knjiga saŽetaka - ufri.uniri.hr · učiteljskome fakultetu u rijeci kao javna stručno-znanstvena...

KNJIGA SAŽETAKA

1. STRUČNO-ZNANSTVENOG SKUPA

„BIBLIOTERAPIJA U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU“

TEMA: PRIMJENA BIBLIOTERAPIJE U INKLUZIJI

Rijeka, 27. listopada 2017.

SADRŽAJ:

PROGRAM SKUPA ............................................................................................................................................ 1

PREDGOVOR .................................................................................................................................................... 4

PLENARNA IZLAGANJA ..................................................................................................................................... 6

BIBLIOTERAPIJA U HRVATSKOM KONTEKSTU

MR. SC. IVANA BAŠIĆ ................................................................................................................................................ 7 BIBLIOTERAPIJA U INKLUZIJI DOC. DR. SC. SANJA SKOČIĆ MIHIĆ .............................................................................................................................. 8 KONCEPT DOBROBITI DJECE IZV. PROF. DR. SC. SANJA TATALOVIĆ VORKAPIĆ ............................................................................................................. 9 ISCJELJUJUĆI UTJECAJ PRIČE U RADU S HOSPITALIZIRANOM DJECOM DOC. DR. SC. MAJA OPAŠIĆ ..................................................................................................................................... 10

IZLAGANJA ..................................................................................................................................................... 11

LESSAC PRIPOVJEDANJE PRIČE KOJA POMAŽE MR.SC. ANA BARIŠIĆ, CERTIFICIRANI LESSAC PRACTITIONER ZA GLAS I POKRET .................................................................... 12 KADA I KAKO ISPRIČATI PRIČU KOJA POMAŽE? NADIA NOVAK RAMIĆ, MAG. REHAB. EDUC. ................................................................................................................ 13 PRIČA KOJA POMAŽE KAO IZVANNASTAVNA AKTIVNOST PETRA KAPOVIĆ VIDMAR, MAG. PRIM. EDUC. .............................................................................................................. 14 KOJA JE PRIČA TERAPEUTSKA? MAURO LACOVICH, MAG. PSYCH., PSIHOTERAPEUT ...................................................................................................... 15 JESU LI STUDENTI UČITELJSKOG FAKULTETA U RIJECI SPREMNI PRIMIJENITI BIBLIOTERAPIJU? ANNA GIUGNO MODRUŠAN, MAG. PRIM. EDUC........................................................................................................... 16

STRUČNI RADOVI ........................................................................................................................................... 17

UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE NA PONAŠANJA UČENIKA S POREMEĆAJEM IZ AUTISTIČNOGA SPEKTRA IVANKA PEJIĆ, MAG. PAED. I DEF., UNIV. SPEC. REHAB. EDUC. ......................................................................................... 18 UTJECAJ PROBLEMSKE PRIČE NA UČENIKE U POSEBNOM RAZREDNOM ODJELU DIJANA TOLJANIĆ, MAG. PAED. SOC. .......................................................................................................................... 19 UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE NA PONAŠANJA RAZREDNOG KOLEKTIVA IVA ORLIĆ, DIPL. UČ. ............................................................................................................................................... 20 UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE NA PROMJENU PONAŠANJA UČENIKA U RAZREDNOM KOLEKTIVU ALISON RUŽIĆ PERINIĆ, MAG. PRIM. EDUC. ................................................................................................................. 21 UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE NA SAMOPOIMANJE, RUKOPIS I ODNOS PREMA RADU VLASTA TIBLJAŠ, MAG. PRIM. EDUC., UČITELJ MENTOR .................................................................................................. 22 UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE UPREVLADAVANJU STRAHOVA I SOCIJALIZACIJIPREDŠKOLSKOG DJETETA IRENA JELENIĆ AĆIMOVIĆ, MAG. PAED. ...................................................................................................................... 23 UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE U JAČANJU GRUPNE POVEZANOSTI U MJEŠOVITOJ JASLIČKOJ SKUPINI JOSIPA LAZAREVIĆ, ODGAJATELJICA ............................................................................................................................ 24 MULTISENZORIČKI PRISTUP U KORIŠTENJU PRIČE KOJA POMAŽE S PREDŠKOLSKOM DJECOM GORDANA ŠKROBONJA ........................................................................................................................................... 25 UTJECAJ PRIČA KOJE POMAŽU NA SOCIJALNU KOMPETENTNOST DJECE JASLIČKE DOBI NATALIJA GOBIN, MAG. PRAESC. EDUC ....................................................................................................................... 26 FALKON ILI PRIČA O BISERNIM LETAČIMA MLADENA TADEJ, POLITOLOGINJA ............................................................................................................................. 27

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA SA SKUPA ........................................................................................................... 28

KNJIGA SAŽETAKA 1. STRUČNO-ZNANSTVENOGA SKUPA „BIBLIOTERAPIJA U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU“- TEMA: PRIMJENA BIBLIOTERAPIJE U INKLUZIJI

1

PROGRAM SKUPA


2

1. Stručno-znanstveni skup „Biblioterapija u odgojno-obrazovnom radu“

Tema: Primjena biblioterapije u inkluziji

prostorija 006

Moderatori doc. dr. sc. Sanja Skočić Mihić i mr. sc. Ana Barišić

Plenarna predavanja

15:00 – 15:20 mr. sc. Ivana Bašić, Osnovna škola Fran Krsto Frankopan, Zagreb, Balans centar za logopedagogiju i biblioterapiju – Biblioterapija u hrvatskom konteksu

15:20 – 15:30 doc. dr. sc. Sanja Skočić Mihić, Učiteljski fakultet u Rijeci – Biblioterapija u inkluziji

15:30 – 15:40 izv. prof. dr. sc. Sanja Tatalović Vorkapić, Učiteljski fakultet u Rijeci – Koncept dobrobiti djece

15:40 – 15:50 doc. dr. sc. Maja Opašić, Učiteljski fakultet u Rijeci – Iscjeljujući utjecaj priče u radu s hospitaliziranom djecom

Izlaganja

15:50 – 16:00 mr. sc. Ana Barišić, Centar za biblioterapiju i terapeutsko pripovijedanje – Lessac pripovijedanje priče koja pomaže

16:00 – 16:10 Nadia Novak Ramić, mag. rehab. educ., Osnovna škola „Rikard Katalinić Jeretov”, Opatija – Kada i kako ispričati priču koja pomaže?

16:10 – 16:20 Petra Kapović Vidmar, mag. prim. educ., Osnovna škola „Nikola Tesla”, Rijeka – Priča koja pomaže kao izvannastavna aktivnost

16:20 – 16:30 Mauro Lacovich, mag. psych., psihoterapeut, Društvo za kibernetiku psihoterapije – Koja je priča terapeutska?

16:30 – 16:40 Anna Giugno Modrušan, mag. prim. educ., Osnovna škola-Scuola elementare „Giuseppina Martinuzzi”, Pula-Pola – Jesu li studenti Učiteljskoga fakulteta u Rijeci spremni primijeniti biblioterapiju?

16:40 – 16:50 Rasprava

16:50 – 17:05 Stanka

Stručna sekcija – Primjeri iz prakse

prostorija 307

Moderatori mr. sc. Ana Barišić i Nadia Novak Ramić, mag. rehab. educ.

