Karike zlo~ina

Naslov izvornikaLinda Howard

KILLING TIME

Copyright © 2005 by Linda HowingtonCopyright za Hrvatsku © Naklada Uliks, 2007.

Sva su prava pridržana. Nijedan dio ove knjige nije dopušteno umnažati iprenositi na bilo koji način bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava.

NakladnikNAKLADA ULIKS

Čavalsko 1751000 Rijeka

Tel: 051/ 648068051/ 648069

Za nakladnikaSilvano Frančišković

UrednikMiro Božić

PrijevodKatarina Travašić

LekturaMeri Farac Jemrić

Dizajn naslovne straneNaklada Uliks, Rijeka

Priprema za tisak i tisakmtg-topgraf, Velika Gorica, rujan 2007.

ISBN 978-953-7306-14-4

CIP - Katalogizacija u publikacijiSVEUČILIŠNA KNJIŽNICA RIJEKA

UDK 821.111(73)-31=163.42Karike zločina / Linda Howard ; prevela Katarina Travašić.

– 1. izd. – Rijeka : Naklada Uliks, 2007.

Prijevod djela: Killing time.

ISBN 978-953-7306-14-4

111011079

LINDA HOWARD

Karike zlo~inaS engleskog prevelaKatarina Travašić

Rijeka, 2007.

5

Prolog

SUDNICA OPĆINE PEKE, KENTUCKY

1. SIJEČNJA 1985.

SKUPINA OD PEDESETAK LJUDI STAJALA JE I GLEDALA ZAKAPANJE VREMENSKE

kapsule pokraj stijega ispred zgrade Općinskoga suda. Prvi je dan

Nove godine bio hladan i vjetrovit, a iz olovnog su ne ba nepresta-

no sipile sitne pahuljice. Gotovo polovicu skupine či nile su osobe

koje su zbog posla, ambicija ili sličnih veza morale biti tamo:

gradonačelnik i vijećnici, sudac, četiri odvjetnika, šerif, načelnik

policije, ravnatelj srednje škole i trener ragbija.

Bilo je i nekoliko žena: gospođa Edie Proctor, ravnateljica

škole, te supruge političara i odvjetnika. Bio je tu i izvjestitelj

mjesnih novina koji je pisao bilješke i fotografi rao, jer je novin-

ska kuća bila malena i nije si mogla priuštiti profesionalnog foto-

grafa.

Kelvin Davis, vlasnik željezarije, stajao je po strani sa svojim

petnaestogodišnjim sinom. Oni su bili tu samo zato što je sudnica

bila točno preko puta željezarije iznad koje su živjeli, a i zato što

novogodišnja utakmica još nije bila počela pa nisu imali što raditi.

Mladić Knox, visok i vitak, pogrbio je ramena na hladnoći i proučavao

6

Linda Howard

lica svih nazočnih. Bio je neobično pronicav zbog čega su se odrasli

oko njega ponekad osjećali nelagodno, no nikad nije upadao u ne-

volje. Pomagao je Kelvinu u željezariji nakon škole, imao je dobre

ocjene i uglavnom je bio omiljen među svojim vršnjacima. Sve u

svemu, Kelvin se smatrao sretnim što ima takva sina.

Doselili su se u Pekesville iz Lexingtona prije devet godina.

Kelvin je bio udovac, a namjeravao je to i ostati. Volio je svoju

suprugu, naravno, ali brak je zahtijevao puno posla, a on nije

želio sve to prolaziti ponovo. Povremeno je izlazio s raznim že-

nama uz koje se nije želio previše vezivati kako one ne bi razmiš-

ljale o nečem ozbiljnijem. Želio se brinuti za Knoxa tijekom sre-

dnje škole i koledža, a onda kasnije, možda, razmisliti o braku, no

sada mu je bilo važno samo sinovo odrastanje.

“Trinaest”, rekao je Knox odjednom, tihim glasom.

Tamne su mu se obrve zbog grimase gotovo spojile.

“Što trinaest?”

“Stavili su trinaest predmeta u kapsulu, a u novinama je pi-

salo da će ih biti dvanaest. Pitam se što je bila još ta jedna

stvar.”

“Siguran si da ih je bilo trinaest?”

“Brojio sam.”

