izvjeŠĆe - european parliament · javno zdravlje i sigurnost hrane u okviru članka 55....
TRANSCRIPT
RR\1157196HR.docx PE616.683v02-00
HR Ujedinjena u raznolikosti HR
Europski parlament 2014-2019
Dokument s plenarne sjednice
A8-0221/2018
26.6.2018
IZVJEŠĆE
o klimatskoj diplomaciji
(2017/2272(INI))
Odbor za vanjske poslove
Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
Izvjestitelji: Arne Lietz, Jo Leinen
(Postupak u zajedničkom odboru – članak 55. Poslovnika)
PE616.683v02-00 2/24 RR\1157196HR.docx
HR
PR_INI
SADRŽAJ
Stranica
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA ................................................ 3
OBRAZLOŽENJE ................................................................................................................... 18
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU ............................................ 22
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM
ODBORU ................................................................................................................................. 23
RR\1157196HR.docx 3/24 PE616.683v02-00
HR
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o klimatskoj diplomaciji
(2017/2272(INI))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove
članke 21., 191., 192., 220. i 221.,
– uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja
Ujedinjenih naroda,
‒ uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama
(UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka
UNFCCC-a (COP21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka
Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu od 30. studenoga do
11. prosinca 2015.,
– uzimajući u obzir 22. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP22) i 1. konferenciju
stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1), koje su održane
u Marakešu (Maroko) od 15. studenoga do 18. studenoga 2016.,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o provedbi Pariškog
sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2016. u Marakešu,
u Maroku (COP22)1,
– uzimajući u obzir Peto izvješće o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene
(IPCC) i njegovo objedinjeno izvješće,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o
klimatskim promjenama koja će se održati 2017. u Bonnu u Njemačkoj (COP23)2,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. srpnja 2016. pod nazivom „Ubrzanje
prelaska na niskougljično gospodarstvo u Europi” (COM(2016)0500),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. travnja 2013. naslovljenu „Strategija
EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2013)0216),
– uzimajući u obzir akcijski plan EU-a za klimatsku diplomaciju iz 2015. koji je donijelo
Vijeće za vanjske poslove,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjsku politiku od 6. ožujka 2017. i 19. lipnja
1 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0383. 2 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0380.
PE616.683v02-00 4/24 RR\1157196HR.docx
HR
2017.,
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. lipnja 2017.,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. veljače 2018. o klimatskoj diplomaciji,
– uzimajući u obzir komunikaciju Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) iz
lipnja 2016. o globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku i
zajedničku komunikaciju Komisije i ESVD-a od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Strateški
pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” (JOIN(2017)0021),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga odbora regija od 9. veljače 2017. naslovljeno
„Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama na temelju
integriranog pristupa”,
‒ uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od
26. travnja 2016. naslovljeno „Razdoblje nakon Pariza”1,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o
provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike2,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o ženama, rodnoj
ravnopravnosti i pravednoj klimatskoj politici3,
– - uzimajući u obzir Odluku 36/CP.7 Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni
klime (UNFCCC) od 9. studenoga 2001. o povećanju sudjelovanja žena u zastupanju
stranaka u tijelima osnovanima u okviru Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o
promjeni klime i Kyotskog protokola,
– uzimajući u obzir studiju koju je 2009. provela Međunarodna organizacija za migracije
(IOM) o migracijama, okolišu i klimatskim promjenama: Ocjena dokaza,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o rodnoj ravnopravnosti u
trgovinskim sporazumima EU-a4,
– uzimajući u obzir encikliku pape Franje „Laudato Si” o brizi za naš zajednički dom,
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš,
javno zdravlje i sigurnost hrane u okviru članka 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš, javno zdravlje
i sigurnost hrane (A8-0221/2018),
A. budući da utjecaji klimatskih promjena imaju sve ozbiljnije učinke na različite aspekte
1 SL C 487, 28.12.2016., str. 24. 2 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493. 3 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0005. 4 Usvojeni tekst, P8_TA(2018)0066.
