Kolektivni ugovori

Doc. dr. sc. Mario Vinkovic

Pravni fakultet

Osijek

Uvodne napomene Jedan od najvažnijih autonomnih izvora radnoga prava. Veće značenje imaju u pravnim sustavima u kojima mnogi odnosi

radnog prava nisu dominantno regulirani odredbama ius cogens (Švedska, Norveška, Finska).

Imaju značajan utjecaj na evoluciju radnog zakonodavstva ako se u njima postignuti standardi inkorporiraju u radno zakonodavstvo.

U Hrvatskoj socijalnim partnerima ostavljaju dovoljno prostora za djelovanje i ugovaranje povoljnijih uvjeta rada od onih zajamčenih zakonskim minimumom.

ZOR propisuje obvezu pregovaranja u dobroj vjeri za subjekte koji mogu biti stranke kolektivnog ugovora, ali ne i obvezu da isti moraju sklopiti (načelo dobrovoljnosti).

Svaki subjekt koji može biti stranka k.u. može drugom subjektu/stranci predložiti sklapanje kolektivnog ugovora.

Poštivanje prava zajamčenih kolektivnim ugovorom najvažniji je instrument očuvanja socijalnog mira.

Nema službene statistike, ali Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva procjenjuje da manje od 50 % svih radnika jest obuhvaćeno sklopljenim k. u.

Kolektivno pregovaranje veći značaj dobiva tek u 20. stoljeću, pa do tada k. u. niti nemaju status izvora prava (sindikati ojačali tek u navedeno vrijeme).

Prvi europski zakoni koji k. u. priznaju kao sredstvo uređivanja uvjeta rada su nizozemski Građanski zakonik (1907.) i švicarski Zakon o obveznim odnosima (1911.).

Potom slijedi zakonsko prihvaćanje kolektivnih ugovora u Norveškoj (1915.), Njemačkoj (1918.) i Francuskoj (1919.).

Na našem pravnom prostoru javljaju se tek krajem 19. stoljeća, a 30-tih godina 20. stoljeća započinje intenzivna praksa sklapanja k. u.

Radničko samoupravljanje učinilo suvišnim kolektivne ugovore zbog stava kako u radnim odnosima ne postoje suprotstavljene strane (postoje samo članovi i upravljači radne zajednice)

Na međunarodnom planu važnu ulogu odigrala MOR koja 1949. usvaja Konvenciju br. 98 o primjeni načela prava na kolektivno organiziranje, a 1981. Konvenciju br. 154 o promicanju kolektivnog pregovaranja (unatoč tomu ne postoji univerzalni model kolektivnog pregovaranja).

Unutar EU ustvrđeno kako je pravo na kolektivno pregovaranje temeljno ljudsko pravo te se vode rasprave o tome koliko su europski k. u. učinkovita sredstva za harmonizaciju zakonodavstava.

Pojam

Sporazum sklopljen između predstavnika radanika odnosno sindikata, udruge sindikata i udruge sinidikata više razine, s jedne strane, i jednog poslodavca, udruge poslodavaca ili udruge poslodavaca više razine, s druge strane.

Kod nas ad hoc grupa radnika ne može sklopiti kolektivni ugovor.

Isključivo pisani oblik. Ukoliko ga sklopi jedan poslodavac sa sindikatima

naziva se pojedinačnim k. u. na razini trgovačkog društva, a kad ga sklopi udruga poslodavaca s udrugom sindikata naziva se kolektivnim ugovorom na razini udruga.

Predmet kolektivnog ugovora Osnovna svrha je određivanje plaće i drugih uvjeta rada kod nekog

poslodavca ili u nekoj grani industrije, odnosno u nekom gospodarskom sektoru.

Sekundarni ciljevi; reguliranje odnosa ugovornih stranaka, razrješenje ili mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova, sudjelovanje radnika u odlučivanju i sl.

Odredbe kojima se uređuju uvjeti rada djeluju kao zakonske norme na stranke pojedinačnih ugovora o radu. Riječ je o tzv. normativnom dijelu k. u. Te odredbe postaju dijelom pojedinačnih ugovora o radu kada se neki kolektivni ugovor na njih odnosi.

Standard pogodnosti predviđa međutim mogćnost da sed za stranke pojedinačnih ugovora o radu predvide i za radnika povoljnija prava od onih sadržanih u k. u.

Pravna pravila sadržana u k. u. primjenjuju se NEPOSREDNO I OBVEZNO na sve osobe na koje se primjenjuje k. u. Normativne odredbe imaju IZRAVAN učinak.

