JEZIK BOSANSKIH FRANJEVACA U vrijeme osmanske vlasti u BiH franjevci su bili vrlo obrazovani ljudi u narodu. U poetku su pisali svoja djela za potrebe kolovanja vlastitog podmlatka. Batina njihove pisane rijei je vrlo bogata te predstavlja bitan dio kako hrvatske, tako i bh. knjievnosti i kulture. Ipak, vanija je spisateljska djelatnost bosanskih franjevaca na hrvatskome jeziku. Bosanski franjevci su djelovali dugo vremena, kako u BiH, tako i u Dalmaciji i Slavoniji, pa su u okvirima njihove redodrave bili okupljeni svi Hrvati tokavci, a sama ta injenica imala je vrlo vanu ulogu, ako ne i presudnu s obzirom na predstandardne tokove i procese standardizacije tokavskoga idioma u Hrvata. Osim toga, vrlo je vano da kulutura pa ni knjievna djelatnost bos.franjevaca nije bila izolirana od drugih slinih vjerskih organizacija u Dalmaciji i Slavoniji. Svemu tome valja dodati da je vei dio spisateljske djelatnosti vezane za Crkvu bio propagandnog karaktera, a to znai da je bio orjentiran na itataoca i sluaoca to je svakako odigralo bitnu ulogu s obzirom na prihvaenost i proirenost standardnojezikog uzusa o kojem je rije. Standardnojeziki uzus kakav je stvoren, unato tome to je bio polivalentan, ne moe se smatrati standardnim jezikom zato o nije kodificiran, tj. nije imao normativnih prirunika(pravopis, gramatika, rjenik). Spisateljska djelatnost bos. franjevaca obuhvatala je raznolik podruja pa su zato i njihova djela dosta raznolika. Ponajprije se moraju spomenuti nabona djela, a to znai: razliiti molitvenici, katekizmi, vjeronauni prirunici, liturgijski spisi, prijevodi Biblije itd.Meu starijim bos.franjevcima koji su svoja djela objavljivali latininom grafijom istiu se: fra Ivan Bandulovi, fra Ivan Ani, fra Mihovil Radini i Jerolim Filipovi. Bosanski franjevci su povremeno objavljivali i zahtjevnija teoloka djela i na hrvatskome i na latinskome jeziku. Meu najzanimljivijim takvim djelima istiu se Ljetopis fra Nikole Lavanina, Ljetopis sutjekog samostana fra Bone Benia, Ljetopis kreevskog samostana fra Marijana Bogdanovia te Godinjak fra Jake Baltia. Neto rjea su bila pjesnika djela, ali su se i ona povremeno objavljivala. Tako se prve pjesme nalaze ve u Divkovievom Nauku krstjanskom iz 1616., a ima ih i u Margitievoj Izpovedi krstjanskoj. Takoer, znatan je broj i putopisa, a posebno se izdvajaju putopisna djela fra Frane Jukia. Za povijest standardizacijskih procesa u BiH, a posebno za povijest jezikoslovlja vrlo su vane i latinske gramatike bosanskih franjevaca. Prva je objavljena 1712. gramatika fra Tome Babia Prima grammaticae institutio, a samo godinu poslije i Grammatica latino-illyrica fra Lovre itovia Ljubuaka. Sve su te gramatike odigrale vanu ulogu i kao kolski prirunici za uenje latinskoga jezika, i kao djela za stjecanje temeljnih znanja iz ope i i primijenjene lingvistike. Zbog izrazito tekih prilika u kojima su ivjeli bosanski su se franjevci nerijetko morali baviti i lijenitvom, i to ne samo narodnim i strunim. U samostanskim knjinicama moe se stoga nai i dosta spisa o lijeenju biljem tzv.likarua ili ljekarua. Meu tekstove toga tipa ide npr. i Domai liekar fra Frane Jukia.

FRA MATIJA DIVKOVI S Matijom Divkoviem zapoinje skoro svaki razgovor o poecima standardizacije jezika na podruju BiH. On je svoja djela tiskao na hrvatskom jeziku. Sam Divkovi je taj jezik imenovao kao na jezik, zatim bosanski i slovinski. Njegova djela su veoma vana za povijest jezinih procesa na podruju BiH. Ta djela se smatraju prvim plodovima svjesnog nastojanja oko standardizacije tokavskog narjeja na spomenutom podruju. Zato je vrlo vano utvrditi kakve je naravi jezik tih djela. S jedne strane Divkoviev idiom se temelji na osobitostima akavsko ijekavskih govora tuzlansko-fojnike aree, a s druge strane podudaraju se s jezikom dalmatinskih pisaca. to se tie grafije, Divkovi se sluio posebnim tipom bosanice kakva je u franjevakim samostanima uobliena u 16. st. Kod njega susreemo pisanje i po etimolokom (izpisati, izpraviti), ali i po fonolokome nainu pisanja (ispuniti, njome). On izgovorne cjeline pie zajedno, tj. proklitike i enklitike pie skupa s rijeima na koje se naslanjaju. Takoer, moemo pronai i pokoji stari oblik prezenta ( govoru, reku za 1.l.jd.) Leksike osobitosti moemo podijeliti na 5 slojeva:1. rijei slavenskoga, narodnoga porjekla2. rijei koje se odnose na vjersku, crkvenu problematiku3. rijei rijei svojstvene primorskim krajevim4. talijanizmi i latinizmi5. orijentalizmi ne ulaze u nadgradnju jer su ve postali dijelom narodnih govora(aik, somun)