Kazivanja Prezivelih Zrtava Muslimanskih Zlocina u Okolini Srebrenice

Download Kazivanja Prezivelih Zrtava Muslimanskih Zlocina u Okolini Srebrenice

Post on 06-Sep-2015

34 views

Category:

Documents

16 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<p>Kazivanja preivelih rtava muslimanskih zloina u okolini Srebrenice (1. dio) </p> <p>Svjedoenje: Slijepevi Marko</p> <p>Selo Gniona nalazi se na dva kilometra od Soloue, ili na pet kilometara bilo od Potoara ili Srebrenice. Pripada mjesnoj zajednici Gostilj. Susjedna sela poev od Srebrenice su: Fojhar, Joeva, Borkovici, Bouta, Potoari, Studenac. Kao to se vidi sve su to sela u kojima ivi muslimanski narod, sem Potoara i Studenca u kojima ima nekoliko porodica srpske nacionalnosti. Sve do marta 1992. godine nikakvih problema izmeu mjetana okolnih sela i Gnione nije bilo. ivjelo se u dobrim komijskim odnosima. Jedni su druge pomagali kako u poljoprivrednim poslovima, tako i u ostalim vidovima saradnje dva ili vie sela. Ilo se na sijela, svadbe, slave, ispraaje, itd. Poetkom aprila poela se primjeivati neka nervoza i uplaenost kod naroda. muslimani su sve manje navraali, sem kad se moralo proi ili neto zatraiti na zajam. Od 19. aprila kada su u Potoarima ubijena 3-4 ovjeka srpske nacionalnosti, preko Gnione su danima prolazile kolone ljudi, ena i djece koji su ili u Joevu, Borkovie, Bautu. Naravno rije je o muslimanskom narodu. I u Gnioni se osjeala sve vea uplaenost i nesigurnost uz obavezno dranje straa tokom cijele noi. Primjetili smo da i muslimani dre strae na Lipi iznad Baute prema umoviima. Tu su dva - tri puta zasretali ljude iz umovia, pretresali ih i vodili u umu i maltretirali. To su radili muslimani iz Potoara i Baute. Iz takve "kontrole" jedva se izvukao urii Radomir iz umovia, koji je poao u Gnionu na oranje. </p> <p>Zvali su nas na razgovore na Lipu i tu nas ubjeivali da nas niko ne smije dirati i sve nam obeavali, a to isto od nas traili. Tu je naeno rjeenje i dobile se garancije da vie nee biti nikakvih kontrola prolaznika preko Lipe. Meutim, to je potrajalo do 6. maja 1992. godine. Do tog dana svi muslimani koji su htjeli iz Potoara, Kapetanove uprije, Poligona, preli su preko Gnione i niko ih nije ni pipnuo, ve su bili poaeni kafom, sokom, rakijom, itd. Pomenutog dana na urevdan oko 17 asova i 15 minuta zauo se glas sa megafona sa Ravne Njive iznad Gnione i slijedila je sledeca poruka: "Sluajte me dobro Gnionani, ovo vam poruuje Naser. Do pola 6 da svi predate oruje kod Perine kue i garantujem vam da vam nita nee biti. Ako to ne uradite neete pobjei, jer ste opkoljeni i biete pobijeni. " Poto se tog dana u Gnioni u nekoliko kua slavio urevdan, narod je odmah skoio i poeo bjeati nanie prema Soloui. Niko nista nije uzeo sem to se zateklo u rukama i na sebi. Ostalo je sve, pa ak i upaljene svijee na stolovima onih koji su slavili. Zauli su se rafali sa svih okolnih brda. Svi su jurili niz potoke zaklanjajui se iza kamenja i bukava. Pucalo je sa svih strana ukrug, samo je bilo malo prolaza prema Gostilju, tj. Soloui. Tog dana je u Gnioni bio i Lazo Simi iz Studenca i on je