17:05 – 17:20

Ivanka Pejić, mag. paed. i def., univ. spec. rehab. educ., Centar za autizam Rijeka – Utjecaj priče koja pomaže na ponašanja djeteta s poremećajem iz autističnoga spektra

Dijana Toljanić, mag. paed. soc., Osnovna škola „Podmurvice”, Rijeka – Utjecaj problemske priče na učenike u posebnom razrednom odjelu

17:20 – 17:35

Iva Orlić, dipl. uč., Osnovna škola „Milan Brozović”, Kastav – Utjecaj priče koja pomaže na ponašanja razrednoga kolektiva

Alison Ružić Perinić, mag. prim. educ., Osnovna škola „Milan Brozović”, Kastav – Utjecaj priče koja pomaže na promjenu ponašanja učenika u razrednom kolektivu

17:35 – 17:50 Vlasta Tibljaš, mag. prim. educ., Osnovna škola-Scuola elementare „Gelsi", Rijeka – Utjecaj priče koja pomaže na promjenu samopoimanja, rukopisa i odnosa prema


3

radu

Irena Jelenić Aćimović, mag. paed., Dječji vrtić Bakar – Utjecaj priče koja pomaže na ponašanja predškolskoga djeteta

17:50 – 18:05

Josipa Lazarević, odgajateljica, Dječji vrtić „Bakar”, Bakar – Utjecaj priče koja pomaže na jačanje grupne povezanosti

Gordana Škrobonja, mag. paed., studentica druge godine Diplomskoga studija Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, Učiteljski fakultet u Rijeci – Multisenzorički pristup u korištenju priče koja pomaže s predškolskom djecom

18:05 – 18:20

Natalija Gobin, mag. praesc. educ., Dječji vrtić „Šibenska Maslina”, Šibenik – Utjecaj priča koje pomažu na socijalnu kompetentnost djece jasličke dobi

Mladena Tadej, politologinja, voditeljica Odjela za podršku žrtvama i svjedocima, Županijski sud u Rijeci – Falcon ili priča o bisernim letačima

18:20 – 18:30 Zaključna razmatranja


4

PREDGOVOR


5

Prvi skup iz područja biblioterapije u odgoju i obrazovanju organiziran je na

Učiteljskome fakultetu u Rijeci kao javna stručno-znanstvena rasprava o primjeni

biblioterapije u inkluziji. Naslanja se na niz različitih aktivnosti trajnoga profesionalnog

razvoja odgajatelja i učitelja, osobito na program cjeloživotnog učenja „Priča koja

pomaže po Lessac metodi za inkluzivne zajednice”. Navedeni program

cjeloživotnoga učenja verificiralo je Sveučilište u Rijeci i izvodi se pri Učiteljskome

fakultetu u Rijeci od akademske godine 2015./2016. Završilo ga je 46 odgojno-

obrazovnih djelatnika i drugih stručnjaka sa stečenim kompetencijama primjene

terapeutske priče u inkluzivnoj praksi.

Nastavno, naglasak je Skupa bio na promociji koncepta primjene razvojne

biblioterapije u odgojno-obrazovnome radu, što uključuje raspravu o korištenju

termina biblioterapija u odgoju i obrazovanju u Hrvatskoj, zatim na konceptu dobrobiti

te utjecaju primjene terapeutske priče na dobrobit djece u inkluzivnim skupinama.

Knjiga sažetaka sadrži ukupno 19 priopćenja podijeljena u 3 tematske cjeline:

Znanstveno-teorijski koncepti, Teorijsko-empirijska izlaganja i Stručni radovi.

Priopćenja uključuju 4 plenarna i 4 teorijska izlaganja, 1 izlaganje empirijskih

rezultata, 8 izlaganja stručnih radova o utjecaju priče koja pomaže na dobrobit djece i

1 izlaganje s izvedbom pripovijedanja priča koja pomaže po Lesac metodi.

Ovaj je 1. Stručno-znanstveni skup prije svega pionirski i simboličan začetak

stručno-znanstvene rasprave o razvoju biblioterapije u hrvatskoj odgojno-obrazovnoj

praksi u cilju poticanja socio-emocionalne dobrobiti sve djece. Treba izraziti

zadovoljstvo prijavljenim izlaganjima koja su doprinijela razmjeni iskustava i primijeni

razvojne biblioterapije u inkluzivnoj praksi. U uvjerenju o važnosti promocije primjene

razvojne biblioterapije u odgojno-obrazovnome radu može se zaključiti da su

postavljeni temelji za daljnji znanstveno-stručni razvoj ovoga područja, osobito u

području evaluacije utjecaja primjene.

U ime Programsko-organizacijskoga odbora:

doc. dr. sc. Sanja Skočić Mihić,

predsjednica Programsko-organizacijskoga odbora


6

PLENARNA IZLAGANJA


7

BIBLIOTERAPIJA U HRVATSKOM KONTEKSTU

mr. sc. Ivana Bašić

Osnovna škola Frana Krste Frankopana, Balans – centar za logopedagogiju i

biblioterapiju

[email protected]

Sažetak

U predavanju se polazi od značenja riječi kao sredstva komunikacije za upoznavanje

sebe i drugih. Naime, riječi su moćno sredstvo koje prolazi čovjekovim tijelom kao

vibracija i u određenim okolnostima mogu čovjeku promijeniti život. Biblioterapija

upotrebljava književnost kao medij za komunikaciju, kao razgovor u kojem je tekst

poticaj za razmjenu misli i osjećaja, što može dovesti do oslobađanja od izvjesnih

teškoća u životu svakog pojedinca. Komunikacija temeljena na književnim djelima

omogućuje razmišljanje i raspravu o različitim obrascima ponašanja, životnim

situacijama i izborima.

Ukratko, biblioterapija (ili poetska terapija, termine je teško strogo odvojiti) je ciljana

upotreba pisane ili govorene riječi da se izazove liječenje, razvoj ili transformacija,

neka pozitivna promjena u ljudskom biću. Utjecaj riječi na čovjekove emocije i psihu

opisivao je još Aristotel pišući o katarzi, svojevrsnom pročišćenju emocija koje izaziva

tragedija. Katarza kroz emocionalnu identifikaciju danas je važan moment poetske

terapije u medicinske svrhe. Knjiga može poslužiti kao most prema drugom čovjeku

jer nas povezuje s drugim ljudima koji imaju slične probleme, koji se osjećaju

usamljenima i napuštenima, te osnažuje naš identitet u susretu sa svijetom.

Također, prikazuje se gdje se i na koje sve načine provode klinička (u bolnicama) i

razvojna biblioterapija u Hrvatskoj (u knjižnicama, domovima za starije i nemoćne,

udrugama, školama), pri čemu će kroz primjere biblioterapijske prakse biti naglašeno

koje su zajednička obilježja svim oblicima biblioterapije. Nadalje, opisuju se

mogućnosti razvoja biblioterapije u školama, kao i potreba da se ovakav oblik rada

njeguje u sustavu visokoškolskoga obrazovanja budućih nastavnika jezika i

književnosti.

U zaključku se iznosi potreba da se biblioterapija uvede kao metoda rada i sadržaj u

permanentno obrazovanje svih nastavnika koji pod složenim zahtjevima vremena sve

više trebaju prostor za emocionalno rasterećenje i dublje uvide u svoj profesionalni

razvoj.

Ključne riječi: klinička i razvojna biblioterapija, poetska terapija, emocionalno

rasterećenje, katarza, uvid, identitet, osnaživanje, profesionalni razvoj

mailto:[email protected]


8

BIBLIOTERAPIJA U INKLUZIJI

doc. dr. sc. Sanja Skočić Mihić

Učiteljski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci

e-mail: [email protected]

Sažetak

U radu se polazi od koncepta inkluzivnoga načela u obrazovanju, a cilj je dati pregled

relevantnih istraživanja koja povezuju teorije socio-emocionalnoga učenja s

primjenom razvojne biblioterapije. Načelo inkluzivnosti opisuje uključenost sve djece

u zajednički odgoj i obrazovanje, neovisno o njihovoj različitosti u sposobnostima,

mogućnostima i potrebama, kao i pripadnosti različitim ekonomskim, socijalnim,

jezičnim, nacionalnim ili drugim skupinama. Polazna premisa podrazumijeva da

inkluzivne odgojno-obrazovne skupine/razrede karakterizira inkluzivno ozračje u

kojem vlada poštovanje i uvažavanje svakoga djeteta i njegovih individualnih

različitosti kroz uvažavanje općih ljudskih vrijednosti utemeljenih na etičnom

postupanju. Slijedeća premisa elaborira koncept socio-emocionalnoga učenja

poznatih teoretičara u kontekstu istraživanja socio-emocionalnih vještina djece s

posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.

