1

2008-07-29, Utorak, 29 Srpanj 2008 GEZA: JESU LI HRVATI ZLOČESTI LJUDI ?

JESU LI HRVATI ZLOČESTI LJUDI ?

" Budalama nije učitelj riječ, nego nesreća." (Demokrit)

Ovaj tekst je posvećen Dijani Majhen.

Tako su se Hrvati podijelili na dobre i zločeste još za vrijeme Matije Gubca i Tahija.

Na konjima su vojnici vlastelina a sa štapovima su kmetovi ustanici, revolucionari, socijalisti, partizani komunist i naravno " antifašisti ".

Tako je počela podjela Hrvata ne dobre i zločeste i ta podjela traje sve do danas.

Zločesti su vlastelini i njihova vojska, a dobri su samo kmetovi i njihov voña.

Ovdje riječ " zločest " se odnosi samo na odrasle ljude koja se prepoznaje kao zavist, jalnost, vulgarnost , mržnja, površnost, sebičnost, neukost, primitivnost. Zločesti su odrasli ljudi koji lažu, podmeću, blate, cinkaju, omalovažavaju, kradu, varaju, vrijeñaju , tuku , ubijaju i uništavaju druge ljude.

Prije nego pogledamo OKO SEBE, u svoje dvorište, poznanike, selo, grad, džavu ....., prisjeti ćemo se kako je to izgledalo prije 100 i više godina dok je hrvatska bila vlastelinska i kmetska .

No prije toga poslušajmo što je Juraj Križanić pisao o Hrvatima u 17. stoljeću, dakle negdje prije 300 godina.

Svi slavenski narodi pa tako i hrvatski stalno su na nišanu prijekora drugih naroda od kojih nas jedni vrijeñaju, a drugi oholo preziru.

Neki nas podgrizaju i proždiru naše blago pred našim očima , a od svega je najtužnije što nas psuju, kore i mrze te nas nazivaju barbarima. ( A sada kao što znamo zločincima. )

Barbari su divlji, šumski, zvjerski narodi. Narodi na Balkanu i Hrvatskoj smatrani su okrutnim, gramzljivim, sileñijama, grabežljivcima, krvolocima, mučiteljima, opakim zlikovcima, podlim prevarantima, bezdušnim ljudima , krivokletnicima i hereticima .

2

Smatralo se nas neukim ljudima i ljenčinama koji vode računa samo o današnjem danu bez da se brinu za budućnost.

Najveći problem što smo neuki primitivni ljudi, mahom seljaci koji u posudu za piće umaču dva prsta i tako ga daju gostu.

Ne kupamo se i zato smrdimo. Daljnja naša značajka je pijanstvo, bančenje i rasipništvo.

Eto tako je opisivan slavenski čovjek, a meñu njima i Hrvat, u doba Križanića.

No da li znamo kako je izgledala " vlastelinskla Hrvatska " kada je godinama Hrvat bio primitivni kmet, a vlastelin " grof " dodvorica tuñinskoj vlasti i poretku.

U takvom stanju većina ljudi živi, odrasta i umire bez dostojanstva i ponosa uvijek izložen lukavstvu i prevari da bi preživio.

Tu je i doba turske vladavine kad su ljudi godinama živjeli u " zulumima smrti " i " ražnja " koji postaje kulinarski simbol i turske hrvatske.

Ta vlastelinska kmetska, a zatim balkanizirana i poturčena hrvatska u kojoj su se " gospodari " mijenjali kao na tekućoj vrpci: kelti, grci, mongoli, mlečani, francuzi, rimljani ( talijani ), mañari, turci, austrijanci, nijemci, bugari, srbi, rumunji ( cincari ), rusini, česi, ukrajinci, albanci.....sve su to veće ili manje skupine koje su boravila na prostorima Hrvatske i na razna načine oblikovali srednjevjekovni i novovjekovni mentalitet Hrvata.

Hrvati su narod koji se stalno morao boriti za svoju egzistenciju i sa svoje mjesto pod suncem izloženi stalnim aspiracijama, najezdama, unijama i okupacijama te je stoga silom prilika priskrbio atribuciju " barbarskog " i ratnog opasnog naroda.

" Batinom otjerati te bitange u Dunav šibajući odgurati od sebe ove drske pogane gladne prosjake, umorne od života čopor bjegunaca, nevaljalaca, hulja, probisvijeta hrvatska govna ljudskoga roda, niske seljačke sluge koje je izbljuvala njihova presita zemlja da bi postali bijesni pustolovi i da bi sigurno propali. "

Unatoč takom " znanstvenom " mišljenju Marksa izrazitom mrzitelju Hrvata, Hrvati ga prihvaćaju kao svog velikog učitelja , što je neukost i primitivizam bez premca.

Hrvati su opako zločest narod od davnina, a naročito kad je trebalo braniti vlasteline europskih država, naročito Mañare i Austrijance.

3

Legendarno je znanje i hrabrost hrvatskog vojnika još iz davnina , pa eto i danas nakon više stoljeća slušamo iz Haga kako svjedoći neki eneglez Ronald Dangerfield, časnik za vezu u sektoru Jug: " Hrvati su se u ratu ponašali kao životinje ".

Pazite, to nije rečeno prije 300 godina, već danas u 2008. godini u Hagu!!?

S takvim izjavama, ne samo ovaj " dobri " čovjek Ronald, već na desetine i stotine takvih, meñu kojima su i Hrvati, žele " dokazati " da su Hrvati životinje, zločinci, ubojice ….

Čak se može razumjeti kad takve atribucije dolaze od stranca, ali sva tragedija hrvatskog naroda nastaje kada Hrvat Hrvatu kaže i dokazuje da je životinja ili zločinac!?

Ovako što postoji samu u zajednicama primitivnih i zločestih ljudi gdje brat bratu kaže da je zločinac ne obazirući se na činjenicu da su djeca istog roda.

Zločinačku novovjekovnu atribuciju Hrvati dobivaju u 2. Svjetskom ratu od svojih sunarodnjaka s " trorogom kapom i zvijezdom " kada Hrvati postaju veći " zločinci " od nacist, Srba - četnika i partizana.

Svi znamo koliko Hrvata je kažnjavalo, zatvaralo i ubijalo druge Hrvate zato što su ti Hrvati druge Hrvate smatrali neprijateljima i zločincima.

Tako je i nastala nečuvena i poznata podjela na zločeste i dobre Hrvate, gdje su zločesti Pavelić i njegova klika sa " krvoločnim " hrvatima ustašama , a dobri su Tito i njegovi partizani antifašisti komunisti sa udbašima, proleterima, dubajićima i antifašistima koje upravo imamo priliku neke od njih vidjeti u Srbu kao oronule " dobre " starce.

Takva podjela začeta još u " utrobi majke hrvatske " traje i danas jer su sve sami dobri Hrvati oni u SDP-u, ili dobri su općenito ljevičari, dok su zločesti Hrvati svi oni u HDZ-u, ili općenito desničari.

Kako to i danas izgleda izvanredno dobro ilustrira dolazak Zvonka Bušića u Hrvatsku nakon 32 godine zatvora.

