, kkoonnkkuurreenncciijjuu,, zzddrraavv nnoovvaacc,, rraasstt iizzvvoozzaa iittdd.. NNoo,, ddrržžaavvaa ssee ii ssaammaa ppoojjaavvlljjuujjee kkaaooppoodduuzzeettnniikk kkaaddaa iinnvveessttiirraa uu bbiilloo kkoojjuu vvrrssttuu iinnffrraassttrruukkttuurree,, aallii ii kkaaddaa oossnniivvaa jjaavvnnaa,, ddrržžaavvnnaa ppoodduuzzeeććaa zzaapprrooiizzvvooddnnjjuu jjaavvnniihh ddoobbaarraa ii uusslluuggaa,, ooddnnoossnnoo oonniihh pprrooiizzvvooddaa zzaa ččiijjuu pprrooiizzvvooddnnjjuu pprriivvaattnnii sseekkttoorr nniijjeezzaaiinntteerreessiirraann..));;iiii)) zzaaddoovvoolljjaavvaannjjee ««ooppććeegg iinntteerreessaa»» ((nnpprr.. pprraavvnniihh,, eekkoolloošškkiihh,, oobbiitteelljjsskkiihh iittdd.. vvrreeddnnoottaa ii pprraavvaa kkoojjaa mmoogguubbiittii uuggrroožžeennaa iillii ppoovvrriijjeeđđeennaa eekkoonnoommsskkiimm pprroocceessiimmaa ii aakkttiivvnnoossttiimmaa));;iiiiii)) zzaaddoovvoolljjaavvaannjjee ««ssoocciijjaallnniihh iinntteerreessaa»» ((kkrroozz pprreerraassppooddjjeelluu ddrržžaavvaa oossiigguurraavvaa ddoohhooddaakk ii sskkrrbb zzaa bboolleessnnee,,nneemmooććnnee,, nneezzaappoosslleennee,, ddjjeeccuu,, oossoobbee ssttaarriijjee ddoobbii iittdd..))22.. KKaakkoo bbii bboolljjee rraazzuummjjeellii eekkoonnoommsskkee ffuunnkkcciijjee ddrržžaavvee nnaavvooddiimmoo nneekkoolliikkoo ((ppoottppuunnaa lliissttaa jjee nneeiizzmmjjeerrnnoodduužžaa)) kkoonnkkrreettnniihh aakkttiivvnnoossttii ddrržžaavvee,, bbeezz rraazzvvrrssttaavvaannjjaa uu ggoorree nnaavveeddeennee kkaatteeggoorriijjee eekkoonnoommsskkiihh uullooggaa ((ii.. ––iiiiii..))::-- rreegguulliirraannjjee rraaddnniihh ooddnnoossaa,, pprraavvaa ii oobbvveezzaa rraaddnniikkaa ii ppoossllooddaavvaaccaa ttee mmoogguuććnnoossttii oorrggaanniizziirraannjjaa,, ddjjeelloovvaannjjaaii ssuuddjjeelloovvaannjjaa uu ddoonnooššeennjjuu ii iizzvvoođđeennjjuu ooddlluukkaa;;--ssttvvaarraannjjee ddrržžaavvnnoogg vvllaassnniiššttvvaa nnaacciioonnaalliizzaacciijjoomm,, kkoonnffiisskkaacciijjoomm,, oottkkuuppoomm,, iinnvveessttiicciijjaammaa iittdd..;;-- iisskkoorriiššttaavvaannjjee ttiihh ssrreeddssttaavvaa ii ddrržžaavvnnoo uupprraavvlljjaannjjee iillii ppaarrttiicciippiirraannjjee uu uupprraavvlljjaannjjuu ppoodduuzzeeććiimmaa;;-- ddoonnooššeennjjee aakkaattaa kkoojjiimmaa ssee ppoossttiižžee pprreerraassppooddjjeellaa nnaacciioonnaallnnoogg ddoohhoottkkaa ((BBDDPP--aa)) pprreekkoo pprroorraaččuunnsskkiihhpprriihhooddaa ii rraasshhooddaa,, ppoorreezznniihh ii ddrruuggiihh nnaammeettaa ttee oosslloobbaađđaannjjeemm oodd oobbvveezzaa ii rraazznniihh ddaavvaannjjaa;;-- uuvvoođđeennjjee ddrržžaavvnnee kkoonnttrroollee bbaannkkaarrssttvvaa ii kkrreeddiittaa ttee pprroovvoođđeennjjee ddrržžaavvnnee mmoonneettaarrnnee ppoolliittiikkee;;-- oossiigguurraannjjee ddrržžaavvnniihh ssuubbvveenncciijjaa ppoojjeeddiinniimm ppoodduuzzeeććiimmaa ii ggrraannaammaa