Treća premisa opisuje primjenu razvojne biblioterapije, odnosno primjenu različite

literature, kao što su knjige, priče, slikovnice i drugi materijal (video, audio i slično) u

odgojno-obrazovnim i drugim okruženjima s ciljem unaprjeđenja dobrobiti djece.

Utjecaj primjene biblioterapije na dobrobit pojedinoga djeteta ili skupine djece

ispitivao se uglavnom kvalitativnim studijama. Različiti teorijski modeli ističu utjecaj

primjene biblioterapije na različite skupine djece (Skočić Mihić i suradnici, 2017,

Maich, Bechler, Sider i Johnson, 2016, Iaquinta i Hipsky, 2006, Forgan, 2002 i drugi).

Premda biblioterapija, kako klinička tako i razvojna, kao znanstvena disciplina ima

relativno dugu povijest i primjenu, u hrvatskom odgojno-obrazovnom kontekstu

relativno je slabo zastupljena.

Zaključno, prikazana je sinteza navedenih teorijskih koncepata koja nudi znanstveno

polazište u primjeni razvojne biblioterapije u cilju razvoja socio-emocionalnih vještina

i promociji inkluzivih vrijednosti.

Ključne riječi: inkluzija, klinička biblioterapija, socio-emocionalno učenje, socio-

emocionalne vještine, inkluzivne vrijednosti



9

KONCEPT DOBROBITI DJECE

izv. prof. dr. sc. Sanja Tatalović Vorkapić



Sažetak

Premda se unutar psihologije i drugih znanosti može pronaći velik broj istraživanja o

dobrobiti odraslih, koja u svojem teorijskom određenju, ali i mjerenju, imaju dugu

povijest, istraživanja o dobrobiti djece nisu bila jasno klasificirana, sustavna i

jednoznačno određena. S druge strane, velik broj različitih nacionalnih dokumenata u

cijelom svijetu temelji svoje aktivnosti i radne planove upravo na ostvarenju i većoj

kvaliteti dobrobiti djece. Budući da je poveznica između potreba svakodnevnoga

života, odnosno potreba djece i temeljnih doprinosa društvenih znanosti ključna kako

bi se unaprijedila kvaliteta života djece i mladih u svijetu, iznimno je važno jasno

koncepcijski odrediti što je to zapravo dobrobit djece.

Stoga je cilj ovoga rada prikazati osnovne koncepcijske odrednice dobrobiti koje

kreću od teorija psihičkoga stanja (hedonistički smjer), preko teorija temeljenih na

ljudskim željama, do teorija temeljenih na ljudskim potrebama (eudemonistički smjer).

Pritom izvor opisanih teorija nije samo u pozitivnoj psihologiji već i u drugim

disciplinama društvenih znanosti. Nakon ovog općeg određenja prikazat će se prve

teorije dobrobiti djece: Brofenbrennerov ekološki model i Bennetov model djeteta u

društvu. No nedovoljna cjelovitost i složenost ovih dvaju modela rezultirala je

kreiranjem suvremenoga i danas općeprihvaćenoga multidimenzionalnog pristupa u

shvaćanju dobrobiti djece Ben-Arieha i suradnika. Ovaj pristup, pored ostalog,

detaljno opisuje i psihologiju dobrobiti djece. Na kraju su opisani indikatori i aktualni

suvremeni diskursi o dobrobiti djece.

Ključne riječi: ekološki model, eudemonistička dobrobit, indikatori dobrobiti, model

djeteta u društvu, multidimenzionalni model dobrobiti djece, subjektivna dobrobit



10

ISCJELJUJUĆI UTJECAJ PRIČE U RADU S HOSPITALIZIRANOM DJECOM

doc. dr. sc. Maja Opašić



Sažetak

U izlaganju se daje osvrt na ulogu priče u radu s hospitaliziranom djecu, a u okviru

volonterskoga programa „Pripovjedač/ica priča za laku noć“ koji provodi Udruga za

promicanje dobrobiti djece „Portić“. Naime, odlazak u bolnicu za većinu ljudi, a

posebice za djecu, predstavlja traumatičan događaj jer je praćen neizvjesnošću i

neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od primarne sredine, zbog bolesti,

straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja. Također, poznato je da na ishode

liječenja pozitivno utječe kreativna ili art-terapija, tj. upotreba umjetnosti u terapijske

svrhe. Jedan od oblika art-terapije su i priče kao oblik komunikacije koji djeca mogu i

žele prihvatiti kada im je potrebna pomoć pri suočavanju s bolešću i hospitalizacijom.

Priča možda i ne može ponuditi rješenje, ali može doprinijeti tome da dijete prihvati

svoju situaciju, neugodno iskustvo ili osjećaj na dubljoj razini, a bez potrebe da ga

razumije što je važno za teško bolesnu djecu. U izlaganju se prikazuje nekoliko

primjera iz iskustva volontera pripovjedača priča, ali i problematiziraju moguća

sustavnija istraživanja utjecaja priče na hospitaliziranu djecu i ishode liječenja.

Ključne riječi: terapija, hospitalizirana djeca, priča, pripovjedač/pripovjedačica priča

za laku noć, art-terapija



11

IZLAGANJA


12

LESSAC PRIPOVJEDANJE PRIČE KOJA POMAŽE

mr.sc. Ana Barišić, certificirani Lessac practitioner za glas i pokret

Centar za biblioterapiju i terapeutsko pripovijedanje


Sažetak

U radu se polazi od teorijskih koncepata Margot Sunderland (2012), Susan Perrow

(2010) i George W. Burns (2005) koji argumentiraju blagotvornosti i uspješnost priča

napisanih za djecu koja se suočavaju s teškim i bolnim osjećajima. Naime,

Sunderland je tijekom svoga kliničkog rada utvrdila da djeca koja ne procesuiraju i ne

“prerade” teške osjećaje mogu manifestirati različita neprikladna ponašanja. Perrow

govori o blagotvornom utjecaju terapeutske priče putem metafore ponašanja,

metafore zapreke te metafore uspostave harmonije. Burns metaforu razumijeva kao

oblik komunikacije u kojoj ekspresija uzeta iz jednoga polja iskustva biva korištena na

drugom području iskustva. Nadalje, razmatra simboličku asocijaciju koja metafori

daje literarni i terapeutski potencijal.

Na temelju iskustvenoga rada i sintezom navedenih teorijskih koncepta autorica

ovoga rada razvila je model priče koja pomaže. Ovaj inovativni kompozicijski model

pisanja priče, temeljen na modelu Perrow (2012), sadrži metaforički okvir putovanja

protagonista putem metafore uvoda, krize i raspleta. Dopunjen je likom pozitivne

identifikacije (Sunderland, 2012) uz dijaloški okvir nenasilne komunikacije prema

modelu Marshalla B. Rosenberga (2006). Napisana priča koja pomaže izvodi se

tehnikom pripovijedanja Lessac (Lessac, 1997). Ekspresivno pričanje je alat pomoću

kojeg se djeci omogućuje interaktivni doživljaj, razvijanje komunikacijskih vještina te

obogaćenje rječnika, mašte i kreativnosti. Upravo primjena Lessac metode dramskog

pokreta i izgovora postizanjem vokalne dinamike, bio-dinamičkim pristupom

glasovnoj reprodukciji i rezonanci omogućuje učinkovitiju uključenost djeteta u

sadržaj priče. Priča koja pomaže jednako dobro djeluje na djecu s teškoćama u

razvoju i na djecu tipičnoga razvoja. Lessac metoda djeci s teškoćama omogućuje

lakše prepoznavanje modaliteta aksiološke udešenosti kroz interaktivno sudjelovanje

glasovnom reprodukcijom i mimikom.