Naravno da je Knox brojio. Kelvin je uzdahnuo u sebi; zapra-

vo nije sumnjao u broj predmeta. Činilo se da Knox sve primjećuje

i provjerava dvaput. Kako je u novinama pisalo da će dvanaest

predmeta biti stavljeno u vremensku kapsulu, Knox je brojio da

vidi jesu li novine bile u pravu ili, kao u ovom primjeru, nisu.

“Pitam se što je bila trinaesta stvar?” ponovio je Knox dok je

promatrao vremensku kapsulu.

Gradonačelnik je stavljao kapsulu - to je zapravo bila metal-

na kutija, pomnjivo omotana u vodootpornu plastiku - u rupu

koja je bila iskopana prethodnog dana.

7

Karike zlo~ina

Gradonačelnik je rekao nekoliko riječi zbog čega su se ljudi

oko njega nasmijali, a zatim je trener počeo lopatom bacati zemlju

preko kutije. Za samo jednu minutu napunio je rupu i lopatom

poravnao tlo. Preostalu zemlju nije nabacao na hrpu. Gradona-

čelnik i jedan vijećnik podignuli su malenu granitnu ploču na kojoj

je bio graviran datum današnjeg dana i dana za točno sto godina,

kada bi se vremenska kapsula trebala otvoriti, a zatim su je ispusti-

li, na svježu zemlju. Zasigurno su planirali položiti granitnu ploču

na primjeren način kako bi izvjestitelj sve zabilježio kamerom, no

očito ih je težina ploče iznenadila pa su je ispustili zbog čega ploča

nije pala ravno, nego na stranu. Trener je kleknuo na smrznuto tlo

i objema rukama pogurao ploču na pravo mjesto.

Izvjestitelj je fotografi ranjem zabilježio cijeli događaj.

Drhteći, Knox je nemirno prebacivao težinu s noge na nogu.

“Pitat ću”, rekao je iznenada i ostavio Kelvina te krenuo za

izvjestiteljem kroz skupinu ljudi koji su počeli odlaziti.

Uzdahnuvši, Kelvin ga je slijedio. Ponekad mu se činilo da je

Knox više nalik na buldoga nego na dječaka jer kada bi ga što

zaokupilo ne bi odustao dok to ne bi istražio.

“Kako to misliš?” čuo je Kelvin izvjestitelja, Maxa Brownin-

ga, koji je zbunjeno gledao u Knoxa.

“Vremenska kapsula”, objašnjavao je Knox. “U novinama je

pisalo da će biti dvanaest predmeta, ali u nju ih je stavljeno tri-

naest. Brojio sam. Želio bih znati što je trinaesti predmet.”

“Bilo ih je samo dvanaest. Baš kao što je pisalo u novinama.”

“Brojio sam”, ponovio je Knox.

Nije se svađao, ali je bio odlučan.

Max je bacio pogled na Kelvina.

“Hej!” rekao je u znak pozdrava, a zatim slegnuo ramenima

prema Knoxu. “Žao mi je, ne mogu ti pomoći. Nisam vidio ništa

drugo.”

8

Linda Howard

Knox je okrenuo glavu i oštro pogledao leđa gradonačelnika

koji je odlazio. Ako mu Max ne može pomoći, otići će do onoga

tko može. Prije nego je krenuo u potjeru, Kelvin ga je zgrabio za

jaknu.

“Nemoj gnjaviti gradonačelnika”, rekao je blagim glasom.

“Nije toliko važno.”

“Samo želim znati.”

“Pa pitaj trenera sljedećeg ponedjeljka kad počne škola.”

“To je šest dana!” rekao je Knox užasnut što će morati čekati

tako dugo da bi saznao ono što može odmah.

“Vremenska kapsula nikamo ne ide”, odgovorio je Kelvin

pogledavajući na sat, “a utakmica samo što nije počela. Idemo.”

Ohio je igrao protiv Južne Kalifornije i Kelvin je navijao za

Buckeyse jer je suprug njegove najmlađe sestre igrao za Južnu

Kaliforniju prije desetak godina, a kako je on mrzio toga gada,

uvijek je navijao za onoga tko je igrao protiv Trojanaca.

