JEDINSTVO RAZLIČITOSTIGalerija OVNAK Vitez, svibanj 2019.

Od svih oblika života koje poznaje-mo ljudsko je biće najkompleksnije jer ima sposobnost prilagođavanja,

preoblikovanja i stvaranja prostora u ko-jem živi. Je li ono samo zbir bioloških i kemijskih re-akcija, kako to danas tvrdi znanost, ili ipak nešto više od toga, kako nas puočavaju razne duhovne tradicije diljem svijeta? Je li ljudsko biće jedinka, odvojena od svoje sredine i drugih jedinki, kako to danas tvr-di zapadnjački pogled na svijet temeljen na njutonovskoj materijalističkoj fizici? Ili je ono energetsko biće, povezano s ostalim bićima s kojima dijeli kolektivnu svijest te svoju energiju može usmjeravati ovisno o svojoj volji, kako tvrde razne duhovne tra-dicije?

Zamislite put od ideje koja počinje talasati nečije sive stanice. Boravi ona tamo neko vrijeme poprimajući definiraniji oblik do trenutka kad sazrije. Te iste sive stanice na-ređuju rukama ono što trebaju činiti kako bi se dotična ideja pretočila u materijalni svijet. Odakle nam dolaze ideje? Rađaju li se one zaista u našim glavama, odnosno mozgovima? Nalazi li se zaista u našim glavama sve naše znanje i naša sjećanja? Znanstvenici će reći “da, sve se nalazi u na-šim glavama”, no duhovne tradicije reći će “da je sve jedno, da smo svi povezani, te da se ljudsko znanje i naša sjećanja nalaze u polju oko nas, a naš je mozak samo sred-svo koje crpi informacije iz polja”.Kako god bilo, činjenica jest da je svako ljudsko biće sinteza doživljaja i iskustava

JEDINSTVO RAZLIČITOSTI

Gordana Remussini, prof.

drugu vrlo mekan, stoga se na tom mjestu boje miješaju stvarajući nijanse. Ponekad boja zadire u drugu asocirajući na tragove suza na nečijem licu. Općenito govoreći, Barbarina platna podsjećaju na mutna, zamagljena stakla iza kojih se nazire život sa svime onime što isti donosi. Odabirom boja i načinom na koji se one miješaju ili dodiruju, autorica sugerira na paletu i in-tenzitet emocija. Na slikama Ivana Oštarčevića vrijeme ne teče linearno niti ono bilježi određeno, trenutno iskustvo ili emociju. Vrijeme na Ivanovim slikama teče kružno, odnosno spiralno pa se na istom platnu mogu naći odumrle vrste životinja, ostaci propalih ci-vilizacija, filmski junaci i glazbenici. Ovim vremenskim anakronizmom Ivan sugeri-ra da bez obzira koliko dominantno bilo neko društvo ili civilizacija, popularnost neke osobe ili djela, tijekom vremena sve izblijedi. Javljaju se nove civilizacije, moć-nije od one prijašnje, na svjetsku scenu izviru neke nove osobe ili djela, popularniji od svojih prethodnika. Iz autorovih djela može se isčitati i kritika društva u kojem su jedinke isprogramirane obiteljskim i domi-nantnim društvenim svjetonazorima, škol-skim sustavom te medijima. Djela Ivana Oštarčevića pozivaju nas na promišljanje, povezivanje i zaključivanje, upravo na onaj nedostatak koji autor zamjera modernom društvu. Živimo u vremenu kada se život izuzetno ubrzao, zaokupljeni smo svojim svakod-nevnim banalnostima koje nas dovode do čestih fizičkih i mentalnih iscrpljivanja. Vlastitu energiju trošimo na krive stvari, na probleme koji u konačnici možda to i nisu. Kao ljudska bića trebali bismo trošiti vlastitu energiju na unutarnji rast te živjeti za onaj osjećaj blagostanja i radosti koji se javljaju kada smo izbalansirani. Umjetnost nas uvijek poziva na taj unutarnji rast i pro-mišljanje. Pozivamo vas da na ovoj izložbi osjetite melankoliju Barbare Biđin, nostal-giju Roberta Samardžića i Martine Gracin, dinamiku Marijane Džepine, energiju Iza-bele Hren te promislite što to kritizira Ivan Oštarčević.