Zaključno, priča koja pomaže je pedagoški alat učiteljima i odgajateljima u reguliranju

ponašanja djece i vraćanju emocionalne ravnoteže. Utjecaj priče na dijete procjenjuje

se na temelju djetetove reakcije i ponašanja, a dobar je pokazatelj kada dijete uvijek

iznova pita da mu se ispriča priča, a još bolji kada se na djetetu uoči napredak

njegova emocionalnoga stanja i ponašanja.

Ključne riječi: Priča koja pomaže, metafora, Arthur Lessac, bio-dinamički pristup

glasu, pedagoški alat



13

KADA I KAKO ISPRIČATI PRIČU KOJA POMAŽE?

Nadia Novak Ramić, mag. rehab. educ.

Osnovna škola „Rikard Katalinić Jeretov”, Opatija


Sažetak

Polazište je ovoga rada prikaz aktivnosti pripovijedanja priča kao temeljnoga

komunikacijskog čina koji postoji od razvoja govora ljudi. Čovjek se oduvijek služio

pripovijedanjem priča s ciljem poučavanja, učenja, razumijevanja svijeta oko sebe,

oplemenjivanja i obogaćivanja iskustava i mašte, kao i olakšavanja teških životnih

trenutaka. Upravo u namjeri da djetetu priča olakša nošenje s izazovima u odrastanju

razvijen je koncept priče koja pomaže. Ona pruža mogućnost djetetu da samo stvori

predodžbu o sebi, najprije na podsvjesnoj, a zatim na svjesnoj razini, situacijama u

kojima se nalazi, svojem i tuđem ponašanju, emocijama, reakcijama… Dijete tada u

sebi otkriva da je sposobno za kritičko poimanje svega što ga okružuje, ali i samoga

sebe, pronalazi u sebi snagu i volju za suočavanje s teškoćama na koje nailazi, no

isto tako i za korigiranje svojega ponašanja koje može uzrokovati razne neugodne

situacije.

Priča koja pomaže kao metoda u radu s djecom s teškoćama u razvoju nameće se

kao prirodan i logičan izbor. Djeca s teškoćama kroz svoje sazrijevanje susreću se s

nizom prepreka: fizičkim, arhitektonskim barijerama, obiteljskim ne/prihvaćanjem

razvojne teškoće, nepovjerenjem, teškoćama u osamostaljivanju, razvoju socijalnih

vještina i socijalnih odnosa, teškoćama u učenju, …

Srž priče koja pomaže sadržana je u korištenju metafora koje bude maštu, razvijaju

kreativnost i potiču kognitivni razvoj djeteta. Kroz određenu metaforu dijete ili

skupina djece doživjet će svoju teškoću ili problemsku situaciju kroz neki izmišljeni lik

u sasvim izmišljenom svijetu, s kojim će se poistovjetiti te osjetiti mogućnost uspjeha

u svladavanju prepreka. Slijedom navedenoga, pripovijedanje priča preporuča se

koristiti u različitim životnim situacijama odrastanja djeteta u kojima se dijete suočava

sa zahtjevnim situacijama.

Ključne riječi: inkluzija, priča koja pomaže, djeca s teškoćama u razvoju, prilagodba,

kreativnost



14

PRIČA KOJA POMAŽE KAO IZVANNASTAVNA AKTIVNOST

Petra Kapović Vidmar, mag. prim. educ.

Osnovna škola „Nikola Tesla”, Rijeka


Sažetak

Sudionici u odgojno-obrazovnom radu osnovne škole susreću se s mnogim

izazovima, uspjesima i problemima na putu prema zajedničkom cilju. Dostizanjem

cilja za učenike, koji svoje stečeno znanje, vještine i sposobnosti započnu

primjenjivati u svom daljnjem školovanju, radu i životu, dostigao se i vrhunac

učiteljskoga zvanja. Iako propisani nastavni plan i program čini siguran put do cilja,

često poprima oblik staze ispunjene nepravilnostima i preprekama.

Svaki učitelj zna koliko je put do cilja ponekad trnovit, sklizak, pa čak i tajanstven, no

ipak je često veseo, razigran i čaroban. Tako se može zamisliti i sâmo razredno

okruženje svakog razrednog odjela. Kako bi lakše savladali put do cilja, učitelji koriste

sve poznate načine i metode koje proizlaze iz njihova obrazovanja, iskustva,

sklonosti i kreativnosti. Pričanje priča u razredu nezaobilazna je metoda koja potiče

razvoj i bogaćenje mašte, govora, čitanja i pisanja. Kada ta priča postane priča koja

pomaže, odnosno terapeutska priča namijenjena skupini ili pojedincu, uklanjanje

nepravilnosti i prepreka do cilja postaje jednostavnije.

U našoj školi priča koja pomaže živi u svim razrednim odjelima kroz istoimenu

izvannastavnu aktivnost. Odabrane ili personalizirane priče koje se pričaju učenicima

nastavljaju se kroz mnoge kreativno osmišljene aktivnosti, igre, umjetničke izraze,

novo stvaranje i postaju dio tog razrednog odjela.

Ključne riječi: priča koja pomaže, izvannastavna aktivnost, razredno okruženje,

osnovna škola



15

KOJA JE PRIČA TERAPEUTSKA?

Mauro Lacovich, mag. psych., psihoterapeut

Društvo za kibernetiku psihoterapije, Rijeka


Sažetak

Terapeutska priča pomaže pojedincu da se suoči sa stresnom situacijom ili da lakše

pronađe rješenje vlastitoga problema. Kroz identifikaciju s junakom priče ili kroz

situacije kojima se priča bavi pojedinac može doći do novih uvida, promjena u

doživljaju okoline, drugačijega samopoimanja ili može olakšati emocionalni distres.

Doživljaj priče primarno ovisi o kognitivnoj strukturi pojedinca koji priču sluša ili čita.

Kognitivna struktura sastoji se od shema kojima reprezentiramo događaje, nizove

događaja, situacije, objekte i njihove međusobne odnose. Te sheme nastaju

kompleksnim interakcijama bioloških i okolinskih faktora čineći tako kognitivnu

strukturu svakog pojedinca unikatnom. Slijedom tih interindividualnih razlika može se

pretpostaviti da će istu priču različiti pojedinci doživjeti na različite načine. Razlike u

doživljajima mogu se manifestirati u razumijevanju poruke priče, upamćenim

detaljima, afektivnim reakcijama i evociranim sjećanjima osobnih iskustava. Tim se

razlikama može objasniti zašto jedna terapeutska priča ne pokazuje jednaki efekt na

svima, odnosno zašto može polučiti iscjeljujući efekt za različite probleme kod

različitih pojedinaca. Uzimajući u obzir navedene činjenice, postavlja se pitanje je li

moguće odrediti kriterije kojima bi se priču moglo definirati kao terapeutsku.

Ključne riječi: terapeutska priča, kognitivna struktura, interindividualne razlike



16

JESU LI STUDENTI UČITELJSKOG FAKULTETA U RIJECI SPREMNI

PRIMIJENITI BIBLIOTERAPIJU?

Anna Giugno Modrušan, mag. prim. educ.

Osnovna škola-Scuola elementare „Giuseppina Martinuzzi”, Pula-Pola


Sažetak

U prvom dijelu prikazat će se radovi iz područja biblioterapije kao postupka korištenja

odgovarajuće literature za razvoj socio-emocionalnih vještina djece. Cilj je ovoga

rada ispitati koliko su studenti Učiteljskoga studija spremni primijeniti biblioterapiju u

redovnoj odgojno–obrazovnoj praksi.

U istraživanju je sudjelovalo 289 studenta Učiteljskoga studija u Rijeci. Korištena je

Skala spremnosti primjene biblioterapije (Skočić Mihić, 2017). Sadrži šest tvrdnji koje

opisuju kompetentnost, osposobljenost i motiviranost za primjenu biblioterapije te

znanje, intuitivno znanje i iskustvo u primjeni biblioterapije u odgojno-obrazovnom

radu. Istraživanje je provedeno u svibnju 2017. godine.

