karmelski vjesnik 1-2010

50. OBLJETNICA DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

1

PROGRAM OBILJEŽAVANJA 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

Nedjelja, 21. ožujka 2010., u Remetama, Česmičkoga 1, Zagreb

10,30 - Svečano euharistijsko slavlje predslavi uzoriti gospodin Josip kardinal Bozanić

- Objed u samostanskoj blagovaonici

Ponedjeljak, 22. ožujka 2010., u Remetama, Česmičkoga 1, Zagreb

18,00 - Flos Carmeli, Collegium pro musica sacra

- Pozdravno slovo o. Provincijala HKP sv. oca Josipa

- Pedesetogodišnja prisutnost Karmela u Hrvatskoj - prošlost, aktualno stanje i perspektive za budućnost

(Jure Zečević, OCD, Tajnik Provincije)

- Rosa Carmeli, Collegium pro musica sacra

- Percepcija redovničkih zajednica u kontekstu europskih integracija (Andrea Mewaldt, Open Europe Consulting)

- L. da Viadana, Exultate, iusti, in Domino, Collegium pro musica sacra

- Prigodni domjenak


2

POZDRAVNI GOVOR OCA PROVINCIJALA VINKA MAMIĆA NA EUHARISTIJSKOM SLAVLJU POVODOM 50-GODIŠNJICE

DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

Zagreb – Remete, 21. ožujka 2010.

rošlo je pedeset godina od dolaska bosonogih karmelićana u Hrvatsku. S radošću se spominjemo prvih redovnika koji su 1958. godine doselili najprije u Hrvatski Leskovac, a godinu dana kasnije preselili u Remete. Njima se pridružilo još

nekoliko subraće iz Sombora, kolijevke naše Provincije. Spominjemo se i utemeljenja još dva samostana u Hrvatskoj, u Splitu i Krku, te širenja u Bugarsku i Bosnu i Hercegovinu. Vjerujemo da smo u svemu tome bila na snaga i milost Duha Svetoga. Radujemo se i Bogu zahvaljujemo što je, usporedo sa širenjem karmelske prisutnosti na ovim prostorima, naša nazočnost postajala sve vidljivija i po broju redovnika. Taj broj i dalje raste, što nas ohrabruje i potiče na daljnje iščitavanje znakova vremena i predanije djelovanje u vremenu i prostoru koji su nam darovani. Sa skromnošću ljudi koji znaju da

P


3

svako dobro dolazi od Gospodina, ali i s ponosom onih koji vjeruju da su u njegovoj službi, danas možemo s dignitetom gledati na događaje naše povijesti kao i na subraću koja su tu povijest stvarala.

Današnje slavlje ima trostruko značenje: ono je spomen, priznanje i zahvalnica. Spomen je na burnu povijest u kojoj se trebalo boriti za slobodu, pravednost, vjeru i uvjerenja, prosperitet i duhovni utjecaj u trajno sekulariziranim društvenim okolnostima, a nerijetko i za moralni integritet i puku egzistenciju. Priznanje je onim ljudima, svoj našoj subraći, koji su stvarali Hrvatsku karmelsku provinciju, koji su u nju vjerovali, u nju ugrađivali sve svoje sposobnosti i njoj darovali sve što su imali i sve što jesu. Ono je priznanje biskupima u čijem se biskupijama nalazimo, našim karmelskim sestrama, članovima Svjetovnog reda, moliteljima i dobročiniteljima čija su imena ne samo u kronikama naših samostana, nego i u srcima naših redovnika. Napokon, ili bolje reći, prije svega, ovo je slavlje zahvalnica trojedinome Bogu, Ocu, Sinu i Svetome Duhu, na svim milostima koje nam je darovao kao zajednici i pojedincima. Ovim slavljem zahvaljujemo i Blaženoj Djevici Mariji, kraljici Karmela, kao i svetom Josipu, zaštitniku Provincije, čiju smo brižnu skrb puno puta iskusili u ovom pedesetogodišnjem razdoblju.

Nadamo se daljnjem rastu naše Provincije. Nove generacije donose novu snagu, uvijek potrebni entuzijazam, novi pogled na stvarnost, nove vizije budućnosti koje nas nadahnjuju i usmjeravaju na uvijek novo djelovanje. Neka Bog, koji sve čini novo, i dalje

usmjerava i vodi naše korake u skladu s njegovom svetom voljom, na dobro naših zajednica, biskupija u kojima se nalazimo, Crkve i društva u cjelini.

U ime HKP pozdravljam ponajprije zagrebačkog nadbiskupa, uzoritog gospodina Josipa kardinala Bozanića. Uzoriti, ponajprije Vam, u svoje, u ime Provincije i u ime ovdje sabranog puka želim sretan jučerašnji rođendan i blagoslovljen prekjučerašnji imendan! Neka Vas sv. Josip, Vaš nebeski zaštitnik i dalje prati i čuva u odgovornom, ali i radosnom poslanju koje Vam je povjerio Gospodin. Vi ste se, uzoriti gospodine, od početka svoga pastirskog djelovanja u ovoj nadbiskupiji s posebnom brigom odnosili prema našoj redovničkoj obitelji. Poput blaženog Alojzija Stepinca, koji nas je pozvao da dođemo u Hrvatsku, kardinala Franje Šepera, s kojim je sklopljena konvencija o kanonskom utemeljenju samostana Majke Božje Remetske, poput vjernog hodočasnika ovog svetišta, uzoritog gospodina Franje Kuharića, i vi ste nam bili blizu u svim našim potrebama u proteklih 13 godina. Zajedno s vašim predšasnicima sustvarali ste povijest ove Provincije. Radujemo se Vašoj nazočnosti u ovom slavlju i


4

zahvaljujemo Bogu na daru mudrog i odvažnog pastira koji vodi zagrebačku Crkvu kroz ovo burno 21. stoljeće.

Pozdravljam generalnog definitora Reda braće BDM od gore Karmela, oca Alberta Wacha, koji je ovdje nazočan u ime Generalne kuće u Rimu. Uprava Reda je puno puta u proteklih 50 godina pomagala našu Provinciju. S druge strane, neka mi to bude dopušteno reći, i Provincija se stavljala na nesebičnu službu Generalne kuće. Zahvalni smo Bogu na tako dugoj i dobroj suradnji. Carissimo p. Albert, grazie per la sua presenza in occasione di questa celebrazione della nostra Provincia. La festa di una Provincia è sempre la festa dell'intero Ordine. Siamo riconoscenti per tutto quello che la Casa

generalizia ha fatto per noi negli ultimi 50 anni. Credo che non sia esagerato dire che anche noi ci siamo messi tutti alla disposizione delle necessità dell'Ordine. Faremmo tutto per mantenere cosi buona collaborazione anche nel futuro.

Srdačno pozdravljam predsjednika HKVRP, fra Ivana Paponju, provincijala trećoredaca, fra Željka Železnjaka, provincijalnog ministra Manje braće franjevaca, o. Antu Gavrića, provincijala dominikanaca, s. Anastaziju Veić, provincijalku karmelićanki BSI, s. Ivanku Mihaljević, provincijalnu glavaricu Školskih sestara franjevki, s. Martinu Koprivnjak, vrhovnu glavaricu Družbe Sestara Naše Gospe, s. Neliju Pavlović, provincijalnu predstojnicu Kćeri Milosrđa, s. Felicitu Špehar, provincijalku Družbe sestara Presv. Srca Isusova iz Rijeke, vanjske sestre, predstavnice zajednica klauzurnih sestara karmelićanki, izaslanice, predstavnice i predstavnike drugih redovničkih zajednica, te gospođu Teu Živković, poglavaricu Karmelskog svjetovnog reda. Posebno pozdravljam o. Ulricha Dobana, provincijala njemačkih karmelićana, nekadašnjeg generalnog definitora i dugogodišnjeg prijatelja naše Provincije. Pater Ulrich, benvenuto alla celebrazione del cinquantesimo della venuta dei padri carmelitani alla Croazia.

Osobito se radujem nazočnosti predstavnika civilnih vlasti: zagrebačkog gradonačelnika, gospodina Milana Bandića. Gospodine gradonačelniče, u ovoj crkvi i svetištu grada Zagreba redovito slavite blagdan Uznesenja BDM. Danas ste došli zajedno s nama karmelićanima proslaviti i jubilej našeg dolaska u Hrvatsku. Hvala Vam na što imate osjećaj za svaku zajednicu i


5

stanovnika ovog grada, bez obzira na njegovu ili njezinu religioznu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost. Hvala Vam što ste danas ovdje i kao vjernik i kao dobročinitelj i kao prijatelj karmelićana.

Dragi svećenici, redovnice i redovnici, Vaše sudjelovanje u ovom slavlju znak je zajedništva u svećeničkoj i redovničkoj posvećenosti kao i znak poslanja u različitosti karizmi koje su nam dane na službu Crkvi i svijetu. Vjerujem da će nas ova euharistija još više ujediniti i osnažiti u ljubavi prema Kristu i narodu koji nam je on povjerio.

Dragi prijatelji i dobrotvori HKP, Vaša nazočnost danas još više nas povezuje s vama sponama molitve, ljubavi i zahvalnosti. Vi imate trajno mjesto u vrtu hrvatskog karmela, a u ovom slavlju posebno Vas se spominjemo kod oltara Gospodnjega.

Dragi župljani župe Remete, Vama hvala

što ste nas primili i udomili na ovom povijesnom mjestu u sjeni Vaše i naše Najvjernije Majke.

S nama su danas i slušatelji Radio Marije te ih pozdravljamo zajedno s ovdje prisutnim medijima. Svima nam je poznato koliko je važna i odgovorna Vaša zadaća.

Dobro došli svi! Uzoriti, molim Vas da započnete ovo euharistijsko slavlje.


6

SVEČANA AKADEMIJA Remete, 22. ožujka 2010.

Voditeljica programa: "U zemlju Karmela ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom."

Poštovani uzvanici, tako je o Karmelu zborio već Stari zavjet u knjizi proroka Jeremije, 2 poglavlje, 7 redak.

A u vrijeme novoga naroda, Crkve Kristove, duboka, nježna, predivna duhovnost Karmela stvorila je koralni napjev "Flos Carmeli": "Karmela cvijete, Lozo procvjetala, sjaju neba". Napjev će nam izvesti zbor "Collegium pro musica sacra" pod vodstvom umjetničke voditeljice zbora, redovnice Družbe sestara Naše Gospe, sestre Cecilije Pleša".

Zbor izvodi napjev. Voditeljica: Pozdraviti drugoga znači i poželjeti mu zdravlje, izraziti blagonaklonost i radost zbog

susreta. Svoju pozdravnu riječ želi nam sada uputiti Provincijal Hrvatske karmelske Provincije svetoga oca Josipa, otac Vinko Mamić. Mnogopoštovani oče Vinko, izvolite.


7

Pozdravni govor o. Provincijala Vinka Mamića na svečanoj akademiji povodom 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku

"Zaboraviti stvorenja Da se Stvoritelja zna U nutrini svetog bdjenja Ljubav nek je ljubljena."

vim stihom završava jedna od zbirki pjesama sv. Ivana od Križa. Možda on najbolje oslikava smisao naše pedesetogodišnje prisutnosti u Hrvatskoj.

Došli smo u našu domovinu s dvostrukim ciljem: prvo, da se Stvoritelja upozna, a potom da Ljubav bude ljubljena. Kada govorimo o prvom razlogu našeg dolaska onda ne mislimo na evangelizaciju jednog naroda koji je već stoljećima prije toga bio evangeliziran. Ne mislimo ni na tzv. "novu evangelizaciju" u smislu ponovnog navještaja istina kršćanske vjere generaciji koja je te istine zaboravila ili je o njima slabo poučena. Premda ni jedna od ovih dviju kršćanskih vrednota nije isključena iz našeg promišljanja i djelovanja, osnovni smisao našeg dolaska u Hrvatsku bio je pomoći ljudima da upoznaju Boga prisutnog u svakodnevnom životu, u njegovoj ili njezinoj nutrini, odnosno kako to napisa sv. Ivan od Križa, u nutrini svetog bdijenja. Skrb za duhovno, staranje za razvoj i dozrijevanje one dimenzije ljudskoga bića koja nas osobno i kao zajednicu povezuje i ujedinjuje sa Stvoriteljem svega stvorenog, ostao je do danas prioritet našega poslanja u Crkvi i svijetu. Pomalo paradoksalno, u svijetu koji karakterizira sve veća ponuda onih stvari koje čovjeka odvlače od izvora jedinog istinskog i trajnog dobra, raste i potreba za nečim što mnogi ni sami ne znaju do kraja definirati, nečim što se ne može naći niti na policama trgovina, niti u knjigama, niti u najminucioznijim istraživanjima stvari ovoga svijeta. Mnogi su koji traže, a malo ih je koji nalaze… Ova je pojava znak nama karmelićanima da smo i danas potrebni Bogu i svijetu. Naša nas karizma nuka izići u susret svakome tko traži odgovor na pitanje što je to "nešto." Ona nas nadahnjuje i govori nam što nam je činiti. Pedeset godina povijesti svjedoči o onome što je do sada na tom planu učinjeno. Ona nam osvjetljava sadašnjost i

O

Skrb za duhovno, staranje za razvoj i dozrijevanje one dimenzije ljudskoga bića koja nas osobno i kao zajednicu povezuje i ujedinjuje sa Stvoriteljem svega stvorenog, ostao je do danas prioritet našega poslanja u Crkvi i svijetu.


8

usmjerava ka budućnosti. Zato je Karmel u neprestanom osluškivanju i iznalaženju novih odgovora na uvijek nove izazove.

Drugi razlog našeg dolaska u našu domovinu proistječe iz prvog. Ne može se Boga upoznavati a da ga se ne zavoli. On je jednostavno takav: onaj koji ga poznaje, taj ga i voli. Parafrazirajući pjesnika mistika izrekao bih to slijedećim riječima: Kad se Stvoritelja zna, tad je Ljubav ljubljena. Sva naša nastojanja kao Provincije i kao pojedinaca teže k tome da oni kojima smo poslani upoznaju Boga u svojoj punini, u svojoj biti, a to je ljubav. Zato onaj koji ga je upoznao zapravo doživljava i vlastitu promjenu, unutarnje preobraženje koje u konačnici završava u sve većem sjedinjenju s Bogom, a time i sve snažnijem suobličenju njemu, Bogu na čiju smo sliku stvoreni.

Hrvatski Karmel nastavlja svoj hod u 21. stoljeću. Svjesni smo važnosti svoga poslanja. Potreba duha jest konstanta

ljudske povijesti. Vremena se mijenjaju, zbog čega i ta potreba poprima različita obličja. Nastojimo razumjeti ono što se događa u duhu suvremenog čovjeka. Sukladno tome, iznalazimo potrebne inicijative. I današnja predavanja izabrana su s tom nakanom: dan nam pomognu otkriti i ponuditi prave odgovore na potrebe ljudi našega vremena.

Poštovani nazočnici, preuzvišeni biskupe sisački, gospodine Vlado Košiću, poštovani generalni definitore Alberte Wach, poštovana Maria-Ana Kustura, Predsjednice Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica, mnogopoštovani oci provincijali i provincijalke, cijenjene poglavarice i poglavari redovničkih zajednica, dragi svećenici, redovnice i redovnici, poštovani prijatelji Karmela, dobrodošli na ovaj završni, akademski dio proslave pedesetgodišnjice dolaska karmelićana u Hrvatsku.


9

Voditeljica: Karmel je uvijek nadahnjivao pjesničke, umjetničke i bogotražiteljske duše da pokušaju makar približno opisati njegu narav. U ozračje Karmela povest će nas kroz meditativno-pjesničke retke nekolicine autora s. Božica Alojzija Britvec, vanjska sestra Karmela u Brezovici. Sestro Božice, izvolite!

S. Božica izgovara stihove:

OTVORIO SAM VRATAŠCA Otvorio sam u duhu vratašca tvoja, o Karmele, i svijetlo mi je zvjezdano obasjalo dušu. Karmel je dio neba, Karmel je dio svoda sunčanog i zvjezdanog a između sunca i zvijezda bijelih, obasjani oblaci putuju. Otkud su doplovili ti oblaci i kuda odlaze? Tišina je, a ipak čujem pjesme, ljepše od pjesama ptica u proljeće… Tko su ti bijeli, obasjani oblaci, što od zvjezdanoga sjaja vijence pletu oko Sunčeva čela? To su dragi, sitni anđeli, koji malome Isusu žrtve Karmela odnose, da ga ovjenčaju, pa da vijenac raskinu i razaspu na duše, na bezbrojne duše...

Jeronim Korner, svećenik i pjesnik

KARMEL Karmel je mjesto susreta s Bogom, mjesto molitve, tišine i života u Bogu i s Bogom... To je mjesto poniranja u sebe i traganja za Apsolutnim. Karmel je i šutnja koja nosi u sebi Život. Karmel je i mir srca slobodna i čista, poletna i zaljubljena u Krista Otkupitelja.


10

Karmel je i Nazaret i Betlehem. I Marija Slušateljica i Marija Nositeljica Riječi i Života. Karmel je i Marija svagdašnja: jednostavna, radišna i požrtvovna. Karmel je Istina koja se upoznaje, živi i koja oslobađa... Za nekoga je Karmel tamna noć sv. Ivana od Križa iz koje se rađa živi plamen ljubavi... A jednako tako i Terezijin "Zamak duše" kroz čije odaje prolazi Zaručnik sve do mističnih zanosa... Karmel je misterij, tajna. Karmel je zov daljina i govor dubina... Vječno vrelo što ključa u Život. Karmel je ljepota Boga u Tvojoj duši. Karmel je skrivena, mirisna ljubičica u vrtu svete Crkve. Karmel je govor tišine koja očarava i otkriva Božju veličinu... Karmel... Karmel...

S. Ilijana Terezija od Karmelske Gospe (Ana Cvetnić), Karmel Brezovica

Voditeljica:

"Revnovao sam gorljivo za Gospodina, Boga nad vojskama" riječi su Ilije Proroka iz Prve knjige o kraljevima, 19 poglavlje, 10 redak. Riječi su to koje se nalaze u grbu karmelićana. Ilija je "dux et pater carmelitarum", "vođa i otac karmelićana", kako stoji uz veliki kip sv. Ilije u Vatikanskoj bazilici sv. Petra. I karmelićani su gorljivo revnovali u proteklih 50 godina svoje prisutnosti u Hrvatskoj. I molitvom, i radom. I akcijom i kontemplacijom.

Poštovani, evo nas sada pred središnjim sadržajima večerašnjeg programa koji se sastoji od dva prigodna predavanja odnosno priopćenja. O. Jure Zečević, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, govorit će nam na temu "Pedesetogodišnja prisutnost Karmela u Hrvatskoj - prošlost, aktualno stanje i perspektive za budućnost". Oče Jure, izvolite!


11

PEDESETOGODIŠNJA PRISUTNOST KARMELA U HRVATSKOJ - PROŠLOST, AKTUALNO STANJE I PERSPEKTIVE ZA BUDUĆNOST

"Revnovao sam gorljivo za Gospodina, Boga nad vojskama."

1. Kr 19, 10

ijenjeni i dragi uzvanici, sudionici obilježavanja 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku, srdačno Vas pozdravljam.

Tema mojega priopćenja glasi: "Pedesetogodišnja prisutnost Karmela u Hrvatskoj - prošlost, aktualno stanje i perspektive za budućnost". Svoje priopćenje na ovom svečanom činu ne shvaćam kao prigodu za sveobuhvatno, cjelovito, ravnomjerno i detaljno iznošenje svih događaja i sadržaja vezanih uz temu dolaska i prisutnosti karmelićana u Hrvatskoj. O tome bi se mogao održati cijeli jedan simpozij. Moguće mi je u ovom prigodnom predavanju samo ograničiti se na shematski prikaz i na nepotpune fragmente u svezi dolaska karmelićana i njihove pedesetogodišnje povijesti. Stoga unaprijed molim za razumijevanje Vas prisutne i osobito moju subraću, koji su kroz cijelo to vrijeme i sami bili ne samo svjedoci nego i tkalci te povijesti. Volio bih da sve ono što se povodom ovoga jubileja ne bude uspjelo i dospjelo spomenuti i vrednovati svima nama posluži kao poticaj da i sami zabilježimo svoja sjećanja i svjedočanstva, kako bi se sačuvalo od zaborava ono što vrijedi da bude zapamćeno. Neizbježno je da mnogo toga na zemlji ostane nezabilježeno i neupamćeno, no kao vjernici Svemogućega Boga računamo i s time da u Božjoj memoriji ništa neće ostati previđeno.

Napominjem da uz dokumente i arhivsku građu, nažalost još uvijek nedovoljno sistematiziranu i preglednu, postoji niz zapisa, radova, članaka pa i knjiga starijeg i novijeg datuma iz kojih je moguće prilično opsežno i detaljno rekonstruirati i opisati pedesetogodišnji hod karmelićana u Hrvatskoj: ovaj rad svojim čestičnim prinosima nastoji tek biti komplementaran, upotpunjavati se i dopunjavati s njima.1 1 Najzadnji i najsvježiji prinos na tom području jest rad o. Vjenceslava Miheteca, OCD, njegovo predavanje održano 12. rujna 2009., u prigodi početka obilježavanja 50. obljetnice dolaska karmelićana

C


12

1. Prošlost

Slavimo 50. obljetnicu dolaska karmelićana u Hrvatsku. Međutim, to nas ne smije navesti na pomisao da su se Karmel i Hrvati susreli i zavoljeli tek prije 50. godina. Godine 2001. objavio sam rad pod naslovom "'Novi' Bosonogi karmelićani iz Hrvatske - iz prošlih stoljeća". U tome radu sam prikazao i posvijestio da je Karmel dosegnuo hrvatske krajeve znatno ranije i da su ljudi u Hrvatskoj bitno ranije "otkrili" Karmel i živjeli njegovu specifičnu duhovnost i karizmu.2 Već i prije obnove sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa, u jedinstvenom Karmelu prije 16. stoljeća, bilo je i karmelićana iz Hrvatske i karmelskih samostana na tlu današnje hrvatske države.