RR\1157196HR.docx 5/24 PE616.683v02-00
HR
ljudskog života, kao i na mogućnosti razvoja te svjetski geopolitički poredak i globalnu
stabilnost; budući da će oni s najmanje sredstava za prilagodbu klimatskim promjenama
biti najviše pogođeni učinkom klimatskih promjena; budući da se klimatska diplomacija
može shvatiti kao oblik ciljane vanjske politike radi promicanja klimatskog djelovanja
ostvarivanjem kontakata s drugim dionicima, suradnjom u pogledu konkretnih pitanja
povezanih s klimom, izgradnjom strateških partnerstava i jačanjem odnosa između
državnih i nedržavnih dionika, uključujući glavne globalne zagađivače, čime se
pridonosi ublažavanju učinaka klimatskih promjena i jačaju mjere u području klime i
jačanju diplomatskih odnosa Unije;
B. budući da utjecaj klimatskih poremećaja uključuje porast razine, zagrijavanje i
zakiseljavanje oceana, gubitak bioraznolikosti i porast učestalosti ekstremnih klimatskih
pojava; budući da su prve žrtve tih poremećaja najosjetljivije zemlje i stanovništvo,
pogotovo ljudi koji žive u otočnim zemljama; budući da klimatske promjene imaju jako
ozbiljan socijalni i kulturni učinak na autohtone zajednice koje ne samo da tek
marginalno doprinose emisijama CO2, nego ustvari imaju aktivnu i ključnu ulogu u
zaštiti ekosustava u kojima žive, čime ublažavaju učinke klimatskih promjena;
C. budući da je EU bio jedna od pokretačkih sila u klimatskom djelovanju i da se pokazao
predvodnikom u međunarodnim pregovorima o klimi; budući da se EU koristio
klimatskom diplomacijom kako bi uspostavio strateške saveze s relevantnim dionicima
radi zajedničke borbe protiv klimatskih promjena kao ključne sastavnice održivog
razvoja i preventivnog djelovanja u pogledu prijetnji povezanih s klimom;
D. budući da je klimatska diplomacija EU-a doprinijela zaključivanju Pariškog sporazuma
i da se pristup EU-a klimatskoj diplomaciji otada proširio; budući da je klimatska
politika, u okviru globalne strategije EU-a, sada integrirana u vanjsku i sigurnosnu
politiku, a veza između energetike i klime te između sigurnosti i prilagodbe klimatskim
promjenama i migracija postala čvršća;
E. budući da odgovornost za dugoročno održive mjere u području klime ne može biti
svaljena na pojedince i njihove individualne odluke u svojstvu potrošača; budući da bi
se klimatskom politikom utemeljenom na ljudskim pravima trebalo pojasniti da
odgovornost za stvaranje održivih društava prvenstveno snose političari koji imaju
sredstva za stvaranje održivih klimatskih politika;
F. budući da su problemi povezani s klimatskim promjenama i sigurnosni problemi
međusobno povezani i transnacionalni te iziskuju klimatsku diplomaciju usmjerenu,
između ostalog, prema potpunoj provedbi obveza iz Pariškog sporazuma; budući da su u
nekoliko studija otkrivene neizravne veze između klimatskih promjena, prirodnih
katastrofa i vojnih sukoba, i budući da se klimatske promjene može smatrati
„multiplikatorom prijetnji” koji može pojačati već postojeće socijalne tenzije; budući da
negativne posljedice klimatskih promjena mogu dovesti do povećanih političkih tenzija,
i unutar i izvan nacionalnih granica, a tako i do rizika da postanu krizni element koji
dodatno opterećuje međunarodne odnose;
G. budući da klimatske promjene imaju izravan i neizravan utjecaj na migracije zbog kojih
se sve veći broj ljudi iz ugroženih područja seli u održivija područja svojih zemalja ili u
inozemstvo kako bi izgradili novi život;
PE616.683v02-00 6/24 RR\1157196HR.docx
HR
H. budući da su u rezoluciji Parlamenta od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o
klimatskim promjenama koja će se održati 2017. u Bonnu u Njemačkoj (COP23)
prepoznati priroda i opseg raseljavanja uzrokovanog klimatskim promjenama i
migracija koje su posljedica katastrofa uzrokovanih globalnim zatopljenjem; budući da
se u raznim bitnim i utemeljenim studijama i izvješćima, primjerice onima koje su
provele i izradile Međunarodna organizacija za migracije i Svjetska banka, ukazuje na
to da će broj migranata i interno raseljenih osoba, ako se ne ulože ozbiljni napori, u
najgorem scenariju porasti na 200 milijuna do 2050. kao posljedica ekoloških promjena,
pri čemu velik broj njih trenutačno živi u obalnim područjima ili bi mogli biti interni
migranti u supsaharskoj Africi, Južnoj Aziji i Latinskoj Americi;
I. budući da osobe koje migriraju zbog razloga povezanih s okolišem nemaju status
izbjeglice niti zaštitu koja se njima priznaje na međunarodnoj razini, jer nisu priznati u
okviru Ženevske konvencije iz 1951. godine;
J. budući da je Komisija, kao doprinos postizanju gospodarstva s nultom neto stopom
emisija ugljika, za ciljeve energetske politike Unije odredila promicanje energetske
učinkovitosti i pretvaranje EU-a u svjetskog predvodnika u području obnovljivih izvora