Studenti, budući odgajatelji i učitelji, u većoj se mjeri procjenjuju motiviranima koristiti

biblioterapiju u odgojno-obrazovnom radu (M=2.76, SD=.978). Nadalje, procjenjuju

osrednju razinu kompetencija (M=2,05, SD=1.154) i osposobljenosti(M=1.73,

SD=1.203) za korištenje biblioterapije u odgojno-obrazovnom radu (M=1.73,

SD=1.20). Smatraju da u manjoj mjeri imaju intuitivna znanja na temelju osobnih

iskustava (M=1,53, SD=1.189), teorijska znanja (M=1.06, SD=1.057), kao i iskustva u

korištenju biblioterapije u odgojno-obrazovnom radu (M=.741, SD=.974). Studenti

Ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja procjenjuju se motiviranijima,

kompetentnijima i osposobljenijima za primjenu biblioterapije u odnosu na studente

Učiteljskoga studija, a razlike nisu vidljive u procjeni znanja.

Zaključno, studenti Učiteljskoga studija u Rijeci, iako motivirani, procjenjuju se

nedostatno osposobljenima za primjenu biblioterapije u odgojno-obrazovnom radu.

Ključne riječi: biblioterapija, studenti, inkluzivno obrazovanje, kompetencije



17

STRUČNI RADOVI


18

UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE NA PONAŠANJA UČENIKA S POREMEĆAJEM

IZ AUTISTIČNOGA SPEKTRA

Ivanka Pejić, mag. paed. i def., univ. spec. rehab. educ.

Centar za autizam – Zagreb, Ustrojbena jedinica Rijeka


Sažetak

U radu se opisuje razina funkcioniranja dvaju učenika kronološke dobi od 8 godina i 9

mjeseci i 11 godina s poremećajem iz autističnoga spektra, uključenih u posebnu

odgojno-obrazovnu ustanovu. Kod učenika su prisutne teškoće u komunikaciji,

socijalnim odnosima, pažnji i interesu za aktivnosti, kao i senzorne specifičnosti koje

otežavaju učenje. Sukladno razvojnim osobitostima učenika napisana je pjesmopriča

„Skočko i Vriskalica“, kao inovativan i specifičan oblik priče koja pomaže uz Lessac

pripovijedanja.

Cilj je rada bio utvrditi utjecaj terapeutske priče na promjenu nefunkcionalnih

obrazaca ponašanja, razvoj pažnje, funkcionalne igre i samoregulaciju. Korištena je

metoda opažanja, izvođenje je snimano, a rezultati su se pomno bilježili u Tablicu

praćenja – protokol. Osigurani su konkreti koji su podržavali izvedbu, a rječnik i

trajanje priče osmišljeni su sukladno pažnji i interesu učenika. Pjesmopriča se

pripovijedala pet dana, na prvom satu, a scena je ostajala u prostoru kao podsjetnik i

poziv.

Utvrđene su pozitivne promjene u učenika: interes i pažnja na sadržaj priče, veća

razina uključenosti učenika, prisutno je imitiranje radnje s konkretima, kao i začeci

funkcionalne igre. Važno je s povjerenjem omogućiti učenicima nova iskustva i

vrijeme za promjenu obrazaca ponašanja i učenje, što svakako ukazuje na potrebu

daljnjega istraživanja i primjenjivanja u svrhu poučavanja u odgojno-obrazovnom

procesu.

Zaključno, valja istaknuti da se koncentrični krug povjerenja u uspjeh proširi na sve

prisutne sudionike u procesu: dijete, učitelja, roditelja i lokalnu sredinu.

Ključne riječi: poremećaji iz autističnoga spektra, priča koja pomaže, samoregulacija, razvoj funkcionalne igre



19

UTJECAJ PROBLEMSKE PRIČE NA UČENIKE U POSEBNOM RAZREDNOM

ODJELU

Dijana Toljanić, mag. paed. soc.

Osnovna škola „Podmurvice”, Rijeka


Sažetak

Učenici u posebnom razrednom odjelu su učenici s višestrukim teškoćama u razvoju

kojima je potrebno u potpunosti individualizirati obrazovni program i prilagoditi ga

njihovim mogućnostima i potrebama. Svi su mladići i adolescenti zbog čega im je

ispričana problemska priča koja se tiče nasilja u vršnjačkim vezama. Radionica je

započela aktivnošću motiviranja i zagrijavanja učenika za temu (ledolomcem o

stavovima), zatim je slijedilo pričanje priče po Lessac metodi, potom samostalni rad

učenika kroz tri pitanja na koja su pismeno odgovarali i rasprava o znakovima nasilja

u vezi i kako reagirati ako poznajete nekoga tko je nasilan u vezi. Radionica je

završila ispunjavanjem listića koji je sadržavao iste stavove iz uvodne igre

(ledolomca) samo što su ga učenici sada rješavali sami. Evaluacijski listić koji su

ispunili govorio je o nešto ispravnijim stavovima od onih na početku radionice, a

među njihovim prijedlozima za nastavak radionice je bila izrada plakata, priprema

igrokaza te snimanje filma na istu temu.

Učenici su promišljali o svom iskustvu i ponašanju kroz aktivnosti pričanja priče,

rasprave o temi, samostalne radove i oblikovanje prijedloga primjerenoga postupanja

u problemskoj situaciji priče. Suradnički su sudjelovali u realizaciji ovih aktivnosti i

stvaranju pozitivnoga razrednoga ozračja.

Ključne riječi: posebni razredni odjel, problemska priča, nasilje u vršnjačkim vezama



20

UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE NA PONAŠANJA RAZREDNOG KOLEKTIVA

Iva Orlić, dipl. uč.

Osnovna škola „Milan Brozović“, Kastav


Sažetak

U uvodnom dijelu rada opisano je stanje neravnoteže uočeno kod sedmogodišnjega

dječaka, učenika 1. razreda osnovne škole. Sklon je neprimjerenom ponašanju

prema školskim obvezama i prema suučenicima, kao i svojem, tuđem i školskom

vlasništvu. Zbog navedenoga ponašanja ostali učenici počinju izbjegavati njegovo

društvo, ne biraju ga za par u klupi ili par tijekom šetnje i okrivljuju ga i za radnje koje

nije skrivio. Dječak se doima kao da ne povezuje svoje ponašanje s izbjegavanjem

ostalih učenika.

Cilj je rada bio ispitati utjecaj primjene priče koja pomaže na razvoj prihvatljivih

obrazaca ponašanja opisanoga dječaka. Napisana je priča koja pomaže „Mravac

Bistroglavac i Bub a Truba“ po kompozicijskom modelu pisanja autorice Ane Barišić.

Priča je pročitana Lessac metodom cijelom razredu u poznatom i ugodnom

okruženju.

Na temelju opažanja ponašanja učenika nakon odslušane priče može se zaključiti da

se promijenio odnos drugih učenika prema njemu. Po prvi put počeli su ga birati za

par u klupi i par u šetnji. Priča koja je bila namijenjena pojedincu pozitivno je utjecala

na ponašanje cijeloga razrednog kolektiva tako da ga je senzibilizirala za potrebe

određenoga učenika.

Ključne riječi: priča koja pomaže, ponašanja, razred, senzibilizacija



21

UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE NA PROMJENU PONAŠANJA UČENIKA U

RAZREDNOM KOLEKTIVU

Alison Ružić Perinić, mag. prim. educ.

Osnovna škola „Milan Brozović”, Kastav


Sažetak

Problemska je situacija temeljena na ponašanjima učenika u dobi od 8 godina.

Vesele je naravi i druželjubiv, često osamljen, nemiran, nestašan, svadljiv i u

svakodnevnim verbalnim sukobima s vršnjacima. Tražeći pažnju i društvo vršnjaka

pristupa djeci na neprimjeren način tako da ih zadirkuje, ismijava ili iskreno iskazuje

svoje mišljenje o njima ne uviđajući pri tome da ih možda vrijeđa. Obrazovno često

ne usvaja nastavne sadržaje u predviđenom vremenu te se školuje prema

individualiziranom odgojno-obrazovnom pristupu.