U Vrsaru, u Istri mogu se i danas vidjeti ostaci romaničke crkve "Sv. Marije od mora" i samostana karmelićana3. Navodi se da je u toj karmelićanskoj crkvi sv. misu slavio i papa Aleksandar III, kada je putujući iz Venecije za Anconu tri dana boravio u Vrsaru 1177. godine.4

Drugi samostan ili druga zajednica karmelićana koja se spominje u dokumentima i literaturi jest ona u Šibeniku5. Katarina Koprek navodi, pozivajući se na arhive Reda, da je ona postojala od 1635. do 1658. godine. Njezino postojanje potvrđuju i sačuvani šibenski spisi iz toga vremena, poput ostavština i oporuka.6

u Hrvatsku: V. MIHETEC, Pedeseta obljetnica dolaska redovnika karmelićana u Hrvatsku, u: Karmelski vjesnik, 4/2009, str. 19.-33. Od ranijih djela relevantnih za ovu temu spominjem ovdje samo knjige: A. STANTIĆ, Karmelićani, Zagreb 1995. i A. SEKULIĆ, Karmelićanski prinosi Hrvatskoj kulturi, Zagreb 2001. 2 Usp. J. ZEČEVIĆ, 'Novi' Bosonogi karmelićani iz Hrvatske - iz prošlih stoljeća, Vjesnik karmelićana 1/2001, str. 10-14. 3 "… Uz baziliku su vidljivi i ostaci starog samostana koji se u pisanim dokumentima Prioratum Sanctae Mariae prvi put spominje u drugoj polovici 12. stoljeća, odnosno pouzdanije tijekom 1227. godine. Prvi monasi samostana bili su Karmelićani, nazvani po brdu Karmel u Palestini, koji su bježeći pred Turcima i Arapima preko Cipra i Sicilije došli u Europu. Vrsar su Karmelićani naselili ili potkraj 11. ili početkom 12. stoljeća, utemeljivši potom samostan, gdje su, uz prekide, živjeli do sredine 14. stoljeća, odnosno do druge polovice 17. stoljeća… Od velebnog zdanja, danas je očuvana samo fasada samostanske zgrade iz 17. stoljeća.", usp. http://www.istra.hr/vrsar/hr/sto_raditi/kultura_i_umjetnost/znamenitosti/2833-ch-0?saoa_ms= 4 "Tijekom trodnevnog boravka u Vrsaru 1177. godine., na putu iz Venecije za Anconu, u bazilici je celebrirao misu Papa Aleksandar III.", usp. isto. 5 "… Izvan Istre jedina zajednica karmelićana, koja se spominje u Dalmaciji, jest zajednica u Šibeniku, koja je egzistirala od 1635. do 1658. godine": Katarina KOPREK, Liturgijsko-marijanski elementi u dubrovačkom glazbenom rukopisu: Cantorale fratrum BMV de monte Carmeli iz 1755. godine, u: Vlado KOŠIĆ (ur.), Velika Proteturica. Duhovna baština Dubrovnika posvećena Bogorodici, Zbornik radova s hrvatskoga mariološkog skupa održanog 27. i 28. travnja 2007. u Dubrovniku, Zagreb, 2009., str. 326. 6 "Zadnji od roda bl. Nikole Tavelića ili Tavilića bio je Melkior, eksaminator šiben. Vel. Dvora, koji je umro od kuge na otočiću Lupcu pred Prvićem. Učinio je oporuku 12. 6. 1649. (Njezin je dio prepisan u


13

U Dubrovniku postoji barokna crkva Gospe od Karmela (Karmen) na Pustijerni iz 1628. godine, sagrađena na ranosrednjovjekovnoj crkvi sv. Ivana po kojoj je obližnja utvrda dobila naziv.7 Neki zaključuju da je i pored nje postojao karmelski samostan8. Ne mogu u ovom trenutku ni sasvim isključiti ni potvrditi da je i u Dubrovniku možda nekoć postojao samostan karmelićana, no valja imati u vidu da samo postojanje crkve posvećene Gospi Karmelskoj ili bilo kojemu karmelskom svecu još uvijek ne dokazuje da je uz crkvu doista postojao i karmelski samostan: u Dalmaciji imamo više crkava posvećenih Gospi od Karmela za koje se pouzdano zna da uz njih nikada nije bilo samostana karmelićana. Propitivanje u obje grane muškoga Karmela (O. Carm i OCD) o eventualnom postojanju kanonskog osnutka samostana karmelićana u Dubrovniku u prošlosti rezultiralo je niječnim odgovorima.9

Ako na sadašnjem stupnju istraživanja i ne možemo potvrditi postojanje zajednice karmelićana u Dubrovniku, ipak možemo potvrditi djelovanje karmelićana iz Dubrovnika i u Dubrovniku. Već sam u svome gore spomenutom, u "Vjesniku karmelićana"

Arhivalnoj knjigi u Luci str. 38-40.). Melkior ostavlja karmelitancima sve zemlje na Prviću, osim Doca (koji je otprije bio u vlasništvu plemića Dominisa) uz dužnost, da u Luci podignu kroz dvije godine svoj novi samostan za tri redovnika dobra i uzorna ponašanja (…) Melkior hoće, da se zemlje prodadu kad svrši kuga i dobiveni novac od oko 4000 dukata stavi na kamate u korist karmelićana. – Ali su se ovi odrekli te ostavštine u korist trećoredaca.": D. Krsto Stošić, Sela šibenskoga kotara, Šibenik 1941., str. 158-159. 7 Usp. Mr. sc. Krešimir Regan i Branko Nadilo, Ranoromaničke sakralne građevine dubrovačkog područja (II.), Građevinar 58 (2006) 3, str. 234. Više o dubrovačkoj crkvi Gospe od Karmela može se čitati i u radu Katarine Horvat-Levaj: Ilija Katičić u baroknoj obnovi Dubrovnika i Perasta – Nove spoznaje o životu i djelu dubrovačkog graditelja i klesara, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, No. 44, svibanj 2006., str. 194-195. 8 Vrednujući u svojoj recenziji rad s. Katarine Koprek pod naslovom "Liturgĳsko-marĳanski elementi u dubrovačkom glazbenom rukopisu: Cantorale fratrum BMV de monte Carmeli iz 1755. godine" Hrvojka Mihanović-Salopek piše: "Ovaj rad ujedno pruža važne i dosad nepoznate podatke o glazbenom životu karmelićana u Dubrovniku", iz čega se može iščitati da autorica recenzije pretpostavlja da su u Dubrovniku živjeli karmelićani, usp. Hrvojka MIHANOVIĆ-SALOPEK, Velika Proteturica. Duhovna baština Dubrovnika posvećena Bogorodici, Zbornik radova s hrvatskoga mariološkog skupa održanog 27. i 28. travnja 2007. u Dubrovniku, Vlado Košić (ur.), Zagreb, 2009., 444 str., u: Bogoslovska smotra, 79 (2009.) 4, str. 925. I o. Mato Miloš, OCD, vjeruje da je u Dubrovniku postojao samostan karmelićana kada izjavljuje: "U Dubrovniku kraj tvrđe sv. Ivana i danas se može vidjeti, kod akvarija, crkva El Karmen i to je bio prvotni samostan karmelićana.", usp. "Hrvatska riječ", br. od 15. 07. 2005. Provjerio sam kod o. Mate Miloša raspolaže li nekim konkretnim pouzdanim informacijama o postojanju toga samostana, no on mi je rekao da tu izjavu temelji samo na prisutnosti crkve Gospe od Karmela u Dubrovniku i na općoj mogućnosti da su se karmelićani napuštajući Svetu Zemlju i dolazeći u Europu mogli zaustaviti i u Dubrovniku. 9 "Konzultirajući arhiv obiju grana reda karmelićana, nema podataka o postojanju njihovih zajednica na području Dubrovačke Republike": Katarina KOPREK, nav. dj., str. 306. Ipak nepostojanje nekog samostana u službenim registrima središta nekoga Reda načelno još uvijek ne mora bezuvjetno značiti i stvarno nepostojanje toga samostana, budući da katkada neke zajednice kanoski status samostana ne stječu a odmah kod osnutka tek kasnije, npr. tek kada se u praksi pokaže da mogu opstati.


14

objavljenom, radu iz 2001. godine spomenuo Dubrovčane bosonoge karmelićane, navedene u Analecta OCD 1933-193510. Radi se o br. Leu od sv. Pavla i br. Anzelmu od sv. Augustina, čija se imena nalaze u knjizi zavjetovane braće u samostanu bosonogih karmelićana Santa Maria della Scala u Rimu i koji su svoje zavjete položili na samom početku 17. stoljeća11.

Romanička crkva sv. Marije od mora u Vrsaru Barokna crkva Gospe od Karmela u Dubrovniku

10 U radu sam naveo da mi je subrat o. Ante Stantić priopćio kako ga je "o. Predrag Belić iz Družbe Isusove upozorio da se među novacima iz 17. stoljeća u 'Santa Maria della Scala' u Rimu spominju i 'dalmatinci'. Par dana kasnije o. Ante mi je tu informaciju dostavio i na papiru, s konkretnim imenom karmelićanina Marcellina di s. Teresa (Prema Analecta OCD 1933-1935), napomenuvši da - po informacijama o. Predraga Belića - o tome postoje konkretni podaci u biskupijskom arhivu u Dubrovniku.": Vjesnik karmelićana 1/2001, str. 14. 11 Njih poimence navodi i Katarina Koprek u svome radu, usp. Katarina KOPREK, Liturgijsko-marijanski elementi u dubrovačkom glazbenom rukopisu: Cantorale fratrum BMV de monte Carmeli iz 1755. godine, u: Vlado KOŠIĆ (ur.), Velika Proteturica. Duhovna baština Dubrovnika posvećena Bogorodici, Zbornik radova s hrvatskoga mariološkog skupa održanog 27. i 28. travnja 2007. u Dubrovniku, Zagreb, 2009., str. 326. No prije mojega rada objavljenog 2001. i rada Katarine Koprek objavljenog 2009. već je o. Ante Stantić u tiskanome dijelu svoje disertacije pod naslovom"Giovanni di Gesù Maria Calagorritano e le sue opere di formazione spirituale dei novizi" objavljenom u Rimu 1960. na str. 32 naveo da u "Analecta OCD 1933.-34." piše da je među karmelićanskim novacima bilo i "dalmata".


15

Nadalje, zahvaljujući tome što se u zadnje vrijeme crkveni arhivi, pa i registri, katalozi i kronotakse biskupa čine šire dostupnim, digitaliziraju i postavljaju Internet, tragajući za samostanom karmelićana u Dubrovniku našao sam jednoga dosad u krugovima hrvatskih karmelićana i karmelićanki nepoznatog i nespomenutog12 no nipošto beznačajnog karmelićanina u Dubrovniku: španjolca Filipa Itúrbide (Yturibe), rođenog 1. svibnja 1686. u Španjolskoj, za svećenika zaređenog 14. lipnja 1710. i za biskupa posvećenog 10. kolovoza 1726. On je 25. lipnja 1727. postao ni manje ni više doli nadbiskup i metropolita dubrovačke metropolije! Nije bio bosonogi karmelićanin (OCD) nego je pripadao onoj "drugoj grani" muškog Karmela (O. Carm.) i u svojoj je službi ostao samo do 1. siječnja 1728., kada je umirovljen13, ali bi bilo pravo čudo da u dijecezanskom arhivu u Dubrovniku i u drugim zapisima i dokumentima nije ostavio ama baš nikakvoga karmelskoga traga.

Zahvaljujući istraživanju izvora, dokumenata i spomenutih "digitalnih kronotaksi" ovdje mogu navesti niz biskupa karmelićana koji su djelovali na prostoru današnje hrvatske države i u okružju koje je pripadalo biskupijama današnje Hrvatske.

Navodim prvo kotorskog biskupa14 Rajmonda Agontija (Raymundus Agonti de Clareto), O. Carm, koji je bio biskupom u Kotoru od 1331. do 17. kolovoza 1334. godine15.

Graziadio, O. Carm., bio je biskup u Poreču od 1309. do1327. i naveden je i na objavljenom popisu biskupa Porečko-pulske biskupije.16

I slijedeći biskup karmelićanin, Ivan Lombardo, O. Carm, bio je biskupom u Poreču od 1388. do 1415. godine i nalazi se na objavljenom popisu biskupa Porečko-pulske biskupije17.

12 U dostupnim kronotaksama biskupija često se izostavlja redovnička pripadnost biskupa Ordinarija, što otežava identificiranje njihove redovničke pripadnosti. 13 Usp. http://www.gcatholic.com/dioceses/diocese/dubr0.htm ; "gcatholic" znači "Giga-Catholic Information" i također: Felipe Itúrbide (Yturibe), O. Carm. † (25 Jun 1727 Appointed - 1 Jan 1728 Resigned) 14 Kotorska biskupija u državi Crnoj Gori i danas se nalazi u okviru Splitsko-Makarske metropolije, premda pripada "Međunarodnoj biskupskoj konferenciji sv. Ćirila i Metodija" sa sjedištem u Beogradu. 15 Usp. http://www.gcatholic.com/dioceses/diocese/koto0.htm . Za razliku od "Giga-Catholic Information" dostupna kronotaksa kotorske biskupije Rajmunda Agontija navodi kao kotorskog biskupa, ali slijedeći praksu nenavođenja redovničke pripadnosti ne spominje da je bio karmelićanin: usp. http://www.kotorskabiskupija.net/index.php?option=com_content&task=view&id=16&Itemid=35 . Ipak njegov karmelski redovnički identitet potvrđuju i arhivski dokumenti Reda: usp. Katarina KOPREK, nav. dj., str. 326, s time da se u tom članku potkrala tiskarska greška pa umjesto "Agonti" piše "Agouti". 16 Usp. http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=14&Itemid=128 i također: http://www.gcatholic.com/dioceses/diocese/pore0.htm i također: .


16

Tu je i ninski biskup karmelićanin Ludovik koji je bio biskupom Nina od 1424. do 1436.18

Biskupom u Ninu bio je i Natal (Natalis), karmelićanin, od 1436. do 146219. Prema Z. Striki "biskup je Natal <II> stupio u službu bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1443.–1461.), koji je poslao poslanstvo u svibnju 1459. godine u Mantovu, gdje je papa Pio II. (1458.–1464.) sazvao kršćanske vladare da bi razmotrili stanje i napravili jedan zajednički plan obrane kršćanske Europe od turskih nadiranja"20. R. Ben Shalom naziva biskupa Benčića (Bencesi) "prokuratorom karmelskoga reda", a nazivaju ga i "generalnim vikarom Reda"21.

U nekim izvorima se navodi i biskup Hilger Burgis (Hilger de Burgis), O. Carm, kao biskup Budve22 od 1446. do njegove smrti 1. studenoga 1452. godine23. Međutim, na istoj stranici na kojoj je u popisu biskupa karmelićanin Hilger de Brugis naveden kao biskup 17 Usp. isto. 18 Usp. Z. STRIKA, "Catalogus episcoporum ecclesiae Nonensis” zadarskog kanonika Ivana A. Gurata, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 49/2007., str. 132 gdje se kaže: "U svojoj kronotaksi Ivan A. Gurato nije naveo ime ninskog biskupa Ludovika <II> (1424.–1436.). Pronašao ga je Daniele Farlati in acta consistorialibus, papa Martin V. ga je uzdigao na katedru ninskih biskupa 3. listopada 1424. godine. (…) On je pripadao redu karmelićana i obnašao službu priora u venecijanskom samostanu svete Marije. (…) Opći šematizam i Šematizam Zadarske nadbiskupije donosi samo kratki podatak da je bio redovnik (…) te da je bio ninski biskup najvjerojatnije do 1436. godine…" Isti rad donosi različite kronotakse i popise ninskih biskupa. U njima se uz biskupa Ludovika navode i drugačije redovničke pripadnosti: "O. Clun." – str. 77, "benedikt." – str. 79… 19 Prema Kronici Josipa Buturca i Antuna Ivandije "Natalis de Venetiis O. Carm.",, a prema Općem šematizmu "Natalis II., karmelićanin", usp. Z. STRIKA, "Catalogus episcoporum ecclesiae Nonensis” zadarskog kanonika Ivana A. Gurata, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 49/2007., str. 77 i 79. 20 Rad Z. Strike nastavlja relativno opsežnu biografiju ovoga biskupa: "Biskup Natal je nakon sabora kratko proboravio u Rimu i u njegovoj su se pratnji nalazila trojica 'krstjana'. Oni su se, nakon poduke u kršćanskoj vjeri, 14. svibnja 1461. godine, odrekli manihejskih zabluda. 'Krstjani' su ostali u Rimu, a biskup se vratio krajem 1460. godine ili pak samim početkom 1461. godine u Nin. U siječnju 1461. godine krenuo je u pratnji talijanskog franjevca Marijana Cecchija Sozinija iz Siene i biskupova bratića Petra u Bosnu. U blizni Livna posrnuo mu je konj, pao je s njega i teško se ozlijedio. Put nije mogao više nastaviti, nego je od posljedica pada ubrzo umro te je bio sahranjen u Livnu 28. siječnja 1461. godine.", usp. isto 132-133. Ovakva slika redovnika karmelićana, koji se bave narodom, idu jašući među narod i na koncu i umiru u službi narodu, upotpunjuje klišeiziranu sliku karmelićana kao ljudi koji bi u svojoj dubokoj kontemplaciji bili daleko od konkretnog života i ljudi. 21 "Procurator of the Carmelite order": usp. R. Ben Shalom, A minority looks at the mendicants: Isaac Nathan the Jew and Thomas Connecte the Carmelite, Vol. 30, br. 3 rujan 2004, str. 213-243. 22 Budva se danas nalazi na teritoriji i pod jurisdikcijom Kotorske biskupije koja je u okviru Splitsko-makarske Metropolije), usp. bilješku 12. 23 Usp. Katarina KOPREK, nav. dj., str. 326, s time da u tom članku stoji "Brugis" umjesto "Burgis" i također: http://www.catholic-hierarchy.org/diocese/d2b96.html: "Hilger de Burgis, O. Carm. † ( 1446 Appointed - 1 Nov 1452 Died)".


17

Budve stoji da je on u istom razdoblju bio i pomoćni biskup u Kölnu (Cologne) u Njemačkoj24. Kako je s jedne strane očito da on nije mogao istovremeno boraviti na dva mjesta, i kako s druge strane njegov karmelski redovnički identitet i to da je bio biskup Budve potvrđuju i arhivski dokumenti Reda25, zaključujem da je on bio samo naslovni biskup Budve.26 To potvrđuje i na internetu objavljena kronotaksa kotorske biskupije27 koja ga uopće ne navodi među budvanskim biskupima, nego za to razdoblje ima imena drugih biskupa28.

Naslovni biskup kao i Hilger Burgis bio je i karmelićanin Fernando del Barco, pomoćni biskup Salamanke u Španjolskoj, koji je 1521. imenovan biskupom Solina (Salone)29.

No biskup ordinarij hvarske biskupije svakako je bio karmelićanin Joakim Marija Pontalti (Gioacchino Maria Pontalti). Rođen je u Veroni (Italija) 1709. godine. Za svećenika u karmelskom redu zaređen je 24. lipnja 1731., za hvarskog biskupa 23. studenog 1761., a hvarskim ordinarijem prestaje biti umirovljenjem 6. travnja 1767. Preminuo je kao hvarski biskup u miru 19. srpnja 1772. godine.30

Je li fray Juan de la Miseria (br. Ivan od Bijede) ne samo prvi Hrvat koji je postao karmelićaninom nego i jedini Hrvat koji je susretao sv. Tereziju Avilsku za njezina života, razgovarao i družio se s njome? Navodi se da je živio od oko 1526. do 15. rujna 1616. godine31. Prema zapisima same Terezije Avilske u knjizi Osnuci, on je mlađi od dvojice pustinjaka Talijana (uz o. Marijana od sv. Benedikta, svjetovnim imenom Ambrozije Azzaro), koji su u karmelskom pravilu prepoznali onaj način na koji su željeli

24 "Hilger de Burgis, O. Carm. † (Auxiliary Bishop: 1446 to 1 Nov 1452)": http://www.catholic-hierarchy.org/diocese/dkoln.html . 25 Usp. Katarina KOPREK, nav. dj., str. 326. Katarina Koprek je rezultate svoga rada s glazbenog područja u kojem se dotiče i nekih karmelićana na hrvatskim prostorima predstavila i na talijanskom jeziku u radu Il manoscritto "Cantorale fratrum Beatae Mariae Virginis de Monte Carmelo di Dubrovnik (Croazia) 26 Na to upućuje već i naslov iznad popisa biskupa: "Budua (Titular See)"; usp. http://www.catholic-hierarchy.org/diocese/d2b96.html . 27 Ona naime sadrži i popis budvanskih biskupa. 28 Usp. http://www.kotorskabiskupija.net/index.php?option=com_content&task=view&id=16&Itemid=35 . Da je bio samo naslovni biskup Budve u konačnici je jasno vidljivo na: http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bburgis.html . 29 Usp. http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bbarc.html . 30 Usp. http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bpontalti.html . On je, primjerice, 1764. godine posvetio današnje crkve u župi Nerežišće (usp. http://www.zom.hr/Crkva.html) i u župi Gornji Humac na Braču (usp. http://www.braconline.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&catid=623%3Agornji-humac&id=418%3Aupa&Itemid=565) 31 http://www.myartprints.com/a/miseria-juan-de-la/st-theresa-of-avila-1515.html


18

služiti Bogu, nakon što je "bio održan sveti Koncil u Trentu, gdje je zapovjeđeno da se pustinjaci svedu na Redove"32. Terezija ih sreće na proputovanju iz Toleda kroz Madrid za Pastranu i govoreći o o. Marijanu navodi: "Bio je odsjeo u jednom gostinjcu (…) još s jednim mladim bratom, imenom br. Ivan od Bijede, velikim slugom Božjim i vrlo skromnim u stvarima od ovoga svijeta"33. Terezija ga u svojim spisima spominje više puta34. Ako je br. Ivan doista bio Hrvat, onda bi to, prema samoj Tereziji Avilskoj, značilo da se među prva četiri bosonoga karmelićanina uopće nalazi i jedan Hrvat i da je on suutemeljitelj drugoga samostana u cijelome Redu35. Imao je i tu čast da mu je sama Terezija pripravila karmelsku redovničku odjeću u koju se obukao 9. srpnja 1569. godine: "Ja sam im pripremila habite i plašteve te poduzimala sve što sam mogla zato da oni odmah obuku habit"36. U karmelskom okružju ali i puno šire br. Ivan je ipak najpoznatiji po tome što je on jedini naslikao Terezijin portret za njezina života37. U vrelima se spominje njegovo talijansko (bilo napolitansko bilo moliško38) i hrvatsko podrijetlo. Ugledni prevoditelj Terezijinih dijela na hrvatski jezik, dr. Fran Binički, navodi kategorički, ne dopuštajući ikakvu sumnju u to, da je on Hrvat: "Sačuvana je i njezina slika, koju je 1576. naslikao fra Ivan od Bijede, Hrvat iz pokrajine Molise u Abrucima"39. Posve je točno da su u tim krajevima Italije (Abruzzi) već u Terezijino vrijeme u više naselja živjeli Hrvati iz Dalmacije koji su u 15. i 16. st. pred turskim osvajačima prebjegli u Italiju (moliški ili molizanski Hrvati). Da li samo radi toga ili i radi nekih drugih argumenata osobito hrvatski autori rado navode da je Ivan od Bijede bio ili da bi mogao

32 TERZIJA AVILSKA, Osnuci, 17, 8. 33 Usp. isto, 17, 6. 34 Usp. TEREZIJA AVILSKA, Osnuci, 22, 21; Pisma 183,1 i 266, 4. Vidi također: J.L. Astigarraga, A. Borell, Concordancias de los escritos de Santa Teresa de Jesús, Volumen I, Roma 2000, str. 1386. 35 Usp. TEREZIJA AVILSKA, Osnuci, 17, 5-15. "Ja pak, kako sam imala samo dva redovnika (…) Od ona dva odobrenja koja mi bijaše poslao naš prečasni otac general za dva samostana napravljen bijaše samo jedan." 36 Usp. TEREZIJA AVILSKA, Osnuci, 17, 14. 37 Navodi se da je Terezija, nakon što je slika bila dovršena kazala br. Ivanu: "Bog ti oprostio, br. Ivane, kad si me već slikao, zašto me naslika ovako ružnu i staru": F. BINIČKI, Uvod u Djela sv. Terezije od Isusa, sv. I., Zagreb 1933., str. XI. 38 "… nativo del regno di Napoli": A. ROGGERO, Genova e egli inizi della riforma teresiana in Italia (1584-1597), Genova 1984, str. 18; "…due eremiti napoletani": Wieslaw Krwior, OCD, Storia del Carmelo, u: E. Boaga, O.Carm.i L. Borrielo, OCD (diretto da), Dizionario Carmelitano, Citta Nuova 2008., str. 854; "…Hrvat iz pokrajine Molise u Abrucima": F. BINIČKI, nav. dj., str. XI. Nakon povratka iz Španjolske br. Ivan od Bijede je suutemeljitelj zajednice obnovljenih karmelićana u Genovi, Sveta Ana, gdje je ostavio više slika i oslikao tamošnju crkvu: usp. A. ROGGERO, nav. dj., str. 21. i 71. Isti izvor navodi i mjesto rođenja Ivana Narduka: "Nato a Casar Ciprano negli Abruzzi" te da mu je otac bio grebenar, usp. str. 76. 39 F. BINIČKI, nav. dj., str. XI.


