Jelena Balšić, srednjovjekovna plemkinja poduzetnog duha

Jelena Balšić prema dostupnim izvorima važi za jednu od zanimljivijih žena

srednjovjekovne bosanske države. Jelena, kćerka kneza Lazara Hrebeljanovića i kneginje

Milice, te sestra budućeg despota Stefana Lazarevića, živjela je u periodu od 1368. do

1443. godine.

Savremeni hroničari je opisuju kao ženu visoka stasa i tanka struka, mliječnoblijedog

duguljastog obraza i zlatne kose sa dijademom od mnogobrojnih briljantina i safira povrh

čela. U jednom navodu opisuje se čak do detalja kako je elegantno odjevena u dugačku

haljinu od crvenog velura, postavljenu hermelinom i sa zlatom izvezenim rukavicama na

rukama te sa velikim minđušama od zlatom optočenog bisera i dragog kamenja.

Prvi brak je zasnovala 1385. godine u svojoj sedamnaestoj godini sa Đurđom II

Stracimirovićem Balšićem, gospodarom gornje Zete i Albanije, ljutim protivnikom

bosanskog kralja Tvrtka I. Imala je istaknutu ulogu u političkom životu Zete, a nakon

smrti svoga muža (1403. godine), kao pomagač i zaštitnik je upravljala u ime svog sina

jedinca Balše.

Osam godina nakon smrti prvog muža, Jelena se udaje za velikog bosanskog vojvodu

Sandalja Hranića Kosaču, najznačajnijeg pripadnika bosanske rusaške gospode. Ovim

brakom Sandalj je proširio svoju interesnu zonu i na zetsko primorje, dok je Jelena

osigurala moćnog zaštitinika za svog sina, kao i primirje sa Mletačkom republikom.

Obzirom da nisu imali svojih potomaka, Sandalj je želio materijalno osigurati Jeleninu

poziciju nakon svoje smrti. Ono što joj je uspio osigurati jeste prihod po osnovu uloga

gdje je nakon njegove smrti Jelena dobijala dva puta godišnje, preko svojih poslanika, po

300 dukata, na dan sv. Vlahe (3. februara) i dan sv. Stefana (3. avgusta). Kamatu na ulog

Jelena je primala do kraja života, a nakon njene smrti pravo na kamate polagao je

Sandaljev nasljednik Stefan Vukčić.

Sandalj iza sebe nije ostavio poseban testament, ali nije bilo problema oko nasljedstva

njegove imovine jer je za svaku poslovnu transakciju u Dubrovniku imao predviđenu

oporuku.

Jelenu karakteriše i poduzetan duh. Nedugo nakon smrti muža, ulagala je novac u Kotoru

i pribavljala dodatna novčana sredstva u vidu kamate. Osim ulaganja u novac na dobit, u

nekoliko navrata deponovala je brojne dragocjenosti izrađene od plemenitih metala i

ukrašenih materijala. Također Jelenina pisana riječ, odnosno njena tri pisma, uvrštena su

u Nikonov „Gorički zbornik“ pisan 1441/2 godine kao najdragocjeniji dio zbornika.

Jelena, inteligentna i obrazovana žena u srednjem vijeku, udovica Sandalja Hranića je

umrla u svojoj 75-oj godini života na ostrvu Beška Gorica na Skadarskom jezeru.

Interesantno je da je ova ambiciozna plemkinja doživjela pozne godine, iako je u

srednjem vijeku prosječna starost bila znatno kraća.