Glas Koncila broj 210. siječnja 2010. 3131

U P O Z N A J M O A U T O R E I Z D A N J A G L A S A K O N C I L A

OSJETLJIVOST ZA ČOVJEKAP ro f . d r. M i h á l y S z e n t m á r t o n i , D I

Osjetljivost za čovjeka»Osjetljivost za čovjeka treba biti nešto prirodno, ali na-

žalost, živimo u vremenu u kojem javnim mnijenjem domi-niraju statistike«, primijetio je autor u razgovoru o toj temi. Po njegovu mišljenju, i u Crkvi je kao i u društvu; primjerice, gleda se broj djece na vjeronauku, broj onih koji dolaze na mise i slično. No, u svemu se zaboravlja da to nisu mase ni grupe, već osobe s imenom i prezimenom, sa svojom povije-šću. Posljedice takvoga pristupa očituju se u osamljenosti ljudi i sve većem broju onih koji su bez radosti. Naime, okružuju nas brojne osobe koje nemaju s kime podijeliti svoju radost ili tugu, a u čovjekovoj je naravi komunicirati s drugima. Kako pristupati čovjeku kao osobi? Po mišljenju dr. Szentmartonija, to bi trebalo naučiti u obitelji polazeći od činjenice da je svako dijete jedinstveno. Podražaj za odgoj je dijete samo i njemu se treba prilagoditi pristup.

Naš se sugovornik rado vraća Knjizi proroka Izaije podsje-ćajući da kod Boga svatko od nas ima svoje ime: »Gle, u dlano-ve sam te svoje urezao« (Iz 49, 16). To govori da je svatko od nas osoba s neponovljivom vrijednošću te zahtijeva cjelovit pri-stup, i teološki i psihološki. Osjetljivost za čovjeka proteklih se godina nastoji vratiti preko pastoralne psihologije i teologije te tako senzibilizirati nove generacije svećenika za rad s osobama, a ne s ma-sama. Naglasak takvog pristupa je da je Božja ri-ječ upućena tebi. Britanski kardinal Hume običavao je govoriti da »Bog pozna-je samo tebe, samo ti postojiš«. I da nema na svijetu ni jednog drugog čovjeka osim tebe, Božji Sin bi se utjelovio zbog tebe. Zato, smatra dr. Szentmartoni, potrebno je čitati Sveto pismo u jednini, i ne zaboraviti »da me Bog toliko ljubio da je zbog mene poslao svoga Sina«.

Empatija - središnji okvir umijeća komuniciranjaU razvoj osjetljivosti za čovjeka potrebno je uključiti i umi-

jeće komuniciranja. Naime, kako ističe dr. Szentmartoni, »iz SAD-a nam je došla nezdrava fi lozofi ja s načelom: ‘time is mo-ney - vrijeme je novac’. Ali vrijeme samo po sebi nema vrijed-nost, ono vrijednost dobiva iz onoga u što je uloženo. Primjeri-ce, vrijeme uloženo u molitvu dobro je uloženo. To je novi na-glasak u pastoralnoj psihologiji - posvetiti vrijeme drugome«. Time što pozorno slušamo pojedinu osobu, dajemo dvije poru-ke: da imam vremena za tebe, vrijedna si osoba i ja vjerujem da možeš riješiti problem. Vrijeme se ne može platiti. Stoga naš sugovornik poručuje: »I svećenici i supružnici, svi moramo iznova i drugačije vrednovati vrijeme. Vrijeme posvećeno drugome da bih ga saslušao nije izgubljeno.« Svećenici su u pastoralu danas izloženi velikoj napasti. Naime, prati ih osjećaj, uz to što imaju pune ruke posla, da niti jedan posao ne ostvaruju do kraja. Iz svoga pastoralnog iskustva u Njemač-koj i Engleskoj, kamo odlazi svake godine, dr. Szentmartoni vidi rješenje u uključivanju vjernika laika u pastoral-ni rad kako bi rasteretili svećenike od dužnosti koje nisu izravno povezane sa sakramentom svetoga reda, a svećeni-cima preporučuje da se svjesno odluč-ne vjernicima biti na raspolaganju za osobne razgovore.

Dr. Szentmartoni je radio deset godina u Obiteljskom savjetovalištu u Zagrebu. Ondje je, kako ističe, ušao u tajne obiteljske dinamike u kojoj

nema masa, već je čine ljudske drame ili radosti: »U ovom se poslu čovjeka sluša, možda mu čak i ne kažete mnogo, ali ljudi su zahvalni upravo zato što ih slušate.« Radi se o aktiv-nom slušanju koje znači ući u doživljajni svijet drugoga, tzv. empatija. »Ti plačeš, mene zanima zašto plačeš?« pojašnjava empatiju dr. Szentmartoni. Osoba treba imati osjećaj da pra-timo što govori i proživljava, da je razumijemo. I to djeluje oslobađajuće za nju. U tome radu povjerenje osobe velika je plaća za uloženi trud. Osobe koje se zadrže u razgovoru obično se ispričavaju što su svećeniku uzele dragocjeno vrijeme, no odgovor našega sugovornika je ovakav: »To nije krađa moje-ga vremena, vas je puno koštalo da dođete do mene. I to je već milost. Da ona nije djelovala, ne biste do mene došli.«