19

biti Hrvat40. Šteta je da dr. F. Binički nije naveo na čemu točno temelji svoju tvrdnju. Ovako nam samo preostaje da mu vjerujemo. Prema nekima o hrvatskom podrijetlu Ivana od Bijede bi svjedočilo i njegovo prezime Narducci, Narduch, Narduk, odnosno Nardić.

Je li autor jedinoga portreta sv. Terezije Avilske nastaloga za njezina života Hrvat?

40 Tako A. SEKULIĆ primjerice piše: "Ivan Narduch imao je oko 45 godina i čini se da je bio podrijetlom Hrvat", usp. nav. dj. str. 45


20

Od karmelićana nakon reforme spominjem ovdje poimenično brata Kristofora od Presvetog Sakramenta41, rođenog 1595., dakle samo četiri godine nakon smrti sv. Ivana od Križa, koji je svoje prve (jednostavne) zavjete položio 1621. godine u Pragu, u današnjoj Češkoj. Tu su i otac Hipolit od Uznesenja Blažene Djevice42, rođen 1621., koji je prve zavjete položio 1652. u Münchenu u današnjoj Njemačkoj, potom otac Matej od svetoga Franje43 rođen 1659., koji je jednako kao i otac Hipolit prve zavjete položio u Münchenu 1678. godine. Dalje neću navoditi: ovo su samo neki primjeri ranijih veza između Hrvata i Karmela, a takvih je bilo ne samo u karmelskim samostanima "Provinciae Germaniae" i "Provinciae Austro-Hungaricae" 44, nego i na području Italije45. U svojoj studiji "Bosonogi karmelićani u Galiciji 1880-1911" poljski karmelićanin i povjesničar o. Piotr Franciszek Neumann piše o austrougarskoj karmelićanskoj provinciji: "Nacionalna struktura Provincije odražavala je mnogonacionalni značaj Habsburške monarhije. Među karmelićanima nije nedostajalo Čeha, Slovaka i Hrvata…"46. Našu poimeničnu pažnju svakako zavrjeđuje i o. Paulin od sv. Bartolomeja (Ivan Filip Vezdin), Hrvat iz današnje Donje Austrije, koji je živio od 1748. do 1806., vrednovan kao znanstvenik svjetskog značaja, glasoviti indolog, autor prve sanskrtske gramatike.47

O. Paulin od sv. Bartolomeja, OCD O. Paulin (Filip Vezdin) autor je prve multidisciplinarni znanstvenik sanskrtske gramatike u svijetu

41 Christophorus a SS. Sacramento (Christophorus vom Hlst. Sakrament). Umro 1639. od kuge, s 44 godine života. 42 Hippolythus ab Assumptione B.V. (Hippolyth von der Himmelfahrt der Seligen Jungfrau). 43 Matthaeus a S. Francisco (Matthäus vom hl. Franz). 44 "Provincia Germaniae" osnovana je godine 1626., iz nje je potom 1701. izdvojena "Provincia Austriae" (kasnije "Austro-Hungaricae"), iz koje se 1902., osamostalila mađarska provincija. 45 Usp. J. ZEČEVIĆ, 'Novi' Bosonogi karmelićani iz Hrvatske - iz prošlih stoljeća, Vjesnik karmelićana 1/2001, str. 14. 46 NEUMANN, Piotr Franciszek, Die unbeschuten Karmeliten in Galizien (1880-1911), str. 230. 47 Usp. J. ZEČEVIĆ, Uz 250. obljetnicu rođenja o. Paulina od sv. Bartolomeja (Vezdin), Hrvata iz Donje Austrije, Bosonogog karmelićanina, Vjesnik karmelićana 3-4/1998, str. 17-20.


21

Ipak, povezanost Karmela i Hrvata intenzivirala se na koncu 19. stoljeća, nakon što je o. Gerard Tomo Stantić 1896. godine stupio u karmelićanski novicijat u Grazu.

U jesen 1902. otac Stjepan od sv. Terezije (Imre Soós), vikar Karmela u Budimpešti obratio se, s dopuštenjem Provincijala i u ime većine mađarskih karmelićana, Generalnom definitoriju s molbom da se austrougarska provincija podijeli i da se od samostana u Gjuru i Budimpešti osnuje samostalna (mađarska) semiprovincija48. Generalni definitorij odredio je da se koncem prosinca 1902. u cijeloj Provinciji provede glasovanje o tome. Nakon što se velika većina karmelićana s pravom glasa na samostanskim kapitulima izjasnila za izdvajanje mađarskih samostana, jednako kao i Provincijalni definitorij na svojoj izvanrednoj sjednici održanoj 27. siječnja 1903. u Beču, Generalni definitorij je s dozvolom Kongregacije za biskupe i redovnike 15. travnja 1903. samostane u Gjuru i Budimpešti (vikarijat u Budimpešti uzdignut je u priorat) izdvojio u Mađarsku semiprovinciju sv. Stjepana, kralja Mađara (Semi-provincia Hungariae, "S. Stephani Hungarorum regis”).49 Nova semiprovincija obuhvatila je zemlje ‘Krune sv. Stjepana’. U dokumentu Generalnog Definitorija u Rimu one su izričito nabrojene: Mađarska, Hrvatska, Slavonija, Transilvanija i teritorij grada Rijeke50. Novicijat je osnovan u Gjuru51, a prvim Provincijalnim vikarom o. General je imenovao o. Stjepana

48 "P. Stephanus a s. Teresia, vic. conv. Budapestini, de consensu p. Provincialis et nomine saltem maioris partis religiosorum Hungarorum, petit ut provincia Austriaca dividatur in duas partes, et ex conventibus Jaurinensi (Györ) et Budapestinensi erigatur semi-prov. Hungariae. Patres respondendum censuerunt: Dilata, et exquiratur votum proximi cap. prov.": ACTA DEFINITORII GENERALIS O.C.D., str. 435-436. 49 "Cum petitio facta fuerit ut quaestio circa divisionem prov. Austro-Hungaricae ante cap. prov. proximum decidatur, p. Praep. Gen. proposuit an expediat seiungere a prov. Austro-Hungarica conv. Jaurinensem (Györ) et vicariatum Budapestinensem, ita ut ex his duobus conventibus – erecto prius in prioratum vicariatu Budapestinensi – constituatur nova semi-prov. Hungariae. Cui Patres responderunt affirmative. Titulus novae semi-prov. erit S. Stephani Hungarorum regis.": ACTA DEFINITORII GENERALIS O.C.D., str. 438. 50 "Territorium eius erit omne illud quod nunc venit sub nomine Coronae s. Stephani, scilicet Hungaria prope dicta, Croatia Slavonia, Transilvania ac territorium civitatis Fiume.": ACTA DEFINITORII GENERALIS O.C.D., str. 438. U studiji poljskog karmelićanina i povjesničara o. Piotra Franciszeka Neumanna "Bosonogi karmelićani u Galiciji 1880-1911", koja je 1998. objavljena u Rimu (Institutum Historicum Teresianum), umjesto imena "Slavonija", kako stoji u originalu, piše "Slovenija": "Das Territorium dieser Semiprovinz umfaßte die Länder der 'Krone des hl. Stefan': Ungarn, Kroatien, Slowenien, Siebenbürgen und die Stadt Fiume (=Rijeka)". Vjerojatno se radi o tome su on ili lektori njegove studije na njemačkom jeziku, ne razlikujući Slavoniju i Sloveniju, željeli korigirati predmnijevanu "grešku" u dokumentu Generalnog Definitorija, usp. NEUMANN, Piotr Franciszek, Die unbeschuten Karmeliten in Galizien (1880-1911). Ihre Reform und Entwicklung im Kontext des Erneuerungsprozesses des Ordens in Österreich-Ungarn, Rim 1998., str. 231. 51 "Domus novitiatus novae semi-prov. erit conv. Jaurinensis (Györ)": ACTA DEFINITORII GENERALIS O.C.D., str. 438.


22

Soósa52. Novoj semiprovinciji pripadala su 24 redovnika, od toga 10 svećenika, četiri klerika i deset braće laika"53. Jedan od tih desetorice svećenika, zaređen 1902., bio je i o. Gerard Tomo Stantić, "jedini Hrvat u Provinciji"54, kojega su poglavari poslali u Somborski samostan "da bi se posebice skrbio o vjernicima Hrvatima"55. U novosagrađeni somborski samostan o. Gerard i subraća karmelićani dolaze 16. kolovoza 1904. godine.56 S obzirom na veliki broj Hrvata u Somboru i okolici, Šokaca i Bunjevaca, koji su govorili hrvatskim jezikom bilo je neophodno za tu zajednicu osigurati redovnike koji su poznavali jezik vjernika Hrvata. To se najbolje vidi iz situacije koja je nastala nakon smrti Hrvata o. Ambrozija Bašića 1929. kada mađarski provincijal u svome pismu navodi da somborski "oci svi mole da se u Sombor pošalje o. Koloman iz Austrijske provincije koji savršeno govori slavenskim jezikom"57.

Nakon što je poslije Prvog svjetskog rata Sombor pripao novonastaloj državi kraljevini SHS Generalni definitorij 25. listopada 1924. izdvaja somborski Karmel iz mađarske Provincije "i stavlja pod neposrednu upravu Reda u Rimu s težnjom da se započne razvitak Karmelskoga reda u Hrvatskoj"58.

Moguće je ne samo iz usmenih svjedočenja nego i iz pisanih izvora pokazati da somborski karmelićani već i prije 1939. i 1958. godine njeguju kontakte u Hrvatskoj, da žele i u Hrvatskoj promicati karmelsku duhovnost i stjecati nova zvanja. Svjesni da bez podmlatka nema budućnosti ni karmelskoj zajednici u Somboru, u nastojanju oko novih zvanja oni zalaze i djeluju u katoličkim područjima tadašnje države i njeguju kontakte i sa klauzurnim karmelićankama u Selu (Slovenija) i Karmelićankama Božanskog Srca Isusova u Zagrebu. U molitveniku o. Gerarda Tome Stanitića s naslovom "Cviće Karmela i bl. Mala Terezija", objavljenom u Somboru godine 1925., očito u suradnji s jednim i drugim karmelićankama, na kraju toga molitvenika nalazimo informacije o (s)tečajevima za mladiće i djevojke, među

52 Usp. ACTA DEFINITORII GENERALIS O.C.D., str. 438. 53 NEUMANN, Piotr Franciszek, Die unbeschuten Karmeliten in Galizien (1880-1911). Ihre Reform und Entwicklung im Kontext des Erneuerungsprozesses des Ordens in Österreich-Ungarn, Rim 1998., str. 231. 54 Usp. Na Božji način među ljudima, Vicepostulatura Karmelićana, Zagreb, Česmičkoga 1, 1988., str. 131. 55 Usp. isto. 56 A. SEKULIĆ, Povijest somborskoga Karmela, u: Baština za budućnost, (zbornik radova), Zagreb-Sombor 2005, str. 46., 57 "Humiliter igitur in extreme necessitate rogant Patres omnes vicariatus n. Somborensis ut mittat in Sombor R.P. Colomanum ex Provinciae Austriae qui perfecte loquitur lingua slavica…": usp. Akta procesa 001441. 58 Usp. Na Božji način među ljudima, Vicepostulatura Karmelićana, Zagreb, Česmičkoga 1, 1988., str. 132. i A. STANTIĆ, Karmelićani, Zagreb, 1995., str. 233.


23

inim i s poticajem djevojkama koje osjećaju poziv na takav život da se pismeno obrate časnim sestrama karmelićankama u Zagrebu, Ksaverska ulica 3.59

Karmelićani prolaze Hrvatskom uspostavljajući i njegujući kontakte također povodom prijevoda djela sv. Terezije Avilske na hrvatski jezik, što ih je načinio Fran Binički i koja su objavljena u Zagrebu od 1931. do 1934. godine, u Duhovnoj biblioteci Dominikanske naklade "Istina"60.

"Cviće Karmela" iz 1925. svjedoči i o kontaktima karmelićana u Hrvatskoj i o njihovom radu na promicanju muških i ženskih karmelskih zvanja

Konačno 1939. svoje želje i namjere dolaska u Hrvatsku karmelićani iznose i u neposrednom razgovoru s crkvenim vlastima na Kaptolu u Zagrebu. Oca Gerarda Tomu Stantića zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac primio je 3. prosinca 1939. godine. Tema razgovora bio je novi karmelićanski samostan u Zagrebu, na Trešnjevci, gdje su kupljene dvije zemljišne čestice, zahvaljujući gospođi Janji Prćić iz Subotice, sestrični o. Gerarda,

59 Usp. Cviće Karmela i bl. Mala Terezija, Sombor 1925., predzadnja i zadnja stranica teksta (stranice knjižice su nenumerirane). 60 Djela sv. Terezije od Isusa, Svezak I., Zagreb 1931., Svezak II, Zagreb 1933. i Svezak III, Zagreb 1934.


24

karmelskoj trećoredici i velikoj dobročiniteljici karmelićana, koja je u tu svrhu darovala 50.000 dinara.61

Godina razgovora o. Gerarda sa nadbiskupom Alojzijem Stepincem u Zagrebu, 1939., ista je ona godina kada na nadbiskupov poziv u Zagreb iz Austrije stižu prve bosonoge karmelićanke. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bavio se dakle u isto vrijeme zaživljavanjem i ženske i muške grane Karmela u svojoj nadbiskupiji. Sestre karmelićanke nadbiskup je privremeno smjestio u Draškovićev barokni dvorac u Brezovici koji je u crkvenom vlasništvu, te je samo dvadesetjedan dan nakon susreta sa o. Gerardom, na Badnjak 24. prosinca 1939., mogao uslijediti kanonski osnutak prvog samostana sestara karmelićanki na tlu Hrvatske. Braću karmelićane je u izgradnji njihovoga samostana omeo rat, tako da oni u Hrvatskoj dobivaju samostan tek punih 20 godina kasnije, 1959. godine62, ovdje u Remetama. Franjevac Aleksa Benigar u svojoj glasovitoj knjizi "Stepinac" opisuje ulogu nadbiskupa Alojzija Stepinca u dolasku karmelićana slijedećim riječima: "Već godine 1939 pokrenuo je pitanje dolaska karmelićana u Zagreb. Dodijelio im je mjesto kraj novog tramvajskog spremišta, gdje su oni nabavili zemljište za izgradnju samostana i crkve. Ratne su neprilike omele taj pothvat…"63

Nadbiskup Alojzije Stepinac O. Gerard Tomo Stantić

61 Usp. V. MIHETEC, Pedeseta obljetnica dolaska redovnika karmelićana u Hrvatsku, u: Karmelski vjesnik, 4/2009, str. 32. "Gerardova baka, i mati njegova oca, kada je ostala udovica, udala se za Vecu Prćića i u svom drugom braku imala kćerku Janju, dakle polu-sestru Gerardova oca": A. STANTIĆ, Pastoralno djelovanje karmelićana u Somboru, u: Baština za budućnost, (zbornik radova), Zagreb-Sombor 2005, str. 147. 62 Nakon privremenog jednogodišnjeg boravka kod sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskom Leskovcu. 63 A. BENIGAR, Stepinac, str. 343.


25

Sestrična o. Gerarda, Janja Prćić iz Subotice, Izvadak iz zemljišne knjige iz kojega je vidljiv dobročiniteljica karmelićana, koja je omo- vlasnik zemljišnih čestica 1382/20 i 1381!151: gućila kupnju zemljišta u Zagrebu 1939. god. "Karmelitski red u Jugoslaviji u Somboru"64

Imajući u vidu inicijalnu ulogu Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića u pogledu dolaska karmelićana u Hrvatsku, o. Ante Stantić o. Gerarda naziva "ocem hrvatskog Karmela".65 On polazi od toga da je o. Gerard taj koji je "sve započeo" te da je zato "stekao pravo da ga hrvatski karmelićani zovu Ocem svoje Provincije".66

O. Vjenceslav Mihetec je u svome predavanju održanom 12. rujna 2009., na početku obilježavanja ove obljetnice, na temelju zapisa kronike samostana u Somboru i Spomenice župe Remete detaljno opisao postupne korake i poteškoće oko dolaska 64 Činovnik je pogriješio i napisao "Samoboru" pa je precrtao i ispravio: "Somboru". 65 Usp. Na Božji način među ljudima, Vicepostulatura Karmelićana, Zagreb, Česmičkoga 1, 1988., str. 132. 66 Usp. isto, str. 133.


26

karmelićana u Remete 1959. godine, pa ovdje nema potrebe iznova navoditi sve detalje, nego zainteresirane upućujem na čitanje njegovoga već spominjanoga rada.67

Pouzdavajući se u to da je o. Vjenceslav Mihetec pomno pregledao Spomenicu župe Remete koju je vodio župnik Leopold Rusan ponovio bih samo njegovo zapažanje da je zanimanje karmelićana za dolazak baš u Remete po prvi puta zabilježeno u Spomenici na dan 9. studenoga 1955. godine slijedećim riječima: "Za Remete se jako zanimaju Karmelićani iz Sombora. Htjeli bi ovamo u Hrvatsku. Najprije došao ovamo u izvide jedan, koji se vratio iz gore Karmela, a sredinom listopada dvojica. Ja sam im rekao, ako će dobiti Remete koji redovnici, onda će to biti Franjevci iz Kaptola 9. Tako smo završili."68

Nije isključeno da se o dolasku karmelićana u Remete razgovaralo i ranije. Prigoda za to nije manjkalo. Tako je npr. 23. siječnja 1954. na zahvalnici povodom 25 obljetnice redovničkih zavjeta Časne majke Regine Terezije u Brezovici među gostima zabilježena i prisutnost tadašnjeg poglavara somborskih karmelićana, o. Vilka Dorotića.69

Stvari sada stoje tako da više uopće nije pitanje hoće li karmelićani doći u Hrvatsku nego kamo će, u koju sredinu doći. Na Kaptolu se razmatra mogućnost da se karmelićanima povjeri župa u Gornjem Vrapču, Stenjevcu ili u Maksimiru.70

No karmelićani bi ipak najradije u Remete. Redovničkom identitetu "Braće blažene djevice Marije od Gore Karmela" najbliže se čini ovo marijansko svetište.

Sačuvan je i tekst kojim se karmelićanin o. Ivan Keravin 31. kolovoza 1956., iz Sombora obraća remetskom župniku mons. Leopoldu Rusanu, u kojemu ga moli da ako može izađe ususret i tijekom školske godine 1956./1957. primi k sebi u Remete četiri redovnika, dva bogoslova radi studija teologije, jednoga svećenika i jednoga brata. No to se tada ipak nije ostvarilo pa su karmelski bogoslovi zajedno s o. Ivanom te godine smješteni u Đakovo, gdje pohađaju teologiju.71

Veliku poteškoću karmelićani su tih godina imali u pogledu školovanja podmlatka, sjemenišnog i bogoslovskog, bez kojega nije bilo izgleda za budućnost ne samo u Hrvatskoj nego i u samom Somboru.

67 V. MIHETEC, Pedeseta obljetnica dolaska redovnika karmelićana u Hrvatsku, u: Karmelski vjesnik, 4/2009, str. 19.-33. 68 Isto, str. 21. 69 S. I. T. CVETNIĆ, OCD, Ostala je samo radost. Život i djelo Majke Regine od Isusa, Karmel – Brezovica 1998., str. 340. 70 Usp. V. MIHETEC, Prijelaz u Hrvatsku, u: Pedeseta obljetnica dolaska karmelićana u Hrvatsku, (monografija), Zagreb 2010, str. 35. 71 Usp. isto.


27

Remetski župnik Leopold Rusan u O. Ivan Keravin 1958. Godine dvorištu ispred crkve u Remetama

Budući da s dolaskom u Remete ne ide glatko i od prve, za školsku godinu 1958./1959. gostoprimstvo im iskazuju sestre Karmelićanke Božanskog Srca Isusova iz Hrvatskog Leskovca: ocu Ivanu Keravinu, bratu Mirku Poša i skupini sjemeništaraca72.

Boravak u Hrvatskom Leskovcu "Ljetopis Karmelskog samostana Majke Božje Remetske" opisuje na slijedeći način: "Prije nego što su redovnici sa dečkima došli u Remete stanovali su godinu dana kod Sestara Karmelićanki Božanskoga srca Isusova u Hrvatskom Leskovcu kraj Zagreba. U Remete su pak stigli u jesen 1959., tj. uoči blagdana Imena Marijina. U Hrvatskom Leskovcu je povremeno sa o. Ivanom bio i o. Marijan koji ga je pomagao i u Remetama. U Hrvatskom Leskovcu kao kuhar bio je br. Mirko. On je isto iz Hrvatskog Leskovca prešao u Remete, ali je tu ostao par tjedana."73

72 Usp. STANTIĆ, A., Karmelićani, str. 234. O. Mato Miloš spominje 9 sjemeništaraca, a na fotografijama iz Hrvatskog Leskovca ih se nalazi 7, usp. M. MILOŠ, Značajni likovi Karmela u Somboru, u: Baština za budućnost, (zbornik radova), Zagreb-Sombor 2005, str. 120. Budući da se prigodom dolaska u Remete 11. rujna 1959. poimenično navodi 9 sjemeništaraca, moguće je da se skupini sjemeništaraca iz Hrvatskog Leskovca u novoj školskoj godini 1959./1960. pridružio još poneki sjemeništarac: usp. V. MIHETEC, Prijelaz u Hrvatsku, u: Pedeseta obljetnica dolaska karmelićana u Hrvatsku, (monografija), Zagreb 2010, str. 51. 73 Ljetopis Karmelskog samostana Majke Božje Remetske, str. 2. Zapis u Ljetopisu je načinjen 1963. godine. U kuhinji u Remetama je tada br. Mirka zamijenio br. Anđelko, a za ekonoma je postavljen br. Pavao Horvat.