Neki " dobri i plemeniti " Hrvat imenom Ivica Radoš u " Jutarnjem listu " o povrtaku " najpoznatijeg hrvatskog emigranta " piše:

" Meñu onima koji su željeli pozdraviti Bušića, kojeg smatraju istaknutim domoljubom, bili su Thompson, Dražen Budiša, čelnik nedavno ugašene stranke Hrvatskog bloka Ivić Pašalić, Slobodan Lang te još niz " viñenih " desničara poput Ante Kovačevića, Marina Sopte, patera Lasića " .

4

I eto štovani čitatelju sami vidite da je članak koncipiran tako da bi se čitatelju sugeriralo kako su Bušić, njegovi suradnici i svi koji su ga dočekali neki zločesti Hrvati ubojice, teroristi skupnog naziva " desničari ".

Dakle, zločesti su desničari, dok to ljevičari nisu, s čim se Hrvatima već "tušira" mozak godinama da bi se utvrdila i ustalila što uvjerljivija podjela na dobre i zločeste Hrvate.

Tako SDP-ovi ljevičari protiv kojih se borio Bušić kao promotorima jugoslavenstva " izražavaju zabrinutost ", izgleda i s opravdanjem.

Zločesti su " desničari " i to zauvijek mora znati i zapamtiti svaki Hrvat, jer "desničari " dočekuju Hrvata teroristu i ubojicu policajca.

Da bi sve bilo što groznije " eksplozivna naprava " se zove " PAKLENA NAPRAVA " , a oni koji su postavili nisu drugo nego stanovnici pakla gdje je "šef " sam VRAG !?

Eto tako " dobri Hrvati " fekale " zločeste Hrvate " i danas bez imalo stida i odgovornosti prema Hrvatskoj državi i Hrvatima koji nisu ljevičari, već desničari, ali ne desničari ubojice kako sugerira članak, već desničari domoljubi i borci za Hrvatsku kapitalističku državu.

Da je kojim slučajem Bušić komunist - partizan bio bi slavljen, i zasigurno bi bio " narodni heroj ", a ovako on je najobičniji nešto poznatiji hrvatski emigrant s atribucijom zločinca, terorista, a ne heroja.

Bušić je trorist isto kao što je bio Pavelić, javno i otvoreno, poznato godinama, prvi u borbi protiv komunističke Jugoslavije, a drugi protiv Kraljevine Jugoslavije.

Dakle, to je poznato i bez " kokodakanja " zločestog novinara, no izgleda nije poznato da su TEROR i TERORIZAM najviše prakticirali ljevičari komunisti u svijetu, Europi, Jugoslaviji i Hrvatskoj, a ne desničari , i oni su ti koji su ubili najviše nevinih ljudi, prije pojave islamskog terora.

Pa kako u verbalnom kontekstu izgledaju ti zločesti Hrvati teroristi - zločinci najbolje kazuju ovi tekstovi skinuti s interneta:

" Proustaško društvo, vidim.....koja ekipa gubitnika ....ne shvaćam tko je Bušiću dao domovnicu..??! Kojih ovdje ima idiota to je za ne povjerovati...

Pravi su ga likovi dočekali... možda naprave neku novu stranku, jao si ga nama... čudno kako nije bilo nikoga iz vlasti, mogla je doći barem Jaca, možda ðapić ili netko njegov... Glavaš..."

5

" Zvonko Bušić je terorist zbog kojeg je poginuo policajac. Takvoga se hvali i slavi. Nije bitno koji mu je bio cilj, bitno je da je sredstvo bilo nedopustivo. Ni jedan ljudski život ne smije biti izgubljen ni za kakvu ideju.

Bušić je osuñeni zločinac.

Oh, glupog li hrvatskog naroda... Svima vama koji slavite običnog teroristu, idiota koji je tim djelom okaljao ugled Hrvatske i Hrvata, želim da neki Kurd otme avion kojim se voze vaša djeca. Pa dok Kurd, "borac za slobodu svog naroda" leti s kraja na kraj zemaljske kugle, pa da vi kvazidomoljubni kreteni izludite od brige kako će sve završiti. "

"Terorist Bušić dočekan kao heroj. "

Atmosfera na aerodromu...pjesma: Oj Hrvatska, mati, nemoj tugovati, zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati...

Uzvici: Dobro došao Zvonko Bušiću u svoju domovinu! Zvonko! Zvonko!...Uzbuñen, pozvao je, uz ostalo, okupljene pristaše da za njim ponove: „Vječna slava svima!“ Pristaše: Vječna slava svima! Bušić: Koji su svoje živote dali za domovinu!

Uz vijorenje hrvatskih zastava pjevale su se sinoć na zagrebačkom aerodromu domoljubne i Thompsonove pjesme, a u jednom trenutku je zagrmio i ustaški pozdrav „Za dom spremni“, od čega se, prema nekim izjavama, ogradio i sam Bušić.

„Koji bolesnici...Isuse Bože!“

„Bjež'mo iz ove gužve.“

„Jadni turisti, ovo je sramota.“

Na dočeku u Zagrebu nije uočen nitko od predstavnika službene hrvatske vlasti, no uz pjevača Marka Perkovića Thompsona, patera Vjekoslava Lasića i predstavnika branitelja, dobrodošlicu su mu poželjeli nekadašnji saborski zastupnici hrvatske desnice, a meñu njima Anto Kovačević i Račanov koalicijski partner, bivši liberal Dražen Budiša. Prenosimo dio njihove dobrodošlice: „Zvonku i njegovoj Julienne, koji su skupa proveli 45 godina u zatvoru, želimo da u miru i slobodi toliko godina, 45, prožive zajedno. Dobro došli!“

„Ja sam sretan da kao bivši hrvatski robijaš mogu pozdraviti čovjeka i pokloniti mu se do zemlje, koji je cijeli svoj život posvetio Hrvatskoj. Uvjeren

6

sam da ćemo brzo, na isti ovaj način dočekati i naše heroje i vitezove iz Haga.“

Za velik dio hrvatske javnosti i analitičara nema dvojbe - Zvonko Bušić je po svim definicijama terorist, a ne heroj, komentira sinoćnju euforiju kolumnist Novog lista Branko Mijić.

„Kako bi se Zvonko Bušić osjećao da je avion kojim se on vraćao iz Amerike oteo neki afganistanski ili sudanski revolucionar iz nekih svojih interesa i pritom još ubio nekog policajca?

Dakle, nema dileme - Zvonko Bušić je terorista.

To što on je učinio, svuda u svijetu se naziva terorizmom i nije čudno što su ga Amerikanci 32 godine držali u zatvoru.

A što se tiče euforičnog dočeka, pogotovo istupa Dražena Budiše, mislim da to samo govori o nekim još uvijek u svijesti neraščišćenim pojmovima tko je revolucionar, tko se bori za svoju zemlju, a tko je u biti zločinac i terorista.“

Dobro poznata " hrvatica " Mirjana Krizmanić kao " stručnjak " za psihologiju terorizma kaže:

„Ono što me iskreno zapanjilo i pogodilo je to da je to bila prva vijest u Trećem dnevniku, prva vijest na HRT 1 je doček terorista, koja je osim toga bila netočna jer je rečeno: ’On je nehotice ubio jednog policajca.’ Ranjeni policajci nisu ni spomenuti, tako da mislim da je taj doček neprimjeran, da su ga mogli dočekati njegovi prijatelji, njegova supruga, njegovi znanaci, ali da tomu nije javna televizija smjela dati takvu važnost.“

Zaprepašten sam. Ne mogu vjerovati. Još jučer, od dnevnika na HRT-u ne mogu doći k sebi. Jednostavno ne vjerujem da smo moralno potonuli toliko duboko.

