jednogodišnji monitoring mediteranskih potkornjaka u
TRANSCRIPT
TZ BRELA
Boris Hrašovec
Zagreb, prosinac 2019.
Jednogodišnji monitoring mediteranskih potkornjaka u borovim
sastojinama na području Brela
2019.
Turistička zajednica OPĆINE BRELA
Jednogodišnji monitoring mediteranskih potkornjaka u borovim
sastojinama na području Brela
2019.
Boris Hrašovec
Zagreb, prosinac 2019.
Proslov
Slijedom sve češćih pojava propadanja i sušenja drvenaste vegetacije u području hrvatskog Jadrana,
najčešće u zoni visokovrijednog i turistički atraktivnog priobalnog pojasa na kopnu i otocima, poraslo
je zanimanje šire javnosti i lokalne uprave o uzrocima ovih nepovoljnih događanja i mogućnostima
njihova zaustavljanja i/ili prevencije. Vrlo izraženo recentno sušenje sastojina alepskog bora u Park
šumi Marjan pored Splita (od 2016. godine do danas), poluotoku Osejava između Makarske i Tučepa,
otočiću Ošjaku ispred Vela Luke i još nekim lokacijama dalje prema jugu Dalmacije ponukali su
odgovorne u Općini Brela na ciljanu aktivnost oko utvrđivanja stanja šuma alepskog bora na području
samog mjesta, luke i dalje šetnicom prema plaži Punta rata i Kamenu Brela. Inicijativa za kvalitetnim
uvidom u zdravstveno stanje Breljanskih borova došla je od direktorice TZ Općine Brela, gospođe
Valentine Medić Vitković, dipl. oecc. kada me je koncem 2018. godine kontaktirala i zamolila za
preliminarnu procjenu i prijedlog eventualno potrebitih mjera praćenja zdravstvenog stanja sastojina
alepskog bora na području općine. Moglo bi se reći da je najneposredniji povod pozivu bilo gotovo
iznenadno sušenje dva stabla alepskog bora na šetnici, uz obalu, u neposrednoj blizini luke Brela. Već
prvi, preliminarni pregled (30. studenog 2018. g.) potencijalnog područja utvrđivanja zdravstvenog
stanja borova ukazivao je na razmjerno povoljno stanje i nije upućivao na potrebu poduzimanja bilo
kakvih sanitarnih mjera. Ipak, s obzirom na postojanje uobičajenih znakova prisustva i starih napada
potkornjaka na pojedinim borovima, te dobro poznatih gljiva – patogena alepskog bora, dogovoren je
projekt jednogodišnjeg praćenja dinamike i gustoće populacije (jačine napada) borovih potkornjaka na
području velikom otprilike 100-injak hektara. Prve feromonske klopke namijenjene ulovu borovih
potkornjaka postavljene su 3. ožujka 2019. g., a posljednji ulovi sabrani su 14. studenog iste godine.
Sav terenski rad vezan za uspostavu (montažu) i održavanje sustava četiriju feromonskih klopki, njihovo
tjedno pražnjenje i dopunu feromona i konzervacijske tekućine te pohranu ulova potkornjaka, obavio
je gospodin Teo Ribičić čiji je iznimno pedantan rad i omogućio vrlo kvalitetnu laboratorijsku obradu
sabranih potkornjaka, njihovu jednostavnu i pouzdanu identifikaciju te kreiranje fenoloških tablica i
prikaza razvoja i rojenja borovih potkornjaka na području provedbe monitoringa.
Sadržaj ovog izvješća-elaborata detaljan je prikaz aktivnosti usmjerenih na jednogodišnji monitoring
borovih potkornjaka ali i svih višekratnih terenskih obilazaka područja monitoringa s procjenom općeg
zdravstvenog statusa borova, njihove otpornosti odnosno podložnosti eventualnom masovnijem
napadu potkornjaka. Također, u elaboratu se sažeto i taksativno daju upute za mogući nastavak
monitoringa (ne nužno s četiri već dovoljno s jednom klopkom cijelu godinu) te se pojašnjuju postupci
i kritična razdoblja kada je potrebno provoditi šumsko-higijenske zahvate kako se potkornjacima ne bi
dopustilo da se razmnože (kao što se to primjerice desilo na Marjanu).
Uz tiskani format elaborata priložen je i digitalni medij (USB) na kojem su pored tekstualnog i slikovnog
sadržaja i videozapisi koji imaju za cilj dodatno pojasniti biološka obilježja najvažnijih vrsta potkornjaka,
vrijeme u kojem se pojedini poslovi monitoringa i pregleda šume imaju provoditi te, najvažnije, kada i
kako provesti poslove sanitarne sječe kako bi se njome potkornjaci držali „na kratkom povodcu“ a ne
da im se omogući nekontrolirano širenje.
U Zaprešiću, 14. prosinca 2019. godine
Prof. dr. sc. Boris Hrašovec
Sadržaj
1 Uvod – širi kontekst problematike sušenja alepskog bora i uloge potkornjaka kao dominantnog
biotičkog čimbenika ............................................................................................................................... 1
2 Cilj istraživanja (monitoringa) ......................................................................................................... 5
3 Metoda rada ................................................................................................................................... 5
3.1.1 Opis i način djelovanja naletno-barijerne feromonske klopke ........................................ 8
4 Rezultati provedenog 1-godišnjeg istraživanja ............................................................................. 10
4.1 Utvrđene vrste potkornjaka u feromonskim ulovima ........................................................... 10
4.2 Važna vrste potkornjaka utvrđena samo terenskim pregledom – primorski borov srčikar –
Tomicus destruens (Wollaston, 1865) .............................................................................................. 11
4.3 Ukratko o potkornjacima alepskog bora na području Brela ................................................. 11
4.3.1 Orthotomicus erosus (Wollaston, 1857) ....................................................................... 11
4.3.2 Hylurgus miklitzi Wachtl, 1881 ..................................................................................... 12
4.3.3 Hylurgus ligniperda (Fabricius, 1787) ........................................................................... 13
4.3.4 Ips sexdentatus (Börner, 1776) ..................................................................................... 14
4.3.5 Tomicus destruens (Wollaston, 1865) ........................................................................... 14
4.3.6 Ostale utvrđene vrste drvotočnih kukaca ..................................................................... 17
4.4 Sezonska dinamika feromonskih ulova potkornjaka ............................................................. 18
5 Rasprava s interpretacijom rezultata i komentarima ................................................................... 21
6 Zaključci ........................................................................................................................................ 25
Literatura (korisna za bolje razumijevanje rezultata i preporuka) ........................................................ 26
1
1 Uvod – širi kontekst problematike sušenja alepskog bora i
uloge potkornjaka kao dominantnog biotičkog čimbenika
Zdravstveno stanje, vitalitet i općenito definirana otpornost drvenaste vegetacije, poglavito šumskog
drveća podložno je različitim povoljnim i nepovoljnim uplivima abiotske i biotske naravi (slika 1). Tako
je primjerice negativni utjecaj dugotrajne suše tijekom vegetacijskog razdoblja odavno poznat kao
čimbenik slabosti koji drveće može neposredno dovesti do procesa venuća (sušenja) ili ga
predisponirati na napad nekih štetnika i bolesti. Ovaj se scenarij obično zbiva uz visoke temperature
zraka čime se dodatno pogoršava štetni učinak na hidraturu stabala i šumu kao cjelinu. Plitka i skeletna
tla dodatni su čimbenik koji povećava rizik za pojavu i intenziviranje venuća i odumiranja stabala (slika
2).
Slika 1 – Shematski prikaz složenosti I međuutjecaja različitih vanjskih čimbenika na vitalitet odnosno propadanje (venuće, sušenje) šuma (od soliternog stable do velikih šumskih površina) prema Paul D.