Knox je pogledao uokolo i namrštio se kada je vidio da mu je

gradonačelnik nestao iz vidokruga i da je trener odlazio u svome

automobilu. Gospođa Proctor, ravnateljica, razgovarala je s viso-

kim čovjekom kojeg Knox nije poznavao, a osim toga nije joj ni

želio prići jer je izgledala ogorčeno i umjetno s previše šminke

koja je popunjavala bore na njezinu licu.

Nezadovoljan, slijedio je tatu do željezarije.

Nažalost, nikada nije uspio pitati trenera što je još bilo sta-

vljeno u vremensku kapsulu jer je sljedećeg jutra trener Howard

Easley pronađen kako visi na stablu u stražnjem dijelu dvorišta.

Nije bilo poruke, no policija je rekla da je riječ o samoubojstvu jer

se trener rastao prošle godine i bezuspješno pokušavao nagovori-

ti bivšu suprugu da mu pruži još jednu priliku. Visio je tamo do-

voljno dugo da se potpuno ohladi i da snijeg prekrije glavu i ra-

mena.

9

Karike zlo~ina

Trenerovo samoubojstvo izbacilo je sve misli o vremenskoj

kapsuli iz Knoxove glave. Kada je čuo o snijegu na trenerovoj gla-

vi, otišao je u knjižnicu potražiti sve o mrtvačkoj ukočenosti i o

tome koliko treba da se tijelo ohladi. Bilo je mnogo mogućnosti,

uključujući i onu da se zbog vjetra tijelo hladi brže, ali ako je do-

bro pretpostavio, trener je tamo visio od ponoći.

Očaran, nastavio je tragati, a zanimanje mu je privlačio niz

činjenica dok je savladavao tehnike istraživanja. Ovo je baš zakon,

pomislio je. Sviđalo mu se. Odgonetanje slagalice pomoću sitnih

dijelova dokaza - upravo je u tome i inače uživao. Ma kakvo pre-

uzimanje željezarije: on je želio biti murjak.

11

1

27. LIPNJA 2005.

“HEJ, KNOX, TKO JE ISKOPAO ONU RUPU UZA STIJEG?”

Knox je podignuo pogled s izvješća kojeg je pisao. Kao glavni

općinski istražitelj imao je svoj ured, premda je bio malen i pre-

trpan. Zamjenik Jason MacFarland virio je kroz otvorena vrata s

izrazom blage znatiželje na pjegavu licu.

“Koju rupu uza stijeg?”

“Kažem ti, uza stijeg je rupa. Mogao bih se zakleti da nije bila

tamo jučer popodne kada mi je završila smjena, ali sada je tamo.”

“Hah...” Knox si je protrljao čeljust.

On sam ništa nije primijetio jer je parkirao iza sudnice kada

je došao u četiri i trideset ujutro da bi riješio gomilu papirologije.

Bio je budan cijele noći i preumoran da bi išta primijetio i da je

prošao pokraj navodne rupe.

Budući da je sjedio za stolom tri sata, pomislio je da bi mogao

protegnuti noge. Uzevši svoju šalicu s kavom, koju je napunio

dok je prolazio pokraj aparata za kavu, izašao je sa zamjenikom

MacFarlandom na pomoćna vrata, a zatim obišao jednu stranu

sudnice od crvene opeke. Novi je dan donio plavo nebo bez ob-

12

Linda Howard

lačka, a gusta, zelena trava bila je mokra od rose. Šareno proljet-

no cvijeće raslo je na pomnjivo održavanim gredicama. Knox bi

teško nabrojio sve vrste tog proljetnog cvijeća. Znao je prepozna-

ti ruže i sunovrate. Sve ostalo spadalo je u opću kategoriju ‘cvi-

jeća’.

Sudnica se otvarala u osam sati i stražnje se parkiralište brzo

popunjavalo automobilima zaposlenika. Šerifov je odjel imao po-

sebno krilo s desne strane suda, a općinski je zatvor zauzimao

dva gornja kata peterokatnice. Zatvorenici su dobacivali opaske

zaposlenicama i posjetiteljicama suda sve dok općina nije na pro-

zore ugradila ploče koje su onemogućivale zatvorenicima pogled

na parkiralište, a propuštale su dovoljno zraka i svjetlosti.