" Dražen Budiša, veliki hrvatski političar i kandidat za predsjednika RH je u društvu stotinjak ljudi dočekao teroristu, ubojicu i dugogodišnjeg zatvorenika američkih zatvora Zvonka Bušića. Dočekao ga je sa hvalospjevima i pohvalama. Istovremeno ta ekipa štovatelja lika i djela Zvonka Bušića skandirala je i ponašala se prema njemu kao prema nacionalnom junaku. Sramota. "

" I sad, da li je i dali uopće Zvonko Bušić za nas, Hrvate, može biti heroj? Da biste odgovorili na ovo pitanje dobro razmislite. Razmislite kako biste okarakterizirali osobu koja je recimo došla iz Iraka, te na našem autobusnom

7

kolodvoru postavila bombu kako bi svijet upozorila na teško stanje Iračana pod američkom čizmom. "

" Zvonku Bušiću bi bilo najbolje da se povuče iz javnost. Najbolje bi mu bilo da živi svojim životom, negdje u miru i tišini bez medijske pompe. Bez društva halapljivih političara i lažnih štovatelja. Meñutim, čisto sumnjam. Dapače kad bi me netko pitao šta će se dalje dogañati, kladio bih se na Bušićevo pojavljivanje na nekoj od stranačkih lista. "

" Prvom slijedećom prilikom kad Mesić ili Sanader daju izjavu o tome kako je Hrvatska partner u borbi protiv terorizma i članica velike svjetske koalicije protiv terorizma, treba pustiti snimku dočeka na Plesu. "

" Bušić je, objektivno, duh iz prošlosti i njegova priča će biti zanimljiva vrlo kratko. No ovaj Second Coming pokazuje jedan fascinantan običaj. Manjina, koja Bušića idolizira, je aktivna i izvodi predstave. Većina, koja je protiv takvog nacionalističkog klauniranja nikad nema volje stati s druge strane s transparentom "Teroristi nemaju domovinu" ili "Terorist, a ne heroj ".

" Hrvatskoj nedostaje aktivnija grañanska ulična demokracija. Većina, koja je protiv takvog nacionalističkog klauniranja nikad nema volje stati s druge strane s transparentom "Teroristi nemaju domovinu" ili "Terorist, a ne heroj".

" Sljedeće je pitanje tko danas nakon svih tih godina dočekuje Zvonka Bušića kao heroja? Najvjerojatnije ekipa koja nije shvatila promašenost te ideje i koji su možda svojevremeno i sami htjeli nešto takvoga učiniti ali jednostavno nisu imali muda. "

" Teško je uopće reći što je kod Bušića grotesknije. Jesu li to letci, bomba s uputama za deaktivaciju, ili činjenica da se već 20 godina pumpa priča o nekoj tajnoj i mučnoj borbi za hrvatsku stvar? Te skupine radikalno nastrojenih emigrantskih grupa kao što je ona Bušićeva jedine su veze s Hrvatskom imale u vidu reketarenja Hrvata u inozemstvu i meñusobnog ubijanja s udbašima. Dobro, Bušić je u svom ludilu otišao korak dalje pa je oteo američki avion, gotovo cijelo jedno desetljeće prije nego su to pod vodstvom nedavno ubijenog terorističkog gurua Imada Mugniyaha izveli pripadnici libanonskog Hezbollaha. Ali, je li to dovoljno da ga pretvori u općenarodnog junaka?

Samo po sebi vjerojatno ne, ali uz kontinuirano medijsko pranje mozga, više nego dovoljno. Ovo što se ima prilike gledati zadnjih tjedana je strašno. Niti jedan medij nije jasno i nedvosmisleno rekao da je Zvonko Bušić običan kriminalni lik, sitni vikend terorist, koji sa svojom ženom i terorističkom bratijom ne samo da ne zaslužuje dozvolu boravka u Hrvatskoj, nego čije je samo postojanje sramota za svakog Hrvata. Umjesto toga predstavljen je kao

8

“politički borac” kojemu se eto omaklo ubojstvo policajca, koji je avion oteo iz patriotskih motiva i koji je bombu postavio da bi poslao poruku.

Borac u ravnini s onim političkim uglednicima koji su ga dočekali na aerodromu - doktorom hrvatske pretvorbe i privatizacije, bivšim saborskim zastupnikom koji je tu funkciju svojim uzavrelim primitivizmom doveo do potpunog besmisla, paterom koji uživa u ustaškim odorama i pjevačem čiji sljedbenici vole pozdravljati rimskim stilom. "

" Kako možemo partizane nazvat teroristima? "

" Hrvatska jedina zemlja u kojoj se teroristi nazivaju junacima. "

Eto tako pišu " dobri " Hrvati o " zločestom " Hrvatu i Hrvatima kojih je na dočeku bilo oko 500.

Za očekivati je da će poneki čitatelj nakon što ovo pročita dobiti nagon za povraćanje, jer je doita nepojmljivo da u hrvatskoj ima zločestih Hrvata koji ovako misle i pišu o čovjeku koji je proveo 32 godine u zatvoru SAD-a radi možda pogrešnog načina borbe i žrtvovanja za ovu i ovakvu hrvatsku državu u kojoj žive fekalisti autori citiranih tekstova.

Ako koga treba izgnati iz Hrvatske to su onda upravo ti koji na ovakav način fekale Hrvate i Hrvatsku sa svojim bezobzirnim i krajnje zločestim izvrtanjima i podmetanja laži i uspordbi koje bi trebale stvoriti negativne asocijacije o čovjeku Hrvatu koji ponovno može biti potencijalno i opasan za one protiv kojih se već jedan puta borio.

Čovjek je pušten iz zatvora i danas je slobodan čovjek bez bilo kakve atribucije teroriste ili zločinca jer je za to izdržao kaznu.

Izgleda samo u Hrvatskoj postoje ljudi koji na svoj način i dalje žele kažnjavati čovjek koja je izdržao kaznu, a tako što je ne samo zločesto već je i gnjusno za povraćanje.

Pa da ne bi bilo " povraćanja " evo malo o NARODNIM HEROJIMA države protiv koje se borio i radi koje je robovao Bušić:

Orden narodnog heroja jugoslavensko je odlikovanje za hrabrost.

Dodjeljivalo se pojedincima, vojnim jedinicama, političkim i drugim organizacijama za izuzetna ili herojska dijela u vrijeme rata i u miru.

Najviše ordena dodjeljeno je partizanima za akcije tijekom 2. Svjetskog rata. Ukupno su 1332 heroja.

9

Prvi je postao herojem Srbin Petar Leković, iz Svračkova kraj Užičke Požege u Srbiji.

No ne kaže se zašto?