28

Budući da sjemeništarci pohađaju gimnaziju na Šalati koja je daleko i budući da je prostor u Hrvatskom Leskovcu relativno malen to je samo privremeno rješenje. Stoga i za vrijeme boravka kod sestara karmelićanki BSI u Hrvatskom Leskovcu karmelićani istovremeno i dalje nastoje oko dolaska u Remete. No kako su postojala različita viđenja budućnosti Remeta nakon župnika Rusana, to ne ide ni brzo ni lako. Ipak veliku, po mnogima i odlučujuću potporu dolasku u Remete karmelićani su imali u sestrama iz Brezovice, koje su imale znatan utjecaj i na nadbiskupa Alojzija Stepinca i na remetskog župnika mons. Leopolda Rusana kao svoga velikoga dobročinitelja74.

O. Ivan Keravin (lijevo) i br. Mirko Poša sa sjemeništarcima u Hrvatskom Leskovcu75

74 O velikoj povezanosti karmelićanki iz Brezovice sa remetskim župnikom mons. Leopoldom Rusanom svjedoči korespondencija između njega i poglavarice samostana u Brezovici, Časnom majkom Reginom Terezijom. U svojoj knjizi o Majci Regini Tereziji s. Ilijana Cvetnić objavljuje 14 pisama koje je s. Regina Terezija uputila mons. Leopoldu Rusanu u razdoblju od 1947. do 1956. godine u kojima su spomenuta i neka dobra djela koja mons. Rusan čini karmelićankama (usp. str. 255-275). Navodim jedan tipični primjer: "Hvala Vam, Prečasni, od srca za ulje! Kako će nam upravo sada za veliki korizmeni post dobro doći! Kako je Bog velik! Kako je dobar! O da ga bar toliko hvaliti možemo, kako zaslužuje…!": S. I. T. CVETNIĆ, OCD, Ostala je samo radost. Život i djelo Majke Regine od Isusa, Karmel – Brezovica 1998., str. 256. U svome pismu od 18. 10. 1948. s. Regina Terezija mons. Rusana naziva "naš odlični dobrotvor" (str. 261) S. Ilijana Cvetnić navodi da je mons. Rusan Časnu majku Reginu Tereziju upoznao 1945. godine i da je otada "kroz dvadesetak godina, bio dobročinitelj Karmela u Brezovici", usp. isto str. 255. 75 Fotografija sačuvana zahvaljujući sestrama Karmelićankama BSI u Hrvatskom Leskovcu.


29

Sestre su naime svjesne da dugoročno ne mogu same bez duhovne pomoći braće karmelićana, budući da su i po nakanama svoje utemeljiteljice sv. Terezije Avilske i po svojim redovničkim Konstitucijama upućene na duhovnu pomoć braće. Ne čudi da je remetski župnik Rusan zapisao: "Za Remete su se oduševili Karmelićani iz Sombora. Mislim, da su došli na to preko Karmelićanki iz Brezovice."76 Godine 1959. on je zapisao da su Remete "još prije 3, ako ne i 4. godine obećane karmelićanima iz Sombora kao pravom Marijinom Redu"77 On dakle drži mogućim da je neka vrsta obećanja karmelićanima u pogledu Remeta dana već 1955. godine.

O dolasku karmelićana u Remete i učincima toga dolaska na njihov klauzurni Karmel u Brezovici same sestre svjedoče slijedećim riječima: "Duh Karmela polako ulazi u sve pore Crkve, te postaje vidljiviji i snažniji po dolasku naše braće karmelićana u Zagreb kod 'Najvjernije Odvjetnice Hrvatske', u Remete još za vrijeme preč. gospodina župnika Leopolda Rusana 1959. godine. Providnost je i ovdje imala svoje čudesne puteve, jer oci karmelićani dolaze u Remete na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija dr. Stepinca, a posredstvom i Majke Regine Terezije koja se kod njega zauzela za njihov dolazak upravo u Remete. Oni utiskuju u život brezovičkog Karmela neizbrisiv pečat karmelske duhovnosti, pomažući sestrama u životu zajedničke karizme molitve i kontemplacije, kao ispovjednici, duhovni vođe, predavači, propovjednici, savjetnici, voditelji liturgijskih slavlja i duhovnih vježbi, što ne isključuje duhovnu pomoć i suradnju s ostalim svećenicima i redovnicima. Upravo onako kako je naša sv. Majka Terezija zamislila u svojim konstitucijama, a i sama iskusila. Sve je to vodilo k jednom cilju: proslaviti dobroga Boga svetim životom i osvojiti mnoga srca za njegovo Kraljevstvo…"78

Uglavnom, zagovorom sestara iz Brezovice karmelićani iz Hrvatskog Leskovca, nakon godine boravka ondje, 11. rujna 1959. napokon dolaze u Remete. Već spomenuti franjevac Aleksa Benigar navodi da je kardinal Stepinac 1959. pisao remetskome župniku i izrazio "namjeru dati karmelićanima župu u Remetama, gdje je nekoć bio pavlinski samostan".79 I nastavlja Benigar: "Uviđavni župnik Leopold Rusan pristaje, da karmelićani dođu u Remete još za njegova života. I doista stigli su onamo, 12. studenoga 1959."80

76 Usp. V. MIHETEC, Prijelaz u Hrvatsku, u: Pedeseta obljetnica dolaska karmelićana u Hrvatsku, (monografija), Zagreb 2010, str. 35. 77 Usp. isto 37. 78 S. I. T. CVETNIĆ, OCD, Ostala je samo radost. Život i djelo Majke Regine od Isusa, Karmel - Brezovica 1998., str. 152. 79 A. Benigar, Stepinac, str. 343. 80 A. Benigar, Stepinac, str. 343. Za sada mi nije poznato kako je A. Benigar došao do datuma "12. studenoga 1959", budući da je dan dolaska 11. rujna 1959. A. Sekulić piše: "Karmelićani su se doselili već 10. rujna 1959.", međutim radi se o tome da su 10. rujna dovezene samo stvari, a osobe stižu tek sutradan.


30

Trebalo je još pola godine nakon dolaska da Karmelski samostan Majke Božje Remetske bude i kanonski ustanovljen81. To se zbilo 19. ožujka 1960. godine., na blagdan sv. Josipa. I dopis generala o. Anastazija Ballestrera potpisan u Somboru i dopis kardinala Franje Šepera potpisan u Zagrebu nose isti nadnevak 19. ožujka 1960.

Dokument o ustanovljenju samostana karmelićana u Remetama

U već spominjanoj knjizi Karmelićanski prinosi hrvatskoj kulturi82 Ante Sekulić je donio čitljivi prijepis tih dvaju važnih dokumenata u cjelini na latinskom jeziku, pa ih ovdje neću iznova prepisivati nego ću radije predstaviti kod nas dosad neobjavljivani tekst iz "Acta ordinis": "Die 19 martii 1960, facultate speciali sibi a Definitorio Generali 81 "…canonice erigimus domum religiosam praedicti Ordinis in aedibus apud Sanctuarium B. MARIAE Virginis sub titulo 'MARIAE REMETENSIS' in pago Remete prope Zagrebiam existens.": Usp. CURIA ARCHIDIOECESIS ZAGREBIENSIS, n. 32 /Pr. / 60., od 19. ožujka 1960. 82 Usp. A. SEKULIĆ, Karmelićanski prinosi hrvatskoj kulturi, Zagreb 2001, str. 250-251.


31

in sess. 261, d. 14 martii 1960 delegata utens, N.P. Praepositus Generalis novum conventum pro Patribus nostris Iugoslaviae acceptavit in loco Remete (Zagreb; archidioec. Zagabrien.), ab Em.mo D.D. Aloisio Stepinac, s.m., paulo ante mortem oblatum apud perantiquum Sanctuarium B. Mariae Virginis Remetensis, Ordini item creditum. Exc.mus autem D. Franciscus Seper, Archiep. tit. Philippopolitan. in Tracia, Zagabrien. administrator Apostolicus, vi specialis potestatis Apostolicae, novum conventum die festo S. Ioseph canonice erexit, praesente N.P. Praeposito Generali."83

Značaj osnutka novoga samostana karmelićana u Remetama potvrđuje i sam dolazak u Hrvatsku vrhovnoga poglavara Reda, generala o. Anastazija Ballestrera. On je u svome Dnevniku (Ex Diario) detaljno opisao svoju nazočnost na svečanosti ustanovljenja samostana u Remetama kao i dane, koje je tom prigodom od 14. do 19. ožujka 1960. proveo u našim muškim i ženskim Karmelima, spominjući među ostalim i pohod grobu kardinala Stepinca i susret sa zagrebačkim nadbiskupom Franjom Šeperom.84

General Reda o. Anastazije Ballestrero, kasnije kardinal, (u sredini prvoga reda) s našim karmelićanima 1960. godine u dvorištu kuće novicijata u Somboru.

83 ACTA ORDINIS CARMELITARUM DISCALCEATORUM, Roma 1960, Ann. 5, Fasc. 1-5, str. 26. 84 ACTA ORDINIS CARMELITARUM DISCALCEATORUM, Roma 1960, Ann. 5, Fasc. 1-5, str. 34.


32

Premda su u Somboru ranije bili otvoreni dječačko sjemenište i novicijat85 može se reći da je o. Ivan Keravin bio prefekt prvih sjemeništaraca i magister prvih bogoslova Karmela u Hrvatskoj86. Župnik, mons. Leopold Rusan preminuo je 2. kolovoza 1963.godine87. Karemlićani ga veoma cijene, drže ga svojim dobročiniteljem i ostaju mu zahvalni do danas. O. Ivan Keravin je sutradan iza njegove smrti zapisao u samostanskom ljetopisu: "Zajedno sa našim pokojnim Kardinalom dr. Alojzijem Stepincem on je naš dobročinitelj, jer premda nije morao, na želju Nadbiskupa i Kardinala on je dozvolio da se osnuje naš samostan u remetskom župnom dvoru."88 Na istoj stranici o. Ivan citira i slijedeće riječi iz pisma kojeg je kardinal Stepinac uputio mons. Leopoldu Rusanu: "Veoma mi je drago, da ste našli tako lijepo rješenje za budućnost Vaše župe. Neka 'Fidelissima Advocata Croatiae' ima i fidelissimus custodes, koji su po svojim redovničkim pravilima zvani, da ju na poseban način časte, iako pod drugim imenom, ali u stvari istu"89

O. Ivan Keravin postaje i prvim župnikom karmelićaninom remetske župe koju vodi tijekom prvih šest godina postojanja karmelićana u Remetama.90 Kao molitelji i Bogu predani ljudi karmelićani su bili dobro prihvaćeni od strane remetskih župljana i lokalnog stanovništva.

Dragi Bog je blagoslivljao novozasađeni hrvatski Karmel u Remetama i on je počeo rasti, jačati i donositi plodove. O. Mato Miloš je opisao taj rast na slijedeći način: "Tijekom ljetnih mjeseci kada nije bilo nastave, o. Ivan je putovao po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini po župama propovijedati i oduševljavati mladiće za Karmelićanski Red. U tome je uspio i broj se sjemeništaraca iz godine u godinu povećavao, a time i broj bogoslova i novih mladih svećenika. Onim sjemeništarcima koji su već bili u sjemeništu, kada bi putovao radi promocije zvanja, javljao bi se kojom razglednicom i tako pobuđivao radost što na njih misli dok su oni na ferijama kod kuće. Borio se za svako

85 Usp. Na Božji način među ljudima, Vicepostulatura Karmelićana, Zagreb, Česmičkoga 1, 1988., str. 132. 86 Nakon povratka o. Ante Stantića iz Rima u svibnju 1963. o. Ladislav Marković, provincijalni delegat, u kolovozu ga imenuje poglavarom remetske zajednice i magistrom klerika, a o. Ivan ostaje prefektom sjemeništa, usp. Ljetopis Karmelskog samostana Majke Božje Remetske, str. 3. 87 "Ujutro rano, nešto poslije četiri sata preminuo je naš Presvijetli Gosp. Leopold Rusan, remetski župnik a i naš dobročinitelj. Br. Pavle je odmah otišao sa odijelom i pomoću jednog bolničara obukao je preminuloga u svećeničko misno odijelo, što si je pokojnik već sam prije spremio. Oko devet sati već smo imali pokojnika u lijesu ispostavljenog u našoj crkvi u Remetama. Župljani stalno dolaze do kasno uveče. Mi redovnici smo izmolili i oficij za mrtve i zajednički žalosnu krunicu": isto, str. 3-4. 88 Isto, str. 4. 89 Isto. 90 Usp. A. SEKULIĆ, Karmelićanski prinosi Hrvatskoj kulturi, Zagreb 2001., str. 252. Usp. i: M. MILOŠ, Značajni likovi Karmela u Somboru, u: Baština za budućnost, (zbornik radova), Zagreb-Sombor 2005, str. 120.


33

novo zvanje, davao sve od sebe i pomagao im u učenju. Imao je pred sobom samo jedno, proširiti Red u Hrvatskoj, na slavu Božju, Crkvi na korist."91

U lipnju 1961. u Remetama su 1 svećenik, 5 bogoslova, 3 brata laika i 8 sjemeništaraca.92

Uz slugu Božjega o. Gerarda Tomu Stantića, o. Ivana Keravina, o. Antu Stantića kada je govor o prijelazu karmelićana u Hrvatsku ne smije se previdjeti niti značajan doprinos još dvojice karmelićana Hrvata, o. Vilka Dorotića i o. Ladislava Markovića, premda se ovdje – razumjet ćete - ne mogu pobliže upuštati u opisivanje naravi toga doprinosa. Upućujem na rad o. Mate Miloša "Značajni likovi Karmela u Somboru", gdje on sažeto opisuje doprinos tih a i drugih karmelićana dolasku u Hrvatsku i opstanku u njoj93, kao i na osobne, dosada neobjavljivane zabilješke o. Ladislava.

Karmelićani koji su posrednije ili neposrednije pridonijeli u prvim godinama Karmela u Hrvatskoj

o. Ivan br. Mirko o. Ladislav o. Marijan o. Vilko br. Anđelko br. Pavao

Dinamika djelovanja karmelićana u Hrvatskoj dobiva novi zamah povratkom o. Ante od Djeteta Isusa (Stantića) iz Rima u Remete 1963. godine. Dužnosti se mogu još bolje obnašati, pastoral i onaj župni i onaj specifično karmelski se intenziviraju. Dok ne prispiju nove snage o. Ante će ubuduće moći preuzimati i nositi dužnosti samostanskog poglavara, odgojitelja klerika, provincijalnog delegata, povjerenika, župnika…

Nakon smrti župnika Rusana karmelićani vode remetsku župu, te je 7. ožujka 1966. mogao biti potpisan ugovor ("Conventio") između zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera s jedne i provincijalnog delegata o. Ladislava Markovića od Majke Božje s druge strane94. Kardinal Šeper je na temelju toga i drugih ranijih dokumenata uputio 18.

91 M. MILOŠ, Značajni likovi Karmela u Somboru, u: Baština za budućnost, (zbornik radova), Zagreb-Sombor 2005, str. 120-121., osobito str. 116, 123, 125. 92 Ovo stanje je dokumentirano u dopisu upućenom 27. lipnja 1961. godine iz Sombora Generalu Karmelskoga Reda: usp. V. MIHETEC, Pedeseta obljetnica dolaska redovnika karmelićana u Hrvatsku, u: Karmelski vjesnik, 4/2009, str. 25. 93 M. MILOŠ, Značajni likovi Karmela u Somboru, u: Baština za budućnost, (zbornik radova), Zagreb-Sombor 2005, str. 120-121, osobito 94 Usp. dokument "CONVENTIO INTER ARCHIEPISCOPUM ZAGREBIENSEM ET DELEGATUM PROVINCIALEM ORDINIS FRATRUM CARMELITARUM


34

veljače 1968. "Provincijalatu Bosonogih Karmelićana" dopis u kojemu "upravu župe Majke Božje u Remetama" predaje "in perpetuum" "Redu Bosonogih Karmelićana".

Ovim dokumentom stabilizirala se i prestala biti neizvjesna budućnost karmelićana u Remetama i Hrvatskoj. Kardinal Franjo Šeper tako je čitavim nizom kvalitetnih i korektnih odluka i dokumenata u odnosu na karmelićane na najbolji način završio djelo koje je započeo njegov prethodnik kardinal bl. Alojzije Stepinac.

Generalno vodstvo Reda u Rimu zapaža rast i jačanje Karmela na ovim prostorima, u

Somboru i u Remetama, te mu - nakon perioda u kojemu je imenovalo provincijalne delegate

DISCALCEATORUM CIRCA PAROECIAM SANCTUARII B. MARIAE VIRGINIS IN PAGO REMETE": CURIA ARCHIDIOECESIS ZAGREBIENSIS br. 32 / Pr..-1966.


35

- 4. listopada 1969., daje status Povjereništva (Komisarijata). Za prvoga Povjerenika imenuje o. Antu Stantića. U dokumentu koji mu je dostavilo stoji: "Nos, Fr. MICHAEL ANGELUS A SANCTO IOSEPH, Praepositus Generalis Fratrum Discalceatorum Ordinis Beatissimae Virginis Mariae de Monte Carmeli eiusdem Sancti Montis Prior - Cum Definitorium N. Generale, in Sessione 137a., die 4 octobris 1969 habita, de Tua probitate scientia et prudentia plurimum in Domino confidens, Te in COMMISSARIUM nuper constituti Commissariatus Iugoslaviae, ad instar Superioris Provincialis Semiprovinciarum designaverit, Nos, praesentium tenore, praefatam designationem confirmamamus; Tibique omnem potestatem omnesque gratias concedimus quae, iuxta leges nostras, Commissariis ut supra concedi solent. Precamur autem Divinam Bonitatem ut Te im omnibus adiuvare atque ad maiorem sui Nominis gloriam dirigere dignetur. Praesentibus valituris ad trienium. Datum Romae, ex Curia nostra Generalitia, die 4 octobris 1969."95

Dokument o uspostavi Povjereništva

95 Slijede potom vlastoručni potpisi: "Fr. Michael Angelus a S. Ioseph", tadašnjeg generalnog prepozita i "Fr. Petrus a S. Ioseph" tadašnjeg generalnog tajnika kao i protokolarni broj "N. 415/69 D.F." Zahvaljujem o. Anti Stantiću koji mi je stavio na raspolaganje ovaj dokument.


36

Poštovani, obilježavamo danas ovim činom 50. obljetnicu dolaska karmelićana u Hrvatsku. Stoga sam - držeći se toga tematskog okvira - u ovome najopsežnijem, povijesnom dijelu moga priopćenja detaljniju pažnju posvetio onome što je do sada bilo manje poznato i među nama karmelićanima: povezanost Hrvata i Hrvatske s Karmelom i karmelićanima u prošlim stoljećima i novom početku i učvršćivanju karmelićanske prisutnosti u Hrvatskoj prije 50 godina. Vjerujem da je uzdignućem na status Povjereništva 1969. godine uspješno završilo to prvo razdoblje nastanka i učvršćivanja karmelićanske prisutnosti u Hrvatskoj i da je to tim uzdignućem potvrđeno i sa strane najviših vlasti karmelskog Reda. Stoga to uzimam kao određenu prekretnicu u povijesti karmelićana u Hrvatskoj, kao okončanje perioda početne neizvjesnosti i stoga ću ovdje završiti detaljnije prikazivanje povijesti Karmela u Hrvatskoj.

U preostalom dijelu priopćenja ću više na način popisa i pregleda navesti i ponegdje opisati neka značajnija zbivanja tijekom daljnjeg hoda karmelićana od 1969. do danas, da bih potom ukratko prikazao aktualno stanje, poglavito kroz neke statističke podatke i na koncu završno naznačio neke daljnje perspektive.

Godine 1975. osnovana je druga zajednica karmelićana u Hrvatskoj, u Splitu i karmelićanima je povjerena župa sv. Mihovila na Kamenu iz koje se nakon četrnaestogodišnje pastoralne skrbi karmelićana 1989. iznjedrila nova samostalna župa sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Bivša kuća u Splitu u kojoj su više Gradilište novog karmelićanskog samostana od 30 godina živjeli karmelićani

Godine 1977. u Remetama je osnovana i s djelovanjem je započela zajednica Karmelskog Svjetovnog reda (OCDS).

Godine 1984. na inicijativu otaca karmelićana u Remetama počinje djelovati Institut za kršćansku duhovnost Katoličkog bogoslovnog fakulteta (IKD) koji je imao i nastavni karakter i koji je postojao do 2005. godine.

Godine 1985., 17. ožujka, svečano je obilježena 25. obljetnica dolaska karmelićana u Remete i Hrvatsku. Euharistijsko slavlje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal


37

Franjo Kuharić uz koncelebraciju o. Anastazija Ballestrera i brojnih drugih svećenika iz Hrvatske i inozemstva. Proslavu 25. obljetnice svojom su prisutnošću uveličali među ostalim i generalni definitor iz Rima, o. Rudolf Girardello, potom austrijski, njemački i poljski karmelićanski provincijali s pratnjom, franjevački, dominikanski i salezijanski provincijali iz Hrvatske, o. Friedrich Gillich, karmelićanin i jedno vrijeme prior somborske zajednice koji se u vrijeme dolaska u Remete susretao i s remetskim župnikom Leopoldom Rusanom, i koji je zbog državljanstva morao otići u Njemačku karmelsku provinciju, prof. dr. Josip Turčinović itd.

Na kraju euharisatijskog slavlja prepuna crkva je pjevala "Tebe Boga hvalimo" i hrvatsku himnu "Lijepa naša"96.

Kardinal Franjo Kuharić na proslavi Kardinal Anastasio Ballestrero, OCD 25. obljetnice dolaska karmelićana na proslavi 25. obljetnice dolaska karmelićana

Prema samostanskom ljetopisu kod svečanog objeda u vjeronaučnoj dvorani bilo je 63 uzvanika, no kako nisu mogli svi stati još ih je deset smješteno u samostansku blagovaonicu. Druženje kod svečanog objeda teklo je "uz povremeno sviranje s. Imakulate i pjevanje s. Cecilije, sestara iz družbe 'Naše Gospe'."97

96 Cijela proslava detaljno je opisana u "Ljetopisu karmelskog samostana Majke Božje Remetske", str. 328 – 329. 97 Ljetopis karmelskog samostana Majke Božje Remetske, str. 329.