poao prema Soloui. Njega su saekali blizu Soloue kod Beganovia Luke i tu ga ubili. Gnioncani su doli do Luka u kuu Gojka Petrovia koji je prije godinu dana tu napravio kuu i siao iz Gnione dole blie Soloui. Tu su prenoili uz veliku strepnju da ih uvee ne zapale u kui. Poto se svi nisu mogli istog dana izvuci iz Gnione, njih nekoliko je prenoilo u Gnioni po potocima i vidjeli su kako im dojuerasnje komije pale kue. Prvo iz kue iznose ta im se svidi, a onda je zapale. </p> <p>Sutradan su i oni uspjeli sii na Solouu, a onda zajedno svi na Gaj (Gostilj) i na Zalazje. Doli su posle bosi i goli, a ono mukaraca to je bilo drali su puku u ruci i to im je jedino polo za rukom da ponesu. Ostalo je 2-3 komada papovki, jer pojedinci nisu uspjeli doi do kue da uzmu poto su bili na slavi. </p> <p>Na Zalazju i u Gostilju ostali su ljudi i prikljuili se mjetanima sve do stradanja i Gostilja i Zalazja. Tu su poginula petorica Gnionana i to: Vujadinovi Boko i Vaso, Petrovi Rajko, Simi Branko i Pero. Inae u Gnioni je bilo samo oko 12-13 sposobnih mukaraca, pa se nije ni moglo oekivati da se mogu suprotstaviti Potoarima. Gniona je prvo selo koje je zapaljeno u srebrenikoj optini, a to sam mogao i oekivati, jer je jedino ona odvajala Potoare od Sueske. Paljenjem Gnione Potoari su dobili slobodan prolaz prema Joevi, preko Joeve u Kutlice i Bajramovie i Suesku. </p> <p>Istog dana u Gnioni je poginuo jedan ovjek Miloevic Radojko, star 68 godina. On je taj dan slavio i nije mogao pobjei jer je bio malo popio, a inace i ne vidi ba najbolje i njega su zapalili u kui njegovoj. </p> <p>Eto, to bi bilo ukratko o stradanju Gnione, jednog zaseoka Gostilja, a po mom vienju toga dana. </p> <p>Svjedoenje: Vukadinovi Miladin iz Gnione</p> <p>Bio je 6. maj, urevdan. Slavili su Simii. Jo ujutro dok su ljudi iz susjednog sela umovii poli na slavu u Gnionu su priali da su u putu od umovia do Gnione prolazili kroz neku umu koju su zvali Vrhovi, vidjeli su neke ljude koje nisu poznavali, kako nekuda ure i kada ih je Mihailo Vukadinovi pozdravio nista mu nisu odgovorili. </p> <p>U toku dana na muslimanima se nije moglo nita primjetiti, osim da se ne kreu kao ranije, kod njihovih kua niko se nije mogao vidjeti, a mi nismo znali to. </p> <p>6. maja poslije podne u 5:30, izvren je napad na Gnionu. </p> <p>Sa megafonom prvo nam se obratio Naser i rekao: "Gnionani predajte oruje za 15 minuta u kuu Pere Simia. Neemo nikog dirati, ali ako ne predate oruje ive emo jo pohvatati" i to je rekao 2 puta. Kada su to uli Gnionani poeli su iskakati iz kua kroz vrata i prozore i bjeati prema umi. </p> <p>Naser nije ekao ni 2 minuta odmah su otvorili estoku paljbu iz svih vrsta oruja na nas. </p> <p>Mi smo za 2-3 minuta bili ve u umama, a oni su trali za nama i odmah su zapalili 5-6 kua. </p> <p>Broj ljudi koji su nas napali nismo znali, ali ih je bilo mnogo. Gniono je bilo okrueno ljudima na koja su se muslimani stacionirali jo u toku jutra, a moda i ranije, a mi za to nismo znali. </p> <p>Tada je u Gnionoj poginulo dva ovjeka Simic Lazar (55) iz susjednog sela Studenac i Radojko Miloevi (75) iz