Normativni učinak odnosi se na SVE ugovore o radu kod nekog poslodavca, (zbog odredbe ZOR-a da se na radnika uvijek mora primijeniti za njega najpovoljnije pravo i odredbe o zabrani diskriminacije prema članstvu, odnosno nečlanstvu u sindikatu). Riječ je o tzv. ERGA OMNES učinku k. u.

Ne postoji izričita zakonska norma koja zabranila unošenje u k. u. klauzule kojom bi se predvidjelo da je poslodavac normativne odredbe k. u. obvezan primijeniti samo na radnike članove sindikata, međutim te bi odredbe bile u suprotnosti s odredbama o zabrani diskiriminacije!

Tumacenje dosega zabrane diskriminacije!? Doprinos solidarnosti!? Sindikati se zalažu za mogućnost da se ugovorene pogodnosti

primjenjuju samo na članove sindikata. Ustavni sud RH spornu odredbu o doprinosu solidarnosti ukinuo

kao neustavnu, obrazloživši svoju odluku pozivanjem na odredbe o slobodi udruživanja koja uključuje i negativan aspekt – slobodu da se ne bude član udruge. Prema stajalištu Ustavnog suda nametanje nečlanovima sindikata obvezefinanciranja djelatnosti sindikata protivno je zajamčenoj slobodi udruživanja.

Njemački sud zauzeo stav da i u istuacijama kad poslodavac i radnik individualno usuglase uvjete povoljnije od onih utvrđenih k. u. prednost imaju odredbe k. u. !? Naša pravna teorija suglasna je s takvim stavom zbog razloga pravne sigurnosti!?

Odredbe s obveznopravnim učinkom Odredbe koje neposredno obvezuju ugovorne stranke k. u.

(utvrđuju njihova prava i obveze; odredbe o mirnom rješavanju sporova između sindikata i poslodavaca, odredbe o trajanju, otkazivanju ili produženju k. u.) su odredbe s obveznopravnim učinkom i smatraju se obveznopravnim dijelom k. u.

Dikcija odredbe čl. 187. st. 1. ZOR-a “Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja radničkog vijeća, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima,” sugerira da ZOR suprotno tradiciji i pravnoj teoriji prednost daje ugovornim odredbama pred normativnim.

Nepovoljniji uvjeti rada mogu se k. u. ugovarati samo ako ZOR na to izričito ovlašćuje (Čl. 7.).

Pravna narav/priroda k. u. Jesu li k. u. ugovori ili zakoni? 3 teorije: ugovorna, izvanugovorna i teorija dupliciteta. Ugovorna – s gledišta nastanka i forme k. u. je rezultat volje, odnosno

sporazum ugovornih stranaka. Izvanugovorna – normativno djelovanje k. u. ključana je determinanta

njegove pravne prirode. Teorija dupliciteta – kolektivni ugovor istodobno djeluje i kao ugovor i

kao zakon, jer sadrži obveznopravni i normativni dio. Ustavni sud RH kolektivne ugovore ne smatra propisima, već

ugovorima. Štoviše, iako je u RH široko prihvaćena teorija dupliciteta Ustavni sud je u više navrata, rješavajući o pravnoj prirodi kolektivnih ugovora, ustvrdio da k. u. zbog načina njihova sklapanja, njihova sadržaja i učinaka nisu propisi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti za koje je nadležan ustavni sud. “K. u. niti po svojim donositeljima (sindikatu i poslodavcima), niti po sadržaju i djelovanjau nemaju karakter propisa” PRAGMATIČNI RAZLOZI ILI NOV TEORETSKI PRISTUP PRAVNOJ PRIRODI K. U. !?

Stranke Jedan ili više poslodavaca, udruga

poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine.

Sindikat ili udruga sindikata više razine. Ne i ad hoc skupina radnika! Zakon razlikuje stranke k. u. od osoba koje k.

u. obvezuje. Obvezuje sve osobe koje su ga sklopile (stranke) te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja k. u. bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila k. u.

Ako je na području za koje se sklapa k. u. zastupljeno više sindikata, odnosno udruga sindikata, poslodavac ili udruga sindikata više razine može o sklapanju k. u. pregovarati samo s pregovaračkim odborom sastavljenim od predstavnika sindikata.

Ako se sindikat ne sporazumije o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora o tome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće, odnosno ministar nadležan za rad ukoliko ono nije utemeljeno.

Poslodavac, udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine dužni su u roku od 15 dana od primitka zahtjeva Gospodarskom i socijalnom vijeću dostaviti potvrdu o broju članova zastupljenih na tom području. Pregovarački odbor ima najmanje tri, a najviše devet članova određenih prema broju članova sindikata zastupljenih za područje za koje se sklapa k. u.