Manion 1981 (Tree disease concepts)
2
Pregled najčešćih čimbenika o kojima ovisi vitalitet šume prikazan je na slici 1, a na slici 2 vizualizirana
je funkcijska razdioba čimbenika prve, druge i treće razine, odnosno čimbenika predispozicije,
čimbenika stresa i čimbenika „okidača“ prema konceptu Paula D. Maniona, Američkog fitopatologa i
profesora emmeritusa State University of New York, College of Environmental Science and Forestry.
Na shematskom prikazu obojenim pravokutnicima naznačena su tri čimbenika (dva abiotička i jedan
biotički), po jedan iz svake od tri kategorije čimbenika, relevantna za problematiku sušenja sastojina
alepskog bora koja recentno bilježimo na hrvatskom Jadranu.
Slika 2 – Interakcija negativnih abiotičkih i biotičkih čimbenika u procesu sušenja šuma prema Paulu D. Manionu – tzv. “spirala smrti” (“spiral of death”)
Doista, može se s velikom vjerojatnošću pretpostavljati kako se upravo ovakav „scenarij“ realizirao,
primjerice u Park šumi Marjan i to baš po principima kako ih je P.D. Manion postavio u svojim
promišljanjima: plitko i skeletno tlo sa niskim vodnim kapacitetom dugoročan je čimbenik rizika
prisutan na Marjanu, rekordna sušna razdoblja bilježena posljednjih godina drastično su i akutno
oslabila hidraturu alepskog bora a potkornjaci su (prema javno dostupnim informacijama i elaboratima
3
Hrvatskog šumarskog instituta) bili samo čimbenik „konačnog udarca“, odnosno „okidač“ za pojavu i
širenje dramatičnog sušenja počev od 2016. godine. Dodao bih ovdje da sam i sam, kao autor
entomološkog dijela studije o zdravstvenom stanju šume na Marjanu (Program gospodarenja za šume
s posebnom namjenom – Gospodarska jedinica „Park šuma – Marjan“ razdoblje važenja 1.01.2008-
31.12.2017.) još u prosincu 2007. godine napisao slijedeće:
„Od prisutnih vrsta utvrđene su Tomicus destruens (primorski srčikar), Ips sexdentatus (šestozubi veliki
borov potkornjak) i Orthotomicus erosus. Primorski srčikar svakako je opasnija vrsta usprkos činjenici
da obje dolaze na fiziološki oslabjelim stablima. Zasigurno je na alepskom boru prisutan daleko veći
broj vrsta ali može se reći da su ove dvije dominantne i među najčešćim. Ovdje se spominju radi svoje
relativno značajnije uloge u sušenju krošanja fiziološki oslabjelih stabala (Slika 12) i evetualne
mogućnosti prelaska u agresivniju fazu poput nekih drugih potkornjaka četinjača koji pridolaze na
kontinentu. Tipičan scenarij značajnije pojave i povećanja populacije borovih potkornjaka povezan je
sa šumskim požarima i oštećenjima izazvanim jakim vjetrom.“
U kontekstu preporučenih mjera zaštite, a vezano za stanje populacija potkornjaka, te 2007. godine
napisao sam slijedeće:
„Što se tiče pojave i napada potkornjaka (utvrđenih samo u sporadičnoj mjeri ako park šumu gledamo
cjelovito) može se konstatirati da posebne mjere zaštite nisu potrebne. Ukoliko se pak fokusiramo na
pojedine izdvojene funkcionalne cjeline (objekti parkovne arhitekture, vidilice, zoo park, ceste, staze,
ugostiteljski i drugi objekti) onda su nužne mjere sanacije i uklanjanja napadnutih i posušenih stabala
iz tehničkih i estetskih razloga. Tek u slučaju eventualnog gomilanja fiziološki oštećene drvne mase
(opsežne vjetroizvale ili požar) moglo bi doći do opasnijeg prenamnoženja ovih fizioloških štetnika te
bi bilo potrebno poduzeti ciljane kurativne mjere (odvoz napadnutog materijala i polaganje lovnih
debala za zaustavljanje napada). U svakom slučaju, potrebno je ovu skupinu kukaca "držati na oku" a
što je moguće na više načina od kojih je najjednostavniji registriranje pojave i količine godišnjih sušaca
na području park šume.“
Važno je i za razumijevanje današnjeg (povoljnog) stanja šuma alepskog bora u okolici Brela iz gornjeg
teksta uočiti nekoliko bitnih činjenica:
1. U doba istraživanja Marjana i pisanja teksta iz 2007. godine alepski je bor doista bio dobrog
općeg zdravstvenog stanja. U klimatskom smislu 2003. je bila godina prve istovremene pojave
iznimno vrele i iznimno suhe klime, a takva se konstelacija ponovo javila 2011. g. Prema tome,
od 2003 do 2007. g. (doba terenskog istraživanja Marjana) nije bilo „kritičnih“ godina kakve su
zaredale iza 2011. g.
2. Poznavajući „sposobnost“ potkornjaka da u kratkom vremenskom razdoblju prerastu iz
beznačajnog i „slabog“ čimbenika ugroze u devastirajuću snagu koja u potpunosti samostalno
može uništiti šumske komplekse, u preporukama je točno navedeno da ih treba „držati na oku“
te pratiti njihovo stanje tada poznatim i dostupnim metodama praćenja (lovna stabla,
evidencija sušaca, sanitarne pravovremen sječe)
3. U doba pisanja elaborata iz 2007. godine na tržištu (ali niti u malo-serijskoj, epskerimentalno-
razvojnoj fazi) NIJE BILO FEROMONA za spomenute vrste borovih potkornjaka. Da jest, sigurno
bi jedna od preporuka bila da se na Marjanu uspostavi i provodi stalni feromonski monitoring,
upravo na način kako je to provedeno u ovom jednogodišnjem projektu na području općine
Brela - pored Park šume Marjan kao „gradske šume“, prvom pilot projektu sustavnog
4
feromonskog nadzora mediteranskih potkornjaka u Hrvatskoj izvan šuma kojima gospodare
„Hrvatske šume“ d.o.o.
Vezano za sliku 2 na kojoj su posebno istaknuti tipični čimbenici ulančavanja štetnih utjecaja, može se
u dobroj mjeri pretpostaviti da je se takav scenarij razvijao na Marjanu (2016-2018). U široj okolici
Brela, na poluotoku Osejava te na nekim mikrolokacijama duž jadranske magistrale južno od Tučepa
mogao bi se desiti isti ili sličan scenarij s obzirom na krševitost terena i niski vodni kapacitet skeletnih
tala. Lokalne pojave sušaca na Osejavi gotovo sigurno su posljedica ove okolnosti (težak krški teren sa
tlom u džepovima) i činjenice da je 2017. g. južni dio poluotoka stradao od požara otvorenog prostora.
Nagoreni i svježe oštećeni (akutni stres) alepski borovi bili su prvi objekt napada i razvoja (povećanja)
populacije potkornjaka koja se onda naknadno (2018-2019) pojavila na grupicama borova po cijeloj
površini šume Osejava.
Ove su uvodne napomene kombinacija opće poznatih i u znanstvenoj literaturi dobro dokumentiranih
načela i scenarija kod pojave sušenja sastojina alepskog bora i vlastitog iskustva pabirčenog kroz 30-ak
godina terenskih istraživanja i proučavanja međuodnosa drveća i kukaca, s osobitim intenzitetom na
skupinu vrlo usko specijaliziranih kukaca – potkornjaka. Neposredan povod dolaska na teren i prvi
obilazak prostora u neposrednoj okolici mjesta Brela bilo je venuće dva pojedinačna stabla alepskog
bora u najatraktivnijoj turističkoj zoni. Inicijalnim pregledom tada već odumrlih borova (30. studenog
2018.), očekivano je potvrdio znakove prisustva potkornjaka, konkretno vrste Orthotomicus erosus
(slika 3.).