Gnione. </p> <p>Simi Lazar je poginuo na putu prema Soloui, a Miloevi Radojko je zapaljen u kui, jer je bio star i nije mogao da pobjegne i o tome svjedoi njegova ena koja je gledala iz ume kako gori kua i Radojko u njoj. Stanovnici sela Gnione su otisli prema Zalazju neki u toku noi, a neki rano ujutro. Nakon 2-3 dana u Gnionoj nita nije stajalo uspravno sve su zapalili. </p> <p>Kue koje nisu mogle da izgore bile su minirane. </p> <p>srebrenica_svjedoci- 24705 - 26.07.2010 : Ratko Obrenovic Detroit, Usa - (0) </p> <p>Kazivanja preivelih rtava muslimanskih zloina u okolini Srebrenice (2. dio) </p> <p>Svjedoenje: Petrovi Miloje iz sela Oparci</p> <p>Mi seljani sela Oparaca napustili smo selo dana 12. 05. 1992. godine, te preli u susedna sela Braevinu, Vranjeevie i Sikirie. Poslije smo se, povremeno, vraali u svoje selo, da bi prenijeli svoje stvari, te pretjerali stoku u sela gdje smo se nastanili. </p> <p>Dana 1. 6. 1992. godine u selu su se zatekli Petrovi(Cvijetina) ivojin, Petrovi (Draga) Milorad, Petrovi (Draga) Dikosava, Ili (Momila) Ratko, Ili (Momila) Ugljea i Ilic (Dragutina) Dragi, pa su svi toga dana bili pobijeni u selu. Sem njih u selu je bila i Petrovi Ljeposava, ena pok. ivojina, koja je preivjela napad. Napad su izvrili mjetani sela Moevia, Skenderovia, Brezovica, Zapolja i Piria, muslimanske nacionalnosti, koje je predvodio kao komandant Usti Akif, te Salihovi Huso i Halihodi Hajrudin iz Moevia, Fahrudin iz Brezovica, ijeg prezimena se ne sjecam, Alic Abdulah "Dule" iz Brezovica, Begi Sevdalija iz Piria i neki po nadimku "Bjelac" iz Piria. Takoe meu pomenutim bio je i Husi Velkaz, jo od ranije poznat kao veliki muslimanski ekstremista. </p> <p>Poslije napada na selo, negdje oko 06. 06. ja sam zajedno sa jo 15 srpskih boraca otiao u selo Oparci, odnosno pokuao ui u selo, da bi izvukli mrtve, jer smo od preivele Petrovi Ljeposave saznali da su muslimani cijelo selo popalili i pobili gore pomenute osobe. Kada smo doli do prvih kua sela, ve smo naili na leeve ivojina i Dikosave. Njihove smo leeve pregledali i ustanovili da je ivojin pogoen iz lovake puke u grudi i po licu, a Dikosava je zaklana noem ispod grla. Nismo mogli detaljnije leeve pregledati, jer smo urili da bi pronali i ostale leeve, te da sve pokupimo i prenesemo u Ratkovice - Braevinu. Kada smo poli dalje u selo, naili smo na grupu od oko 20 ljudi. U prvi momenat mislili smo da su nai ljudi, obzirom da smo se dogovorili sa jednom naom grupom da takoe doe u Oparce iz pravca Sikiria, mi smo doli iz pravca Braevine, pa je jedan od nas Petrovi Stojan, poao da vidi ko je tamo. Kada je dosao blizu njih na oko 20 metara, meu njima je prepoznao Husi Velkaza, Begi Sevdaliju i Bekira iz Sikiria, koji su mu rekli da baci puku i da se preda. Oni su odmah otvorili vatru na nas, pa smo i mi uzvratili. Nastala je estoka borba, pa smo mi morali da se povlaimo, poto smo bili napadnuti sa raznih strana te nismo uspjeli da vidimo ostale poginule, niti da ponesemo leeve ivojina i Dikosave. </p> <p>Vidio sam da su sve kue izgorile, sem jedne vikendice, a bilo ih je 22. Takoe i svi pomoni objekti su izgorili. Vikendicu koja nije izgorila koriste kao svoju kuhinju, a to smo saznali od njihovih zarobljenika. Inae u selo od tada niko vie nije uao. </p> <p>Svjedoenje: ugi Aleksija (43) iz Rupova Brda</p> <p>Rupovo Brdo su muslimani spalili 10. 