38

Provincijal o. Jakov Mamić i kardinal Anastasio Ballestrero pri svečanom

objedu povodom 25. obljetnice u dvorani u Remetama 17. ožujka 1985.

Dana 20. veljače 1990., Dekretom generala Reda o. Filipa Sainz de Baranda Povjereništvo biva uzdignuto u "Jugoslavensku provinciju sv. oca Josipa".

Na molbu od 4. kolovoza 1992. koju je u ime Provincijalnog savjeta potpisao tadašnji provincijal o. Zdenko Križić98 general Reda o. Camillo Maccise skupa s generalnim tajnikom o. Silvanom Vescovi 3. Rujna 1992. potpisao je dokument o promjeni naziva

98 Usp. dopis br. 81 / 92 od 4. kolovoza 1992. u Arhivu HKP sv. Oca Josipa br. 81 / 92.


39

provincije u "Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa", nakon što je promjenu odobrio Generalni definitorij na svojoj sjednici od 12. rujna 1992. Godine.99

Godine 1996. ustanovljena je treća zajednica karmelićana na području Hrvatske, u Krku.

Godine 2003. oblikovana je nova zajednica HKP u Sofiji (Bugarska).

Godine 2006., dana 20. srpnja, svečano je blagoslovljen najmlađi, 6 samostan HKP, Samostan – Duhovni centar Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru u Bosni i Hercegovini.

Godine 2006., 21. studenoga, u Remetama je započeo s radom Sustavni studij duhovnosti (SSD) koji je 2. ožujka 2009. na određeni način povezan ili pridružen "Teresianumu" u Rimu.

Godine 2010., Hrvatska karmelska Provincija obilježava 50 obljetnicu prisutnosti u Hrvatskoj.

99 Usp. dokument Prot. N. 290 / 92 DF od 12. rujna 1992. u Arhivu HKP sv. Oca Josipa Br. 106 / 92.


40

2. AKTUALNO STANJE

O aktualnom stanju neću na dugo i naširoko. Donosim samo nekoliko preglednih tabela

i glavnih informacija.

Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa, danas u trenutku obilježavanja jubileja ima ukupno 6 samostana, tri u Hrvatskoj, jedan u Bosni i Hercegovini, jedan u Srbiji (Bačka) i jedan u Bugarskoj. U svih šest samostana Provincija ima ukupno 48 članova sa svečanim i sa jednostavnim zavjetima. Od toga je 35 svećenika i 8 braće neklerika, 1 klerik sa svečanim zavjetima i 4 su sa jednostavnim, privremenim zavjetima.

ČLANOVI HRV. KARMELSKE PROVINCIJE PO ZEMLJAMA 19. OŽUJKA 2010.

Zemlja Broj

samo-stana

Ukupni broj zavjetovanih

redovnika

Od toga svećenika

Od toga braće

neklerika

Od toga klerici sa svečanim

zavjetima

Od toga klerici s privremenim

zavjetima

Sjemeni-štarci Aspiranti

HRVATSKA 3 34 24 5 1 4 2 3 BOSNA I HERCEGOVINA 1 5 4 1 - - - - SRBIJA (Bačka) 1 4 3 1 - - - - BUGARSKA 1 3 2 1 - - - - ITALIJA - 1 1 - - - - - NJEMAČKA - 1 1 - - - - -

Ukupno 6 48 35 8 1 4 2 3

KRONOLOŠKI PREGLED I OSNOVNI BIOGRAFSKI PODACI SVIH ŽIVIH SVEČANOZAVJETOVANIH KARMELIĆANA DANA 22. OŽUJKA 2010.

1. Dr. sc. o. Ante od Djeteta Isusa (Alojzije Stantić), rođen 04.03.1919. u Đurđinu.

Specijalizirao crkvenu povijest u Rimu. Rektor Teresianuma u Rimu. Prior u Haifi (Izrael). Prior, provincijal i remetski župnik. Pokrenuo i dugo godina vodio kauzu za proglašenjem blaženim sluge Božjega o. Gerarda.

2. Br. Andrija od BDM (Janos Varga), rođen 15.09.1929. u Svilojevu. Višegodišnji ekonom u Somboru i Remetama.

3. Br. Antun od sv. Terezije (Đureković), rođen 29.05.1935. u Mikloušu kraj Čazme. Višegodišnji remetski sakristan i vrtlar. Vratar.

4. O. Josip od Isusa i Marije (Orešković), rođen 30.08.1936. u Đurđancima. Diplomirani veterinar. Višegodišnji župnik u Remetama.


41

5. Br. Božo od Djeteta Isusa (Stanislav Tomac), rođen 18.01.1939. u Gornjoj Jelenskoj. Vratar. Pomoćnik u kuhinji. Gorljivi propovjednik Božjeg straha.

6. O. Đuro od Gospe Karmelske (Filipović), rođen 01.10.1941. u Boku (BiH). Remetski prior. Ispovjednik više različitih zajednica časnih sestara.

7. Mr. sc. o. Drago od sv. Terezije Margarite (Marić), rođen 09.03.1942. u Drežnici (BiH). Specijalizirao teološku antropologiju na Terezijanumu u Rimu. Na višegodišnjoj ispomoći njemačkoj provinciji. Umirovljen. Član zajednice u Remetama.

8. Dr. sc. o. Jakov od sv. Ane (Mamić), rođen 10.03.1944. u Zidinama (BiH). Višegodišnji provincijalni poglavar i ekonom. Remetski prior i ravnatelj Caritasa. Magistar bogoslova. Umirovljeni profesor duhovnosti na Terezijanumu i KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Utemeljitelj Instituta za kršćansku duhovnost KBF-a, i dr.

9. O. Vjenceslav od Gospe Remetske (Mihetec), rođen 22.09.1945. u Remetama. Učitelj. Dugogodišnji magistar bogoslova i novaka. Prior i župnik u Remetama. Provincijal. Ispovjednik i voditelj duhovnih vježbi. Glazbenik.

10. Br. Stipo od Presvetog Trojstva (Doboš), rođen 17.01.1946. u Bačkom Monoštoru. Sakristan i vratar u Somboru i Splitu. Vratar i kuhar u Generalnoj kući u Rimu. Kuhar u Sofiji.

11. Mr. sc. o. Mato od Raspetog Isusa (Miloš), rođen 28.04.1947. u Sonti. Specijalizirao duhovnost na Terezijanumu u Rimu. Voditelj duhovnih vježbi. Dugogodišnji somborski prior. Vicepostulator kauze sluge Božjega o. Gerarda.

12. Mr. sc. o. Miroslav od sv. Terezije od Djeteta Isusa (Niko Ugljar), rođen 22.02.1948. u Gornjem Vukšiću (BiH). Specijalizirao teološku antropologiju na Gregorijani u Rimu. Na višegodišnjoj pastoralnoj ispomoći biskupiji Freiburg u Njemačkoj.

13. O. Ilija od Uznesenja BDM (Tipurić), rođen 28.02.1951. u Foči kraj Johovca (BiH). Dugogodišnji ekonom u Remetama. Župni vikar u Remetama.

14. O. Anto od Djeteta Isusa (Knežević), rođen 14.10.1951. u Donjem Vukšiću (BiH). Učitelj novaka. Somborski prior. Remetski župnik.

15. O. Anđelko od sv. Nikole Tavelića (Jozić), rođen 07.01.1953. u Donjem Vukšiću (BiH). Prior u Remetama i Somboru. Ekonom u Remetama. Župnik u Splitu.

16. Mr. sc. o. Zdenko od Bezgrešnog Srca Marijina (Ivica Križić), rođen 02.02.1953. u Johovcu (BiH). Specijalizirao duhovnost na Terezijanumu u Rimu. Zamjenik vrhovnog poglavara Karmelskog reda. Prior u Zagrebu i Krku. Provincijal. Ispovjednik i voditelj duhovnih vježbi.

17. O. Tadej od Krista Kralja (Damir Perica), rođen 27.09.1955. u Zagrebu. Prevoditelj s francuskog i talijanskog. Zajedno s o. Srećkom utemeljitelj zajednice u Sofiji (Bugarska). Ispovjednik i voditelj duhovnih vježbi.

18. O. Smiljo od Bezgrešnog začeća BDM (Brnadić), rođen 26.03.1958. u Grudama (BiH). Turistički djelatnik. Višegodišnji vjeroučitelj u Splitu. Ispovjednik i voditelj duhovnih vježbi.


42

19. Dr. sc. o. Jure od Krista Raspetoga (Zečević), rođen 21.08.1958. u Gornjem Zoviku (BiH). Magistrirao duhovnu i doktorirao ekumensku teologiju u Beču. Pročelnik katedre ekum. teol. KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Tajnik Vijeća HBK za ekum. i dijalog. Prior i župnik u Splitu. Izvršni urednik KIZ-a. Tajnik provincije. Asistent Udruge bosonogih karmelićanki.

20. Br. Miroslav-Marija od Križa (Pejić), rođen 06.02.1960. u Imotskom. Ugostiteljski djelatnik. Kuhar. Ekonom u Krku.

21. O. Ervin od Bezgrešnog Srca Marijina (Ukušić), rođen 23.07.1962. na Rijeci. Pomorac. Dugogodišnji prior i ekonom u Krku. Učitelj novaka.

22. Dr. sc. o. Franjo od Rođenja BDM (Podgorelec), rođen 19.11.1962. u Lapšini. Profesor duhovnosti na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Utemeljitelj Sustavnog studija duhovnosti u Remetama. Remetski prior.

23. O. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), rođen 11.01.1963. u Sinju. Vjeroučitelj i ispovjednik. Višegodišnji prior i župnik u Splitu.

24. Mr. sc. o. Vinko od Bezgrešnog Srca Marijina (Mamić), rođen 21.01.1963. u Novom Sadu. Specijalizirao biblijske znanosti na Biblicumu u Rimu. Profesor i ekonom na Terezijanumu. Prior u Zidinama. Voditelj duhovnih vježbi. Aktualni provincijal.

25. Mr. sc. o. Ivan od Majke Božje Bistričke (Podgorelec), rođen 21.04.1963. u Lapšini. Više godina na studiju i ispomoći austrijskoj karmelićanskoj semiprovinciji. Prior i voditelj Svjetovnog reda u Grazu. Na ispomoći Gospićko-senjskoj biskupiji kao župnik u Oštarijama.

26. O. Anto od Milosrdnog Isusa (Stjepanović), rođen 05.10.1963. u Krepšiću (BiH). U eksklaustraciji.

27. Mr. sc. o. Zvonko od Malog Isusa (Martić), rođen 20.09.1964. u Komarici (BiH). Bio svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Specijalizira etnologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Utemeljitelj Zbirke tradicijskog nakita i odijevanja Hrvata u BiH pri Karmelu sv. Ilije u Zidinama.

28. Dr. sc. o. Petar od Kraljice mira (Pejo Janjić), rođen 04.07.1965. u Vidovicama (BiH). Diplomirani ekonomist. Doktorirao duhovnu teologiju na Teresianumu u Rimu. Učitelj novaka. Prior u Krku.

29. Br. Josip od Anđela (Zoltan Alaga), rođen 13.07.1966. u Somboru. Električar. Ekonom u Remetama.

30. Mr. sc. o. Srećko od BDM (Rimac), rođen 27.11.1966. u Podgrađu. Dipl. ing. elektrotehnike. Specijalizirao teološku antropologiju na Teresianumu u Rimu. Prior u Sofiji i tajnik Bugarske BK.

31. O. Bernardin od Kraljice svete Krunice (Miklós Viszmeg), rođen 28.12.1966. u Baji (Madžarska). Prior u Somboru. Vjeroučitelj.

32. O. Stjepan od Duha Svetoga (Vidak), rođen 14.12.1967. u Ferdinandovcu. Kuhar. Upisao specijalizaciju iz ekumenske teologije na KBF-u u Zagrebu. Magistar bogoslova.


43

33. Dr. sc. o. Dario od Božje Dobrote (Tokić), rođen 07.06.1968. u Splitu. Profesor Novog zavjeta na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Višegodišnji tajnik provincije. Odgajatelj u Rimu i Zagrebu. Provincijalni ekonom.

34. O. Zlatko od sv. Josipa (Žuvela), rođen 28.05.1969. u Sarajevu (BiH). Ekonom zajednice u Somboru.

35. Br. Nikola od Presvetog Srca Isusova (Kuruc), rođen 03.03.1970. u Sonti. Provincijalni ekonom. Ekonom u Remetama.

36. Dr. sc. o. Antonio-Mario od Božanskog djetešca i Kraljice mira (Čirko), rođen 31.03.1973. u Zagrebu. Medicinski tehničar. Specijalizirao pastoralnu teologiju na Lateranumu u Rimu. Prior u Remetama.

37. Mr. sc. o. Dominik od sv. Ane (Magdalenić), rođen 31.08.1973. u Čakovcu. Specijalizirao patrologiju na Augustinianumu u Rimu. Prior u Zidinama.

38. O. Viktor od sv. Obitelji i sv. Lica (Grbeša), rođen 01.09.1973. u Mostaru (BiH). Vojni kapelan.

39. O. Đani od sv. Ivana Krstitelja (Kordić), rođen 05.08.1974. u Čapljini (BiH). Član zajednice u Krku.

40. Mr. sc. o. Endre od Majke dobrog savjeta (Nagy), rođen 29.09.1979. u Skorenovcu. Specijalizira crkveno pravo na Lateranumu u Rimu.

41. Br. Vladimir od Križa (Vuković), rođen 16.10.1979. u Slavonskom Brodu. Kuhar i član zajednice u Zidinama.

42. O. Zlatko od Naše Gospe (Pletikosić), rođen 17.10.1980. u Somboru. Član zajednice u Zidinama.

43. Dr. sc. o. Dražen-Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa (Vargašević), rođen 22.12.1980. u Požegi. Doktorirao iz područja filozofije i mistike na Anselmianumu u Rimu.

44. Br. Joan od Križa i Milosrđa Božjeg (Viktor Franz Hadziev), rođen 30.04.1984. u Sofiji (Bugarska). Prvi karmelićanin Bugarin.

3. PERSPEKTIVE ZA BUDUĆNOST Ni ovdje ne mogu ulaziti u šire razrade i analize. Naznačit ću samo nekoliko okvirnih

tema kao polazište za daljnje razmatranje. Kada je riječ o budućnosti i perspektivama vrijedi ono da "čovjek snuje, a Bog određuje".

Ne želim se baviti ni predviđanjem, ni prognoziranjem, a pogotovo ne proricanjem, no vjerujem da Karmel u Hrvatskoj, uz Božju pomoć, ima dobre i izgledne perspektive.

Mi se u našu Hrvatsku karmelsku provinciju okupljamo sa raznih strana i imamo različita svojstva. Različitosti su, uz to što su nedvojbeno obogaćenje, istovremeno i izazov našoj zrelosti. Uređene, one mogu biti izvor komplementarnog obogaćivanja i uzajamnog upotpunjavanja u zajednici. Suprotstavljene i zaoštrene, one mogu dovesti do velikih


44

poteškoća, razilaženja pa i napuštanja naših zajednica. Nije lako prepoznati i ostvariti pravu mjeru da se ne ode bilo u jednu bilo u drugu krajnost. I hrvatski Karmel mora uvijek iznova polagati ispit s obzirom na izazov različitosti.

Teorijski postoje dvije mogućnosti prema kojima se može tendirati: mogućnost zatvaranja naspram svijeta, zatvaranja od društva u samoživa geta (uvjetno rečeno krivo shvaćena "pustinjačka" tendencija), ili pak takvo kvazimoderno "otvaranje" svijetu koje relativizira sve i u konačnici dokida vlastiti ne samo karmelski i redovnički nego i uopće kršćanski identitet, koje nas asimilira u suobličene i stoga suvišne jedinke. Nijedna od dviju mogućnosti nije dobar put, a da se ne bi upalo u jednostranost ove ili one vrste treba kreativnim i odgovornim prepoznavanjem težiti pravoj mjeri. Tko želi sve imati savršeno, ne uspijeva imati ni onoliko koliko bi inače mogao. Puno toga bi i u našim zajednicama bilo bolje da je drugačije, ali od nas Bog ne očekuje da dajemo onoliko koliko trebamo dati nego onoliko koliko "možemo" dati. Ni on nije išao izliječiti svu nevolju svega svijeta nego je činio znakove nadolazećeg spasenja koji su davali nadu, hranili radost i ostvarivali ljubav. Važno je biti toga svjestan. Da ne rezigniramo pokušavajući nemoguće.

Stoga u našim zajednicama, ovisno o okolnostima mogu koegzistirati, mogu imati mjesta polivalnetne inicijative i sadržaji, ali u njima ne smije biti "liderskim policentričnostima" koje bi rastakale zajedništvo: Bog u središtu znači ljubav i sklad u središtu, a to je ono što zajedništvo i zajednicu čini održivom, privlačnom i za nove naraštaje redovnika.

Uz Karmel su se uvijek osobito vezivali pojmovi kao što su: duhovnost, molitva, kontemplacija. To je okosnica pripadanja Bogu i zato hrvatski Karmel treba nastaviti (is)tim putem. Ali geslo nije "ili akcija ili kontemplacija" nego jednostavno "akcija i kontemplacija". Oboje u pravoj ravnoteži. Za očekivati je da u dinamici rasta i razvoja i s obzirom na narav poslanja i zadaća povjerenih pojedincima u zajednicama to i neće moći biti uvijek ostvareno posve jednako i jednooblično na individualnoj razini pojedinih redovnika, no zajednice su pozvane radi vlastitoga dobra osigurati kako dostatne mehanizme očuvanja internog zajedništva (centripetalna tendencija) i dostatnu komplementarnu različitost poslanja, poslova, i službi (centrifugalna tendencija)! U svrhu nalaženja prave mjere između tih dviju tendencija Provincija i njene zajednice uvijek iznova će morati preispitivati svoj hod i ako je potrebno korigirati naglaske, ovisno u kojem se pravcu više krene. Važno je paziti da to bude razborito, bez lomova, bez frustracija, bez mentaliteta u kojemu subota ne služi čovjeku nego čovjek suboti100. Možda možemo ponešto naučiti i od Mjeseca: on ostaje u svojoj skladnoj putanji samo zato što se niti previše približava Zemlji niti previše udaljava od nje. U prvom bi se slučaju sudario s njome i uništio i nju i sebe, a u drugom slučaju bi se posve udaljio od nje i odlebdio u svemirske ponore.

Jedna od prvih "specijalizacija" karmelićana jesu duhovnost i molitva, pa će u skladu s time i nadalje ostati njihovo prvo poslanje i zadaća upućivanje duša, u Karmelu i izvan Karmela, u duboka područja vlastitoga bića, u kojima se susreće stvarni Bog i živi initimna povezanost s njime.

100 "I govoraše im: 'Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote'.": Mk 2, 27.


45

U tu svrhu - valja nam na svim razinama unutar Provincije nastaviti promicati, osnivati, programirati, planirati i "(iz)nositi" kratkoročne i dugoročne ponude duhovne izgradnje, osobito posredstvom naših duhovnih centara, od teorijsko-praktičnog sustavnog studija duhovnosti i duhovno-tematskih tečajeva do životno konkretnih duhovnih razgovora, duhovnih obnova i duhovnih vježbi, strukovnih i inih; - valja nam posredstvom našega karmelskog izdavaštva pripravljati literaturu koja izgrađuje ljude duha; - valja nam samima duhovno se izgrađivati i dozrijevati i te potom biti na raspolaganju bogotražiteljima, svjedočiti i služiti rastu drugih osoba; - budući da kraljevstvo Božje na zemlji još nije posve ostvareno, valja nam još mnogo, mnogo toga…

I nakraju još nešto. S obzirom da su ovih jubilejskih dana u kontekstu dolaska karmelićana u Remete neka imena više a neka manje ili uopće nisu spominjana, osobno držim da su svi karmelićani zaslužni, svatko na svoj način i da hvala trebamo reći na samo spomenutima nego svima. Nema "velikih" ni "malih" članova provincije. Dok su jedni radili na jednom, u crkvenoj i društvenoj javnosti možda istaknutijem i zapaženijem, polju, drugi su također požrtvovno molili i radili ostale premda "nevidljive" ipak itekako neophodne poslove kojima su pripravljali i omogućavali one istaknutije i zapaženije aktivnosti i nastupe svojoj subraći. Svaki je jednako utkao sebe, s onim što mu je dragi Bog povjerio. Isusova pouka o udovičinom novčiću (Lk 21, 1-4)101 govori nam da je svaki doprinos, makar izvana i ne bio jednako velik, u Božjim očima ipak jednako velik i vrijedan ako je svaki na povjerenom mu području dao onoliko koliko je objektivno bio u mogućnosti. Dobrom Bogu neka je hvala i slava za sve!

Voditeljica: Karmelićani su već otpočetka "Braća blažene Djevice Marije od gore Karmela".

Marija im je sestra u otvorenosti prema Bogu u, o motrenju Božje veličine i u ljubavi naspram svega Stvorenoga. Marija je rascvala ruža Karmela. O tome zbori slijedeći koral "Rosa Carmeli", kojega će nam izvesti "Collegium pro musica sacra". "Ružo Karmela", "Slatka Majko, Karmela Gospo: Svoj narod Obraduj blaženstvom što ga uživaš. "Collegium pro musica sacra!"

Zbor izvodi napjev. Voditeljica: Osobita mi je čast i zadovoljstvo što mogu sada najaviti našu gošću iz Münchena u

Njemačkoj. Kakva je "percepcija redovničkih zajednica u kontekstu europskih integracija" opisati će nam gospođa Andrea Mewaldt, iz ustanove Open Europe Consulting u Münchenu. Predavanje koje će gospođa Mewaldt izložiti na Njemačkom jeziku, Vi, cijenjeni gosti, možete pratiti u hrvatskom prijevodu, zahvaljujući prevodilačkom maru prof. Ante Matkovića, kojemu od srca zahvaljujemo za darovani prijevod. "Sehr geehrte Frau Mewaldt, bitte sehr!" 101 "Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše."


46

PERCEPCIJA REDOVNIČKIH ZAJEDNICA U KONTEKSTU EUROPSKIH INTEGRACIJA

U v o d

Mnogopoštovani oče provincijale, Vinko Mamiću, dragi gosti!

Velika mi je čast što Vam mogu govoriti danas, o 50. obljetnici karmelićana u Hrvatskoj, pa najsrdačnije zahvaljujem Vama, oče Vinko, za poziv.

Tema "Percepcija redovničkih zajednica u kontekstu europskih integracija" neobična je i istovremeno izazov.

Neobična, jer ja kao referentica nisam redovnica te se treba odvažiti baciti pogled izvana, iz laičke perspektive. Što se tiče Europe, moglo bi se reći da željena percepcija proizlazi iz perspektive građanke Europske unije.