Cilj je rada bio ispitati utjecaj primjene priče koja pomaže na promjenu ponašanja

opisanoga učenika i na senzibiliziranje razrednoga kolektiva. Napisana je priča koja

pomaže po kompozicijskom modelu pisanja autorice Ane Barišić. Korištena je

metafora patuljka Veseljka za dječaka, a metaforu pomagača činile su učiteljica Mimi

i ljudska djevojčica.

Priča je čitana Lessac metodom tri puta s razmacima do mjesec dana. Nakon svakog

čitanja uslijedili su različiti zadaci: usmeno izražavanje i stvaranje kroz interpretaciju

priče, likovni izričaj ilustracijom najzanimljivijega dijela priče i stvaralačko pisanje

dovršavanjem priče od zadanoga dijela s novim završetkom. Budući da se priča

svidjela učenicima razreda nakon prvoga čitanja, nastavio se rad na njoj s još dvama

novim zadacima, što se kasnije pokazalo učinkovitim.

Učenik je u interpretaciji priče nakon prvoga i drugoga čitanja imao neznatne

promjene u ponašanju te je nevoljko surađivao u radu. Nakon trećega se čitanja javio

prvi čitati svoj sastavak, koji je iskazao pripovijedajući smislenim i jasnim rečenicama,

dok je u pisanom izričaju sastavak bio nečitak, a rečenice nisu bile potpune ni

smislene.

Kod učenika su primjetne sljedeće promjene u ponašanju: jasnije razumijevanje

svojih postupaka prema drugim učenicima, pažljivije praćenje nastavnoga procesa i

bolja školska postignuća. Priča je čitana u posljednjem kvartalu nastavne godine i

njezini učinci potrajali su do njezinog završetka.

Pripovijedanjem priče koja pomaže u većem broju ponavljanja kroz dulje razdoblje

može se utjecati na postizanje boljega školskog uspjeha učenika i na njegovu

empatiju kao osnovni preduvjet za razvoj socijalnih vještina.

Ključne riječi: priča koja pomaže, socijalne vještine, školski uspjeh, empatija



22

UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE NA SAMOPOIMANJE, RUKOPIS I ODNOS

PREMA RADU

Vlasta Tibljaš, mag. prim. educ., učitelj mentor

Osnovna škola-Scuola elementare „Gelsi“, Rijeka


Sažetak

U radu se opisuje prikaz ponašanja i odnosa prema školskim obvezama

osmogodišnjega djeteta koje se suočava sa školskim neuspjehom i socio-

emocionalnim teškoćama. Pohađalo je školu na stranom jeziku prvo polugodište 1.

razreda, nakon čega nastavlja školovanje u razredu na materinskom jeziku bez

poznavanja formalnoga pisma. Teškoće su prisutne u slabijim motoričkim

sposobnostima, a grafomotorički razvoj značajno odstupa. Socio-emocionalne

teškoće izražava kroz odbijanje rada, hrane, druženja i povlačenjem u sebe,

nezadovoljstvom u igri i druženju s vršnjacima, što je vrlo često završavalo plačem i

osamljivanjem. Roditelji zbog svojih obaveza nisu bili u mogućnosti pomoći djetetu na

odgovarajući način i brzo su odustali od motiviranja djeteta na rad. Velik i pozitivniji

utjecaj na učenika imao je stariji član šire obitelji, koji je inicirao premještaj. Učenik se

bolje snalazio u društvu odraslih osoba pa je pozitivan kontakt s učiteljicom

uspostavljen vrlo brzo. Ostala djeca su se trudila dati mu podršku pri učenju, igri i

druženju.

Cilj je rada bio ispitati utjecaj primijene priče koja pomaže na uspostavu ravnoteže i

savladavanje prepreka koje su se učeniku činile iz dana u dan sve većima.

Na temelju opservacije ponašanja učenika napisana je priča koja pomaže po

kompozicijskom modelu pisanja autorice Ane Barišić. Korištena je metafora

medvjedića za dječaka, a za pomagača je poslužila mala bubamara.

Priča se pripovijedala Lessac metodom u poznatom okruženju, učionici, u dvama

navratima. Nakon pročitane priče i likovnih i drugih aktivnosti koje su uslijedile

metodom opservacije opažale su se promjene učenika u trima definiranim

područjima: 1. uspostavljanju ravnoteže u djetetu u smislu smanjenja nepoželjnih

reakcija, 2. samoprocjeni pozitivnih osobina i sposobnosti i 3. usmjeravanju na

osobne mogućnosti bez uspoređivanja s drugima („drugi znaju bolje“).

Na svim su trima definiranim područjima zapažene značajne promjene u ponašanju i

odnosu prema radu, koje se dovele do više razine usmjerenosti na zadatak,

ustrajnosti u radu i boljih obrazovnih postignuća. Iz fotografija školskih uradaka

vidljive su značajne promjene rukopisnoga pisma. Zaključno, primjena priče koja

pomaže imala je pozitivan utjecaj na uspostavu ravnoteže kod djeteta, zadovoljstvo i

socijalnu uključenost u razredni kolektiv.

Ključne riječi: školski uspjeh, slika o sebi, socio-emocionalne vještine



23

UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE UPREVLADAVANJU STRAHOVA I

SOCIJALIZACIJIPREDŠKOLSKOG DJETETA

Irena Jelenić Aćimović, mag. paed.

Dječji vrtić „Bakar”, Bakar


Sažetak

U uvodu rada opisuju se ponašanja trogodišnje djevojčice koja se boji boraviti s

ostalom djecom u skupini. Mlađu djecu izbjegava i zaobilazi ih u prostoriji, zbog

straha od starije djece ne koristi nužnik, a panično se boji djevojčice s Downovim

sindromom. Izbjegava sve aktivnosti u kojima postoji mogućnost da se zaprlja,

nikada ne trči, ne penje se i ne skače. Najradije je odjevena u majicu na kojoj se

nalazi lik zeca ili lik Minnie Mouse. Neprestano boravi uz odgajatelja, a s ostalim

odraslima ne komunicira.

Cilj rada bio je ispitati utjecaj primijene priče koja pomaže na prevladavanje strahova

i socijalizaciju trogodišnje djevojčice koja se boji boraviti s ostalom djecom u skupini.

Napisana je priča koja pomaže „Zečica Pufica“ po kompozicijskom modelu pisanja

autorice Ane Barišić. Za glavni je lik priče izabrana zečica krasnoga, čistog, bijelog

krzna, a za lik pomagača odabran je mišić. U priči zečica zbog straha od pada i

prljanja krzna ne izlazi iz brloga i ne igra se s drugim zečićima. Mišić ju ohrabruje

pjesmicom koja joj u glavi odzvanja svaki puta kada osjeti nesigurnost.

Priča se pripovijedala cijeloj skupini djece po Lessac metodi tijekom vođene jutarnje

aktivnosti, što je uvelike poboljšalo usredotočenost djece jasličke dobi na priču.

Na temelju opažanja nakon odslušane priče, uočile su se sljedeće promjene u

ponašanju djevojčice: bolja komunikacija s mlađom djecom i odraslima, prestanak

strahova, bezbrižna igra na dvorištu vrtića i sudjelovanje u svim aktivnostima.

Dugoročna se korist priče koja pomaže uočila u novoj pedagoškoj godini. Djevojčica

nema nikakvih poteškoća u suradnji i komunikaciji sa starijom djecom s kojom sada

boravi u istoj skupini. Posebno se ističe njezina empatičnost prema mlađoj djeci i

spremnost na suradnju s odraslima. U novim situacijama, kao što su izleti, šetnje,

posjete, nema naznaka straha, već prevladava sigurnost i znatiželja.

