JEZIK PISAMA BEGOVA ISTONE HERCEGOVINE I BOSANSKE KRAJINESve do dolaska Turaka na Balkansko poluostrvo Istonu Hercegovinu i Bosansku Krajinu malo je ta povezivalo. Tako da prije svega treba napomenuti da se ovdje radi o sasvim dvije razliite oblasti. Meutim, pored te prostorne razliitosti, te dvije oblasti imaju i zajednikih osobina: na prvom mjestu je ta da su obje sastavni dio tokavskoga narjeja; istina prva je dio takavsko ijekavskog, a druga akavsko ikavskog dijalekta.Pored toga, drugi vaan faktor koji je povezivao ove dvije oblasti jeste knjievno stvaranje, kako na orijentalnim jezicima, tako i na narodnom jeziku, posebno u epici i u jednoj formi epistolarne knjievnosti. Upravo ovu posljednju formu ine BEGOVSKA PISMA, pisana uglavnom irilinim pismom, koja su pisali hercegovaki i krajiki zapovjednici koji su bili u turskoj slubi. Ta pisma predstavljaju kako historijsko, tako i knjievno svjedoanstvo vremena i upravo iz tog razloga ova pisma su bogat izvor i za praenje razvoja jezika.a) JEZIK PISAMA HERCEGOVAKIH BEGOVA Pisma hercegovakih begova nalaze se u Dubrovakom arhivu. Od jezikih osobina u pismima se istiu slijedee:1. REFLEKSI GLASA ( Tu je u dugim slogovima po pravilo dvoslono IE, npr. svietlome, ostaliem, od naieh starieh, razumiesmo, itd. )2. JEKAVSKA JOTOVANJA ( Na osnovu primjera iz pisama u vezi sa jekavskim jotovanjem vidi se da su se od XVI stoljea palatalni suglasnici poeli da javljaju kao njihovi nepalatalni nasljednici i ispred BJE i ispred JE od kratkog ; npr. doerasmo, vieete, teeti, one, itd.3. UPOTREBA FONEMA H ( Potvrde za upotrebu fonema h imamo u slijedeim primjerima: doekah, siromaha, hoemo, vaieh, davahu, bih, dostigoh, itd. U nekim pismima za koja se pretpostavlja da su pisali svetenici iz nekog hercegovakog mjesta imamo i slijedee primjere: oe li, naode, itd. ) b) JEZIK PISAMA KRAJIKIH BEGOVANajvei broj ovih pisama objavio je Franjo Raki, a dio je takoer objavio i Muhsin Rizvi. U samom uvodu zbirke Raki navodi, odnosno istie da e se njome okoristit', ponajprije svaki, koji se naim jezikom zanima. Pisma su pisana bosanskom irilicom.Glavne karakteristike ovih pisama su: ikavizam, akavizam, upotreba fonema h.1. to se tie ikavizama oni su gotovo dosljedni, npr. dite, lipi, rii, susidu, viru, zapovidnik, nevirnih, itd. )2. Budui da je Bosanska Krajina akavska teritorija sasvim je prirodno to se u pismima javljaju primjeri tipa: pua, miloa ali i sa umjesto : iemo, miloa, itd.3. Fonem h je registrovan u slijedeim primjerima: snahu, hoe, ostah, hvale, hodi, itd. Ali ono na to treba obratiti panju je da su veinu ovih pisama pisali i pripadnici drugih vjera koji su se nalazili u krugu bosanskih Krajinika. Pa tako pored ove dosljedne upotrebe fonema h, pronaene su i potvrde za isputanje ovog konstriktiva, npr. oete, Feratpaia, ou, Ibraim, itd., ali i potvrde zamjene fonema h drugim glasom, npr. siromaku, ne ktiste, siromak, itd.