Da li zato što je revno ubijao svoje četnike, nijemce ili ustaše kojih nikada nije bilo u Srbiji ?

Tito je tri puta proglašen herojem: 1944, 1972 i 1977.

Godine 1972. postao je drugi puta heroj zato što je do " nogu " uništio hrvatski nacionalizam, zato što je strpao u zatvor na desetine Hrvata i preko 100.000 ih bacio na " smeće ".

Zato je Tito postao heroj na kvadrat, a njegovi trabanti kao što vidimo i danas "antiteroristički " udaraju po hrvatima nacionalistima - teroristima.

Za vrijeme " dobrih i plemenitih partizana " koji su " milovali " hrvate domobrane i ustaše meñu partizanima nije bilo ni jednog teroriste protiv hrvatske države, jer su se teroristi tada zvali DIVERZANTI.

Koliko je tih diverzanata - teorirsta bilo meñu herojima ne zna se, jer i oni koji su stavili " PAKLENU NAPRAVU " u zagrebačku poštu nisu teroristi, već su dobri i plemeniti hrvati diverzanti.

Koliko je bilo heroja Hrvata ne zna se, ali se zato zna " stručni " sastav koji po sebi govori tko su bili i kakvi su bili narodni heroji: Rudari, industrijski i njima srodni radnici 452 Poljodjelci i njima srodni radnici 236 Radnici u trgovinama i uslugama 33 Časnici i dočasnici Jugoslavenske vojske i žandari 82 Administracija i njima srodni službenici 78 Pravnici 64 Profesori i učitelji 78 Inženjeri i liječnici 27 Ostali stručnjaci, umjetnici i novinari 29 Studenti 184 Učenici 66 Domačice 14 Nepoznati 5

Iz ovoga je vidljivo da je oko 70% heroja bilo iz redova " radničke i seljačke neobrazovane klase ", koji su postali heroji ne pameću već time što su

10

razarali i ubijali druge ljude, a meñu njima najviše Hrvate ustaše i domobrane.

Koliko je meñu ovim herojima bilo hrvata heroja vjerojatno zna antifašist Fumić i ustanici iz Srba.

No u svakom slučaju to su " pravi dobri " Hrvati kao što je bio Hrvat oficir koji je po nalogu Dubajića ubijao Hrvate u Kočevju.

Partizani ne da se ne mogu nazvati teroristima, oni su bili teroristi.

Dizali su mostove , teretne i putničke vlakove u zrak, iz zasjede mučki ubijali, a po gradovima stavljali bombe, kao recimo u Zagrebu.

Strijeljali su ljude bez suñenja, nalogom " komesara " a zatvarali ih podmetanjem i " pakiranjem " što je inače bila specijalnost Tita i njegove UDBE.

Da su teroristi iz Bušićeva doba danas bezvrijedna zemaljska bića pokazuju teroristi islama.

Oni više nisu ovozemaljski heroji, oni su sada božanska bića jer umiru i ubijaju druge u dosluhu s Alahom.

PJEVAJUĆI .., možda bi tada propjevao i ovaj ljubitelj "ulične demokracije"!?

Kako je izgledao " terorizam " u Zagrebu dok je Bušić čamio u zatvoru govori ovaj tekst:

" Bivši “zagrebčanin”, Palestinac Šaker al-Absi koji je od 1980. do 1982. boravio na vojnoj obuci i instrukcijama za terorističku borbu obučavala ga je nekadašnja “Jugoslavenska narodna armija” u Pančevu i njena tajna služba.

U posljednje vrijeme došao je u središte zanimanja svjetske javnosti nakon podmuklog ubojstvo koje su pripadnici Fataha al-Islama izvršili nad 17 ročnika libanonske vojske, zaklavši ih na spavanju.

Navedena informacija o tome da je jedan aktualni čelnik jedne organizacije, koja na Zapadu i u Izraelu nosi pečat terorističke organizacije, imao vojnu obuku u bivšoj Titovoj Jugoslaviji predstavlja još jednu potvrdu već postojećih povijesnih dokaza o karakteru bivše jugoslavenske države koja je u miljeu zapadnih obavještajnih službi bila zavedena kao država koja sponzorira meñunarodni terorizam.

Titoistički režim “ugostio” je, primjerice, pojedine članove komunističke terorističke organizacije “Rote Armee Fraktion” (RAF) i članove bande

11

“Baader-Meinhof-Bande”. Jugosloavija je bila država koja je provodila “državni terorizam” .

Titova Jugoslavija se izdašno, sustavno i kontinuirano bavila državnim terorizmom.

Primjer su politička ubojstva najmanje 70 hrvatskih emigranata širom svijeta koja je organizirala UDB-a, najviše u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Europi, na tlu Njemačke, Italije, uz brojne otmice Hrvata u inozemstvu koji su oteti, odvedeni u Jugoslaviju i tamo likvidirani, bez ikakve sudsko-pravne istrage.

Poznate su terorističke akcije UDB-e u svijetu, koje su pripisivane hrvatskim emigrantskim organizacijama, koje su dijelom osnovane od strane UDB-e u Beogradu, ili u koje su infiltrirani agenti i doušnici UDB-e koji su na sav glas vikali da su ustaše, kako bi kompromitirali uglavnom miroljubivu demokratski orijantiranu hrvatsku emigraciju koja je kao plameniti cilj imala uspostavu samostalne hrvatske države.

Titova Jugoslavija je u vojnom centru u Pančevu kraj Beograda obučavala tadašnju palestinsku terorističku organizaciju Jasera Arafata i njegove borce, a kako vidimo iz gore navedene vijesti, u tadašnjem komunističkom Zagrebu, dakle, na području 5. vojne oblasti “JNA”, na vojnom dijelu aerodroma “Pleso” je Šaker al-Absi bio obučavan kao vojni pilot i za gerilsko-partizanske terorističke akcije.

Navedena činjenica o šefu palestinske terorističke organizacije tim je zanimljivija jer je Šaker al-Absi kao svoje duhovne mentore i uzore naveo svjetski poznate revolucionare i teroriste Che Guevaru i Josipa Broza maršala Tita.

Bivša Jugoslavija bila je teroristička država, a krunski dokaz je rat koji je “JNA” vodila 1991./1992. Jedna takva teroristička akcija izvedena je u Zagrebu 1990. miniranjem židovskog groblja……. " ( piše Goran Jurišić )

Nema nikakve dvojbe da je Bušić bio terorist, za što je kažnjen, ali isto tako nema nikakve dvojbe da je kao terorist žrtvovao svoj život za ovakvu današnju Hrvatsku.

Zato što je žrtvovao svoj život za Hrvatsku on jest i ostat će nešto malo veći Hrvat nego što je bio bilo koji hrvatski partizanski " heroj ".

Kao sada slobodan Hrvat ima se pravo kandidirati i biti biran kao bilo koji drugi Hrvat, ili grañanin Hrvatske.

Bilo bi vrlo zanimljivo i korisno vidjeti ga kao predsjednika Hrvatske države.

12

Još zanimljivije bi bilo da general Gotovina postane predsjednik vlade.

pravu ponosnu i dostojanstvenu Hrvatsku, naravno ako se na tako što ne bi pobunili antifašisti iz Srba?