pprrooiizzvvooddnnjjee;;-- rraazznnoo ppoossrreeddoovvaannjjee ii aarrbbiittrriirraannjjee uu ooddnnoossiimmaa rraaddaa ii kkaappiittaallaa,, eekkoonnoommsskkiihh ssuubbjjeekkaattaa ii rreeggiioonnaallnniihhzzaajjeeddnniiccaa;;-- ooppsseežžnnoo ssoocciijjaallnnoo zzaakkoonnooddaavvssttvvoo ii ssvveessttrraannaa ssoocciijjaallnnaa zzaaššttiittaa ddjjeellaattnnoogg ii oossttaalloogg ssttaannoovvnniiššttvvaa;;-- rreegguulliirraannjjee ii uussmmjjeerraavvaannjjee mmeeđđuunnaarrooddnniihh eekkoonnoommsskkiihh ooddnnoossaa ii ppooggoottoovvoo mmeeđđuunnaarrooddnnoogg kkrreettaannjjaa rroobbee,,rraaddaa ii kkaappiittaallaa;;-- ooddrržžaavvaannjjee eekkoonnoommsskkee rraavvnnootteežžee ii uussmmjjeerraavvaannjjee pprriivvrreeddnnoogg rraassttaa,, zzaappooššlljjaavvaannjjaa ttee uubbllaažžaavvaannjjeecciikklliiččkkiihh pprriivvrreeddnniihh kkrreettaannjjaa;;-- ffiinnaanncciirraannjjee nneerreennttaabbiillnniihh aallii nnuužžnniihh pprriivvrreeddnniihh ddjjeellaattnnoossttii,, sskkuuppiihh eenneerrggeettsskkiihh oobbjjeekkaattaa,,eekkssppeerriimmeennttaallnniihh ppooggoonnaa,, ssvveemmiirrsskkiihh ii ddrruuggiihh ffuunnddaammeennttaallnniihh iissttrraažžiivvaannjjaa;;-- ssttvvaarraannjjee ii ooddrržžaavvaannjjee uuvvjjeettaa zzaa zznnaannssttvveennoo--tteehhnnoolloošškkii rraazzvvoojj,, ppoovveezziivvaannjjee vveelliikkiihh pprrooiizzvvooddnniihh iipprroommeettnniihh ssuussttaavvaa ttee uukklljjuuččiivvaannjjee ddrržžaavvnniihh ttiijjeellaa uu jjeeddiinnssttvveennuu pprrooiizzvvoođđaaččkkuu ii ppoottrrooššaaččkkuu ccjjeelliinnuu;;-- oorrggaanniizziirraannjjee ii uunnaapprreeđđiivvaannjjee ooddggoojjaa,, oobbrraazzoovvaannjjaa ii zznnaannssttvveennooiissttrraažžiivvaaččkkoogg ddjjeelloovvaannjjaa ttee pprraaććeennjjaammooddeerrnniihh ssvvjjeettsskkiihh ddoossttiiggnnuuććaa ii rraazzvvoojjnniihh tteennddeenncciijjaa iittdd.. IIttdd..33.. DDaannaaššnnjjee pprriivvrreeđđiivvaannjjee iimmaa ssvvee vveeććee rraazzmmjjeerree ii ppoossttaajjee ssvvee sslloožžeenniijjee ii nneeiizzvvjjeessnniijjee.. UUkklljjuuččiivvaannjjee uussvvjjeettsskkuu ((gglloobbaallnnuu)) pprriivvrreedduu ppoovveeććaavvaa mmeeđđuunnaarrooddnnuu kkoonnkkuurreenncciijjuu ii ttrraažžii nnaassttaavvaakk ppooddrršškkee vvllaassttiitteeddrržžaavvee zzaa ooddrržžaavvaannjjee pprroossppeerriitteettaa nnaacciioonnaallnniihh pprriivvrreeddnniihh ssuubbjjeekkaattaa ii ccjjeellookkuuppnnee nnaacciioonnaallnnee pprriivvrreeddee uunnoovvoomm mmeeđđuunnaarrooddnnoomm eekkoonnoommsskkoomm ppoorreettkkuu.. SSvvjjeettsskkoo eekkoonnoommsskkoo ppoovveezziivvaannjjee nnaa ppuuttuu iizzggrraaddnnjjeeoorrggaannsskkii ssrraassllee ssvvjjeettsskkee pprriivvrreeddee ((pprrii ččeemmuu nnaacciioonnaallnnee pprriivvrreeddee ssvvee vviiššee gguubbee nnaacciioonnaallnnii kkaarraakktteerr ––pprrooiizzvvooddnnjjee pprreetteežžnnoo uussmmjjeerreennee nnaa