PREDAVANJA I

Uvod u kolegij i osnove javnog gradskog prometa

STUDIJ CESTOVNOG PROMETA

KOLEGIJ

TEHNOLOGIJA I ORGANIZACIJA JAVNOG GRADSKOG PROMETA

Predavanja I 1

Literatura:

1. Ibrahim Jusufranić: Prevoz putnika u gradovima, Fakultet za saobraćaj i komunikacije Sarajevo 1998. godine

2. Vukan R. Vučić: Javni gradski prevoz, sistemi i tehnika, Beograd 1987. godine

3. Mihailo Maletin: Planiranje i projektovanje saobraćajnica u gradovima, Beograd 2008. godine

4. Doc.dr.sc. Dražen Cvitanić: Prometna tehnika, Građevinsko-arhitektonski fakultet, Sveučilište u Splitu

5. International Association of Public Transport - http://www.uitp.org

Predavanja I 2

Sadržaj kolegija

1.Pojava, uloga i značajJGPP – a

2. Javni gradski prijevoz putnika u gradovima

3.Ostali transporti

4.Organizacija poslovanja poduzeća javnog gradskog putničkog prijevoza

5.Vlasništvo, upravljanje i funkcioniranje JGP-a

6. Planiranje poslovanja u poduzećima javnog gradskog prometa

7.Plan investicija

8.Srednjoročno i dugoročno planiranje prometnih usluga u JGP-u

9. Linijski prijevoz putnika

10. Tarifni sistem

11. Definiranje tokova putnika

12.Definiranje prijevoznih zahtjeva putnika na gradskim linijama

13.Struktura i vrsta tarifa

14.Red voznje

15.Predviđanje prijevozne potražnje

16.Projektiranje gradskih prometnicaPredavanja I 3

1. Pojava, uloga i značaj JGP-a

Povećanje stanovnika u gradovima u zadnjih 200 godina je utjecalo na razvoj i rast gradova.

Najstariji Europski gradovi rasli umjereno, sporo i relativno ujednačeno sve do šezdesetih godina XIX vijeka.

Snažan industrijski razvoj zemalja u drugoj polovini XIX i prvoj polovini XX vijeka imao je za posljedicu širenje gradova u predgrađa.

Tako su nastala velika stambena naselja kojima su, u većini slučajeva nedostajali osnovni popratni objekti i za koja su gradska prijevozna poduzeća bila primorana da bez odgovarajućeg plana organiziraju javni prijevoz.

Tek u posljednjih 40 godina organi uprave potpomažu razvoj javnog masovnog prijevoza. Argumenti za unapređenje javnog prijevoza proizilazi i zbog same veličine gradova i povećanja dužine putovanja sredstva javnog masovnog prijevoza pruže odgovarajući i efikasan prijevoz.

Predavanja I 4

Predavanja I 5

Obzirom da se prosječna dužina putovanja u javnom gradskom prometu udvostručuje svakih 20 godina, to se i linije javnog masovnog prijevoza trebaju blagovremeno produžavati i unapređivati.

Većina gradova ističe da je javni gradski promet ujedno i put za najefikasnije i najekonomičnije rasterećenje gradskih prometnica i da pored toga javni putnički prijevoz ima i druge prednosti:

1.javno prijevozno sredstvo zauzima vrlo malo putnog prostora u odnosu na broj putnika koje prevozi, na tom prostoru se zaustavlja vrlo malo

2.potrošnja goriva gradskog autobusa po putnik-km daleko je manja od potrošnje putničkog automobila

3.javni prijevoz manje zagađuje životnu sredinu

4.u poređenju sa individualnim prijevozom, javni masovni prijevoz predstavlja ekonomičnije rješenje

1.2. Povijest javnog gradskog prijevoza putnika

U istoriji javnog gradskog prometa ravnopravno su se razvijala dva tipa usluga, odnosno dva tipa organizacije sistema javnog prijevoza:

1.sistem dijagonalnih i2.sistem opsluživanja područja radijalnim linijama.

Prigradska željeznica i tramvaj prvi put su uvedeni u saobraćaj gradova industrijaliziranih zemalja ”starog svijeta”.