I sada, štovani čitatelju, pokušajte u svojoj mašti dalje zamišljati tekst na način da pogledate oko sebe i odgovorite si na ova pitanja:

Da li je u vašoj sredini gdje živite ili radite prisutno separiranje ljudi na one koji su SDP- ovci i na one koje su HDZ-ovci?

Da li se u vašoj sredini članovi hrvatskih stranka meñu sobom druže, javno surañuju, ili se blate i stigmatiziraju?

Ako zalazite na javna mjesta kao što su kafići, konobe ili slično, koliko puta ste učestvovali u prepirkama i svañama, ili koliko puta ste slušali prepirke i svañe izmeñu " tuñmanovaca " i " antituñamovaca "?

Jeste li učestvovali ili slušali od odreñenih ljudi stalna uzastopna pljuvanja, ponižavanja i vrijeñanja hrvatskih političara i javno uglednih ljudi koji su na bilo koji način učesnici u stvaranju Hrvatske države i Domovinskog rata?

Jeste li čuli i kada pohvalu na račun Tuñmana, Valentića, Škegre, Sanadera, Žužula, Granića, Hebranga, Šeksa i t.d. ?

Jeste li uopće ikada čuli da je netko od tih hvaljen, od vaših prijatelja, znanaca...........?

Jeste li ikada čuli da je Hrvatska država hvaljena, da je to dobra, uredna, valjana i voljena država?

" Masovna ubojstva nad Hrvatima vršili su i neki Hrvati koji su odbacili hrvatstvo u zamjenu za komunističkog predvodnika jugoslavenstvo.

U Zagrebu se na dan „osloboñenja“ 8. svibnja 1945. našlo, uz oko 180 tisuća njegovih (izvornih) stanovnika i oko 200 tisuća hrvatskih ratnih izbjeglica, dok je druga skupina hrvatskog naroda u gotovo polumilijunskom broju napustila Zagreb do 8. svibnja 45' u pravcu Zapada, prema slovensko-austrijskoj granici.

I jedna i druga velika skupina hrvatskog naroda je u sljedećih nekoliko tjedana praktički masakrirana i gotovo uništena. "

Zapitajte se koliko je Hrvata učestvovalo u tom uništavanju Hrvata?

13

Ali, to nisu amo oni Hrvati koji su s puškom ili strojnicom ubijali Hrvate, već su to svi oni koji su kasnije branili i štitili Hrvate ubojce i to su svi oni koji i danas stigmatiziraju, vrijeñaju i ponižavajau Hrvate u Saboru, na televiziji, političkim govorima ili privatnim sijelima.

" Mjesni komitet KPH“ Zagreba od 12. svibnja 1945. godine, održan u Zagrebu, na kojemu je sudjelovao Mika Špiljak, Marjan Gretić „Baja“, Ruža Turković, Marjan Cvetković, Veco Holjevac, Branko Flajpan, Jure Puklek, Živka Žakman, i „drug“ iz Centralnog komiteta KPH, Savo Zlatić, donijeli su odluku o etničkom čišćenju svih onih stanovnika grada koji su u Zagreb doselili tijekom rata, koji trebaju biti vraćeni u njihove krajeve.

Konstatira se da su jugoslavenski logori puni zarobljenih domobrana i „drugih krivaca“.

Na Kanalu ima oko 1000 a na Aerodromu oko 7000 Nijemaca, a u gradskoj četvrti Vrapče 2000 hrvatskih vojnika „ ustaša “.

Daljnja odluka je da se zapećate vrata stanova i kuća i konzultira gradska OZN-a , te da treba uspostaviti sudove Komande Grada“.

Kakva je hajka vladala tom prilikom i potreba za brzim ubijanjem Hrvata kazuje ovaj citat:

Depeše Vrhovnog štaba Jugoslavenske armije br. 124“, od 15. svibnja 1945. godine, upućena „Odjeljenju za zaštitu naroda“ za Hrvatsku, u kojoj šef OZNE za Jugoslaviju, Aleksandar Ranković, izražava nezadovoljstvo malim brojem likvidiranih ljudi u Zagrebu svibnja 1945. godine piše : " Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući.

Za 10 dana u osloboñenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita.

Iznenañuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zagreba od zlikovaca.

Radite suprotno od naših nareñenja jer smo rekli da radite ( ubijate ) brzo i energično i da sve svršite u prvim danima. Zaboravljate da je u Zagrebu sav ustaški aparat koji je bježao iz unutrašnjosti pred našom vojskom "

Kao što vidimo Hrvati su morali raditi " brzo i energično " na ubijanju HRVATA koji su ne samo 1945. godine, već i 1948, 1971, 1990. godine, nakon Tuñmanove smrti i raspada ratnog HDZ-a, " brzo i energično " radili na blaćenju i ponižavanju Hrvata i Hrvatske, kao i 1945. godine.

Svi ti " radišni " Hrvati i danas vrijedno rade kako bi pokazali i ukazali tko je zločest, Hrvat a tko nije!?

14

" Svjedočanstva o zločinima jugoslavenskih komunista, kao i opis zločina koje je zapovjedio maršal Tito i koje su izvršile zločinačke partizanske jedinice u kojima su sudjelovali i Hrvati neka hrvatskom narodu bude opomena o zlu koje su zločesti ljudi učinili ljudima, Hrvat hrvatima.

Kad Hrvat digne ruku na Hrvata, koji druge ljude ubija s predumišljajem i koji čovjeku i ljudskom rodu nanosi zlo to je ZLOČEST HRVAT. "

Takve Hrvate lako je prepoznati u politici, u novinama, televiziji, u svojoj sredini, čak i u svojoj obitelji, po tome što im je stalno na pameti lopov, kriminalac, zločinac, a nikada dobri i plemeniti Hrvat!?

optuženi za ratni zločin , tako da se zločin i zločinac ne usañuje samo u svijest već i podsvijest hrvatima da bi svaki Hrvat nosio teret propagandnog zločina na svojim leñima.

Eto, tako rade zločesti Hrvati da bi poništili, uništili, omalovažili drugog Hrvata pod krinkom " borbe " protiv zločina.

" Prije svega želim reći da se to nejedinstvo proizvodi, to je jedan vrlo razrañen projekt u kojemu se Hrvati dijele na sve moguće načine.

Meñunarodna zajednica i neki drugi koji su zainteresirani da Hrvati ne budu ravnopravni u Bosni i Hercegovini, žele na sve moguće načine razdvojiti Hrvate iz Hrvatske i Hrvate iz BiH.

U tom projektu dijeljenja hrvatskog naroda već se dosta uspjelo i dijaspora koja je dosta brojna i moćna, dosta je odstranjena od rješavanja problema hrvatskog naroda.

Zatim se ponovno vraćamo na stare sukobe iz 2. sv. rata i ideološke sukobe, pa nam mnogi kažu: 'morate se pomiriti, Srbi i Hrvati u Vukovaru, i to se pomiriti na lažima i falsifikatima, a ne na istini'.

Hrvati se dijele i regionalno na Istrijane, Hercegovce, Dalmatince, Ličane, Slavonce, Zagorce gdje se pokušava taj jedan jedinstveni hrvatski narod meñusobno sukobiti.