koje je prošao i doživio. Možda toga i ni-smo svjesni, no naša bića istkana su od svih riječi koje smo čuli, izgovorili i proči-tali, emocija koje smo iskusili, mjesta koja smo posjetili, svih prijateljstava i ljubavi koje imamo ili smo izgubili te snova i nada koje smo imali. Možda dijelimo istu morfo-logiju i fiziologiju, no različitost svega ono-ga što nas definira kao duhovna bića jest jedinstvena, pa prema tome je jedinstvena i kreativna ekspresija svakog pojedinca. Šest umjetnika koji izlažu na ovoj izložbi ra-zličitih su senzibiliteta, tematike i tehnike, no ipak su povezani esencijom ljudskosti i željom da budu dijelom ovoga projekta. Izabela Hren strpljivo i minuciozno gradi svoje crteže koji, na prvi pogled, asociraju na geometrijsku apstrakciju. Autorica svijet poimlje kroz kvantnu fiziku i uvjerenje da je sve energija, a ovaj pojavni, materijalni svi-jet manifestacija te enrgije. Nama nevidlji-vim svijetom vladaju čestice čiste energije koje pak tvore atome, a oni se pokoravaju matematičkim zakonima tvoreći složenije oblike. Izabela svoje kompozicije gradi ver-tikalno, uglavnom geometrijskim plohama koje su ispunjene organskim oblicima. Kromatskim izbojima asocira na energet-ske izboje kvantnih čestica. Iz crteža Iza-bele Hren može se osjetiti težnja spram uravnoteženog života u kojem ljudi koeg-zistiraju u skladu i ljubavi spram prirode i drugim bićima, a njihova srca su ispunjena čistoćom i ljubavlju. Martina Gracin kao teme odabire javne i intimne prostore koje je posjetila i doživje-la. Ti su prostori na autoricu ostavili dubok dojam budući da ih je prenošenjem u likov-ni medij željela zauvijek sačuvati ne samo u svom sjećanju, već i prezentirati javnosti. U tim prostorima gotovo da i nema osoba, no iskusnom promatraču neće izmaknuti dojam da se radi o mjestima koja još titra-ju energetskim otiskom onih koji su ih ne-tom napustili. Ovaj dojam vibriranja Mar-tina postiže virtuoznom uporabom svjetla i sjene, koristeći se linorezom, tehnikom u kojoj ovakav doživljaj nije lako postići. Grafike Martine Gracin odišu intimističkim ugođajem, budeći u promatraču čežnju i