zzaaddoovvoolljjaavvaannjjee ppoottrreebbaa ddoommaaććeegg ssttaannoovvnniiššttvvaa -- ii ppoossttaajjuu ddiijjeelloommssvvjjeettsskkee ppooddjjeellee rraaddaa ii pprrooiizzvvooddnnjjee)) pprraattii ii ssvvjjeettsskkoo ppoolliittiiččkkoo iinntteeggrriirraannjjee.. II uu ttiimm pprroocceessiimmaa,, nnaarraavvnnoo uusskkooppoovveezzaanniimm ss eekkoonnoommsskkoomm iinntteeggrraacciijjoomm,, aakkttiivvnnoo ssuuddjjeelluujjee nnaacciioonnaallnnaa ddrržžaavvaa..44.. UU ttiijjeekkuu jjee ii ssvvee jjaaččee ppoovveezziivvaannjjee nnaacciioonnaallnniihh pprriivvrreeddaa rraaddii uunnaapprreeđđeennjjaa mmeeđđuussoobbnnee ttrrggoovviinnee,,uussppjjeeššnniijjeegg ffiinnaanncciirraannjjaa rraazznniihh iizzddaattaakkaa,, kkoooorrddiinnaacciijjee pprrooiizzvvooddnnjjee ii pprroommeettaa,, zznnaannssttvveennoo--tteehhnniiččkkeessuurraaddnnjjee,, zzaajjeeddnniiččkkiihh iissttrraažžiivvaannjjaa iittdd.. JJeeddaann oodd oobblliikkaa eekkoonnoommsskkoogg ppoovveezziivvaannjjaa jjee ii oossnniivvaannjjee iiffoorrmmiirraannjjee ppoodduuzzeeććaa ((kkoorrppoorraacciijjaa)) bbeezz nnaacciioonnaallnnoogg ppooddrriijjeettllaa:: oonnee pprriippaaddaajjuu lljjuuddiimmaa iizz rraazzlliiččiittiihh zzeemmaalljjaaii oobbaavvlljjaajjuu ssvvoojjee pprrooiizzvvooddnnee ffuunnkkcciijjee nnaa rraazzlliiččiittiimm mmjjeessttiimmaa uu ssvviijjeettuu,, pprrii ččeemmuu vvooddee rraaččuunnaa oo ssvvjjeettsskkiimmmmoogguuććnnoossttiimmaa,, iinntteerreessiimmaa,, ppoottrreebbaammaa,, ssttrraatteeggiijjaammaa rraazzvvoojjaa iittdd.. PPoolliittiiččkkoo ppoovveezziivvaannjjee zzeemmaalljjaa kkoojjee pprraattiieekkoonnoommsskkoo zzbblliižžaavvaannjjee oobbjjaaššnnjjaavvaa ssee ppoottrreebboomm iizzggrraaddnnjjee ssvvjjeettsskkoogg ddrruuššttvvaa,, aa kkoojjee nneeććee bbiittii iizznnuuttrraappooddiijjeelljjeennoo ddrržžaavvnniimm ii ppoolliittiiččkkiimm ggrraanniiccaammaa..55.. UU ssvveezzii ššiirreennjjaa ii jjaaččaannjjaa uullooggaa ddrržžaavvee uu pprriivvrreeddii ttrreebbaa bbiittii vveeoommaa oopprreezzaann:: nnjjuu sslliijjeeddii bbiirrookkrraattiizzaacciijjaaeekkoonnoommsskkoogg,, ppoosslloovvnnoogg,, dduuhhoovvnnoogg ii ppoolliittiiččkkoogg žžiivvoottaa.. IIaakkoo bbiirrookkrraacciijjaa ddoopprriinnoossii uuččvvrrššććiivvaannjjuuddrruuššttvveenniihh vveezzaa ii oossiigguurraavvaa ddrruuššttvveennoo kkoommuunniicciirraannjjee,, oonnaa ssee mmoožžee iizzrrooddiittii uu bbiittnnii ooggrraanniiččaavvaajjuuććii ffaakkttoorreekkoonnoommsskkiihh ii ppoolliittiiččkkiihh sslloobbooddaa.. PPoodd oovviimm ssuu oobbrraazzlloožžeennjjeemm kkrraajjeemm 2200.. sstt.. ii ppooččeettkkoomm 2211.. sstt.. uu bbrroojjnniimmpprriivvrreeddaammaa ((nnpprr.. aammeerriiččkkoojj,, bbrriittaannsskkoojj,, EEUU)) nneekkee eekkoonnoommsskkee uullooggee ddrržžaavvee rreedduucciirraannee,, aa kkaakkoo bbii sseeppooddiiggllaa nnjjiihhoovvaa eeffiikkaassnnoosstt..