A ova tema je izazov, jer gotovo nema izvorâ, barem ne pouzdanih. Za usporedbu, na temu "Crkva u Europi" može se naći više toga, no o "Redovničkim zajednicama i Europi" može se naći malo eksplicitnoga. Na način vrijedan zahvale dobila sam nekoliko radova, koji su mi prilikom priprave bili dobar poticaj i informacija. Moja zahvalnost na ovom mjestu pripada napose umirovljenom biskupu Josefu Homeyeru i Uniji europskih konferencija viših (redovničkih) poglavara (UCESM).

Dakle, uz te donekle oskudne izvore preostao mi je zahvat u vlastita iskustva. U njih spada moj dugogodišnji savjetodavni rad pri izgradnji građanskog društva u Srednjoj, Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, počevši od 1992. godine u Litvi, kao i savjetovanje socijalnih i obrazovnih projekata po narudžbi Solidarne akcije Renovabis e.V., osobito u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Mnoge od tih prema budućnosti usmjerenih projekata nosila je zauzetost redovnica i redovnika.


47

Pororoštvo i snaga vizije

"Proroštvo i snaga vizije" bitne su značajke redovničkih zajednica, koje su u svim vremenima mijenjale svijet", kaže dominikanac Jean Claude Lavigne, OP, iz organizacije "ESPACES – duhovnost, kulture i društvo u Europi".

On želi ohrabriti redovničke zajednice u Europi. Čak i kad redovnici brojčano predstavljaju samo veoma mali udio u europskom stanovništvu, jer u Europi živi oko 420.000 redovnika, što znači da na 1000 stanovnika dolazi manje od jednog redovničkog člana. Uz to često dolazi problem nedostatnog podmlatka, zajednice stare. Ali sve to otac Jean Claude ne prihvaća kao argumente, nema razloga za rezignaciju. Po njemu, radi se o tome da se sa strašću dijele životna iskustva i iskustva zajednica i da se ima hrabrosti za vizije. Tu spadaju i vizije za mirnu Europu i za prema općem dobru usmjerenu Europsku uniju, koja se ne začahuruje nego preuzima odgovornost (i) preko svojih granica.

Prošle godine održana je u 900 godina starom benediktinskom samostanu St. Paul u Koruškoj veoma dojmljiva europska izložba "Moć riječi, moć slike". "Ora et labora et lege" – "Moli i radi i čitaj". Samo pet riječi, misao vodilja Benediktinskog reda. Riječi koje zvuče skromno i ponizno. Pa ipak, ili upravo zbog toga, te su riječi imale snagu nanovo definirati kulturni prostor Europe. Ta misao vodilja je bila, tako bi se moglo reći, ono postojano i prodorno "Yes, we can change" započinjućeg srednjeg vijeka.

Pokretna snaga iza tih riječi promijenila je europski kontinent. Obrazovanjem Europa se dalje razvijala i narasla je do najvišeg kulturnog oblika. Opat primas Notker Wolf je uvjeren: Ta misao vodilja nije do danas ništa izgubila od svije neizmjerne snage. I danas je tih pet riječi smjernica, po kojoj mogu usmjeriti svoje djelovanje ljudi i čitava društva.

Zaštitnici Europe

Svetog Benedikta iz Nursije podigao je papa Pavao VI. 1964. godine za prvog zaštitnika Europe. 1980. godine papa Ivan Pavao II. imenovao je sv. Ćirila i Metoda, svetu Katarinu Sijensku, svetu Brigitu Švedsku i svetu Tereziju Benediktu od Križa, poznatu kao Edith Stein, daljnjim svecima-zaštitnicima Europe. Izuzevši svetog Metoda, koji je bio biskup, a i biskupi su tada kao i danas u istočnoj Crkvi, dolazili isključivo iz redova monaštva, svi su oni redovnice i redovnici. Dobro odabrani uzori, čije bismo blagdane trebali slaviti. Pomoću ovih uzora može se iskusiti povijest redovničkih zajednica i njihovo značenje u Europi, i to ne samo s obzirom na prošlost nego i na sadašnjost i budućnost.

Dati Europi dušu

Poznata je opomena negdašnjeg predsjednika Povjerenstva Jacquesa Delorsa, koji je u svom govoru 14. travnja 1992. godine izjavio pred crkvenim predstavnicima: "Ako nam u idućih 10 godina ne pođe za rukom dati Europi dušu, duhovnost, smisao, izgubili smo


48

igru. Vjerujte mi: Samo sa svojim pravnim sposobnostima i svojim privrednim know-how-uom neće Europa imati uspjeha." Ipak, kako to može ići, koje uloge pri tome mogu igrati Crkva i redovničke zajednice?

Suzaštitnici Europe: Sv. Benedikt, Sv. Ćiril i Metod, sv. Katarina Sijenska Sv. Birgita Švedska i karmelićanka sv. Terezija Benedikta(Edith Stein), OCD

Ugovor o Europskoj uniji, takozvani Lisabonski ugovor, koji je nakon višegodišnjeg hrvanja diljem Europe stupio na snagu 1. prosinca 2009. godine, stvara bitne preduvjete za mjerodavnu i utjecajnu ulogu crkava i redovničkih zajednica u Europi. U opće važećim odredbama, u 17. članku, stoji:

1) Unija poštuje status koji crkve i religiozne udruge ili zajednice uživaju u zemljama članicama prema njihovim propisima i ne umanjuje ga.

2) Unija na isti način poštuje status koji svjetonazorske zajednice uživaju prema pravnim propisima pojedinačnih država.


49

3) Unija njeguje s tim crkvama i zajednicama - priznajući njihov identitet i njihov poseban doprinos - otvoren, razvidan i redovit dijalog.

Biskup Homeyer vrednuje te opće odredbe kao korak od dosad neformalnih savjetovanja s Europskom unijom do mogućnosti službenih pregovaranja.

Nedostajući ukaz na Boga u Preambuli Lisabonskog ugovora

Nasuprot tome, za Katoličku Crkvu je bolna činjenica da ukaz na Boga nije našao ulaza u Lisabonski ugovor. ComECE, Povjerenstvo katoličkih biskupskih konferencija u EU, bilo se za to snažno zauzelo.

Preambula je "raz-očaranje" u najistinitijem smislu riječi, jer ona jednostavno odražava sadašnju realnost u Europskoj uniji: mnogi građani i građanke Europske unije, na primjer u Estoniji, Češkoj, Istočnoj Njemačkoj ili u Nizozemskoj žive potpuno bez ikakvog odnosa prema Crkvi ili se sami nazivaju ateistima. Samo 5 od 27 država članica Europske unije – naime Grčka, Irska, Poljska, Slovačka i Njemačka – imaju same neki ukaz na Boga u svojim vlastitim ustavima.

Otac Jean Claude OP ukazuje na to da je redovničkim zajednicama kod tih mnogih kriza u povijesti Europske unije uvijek bilo teško ne rezignirati. Nedostajući ukaz na Boga u Preambuli je također jedna takva točka, na kojoj se "proroštvo i snaga vizije" bore protiv rezignacije.

S dobrim izgledima. Kako pokazuje formula o integraciji i kompromisu današnje Preambule Lisabonskog ugovora, religiozni i kulturni korijeni Europe su neosporni. Uvodno stoji: "Crpeći iz kulturne, religiozne i humanističke baštine Europe, iz koje su se razvila nepovrediva i neotuđiva prava čovjeka, demokracija, jednakost, sloboda i državopravnost kao univerzalne vrijednosti, ...."

Na ovo se dâ nadovezati, ne gubeći iz vida realnosti u sekulariziranoj Europi 21. stoljeća: "Pravi prorok ne može se zadovoljiti optužbom i obećanjem. Njega sili (da ide) za daljnjim."

Kulturna dijakonija

Prof. dr. Harald Schwillus sa Katoličke teologije na Sveučilištu "Martin Luther" Halle-Wittenberg opisuje kako uzori – a u te spadaju i zaštitnici Europe – mogu promicati religiozno učenje u pluralnom i sekulariziranom društvu: Izložba "Minne, Mut, Mystik" ("Ljubav, odvažnost, mistika") 2008. godine u Povijesno-umjetničkom muzeju opisuje život svete Mechthilde Magdenburške povodom njezinog 800. rođendana.

Schwillusu je stalo do toga da se javni prostori ispune religioznim i kulturnim temama. U svezi s tim on govori o "kulturnoj dijakoniji, koja je kao i svaka dijakonija prije svega nesebična". Na taj način mogu se crkve i crkveni prostori otvoriti na nov


50

način, a necrkveni prostori dobiti novi tematski postav. Tema "svetost" uspješno je plasirana na sekularnom mjestu komunikacije s veoma velikim brojem posjetitelja.

Što možemo od toga naučiti? Postav "kulturne dijakonije" profesora Schwillusa polazi od temeljnog stava, koji prije svega zamjećuje i ozbiljno uzima stvarnu situaciju i ne pokušava je prikrivati. Nadovezujući na to, oblikuju se ponude kulturne komunikacije, koja izričito i voljom uključuje teme "religioznost i vjera". Smislen put bez raz-očaranja, nakon kojeg često slijedi rezignacija, i bez uzdignutog kažiprsta. I postav, koji eu-ropsku kulturnu i religioznu povijest prevodi u sadašnjost i u budućnost.

Samostani kao mjesta za europske kulturne i obrazovne ponude

Samostanski život nije nikakva arhaička vrsta života, ali zajednice raspolažu starim znanjem. Sami samostani puni su povijesti i kršćanske mistike, oni udomljuju stare knjižnice, umjetničke predmete crkvene povijesti ili čak imaju vlastiti muzej.

Stoga su samostani posebno prikladni kao mjesta za kulturnu dijakoniju i za europske obrazovne ponude općenito. Postojeći oblici su različiti. Tu spadaju, na primjer, kako je već opisano, izložbe, ali i projekti europskih potraga za tragovima, razgovori sa svjedocima vremena, europski susreti i hodočasnička putovanja, duhovni turizam, samostan na određeno vrijeme i još mnogo toga. Sadržajni koncepti, oblici pojedinih ponuda te umrežavanje i marketing pridruženih samostana u Europi moraju se još dalje razvijati. S mojeg gledišta, u tu svrhu bi se veoma isplatilo započeti jedan EU-projekt. To bi sigurno bilo moguće u okviru "EU-programa za cjeloživotno učenje".


51

Kao primjer spomenula bih benediktinski samostan Čokovac na otoku Pašmanu, koji poziva goste da izuče slikanje ikona i za da kroz to vrijeme sudjeluju u životu zajednice. Ponuda, koja međusobno povezuje povijest umjetnosti, ekumenu i duhovnost. Pri tome ona oprezno i s uživljavanjem gradi mostove tamo gdje su crte razdavajanja Rima, Bizanta i Moskve u crkvama Europe iskopale rovove međusobnog nerazumijevanja.

U člancima oca Jeana Claudea, koje rado preporučujem za čitanje, visoka prosječna starost redovničkih zajednica sa životnim iskustvima na istoku i zapadu i u zemljama juga, zajednički život, gostoljubivost i multikulturalnost kao i solidarnost, zavjet siromaštva i bratskost/sestrinskost opisani su kao bogatstva redovničkih zajednica, koja se mogu baciti na zdjelicu vage (kao uteg) za aktivan razvitak Europe.

Ako se zajednice otvore laicima, gosti i sudionici/sudionice u ponudama doživljavaju posebnost duhovnog načina života, karizmu i duhovnost neke zajednice. Kakvo je to blago, i sama sam ga smjela opet i opet iskusiti, za što od srca zahvaljujem.

Dobiti pak potporna sredstva Europske unije za radove renoviranja i uređenja za mnogobrojne propadanjem ugrožene samostane bit će moguće samo u veoma posebnim slučajevima. Tu čovjek ne treba imati iluzija. Za to su potrebni drugi donatori ili čak drugi investitori, ako redovničke zajednice eventualno budu spremne imati u vidu i profitne koncepte.

Katolička Crkva i europski proces ujedinjavanja

Papa Ivan Pavao II. imao je viziju "Europe koja diše dvama plućnim krilima" i uzmogao je doživjeti slobodu svoje domovine Poljske i slobodu mnogih drugih zemalja. S pogledom na srastanje istoka i zapada sazvao je 1991. godine Prvu a 1999. godine Drugu europsku sinodu.

Katolička je Crkva europski proces ujedinjavanja od početka pratila pozitivno i istovremeno kritički. Prema Tajništvu COMECE-a, to se događalo i događa u poštivanju činjenice da se cilj Europske unije "na prvom mjestu i prije svega sastoji u tome da se služi općem dobru svih, da bi se tako zajamčile pravednost i sloga" (Papa Ivan Pavao II.).

A kako piše umirovljeni biskup Homeyer, "Robert Schumann, Alcide di Gaspari i Konrad Adenauer su, kao reakciju na razaranje Europe dvama krvavim ratovima, vizionarski i istinski, imali za cilj europski integracijski proces.

U Briselu su osnovana brojna crkvena zastupstva, da bi ordžavala dijalog s Europskim zajednicama odnosno kasnije s Europskom unijom:

- Još godinu dana prije potpisivanja Rimskih ugovorâ otvorili su isusovci 1956. godine Tajništvo europskih pitanja (CIDSE) kao prvu crkvenu nazočnost u sjedištu Europskih zajednica.


52

- 1970. godine Apostolska je Stolica uspostavila diplomatske odnose sa "Europskim zajednicama".

- 1971. godine osnovano je "Vijeće Europskih biskupskih konferencija" - CONSILIUM CONFERENTIARUM EPISCOPORUM EUROPAE (CCEE)

- CCEE), a 1980. godine "Povjerenstvo Europskih biskupskih konferencija Europskih zajednica" (COMECE).

Predsjedništvo CCEE-a kod pape Benedikta XVI u travnju 2007.

- 1972. godine pridošlo je "Europsko ekumensko povjerenstvo za Crkvu i društvo", koje je 1999. godine postalo "Povjerenstvo za Crkvu i društvo" pri "Konferenciji europskih crkava" (KEK).

- Osim isusovaca osnovale su i druge redovničke zajednice, npr. dominikanci,

salezijanci i franjevci, u Briselu svoje zastupničke urede.

- 1980. godine osniva se Unija europskih konferencija viših (redovničkih) poglavara (UCESM). Njezina je svrha pomagati refleksijom i konkretnim prijedlozima


53

redovnicima Europe i članovima Zajednica apostolskog života u okviru nacionalnih konferencija da prema pojedinim kulturnim i socioekonomskim datostima i prema različitim okolnostima vremena i mjesta daju svjedočanstvo o evanđeoskoj vijesti.

- Isto tako su došle s vlastitim tajništvom u Brisel crkvene dobrotvorne i razvojne organizacije, na primjer Caritasverband i Caritas Europa, das Diakonische Werk i Eurodiakonia kao i spojene Organizacije za pomoć u razvoju Svjetskog Ekumenskog vijeća crkava (APRODEV) i katolička "Međunarodna radna zajednica za razvoj i solidarnost".

U smislu Katoličkog društvenog nauka i njegovih Socijalnih agenda spomenute crkvene ustanove zauzimaju se u Briselu za mir, čovjekovo dostojanstvo, solidarnost, opće dobro i pravednost u Europi i diljem svijeta. Te vrijednosti temelj su i Europske unije.

Ali te se vrijednosti moraju u solidarnoj zajednici 27 zemalja i 492,8 milijuna građana i građanki i u stalnom procesu širenja Europske unije uvijek iznova realnopolitički ugovarati.

O tome piše o. Jean Claude: "Ovdje priželjkujemo ono što je Fred Poché nazvao "politikom krhkosti": Kako se organizira europsko društvo da bi u svoj sredini prepoznalo ne smo nejednakosti nego i bijedu i patnju i kako ono predviđa prostor, u kojem se tome poklanja slušanje, pomoć i potpora glede veće humanizacije cijeloga društva?

To je trajan proces. Za to su potrebni ljudi koji se za to zauzimaju. Tko s pravom kritizira političko fokusiranje na privredni uspjeh europskog unutarnjeg tržišta, mora se angažirati.

Angažmana i građanske srčanosti potrebno je na svim razinama, u Briselu jednako kao i u domovini na licu mjesta. Regulativa u demokraciji je građansko društvo, nedavno u Lisabonskom ugovoru ojačano načelom supsidijarnosti, prema kojem Europska unija (osim na područjima za koja je ona isključivo nadležna) samo onda djeluje, kada je njezin postupak učinkovitiji od mjera na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

Građansko društvo kao izazov

Ali dolazak u građansko društvo u pokomunističkim i posocijalističkim zemljama za cijelo je društvo povezan s mnogim prijelomima i krizama. Što znači ispuniti zahtjeve Acquis communautaire-a, društvenog posjedovnog stanja Europske unije, za članstvo u EU, to znači neizmjerne napore za političare, uprave i građansko društvo. Pri tome mediji, na žalost, uvijek izvještavaju samo o onome što ide krivo: korupcija, loše gospodarenje, skandali svake vrste. A ponekad oni podjaruju i skepsu prema Europskoj uniji. Uspjesi, na žalost, jedva da se priopćavaju.

Nakon godinâ progonstva redovničkim je zajednicama posebno teško imati povjerenja u nove društvene strukture, ostaviti samostanske zidine i društveno se unijeti u


54

nasljedovanje Isusa. Potrebno je vrijeme da se čovjek orijentira. Nade u navalu novaka i novakinja u demokraciji većinom su ostale neispunjene.

U Jugositočnoj Europi došli su k tome i ratovi koji su se rasplamsali na području bivše Jugoslavije i koji su osobito teško pogodili i Hrvatsku. Trebat će sigurno još najmanje dvije generacije da duboke rane zarastu. Zakazanje Europske unije u tim konfliktima dovelo je do posljedica u Lisabonskom ugovoru, koji sada prvi put predviđa funkcije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

Razvoji europskih građanskih društava posebna su i vrlo široka tema. Stoga bih se na ovom mjestu ograničila i opisala samo izazove za redovničke zajednice u praksi, kako sam to ja doživjela u svojoj savjetodavnoj djelatnosti.

Društveno sudjelovanje redovnikâ

Počinje s pitanjem: Pripadamo li mi uopće građanskom društvu? U svakom slučaju: da! I to snabdjeveni posebnim statusom, koji je opisan u gore opisanom 17. članku Općih odredaba Lisabonskog ugovora.

Redovnici su istovremeno građani i građanke. Mogu osnivati i voditi građanske organizacije i državno priznate ustanove kao ustanove javnog prava: npr. škole i sveučilišta ili obrazovne kuće za katoličko obrazovanje odraslih, o kojima se ja već nekoliko godina brinem po nalogu Renovabisa. Ili socijalne ustanove, bili to dječji vrtići, jušne kuhinje ili starački domovi. Osim građansko-društvenog angažmana redovima je moguće djelovati i poduzetnički, postoji sloboda, ukoliko je ona spojiva s redovničkim pravilima i njihovim tumačenjem.

Sve se to događa u Hrvatskoj i u državama Jugoistočne Europe. Ali postoje mnoge nesigurnosti i mnoga pitanja: brojna pravna pitanja, pitanja lobiranja za projektne namjere ("tko će nas podržati?"), pitanja financiranja i potpore, pitanja menadžmenta i marketinga i personalna pitanja. I gotovo još urgentnija: pitanja identiteta i karizme te njihove spojivosti s okvirnim uvjetima građanskodruštvenih i poduzetničkih projekata, pitanja ustrajnosti i pitanja generacijskih konflikata u zajednicama.

Na prvi kompleks pitanja može se sada još savjetovanjem i umrežavanjem potporno odgovoriti. Srednjoročno pak, jer će biti sve više i više projekata, ne može to više biti jedini put: hitno su potrebni obrazovni tečajevi te stoga želim da na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu, kad ono počne s radom, kasnije bude studijski tijek za menadžment u socijalnim i obrazovnim ustanovama.

Drugi kompleks pitanja bitno je teži. Odgovore moraju naći same redovničke zajednice. To često ima za posljedicu bolna unutarnja razilaženja i procese promjena. Ponekad su to gotovo kušnje izdržljivosti za zajednice, koje za rješavanje trebaju interno sudjelovanje i istovremeno interno strateško vodstvo.


55

Razumije se po sebi da ja imam samo fragmentarne uvide u stvari redovničkih zajednica te si ne bih dopustila nikakva vrednovanja o tome. Ipak bih željela, temeljeći na povjerenju koje mi je iskazano za ovo predavanje, opisati jedno opažanje koje me čini osobno pogođenom.

Prema mojem opažanju, ženskim redovima u različitim srednjoeuropskim, istočnoeuropskim i jugoistočnoeuropskim zemljama nakon godinâ progonstva i bez samoodređenja posebno je teško s prestrojavanjem na nove slobode. Često su redovnice degradirane u kuharice i kućne pomoćnice, čak i kad su prema njihovoj redovničkoj tradiciji i naobrazbi bile učiteljice, medicinske sestre ili teologinje. K tome su došle generacije redovnica koje tad više nisu smjele završiti adekvatno obrazovanje. Ponovno zadobiti samosvijest i nanovo se usmjeriti u toj situaciji je dvostruko teško.

Mlade redovnice, koje su sada opet već neko vrijeme izvrsno obrazovane i djelimice odrasle već nakon preokreta, stoje u početku na dnu u redovničkoj hijerarhiji te stoga još uvijek mogu imati tek malo utjecaja, mogu tek malo unijeti svoje znanje (know-how) i malo pozitivno oblikovati promjene. Na žalost, zadnjih sam godina češće doživjela da su one, zbog tog razloga razočarane i deziluzionirane, opet napustile red.

Iskusiva autentičnost

U marketingu se govori o visibility (vidljivosti) a pod tim se misli da se kupuje samo ono što je za potrošača vidljivo, dakle ono što on poznaje, što je upoznao, i još bolje: s čime je upoznat.

U sekulariziranoj Europi život redovničkih zajednica, također i zbog toga što su redovnici brojčano maleni, u svakodnevlju stvarno nije vidljiv i stoga je jedva poznat. Za mnoge je ljude također teško razlikovati te razne redove. O tome jedna mala zgoda.

Kad sam bila na hospitacijskom putovanju sa Milosrdnim sestrama sv. Vinka Paulskog iz Zagreba da bismo posjetili neke obrazovne kuće u Njemačkoj, bile smo, između ostalog, u gostima u samostanu Benediktbeuern u Gornjoj Bavarskoj. Kad je minibus stao na parkiralištu za posjetitelje i kad je izašlo šest sestara u habitu, bio je to pravi doživljaj za mladež koja je u isto vrijeme provodila u samostanu slobodno učeničko vrijeme: dotrčali su, potegnuli su svoje mobitele i načinili nekoliko fotografija sestara kao da su one pop-zvijezde.


56

Pri bližem promatranju ta pomalo šaljiva situacija poziva i na razmišljanje. Kod nas u Bavarskoj jedva da još ima redovnika koje mladi ljudi susreću u svakodnevlju. Oni poznaju redovnike možda klišejski, djelomice persiflirano (izrugivano) iz filmskih serija i iz kino-filomova. Da i ne govorimo o tome kakva je javna slika nastala uslijed mnogobrojnih zlih slučajeva nasilja i spolnog zlorabljenja u redovničkim školama. Odron, neizmjeran gubitak povjerenja, koji pogađa cjelokupnu Katoličku Crkvu.