Slika 3 – Atraktivno I arboristički vrlo zanimljivo stablo alepskog bora u Brelima, jedno od dva odumrla primjerka koji su na sebi imali znakove prisustva potkornjaka (snimak 30.11.2018.)
5
Istom je prilikom ovlaš pregledano šire okruženje i šumarci alepskog bora sve do visine „Kamena Brela“
i tom prilikom je zaključeno da nema nikakvih alarmantnih indicija kako bi se ovdje dešavalo išta slično
scenariju sa Marjana no dogovoren je jednogodišnji projekt monitoringa stanja populacija
mediteranskih potkornjaka te stručno mišljenje o općoj kondiciji borova, njihovoj zdravstvenoj kondiciji
i eventualno potrebnim mjerama zaštite (prevencije i kurative). Rezultati monitoringa, stručna
procjena općeg zdravstvenog statusa borova na istraživanom području temeljena na višekratnim
pregledima i obilascima od siječnja do studenog 2019. godine predmet su ovog izvješća.
2 Cilj istraživanja (monitoringa)
Kroz uspostavu sustavnog feromonskog monitoringa potkornjaka na istraživanom području
postavljeno je nekoliko ciljeva koji su trebali osigurati slijedeće:
odabirom tipa klopki i feromona dobiti kvalitativni i kvantitativni uvid u lokalne vrste
potkornjaka već otprije poznate kao „opasne“ („agresivne“) i sposobne ugroziti alepski bor
optimalno odabranim brojem i rasporedom naletno barijernih feromonskih klopki osigurati
reprezentativni uzorak i dobro „pokrivanje“ stanja populacije potkornjaka u Brelima i
neposrednoj okolici mjesta
racionalno definiranom periodikom pražnjenja lovnih posuda dobiti sliku sezone rojenja
pojedinih vrsta potkornjaka kako bi se predložene preventivne i kuirativne metode njihova
suzbijanja mogle biti kvalitetno utemeljene
simultanim, periodičnim pregledima alepskog bora u i oko Brela pratiti biologiju (razvojni
ciklus) najagresivnijih vrsta borovih potkornjaka i ovo povezati sa podacima koje daju
feromonske klopke
na koncu jednogodišnjeg istraživanja (feromonskog monitoringa i pregleda sastojina) utvrditi
čimbenike ugroze za sastojine alepskog bora, važnost i eventualnu ulogu potkornjaka u tom
kontekstu i preporučiti mjere zaštite
3 Metoda rada
Datum uspostave monitoringa: 3. ožujka 2019. (prva montaža klopki sa feromonima)
Broj naletno-barijernih feromonskih klopki: 4
Tip klopki: WitaPrall Kreuzbarrierenfalle (klopka „mokrog tipa“ sa propilen glikolom kao konzervansom)
Korišteni kairomoni/feromoni: Erosowit Tube i Gallopro-Pinowit (zamjena ampula po potrebi, prema stanju tekućine u ampuli)
Periodicitet uzorkovanja (sakupljanja ulova): tjedni (prvi: 11. ožujka, posljednji: 14. studeni 2019.) sveukupno 36 tjednih kompleta uzoraka (144 ulova lovnih posuda)
Laboratorijska obrada ulova: čišćenje i separacija potkornjačkih vrsta u ulovima, teksonomska analiza do razine vrste i kvantifikacija po vrstama (strereolupa Olympus SZX7, determinacijski ključevi, sitni entomološki pribor za prepariranje)
Terenski rad: uzorkovanje drvnog materijala (trupčići, grane), pregled na prisutnost potkornjaka i njihovih razvojnih stadija u vidljivo napadnutim borovima u različitim fazama njihova sušenja, izvaljenim deblima i polomljenim polusuhim i svježim granama (bura, jugo), fotodokumentacija
6
Datumi terenskih obilazaka: 30.11.2018; 17-18.01.2019; 3.03.2019; 12.04.2019; 18.06.2019; 27.08.2019; 25.10.2019; 29.11.2019; 18.12.2019.
Slika 4 – Prostorni raspored feromonskih naletno-barijernih klopki na području mjesta Brela
Slika 5 – Monitoring pozicija „Brela-1“
7
Slika 6 – Monitoring pozicija „Brela-2“
Slika 7 – Monitoring pozicija „Brela-3“
8
Slika 8 – Monitoring pozicija „Brela-4“
3.1.1 Opis i način djelovanja naletno-barijerne feromonske klopke
Slika 9 - Uspostava sustava monitoringa potkornjaka u Brelima 3. ožujka 2019. (klopka je naknadno fiksirana na stabalce masline radi sigurnije stabilizacije u uvjetima jakog juga)
Naletno barijerna klopka dvojako privlači ciljane vrste potkornjaka: specifičnim populacijskim
atraktantnom (feromonom) koji se u vidu feromonskih dispenzera (ampula, tuba) vješa u središnji
9
otvor (vidi fotografiju) i svojom silhuetom. Ovako opremljena, privlači odrasle leteće jedinke
potkornjaka koji inače tragaju za prikladnim borom u kojega bi se ubušili te bivaju „prevareni“, udaraju
u vertikalne stranice klopke i upadaju u tekućinu (konzervans) u lovnoj posudi. U pravilnim tjednim
razmacija ulov se sakuplja, određuju vrste i broje te se tako dobivaju podaci o vremenskom naletu i
vrstama potkornjaka koje pratimo na nekom području. Privlačna moć jedne feromonske klopke varira
od par desetaka do nekoliko stotina metara uokrug (izuzetno i više).
Gornji poklopac-hvatište naletno barijerne klopke
Ukrštene vertikalne
površine u koju
nalijeću/udaraju
potkornjaci privučeni
mirisom
kairomona/feromona i
silhuetom klopke (crna
boja u kontrastu sa
okolišem)
Prozirne ampule od posebne polupropusne
plastične mase u kojima je tekući
specifični atraktant (feromon)
koji polagano (do 2 mjeseca)
hlapi i kontinuirano privlači
potkornjake
Donji poklopac/lijevak na koji je s
donje strane prikvačena lovna
posuda
Lovna posuda sa tekućinom za konzervaciju ulova
(propilen glikol ili nisko toksični „antifriz“) koja se
jednom tjedno prazni, odvaja ulov potkornjaka i
ponovno vraća u lovnu poziciju
Slika 10 – WitaPrall klopka sa funkcijskim dijelovima
10
4 Rezultati provedenog 1-godišnjeg istraživanja
4.1 Utvrđene vrste potkornjaka u feromonskim ulovima
Tijekom razdoblja feromonskog monitoringa na 4 klopke/stalne lovne lokacije analizirano je ukupno
138 pojedinačnih ulova1. Nakon detaljne laboratorijske obrade izdvojeno je sveukupno 30 451 jedinki
potkornjaka svrstanih u 7 svojti do razine vrste i preostale dvije svojte do razine roda (Hylastes i
Crypturgus). U preglednoj Tablici 1 popis je determiniranih vrsta sa brojem utvrđenih jedinki.