Ključne riječi: priča koja pomaže, socijalizacija, prevladavanje strahova



24

UTJECAJ PRIČE KOJA POMAŽE U JAČANJU GRUPNE POVEZANOSTI U

MJEŠOVITOJ JASLIČKOJ SKUPINI

Josipa Lazarević, odgajateljica

Dječji vrtić „Bakar”, Bakar


Sažetak

U uvodu je rada potrebno naglasiti da će se prikazati primjena korištenja priče u

mješovitoj jasličkoj skupini djece od 1. do 3. godine života. U svakodnevnom

odgojno-obrazovnom radu ove skupine priča se redovito koristi kao sredstvo pristupa

problemu i njegovo eventualno rješavanje te su se djeca naviknula na ovaj oblik

rada. Cilj je bio ispitati utjecaj primjene priče koja pomaže kako bi se: (1) pojačala

povezanost djece u skupini i njihova međusobna suradnja, (2) smanjila nepoželjna i

neprihvatljiva ponašanja i (3) potaknulo prepoznavanje, imenovanje i izražavanje

vlastitih osjećaja na društveno prihvatljiv način.

Napisana je priča koja pomaže „Raspjevani Slonograd“ po kompozicijskom modelu

pisanja autorice Ane Barišić. Glavni su likovi Slonići, a korištena je metafora slonića

jer je bliska djeci ove dobi zbog identifikacije.

Priča se najprije pripovijedala cijeloj skupini tijekom vođene jutarnje aktivnosti, a

neposredno prije izlaska na dvorište vrtića Lessac metodom kako bi se pojačao

ukupni doživljaj i prihvaćanje priče. Naglasak priče bio je na pjesmici koja potiče

Sloniće na slogu i međusobnu suradnju.

Na temelju opažanja nakon odslušane priče uočile su se pozitivne promjene u

neposrednom ponašanju većine djece u skupini. Čim bi odgajatelj započeo pjevati

spomenutu pjesmicu, djeca su se okupljala i stajala u kolonu.

Prelaskom većine djece u stariju vrtićku mješovitu skupinu može se uočiti njihova

povezanost te sloga u igri i aktivnostima u novoj sredini, formirajući tako svojevrsnu

„skupinu unutar skupine“.

Ključne riječi: priča koja pomaže, jačanje grupne povezanosti, društveno prihvatljivo

ponašanje



25

MULTISENZORIČKI PRISTUP U KORIŠTENJU PRIČE KOJA POMAŽE S

PREDŠKOLSKOM DJECOM

Gordana Škrobonja

Studentica druge godine Diplomskoga studija Rani i predškolski odgoj i obrazovanje,

Učiteljski fakultet u Rijeci


Sažetak

U radu se prikazuje primjer multisenzoričkoga pristupa korištenja priče koja pomaže

iz prakse rada s predškolskom djecom. Namijenjena je djetetu kojem hrvatski jezik

nije materinski. Ono pokazuje interes za istraživačke aktivnosti i igre kockama. U

razdoblju prilagodbe ovo dijete u grupi teško uspostavlja odnos s drugom djecom,

otima igračke, ruši nogama ili iznenada nasrtljivo prilazi djeci te ih davi i grize. Kod

druge djece izražen je osjećaj neugode, a poneki odbijaju dolazak u vrtić.

Cilj je rada bio ispitati utjecaj primjene priče koja pomaže uz multisenzorički pristup

na razvoj pozitivnih ponašanja novoupisanoga djeteta i ozračja u cijeloj grupi.

Napisana je priča koja pomaže „Najljepše mjesto na svijetu“ po kompozicijskom

modelu pisanja priča autorice Ane Barišić. Glavni lik u priči je dupin Brzić koji ima

probleme u novoj sredini, a njegov pomagač je hobotnica Viola. Ona dupinu priča

priču i predaje mu mali blještavi predmet – ključić koji ima ulogu dijeljenja

odgovornosti i uključivanja u zajednicu.

Priča je ispričana Lessac metodom, a djeci je omogućeno izražavanje na različite

načine kroz različite aktivnosti nadogradnje sadržaja priče. Multisenzorički pristup

uključio je izražavanje bojom (slikanjem), istraživanje različitih materijala (mandala) i

izražavanje pokretom (kretanjem na različite načine).

Opažanjem ponašanja djeteta uočava se promjena u ponašanju djeteta te se ono

aktivno uključuje u aktivnosti i suradnju s drugom djecom. Kod ostale djece

primijećeno je oponašanje metafora iz priče kretanjem. Dugoročna je korist za dijete

bolja suradnja s drugom djecom i stvaranje novih prijateljstava, a za ostalu djecu

prihvaćanje različitosti i ugodno ozračje u grupi.

Ključne riječi: priča koja pomaže, nenasilna komunikacija, prihvaćanje različitosti,

ozračje



26

UTJECAJ PRIČA KOJE POMAŽU NA SOCIJALNU KOMPETENTNOST DJECE

JASLIČKE DOBI

Natalija Gobin, mag. praesc. educ

Dječji vrtić „Šibenska maslina“, Šibenik


Sažetak

U uvodu rada opisuju se ponašanja trogodišnjega djeteta koje pohađa jasličku

skupinu koja broji četrnaestero djece. Ponašanja dječaka karakterizira nestašnost,

aktivnost, neprestano kretanje po prostoriji, nemogućnost bivanja na jednom mjestu,

ne prihvaćanje vrtićkih pravila, nesvjesno guranje djece, nepažnja pri trčanju zbog

čega u igri često povrijedi drugu djecu. Djeca ga ne prihvaćaju zbog njegova

ponašanja i stalno se žale na njega. U zajedničkim aktivnostima pažnja mu je

kratkotrajna i djeluje prilično nezainteresirano.

Cilj rada bio je ispitati utjecaj primijene priče koja pomaže na: (1) redukciju

nepoželjnih ponašanja i bolju socijalizaciju djeteta u grupi i (2) prihvaćanje vrtićkih

pravila kroz zainteresiranost djeteta za svakodnevne vrtićke aktivnosti. Napisana je

priča koja pomaže „Pčelac Milko“ po kompozicijskom modelu pisanja autorice Ane

Barišić. Glavni lik u priči je pčelac Milko, jako nestašan mali pčelac koji svojim

nemirnim i nestrpljivim ponašanjem dovodi druge pčelice u nelagodnu situaciju te

zbog svoga neprimjerenog ponašanja druge ga pčelice izbjegavaju i ne žele se igrati

s njim. Kad upozna leptira Šarenka, shvati u čemu je pogriješio, kao što shvaća kako

je lijepo imati prijatelja od kojeg možeš nešto i naučiti.

Priča se pripovijedala cijeloj skupini djece jasličke dobi po Lessac metodi u jutarnjem

krugu i uz prikladne rekvizite. Uočavajući promjene kod djeteta kojem je bila

namijenjena priča, autorica je napisala priču koja pomaže „Ribice“ za cijelu skupinu.

Ova priča, također pripovijedana Lessac metodom, dobro se povezala s prvotnom

pričom. Dječak je nakon određenoga razdoblja pokazao zanimanje za priču i došlo je

do kvalitetnije komunikacije između njega i ostale djece.

Dječji interes za priču vidljiv je i u novoj pedagoškoj godini jer nakon ljetnih mjeseci

svakodnevno traže pripovijedanje ovih dviju priča. Osim što djeca pokazuju

zainteresiranost za priče i lutkarsku improvizaciju, uočava se jačanje socijalnih

kompetencija dječaka kojem je prvobitno bila namijenjena priča i njegova socijalna

uključenost u grupi.

Ključne riječi: priča koja pomaže, socijalna kompetentnost, aktivno sudjelovanje



27

FALKON ILI PRIČA O BISERNIM LETAČIMA

Mladena Tadej, politologinja

Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijski sud u Rijeci, voditeljica


Sažetak

Priča je nastala u sklopu programa cjeloživotnog obrazovanja Učiteljskog fakulteta

„Priča koja pomaže za inkluzivne zajednice“, a izađena je po kompozicijskom

modelu pisanja priče koja pomaže autorice Ane Barišić. Priča je napisana za trojicu

braće u dobi od 7, 10 i 12 godina koji žive s majkom. Obiteljska dinamika narušena je

razvodom braka prije pet godina zbog alkoholizma i nasilničkoga ponašanja oca, što

utječe na dječake u nošenju sa zahtjevnom situacijom odvojenosti od oca,

podijeljenosti osjećaja prema ocu i nedostatku očinske figure. Kako im nije osigurana

podrška, dolazi do međusobnoga otuđenja i zatvorenosti dječaka te

nekooperativnosti u učenju i suradnji. Također, prisutan je pritisak vršnjaka na

dječake, a oni u školi razvijaju nepoželjna i nasilna ponašanja.