Željeznica je imala funkciju da poveže predgrađe i centar a tramvaj je obezbjeđivao pokrivenost centralnog gradskog područja

Oko 1798. godine u saobraćaj gradova pojavljuje se omnibus, a oko 1900. autobus postaje dominantan vid prijevoza u doslovno, svim zemljama svijeta.

Posljednjih godina i uloga taksi prijevoza postaje veoma značajna, posebno u zemljama u razvoju.

Sa stanovišta korisnika javnog prijevoza, najatraktivniji vidovi javnog prijevoza su metro i ostali brzi šinski sistemi

Predavanja I 6

1.2.1. Omnibusi

Javni masovni prevoz u gradovima počinje da se odvija pojavom omnibusa. Pod tim nazivom se podrazumjevaju velika zatvorena kola za prevoz putnika.

To su u stvari dugački drveni sanduci na kotačima koje su vukli konji. Prvi put se susreću 1798. godine u Engleskoj u prigradskom prevozu Londona.

Nastao je od poštanskih kola koja su vukli konji na kojima se odjednom može prevesti veći broj putnika.

Omnibusi su postali glavno prevozno sredstvo i stekli vodeću poziciju u javnom gradskom prevozu.

Ominibus kao prevozno sredstvo javnog gradskog prijevoza ostao je u upotrebi sve do kraja prve decenije 20. vijeka.

Predavanja I 7

Predavanja I 8

1.2.2. Tramvaji

Prvi tramvaj koji se pojavio u javnom gradskom prijevozu putnika bio je tramvaj sa konjskom vučom. To su bila vozila koja su se kretala po šinama sa konjskom vučom.

Ovaj tramvaj pušten je u saobraćaj u New York-u 1832. godine

Ustvari prvi tramvaj sa konjskom vučom je bio omnibus koji se kretao po šinama a vukli su ih konji. Vozila su imala kapacitet 30 putnika. Tada je zabilježeno da je prva linija koja je uvedena na relaciji od Harlema do Mannhatna pozitivno poslovala i da su nakon toga izgrađene tramvajske linije u drugim gradovima.

U Europi je tramvaj sa konjskom vučom počeo sa radom nešto kasnije. Prvi tramvaj u Europi sa konjskom vučom započeo je sa radom u Parizu 1853.

U ostalim Europskim gradovima tramvaj se počeo kasnije uvoditi .U Petersburgu tramvaj je izgrađen 1863. godine, Berlinu 1865. godine, Beču 1865., u Budimpešti 1866., a Hamburg, Stuttgart, Bruxseles, Geneva i Copenhagenu u 1869. godini.

Predavanja I 9

Predavanja I 10

U Velikoj Britaniji prvi tramvaj je izgrađen u Liverpoolu 1860. godine, a u Londonu 1861. godine.

Na prostoru bivše Jugoslavije prvi tramvaj sa konjskom vučom pojavio se u Sarajevu 1885. godine., zatim u Osijeku 1886., Zagrebu 1891. i u Beogradu 1892. godine.

Predavanja I 11

Unapređenje tramvajskih vozila bilo je usmjereno na upotrebu parnog stroja na generatorski plin koji se proizvodi u centralnom depou. Ovaj sistem se prvi koristio u New Orleansu 1873. godine.

Od svih vuča koje su ispitivane i primjenjene u praksi u 19. vijeku izdvaja se vuča užetom. Tramvaj sa vučom na uže prvi put je upotrebljen 1873. godine u San Francisku.

Najviše mreže izgrađeno je u SAD oko 800 km. tramvajskih linija, a najduža mreža ovog oblika prijevoza izgrađena je u Čikagu (135 km) gdje je saobraćalo oko 500 tramvaja.

Električna vuča kod tramvaja je potisla sve ostale i postala dominantna u javnom gradskom putničkom prijevozu sve do tridesetih godina prošlog vijeka, kada je autobus počeo da igra značajniju ulogu.

Prvi elektični tramvaj na svijetu je izgradila firma ”Simens i Halske” 1881. godine koji je radio na liniji Berlin-Lichterfelde puštene u saobraćaj 16. 5. 1881. godine.

Predavanja I 12

Električni tramvaj u Sarajevu uveden je 1895. godine