Drugi projekt je da se Hrvati prisile na zapadni Balkan, odnosnu, kako ja to kažem u UDB-u (Udružene države Balkana).

Treći projekt je da se diskreditira povijest, da se kriminalizira Domovinski rat, hrvatski narod u BiH i Hrvatskoj.

15

Tom kriminalizacijom opet se dijeli hrvatski narod, jer jedan njegov dio ponovno želi služiti stranim gospodarima i prihvaća tu kriminalizaciju, a drugi dio se tome suprotstavlja. "

To nejedinstvo o kojem govori Tomac netko stvara, netko proizvodi, a to nisu samo stranci već i Hrvati.

Poznajete li štovani čitatelju kojeg takvom zločestog Hrvata?

O takvim zločestima Hrvatima u nešto drugačijem kontekstu piše i Dr. Lauc i kaže:

" Zavist, koja se još naziva i zlo, unutarnji je osjećaj koji nam ne dozvoljava da podnesemo da je netko bolji, voljeniji ili, pak, cjenjeniji od nas.

Zbog zavisti ne podnosimo da padnemo u sjenu, zbog nje smo nerijetko zatvoreni i ogorčeni prema drugima, skloni rušiti sve što je pošteno, lijepo i dobro, a nesposobni radovati se uspjesima drugih i žalostiti se njihovim neuspjesima.

Zavist, jal, osporavanje i ljubomora uobičajena su reakcija prema svakomu tko se na bilo koji način izdvaja iznad prosjeka i čija su estetska ili svjetonazorska stajališta drukčija.

Kod nas je u Hrvatskoj trend da se svaki uspjeh dočekuje sa zavišću i obiljem zlobe većine drugih, bez imalo poštovanja, a da i ne govorimo o divljenju, što bi bile daleko primjerenije reakcije.

Ne znamo ili ne želimo niti prepoznati bolje od sebe, a kamo li poštivati ih ili, čak, voljeti.

Ukoliko, pak, netko pokaže kvalitete vrline i dobra, okolina će mu pokušati naći manu ili slabost, a u nedostatku istih i izmisliti, kako bi ga diskreditirali i ponizili. "

Eto i to su sve značajke zločestih Hrvata, a koliko ih je sami možete saznati motreći sebe i druge..

Nakon sloma socijalizma, na teritoriji Jugoslavije redom su se uspostavili režimi u kojima, prema riječima zagrebačkog etnologa dr. Dunje Rihtman Auguštin, vladaju: socijalna bijeda, civilizacijska zapuštenost, ruralni primitivizam i zakoni hajdučije, u čemu je lako prepoznati elemente karakternih crta onih ljudi koji su radi svog položaja i odnosa prema vlastelinima i gospodarima imalo svoje komplekse, sujete, pakosti, zavisti, inat i slične crte koji su nastajale desetljećima u ruralnim zajednicama,

16

poglavito " gorskog tipa ". Sve te značajke simbolizira " Čaruga " s posljedicama krvavih ratova i sveopćoj stalnoj bijedi.

Hrvati bi konačno trebali uvidjeti da po prilici svakih 20 - 30 godina imaju revolucije, bune, ratove kada se mijenja kompletna javna društvena struktura.

Odlaze učeni i sposobni ljudi, a dolaze analfabete i nesposobni ljudi od kojih se pretežito regrutiraju zločesti ljudi, kao što je to bilo 1941, 1945, 1948, 1971 i 1991 - 1995. godine!?

Evidentan je veliki priliv i pritisak raznih skorojevića, neznalica, primitivaca i gnjevnih ljudi na sve što je od hrvatske vlasti, što je napredno, bogato i prosperitetno.

Mnogi hrvatski gradovi radikalno su izmijenili svoju sociološku strukturu, kao što su na primjer Zagreb, Slavonski brod, Osijek i neki drugi gradovi.

Tu se naselilo veliki broj frustriranih ljudi koji svoj identitet stvaraju harangiranjem protiv drugih.

Tako imamo pojavu da Hrvat mrzi Hrvata samo zato što su iz raznih krajeva Hrvatske ili su, što je još gore, iz Bosne ili Hercegovine!?

Mnogi naši sugrañani već odavno ističu da je uslijed toga došlo do sveopćeg srozavanja kriterija općih društvenih vrijednosti, a neki čak tvrde da je došlo i do uspostavljanja sistema obrnutih vrijednosti.

Tako se danas, umjesto poštenja, radinosti, humanosti i dobronamjernosti podržavaju, lažljivosti, licemjerje, lakomost, i nadasve grubost i drskost prema drugom čovjeku.

Glavni generatori uspostavljanja ovakvog naopakog sistema vrijednosti su zavist, jal i neukost velikog broja Hrvata koji svoj društvenu ulogu oblikuju prema vijestima i tekstovima iz novina, ili medija općenito.

" strogo povjerljivih čula rekla kazala informacija. " skoro svako mjesto i kafić imaju svoje informatora s novinama u ruci koji funkcionira principom "jesi li čuo da je MM sinoć na račun države pojeo cijelog pečenog janjca na ražnju" ?

U kaskadi psihološko-moralnog odnosa iza zavisti slijedi zloba i konačno tu je mržnja kao najviši i najdestruktivniji stupanj zavisti..

Smatra se da samo inferiorne osobe mogu producirati mržnju.

17

Mržnja je naročito destruktivna kad poprimi grupni karakter, čime psiholozi objašnjavaju i ovaj posljednji rat u Hrvatskoj i Bosni.

Zato pogledajte štovani čitatelju oko sebe i pogledajte koliko ljudi MRZI HDZ-ovce, a koliko SDP-ovce?

Dovoljno je imati na umu intelektualne i političke TV emisije na kojima se sučeljavaju političari i intelektualci.

Te emisije završavaju galamom, svañama i vrijeñanjima.

Novinari voditelji emisija upliću se u razgovore kao da su njihovi komentari meritum rasprave, a što je najgore favoriziraju opciju kojoj pripadaju bez bilo kakvih skrupula prema sugovornicima i gledateljima.

" spekulativnom novinarstvu " slobodno spekulira i optužuje da li netko je ili nije kriminalac, da li netko je ili nije zločinac po kriterijima voditelja!?

Osim toga svatko može vidjeti da se na ekrane TV-a dovode stalno jedni te isti ljudi koji izgleda negdje dežuraju kao fekalisti Hrvatske, ili kao ispirači mozgova sa svojim visoko umnim lažima i tiradama.

" samo loša vijest je dobra vijest ", a pojedinci si dopuštaju recikliranje partiznaskih i komunističkih filmova kao da je drug Tito upravo stigao iz groba.

Koliko se s tim mladi ljudi dovodi u zabludu to nikoga nije briga jer za primitivca je neprobojni zid njegovo uvjerenje i njegovo mišljenje " makar sve krave pocrkale ".

Tu je svakako zanimljiva TV emisija " Nedeljom u 2 " u kojoj voditelj tendenciozno na najprimitivniji način ponižava i vrijeña svoje sugovornike, a oni unatoč tome dolaze kao muhe na drek!?