melankoliju. Robert Samardžić tematski je u pot-punosti posvećen ljudskom biću. Letimi-čan pogled na Robertove radove otkriva nam da u njemu tinja nešto poput tuge ili nostalgije zbog dubokih društvenih promjena koje su se dogodile na ovim prostorima u zadnjih pedesetak godina. Društvo koje je karakteriziralo zajedništvo, druženje i uzajamna pomoć pregazile su kapitalističke “vrijednosti” kao što su indi-vidualizam, utrka za novcem te nedostatak empatije. Čini se da su neke od Roberto-vih tema preuzete sa starih obiteljskih fo-tografija zabilježenih tijekom druženja ili aktivnosti kojima se osnažuju obiteljske ili prijateljske veze. Stoga i ne čudi da su na nekim slikama prikazane tri generacije možda iste obitelji. Lica Robertovih ljudi nisu precizno definirana, zato je moguće da u svojim fotografskim albumima i mi pronađemo pokoju obiteljsku fotografiju koja će nam u sjećanje prizvati Robertove slike. Od svih umjetnika koji izlažu na ovoj izložbi stvaralaštvo Marijane Džepine zasigurno je najdinamičnije. Autorica stvara svoje sli-ke jasno odvojenim plohama omeđenima hladnom bojom, a plohe boji toplim boja-ma. Ovim kontrastrom toploga i hladnoga te gradnjom spiralnih oblika dobiva se vrlo snažna dinamičnost i iluzija pokreta. Spi-rala je vrlo često prisutna na Marijaninim slikama, jedan je od najstarijih simbola koji predstavlja rast i razvoj. Tema kojoj se Marijana često okreće prikazi su ruku. One pak, ovisno o kontekstu, mogu biti simbol snage ili zaštite. Slikarstvo Marijane Dže-pine odiše dinamičnom poetikom stvore-nom iz težnje k unutarnjem, duhovnom ra-stu, a na tom putu produhovljenja autorica se želi osjećati zaštićenom od svih nedaća koje donosi svijet u kojem živimo. Slikarstvo Barbare Biđin gledatelju zasi-gurno daje najveću slobodu asocijacije. Njezina su platna lišena oblika, zamrše-nih kompozicija i ostalih tipičnih likovnih elemenata. Autorica se potpuno prepušta plohama boja. Boje mogu biti čvrsto raz-graničene ili je pak taj prijelaz iz jedne u

Rođena je 1979. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Odjel za dizajn keramike 1997. godine. Diplomirala je gra-fiku 2003. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Nastavničkom odsjeku u klasi prof. Ivice Šiška.Radi kao učiteljica Likovne kulture u OŠ Josipa Zori-ća u Dugom Selu.

Barbara Biđin: Bez naslova, 2018.akril i kombinirana tehnika na platnu, 100 X 70 cm

Barbara Biđin: Bez naslova, 2018.akril i kombinirana tehnika na platnu, 100 X 70 cm

BarbaraBiđin

Barbara Biđin: Bez naslova, 2019.akril i kombinirana tehnika na platnu, 100 X 80 cm

Barbara Biđin: Bez naslova, 2019.akril i kombinirana tehnika na platnu, 100 X 80 cm

Rođena je 1977. godine u Drnišu. Završila je opću gimnaziju u Srednjoj školi Ivana Meštrovića u Splitu 1996. godine. Diplomirala je 2002. godine na Umjet-ničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Radi kao profesorica Likovne umjetnosti u SŠ „Ivan Švear“ u Ivanić-Gradu i kao učiteljica Likovne kulture u OŠ Đurmanec u Đurmancu.

MarijanaDžepina

Marijana Džepina: Ples, 2017.akril na platnu, 80 x 80 cm

Marijana Džepina: Ples 2, 2017.akril na platnu, 80 x 80 cm

Marijana Džepina: Ples 3, 2017.akril na platnu, 100 x 80 cm

Marijana Džepina: Držiš me, 2017.akril na platnu, 100 x 70 cm

Marijana Džepina: Molitva, 2017.akril na platnu, 100 x 70 cm

Marijana Džepina: Ruke, 2017.akril na platnu, 100 x 80 cm

Rođena je 1978. godine u Zagrebu. Završila je XV. gi-mnaziju u Zagrebu 1996. godine. Diplomirala je gra-fiku 2002. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Nastavničkom odsjeku, u klasi prof. Ivice Šiška. Radi kao učiteljica Likovne kulture u OŠ „Ivan Benko-vić“ u Dugom Selu.