Tablica 1 – Ukupni ulovi potkornjaka, njihovih prirodnih neprijatelja (grabežljivaca), strizibuba I krasnika (drvotočnih vrsta na borovima)
Scolytinae (potkornjaci) Brela 1 Brela 2 Brela 3 Brela 4
Ukupno
Orthotomicus erosus (Wollaston, 1857) 2201 2709 828 536 6274
Hylurgus miklitzi Wachtl, 1881 8940 11073 2207 169 22389
Hylurgus ligniperda (Fabricius, 1787) 287 316 131 18 752
Ips sexdentatus (Börner, 1776) 234 334 112 48 728
Pityogenes calcaratus (Eichhoff, 1878) 0 12 0 1 13
Pityogenes trepanatus (Nordlinger, 1848) 0 2 3 0 5
Xyleborus eurygraphus (Ratzeburg, 1837) 4 10 1 0 15
Hylastes sp. 17 16 12 12 57
Crypturgus sp. 86 93 35 4 218 30451
Grabežljivci - prirodni neprijatelji potkornjaka
Temnochila caerulea (Olivier, 1790) 221 165 130 2 518
Thanasimus formicarius (Linnaeus, 1758) 31 25 11 12 79
Aulonium ruficorne (Olivier, 1790) 284 291 68 9 652
Corticeus sp. 26 20 16 3 65
Rhizophagus sp. 10 6 1 2 19 1333
Cerambycidae - strizibube na boru
Monochamus galloprovincialis (Olivier, 1795)
144 133 55 6 338
Acanthocinus griseus (Fabricius, 1792) 83 131 15 0 229
Spondylis buprestoides (Linnaeus, 1758) 6 14 5 0 25
Arhopalus syriacus (Reitter, 1895) 0 0 3 0 3 595
Buprestidae - krasnici na boru
Buprestis dalmatina Mannerheim, 1837 0 8 0 0 8
Chalcophora mariana (Linnaeus, 1758) 0 0 1 0 1 9
1 ukupan broj od 4+36 tjednih ulova=144 nije realiziran jer je bilo 6 slučajeva posuda bez ulova pa nisu niti uzete kao tjedni uzorci – lokacija „Brela 4“
11
Kao što je vidljivo iz Tablice 1, daleko najbrojnija vrsta hvatanog potkornjaka je Hylurgus miklitzi (22389
primjeraka). Slijedi Orthotomicus erosus (6274 primjeraka) – središnja i ciljna vrsta provedenog
monitoringa, iza koje u znatno manjem učešću pridolaze: Hylurgus ligniperda (752), Ips sexdentatus
(728), vrste iz roda Crypturgus (218), roda Hylastes (57), Xyleborus eurygraphus (15), Pityogenes
calcaratus (13) i Pityogenes trepanatus sa samo 5 primjeraka.
4.2 Važna vrste potkornjaka utvrđena samo terenskim
pregledom – primorski borov srčikar – Tomicus destruens
(Wollaston, 1865)
Tijekom višekratnih terenskih obilazaka i pregleda borova, redovito sam nalazio vrstu koja niti s jednim
primjerkom nije utvrđena u feromonskim ulovima ali je utvrđena po nedvojbenim simptomima
napada: 1-godišnji i 2-godišnji izbojci na tlu, jednokraki uzdužni hodnični sustav pod korom alepskog
bora, smolni „krtičnjaci“ i konačno – jajni, larvalni, kukuljični i adultni stadiji vrste Tomicus destruens
(Wollaston, 1856), u hrvatskom šumarskom strukovnom žargonu poznatu pod nazivom „primorski
srčikar“. Važna biološka obilježja ove vrste kao i najvažnijih potkornjaka s popisa u Tablici 1. prikazuju
se u tekstu koji slijedi.
4.3 Ukratko o potkornjacima alepskog bora na području Brela
4.3.1 Orthotomicus erosus (Wollaston, 1857)
Orthotomicus erosus (Wollaston, 1857), ili kako ga se u posljednje vrijeme naziva u Hrvatskoj –
mediteranski potkornjak (bilo bi bolje „Sredozemni“) uobičajeni je i očekivani potkornjak na obalnom
pojasu i dalmatinskom otočju jer je područje njegova pridolaska u Europi vrlo veliko i obuhvaća cijelo
obalno i otočno područje Sredozemlja, a poznat je i u unutrašnjosti kontinenta, primjerice na sjever do
Švicarske. Posljednjih nekoliko godina zaokuplja pažnju hrvatskih znanstvenika, građanstva pa i medija
jer se sve masovnije javlja u
području hrvatskog dijela
Jadrana, najčešće na alepskom
boru, u takvoj brojnosti da se
čini kako je njegovo djelovanje
(uz smanjeni vitalitet stabala)
zaslužno za intenzivna sušenja i
odumiranja borova u Dalmaciji.
S biološkog gledišta, radi se o
vrlo potentnoj vrsti koja može
razvijati toliko generacija
koliko joj omogućavaju tempe-
raturni uvjeti pa je aktivna više
od polovice čitave godine. To
se svakako odnosi na najtoplija
područja njegova areala, pa je
primjerice za područje Izraela
poznata kalkulacija da u najpo-
voljnijim uvjetima može
formirati i do 7 punih generacija kroz 12 mjeseci ! Neki domaći autori promišljaju na način da se i kod
nas može realizirati više od 3-4 generacije u godini dana ali upravo rezultati feromonskog monitoringa
Slika 11 - Orthotomicus erosus, najčešći potkornjak alepskog bora duž čitavog njegova pridolaska na otocima i hrvatskom priobalju
12
i terenskog rada kroz ovo su istraživanje potvrdili mogućnost maksimalnog razvoja 3 generacije
godišnje ! U svakom slučaju, O. erosus vrlo je raširena vrsta potkornjaka pa je tako slučaj i na području
Brela. Ženke ove poligamne vrste formiraju uzdužno zakrivljene jednokrake do višekrake materinske
hodnike iz kojih se dalje razvijaju larvalni hodnici. Gotovo da se može reći da niti jedan posušeni bor
kojega sam pregledao nije bio bez znakova prisustva ovog potkornjaka (najčešće u tragovima,
hodnicima i izlaznim rupama). To ipak ne znači da ga možemo smatrati neposredno odgovornim za
sušenje i odumiranje svakog bora u Brelima !2
Slika 12 - Kora alepskog bora sa potpuno razvijenim hodničnim sustavom (kukuljicama i svježe izlegnutim adultima) Sredozemnog potkornjaka Orthotomicus erosus
4.3.2 Hylurgus miklitzi Wachtl, 1881
Hylurgus miklitzi ili Sredozemni borov korjenar, jedan je od dva pripadnika čestih i široko
rasprostranjenih potkornjaka korjenara na četinjačama. H. miklitzi pridolazi u Sredozemlju i za
očekivati su bili nalazi ove vrste, osobito jer je poznato da ih se može uloviti kao kolateralne ulove u
naletno barijernim klopkama kada feromonima lovimo neke od ciljanih štetnika alepskog bora ili pak
koristimo kairomone (-pinen) na koji vrlo dobro reagiraju oba pripadnika ovog roda (primjerice neki
od sastojaka korištenog atraktanta Gallopro-Pinowit). Razvija se u donjim partijama debla i pridanka
(korijena) i to najčešće alepskog bora, pinije, ponekad i crnog bora. Na području Brela dovoljno je
materijala za njegov razvoj (najviše alepskog bora) tako da držimo da je populacija prilično brojna i
lagano je naći znakove njegova napada (slika 7). U području pridolaska smatra se da ima dvije
generacije, razvija jednokrake uzdužne hodnike u živom dijelu kore (vrlo plitko zadire u drvo) i, mada
je sekundaran može ponekad ubrzati propadanje vrlo oslabjelih borovih kultura ili sastojina. Naročito
2 Detaljnija interpretacija uloge i procjene „agresivnosti“ u poglavlju rasprave
13
je osobita njegova sposobnost da se razvija u panjevima nakon sanacije (rušenja uvenulih borova) i
drvnom materijalu koji je u tijesnoj vezi sa tlom pa na taj način dobiva dodatne količine vlage i polagano
se raspada u vlagom zasićenom okruženju. Bez obzira na njegovu apsolutnu dominaciju u ulovima
feromonskih klopki ne smatram ga indikatorom slabosti borova na ovom području već posljedicom
relativnog obilja lako dostupnog materijala za njegov razvoj (panjeva, izvaljenih pridanaka i ostalog
drvnog ostatka alepskog bora nastalog dosadašnjim sustavom „sanacije sušaca“).