Stijeg je bio u lijevome prednjem kutu na trgu sudnice; s obje

su strane kuta bile klupe okrenute prema ulici, dok su druge bile

uz uredne cvjetne gredice. Danas nije bilo vjetra pa su zastave

mlitavo visjele. U dnu stijega bila je poveća rupa: široka otprilike

jedan metar i duboka nešto više od pola metra.

Knox i zamjenik ostali su na pločniku; odakle su sve mogli

vidjeti. Granitna je ploča bila okrenuta naopako i ležala je na tra-

vi. Zemlje je bilo više nego što je trebalo da bi se iskopala jedno-

stavna rupa.

“To je bila vremenska kapsula”, rekao je Knox i uzdahnuo.

Premda je ovo sličilo tipu sranja kakvo bi napravili srednjo-

školci, oduzimalo mu je mnogo vremena kao i svaki drugi zločin.

“Kakva vremenska kapsula?” pitao je MacFarland.

“Vremenska kapsula bila je zakopana... k vragu, bilo je to

prije dvadeset godina, 1985. Gledao sam kako je zakapaju na No-

vu godinu.”

“Što je bilo u njoj?”

“Ne sjećam se, ali tada mi se činilo da nije bilo ništa vrijedno.

Stvari poput novina, godišnjaka, nešto glazbe i slično.”

13

Karike zlo~ina

Međutim, sjećao se da u novinama nije bilo popisano sve što

je stavljeno u kapsulu i još uvijek je bio ljut zbog toga.

“Grupa klinaca, najvjerojatnije”, rekao je MacFarland. “Mi-

slili su da bi bilo zabavno ukrasti vremensku kapsulu.”

“Aha...”

Iz navike, Knox je pregledao okolno tlo. U rosi nije bilo oti-

saka stopala, što je značilo da su vandali napali ranije. Popeo se

na jednu od klupa da bolje vidi.

“Hm...” progunđao je.

“Što je?”

“Ništa. Nema tragova.”

S obzirom na to kako je zemlja razbacana uokolo, negdje je

trebalo biti barem djelomičnih otisaka. Ali zemlja je izgledala kao

da je izletjela s mjesta, a ne kao da je netko kopao i razbacao je

lopatom. Imao je jako dobar pogled s klupe jer stijeg nije bio

udaljen više od tri metra od nje pa uistinu nije mogao previdjeti

neki otisak. Jednostavno ih nije bilo.

MacFarland se popeo na klupu pokraj njega.

“Ma vidi ti to”, rekao je nakon što je buljio u tlo barem tride-

set sekundi. “Kako im je to uspjelo? Pitam se.”

“Samo Bog zna.”

Ipak će saznati. Kako je općinski zatvor smješten u zgradi su-

da, na svakom je kutu zgrade bila sigurnosna kamera, skrivena

ispod crjepova i obojana da se stopi sa zgradom. Onaj tko nije

znao da su kamere tamo, teško bi ih primijetio.

Premda je još trebao završiti izvješće, nedostatak otisaka oko

stijega potaknuo je njegovu znatiželju. Morao je saznati kako su

mali huligani uspjeli iskopati vremensku kapsulu točno ispod

ulične svjetiljke koja ih je osvjetljavala, a da ih nitko nije vidio i

da nisu ostavili tragova na zemlji. Možda Prva avenija, ulica točno

ispred zgrade suda, nije bila baš prometna u sitnim satima, ali je

14

Linda Howard

ophodnja uvijek kružila uokolo. Netko je trebao nešto vidjeti i to

prijaviti.

Pogledao je na drugu stranu ulice prema željezariji gdje je

nekoć živio s ocem. Nakon što je otišao studirati tata je konačno

počeo ozbiljno izlaziti i ponovo se oženio prije otprilike deset go-

dina. Knoxu se Lynette sviđala i bilo mu je drago što Kelvin više

nije sam. Lynette nije željela živjeti iznad željezarije pa su kupili

kuću u predgrađu. Da Kelvin još živi tamo, pomislio je Knox,

nikakva dječurlija ne bi uspjela napraviti bilo što, a da Kelvin to

ne primijeti, jer je njegova spavaća soba gledala na trg.

“Stavi traku oko mjesta da ljudi tuda ne gaze”, uputio je

MacFarlanda.