Obveza pregovaranja samo s pregovaračkim odborom sastavljenim od sindikata ne znači i obveu sklapanja ugovora sa svim sindikatima koji djeluju u odboru, jer k. u. ne sklapa odbor već sindikat. U praksi čest slučaj da se u konačnici k. u. sklopi samo s pojedinim sindikatima iz pregovaračkog odbora.

ZOR predviđa da osobe koje zastupaju stranke k. u. moraju imati pisanu punomoć za kolektivno pregovaranje i sklapanje k. u. (ako je stranka pravna osoba punomoć mora biti izdana u skladu sa statutom te pravne osobe). Ako je stranka k. u. udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine, uz punomoć je obvezna drugoj strani dostaviti popis poslodavaca u ime kojih pregovara, odnosno sklapa k. u.

Što se smatra povredom pregovaranja u dobroj vjeri! “Svako činjenje ili nečinjenje koje na neopravdan način onemogućava ili otežavapregovaranje” (Grgurev, Rožman) ili “ako stranka predloži sklapanje k. u. , druga stranka dužna se u razumnom roku očitovati o tom prijedlogu te iznijeti svoja mišljenja i moguće protuprijedloge” (Potočnjak).

Podjela kolektivnih ugovora

Prema vremenu na koje se sklapaju – k. u na određeno (ne duže od 5 godina) i k. u. sklopljeni na neodređeno vrijeme.

Prema razini na kojoj se sklapaju na: pojedinačne (obvezuju jednog poslodavca), granske (sklopljeni na razini sektora, odnosno jedne industrijske grane te obvezuju sve poslodavce u tom sektoru) i nacionalne k. u. (sklopljeni na razini države i obvezuju sve poslodavce).

U nas se najčešće sklapaju na kraća razdoblja s izraženom tendencijom produženja tog roka na maksimalnih 5 godina.

Oblik, objava i dostava kolektivnog ugovora Formalni ugovor, traži se pisani oblik (postoje države u kojima je dovoljan i

usmeni sporazum). Ovisno o području primjene dostavlja se županijskom uredu državne uprave

nadležnom za za poslove rada (ako vrijedi za područje jedne županije), odnosno ministartvu nadležnom za poslove rada (ako je kao područje primjene navedeno cijelo područje RH ili dvaju, odnosno više županija).

Zbog normativnog učinka mora biti javno objavljen (čl. 199.) Ako bi sadržavao samo ugovorne odredbe drži se da ne mora biti javno objavljen. Propust poslodavca da objavi k. u. ne utječe na izvršavanje njegovih obveza iz k. u. (čl. 199. st. 1. ZOR-a). Drugim riječima, k. u. stupaju na snagu i primjenjuju se na način koji je samim ugovorom određen, neovisno o objavi.

Kolektivni ugovor ili izmjena kolektivnog ugoora koji se primjenjuje za područje cijele RH ili dvaju i više županija objavljuje se u N arodnim novinama, a k. u. koji vrijedi samo za područje jedne županije objavljuje se u službenom glasniku odnosne županije.

Objava kolektivnog ugovora obveza je poslodavca. K. u. koji obvezuje samo jednog poslodavca objavljuje se na način propisan za

objavu pravilnika o radu.

Produžena primjena prava zajamčenih kolektivnim ugovorom Postoji u 2 slučaja : po isteku postojećeg kolektivnog ugovora i u

slučaju prijenosa pogona ili poduzeća na novog poslodavca (nastavlja se primjenjivati k. u. koji se na radnike primjenjivao do stausne promjene, primjenjuje se do sklapanja novog k. u., a naduže 1. godinu).

Svrha: popunjavanje praznina u reguliranju uvjeta rada (u situacijama kad istekne postojeći k. u.), odnosno zaštita radnika u slučajevima kad poslodavci izbjegavaju obveze preuzete statusnom promjenom.

Vrijedi li i za ugovore o radu sklopljene nakon početka produžene primjene ili samo one sklopljene prije početka produžene primjene!?

Proširenje primjene kolektivnog ugovora Izuzetak od načela dobrovoljnosti k. u. Stranke obvezne pregovarati u dobroj vjeri, ne i

sklopiti k. u. Proširuje se na osobe koje nisu sudjelovale u

njegovu sklapanju, odnosno nisu mu naknadno pristupile.

Kada? Kad postoji javni interes! Tko? Ministar nadležan za rad na prijedlog jedne od

stranaka k. u. Ministar prethodno mora zatražiti mišljenje sindikata, udruga poslodavaca ili predstavnika poslodavaca na koje se k. u. proširuje.

Objava? Odluka se mora objaviti u narodnim novinama

Prestanak kolektivnog ugovora Otkazom Istekom vremena na koji je sklopljen Sporazumom ugovornih stranaka Sklapanjem novog kolektivnog ugovora koji

je na drukčiji način ista pitanja (posredni otkaz)