06. 1992. god. pod komandom Mekani Beira, rodom sa sela utica, u zadnje vreme bio je predsednik optine Vlasenica. Napadao je od Stedre sa 250 muslimana. </p> <p>Druga grupa od 200 muslimana pod komandom Tursunovi Zulfe doli sa Zedanjaska, napadali od Dubokog Dola. </p> <p>Trea grupa od ila od 200 muslimana vrili napad sa Rudog Brda pod komandom Ademovi Ibrahima, zvani Cakura, i Turkovi Fadila, pred rat bio komandir milicije u SO Vlasenica. </p> <p>etvrta grupa muslimana napadala je od Karaule na Gligore i Zugic Komlena sa 150 muslimana. Ovoj grupi voa nije poznat. </p> <p>Napad je bio estok, poeo je u 5 asova ujutro i trajao je do 15 asova. </p> <p>U ovom napadu prouzrokovana je velika materijalna teta u potpunosti. Jedan dio sela je osto, to je branilo 10 boraca, ali je popaljen i taj dio trei dan, u potpunosti, kada su se ponovo povratili da dokraje i uniste. Ovo selo je brojalo 37 numera. </p> <p>Muslimani su ga u potpunosti unitili, opljakali i spalili. Oterali su stoku, goveda, ovce i ostalu pokretnu imovinu. Poginulo je 8 ljudi: </p> <p>1. Milinkovic Vojko, ubijen pred kucom, </p> <p>2. Milinkovic Mirjana, ubijena na vratima. Oboje spaljeni. </p> <p>3. Milinkovic Radoje, ubijen ispred svoje kuce; </p> <p>4. Milinkovic Relja, ubijen ispred svoje kuce; </p> <p>5. ugi Koviljka, ubijena pred svojom kuom; </p> <p>6. ugi Komlen, sin Miloa; </p> <p>7. ugi Trivko, sin Komlenov; </p> <p>8. Milinkovic Mila, </p> <p>9. Milinkovi Vlado, nestao i ne zna se za njega. </p> <p>Ovi podaci su tani. </p> <p>Svjedoenje: Milinkovi Milojka iz Rupova Brda</p> <p>Napad na Rupovo Brdo bio je u srijedu izjutra u 4. 50 asova. Toga dana sam spavala sa Mirjanom u njenoj kui. Tog jutra Mirjana kada je izlazila iz kue ubijena je na pragu, ja sam ula pucanj i odmah sam ustala da vidim ta je. Vidila sam Mirjanu kako lei preko praga. Vratila sam se u sobu, uzela puku i municiju i polako puzei izala pored Mirjane napolje. U tom momentu kada sam izala, dos'o je Vojko, Mirjanin ovjek sa strae. Pokus'o je da digne Mirjanu, jer smo mislili da nije mrtva. U momentu je osuo estok napad na koji smo uzvratili ja i Vojko. Ustae su nam veoma blizu prile, pa je i Vojko pogoen. Ja sam se odatle povlaila puzei jedno 30 metara do kue Radoja Milinkovi. Tu je bio Radoje Milinkovi, Dragomir ugi i njegov sin Zdravko. Tu smo nas etvoro bili u zaklonima kod Radojeve kue, tako da su nam Turci prilazili sa sve eim napadom i tada nam je ubijen i Radoje. Tada smo se nas troje povlaili, pridruio nam se i Slavoljub ugi i rekavi nam da je Relja Milinkovi poginuo u prvom napadu. Dok smo se mi povlaili iz sela ustae su upadale u nae kue, pljakali i palili. Gledali smo kako pale nae kue. Mi smo gledali, ali smo bili nemoni. Nas etvoro, jer nam je etvoro poginulo, a Vlado Milinkovi je nestao. Nas je bilo ukupno u tom naselju 8 od ko'i' 6 mukaraca i nas dvije ene. Bili smo o'seeni ustasama od naselja ugi, tako da smo bili primorani da se povlaimo u umu. Da spasimo glave, uz veliki bol i tugu za naim poginulim i nestalim i za naim kuama punim svega to smo godinama stjecali sa velikom mukom i trudom. Stoka nam je sva ostala u talama koju su ustae ivu palili dok nije vojska stigla u pomo. </p> <p>Svjedoenje: Prodanovi Zarja (60) iz Ratkovia</p> <p>Dana 16. 