U Europi trebamo redovnike koji svoju "posebnost", svoj način života i svoju odluku za to čine vidljivima i iskusivima za druge. U mojim mnogim razgovorima upada mi u oči da čak i vodstva kontemplativnih redova sve više i više važnim smatraju pokazivanje nazočnosti izvan samostanskih zidina.

Sa postavkom kulturne dijakonije pokazala sam put kako ljude pozvati u samostan, pustiti ih da sudjeluju u kulturi, obrazovanju i duhovnosti. Sudjelovanje redovničkih zajednica u građanskom društvu obrnuti je put kako izaći iz samostanskih zidina k ljudima. Oba puta stvaraju visibility.

Valja tu "posebnost" iskoristiti za pozornost i pri tome ostati autentični kao redovnici. Ne da bi se nešto prodalo, nego da bi se svjedočilo o Evanđelju. Redovnici nisu ni pop-zvijezde, niti su per se uvijek uzori. Imaju ljudske jake i slabe strane. S njima se ophoditi otvoreno, čak i kada se radi o skrivljenom zakazanju, to je ono što redovničke zajednice uče ovih dezastroznih dana u Njemačkoj.

Pouzdanje u Duha Stvaratelja

Moja uloga kao savjetnice većinom je hrabriti redovnike za njihove projektne namjere i za pritom potrebne djelimice neuobičajene korake. Jednom je bila obrnuta situacija.

Sestre Dragocjene Krvi u Budžaku kod Banje Luke uvjeravale su me da u samostanu Aleksandrovac žele podići ustanovu za terapiju droge. Politički okvirni uvjeti u početku su u svakom slučaju govorili protiv toga. Čak i u izvješćima Europske unije o napretku u tom trenutku u Bosni i Hercegovini službeno nije postojao problem droge. Danas zlouporaba droge više nije tabu, ona stoji u političkim i socijalnim agendama. Također zahvaljujući i švicarskoj franjevki s. Madeleine Schildknecht, TOR, koja je također našla svoju buduću zadaću u samostanu Budžak: ona je 2001. godine osnovala u Sarajevu nevladinu organizaciju Narko-Ne, koja je od tada razvila i provela razne projekte za prevenciju droge.

Snaga vizije i proroštvo Sestara Dragocjene Krvi uvjerili su me da se usudim ući u projekt, usprkos lošim preduvjetima. Jer, ponekad je baš potrebno više od čistog razuma. To vrijedi također i za veliki i dugoročni projekt "Europski integracijski proces".

"Veni Creator Spiritus! – O dođi Stvorče Duše Svet!". Ovu želju prenosim karmelićanima s respektom i zahvalnošću za zajednički rad o njihovoj 50. obljetnici u Hrvatskoj. Srdačne čestitke!


57

Izvori: - Bischof em. Josef Homeyer: "Kirchliche Arbeit auf europäischer Ebene" am

31.11.209 an der Johannes Gutenberg Universität Mainz - (umirov. biskup Josef Homeyer: "Crkveni rad na europskoj razini", održano 31.11.2009. na Sveučilištu "Johannes Gutenberg" Mainz)

- Dr. Gabriela Lüke: Interview zur Europaausstellung "Macht des Wortes, Mach des Bildes" im Kloster St. Paul, 2009 - (Dr. Gabriela Lüke: Intervju o europskoj izložbi "Moć riječi, moć slike" u samostanu St. Paul, 2009.)

- Prof. Dr. Schwillus, Harald: "Räume öffnen – Themen setzen. Zur Kommunikation von Religiosität in der Öffentlichkeit Mitteldeutschlands", in: "Periodische Berichte des Vereins für Christliche Kunst in den Bistümern der Kirchenprovinz Paderborn e.V." (Hrsg.): Alte und neue Kunst. Band 45/2009, S. 33-45 - (Prof.dr.Schwillus, Harald: "Otvoriti prostore - Postaviti teme. O komunikaciji religioz-nosti u javnosti Srednje Njemačke", u: "Periodička izvješća Udruge za kršćansku umjetnost u biskupijama crkvene provincije Paderborn, evid. udr." (izd.): Stara i nova umjetnost. Svezak 45/2009, str. 33-45.)

- P.Jean Paul Lavigne OP: "Leidenschaft für Christus, Leidenschaft für die Menschen". Präsentation und Moderation bei der 13. Generalversammlung der UCESM in Torhout, Belgien, 2008. - (o.Jean Paul OP: "Strast za Krista, strast za ljude", prezentacija i vođenje na 13. generalnoj skupštini UCESRM-a u Torhoutu, Belgija, 2008.)

- P. Jean Paul Lavigne OP: "Ordensleben in Europa", ohne weitere Angabe - (o.Jean Paul Lavigne OP: "Redovnički život u Europi", bez daljnjih podataka)

- Beiträge des Sekretariates der COMECE zur Debatte über die Zukunft der EU im Europäischen Konvent - (Prinosi Tajništva COMECE-a raspravi o budućnosti Europske unije u Europskoj konvenciji)

- Anita Prettenthaler-Ziegerhofer: "Bauplatz Europa. Die österreichische katholische Kirche und die Anfänge der europäischen Integration", in: "Jahrbuch für europäische Geschichte", München 2008 - (Anita Prettenthaler-Ziegerhofer: "Gradilište Europa. Austrijska Katolička Crkva i počeci europske integracije", u: "Godišnjak za europsku povijest", München 2008.)

- UCESM: "Ziele aud Aufgaben der UCESM" - (UCESM: "Ciljevi i zadaci UCESM-a")

- Pfarrer Dr. Hans Jürgen Luibl: "Gott, Europa und die Kirchen". Zur Diskussion um den EU-Verfassungsvertrag im Auftrag der Gemeinschaft Evangelischer Kirchen in


58

Europa (GEKE) - (Župnik dr. Hans Jürgen Luibl: "Bog, Europa i crkve". O diskusiji o Ustavnom ugovoru Europske unije po nalogu Zajednice evangeličkih crkava u Europi /GEKE/)

- "Vertrag über die Europäische Union", der so genannte Lissabonvertrag, Brüssel 2009 -("Ugovor o Europskoj uniji", takozvani Lisabonski ugovor, Brisel 2009.)

- "Soziale Agenda des Päpstlichen Rates für Gerechtrigkeit und Frieden", Vatikanstaat 2000 - ("Socijalna agenda Papinskog vijeća za pravdu i mir", Vatikanska država 2000.)

- Erhard Busek: "Die harausfordernde Chance für die katholische Erwachsenenbildung im europäischen Einigungsprozess in Südosteuropa", ohne weiteren Angaben - (Erhard Busek: "Izazovna šansa za katoličko obrazovanje odraslih u europskom prozesu ujedinjavanja u Jugoistočnoj Europi", bez daljnjih podataka)

- Jerzy Buzek: "Erklärung des Präsidenten des Europöischen Parlaments zum Inkrafttreten des Lissabonvetrages", Brüssel Dezember 2009

- (Jerzy Buzek: "Izjava predsjednika Europskog parlamenta o stupanju na snagu Lisabonskog ugovora", Brisel 2009.)

Preveo: A. Matković

Voditeljica: Poštovani, približili smo se kraju našega programa. "Collegium pro musica sacra"

izvest će nam na kraj vedriju skladbu Ludovica da Viadana pod naslovom "Exultate, iusti, in Domino". No prije toga želim Vas u ime domaćina, Hrvatske karmelske Provincije sv. Oca Josipa pozvati na malu šetnju prekoputa, do zgrade Duhovnog centra sv. Ivana od Križa. Ondje ćemo se, u ozračju Karmela, u bratskom i sestrinskom druženju i razgovoru, moći okrijepiti domjenkom. Braća karmelićani su mi rekli da naglasim: svi ste pozvani, svi ste dobrodošli. Hvala Vam što ste se odazvali. Neka nas sve prati Božji blagoslov i zagovor Blažene djevice Marije, Kraljice Karmela! A sada "Collegium pro musica sacra!"


59

NAJAVE OBILJEŽAVANJA


60

POZIVNICE


61

PRIKAZI I ODJECI U MEDIJIMA

PROSLAVA 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

Zagreb, (IKA) – Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa završila je u nedjelju 21. ožujka proslavu 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku svečanim misnim slavljem koje je u svetištu Majke Božje Remetske predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

U koncelebraciji su bili i generalni definitor Karmelskog reda zadužen za Srednju i Južnu Europu o. Albert Wach, provincijal hrvatskih karmelićana o. Vinko Mamić, provincijali redovničkih zajednica sa sjedištem u Zagrebu, provincijal Njemačke karmelske provincije i još dvadesetak karmelićana pristiglih iz različitih samostana. Na slavlju su se uz mnoštvo prijatelja i dobročinitelja provincije, te župljana remetske župe, okupile i mnogobrojne provincijalne poglavarice ženskih redovnih zajednica u Hrvatskoj.

Prije početka misnog slavlja riječ dobrodošlice uputio je provincijal Mamić. Istaknuo je kako ovo slavlje ima trostruki značaj spomen, priznanje i zahvala. Ovo je proslava 50 godina dolaska karmelićana u Remete, spomen na braću koja su 1958. prvi pristigla u Hrvatski Leskovac, a potom godinu dana kasnije u Remete. Priznanje je ovo svoj subraći koja su stvarala Hrvatsku karmelsku provinciju, koji su s vjerom u nju ugrađivali svoje sposobnosti i njoj davali sve što su imali i sve što jesu. Proslava je i priznanje biskupima u čijim se biskupijama nalazimo, našim karmelskim sestrama, članovima svjetovnog reda, moliteljima i dobročiniteljima. Napokon ili prije svega ovo je slavlje zahvalnica Trojedinome Bogu Ocu, Sinu i Svetome Duhu na svim milostima koje nam je darovao kao zajednici i pojedincima. Ovim slavljem zahvaljujemo i BDM Kraljici karmela kao i sv. Josipu zaštitniku Provincije, čiju smo brižnu skrb puno puta iskusili u ovih 50 godina, rekao je o. Mamić, te je zahvalio kardinalu Bozaniću za blizinu i potporu karmelskoj zajednici.

Kardinal Bozanić je istaknuo kako remetsko svetište govori o duhovnosti, o povijesti molitve, govori o susretu čovjeka i Boga, o tišini. Govori o Mariji koja nas vodi do Isusa, stoga se i danas ovdje osjećamo ugodno, jer sa svojim osjetilima dohvaćamo Božju blizinu.

U homiliji je kardinal istaknuo kako vjernici kršćani gledajući unatrag slave Boga zbog Njegova djela, slave Boga zbog milosrđa. Crkva u sebi nosi spomen, memoriju svetosti. Svetost je ona koja ostaje jer ona nosi trag Božjega djela. Mi Bogu zahvaljujemo za Njegovo djelo i tu gdje je čovjek otvoren pred Bogom, gdje je


62

spreman Boga prihvatiti tu se stvara nova povijest, povijest Isusa Krista i to je ono što ostaje, a sve drugo je prolazno. Bog je onaj koji stalno čovjeku otvara nove perspektive, podsjetio je kardinal. Danas smo ovdje jer zahvaljujemo Bogu što ste u Hrvatskoj već 50 godina, što ovdje želite svijetliti put Isusa Krista, rekao je kardinal karmelićanima. Podsjetio je kako je bl. Alojzije Stepinac želio da ta zajednica djeluje u hrvatskoj Crkvi, a upravo od blaženika nam ostaje duboki trag svetosti. Rado se spominjemo i kardinala Franje Šepera koji je radosno potpisao dekret da vi ovdje započnete djelovanje. Zahvaljujemo danas Bogu za sve tragove svetosti u kojima ste vi sudjelovali i koji ostaju, koji su dobitak, jer su na strani Isusa Krista. I mi želimo da tim putem kako nam Pavao govori neprestano idemo, da Isus može mnoge zahvatiti, rekao je kardinal.

Misno slavlje pjevanjem je uveličao "Collegium pro musica sacra".

ZAVRŠENO OBILJEŽAVANJE 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

Zagreb, (IKA) – Završni, svečani čin obilježavanja proslave 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku u karmelićanskom samostanu u zagrebačkim Remetama 22. ožujka okupio je brojne uzvanike i prijatelje Karmela, među kojima su bili i sisački biskup Vlado Košić, Predsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. Maria-Ana Kustura, vrhovna poglavarica sestara Služavki malog Isusa, provincijalke i provincijali, poglavari i poglavarice redovničkih zajednica u Zagreba, brojni redovnici i redovnice te vjernici laici.

U pozdravu provincijal Hrvatske karmelske Provincije sv. oca Josipa o. Vinko Mamić govorio je o prisutnosti karmelićana u Hrvatskoj, istaknuvši da je osnovni smisao dolaska karmelićana u Hrvatsku pomoć ljudima, briga za razvoj i "dozrijevanje one dimenzije ljudskoga bića koja nas osobno i kao zajednicu povezuje i ujedinjuje sa Stvoriteljem svega stvorenog" što je "do danas prioritet našega poslanja u Crkvi i svijetu".

Tema priopćenja tajnika Provincije o. Jure Zečevića bila je "Pedesetogodišnja prisutnost Karmela u Hrvatskoj – prošlost, aktualno stanje i perspektive za budućnost". Podsjetio je na višestoljetne veze karmelićana s Hrvatskom, primjerice na postojanje karmelskih samostana u Dubrovniku i Vrsaru još prije Reforme 16. stoljeća, kao i na pojedine karmelićane iz Hrvatske nakon Reforme, u 17. i 18. stoljeću. Ipak, intenzivniji kontakti počeli su krajem 19. st., zaslugom o. Gerarda Tome Stantića, sluge Božjega. Karmelićane je u Hrvatsku nadbiskup Stepinac pozvao još 1939., kada i bosonoge karmelićanke u Brezovicu, braća su te godine bila kupila i teren u Zagrebu, ali su zbog rata i drugih okolnosti u Hrvatsku došli tek dvadesetak


63

godina kasnije, prvo privremeno u Hrvatski Leskovac kod sestara karmelićanki BSI, 1958., a onda godinu kasnije, 1959. u Remete gdje žive i djeluju do danas.

Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa danas ima 48 članova, okupljenih u šest samostana, tri u Hrvatskoj (Remete, Split i Krk) te po jedan u Bosni i Hercegovini (Buško jezero), Srbiji (Sombor) i Bugarskoj (Sofija).

Govoreći o budućnosti i perspektivama Karmela, o. Jure Zečević istaknuo je dvostruku opasnost: na jednoj strani pogrešno shvaćanog pustinjačkog zatvaranja spram svijeta i na drugoj strani kvazimodernog, nekritičkog suobličenja svijetu, koje onda dokida ne samo karmelski i redovnički, nego i uopće kršćanski identitet. Potom je zaključio: ''Uz Karmel su se uvijek osobito vezivali pojmovi kao što su: duhovnost, molitva, 'gorljiva akcija' i autentična kontemplacija. To su okosnice pripadanja Bogu i zato hrvatski Karmel, djelujući u Hrvatskoj, treba nastaviti djelovati tim istim putem, preko svoji duhovnih centara, preko svoga karmelskog izdavaštva i preko kvalitetnih duhovnih ponuda". Ali geslo nije 'ili akcija ili kontemplacija' nego 'i akcija i kontemplacija'. Oboje objedinjeno u pravoj ravnoteži.''

Izlaganje "Percepcija redovničkih zajednica u kontekstu europskih integracija" održala je Andrea Mewaldt iz ustanove Open Europe Consulting u Münchenu. U svom je predavanju među ostalim spomenula koncept kulturne dijakonije kao put kojim se ljude može pozvati u samostan i pustiti ih da sudjeluju u kulturi, obrazovanju i duhovnosti, spominjući dobar primjer benediktinaca na pašmanskom Ćokovcu. Braća pozivaju goste da izuče pisanje ikona i da kroz to vrijeme sudjeluju u životu zajednice. "Ponuda je to koja međusobno povezuje povijest umjetnosti, ekumenu i duhovnost. U Europi trebamo redovnike koji svoju posebnost, svoj način života i svoju odluku za to čine vidljivima i iskusivima za druge. Sudjelovanje redovničkih zajednica u građanskom društvu obrnuti je put kako izaći iz samostanskih zidina k ljudima", istaknula je Andrea Mewaldt i zaključila: "Tu posebnost valja iskoristiti za pozornost javnosti i pri tome ostati autentični kao redovnici. Ne da bi se nešto prodalo, nego da bi se svjedočilo o Evanđelju."

U programu je nastupio i zbor "Collegium pro musica sacra" pod vodstvom umjetničke voditeljice s. Cecilije Pleša, izvodeći napjeve karmelskoga korala i druge skladbe, a s. Božica Alojzija od sv. Lica, vanjska sestra iz Karmela u Brezovici, sve je u ozračje Karmela dojmljivo uvela nizom meditativnih pjesama na temu Karmela, probranih od nekolicine autora. Voditeljica programa bila je Iva Deković, studentica IV. godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Prvoga dana obilježavanja obljetnice svečanu euharistiju zahvalnicu u župnoj crkvi u Remetama predslavio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Provincija je u povodu zlatnog jubileja izdala vrijednu dvojezičnu monografiju "50. obljetnica dolaska karmelićana u Hrvatsku".


64


65

MONOGRAFIJA POVODOM 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

ovodom završetka proslave 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku u izdanju "Karmelskih izdanja" izišla je istoimena dvojezična monografija, na hrvatskom i engleskom jeziku.

Na 176 stranica u boji velikog formata (23 x 30 cm) knjiga donosi tekstom i slikom povijest nastanka i razvoj Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa sa svojih sadašnjih pedesetak članova u šest samostana i 4 različite države.

Osobito su zanimljivi detalji oko dolaska u Remete 1959. s kojima dosad još šira javnost nije upoznata. Uz osnovni tekst o. Vjenceslava Miheteca, tu su još i drugi prilozi dr.sc. Jakova Mamića, mr. sc. Vinka Mamića, dr. sc. Petra Janjića, mr. sc. Dominika Magdalenića, dr. sc. Franje Podgorelca, dr. sc. Jure Zečevića, mr. sc. Tee Živković i mr. sc. Srećka Rimca, koji osvjetljavaju različite vidove života i doprinosa hrvatskih karmelićana vjerskom i kulturnom životu uopće.

Cijena je popularna, 125 kn, što je za knjigu takve bogate opreme i vrijednog sadržaja više nego povoljno Knjiga se naručuje na adrei "Karmelskih izdanja": [email protected].

P


66

IZBOR IZ ČESTITKI I ZAHVALA

ijenjena braćo karmelićani! Dok se radujemo s vama za vaših pedeset godina prisutnosti u Lijepoj našoj, prisjećamo se godina uraštanja ljepote karmelskog duha u svakodnevicu malenog, običnog čovjeka, koji traži intimno prijateljstvo s

Kristom. Čestitamo vam što kroz sve ove godine pokazujete lice Boga živoga svojom kontemplativnom prisutnošću; svojom iskrenom i dubokom povezanošću sa Marijom, uresom Karmela; svojim gorljivim revnovanjem za Gospodina, privodeći mu mnoge duše apostolskim žarom i ljubavlju, donoseći tako predokus vječnosti mnogim dušama, kojima Bog po vama daruje prebogate riznice svoje milosti. Najveća hvala za vaš plodonosan rad pripada Bogu Trojedinom. Molimo ga u zajedništvu s vama da vas i dalje vodi mudrost Duha Svetoga, a put ka jedinom cilju neka vam osvjetljava Majka – Zvijezda Jutarnja. Želimo vam još mnogo novih svitanja pod hrvatskim nebom. Neka vas prati obilje Božjeg blagoslova! Vaše zahvalne

S. karmelićanke BSI, s. Anastazija Veić"

"Mnogopoštovani oče, zahvaljujem za poziv na proslavu Vašeg jubileja – 50 godina od dolaska karmelićana u Hrvatsku! Zajedno s ocima karmelićanima koji su u Bugarskoj, ujedinjujem se duhovno s Vama na ova dan slavlja Provincije u Remetama. (…) Prigodom posjete Vašega definitora u Sofiji primio sa od o. Darija prekrasnu monografiju. Vrlo sam zadovoljan ovim darom i zahvaljujem Vam! Čestitam Vama i Vašoj subraći (…)

Christo Proykov, Apostolski egzarh u Bugarskoj"

Mnogopoštovani oče Provincijale! Primio sam knjigu pod naslovom "50. obljetnica dolaska Karmelićana u Hrvatsku". Hvala Vam za pažnju koju ste mi iskazali! Prelistao sam njezine stranice i na svoj način postao dionikom karmelićanske povijesti u Hrvatskoj. Zahvaljujem Providnosti za brojna duhovna dobra kojima je obdarila hrvatski narod po djelovanju Vaše braće. Ostajem s Vama u zajedništvu molitve - uz srdačan i bratski pozdrav u Gospodinu.

Antun Škvorčević, požeški biskup

"Mnogopoštovani Oče Provincijale! Zahvaljujem na pozivu na obilježavanje pedesete obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku. Primite moje iskrene čestitke i ujedno izraze zahvalnosti za rad karmelićana u Gospićko-senjskoj biskupiji (…)

Mile Bogović, gospićko-senjski biskup"

C


67

"Cijenjeni, zahvaljujem za poslanu knjigu '50. obljetnica dolaska Karmelićana u Hrvatsku' koja riječju i slikom donosi lijep pregled dolaska, života i djelovanja oo. Karmelićana u Hrvatskoj. Čestitam na ovom lijepom jubilejskom izdanju i srdačno pozdravljam.

Ivan Milovan biskup porečki i pulski"

"Mnogopoštovani Oče Provincijale! Istinski me obradovala pošiljka iz Vaše Karmelske Provincije u kojoj mi darujete novoobjavljenu knjigu 50.obljetnica dolaska karmelićana u Hrvatsku. Zajedno s Vašom Provincijom zahvaljujem Bogu za svjedočanstvo Bogu posvećenoga života koje ste pružali u Hrvatskoj kroz proteklih 50 godina. Raduje me da ste svoju djelatnost proširili i na područje Bosne i Hercegovine. Najsrdačnije zahvaljujem na daru ove vrijedne monografije i molim za daljnji rast i napredak Vaše Provincije. Uz izraze zahvalnosti upućujem iskrene pozdrave i zazivam obilje Božjeg blagoslova na Vasi na svu Vašu subraću!

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski"

"Draga braćo, Čestitam Vam 50. obljetnicu dolaska u Hrvatsku i Vašeg predanog rada u karmelskoj karizmi na slavu Božju i spas duša. (…) Preporučujem Vas Gospodinu u molitvi. Svako dobro i blagoslov od Gospodina!