Teološki savjetnik u kongregaciji»Smijem reći što radim, ali ne i na kakvim slučajevima ra-

dim, to je profesionalna tajna«, rekao je dr. Szentmartoni na pitanje o radu u Kongregaciji za proglašenje blaženih i svetih. Posao teološkog savjetnika dr. Szentmartoni opisuje kao vrlo zanimljiv: »Osim što saznate sve detalje o osobi čiji materijal promatrate, dođe vam da zaplačete nad tihom svetosti koja se u javnosti ne vidi, a mi je otkrivamo u tim dokumentima.« Iz proučenih se materijala puno može saznati i o političkoj i

kulturalnoj situaciji zemlje iz koje dola-zi kandidat za oltar. Također je potrebno razlikovati mučenika od žrtve. Primjerice, za mučenika je po-trebno dokazati da je

dragovoljno prihvatio smrt, čak i ako je postojala mogućnost da je izbjegne. »Ispod ‘maske’ moramo pronaći dušu blaženi-ka ili sveca, njegove karakteristike i poruku za današnju svijet, vjernost, znanje, ustrajnost, zaljubljenost u Isusa Krista«, rekao nam je dr. Szentmartoni.

Duhovno vodstvo je zajednički hodKao traženi voditelj duhovnih vježba, dr. Szentmartoni

kaže da se duhovno vodstvo sve više traži, jer ljudi su uočili da im je potreban netko s kime mogu razgovarati i podijeliti mišljenje. Duhovno vodstvo ne znači da jedan sveti starac za ruku vodi jedno dijete, već je to zajednički hod prema jednom cilju. U crkvenim odgojnim ustanovama i zavodima duhovno je vodstvo institucionalno. Dr. Szentmartoni je duhovnik u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu gdje žive svećenici Hrvati koji su na studiju u Rimu. Svoju ulogu ondje

vidi kao diskretnu prisutnost, ponudu. To je duhovno vodstvo modernoga ka-raktera, globalno, holističko, i uključuje sve što osoba jest: njezine uspjehe, kre-posti, učenje, nade. Duhovno vodstvo naglasak stavlja na duhovni rast, rast u krepostima. Duhovno vodstvo znači imati nekoga s kim možeš podijeliti svoja duhovna iskustva.

Govoreći pak o duhovnim vježba-ma, dr. Szentmartoni kaže da su one za mnoge vjernike vrijeme mira, zato se i defi niraju kao pustinja, trenuci u kojima se događaju veliki susreti. Osim iskustva susreta s Bogom, one donose i priliku za čišćenje vlastite prošlosti, primjerice u velikoj ispovijedi. U sve-mu tome potrebno je i da duhovnik ima svojega duhovnika, jer ne može se samo davati, potrebno je i primati od drugoga i s njim ići prema zajedničkom cilju.

Tanja Popec

P R E P O R U Č A M O

Jasna Šego i Iva Popovački

Božićna nadahnuća

Dr. Velimir Deželić st.

Kardinal Haulik

Anđelko Igrec

Kyrie

Izbor najljepših božićnih tekstova hrvatskih pisaca i pjesnika s metodičkom obradom

Kardinal Josip Bozanić

Čovjek, Crkva i Domovina u otajstvu Uskrsa i Božića

Format: 14x21 cm

Stranica: 320

Uvez: tvrdi

Cijena: 140 kuna

Format: 14x20 cm

Stranica: 306

Uvez: tvrdi

Cijena: 80 kuna

Format: 19x26 cm Opseg: 300 str.Uvez: tvrdiCijena: 180 kn

INFORMACIJE I NARUDŽBE: Tel./faks: 01/ 4874 319 • E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr • www. glas-koncila.hr

Cijena: 59 kuna

Duhovno vodstvo modernoga karaktera uključuje sve što osoba jest: njezine uspjehe, kreposti, učenje, nade. Duhovno vodstvo naglasak stavlja na duhovni rast, rast

u krepostima. Duhovno vodstvo znači imati nekoga s kim možeš podijeliti svoja duhovna iskustva.

Isusovac, psiholog Mihaly Szentmartoni rođen je 1945. godine u Novom

Sadu. Filozofi ju, teologiju i psihologiju studirao je u Zagrebu, a iz kliničke

psihologije doktorirao je u Rimu. Od 1991. godine profesor je na Papinskom

sveučilištu Gregorijani u Rimu i predstojnik Instituta za duhovnost toga

sveučilišta, teološki savjetnik Kongregacije za proglašenje svetaca, pisac

znanstvenih i stručnih djela s područja psihologije i duhovnosti. Osim

stručno-znanstvene djelatnosti angažiran je i u konkretnom pastoralnom

radu: duhovnik je u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu,

voditelj duhovnih vježba, ispovjednik više redovničkih zajednica. U

Hrvatskoj je prošle godine u izdanju Glasa Koncila objavljena njegova

knjiga »Osjetljivost za čovjeka - Pastoralna psihologija.« To je ujedno prva

hrvatska knjiga iz pastoralne psihologije napisana za sadašnje vrijeme

i s poticajima za suvremeno djelovanje Crkve. Plod je dugogodišnjega

znanstvenog i praktičnog rada prof. Szentmartonija s Papinskog

sveučilišta Gregorijana u Rimu koji je i hrvatskoj javnosti već desetljećima

poznat po svojim knjigama s područja duhovnosti i psihologije.