Slika 13 - Galerijski sustav i odrasli primjerak Sredozemnog borovog korjenara Hylurgus miklitzi
4.3.3 Hylurgus ligniperda
(Fabricius, 1787)
Hylurgus ligniperda ili veliki borov
korjenar identične je ili vrlo slične
biologije kao i prethodno opisana vrsta.
Vrlo je sličan H. miklitzi ali je vidno
krupniji i može se razlikovati po duljini
dlačica kojima je pokriveno njegovo tijelo (odnos dlačica
prsišta u odnosu na one na pokrilju). Što je napisano za H.
miklitzi vrijedi i za H. ligniperda s time da je areal ove vrste
puno veći i prostire se daleko na sjever Europe pa je dobro
poznata šumarima-entomolozima srednje, zapadne i
sjeverne Europe. Bez obzira na široku rasprostranjenost i
čestinu nalaza, smatramo ga također vrlo slabim i
„neagresivnim“ potkornjakom koji tek vrlo uspješno koristi
Slika 14 – Četiri netom ulovljena primjerka Hylurgus miklitzi
Slika 15 – Lijevo: H. ligniperda, desno: H. miklitzi
14
već odumrle ili odumiruće dijelove borovih stabala, osobito u donjim partijama oko vrata korijena i
ispod površine tla.
4.3.4 Ips sexdentatus (Börner, 1776)
Nalaz velikog borovog šestozubog potkornjaka (Ips sexdentatus), u razmjerno visokom postotoku,
pomalo je iznenađenje, osobito kada ga nije bilo moguće utvrditi na odumrlim deblima srušenih,
izvaljenih ili još dubećih borova. Ovaj je inače razmjerno agresivan potkornjak čest u kontinentalnom
području gdje znade napasti sastojine crnog I običnog bora. Na alepskom boru ga još nisam utvrdio kao
značajnog pa ga tako niti tijekom ovog istraživanja nisam utvrdio na alepskom boru u Brelima. U
svakom slučaju, njegova uloga u pojedinačno osušenim borovima čitavog ovog područja nije značajna
pa ga I ne smatram važnim za definiranje mjera prevencije i kontrolom populacija potkornjaka.
Pridolazak u feromonskim ulovima možda se može objasniti eventualnom blizinom nekog stabla crnog
bora (Biokovo) ili pinije na koja nisam naišao obilaskom terena u okolici Brela.
Slika 16 – Ips sexdentatus (lijevo) I Temnochila caerulea (desno), česti I najkrupniji predator potkornjaka iz reda kornjaša (tvrdokrilaca) u području Sredozemlja
4.3.5 Tomicus destruens (Wollaston, 1865)
Primorski borov srčikar, Tomicus destruens
jedan je od najvažnijih, ako ne i najvažniji
potkornjak alepskog bora koji je poznat po
svojoj agresivnosti i sposobnosti da
neznatno oslabjele borove uspješno
kolonizira i uzrokuje njihovo potpuno
odumiranje. Vrsta je dobro poznata u
čitavom Sredozemlju (najveća štetnost
Portugal, Španjolska, Francuska, Italija i
osobito u zemljama Sjevera Afrike, Male
Azije i Turske). U Hrvatskoj je identificirana
razmjerno kasno, 2001. g. na opožarenom
lokalitetu Valbonaša pokraj Pule. Ova je
vrsta u posljednja dva desetljeća postala sve
češća na različitim lokacijama duž hrvatske
obale Jadrana pa sam zabilježio izrazitije
pojave i napade na istarskom poluotoku, Slika 17 – Odrasli primorski borov srčikar (Tomicus destruens) – 3. ožujak 2109.
15
zadarskom i šibenskom području i Pelješcu. Uvijek je to bilo na alepskom boru (mada se uspješno
razvija i na piniji) i u velikoj većini na lokacijama koje su recentno bile zahvaćene požarima otvorenog
prostora.
Na području Brela (ali i razmjerno bliske Osejave) ovog sam potkornjaka nalazio redovito na svakom
svježe posječenom alepskom boru ili uhrpanim orezanim granama (Osejava), odnosno na djelomišno
izvaljenom/nagnutom boru čiji je korijen potpuno ili djelomišno izgubio kontakt s tlom. Isto tako, niti
jedan izvaljeni ili slomljeni alepski bor nije bio bez starih galerijskih sustava ovog potkornjaka što ga
svrstava među najvažnije vrste sposobne da u povoljnim okolnostima prouzroče značajnije štete na
alepskom boru i pinijama. Agresivnost ove vrste poznata je iz literature a iz vlastitog iskustva stečenog
na sličnim lokacijama u okolici Pule, Valbonaše, Rovinja, Premanture i Kamenjaka te na Zadarskom i
Šibesnkom području doista ga možemo označiti kao dominantnu i najvažniju vrstu Istre, Primorja i
Dalmacije kad se radi o alepskom boru. Iako nije poznat agregacijski feromon, činjenica je da se ova
vrsta često masovno ubušuje na pojedinim stablima još potpuno zelenih iglica, a što se već izdaleka
može opaziti po obilnom lučenju smole na mjestu ubušivanja (slika 18).
Slika 18 – Djelomično nagnuti alepski bor u fazi odumiranja sa razvijenim hodničnim sustavom primorskog borovog srčikara u razvojnom stadiju ličinke (stanje 3. Ožujka 2019. Neposredno iznad
klopke Brela-1)
16
Razvojni ciklus primorskog borovog
srčikara je jednogodišnji ali ima dva „tipa“
razvojnog ciklusa, jedan ima rojenje
(ubušivanje) kasno ujesen (listopad-
prosinac) a drugi u rano proljeće (ožujak-
travanj). Pregledom razvojnih stadija i
razvijenosti galerijskih sustava na
području Brela i Makarske (Osejava)
utvrđen je samo ovaj prvi tip razvoja
(ubušivanje listopad–prosinac). U
zimskom razdoblju, napad i prisustvo ovog
potkornjaka uočava se po otpalim jedno- i
dvogodišnjim izbojcima alepskog bora
koje su oštetili iznutra pa ih vjetar polomi
i padnu na tlo. Netom otpali, svježe su
zelene boje i čini se kao da je netko „šišao“
krošnju i odbacio porezane izbojke na tlo
(slika 20).
Slika 20 – Otpali izbojci alepskog bora izgrižene unutrašnjosti (prosinac 2018.)
Slika 19 - Masovni napad Tomicus destruens na stabalcu alepskog bora (bijele naslage su smolni „krtičnjaci“ –
pokušaj obrane stabla lučenjem smole
17
4.3.6 Ostale utvrđene vrste drvotočnih kukaca
U feromonskim ulovima još se moglo utvrditi nekoliko pratećih vrsta potkornjaka, sve redom vrsta koje
dolaze sekundarno I tercijarno, nakon što je bor u potpunosti odumro ili neposredno nakon venuća
uzrokovanog nekim drugim drvotočcem ili abiotičkim čimbeikom. To znači da se radi o neagresivnim
kukcima koji nisu nikako u stanju savladati iole fiziološki kondicionirani bor ali se često javlajju u velikoj
brojnosti. Osim potkornjaka iz roda Crypturgus, čessze su neke cvilidrete I krasnici pa ih ovdje samo
spominjem kao jasam pokazatelj da se na području Brela nalazi dovoljno drvnog ostatka i pojedinalčnih
borova, ap i grupa u kojima ovi kukci nalaze izvrsne uvjete za svoj razvoj.
Slika 21 – Monochamus galloprovincialis, najčešća strizibuba alepskog bora (ali I ostalih borova) na području Sredozemlja (lijevo-mužjak, desno-ženka)
Slika 22 – Chalcophora mariana – također vrlo česti krasnik na Sredozemlju
18
4.4 Sezonska dinamika feromonskih ulova potkornjaka
Pored pregleda vrsta potkornjaka na području Brela i njihova relativnog kvantitativnog učešća, vrijedan
i važan rezultat jednogodišnjeg monitoringa jest njihova sezonska dinamika. Prikazujem je ovdje kroz
seriju grafikona na način bitan za interpretaciju i donošenje zaključaka.