To pokazuje primitivizam tih Hrvata koji pristaju i na " torturu " kada su sami objekti " torture ".

Dakle, u hrvatskoj se vodi i njeguje opasna " igra " primitivaca koja počinje prvo separiranjem, zatim ignoriranjem i vrijeñanjem, nakon toga obično slijede psovanja, a nerijetko i fizički obračun.

Sa žaljenjem se mora konstatirati da je još uvijek osnovna životna filozofija Hrvata ona koja se može iskazati rečenicom:

" Da susjedu crkne krava pa makar i moja crkla! " To je uzrečica podrijetlom još i kmetske vlastelinske Hrvatske, no ona je još uvijek prisutna u Hrvata na

18

svim razina, a vrlo je izražena kod dijela inteligencije kao sujeta i zavist, a kod " primitivaca " kao podmuklo ignoriranje, podmetanje i optuživanje.

Prema svemu do sada rečenom trebali bismo zaključiti da su Hrvati u dobroj mjeri zločest narod, no to u nikojem slučaju nije tako, jer takav stanje u Hrvata pokazuje i samo jedan vrlo tanki sloj agresivnih ljudi koji se samo čini " debel " zato što se radi o političarima i medijski eksponiranim ljudima.

Takvi ljudi beskrupulozno, osibno i vrlo agresivno nameću svoja mišljenja i gledišta kao jedino ispravnim terorizirajući sve oko sebe, a naročito ako su na poziciji političke moći.

" spasitelji naroda ", staleža ili grupe, a najbolje se pokazuju u Saboru.

Takvi zločesti ljudi su potpuno neodgovorni prema tisućama drugih ljudi koji ih gledaju ili slušaju.

" Skupina od osamdeset hrvatskih javnih radnika meñu kojima su biskupi, generali, pisci, akademici u otvorenom pismu hrvatskoj javnosti usprotivila se zabrani koncerta Marka Perkovića Thompsona u Umagu.

Organizator potpisivanja pisma je akademik Josip Pečarić koji naglašava da je morao reagirati jer je u Hrvatskoj krenulo ograničavanje slobode javne riječi.

On smatra da je Thompson najveći problem jugonostalgičarima koji u posljednje vrijeme vrše sustavan pritisak na sve koji su imalo nacionalno orijentirani.

Samo nas još ne zatvaraju kaže akademik Pečarić naglašavajući da je sramotno da HTV njihovu pismu nije dalo nikakvu pozornost.

Pismo su potpisali :

Akademik Ivan Aralica, Nenad N. Bach, skladatelj, akademik Slaven Barišić, prof. Borna Bebek, biskup Mile Bogović, general Miljenko Crnjac, Joško Čelan, pukovnik Mirko Čondić, Ljubo Ćesić Rojs, fra Šimun Šito Ćorić, Davor Domazet Lošo, Hrvoje Hitrec, biskup Ante Ivas, Ilija Ivezić, akademik Dubravko Jelčić, Josip Jović, akademik Andrija Kaštelan, general Marinko Krešić, Vjekoslav Krsnik, prof. Slobodan Lang, Branimir Lukšić, Ante Madunić, Ivica Marijačić, Mate Matić, Miroslav Meñimorec, Miroslav Mikuljan, Željko Olujić, Josip Pavičić, Marija Peakić-Mikuljan, akademik Josip Pečarić, Damir Pešorda, akademik Stanko Popović, dr. Valentin Pozaić, fra Nikola Mate Roščić, Jakov Sedlar, Petar Šale, Branko Šerić, Benjamin Tolić, prof. Zdravko Tomac, prof. Miroslav Tuñman, Zlatko Vitez, prof. Darko Žubrinić.

Ovo je zoran primjer što rade primitivni i zločetsi Hrvati?

19

Zar hrvatskoj treba da jedan uglednik, kao što je akademik, mora reći " posljednje vrijeme vrše sustavan pritisak na sve koji su imalo nacionalno orijentirani.

Samo nas još ne zatvaraju kaže akademik Pečarić naglašavajući da je sramotno da HTV njihovu pismu nije dalo nikakvu pozornost. "

A tko su ti ljudi koji sustavno vrše pritisak na one koji su nacionalno orijentirani?

Tko im je voña?

Tko su ljudi na televiziji koji sramotno upravljaju informacijama?

Zar još uvijek neki vode borbu protiv hrvatskih nacionalista kao 1971. ili 1995. godine?

Možda je najlošije u svemu što zločesti ljudi sustavno rade na tome da poništavaju ponos i dostojanstvo Hrvata koji su stvarali i branili hrvatsku državu a ne Jugoslaviju, bez čega nema harmonične i zdrave države.

Prisjetimo se Milićevog filma o Kanadi gdje je pokazano kako je lijepo biti kanañanin uz ponos, čast i dostojanstvo na dan državnosti.

Za dan državnosti u hrvatskoj je muk, sivilo i ništavilo!?

Svi koji se nacionalno raduju ili pjevaju nacionalne pjesme su nekakvi nepoželjni Hrvati - nacionalisti, koji se izbjegavaju ili koje se onemogućuje da ispoljavaju svoj nacionalni hrvatski identitet i kulturu.

Ljudi govore da je danas čak gore nego što je bilo za vrijeme komunizma.

Dan državnosti umjesto da je dan radosti i veselja pretvoren je u puke političke formalizme, bez imalo svijesti reduktora nacionalizma da ljudi trebaju imati i osjećaj nacionalnog ponosa i dostojanstva zato što su Hrvati u hrvatskoj državi, a ne sve svoditi u mentalno i sociološko sivilo zato što se manjoj grupici hrvatskih grañana i dalje gadi Hrvatska i sve što je hrvatsko.

U nekim starim izrazitim komunističkim sredinama, a sada SDP-ovim sredinama, ako se zapjeva Vila Velebita, Šubić Zrinski ili Thomsonova pjesma prijeti izgon i batine.

Ukinuta je hrvatska državna garda s lijepom hrvatskom odorom, a Slavonci i Zagorci polako ostaju bez svoje tradicionalne hrvatske trobojnice na šeširima, pojasevima i glazbalima?

20

Takav mlohavi nikakav sivi anacionalni odnos prema obiteljima, tvrtkama, selu, gradu, općini, kotaru i državi bez domoljublja uzrokuje jednu primitivnu kulturu koja onemogućuje, ili usporava, da se razvija harmonična i zdrava Hrvatska.

" hrvatski nacionalist " kao " smrdljivi martin " zato što su nekada i negdje neki " glavonje " rekli da je nacionalizam nešto silno loše i negativno, kao što je to recimo bio Branko Horvat, Tito ili kao što su danas neki njihovi sljedbenici.

Stalno se javljaju neki neuki i tendenciozni političari i novinari kojima treba tumačiti da nacionalizam nije šovinizam.

Zato valja kazati kako god postoje mentalni poremećaji - duševne bolesti kod ljudi, tako postoje mentalni poremećaji - bolesti i u društvenim zajednicama. Prisjetimo se samo doktora psihologije koji je znao za svoj narod reći : " mi smo ludi ljudi ".