37

(31.) XVIII. Ekonomski razvitak – kako povećati materijalno blagostanje?(str. 527-548)

1. Politička ekonomija se najviše bavi problemom povećanja individualnog i društvenog materijalnogbogatstva (dobara i usluga). Povećanje bogatstva ljudima i društvima omogućuje povećanje životnogblagostanja, tj. šire i kvalitetnije zadovoljavanje njihovih prirodnih i povijesnih potreba. Porastamaterijalnog bogatstva, blagostanja i zadovoljenosti potreba nema bez privrednog razvoja (ekonomskograsta i razvitka, tj. ekonomskog napretka).2. Treba upozoriti kako privredni razvoj ne mora odmah dovesti do povećanja materijalnog bogatstva zasve (nekima blagostanje čak može i opasti zbog npr. gubitka posla, iako većina ima zaposlenje), niti dojednakomjerne raspodjele povećanog materijalnog bogatstva na sve članove društva (neki dobivaju višeod porasta bogatstva, a neki manje ili ništa).3. Privredni razvoj i napredak razlikuju se od zemlje do zemlje, pa su neke bogate i razvijene dok sudruge nerazvijene ili slabo razvijene i siromašne. Razlike u razvijenosti vide se kroz BDP (bruto društveniproizvod) kao mjere vrijednosti ukupne količine proizvedenih dobara i usluga u jednoj zemlji tijekomjedne godine (potsjećamo kako se BDP izražava u novcu).4. Preko jedne milijarde ljudi u svijetu danas živi u apsolutnom siromaštvu, tj. u slabo razvijenimzemljama. Pitamo se što uzrokuje velike razlike u bogatstvu između zemalja i naroda? Može li svijetmirno preživjeti sa siromaštvom usred obilja koje vlada u razvijenim zemljama? Koje mjere mogupoduzeti siromašniji narodi i zemlje kako bi ubrzali svoj privredni razvoj i poboljšali vlastiti standardživljenja?5. Nerazvijene i slabo razvijene zemlje zajedno nazivamo zemljama u razvoju. Zemlja u razvoju je zemlja s BDP-om per capita (po glavi stanovnika) koji je nizak u odnosu na onaj u industrijaliziranim (razvijenim) zemljamapoput SAD-a, Japana ili Europske Unije. U ljudskim pojmovima, zemlje u razvoju obično imaju stanovništvo slabogzdravlja, s niskim razinama pismenosti, neprikladnim domovima i oskudnom ishranom.Pretežan dio svijeta sastoji se od zemalja u razvoju, a takve zemlje pored navedenih problema opterećenesu i s brzim rastom stanovništva i visokim udjelom stanovništva koje živi i radi na poljodjelskimimanjima. Unutar skupina zemalja u razvoju neke su novindustrijalizirane zemlje sa srednjim dohotkom.Ova je skupina bila uspješna u prekidanju začaranog kruga nerazvijenosti.6. Ključ bržeg razvoja leži u četiri osnovna faktora: i) sposobnostima ljudi, ii) prirodnim bogatstvima, iii) tvorbidomaćeg ili uvezenog kapitala i iv) tehnologiji. Pučanstvo uzrokuje probleme eksplozivnog rasta, dokMalthusovo predviđanje opadajućih prinosa pogađa nerazvijene zemlje. Na konstruktivnom području rada prednostima unapređenje zdravlja pučanstva, obrazovanje i tehničko usavršavanje.7. Malthusova teorija stanovništva zasniva se na zakonu opadajućih