Slika 23 – Grafikon mjesečne dinamike ulova 3 vrste potkornjaka sa fokusom na rojenja I ulov Orthotomicus erosus (crveno) kao ciljne vrste. Isprekidanom crvenom linijom simbolizira se
pretpostavljeni broj generacija ovog potkornjaka u 2019. g.
Slika 24 – Udjel 4 najbrojnije vrste potkornjaka u ukupnom godišnjem ulovu od 30 143 jedinki (crveni isječak predstavlja ciljnu monitoring vrstu – Orthotomicus erosus)
-1000
0
1000
2000
3000
4000
5000
6000
7000
ožujak travanj svibanj lipanj srpanj kolovoz rujan listopad studeni
Orthotomicus erosus (Wollaston, 1857) Hylurgus ligniperda (Fabricius, 1787)
Hylurgus miklitzi Wachtl, 1881 Poly. (Orthotomicus erosus (Wollaston, 1857))
Orthotomicus erosus (Wollaston, 1857) Hylurgus miklitzi Wachtl, 1881
Hylurgus ligniperda (Fabricius, 1787) Ips sexdentatus (Börner, 1776)
19
Slika 25 – Godišnji hod krivulje naleta Orthotomicus erosus – vidljiva su dva dominantna razdoblaj naleta (ožujak/travanj i srpanj/kolovoz)
Slika 26 - Godišnji hod krivulje naleta najbrojnije ali neagresivne vrste Hylurgus miklitzi – cijelosezonska aktivnost
0
100
200
300
400
500
600
7001
1. o
žuja
k 2
019.
18.
ožu
jak
201
9.
26.
ožu
jak
201
9.
1. t
rava
nj 2
019
.
9. t
rava
nj 2
019
.
17.
tra
van
j 201
9.
23.
tra
van
j 20
19.
30.
tra
van
j 201
9.
7. s
vib
anj 2
019
.
16.
svi
ban
j 20
19.
23.
svi
ban
j 20
19.
30.
svi
ban
j 20
19.
6. l
ipan
j 201
9.
12.
lip
anj 2
019
.
19.
lip
anj 2
019
.
26.
lip
anj 2
019
.
3. s
rpan
j 20
19.
9. s
rpan
j 20
19.
16.
srp
anj 2
019.
24.
srp
anj 2
019.
30.
srp
anj 2
01
9.
7. k
olo
voz
201
9.
14.
ko
lovo
z 20
19.
21.
ko
lovo
z 20
19.
27.
ko
lovo
z 20
19.
4. r
uja
n 2
019
.
10.
ru
jan
201
9.
17.
ru
jan
201
9.
24.
ru
jan
201
9.
1. l
isto
pad
201
9.
9. l
isto
pad
201
9.
15.
list
op
ad 2
01
9.
22.
list
op
ad 2
01
9.
29.
list
op
ad 2
01
9.
5. s
tud
en
i 201
9.
14.
stu
den
i 20
19.
Orthotomicus erosus (Wollaston, 1857)
0
500
1000
1500
2000
2500
3000
11.
ožu
jak
20
19.
18.
ožu
jak
201
9.
26.
ožu
jak
201
9.
1. t
rava
nj 2
019
.
9. t
rava
nj 2
019
.
17.
tra
van
j 201
9.
23.
tra
van
j 201
9.
30.
tra
van
j 201
9.
7. s
vib
anj 2
019
.
16.
svi
ban
j 20
19.
23.
svi
ban
j 20
19.
30.
svi
ban
j 20
19.
6. l
ipan
j 201
9.
12.
lip
anj 2
019
.
19.
lip
anj 2
019
.
26.
lip
anj 2
019
.
3. s
rpan
j 20
19.
9. s
rpan
j 20
19.
16.
srp
anj 2
019.
24.
srp
anj 2
019.
30.
srp
anj 2
019.
7. k
olo
voz
201
9.
14.
ko
lovo
z 20
19.
21.
ko
lovo
z 20
19.
27.
ko
lovo
z 20
19.
4. r
uja
n 2
019
.
10.
ru
jan
201
9.
17.
ru
jan
201
9.
24.
ru
jan
201
9.
1. l
isto
pad
201
9.
9. l
isto
pad
201
9.
15.
list
op
ad 2
01
9.
22.
list
op
ad 2
01
9.
29.
list
op
ad 2
01
9.
5. s
tud
en
i 201
9.
14.
stu
den
i 20
19.
Hylurgus miklitzi Wachtl, 1881
20
Slika 27 – Primjer razvojnig ciklusa s 2 jasna “maksimuma” ranorojeće vrste korjenara Hylurgus ligniperda
Slika 28 – Primjer kasnorojeće tipične dvostruke generacije velikog borovog šestozubog potkornjaka Ips sexdentatus
Detaljnijom razradom svih ulovljenih jedinki Orthotomicus erosus, na temelju njihove obojenosti
(tamno smeđi do crni-potpuno zrela roditeljska imaga; svijetlocrveni-još nedozrela imaga potomaka)
pokušao sam preciznije definirati broj njegovih generacija u Brelima 2019. g. i rezultat takve podjele
0
50
100
150
200
2501
1. o
žuja
k 2
019.
18.
ožu
jak
201
9.
26.
ožu
jak
201
9.
1. t
rava
nj 2
019
.
9. t
rava
nj 2
019
.
17.
tra
van
j 201
9.
23.
tra
van
j 20
19.
30.
tra
van
j 201
9.
7. s
vib
anj 2
019
.
16.
svi
ban
j 20
19.
23.
svi
ban
j 20
19.
30.
svi
ban
j 20
19.
6. l
ipan
j 201
9.
12.
lip
anj 2
019
.
19.
lip
anj 2
019
.
26.
lip
anj 2
019
.
3. s
rpan
j 20
19.
9. s
rpan
j 20
19.
16.
srp
anj 2
019.
24.
srp
anj 2
019.
30.
srp
anj 2
01
9.
7. k
olo
voz
201
9.
14.
ko
lovo
z 20
19.
21.
ko
lovo
z 20
19.
27.
ko
lovo
z 20
19.
4. r
uja
n 2
019
.
10.
ru
jan
201
9.
17.
ru
jan
201
9.
24.
ru
jan
201
9.
1. l
isto
pad
201
9.
9. l
isto
pad
201
9.
15.
list
op
ad 2
01
9.
22.
list
op
ad 2
01
9.
29.
list
op
ad 2
01
9.
5. s
tud
en
i 201
9.
14.
stu
den
i 20
19.
Hylurgus ligniperda (Fabricius, 1787)
0
50
100
150
200
250
11.
ožu
jak
201
9.
18.
ožu
jak
201
9.
26.
ožu
jak
201
9.
1. t
rava
nj 2
019
.
9. t
rava
nj 2
019
.
17.
tra
van
j 201
9.
23.
tra
van
j 20
19.
30.
tra
van
j 201
9.
7. s
vib
anj 2
019
.
16.
svi
ban
j 20
19.
23.
svi
ban
j 20
19.
30.
svi
ban
j 20
19.
6. l
ipan
j 201
9.
12.
lip
anj 2
019
.
19.
lip
anj 2
019
.
26.
lip
anj 2
019
.
3. s
rpan
j 20
19.
9. s
rpan
j 20
19.
16.
srp
anj 2
019.
24.
srp
anj 2
019.
30.
srp
anj 2
01
9.
7. k
olo
voz
201
9.
14.
ko
lovo
z 20
19.
21.
ko
lovo
z 20
19.