Neki pametni su nekada pisali:

¨ Teško onom ili onima koji moraju poniziti nekog drugog, da bi se time izdigli, ili bolje rečeno: da bi imao iluziju da su se izdigli .”

Don Anñelko Kaćunko na pitanje novinara " zašto danas mnogi Hrvati kršćani radje biraju šutnju nego aktivni odnos prema sredini u kojoj žive", odgovara:

" Zašto, zašto? Nije baš lako jednostavno odgovoriti na to pitanje, a da se baš nitko ne uvrijedi. Jer ta kršćanska hrvatska šutnja kod nas je doista uvredljiva - i zdravoj pameti i moralnoj odgovornosti.

Posebno šutnja katoličkih intelektualaca.

Ja se usuñujem reći da su tri razloga za tu šutnju, tj. da postoje tri kategorije tih naših šutljivaca:

1. kukavice: to su strašljivci, oni se boje javnog napada, pljuvanja... zato ne izlaze u arenu... emotivno su protiv svih neprijatelja, ali strah im okiva za svaku akciju...;

2. dodvorice: oni se ulizuju, klanjaju i dodvoravaju svim neprijateljima Crkve i naroda... emotivno su u sebi podijeljeni ili nedefinirani, ali interes je jači...;

3.izdajice: oni su potpuno svjesno stavljeni u službu neprijatelja...

Mislim da je onih prvih najviše pa drugih, ali treći su najjači...

21

Eto, molim takoñer da netko drugi objavi neku drugu kategorizaciju, ako se s ovom ne slaže – bit ću mu zahvalan za nove spoznaje...

Slijedi kompilacija iz istog izvora: :

Mi danas živimo pod diktaturom relativizma i primitivizma koji se širi posredovanjem ljudi koji rade u medijima. Očita je na svim područjima života:

Utjecajem ljudi koji šire takvu negativnu kulturu Hrvati su pod stalnim pritiskom prisilne detuñmanizacije.

A o Domovinskom ratu se u nekim moćnim lobijima stalno govori kao o udruženom zločinačkom pothvatu koji je stvorio državu.

A to onda, logično, znači da su zločinci svi koji su htjeli biti slobodni i neovisni i koji su naprostio htjeli biti Hrvati u svojoj slobodnoj i demokratskoj domovini.

Eto " zločestih " Hrvata za izvoz!?

Politička tolerancija postala je gotovo kao neka pseudoreligija?

Stavlja se ispred svih i sviju od silnog straha da netolerancija ne bi izazvala neke nove ozbiljnije sukobe.

Takvu " toleranciju " šire nesposobni i uplašeni ljudi jer im je " diktatura relativizma " ugodnija od angažiranja za uspostavljanje društvenih vrijednosti gdje dobro uvijek ima predsnost nad zlom.

To uzrokuje i društvenu anarhiju gdje svi i svako može pljuvati i vrijeñati drugog čovjeka bez bilo kakve zakonske ili javne odgovornosti.

Dovoljno je poslušati riječnik malih ljudi gdje su glavne rijeći psovke i uvrede, kao logička preslika onoga što vide od odraslih zločestih ljudi u Saboru i na televiziji.

Riječ je zapravo o licemjernoj farizejštini i dvostrukim mjerilima.

Jer takvi diktatori traže toleranciju da bi se toleriralo njih nesposobne i zloćeste, a ne sustavi vrijednosti, etniciteti ili svjetonazori.

Oni traže toleranciju prema sebi dok su netolerantni prema drugom, kao što je upravo sada slučaj u Hrvatskoj.

22

Mediji su postali mediji za fekaliranje ljudi i društvenih skupina pod krinkom borbe za demokraciju.

Umjesto korektnog prenosa informacija mediji su postali generatori lopovske i zločinačke klime u društvu.

Kraña tu, kraña tamo, zločin tu, zločin tamo, katastrofa tu, katastrofa tamo, sve samo negativne sugestije čitateljima i gledateljima bez bilo kakvog smisla za promoviranje dobrog, plemenitog naprednog?

Jeste li čitatelju kada nešto čuli ili gledali o uspjehu Todorića, Keruma i sličnih posprdno nazivanih " tajkuna " ?

Samo negativno i blaćenje kao da smo stalno u kulturi oktobarske revolucije u kojoj je prvi korak likvidiranje kapitalista i bogatih ljudi?.

" Franjo Tahi-Franjo Tudman, kakova slučajnost obadva Madara.

Prvi mučio seljake Hrvatskog Zagorja, drugi kao komunista sav narod u Hrvatskoj, potom prešao u naciste te totalno unistio pravoslavni narod u Hrvatskoj.

Za pouku treba znati: Tudmanovo tijelo otislo je zauvijek, a duša njegova u nemiru lebdi i ceka Božiji Sud Pravde, kada će biti bačena u lomaču.

Za spas njegove zlikovačke duse neće pomoći nikakve licemjerne molitve njegovi zastupnika. "

Srbi unište sami sebe pobunom protiv Hrvatske i za uništenje krive Hrvate.

To je ona kultura koje je godinama za sve krivila vlasteline i kapitaliste, a pubunjene seljake i radnike nikada.

Uvijek je kriv drugi za ono što prvi radi, ili što je učinio.

a. Svaki Hrvat je zločest Hrvat j koji ne poštuje, koji ne cijeni hrvatsku državu i koji ne radi na njezinom unapreñenju, usavršavanju kao domovini svih Hrvata i grañana koji u njoj žive.

b. Svaki Hrvat je zločest Hrvat koji ne štuje i ne priznaje demokratski izabranog predsjednika države Hrvatske, predsjednika vlade, predsjednika hrvatskog Sabora, Hrvatski Sabor, te pravni i sudbeni poredak.

23

Mi se ne možemo igrati demokracije da nakon demokratskih izbora pljujemo po izabranom predsjedniku bio on Tuñman, Mesić ili netko drugi?

c. Svaki Hrvat je zločest hrvat koji stigmatizira, pljuje, ponižava ili vrijeña dugog Hrvata ( ili bilo kojeg drugog grañanina hrvatske ) temeljem svog osobnog subjektivnog suda.

d. Svaki Hrvat je zločest Hrvat koji drugom Hrvatu govori da je lopov, kriminalac ili zločinac. Neki Hrvati konačno moraju naučiti ili biti prisiljeni da poštuju institucije države, a naročito pravosuñe.

Samo sud može optužiti i kazniti Hrvata, ili bilo kojeg drugog grañanina, a ne da im se sudi u medijima, TV emisijama ili birtijama.

e. Svaki Hrvat je zločesti Hrvat koji na jednak način ne štuje svakog Hrvata i sve Hrvate ma gdje bili.

f. Svaki Hrvat je zločest Hrvat koji radi na podjelama Hrvata i Hrvatske i koji stvara meñugradske ili meñuregionalne svañe i netrpeljivosti.

g. I konačno svaki Hrvat je zločest Hrvat koji ne štiti i ne pomaže drugom Hrvatu .

Prema tome odgovor na pitanje u naslovu " Jesu li Hrvati zločesti ljudi ? ", glasi:

Jest, dio Hrvata je zločest.

Koji su to Hrvati napisano je u tekstu.

Autor: Geza