prinosa. On je smatrao da bi stanovništvo,ukoliko ne bi bilo ograničenja kao što su npr. ratovi i bolesti, imalo tendenciju porasta po geometrijskoj stopi(2,4,8,16,32...), uz udvostručavanje broja u toku otprilike svake generacije. Svaki član rastućeg stanovništva imaobi sve manje zemljišta i prirodnih proizvodnih faktora s kojima bi mogao raditi. Zbog zakona opadajućih prinosa,dohodak bi mogao rasti u najboljem slučaju po aritmetičkoj stopi (1,2,3,4,5...): proizvodnja po osobi imala bitendenciju pada tako nisko koliko bi bilo potrebno da se stabilizira stanovništvo pri razini preživljavanja sličnogladovanju.8. Koncept demografske promjene pomaže objasniti povijesne trendove stanovništva. To je proces koji se sastoji odčetiri razdoblja, tijekom kojih se jedno tradicionalno društvo pomiče od stabilnog stanovništva s visokim stopamarođenja i smrtnosti k stabilnom stanovništvu s niskim stopama rođenja i smrtnosti. U tijeku procesa, zemlje seuglavnom sreću s pojavom da njihove stope smrtnosti padaju prije njihovih stopa rođenja, pa tako može doći doeksplozije stanovništva.9. Stope tvorbe proizvodnog kapitala u siromašnim zemljama su niske jer su dohotci tako niski da se malo možeuštedjeti za budućnost (ZAČARANI KRUG NERAZVIJENOSTI). Financiranje je privrednog razvoja usiromašnijim zemljama uvijek bila nestabilna veza u proizvodnom mehanizmu. Najnovija je kriza izbila kada su semnoge zemlje sa srednjim dohotkom 1970-ih jako zadužile da bi financirale ambiciozne programe razvoja.Ekonomsko usporavanje početkom 1980-ih dovelo je do nabujalih zaduženja, pa te zemlje nisu mogle dovoljnoizvoziti da bi mogle podmirivati svoj dug ni postizati uobičajene razine uvoza. Posuđene novce iskvarene političkeelite u nerazvijenim zemljama često potroše na svoj luksuz a ne za investiranje.10. Tehnološke se promjene često združuju s investicijama i novim postrojenjima. Velika se nada polaže u zemlje urazvoju jer one mogu primijeniti produktivnije tehnologije naprednih zemalja. To zahtijeva razvijeno poduzetništvou društvu. Jedna je od zadaća razvoja poticanje unutarnjeg širenja poduzetničkog duha i vještina.11. Mnogobrojne teorije ekonomskog razvoja pomažu objasniti u određeno vrijeme postoje li ili ne postoje četiriosnovna faktora razvoja. Geografija i klima, običaji, vjerska i poslovna stajališta, klasni sukobi i politički sustaviutječu na ek. razvoj. No ni jedan faktor ne utječe na jednostavan i nepromjenljiv način. Uvjerljivije su teorija uzleta(u skladu s kojom se kombiniraju rastući prinosi i opći društveni kapital da bi se u kratkom razdoblju omogućio brzirast), hipoteza zaostalosti (u skladu s kojom se manje razvijene zemlje mogu brzo približavati razvijenim zemljamapozajmljujući od ovih tehnologiju i stručnjake) i stajalište o uravnoteženom rastu (prema kojemu zemlje imajutendenciju da rastu skoro jednakom stopom bez obzira jesu li razvijene ili zaostale).