06. 1992. godine napadnuto je moje selo Ratkovii kod Fakovia. Napale su ga komije muslimani. Prepoznao sam Marti Beaju i Osmanovic Andriju. Ranjen sam uspeo da se doepam ume gde sam ostao neko vreme sakriven. </p> <p>Straan zloin su poinili nad mojim selom. Ubili su mi enu, moju domaicu Prodanovi Zoru. Ubijeni su: Stanojevi Radenko, Stanojevi Nikola, Pavlovi Milan, Ranki Vidoje, Ranki Milutin, Ranki Ranko, Stanojevi Desanka, Stanojevi Stanimir, Bogievi Obren, Maksimovi Ratko, Maksimovi Dragomir, Milanovi Borka, uri Radosava, uri Rua. </p> <p>Gledao sam kako sela gore, gledao sam kako moja kua gori. Tako ranjen prepeaio sam 10 km do Fakovia odakle su me prebacili do Bajine Bate, a odatle za Uice, pa za Beograd. </p> <p>Kada su mi lekari pregledali ruku koja je bila ranjena zaprepastili su se jer je ruka bila puna crva. </p> <p>Najvise okrivljujem muslimanske familije: Pozdanovie, Medice, Podkorjence, Martie, Osmanovie... </p> <p>Ubijene metane meu kojima je bila i moja ena sahranili su nai vojnici, ali nisu imali mnogo vremena pa su ih sahranili plitko. Mislim da su ivotinje raznele leeve. </p> <p>(Izjava data na Ortopedskoj klinici u Beogradu. ) </p> <p>srebrenica_svjedoci- 24709 - 27.07.2010 : Ratko Obrenovic Detroit, Usa - (0) </p> <p>Kazivanja preivelih rtava muslimanskih zloina u okolini Srebrenice (3. dio) </p> <p>Svjedoenje: Pavlovi Obren (57) iz Crkvina</p> <p>ivio sam u Crkvinama, optina Bratunac, a u blizini je bilo muslimanskih sela i to Pozdanovii, Miholjevine i Osmae. U stvari, moje Crkvine su bile okruene sa navedenim muslimanskim selima, dok je moje selo isto srpsko. Ranije ni ja ni moje komije nismo imali problema sa muslimanima, a pred sam rat 1992. g. obeavali su nam da nam se nita ne smije dogoditi, te da smo sigurni to se njih tie. Ali eto kako su nam tvrdili kada su 15. 5. 1992. g. muslimani upali u nae selo i znam da su tada, mada ja nisam bio u selu, otjerali moga roaka Pavlovi Borisava i njegovu suprugu Pavlovi Desanku, oboje stari oko 50 godina, pa su na periferiji sela pucali u Borisava koji je ranjen pao tu i ostao, nisu ga "dokusurili" jer su mislili da je mrtav. Suprugu Desanku su mu tu ubili, a Borisav kada je doao sebi, a muslimani - ubice otili, Borisav je siao u selo Podkorjen gdje je sreo nekoliko muslimana kojima se poalio, pa su oni otili u Crkvine, nali Desanku i sahranili. Muslimani su taj dan posle podne zapalili nae selo Crkvine. </p> <p>Ja se taj dan nisam nalazio u Crkvinama ve u selu Ratkovici, jer sam se bio sklonio, bojei se muslimana, a kriom sam odlazio i stoku hranio, jer talu mi nisu bili zapalili u Crkvinama. Odmah sam shvatio da je na nae podruje stiglo vie muslimana, tj. njihove vojske, a koja je iz...</p>