MacFarland je mogao reći da tamo nije bilo ničega osim rupe

i da nestala vremenska kapsula i nije bila od neke osobite važnosti

koja bi opravdala istragu, no bez obzira na to, kimnuo je. Govori-

ti Knoxu kada da odustane bio je šerifov posao, a ne njegov. Osim

toga, Knox je zabavljao zamjenike koji su se ponekad kladili ko-

liko će daleko otići u rješavanju problema.

On i MacFarland vratili su se oko suda do šerifova odjela, gdje

su se rastali. MacFarland je otišao obaviti svoj zadatak, a Knox je

otišao u zatvor, odakle se upravljalo nadzornim kamerama.

Kamerama je upravljala visoka žena oštra pogleda koja se

zvala Tarana Wilson i koja je ozbiljno shvaćala svoj posao. Crte

lica bile su joj oštre i jake, koža boje stare bronce i imala je smeđi

pojas u borilačkim vještinama. Knox je bio gotovo siguran da bi

ga mogla isprašiti.

Budući da pametan čovjek nikada ne prilazi kraljici bez daro-

va, Knox je uzeo kremom punjenu krafnu iz kuhinje, ulio svježu

kavu u dvije šalice te s darovima u ruci krenuo uza stepenice.

Morao je stati i identifi cirati se, a nakon toga je bio pušten u

zatvorske prostorije. Zatvorske su prostorije bile na katu iznad, a

15

Karike zlo~ina

pristup tom katu bio je strogo nadziran. Bijega iz zatvora nije bilo

već petnaestak godina. No, činjenica je bila da u Općinskom za-

tvoru okruga Peke nije bilo teških slučajeva jer su oni bili u

državnom zatvoru.

Vrata Taranina ureda bila su otvorena, a ona je koračala

ispred niza od deset crno-bijelih monitora. Rijetko je sjedila;

činilo se da je uvijek u pokretu, kao da je u njezinu vitkom,

mišićavom tijelu bilo previše energije da bi mirno sjedila.

“Hej, T.!” pozdravio ju je Knox dok je ulazio i pružao joj šalicu

kave.

Sumnjičavo je pogledala šalicu, a zatim ponovo usmjerila po-

gled prema monitorima.

“Što je to?”

“Kava.”

“Zašto mi nosiš kavu?”

“Da mi se smiluješ. Bojim te se.”

Zbog te ga je izjave pogledala svojim tamnim, suženim očima.

“Lažljivče.”

“Dobro, pa stvarno mi se sviđaš i ovo je način da te smek-

šam.”

Lagano se osmjehnula. Uzela je šalicu kave i srknula te na-

stavila proučavati monitore.

“Moglo bi ti i upaliti da se moje sestre i ja nismo zaklele da

ćemo se kloniti bijelih dječaka.”

Uzdahnuo je te joj pružio krafnu.

“I ovo je za tebe.”

“Sada se bojim da si ozbiljno mislio ono o smekšavanju, no za

to treba više od krafne.”

“Punjena je kremom.”

“A, dobro onda, možda ću morati ponovo razmisliti o svome

položaju.”

16

Linda Howard

Zgrabila je krafnu i otkinula velik zalogaj, zbog čega je na

obje strane tijesta počela izlaziti bijela krema. Polizala ju je da ne

padne na pod, a čitavo to vrijeme pazila je na monitore.

“Dakle, što mogu učiniti za tebe?”

“Vidiš stijeg?” pitao je, pokazujući na prvi monitor.

“Da, što s njime?”

“Ispred njega je rupa, na mjestu na kojem je bila zakopana

vremenska kapsula.”

“Bila?”

“Netko ju je sinoć iskopao.”

“Kurvin sin. Netko je ukrao našu vremensku kapsulu? Nisam

znala da je imamo, ali to nema veze.”

“Moram pogledati sinoćnju vrpcu.”

“Odmah stiže. To je baš otrcano - ukrasti gradsku vremensku

kapsulu.”

Ubrzo je Knox sjedio pred rezervnim monitorom i pregleda-

vao nadzornu vrpcu gledajući sve unatrag. Vidio je MacFarlanda

i sebe prije nekoliko minuta, a zatim je vrijeme teklo unatrag do

zore. Promet je bio rijedak, baš kao što je i očekivao. Međutim,

nije očekivao da neće vidjeti nikoga tko se približava stijegu i ko-

pa rupu. Ni jedna se osoba nije približila. Pregledavao je još una-

trag, a zatim je zaustavio vrpcu i namrštio se.