27.
ko
lovo
z 20
19.
4. r
uja
n 2
019
.
10.
ru
jan
201
9.
17.
ru
jan
201
9.
24.
ru
jan
201
9.
1. l
isto
pad
201
9.
9. l
isto
pad
201
9.
15.
list
op
ad 2
01
9.
22.
list
op
ad 2
01
9.
29.
list
op
ad 2
01
9.
5. s
tud
en
i 201
9.
14.
stu
den
i 20
19.
Ips sexdentatus (Börner, 1776)
21
me dovodi do zaključka da je zahvaljujući hladnijem i kišnom svibnju ovaj potkornjak razvio tek dvije
pune generacije.
5 Rasprava s interpretacijom rezultata i komentarima
Prikupljeni tjedni podaci o letnoj aktivnosti (rojenju) dominantnih potkornjaka na širem području Brela
(pretpostavljeni obuhvat od cca 100-njak hektara borovih šuma u i oko mjesta) u 2019. godini prvo je
precizno istraživanje metodom feromonskog monitoringa u području Dalmacije od kada se uopće
počeo uvoditi monitoring potkornjaka borova ovog dijela Hrvatske (početak na Marjanu 2017. te zatim
2018. na širem području Hrvatskih šuma d.o.o. Uprave šuma podružnice Split).
Slika 29 – Približan obuhvat područja monitoringa potkornjaka sa obojanim teritorijem s kojeg je moguć dolet potkornjaka do lovnijh pozicija feromonima opremljenih klopki
Spektar i zastupljenost vrsta koju je generiralo ovakvo precizno istraživanje potvrdilo je s jedne strane
očekivani pridolazak potkornjaka za šire područje Dalmacije a učešće najvažnije vrste monitoringa –
vrste Orthotomicus erosus (ili „mediteranskog potkornjaka“ kako ga je nazvao dr. sc. Milan Pernek u
dva do sada objavljena rada) potvrdilo je njegovu nisku razinu populacije i vrlo nizak pritisak na borove
ovog područja (Brela, Baška, Bast). Ovaj važan zaključak temeljim na informaciji (usmenoj) da su u Park
šumi Marjan, korištenjem feromona istog proizvođača (Erosowit) na jednoj od „najproduktivnijih“
feromonskih klopki tijekom 2018. g. bilježeni TJEDNI ulovi od cca 7000 pa do preko 30 000 jedinki
ovog potkornjaka ! Kad ovo usporedimo sa UKUPNIM GODIŠNJIM ULOVOM NA 4 KLOPKE U BRELIMA
2019. GODINE OD 6274 JEDINKI OVOG POTKORNJAKA JASNO JE DA SE SLIKA NAPADA I SUŠENJA
ALEPSKOG BORA NA MARJANU MOŽE POVEZATI SA POTKORNJACIMA DOK JE U BRELIMA I OKOLICI
SITUACIJA U POTPUNOSTI DRUGAČIJA – neusporedivo povoljnija. Najviši tjedni ulovi u Brelima na
klopki sa kontinuirano najvišim ulovima za ovu vrstu iznosili su u sezoni 2019 od 300 do ispod 500
jedinki po jednom tjednu. U usporedbi sa Marjanom to su od 14 do 100 puta manji ulovi ! Mada se
22
kod primjene feromonskih klopki ne može zaključivati o apsolutnoj (stvarnoj) gustoći populacije
potkornjaka na temelju visine ulova ipak se kod ovakvih višestrukih razlika može sa sigurnošću smatrati
da su populacije bitno različite u stvarnim gustoćama. Posljedica toga jest okolnost da borovi na
Marjanu imaju slabije mogućnosti preživljavanja ukoliko ih zadesi neki problem koji ih slabi (suša
primjerice). Uz tako visoku populaciju potkornjaka veliki broj stabala podlegne njihovom napadu, a što
se u uvjetima Brela (Baške, Basta, pa i Osejave) ne bi desilo, baš radi znatno slabije populacije
potkornjaka.
Prisustvo ostalih vrsta potkornjaka poput dva korjenara (Hylurgus miklitzi i H. ligniperda) te Ips
sexdentatus i ostalih znatno manje zastupljenih vrsta, potpuno je očekivano i niti najmanje ne
zabrinjava. To su vrste koje pridolaze i u najzdravijoj šumi i nema baš nikakve bojazni da bi neka od njih
stvarala problema na alepskom borovu. Zasigurno bi i njih bilo manje kad bi se redovito (i pravilno)
provodile mjere šumske higijene ali niti činjenica da se „sanacija“ (orezivanje, propiljivanje izvala i sl.)
borovine ne provodi na najoptimalniji način ne dovodi u ovakvim uvjetima ove šume u ugrozu.
Dobra zastupljenost faune prirodnih neprijatelja
(predatora) upućuje također na stanje dobre „kontrole“
populacije potkornjaka, a što je nadopunjeno i
sveprisutnim parazitskim gljivama koje sam utvrdio u
velikom broju slučajeva tijekom terenskih pretraga
borova u različitim fazama sušenja.
Za ovako povoljno zdravstveno stanje sastojina alepskog
bora u široj okolici i samim Brelima može se također
zahvaliti povoljnijoj hidričnoj situaciji u zoni korijena
(moja pretpostavka na temelju usporedbe sa južnim
dijelovima Osejave gdje je znatno skeletniji teren). Ovo
je razvidno iz činjenice da se potkornjaci nisu uspjeli
ovdje „razmahati“ niti nakon lokalnih požara koji su
najčešći snažni okidači za njihov ulazak u gradaciju
(prenamnoženje) na nekom području (primjer Osejave
nakon ljeta 2017.).
Ipak, jednu bih vrstu potkornjaka svakako istaknuo. Riječ
je o jedinoj Sredozemnoj POUZDANO DOKAZANO
AGRESIVNOJ VRSTI – primorskom borovom srčikaru
(Tomicus destruens). Ovaj potkornjak nije evidentiran u
feromonskim ulovima ali to uopće ne čudi jer se radi o
vrsti koja je aktivna u smislu naleta (rojenja) onda kada
se niti jedna vrsta potkornjaka ne javlja u prostoru – ZIMI ! Nalet (rojenje) ovog potkornjaka započinje
najčešće u prvim danima listopada i može potrajati do konca veljače. U toj, prostorno aktivnoj fazi
(ubušivanje – „smolni krtičnjaci“), u Brelima sam ga registrirao pod konac 2018. godine i isto tako
sredinom studenog 2019. godine (slika 30), ali definitivno u manjem obimu (što je povoljno u smilsu
trenda njegove pojave). Broj stabala u kojima sam nalazio tragove njegova razvoja ili razvojne stadije
od jaja, ličinke, kukuljice i imaga na području Brela NIJE VELIK. Ipak, naišao sam na grupice (2-5 borovih
stabala) koje su tipičan simptom napada ovog potkornjaka. U svim slučajevima radilo se o borovima
Slika 30 – “smolni krtičnjak” uspješno ubušenog primorskog srčikara – siguran
znak da je bor osuđen na odumiranje (beu obzira na činjenicu da ima posve gustu,
zelenu i zdravu boju krošnje ! (snimak 18. prosinca 2019.)
23
posušenim u nekom
prethodnom razdoblju, a
cijenim da se radi o napadima
ovog potkornjaka zimi 2015/16
i 2016/17. Vezano za rizik
povećanja njegove populacije
(čime može dovesti do „ničim
izazvanog“ sušenja borova u
grupama) moram naglasiti
važnost stalne kontrole
pojavnosti „smolnih krtičnja-
ka“ na borovima tijekom
zimskih mjeseci (najbolje iza
Božića pa do konca veljače).