38

(32.) Utjecaj filozofije na političku ekonomiju – ekonomsko tumačenje povijesnog razvoja(DODATAK)

MATERIJALIZAM I TEHNOLOŠKI DETERMINIZAM KAO OPĆI ZAKON RAZVITKA1. Jedno od središnjih pitanja, ako ne i najvažnije, na koje politička ekonomija traži odgovor je: što jeglavni pokretač (determinator) promjena u razvitku ljudskog društva?2. Iako točan odgovor uključuje mnoštvo čimbenika, među njima se posebno izdvaja odgovor – to jetehnologija.3. Sve čimbenike razvitka, uključujući i tehnologiju, treba sagledavati kroz aktivnosti čovjeka poticanogna promjene sa svrhom boljeg zadovoljavanja njegovih potreba. Te promjene i nisu ništa drugo nego novarješenja u načinu proizvodnje.4. U proizvodnji korisnih dobara i usluga čovjek pronalazi razna pomagala koja mu proizvodnjuolakšavaju i povećavaju. Sva mu pomagala – obuhvaćena izrazom tehnologija – pomažu u ovladavanjuprostorom i vremenom, tj. prirodom i njezinim bogatstvima i silama.5. Čovjek neprestano usavršava svoja pomagala kako bi bolje zadovoljio prirodne i povijesne potrebe.Kroz razvoj tehnologije čovjek povratno razvija i svoje postojeće sposobnosti ali i razvija nova saznanja ivještine (pa i potrebe).6. Čovjek svojim naporima i uz pomoć stvorene tehnologije mijenja prirodnu materiju i prilagođava jesvojim potrebama. Takvu aktivnost čovjeka zovemo materijalnom proizvodnjom. Opseg i raznovrsnostproizvodnje, dakle, zavisi od: i) čovjekovih znanja i sposobnosti; ii) tehnologije i iii) raspoloživogprirodnog bogatstva.Ukupnost ovih čimbenika čini proizvodnu moć jednog društva.7. Ova moć određuje sposobnost pojedinca, grupe, klase ili društvene cjeline da proizvodi više ili manje,jednolikije ili raznovrsnije itd. Od ovoga zavisi stupanj zadovoljavanja potreba.8. Uz ovo, s druge strane, od proizvodne moći pojedinca i društva zavise i odnosi koji vladaju uproizvodnji dobara i usluga.Proizvodna snaga (moć) društva određuje odnose proizvodnje koji u njemu vladaju. Ona nam pokazuje daje proizvodna moć društva ona pokretačka poluga koja određuje karakter odnosa proizvodnje, ali i svihdrugih odnosa koji u društvu postoje.9. Ukoliko pogledamo povijest razvitka tehnologije (jednostavna, poluautomatska i automatsko-informatička tehnologija) možemo zaključiti kako je svakom stupnju razvijenosti tehnologije odgovaraoopseg proizvodnje, ali i oblik društvenih odnosa.Drugim riječima, razvijenija tehnologija osigurava veću proizvodnju, bogatije rezultate i viši materijalnistandard. Usporedno s tim veća i raznovrsnija proizvodnja omogućuje naprednije odnose proizvodnje, atime i sve druge odnose. Ukratko, razvijenija tehnologija osigurava veću proizvodnju dobara i usluga, a toje uvjet za razvoj naprednijih društvenih odnosa.10. Zato tvrdimo kako postoji uzajamna uvjetovanost i međuzavisnost materijalnog i društvenog, tj.ovisnost oblika privređivanja o stupnju tehnološkog napretka i nužnost prilagođavanja odnosaproizvodnje njegovim dostignućima. To za političku ekonomiju, barem prema ovom viđenju, predstavljaopći zakon ekonomskog razvitka društva.11. Ova nam shema, makar pojednostavljena, odgovara na pitanje glavnog pokretača promjena i razvitkaljudskog društva. Taj je pokretač, dakle, tehnološka osnovica proizvodnje. Stoga i govorimo otehnološkom determinizmu. (Determinizam je inače vjerovanje da povijesne, kulturalne, ekonomske,tehnološke i druge sile iz prošlosti determiniraju budućnost i pojedinaca i naroda – i nije baš omiljenipogled na svijet).12. Ovaj se determinizam ne smije svesti na golu tehnologiju, već se radi o ukupnosti privredne osnovejednog društva, njegovih objektivnih i subjektivnih moći koji se mogu iskoristiti u cjelokupnojproizvodnji. Tehnologija je samo izraz ove moći.13. Spomenutu ukupnost proizvodne moći čine: snaga i brojnost izvora energije, raširenost obrazovanja irazvijenost znanosti, razvijenost prometne i svake druge infrastrukture, opseg i kvaliteta stambenih izdravstvenih uvjeta života, kvaliteta prehrane, zabave itd. itd.14. Treba upozoriti kako sama primjena moderne tehnologije ne dovodi automatski i do novihproizvodnih i društvenih odnosa. Želi se samo naglasiti kako nema naprednijih proizvodnih i društvenihodnosa bez naprednije tehnološke osnovice društva.15. Prema tome, zakonitost tehnološkog determinizma djeluje kao tendencija, a ne automatski i u svakojsituaciji. Ovo je i logično, jer kako je već istaknuto, mnoštvo je čimbenika koji određuju ukupnostpovijesnih kretanja, a poneki od njih mogu na kraće vrijeme i prevagnuti u odnosu na oblikovni utjecajtehnologije.