Ivan Marijanović, provincijal salezijanaca"

"Ovih dana budno smo pratile početke obilježavanja 50. obljetnice Vašeg dolaska u Hrvatsku, u Remete. Naša srca i naše molitve bile su na poseban način s Vama. Pozdravljamo sve započete duhovne, liturgijske, povijesne i kulturne programe i čestitamo Vam od srca i s puno srca 50. OBLJETNICU VAŠEG DOLASKA U REMETE! Želja nam je i molitva da Majka Božja Remetska pozlati svojom prisutnošću i ljubavlju svaku Vašu molitvu, euharistiju, žrtvu i apostolat, na radost i posvećenje mnogih! (…) Danas smo radosni zbog toga i od srca Vam zahvaljujemo na pola stoljetnom duhovnom i molitvenom zajedništvu, suputništvu i suradništvu u življenju naše terezijanske karizme. Uvijek ste, u svim generacijama, imali sluha i velikodušnosti prema sestrama; bilo kao ispovjednici, duhovnici, predavači, propovjednici, voditelji liturgijskih slavlja i duhovnih vježbi, savjetnici i pratitelji naše avanture s Bogom. Gospodin i naša draga Majka i Kraljica Karmela uzvratili Vam svima, snagom svoga Duha mudrosti, ljubavi i kontemplacije, te dobrim karmelskim zvanjima. Preporučamo se i nadalje u Vašu bratsku podršku i duhovnu pratnju. (…) Uz molitvu, sestrinske pozdrave i izraze zahvalnosti svima, posebno Vama poštovani i dragi naš Oče Provincijale, kao i Vašim predšasnicima, te onima koji su ugradili svoje živote u temelje Karmela u Hrvatskoj, ostajemo Vaše sestre Udruge 'Bl. Alojzije Stepinac', osobito zahvalna Vam,

s. Ilijana T. od Karmelske Gospe, Cvetnić, Predsjednica Udruge"


68

"Dragi naš oče Provincijale, draga naša braćo! Dijelimo s vama radost i zahvaljujemo Bogu za milosni dar vašeg 50-godišnjeg postojanja i djelovaNJA NA NAŠEM HRVATSKOM TLU U OBILJU Gospe Remetske. S posebnom zahvalnošću se spominjemo vaše duhovne, bratske i ljudske zauzetosti za nas sestre i za svijetao trag koji ste ostaviuli i ostavljate u našem Karmelu. Možete uvijek računati na našu molitvu kojom podupiremo vaše naviještanje i svjedočenje Radosne vijesti.

Vaše sestre iz Brezovice, osobito s. M. Alojzija Čarapina, priorica"

" (…) Dijelimo Vašu radost i zahvalne smo predarežljivom Bogu što je Njegova Providnost uzdržala ovu oazu molitve punih 50 godina u našoj lijepoj Hrvatskoj. Ovamo su hrlili sa svih strana brojni redovnici, laici, hodočasnici, da se napoje i okrijepe Božjom riječi, da upijaju nova saznanja iz prebogate karmelske baštine. Pratimo molitvom ovo duhovno događanje, kao i sve sudionike slavlja. Srdačno Vas pozdravljaju

Vaše sestre karmelićanke iz Kloštar Ivanića, s. M. Kristina"

"(…) Zahvaljujemo Bogu i za 50 godina prisutnosti i djelovanja vas karmelićana u Hrvatskoj (…) Čestitajući ovaj jubilej, sa zahvalnošću se sjećamo i onih koji su već primili nagradu za svoj život i rad te su sada, vjerujemo, naši zagovornici na nebu. Naše želje ujedno su i naše molitve da vas i na dalje prati zagovor i pomoć svetog oca Josipa, kao i "Najvjernije Odvjetnice" pod čijim ste okriljem sve ove godine svjedočili i živjeli karizmu Karmela. Srdačno pozdravljam želeći svako dobro u ime cijele zajednice.

Vaše sestre iz Đakovačke Breznice, s. Jospa"

Mnogopoštovani o. Vinko! Dolazimo Vam čestitati jubilej - 50. godišnjicu života i rada naših otaca u Remetama. To je u prvom redu zahvalno sjećanje na protekle godine, na svu onu našu braću koja su utkala svoje živote, svoje sposobnosti, sve primljene darove na procvat Reda u ovim našim krajevima. Remete su već duže vrijeme oaza mira i molitve u koju su se nebrojeni ljudi povlačili da bi tu našli miran kutak za razgovor s Bogom, za razgovor i rasterećenje savjesti u dobroj svetoj ispovijedi. Mnogima je od nas hodočašće u Remete bilo osobito slavlje. Svakako – draž Remetama, osim Majke Marije, odvjetnice Hrvatske, svakako su naša braća. Na tom daru koji nam je dragi Bog dao neizmjerno mu zahvaljujemo: za svaku dobru riječ, za svaki nagovor, razmatranje, konferenciju, sv. ispovijed i sve drugo što je specifičnost naše Braće. Neka raste i cvijeta remetski Karmel! Hvala za sve! U ime svih sestara naše Zajednice još jednom čestita i pozdravlja

s. M. Petra" (M. Bistrica)


69

"Mnogopoštovani i dragi Oče Provincijale, draga naša braćo! Dok zahvaljujemo dragom Bogu za vas, iskreno vam čestitamo 50. obljetnicu dolaska u našu dragu Domovinu! Sve što ste svojim životom i radom posijali, Gospodin neka blagoslovi da obilnim rodom urodi. I neka vas brojnim zvanjima obdari, a mi, vaše sestre s vama ćemo se radovati! Uz srdačan pozdrav iz sarajevskog Karmela!

s. M. Irena, OCD"

" (…) Čestitamo Vam, draga naša braćo i zahvaljujemo dragom Bogu za 50. godina postojanja i djelovanja u Hrvatskoj. Neka dobri Bog izlije na vas sve jubilarne milosti i obilje svoga svetog blagoslova, da uvijek budete živi svjedoci živoga Boga i da u tome velikodušno pomažete i nama Vašim sestrama. Hvala Vam što Sofija ima oce karmelićane i što vode duhovnu brigu o nama. Uz srdačan sestrinski pozdrav, Vaše sestre… "

(Slijede vlastoručni potpisi svih sestara iz Karmela u Sofiji)

"Dragi o. Provincijale, draga naša braćo! Radujemo se s vama zbog tako lijepe obljetnice – 50 godina prisustva braće karmelićana na hrvatskom tlu! Zahvaljujemo Gospodinu za svu braću koja su već sada u Nebeskoj Domovini i za sve vas koji se još uvijek borite ovdje na zemlji! Zahvaljujemo za sve milosti kojima je Gospodin obasipao sve vas i preko vas Crkvu u Hrvatskom narodu! Hvala vam za sve što ste činili i činite za nas, vaše sestre. Sada u Albaniji, još više vidimo i iskustveno doživljavamo kako veliki dar ste za nas, pa zato svakodnevno molimo Gospodina da nam udijeli tu milost da i braća dođu u ovu mučeničku zemlju. Pratimo vas molitvom da cijela Provincija bude uvijek radost Presvetoga Trojstva, da obiluje plodovima svetosti I da se brojčano množi! Neka vas na svim vašim putovima i u svim vašim nastojanjima prati zagovor Blažene Djevice Marije, Majke i Kraljice Karmela!

Srdačno vas pozdravljaju i ostaju vam uvijek zahvalne vaše sestre karmelićanke iz Nenshata u Albaniji"

"Mnogopoštovani oče Provincijale! Prigodom proslave 50. Obljetnice dolaska otaca karmelićana u Hrvatsku izražavam najsrdačnije čestitke Vama, i svoj braći zahvaljujući Bogu za Vašu prisutnost u našim krajevima. Zahvaljujemo dobrom Bogu što ste kroz pola stoljeća svojom karmelskom duhovnošću – molitvom i kontemplacijom svjedočili i naviještali Radosnu vijest, slavili otajstva spasenja, duhovno vodili, odgajali, karitativno pomagali i kulturno uzdizali povjereni narod. Ovom prigodom zahvaljujemo Vama i svoj braći vašeg samostana u Splitu-Kamen koji svakog dana slave svetu misu u našoj samostanskoj kapeli u Podstrani. Neka Vam Gospodin po zagovoru BDM Kraljice Karmela i sv. oca Josipa zaštitnika Provincije, podari nova zvanja, kako biste mogli još


70

više širiti karizmu svoga Reda, na slavu Bogu, dobro Crkve i našega naroda. U ime Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, s poštovanjem želi odana u Kristu

s. Nevenka Grgat, vrhovna glavarica"

"Poštovani oci Karmelićani! Neka je blagoslovljen Gospodin koji nadahnjuje i izvodi svoja djela preko onih koje izabire i šalje! Radujemo se s vama u trenucima obilježavanja pedesete obljetnice vaše prisutnosti u našemu narodu. Sjedinjujemo se s vama, molitvom i prisutnošću naših sestara iz Zagreba na Euharistijskom slavlju, u zahvaljivanju Gospodinu i preporučujemo mu svako vaše nastojanje i djelovanje. Uz iskrene čestitke i pozdrave u ime svih sestara Službenica milosrđa

Provincijalna poglavarica, s. Lucija Baturina"

"Poštovanim ocima karmelićanima, povodom proslave 50. obljetnice boravka i rada u Lijepoj našoj, iskrene čestitke upućuju

školske sestre franjevke s Jordanovca i Provinc. Predstojnica s. Leonka Bošnjak"

"…Neka ovi redci budu znak našeg sudioništva u Vašoj radosti i zahvalnosti Bogu za plodnih pedeset godina Vaše blagoslovljene nazočnosti u Remetama. Radosno Vam čestitamo zlatni jubilej s iskrenom molitvom da nastavite gorljivo revnovati za živoga Gospodina, jedinog i pravog Boga. Neka je blagoslovljen Svevišnji za sva djela kojima se proslavljao i objavljivao svoju ljubav i milosrđe tolikima kojima ste bili poslani. I naša Družba dionica je tih divnih djela Božjih, i naše sestre mogu svjedočiti o dobroti Gospodnjoj primljenoj preko braće Vaše provincije. Hvala Bogu na tom daru, hvala Vašoj braći koja su bila instrument u Božjim rukama. Dok Vam čestitamo u radosti i zahvalnosti, upućujemo Gospodinu naše molitve da Vašu Provinciju blagoslovi istinskim životom u izobilju koji samo on može dati. Bili blagoslovljeni obiljem darova Duha Svetoga koji neka Vas opremi za još predanije djelo služenja i svjedočanstvo Božje svetosti, ljubavi i milosrđa svima kojima ste poslani. Neka Vam bl. Djevica Marija od brda Karmela i sv. o. Josip isprose nova i sveta zvanja, oduševljene mlade koji će nastaviti započeto djelo pred pedeset godina. Bog Vas blagoslovio i živjeli! Srdačno i s poštovanjem, u ime Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika

s. Ružica Barić, vrhovna poglavarica"

"Draga braćo karmelićani, zajednica sestara Dominikanki u duhu je danas s vama. Slavimo s vama 50.-tu obljetnicu vašeg dolaska u Hrvatsku. Bogu zahvaljujemo za sve milosti koje je po vama i vašem djelovanju udijelio Crkvi u Hrvata. Za svu ljubav, dobrotu i blagoslov koji ste svojim svećeničkim i redovničkim radom neumorno sijali snagom Duha Svetoga. Utkani ste u povijest mnogih župa, ali još više u živote mnogih


71

duša kojima ste propovijedali i svjedočili Boga ljubavi i milosrđa. Neka Duh Sveti bude vaša snaga, oslonac i nadahnitelj, a vaš zaštitnik sv. Josip i Nebeska Majka kraljica Karmela bili vam svjetionik na tom životnom hodu da jačate i brojem i duhom. Gospodin blagoslovio vaše jučer, vaše danas i vaše sutra."

Od srca čestitaju Sestre Dominikanke, s. Dolores Matić, OP, vrhovna glavarica

"(…) U ime sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske Provincije Bezgrješnog Začeća BDM, i u svoje osobno, čestitam Vam značajnu obljetnicu i hvalim Gospodina za sva divna djela koja ste na zadivljujući način tokom pedesetogodišnje povijesti ostvarili i uspjeli živjeti vlastitu karizmu autentično i vjerno. Neka Vas i u budućnosti prati Božji blagoslov i svako dobro! S poštovanjem i zahvalnošću za sve srdačno Vas pozdravljam i s vama svima dijelim radost u slavlju ove obljetnice!

s. M. Marina Piljić, provincijalna glavarica

"(…) Cijeloj Karmelskoj Provinciji želimo obilje Božjeg blagoslova i uspjeha u naviještanju Božje riječi i hrabrog svjedočenja, kao što ste to i do sada činili (…) Izvolite primiti naše čestitke i pozdrave uz ovaj lijep i zlatan jubilej. Radujemo se s vama u Gospodinu

Ilija Orkić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije"

"Poštovani gosti, dozvolite mi da pozdravim Uzoritog gospodina Kardinala i sve uzvanike ove značajne proslave za naše karmelićane. Evo, ovo je prilika da se prisjetim vremena u mojim četrnaestim godinama, kada su se Karmelićani doselili u Remete. Kamion koji je lutajući došao u Remete vozio je skromni miraz, pa su naši župljani zaključili da su k nama došli fratri veliki siromasi. Danas smo nakon pedeset godina sretni s našim Karmelićanima, oni nisu više siromasi ni u materijalnom ni u bilo kojem drugom pogledu. Njihovo bogatstvo u prvom redu očituje se u duhovnoj veličini (…). Ono što je za naše župljane najvažnije, sačuvali su crkvenu nadarbinu i ovu pitomu dolinu, skoro identičnu od prije kojeg stoljeća, obogativši je novim vinogradom i novim radnicima (…). Želja nas župljana bila bi da tragovi karmelićana budu spominjani kroz stoljeća i da njihova prisutnost bude neprekinuta. Uzoriti, dozvolite mi slobodu da kažem da među našim karmelićanima ima i onih koji bi mogli nositi i biskupsku mitru i pronositi slavu svoga reda, kao što je to bilo i za vrijeme Pavlina. Još jednom čestitke u moje ime, i u ime Župnog pastoralnog vijeća, našim ocima karmelićanima da nam budu uvijek tumači vjere i naši duhovni vođe i da njihovo bogatstvo raste na svim poljima zajedno sa župljanima. Zahvaljujem."

Zlatko Šušnić, Predsjednik ŽPV u Remetama (čestitka izgovorena kod blagdanskog stola 21. ožujka 2010.)


72

"Draga braćo, braća iz Karmela u Fribourgu Avignon-akvitenske provincije vam srdačno zahvaljuju za dar predivne monografije o 50. obljetnici dolaska karmelićana u Hrvatsku. Radosni smo da vas možemo bolje upoznati prelistvajući stranice s brojnim i lijepim fotografijama. Bratski ujedinjeni na karmelskom putu u ljubavi prema Kristu i Crkvi.

Br. Francois-Emanuel"

"Draga braćo Hrvatske Provincije, primili smo prekjučer vašu izvrsnu publikaciju povodom obilježavanja 50 godina prisutnosti karmelićana u vašoj zemlji. Dirnuti smo da ste mislili na nas. Djelo je dobro urađeno i na čast našemu zvanju (…) Želimo Vam dobra i sveta karmelska zvanja. U zajedništvu

Br. Stephane Robert, OCD"

"Dragi moj prijatelju Vinko, upravo sam primio spomen knjigu (veličanstvenu) – 50 godina vaše (naše) drage Hrvatske provincije: prekrasni poklon na kojemu ti svim srcem zahvaljujem. Prvo što sam učinio bilo je pročitati tvoj predgovor i prelistati sve ilustracije s njihovim objašnjenjima; odmah nakon toga zahvalio sam Bogu s jednim slavljeničkim "Aleluja”! za sve što je učinio s vama u ovih 50 godina. Sjećam se kako smo prošle godine u ove dane bili na Generalnom Kapitulu u Fatimi. Ondje si predstavio Radove Međunarodnog seminara u Zidinama. Sada nam predstavljate drugu veliku knjigu, osim što označava jedan važni događaj u vašoj povijesti ona je izvrsni pokazatelj kvalitete vaših izdanja. Čestitke s moje strane članovima KIZ-a. Također pozdravi svoj braći u Provinciji i tebi veliki, veliki, veliki zagrljaj (u skladu s tvojom visinom i s veličinom tvoga srca) u duhu pravoga prijateljstva.

Salvador Ros, OCD"

"Dragi oci karmelićani u Zagrebu! Hvala na dragom iznenađenju! Od srca zahvaljujem za prekrasnu monografiju '50. obljetnica dolaska karmelićana u Hrvatsku'. Uz molitve i pozdrave iz sunčanog Rima"

Mihály Szentmartoni, SJ

"Dragi Vinko, danas je stigla tvoja knjiga kojom obilježavate 50 godina Reda u Hrvatskoj. Hvala ti što si me se sjetio. To je dobro izrađen volumen na kojem ti moram čestitati. Vrlo je otvoreno od vas što ste knjigu preveli i na engleski. Molit ću za tebe i tvoj posao.

Bratski, Greg Homeming, Provincijal Australije"


73

"Braćo moja, živo Vam zahvaljujemo za poslane knjige izdane povodom 50. Obljetnice vaše Provincije. Neka Vas Gospodin ispuni svojim blagoslovima za još mnoge godine. Ostajemo ujedinjeni po molitvi u milosti Karmela,

Fr. Henri de l'Enfant Jésus, OCD, Provincial"

"Mnogopoštovani oče Provincijale! Iskreno zahvaljujem za poslanu knjigu- monografiju pod naslovom: '50. obljetnica dolaska karmelićana u Hrvatsku', koju ste izdali u prigodi obilježavanja 50. obljetnice postojanja vas karmelićana u Hrvatskoj. Moram priznati da sam ostala zadivljena bogatom baštinom koju su generacije karmelićana tkali na velikim žrtvama i pouzdanjem u Svemogućega Boga, uvijek vođeni velikim idealima proslave Boga i širenja Kraljevstva Božjega na prostorima gdje su radili. Rasli ste zaslugama pred Bogom i zvanjima, što je znak da vas Bog voli i na vas računa u svakom vremenu. Radujem se svemu i vjerujem da će ova pisana riječ monografije, popraćena slikama, biti izvrsna mogućnost boljeg upoznavanja vaše redovničke zajednice. Dobro je dobrim potaknuti na razmišljanje a i na zahvaljivanje. U želji da vas i nadalje prati Božji blagoslov s poštovanjem Vas pozdravlja

s. M. Marina Piljić, provincijalna glavarica Provincije Bezgrješnog Začeća BDM Družbe sestara Služavki Malog Isusa"

"Mnogopoštovani Oče provincijale! (…) Može se reći da pedeset godina i nije puno, jer su neki redovi prisutni i nekoliko stotina godina u Hrvatskoj. Međutim, vrlo je važno što ste vi pridonijeli da karmelska duhovnost, posebno po djelima sv. Ivana od Križa, sv. Terezije Velike i sv. Male Terezije od Djeteta Isusa, raširena u našoj Crkvi ima utjecaj na duhovni život mnogih vjernika. Stoga molimo i želimo da braća karmelićani ostanu vjerni svojoj karizmi i nastoje tu karizmu prenositi u duše i srca mnogih vjernika i ljudi dobre volje. Neka sve današnje karmelićane vodi Duh Božji i prati zagovor vaših duhovnih velikana, karmelskih svetaca i mistika, da biste u svijetu bili svjedoci Božje dobrote i ljubavi. Srdačne čestitke za sadašnjost i Božji blagoslov za budućnost! U ime Družbe sestara Presvetog Srca Isusova i svoje osobno,

s. Felicita Špehar, SCJ, vrhovna glavarica"

"(…) U povodu 50. obljetnice dolaska otaca karmelićana u drevni samostan i crkvu u Remetama od srca čestitamo i radujemo se. Molimo za blagoslov Božji koji neka vas prati dalje na putu 'remetske' povijesti, ali i svuda gdje god vaš Red živi i djeluje. Uz poštovanje, sestre iz Generalne kuće SMI, Naumovac 12,

s. Irena"


74

"(…) Zahvaljujemo za zaista predivnu uspomenu, kojoj pripada svaka hvala i priznanje za stilski jednostavne ali bitne, ukusno poredane sadržaje i slike. Dok zahvaljujemo na primljenoj knjizi, zahvaljujemo dobrom Bogu za Vaše postojanje u našem gradu Zagrebu. Naša skromna molitva i dalje će pratiti vaš karmelski hod rada na njivi Gospodnjoj. Uz pozdrav u našem Malom Isusu,

s. M. Radoslava Radek, provincijalna glavarica"

"Mnogopoštovani i dragi naši Karmelićani! Primite naše iskrene čestitke za vašu 50. obljetnicu dolaska u našu lijepu Hrvatsku domovinu. S vama zajedno zahvaljujemo Gospodinu za vašu prisutnost i molimo blagoslov za ustrajnost i pomladak. Da budete poput sv. Ilije pravi proroci i navjestitelji Božje ljubavi i blizine.

Vaše sestre bazilijanke, s. Zinovija, OSBM

"Od srca čestitamo 50. obljetnicu predanog rada i svjedočanstva života u hrvatskom narodu. Molimo da Nebeski Otac svakodnevno izgaranje prati svojim blagoslovom.

Sestre Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, s. M. Slavica Vicić"


75

SADRŽAJ

PROGRAM OBILJEŽAVANJA 50. OBLJETNICE ……………...….………… 1

POZDRAVNI GOVOR OCA PROVINCIJALA VINKA MAMIĆA NA EUHARISTIJSKOJM SLAVLJU ………............................................................. 2

SVEČANA AKADEMIJA ……..…………...................................……..….…… 6

POZDRAVNI GOVOR OCA PROVINCIJALA VINKA MAMIĆA NA

SVEČANOJ AKADEMIJI …................................................................................. 7

OTVORIO SAM VRATAŠCA ………...................................................................….. 9

KARMEL …..……............................................................................................…. 9 PEDESETOGODIŠNJA PRISUTNOST KARMELA U HRVATSKOJ - PROŠLOST, AKTUALNO STANJE I PERSPEKTIVE ZA BUDUĆNOST ..... 11 PERCEPCIJA REDOVNIČKIH ZAJEDNICA

U KONTEKSTU EUROPSKIH INTEGRACIJA ……...................….....…….. 46 POZIVNICE ……………………...….....................................................…....… 54 PRIKAZI I ODJECI U MEDIJIMA .................................................................... 55 MONOGRAFIJA POVODOM 50. OBLJETNICE …...........................……...... 56 IZBOR IZ ČESTITKI I ZAHVALA …….........................……………..……... 57

KARMELSKI VJESNIK God. XXX (2009) br. 1

Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS

*

Izdavači: Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa

Udruga "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Svjetovni red OCDS HKP

*

Urednik: Jure Zečević, OCD

Tajnik HKP sv. Oca Josipa i

Duhovni asistent Udruge "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

*

Česmičkoga 1, HR – 10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953 E-mail: [email protected]

http://www.karmel.hr

karmelski vjesnik 1-2010

Documents