Sve borove koji su na ovaj
način „obilježeni“ potrebno je
najkasnije do konca travnja
sanitarno zbrinuti, a to znači ili
srušiti i otkorati i koru spaliti, ili
srušiti i izmaknuti iz područja ili
se poslužiti nekom drugom
metodom poput prekrivanjem
insekticidnim mrežama (slika
33). U svakom slučaju,
najvažnije je spriječiti da se iz
kore borova u koju su tijekom
zime bila odložena jaja ovog
potkornjaka uspije razviti (i
izletjeti) nova generacija
njihova potomstva (eksponen-
cijalni rast !).
Temeljem cjelogodišnjeg uvida
u stanje populacija potkornjaka
na području Brela jedino je
primorski borov srčikar na
terenu demonstrirao „agre-
sivno“ ponašanje (doduše
uvjetno rečeno, samo u
pojedinačnim slučajevima i
dvije-tri skupine borova koji su
podlegli njegovom napadu).
Kako pod jesen 2019. nije bilo
novih napada (nisam uspio
pronaći NITI JEDAN svjeće
Slika 31 – Primorski borov srčikar (tomicus destruens): jedan odrasli primjerak, dvije ličinke I dvije kukuljice (12. travnja 2019.)
Slika 32 – Grupa borova sa različito oznapredovalim stadijima propadanja uslijed napada primorskog borovog srčikara (3. ožujka
2019.)
24
napadnuti bor (za razliku od Osejave gdje sam ih istovremeno mogao pronaći), zaključujem da je stanje
u Brelima stabilno ali to ne isključuje potrebu povremenog pregleda (gore opisano) jer će se time
dodatno minimizirati šanse da se ovaj potkornjak javi u većoj mjeri. Rizik od povećanja njegovih
populacija uvijek je prisutan a može ga se nenamjerno izazvati rušenjem potpuno zdravog bora (izvala
ili namjerno rušenje od strane čovjeka) te „podlaganjem“ trupčića uz obližnje deblo živog bora. Ovakve
scene sam nalazio u prostoru samo ne mogu tvrditi u kakvom su stanju prosušenosti bili trupčići sa
kojih je već kora otpala u doba kad sam ih ja pregledavao. Ono što se može desiti ukoliko se primjerice
posjeku svježi trupci pod jesen jest da se u njih ubuše privučeni „primarnim irisima“ (tzv kairomonima)
zimi rojeća imaga srčikara, razviju galerijske sustave pod korom i odlože jajašca te se u proljeće iz njih
izlegne nova (daleko brojnija) populacija potomaka koji se direktno ubušuju u grupicu stabala u
neposrednoj blizini….i tako nastaje „gnijezdo“ od 2-5 ili više posušenih borova (u roku par mjeseci, do
konca kalendarske godine). Jedini indikator napada u razdoblju od ubušivanja do promjene boje iglica
u travnju-svibnju jesu „smolni krtičnjaci“.
Slika 33 – Insekticidna mreža Storanet registrirana za primjenu u šumarstvu (protiv ubušivanja ili izlijetanja potkornjaka iz napadnutog drvnog materijala
25
6 Zaključci
Temeljem rezultata provedenog cjelogodišnjeg monitoringa, kvalitetnog terenskog uvida u stanje
borovih sastojina na području Brela ali i bližoj okolici mogu zaključiti slijedeće:
Opća vitalnost i stabilnost sastojina alepskog bora na području Brela vrlo je dobra
Na to upućuje doista mali broj stabala koja se suše ili imaju neke druge simptome zdravstvenih
problema (jedino učestali i značajan je problem truležnice, borove gube Phellinus pini (inače
živa stabla alepskog bora lako se lome ili izvaljuju i tada postaju generator povećanja populacije
potkornjaka)
Lokalne populacije potkornjaka vrlo su niske i nema nikakvih naznaka (na temelju detaljnog i
cjelogodišnjeg pregleda 2019., a i retrospektivne analize do 2 godine unazad) pogoršanja
situacije
Najznačajnije dvije vrste na koje treba obratiti pažnju jesu primorski borov srčikar (Tomicus
destruens) i „mediteranski potkornjak“ (Orthotomicus erosus)
Mada je jasno da i dosadašnja praksa i zanemarivanje šumsko higijenskih zahvata nije
generirala posebne eskalacije napada potkornjaka, u smislu poboljšanja stanja predlažem
slijedeće:
Dva puta godišnje (travanj, listopad) pretražiti šumu (ili pojedina stabla uz
šetnicu ili mjestu) i doznačiti za rušenje ona koja pokazuju jasen simptome
gubitka normalne boje iglica (prekasno je kad iglice već otpadnu pa i kora
počinje otpadati)
Prioritetno se koncentrirati na ona ispod čije kore lako nalazimo razvojne
stadije potkornjaka (najčešće ličinke). Ta se stabla moraju sanirati (srušiti,
otkorati, kora spaliti ili postupiti primjenom insekticidne mreže) prije negoli
se počinju u kori javljati razvojni stadiji kukuljice
Zimi obaviti pregled na „smolne krtičnjake“ i ta borova stabla sanirati do
početka proljeća (djelomično su to ona ista koja se prepoznaju po promjeni
boje iglica u travnju)
Praćenje stanja populacija potkornjaka moguće je nastaviti slabijim intenzitetom i to na isti
način što se tiče klopke i feromona ali u smanjenom obimu. Smisao nastavka monitoringa bio
bi da se uoče dramatična (10-ero i višestruko veća) povećanja populacija potkornjaka što se
može realizirati na slijedeći način:
Montažom jedne klopke na poziciji Brela-1 ili Brela-2 i pražnjenja morkog
ulova u dvotjednim ili mjesečnim razmacima (kraće ljeti, dulje u hladnijem
dijelu sezone)
Razdoblje monitoringa: 1. ožujka – 30. rujna
Usporedba ukupnog godišnjeg broja ulovljenih potkornjaka (primarno
Orthotomicus erosus) u odnosu na vrijednosti iz 2019.
Konačno, bilo bi dobro provesti edukaciju potencijalnog izvođača gore predloženih aktivnosti dio kojih
podrazumijeva licencu za izvođenje pojedinih radova. Što se pak tiče pojedinačnih, iznimno vrijednih
primjeraka borova u mjestu iz duž šetnice, mora biti jasno da je njihova sudbina vezana s ostatkom
šume koja se uspinje prema magistrali. Ukoliko tamo dođe do porasta populacije potkornjaka
26
„problem“ će se odraziti i na ovim borovima. Prema sadašnjoj slici i uvidu kojega imam, za to nema
nikakvih indicija.
Literatura (korisna za bolje razumijevanje rezultata i
preporuka)
Hrašovec, B., Kučinić, M., 2002: Uspostava sustava nadzora potkornjaka mrežom feromonskih klopki i
inventarizacija faune danjih leptira, sovica i tulara na području NP Risnjak u 2001. godini. Akademija
šumarskih znanosti, 155 str.
Pernek, M, Lacković N, Lukić I, Zorić N, Matošević D., 2019 Outbreak of Orthotomicus
erosus (Coleoptera, Curculionidae) on Aleppo Pine in the Mediterranean Region in Croatia. South-east
Eur for 10 (1): 19–27. DOI: https://doi.org/10.15177/seefor.19-05
Pernek, M., Zorić, N., Matek, M., Lukić, I., Novak Agbaba, S., Liović, B., Mihaljević, I., Lacković, N., 2019:
Sušenje alepskog bora i gradacija potkornjaka Orthotomicus erosus u Park šumi Marjan. Radovi (Hrvat.
Šumar. Inst.) 46 (1): 1–18
*********Program gospodarenja za šume s posebnom namjenom - gospodarska jedinica “Park-šuma
Marjan“ i mjere zaštite i unapređenja ekološkog sustava za Park-šumu Marjan - Pregled mjera zaštite i
sustav monitoringa, Grupa autora, Šumarski fakultet, 2008,
Dr. sc. Boris Hrašovec