MartinaGracin

Martina Gracin: Bar Luce, 2019. linorez, veličina otiska 38 x 52 cm

Martina Gracin: Jajce, 2018.linorez, veličina otiska: 38 x 52 cm

Martina Gracin: Anthea’s home, 2014.linorez, veličina otiska: 38 x 52 cm

Martina Gracin: Blois, 2016.linorez, veličina otiska: 21,3 x 29,8 cm

Martina Gracin: Bir Hekeim, 2015.redukcijski linorez, veličina otiska: 30 x 24 cm

Martina Gracin: Orléans, 2015.linorez, veličina otiska: 28,4 x 20,7 cm

Martina Gracin: D’Orsay, 2018.linorez, veličina otiska: 38 x 52 cm

Rrođena je 1979. godine u Zagrebu. Završila je Ško-lu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Sli-karski odsjek 1997. godine. Diplomirala je slikarstvo 2003. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Za-grebu, na Nastavničkom odsjeku, u klasi prof. Miro-slava Šuteja. Radi kao učiteljica Likovne kulture u OŠ Milke Trnine u Križu.

IzabelaHren

Izabela Hren: Veličanstvena devetka, 2010.olovka na papiru, 100 x 70 cm

Izabela Hren: Spiritus movens, 2012.olovka i olovke u boji na papiru, 100 x 70 cm

Izabela Hren: Svitanje, 2011. olovka i olovke u boji na papiru, 100 x 70 cm

Izabela Hren: Utočište, 2010. olovka i olovke u boji na papiru, 100 x 70 cm

Izabela Hren: Životna sila, 2013. olovka i olovke u boji na papiru, 100 x 70

Rođen je 1990. godine u Zagrebu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, Grafički odsjek 2009. godine. Diplomirao je grafiku 2015. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Nastavničkom odsjeku pod mentorstvom red. prof. art. E.R. Tanaya, izv. prof. art. Ines Krasić i komentorstvom izv. prof. art. Darka Jakića. Radi kao učitelj Likovne kulture u OŠ Ljudevita Gaja u Zaprešiću.

IvanOštarčević

Ivan Oštarčević: Diptih „Uzaludna izolacija 1“, 2018.akril i sprej na platnu, 150 x 100 cm

Ivan Oštarčević: Diptih „Uzaludna izolacija 2“, 2018.akril i sprej na platnu, 150 x 100 cm

Ivan Oštarčević: Diptih „Uzaludna izolacija 3“, 2019.akril na platnu, 40 x 30 cm

Ivan Oštarčević: Diptih „Aspirativna izolacija “, 2019.akril na platnu, 40 x 30 cm

Ivan Oštarčević: Triptih „Uporno djetinjstvo “, 2018.akril na platnu, 30 x 40 cm

Ivan Oštarčević: Triptih „Uporno djetinjstvo “, 2018.akril na platnu, 30 x 40 cm

Ivan Oštarčević: Triptih „Uporno djetinjstvo “, 2018.akril na platnu, 30 x 40 cm

Rođen je 1977. godine u Gradačcu (BiH). Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Grafički odsjek 1996. godine. Diplomirao je slikar-stvo 2002. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Eugena Kokota. Radi kao učitelj Likovne kulture u OŠ „Stjepan Ra-dić“ u Božjakovini.

RobertSamardžić

Robert Samardžić: „Zlatni pir“, 2019.ulje na platnu, 150 x 240 cm

Robert Samardžić: „Obiteljska“, 2019.ulje na platnu, 100 x 150 cm

Robert Samardžić: „More“, 2019.ulje na platnu, 80 x 120 cm

Robert Samardžić: „Na proplanku“, 2019.ulje na platnu, 50 x 60 cm Robert Samardžić: „Ljetovanje“, 2019.

ulje na platnu, 50 x 40 cm

Robert Samardžić: „Svadba“, 2019.ulje na platnu, 100 x 150 cm

Nakladnik: Zagrebačka županija

OŠ Ivan Benković

Za nakladnika: Župan Stjepan Kožić

Ravnatelj Branko Goleš

Tekst: Gordana Remussini

Naklada: 300 komada

Pokrovitelji:

Zagrebačka županija

OŠ Ivan Benković, Dugo Selo

Galerija OvnakVitez