Priča koja pomaže napisana je kako bi se razvio osjećaj smisla za tešku situaciju

koju prolaze te kako bi ih se usmjerilo jedne na druge osvještavanjem njihovih

pozitivnih kapaciteta kao pojedinaca, ali i osnaživanja grupe kako bi se lakše nosili s

vršnjačkim pritiskom.

U priči je kao metafora odnosa djece i oca korišten odnos Falkona, velikoga bisernog

letača koji trenira druge biserne letače, i triju malih bisernih letača koji treniraju kako

bi postali dobri čuvari ljudi. Priča ostavlja otvoren kraj kako ne bi izazvala neželjene

posljedice sretnoga završetka u kontekstu Falkonova oporavka, odnosno života, već

ih poziva na rad, razvoj i zajedništvo, što može dugoročno biti podrška Falkonovu

ozdravljenju.

Djeci i njihovoj majci priča je ispričana u atmosferi obiteljskoga doma. Nakon

pročitane priče najstarije dijete nije komentiralo, srednje djete, koje idealizira oca,

postavljalo je puno pitanja o Falkonu, dok je najmanje pitalo: „Kad ćeš pričati opet?“.

Na upit što mu je bilo najbolje, odgovara da je riječ o trenutku kada su se opet

povezali. Svu je trojicu zanimalo što je bilo s Falkonom pa smo odlučili zajednički

napisati nastavak, što nam je omogućilo dugoročnu iskoristivost priče jer ju koristimo

kao metaforu za proradu teških situacija. Dugoročni učinak priče na dječake

prepoznatljiv je u jačanju njihova zajedništva, usmjerenosti na izvršavanje školskih

obaveza i otvorenosti za prepoznavanje neprimjerenih ponašanja te usvajanje

pozitivnih situacija poput traženje ''suca'' u sukobima.

Ključne riječi: priča koja pomaže, metafora, pozitivna ponašanja, osnaživanje



28

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA SA SKUPA


29

Stručno znanstveni skup „Biblioterapija u odgojno-obrazovnom radu“ prvi je

znanstveni skup u Republici Hrvatskoj posvećen biblioterapiji. Pored toga, njegova je

posebnost u tome što je u fokus stavio aktualnu temu inkluzije, povezujući je s

mogućnostima primjene biblioterapije u radu s djecom vrtićkoga i osnovnoškolskoga

uzrasta. Plenarna su izlaganja postavila okvir za razumijevanje važnosti terapijske

priče i, šire gledano, pristupa u kojem je priča medij za uspostavljanje ravnoteže

između jedinstvene osobnosti svakoga djeteta i njegove okoline. Jedan od važnijih

zaključaka prvoga dijela skupa jest da se takav način korištenja priče idealno uklapa

u koncept dobrobiti djece, što je u drugome dijelu i potvrđeno u izlaganjima koja su

postavila niz pitanja koja problematiziraju ovakav pristup, ali i daju konstruktivne

odgovore. Neka su izlaganja naznačila smjer daljnjega bavljenja problemima s kojima

se u radu susreću stručnjaci koji su završili program cjeloživotnoga učenja pod

nazivom „Priča koja pomaže po Lessac metodi za inkluzivne zajednice“.

Primjeri dobre prakse prikazani u trećem dijelu skupa pokazali su na koje se

načine priča može koristiti u radu s djecom predškolskoga i školskoga uzrasta za

jačanje grupne povezanosti, prevladavanje strahova i socijalizaciju, jačanje

samopouzdanja, poboljšanje rukopisa, promjenu stava prema radu i promjenu

ponašanja. Iz brojnih je primjera bilo jasno vidljivo da terapeutska priča pomaže u

stvaranju pozitivnijega ozračja razredne zajednice, što se odražava i na kvalitetu

rada, ali i na zadovoljstvo odgojnih djelatnika koji s učenicima rade. Priča stvara

ravnotežu unutar osobe i pomaže u uspostavljanju sklada unutar složenih

međuljudskih odnosa koji su osjetljivi posebno u doba prve socijalizacije. S obzirom

na probleme s kojima se danas kao odgojno-obrazovni djelatnici susrećemo, razapeti

u vremenu prepunom vrijednosnih paradoksa, susrećući se svaki dan s različitim

roditeljskim odgojnim stilovima i svjesni sve većih i hitnijih zahtjeva za izvrsnošću s

kojima se djeca vrlo rano moraju uspješno nositi, važnost biblioterapije nije moguće

dovoljno naglasiti.

Važnost ovoga skupa je u tome što uspješno spaja znanstvene spoznaje i

intuitivno-umjetnički pristup, dajući priliku praktičarima da pokažu proces nastajanja i

djelovanja terapijske priče, počevši od uočavanja problema i stvaranja priče, do

rješenja problema uz pomoć priče i djelovanja priče nakon uspostavljene ravnoteže

unutar zajednice u kojoj je postojala neka neravnoteža. Istraživanje provedeno na

Učiteljskome fakultetu u Rijeci, s ciljem da se vidi koliko su studenti spremni

primijeniti biblioterapiju u odgojno-obrazovnome radu, pokazalo je da u vezi s

primjenom ove metode postoji određena nesigurnost koja nastaje zbog nedovoljnoga

poznavanja mogućnosti biblioterapije i procesa koji ne donosi brze i odmah vidljive

kvantitativne pomake. Ipak, mnogi su studenti voljni primijeniti biblioterapiju u svome

radu, što pokazuje otvorenost prema iskušavanju novih metoda u odgojno-

obrazovnome procesu, ali i svijest o već provjerenim dobrobitima terapijske priče.

Opći je zaključak skupa, koji se spontano formirao kako su izlaganja slijedila

jedno drugo, da smo kao stručnjaci spremni učiti, razvijati se i istraživati primjenu

terapijske priče u odgojno-obrazovnome radu te da praktični rad treba sustavno biti


30

znanstveno praćen kako bi se stvorila što veća sigurnost u provjeri učinaka

djelovanja metode i njezinih raznih vrsta primjene. Prvi znanstveni skup o

biblioterapiji bio je sretan spoj teorije i prakse koji, usuđujem se reći, uvodi terapijsku

priču u dijalog o promjeni paradigme odgoja koja podrazumijeva i preispitivanje

ciljeva odgoja i obrazovanja. Veliki je doprinos promjeni odnosa prema djetetu i

djetinjstvu svaki korak napravljen prema razumijevanju potreba djeteta, a to je korak

koji su stručnjaci okupljeni na ovome skupu napravili.

mr. sc. Ivana Bašić, profesorica hrvatskoga jezika,

Predsjednica Udruge Balans centar za logopedagogiju i biblioterapiju


31

PROGRAMSKO-ORGANIZACIJSKI ODBOR:


izv. prof. dr. sc. Lidija Vujičić

Akvilina Čamber Tambolaš, asistentica

UREDNICA:


LEKTORICA:

Mateja Fumić, mag. educ. philol. croat.

IZDAVAČ

Sveučilište u Rijeci, Učiteljski fakultet

Centar za istraživanje djetinjstva

Tel. +385 51 265 800

[email protected]

Sveučilišna avenija 6

51 000 Rijeka

ZA IZDAVAČA

izv. prof. dr. sc. Lidija Vujičić

ISBN 978-953-7917-13-5

Rijeka, listopad 2017. godine


knjiga saŽetaka - ufri.uniri.hr · učiteljskome fakultetu u rijeci kao javna stručno-znanstvena...

Documents