“Našao si pokvarenjaka?” pitala je Tarana ne gledajući ga, jer

je pratila svoje monitore.

“Ne.”

Pozorno gledajući zaustavljenu sliku, jasno je vidio da je gra-

nitna ploča na mjestu u osam i trideset sati navečer. Bogata zele-

na trava bila je uredno pokošena oko nje.

“Kako misliš ne?”

“Mislim da nisam nikoga vidio.”

“Nemoj mi, molim te, reći da je netko iskopao tu kapsulu

prije tjedan dana, a da nitko od vas to nije primijetio.”

17

Karike zlo~ina

“Prema tvojoj vrpci još je bila tamo jučer kada je sunce zala-

zilo.”

Okrenula se i pogledala u sliku.

“Ako je bila tamo jučer, onda onaj tko ju je uzeo mora biti na

vrpci.”

“Nikoga nisam vidio”, strpljivo je ponovio i premotao do zore

da joj pokaže.

Kada je zaustavio vrpcu, vidjeli su rupu ispod stijega i granitnu

ploču bačenu po strani. Namrštila se i obrve su joj se sakupile.

“Probaj ponovo!” naredila je zauzevši mjesto iza njega.

Ponovo je premotavao vrpcu, no ovaj ju je put zaustavljao da bi

vidio kada se vandalsko djelo prvi put pojavilo. U 2.30 rupa je bila

tamo. Kada je ponovo zaustavio,vidio je da u 1.53 rupe nije bilo.

“Sada pusti bez ubrzavanja”, rekla je i privukla stolac.

Bacila je pogled na svoje monitore, a zatim usmjerila pozor-

nost na vrpcu ispred sebe.

Knox je pritisnuo play i brojilo vremena je krenulo, sekundu

za sekundom. Sedam minuta nakon toga rekao je:

“Sranje, što je to bilo?”

Kratak bijeli bljesak obasjao je ekran. Zatim je nestao, baš

kao i kapsula. Zaustavio je vrpcu, premotao ju natrag, a zatim po-

novo pritisnuo play. Vrpca se premotala tri minute unatrag. Do-

godilo se isto. Tlo je bilo normalno, zatim se vidio bijeli bljesak, a

kada je nestao, kapsule nije bilo.

“Netko prčka po mojoj kameri”, rekla je Tarana ozbiljnim

glasom.

“Mislim da ne”, mršteći se, Knox je ponovo malo premotao

vrpcu. “Gledaj vrijeme.”

Zajedno su gledali kako sekunde odmiču. U 2.00 bijeli je

bljesak ispunio ekran. U 2.01 bljesak je nestao i kapsule više nije

bilo.

18

Linda Howard

“To je nemoguće!” prasnula je Tarana skačući na noge i od-

gurujući svoj stolac. Okrenula se i pogledala u sve monitore.

“Ako netko prčka po toj kameri, može prčkati i po svima ovi-

ma, a to se neće dogoditi.”

Knox je tiho ponovo pogledao dio vrpce. Nije primijetio blje-

sak kada je premotavao vrpcu. Ali defi nitivno je bio tu, a granitna

ploča koja je bila na mjestu prije bljeska, nakon njega je bila po-

gurana sa strane s tamnom rupom ispod stijega.

Premotao je vrpcu do kraja. Prošla su dvadeset i četiri sata

otkako je ušao ovamo i isto toliko prije nego je Tarana zaustavila

vrpcu. Nije znao je li tko mogao prčkati po vrpci, a da ne pobrka

vrijeme, i je li bilo moguće to učiniti a da nitko ne uđe u ured. U

tom slučaju skupina srednjoškolaca nikako nije mogla biti odgo-

vorna.

Počeškao se po bradi. Pretpostavljao je da bi mogao izmjeriti

vrijeme vrpce, ali to bi trajalo dvadeset i četiri sata i bilo bi mu

užasno dosadno. Postojao je lakši način da se sve razjasni.

Tarana je iza njega koračala naprijed-natrag, ljutito izdišući i

mrmljajući psovke. Knox je, vidjevši je takvu, žalio onoga tko će

sljedeći ući na njezina vrata. U nedostatku točne mete mogla bi se

iskaliti na bilo kome tko joj bude pri ruci.

“Idem u željezariju”, rekao je odgurujući stolac i uzimajući

svoju šalicu kave.

“Željezariju? Zašto ideš u željezariju? Ne možeš samo tako

ušetati ovdje i pokazati mi da je netko prčkao po mojim kamera-

ma, a zatim išetati i otići kupiti čavle. Sjedni!”

“I tata ima nadzorne kamere”, rekao je Knox. “Jedna je od

njih usmjerena prema vratima.”

“Pa?” prasnula je, a zatim shvatila. “A, kužim. Staklena vrata,

veliki stakleni izlog, točno preko puta stijega.”

Namignuo joj je dok je izlazio.

19

Karike zlo~ina

Prelazeći ulicu, vidio je da je na trgu užurbano; ljudi su dola-

zili na sud rješavati probleme poput kazni za parkiranje, vozačkih

dozvola, registracije plovila. Neke su trgovine bile otvorene,

uključujući željezariju; ostale su se otvarale u devet. MacFarland

je bio lijepo obilježio mjesto zločina. Okružio je vrpcom dobrih

dvadesetak metara u svim smjerovima od stijega, zbog čega je

blokirao pločnik, pa su ljudi morali prolaziti okolo.

Kada je Knox ušao, oglasilo se zvono iznad vrata pa je Kelvin

podigao pogled dok je posluživao mušteriju.

“Bit ću s tobom za minutu, sine”, rekao je.

“Ne moraš žuriti.”

Gledajući gore, Knox je vidio nadzornu kameru i pratio nje-

zin smjer. Baš kao što je i mislio, stijeg je bio gotovo u sredini

nasuprot ulaznim vratima. Tko god bio odgovoran za vandalizam

mogao je nekako blokirati nadzornu kameru na zgradi suda,

premda nije znao kako, ali ova je kamera bila u trgovini i po njoj

se nije moglo prčkati.

Mušterija je otišla i Knox je prišao ocu.

“Moram pogledati vrpcu iz tvoje nadzorne kamere”, rekao je

Kelvinu.

Kimnuo je te se okrenuo prema prozoru.

“Netko je sinoć iskopao vremensku kapsulu i nekako bloki-

rao kameru na sudu. Mislim da je tvoja kamera mogla zabilježiti

događaj.”

Kelvin je pogledao u kameru i pratio njezin smjer isto kao i Knox

prije njega. “Pretpostavljam. Pitao sam se čemu sva ona žuta vrpca.

To je vremenska kapsula čije smo zakapanje gledali, je l’ da?”

“Ista ta. Osim ako je nisu iskopali i zakopali drugu, a da ja ne

znam za to.”

“Devetsto osamdeset pete. Južna Kalifornija osvojila je prven-

stvo i morao sam slušati onu gnjidu od Aarona čitavu godinu.”

20

Linda Howard

Kelvin je uvijek zvao svog šogora Aarona ‘gnjida od Aarona’

- naravno, nije ga baš volio. Posegnuvši pod pult, izvukao je vr-

pcu i pružio je Knoxu.

“Izvoli.”

“Ne znam kada ću ti je vratiti.”

“Ne brini se za to. Imam rezervnu.”

S vrpcom u ruci Knox se vratio u svoj ured u kojem je imao

malen televizor s ugrađenim videom. Uključio ga je i ubacio vr-

pcu. S daljinskim u ruci, premotavao je traku otprilike do pravog

vremena, a zatim je namjestio na 1.59. Premda pojedinosti nisu

bile jasno vidljive i staklo je malo izobličilo sliku, mogao je razaz-

nati granitnu ploču na mjestu na kojemu je trebala biti. Pritisnuo

je play i gledao. Satovi su se uvijek razlikovali pa nije imao pojma

koliko će točno morati gledati.

U 2.03.17 pojavio se bijeli bljesak. Knox se uspravio na stolcu

i buljio u ekran. U 2.03.18 bljesak je nestao. Sada je blijeda gra-

nitna ploča ležala po strani i zemlja je bila razbacana.

“Pakao!” rekao je tiho. “Što se to k vragu događa?”