energije;
K. budući da se u sklopu klimatske diplomacije EU-a moraju poticati projekti za
upravljanje rizicima, oblikovati javno mnijenje, poticati politička i gospodarska
suradnja u borbi protiv klimatskih promjena i promicati gospodarstvo s niskim
emisijama ugljika;
L. budući da bi klimatska diplomacija EU-a trebala izraditi model proaktivne prilagodbe
kojom se potiče interakcija između politika za borbu protiv klimatskih promjena; budući
da bi institucionalizacija politika o klimatskim promjenama značila veću razinu javne
svijesti i da bi se trebala iskazati u vidu jasnije političke volje;
M. budući da je problem oskudnosti vodnih resursa uzrok sve većeg broja sukoba među
zajednicama; budući da se ti resursi često iskorištavaju na neodrživ način za intenzivne
poljoprivredne i industrijske aktivnosti u okviru situacija koje su već nestabilne;
N. budući da bi borba protiv klimatskih promjena, kako bi se postigli njezini ciljevi, trebala
postati strateški prioritet u svim diplomatskim dijalozima i inicijativama, s pristupom
utemeljenim na ljudskim pravima; budući da Parlament aktivno pridonosi tom procesu i
koristi se svojim zakonodavnim ovlastima i političkim utjecajem kako bi se pitanja
klimatskih promjena dodatno uključila u razvojna djelovanja i portfelj potpora, kao i u
nekoliko drugih politika EU-a, kao što su ulaganja, poljoprivreda, ribarstvo, energetika,
promet, istraživanja i trgovina;
O. budući da se izvori diskriminacije i ranjivosti na temelju spola, rase, etničke pripadnosti,
klase, siromaštva, sposobnosti, pripadnosti autohtonim narodima, dobi, zemljopisnog
položaja te tradicionalne i institucionalne diskriminacije međusobno kombiniraju i tako
ometaju pristup resursima i sredstvima potrebnima za svladavanje tako dramatičnih
promjena kao što su klimatske promjene;
P. budući da su klimatske promjene neodvojivo povezane s krčenjem šuma uzrokovanim
jagmom za zemljištem, eksploatacijom fosilnih goriva i intenzivnom poljoprivredom;
RR\1157196HR.docx 7/24 PE616.683v02-00
HR
Q. budući da je udio žena u donošenju političkih odluka i diplomaciji, a posebice u
pregovorima o klimatskim promjenama, i dalje nezadovoljavajući te budući da je u tom
pogledu ostvaren slab ili nikakav napredak; budući da žene čine samo 12 do 15 %
voditelja izaslanstava i oko 30 % njihovih članova;
1. podsjeća na to da utjecaji klimatskih promjena imaju učinak na sve aspekte ljudskog
života, a posebno na globalne resurse, mogućnosti razvoja, modele poslovanja,
trgovinske odnose i regionalne odnose; podsjeća na to da posljedice klimatskih
promjena povećavaju nesigurnost opskrbe hranom, prijetnje zdravlju, gubitak sredstava
za život, raseljavanje, migraciju, siromaštvo, rodna neravnopravnost, trgovanje ljudima,
nasilje, nedostatak pristupa infrastrukturi i temeljnim uslugama, utječu na mir i
sigurnost i sve više pogađaju građane EU-a i predstavljaju izazov za međunarodnu
zajednicu; ističe sve hitniju potrebu za klimatskim djelovanjem i naglašava da je za
rješavanje problema klimatskih promjena potrebno uložiti zajedničke napore na
međunarodnoj razini; potiče Komisiju i države članice da stalno olakšavaju
multilateralnu raspravu jer to podrazumijeva kolektivnu odgovornost za cijeli planet, za
sadašnje i buduće generacije; napominje da je borba protiv klimatskih promjena nužna
za zaštitu ljudskih prava;
2. sa zabrinutošću primjećuje narušavanje svjetskih izvora vode i ekosustava, kao i rastuću
opasnost od nestašice vode, rizika povezanih s vodom te ekstremnih događaja;
Provedba Pariškog sporazuma i Programa za održivi razvoj do 2030.
3. ponovno potvrđuje predanost EU-a Pariškom sporazumu i Programu UN-a za održivi
razvoj do 2030., uključujući ciljeve održivog razvoja; ističe potrebu za potpunom i
brzom provedbom Pariškog sporazuma i postizanjem njegovih ciljeva ublažavanja,
prilagodbe i preusmjeravanja financijskih tokova, i ciljeva održivog razvoja na razini
EU-a i na svjetskoj razini radi razvoja održivijeg gospodarstva i društva; ponovno
potvrđuje potrebu za ambicioznom klimatskom politikom EU-a i svoju spremnost da
znatno poveća postojeći nacionalno utvrđeni doprinos (NDC) za EU do 2030., kao i
potrebu da se do kraja 2018. razvije ambiciozna i usklađena dugoročna strategija za
nultu neto stopu emisija ugljika do 2050., u skladu s obvezama iz Pariškog sporazuma u
pogledu zadržavanja povećanja globalne prosječne temperature na znatno ispod 2°C i
ulaganja napora u ograničavanje povećanja temperature na 1,5°C iznad predindustrijske
razine; poziva Komisiju da u toj dugoročnoj strategiji uzme u obzir stajališta svih aktera
koji mogu doprinijeti strategiji ili na koje će ona utjecati;
4. ističe važnost ambiciozne klimatske politike EU-a radi izbjegavanja daljnjeg povećanja
temperature te kako bi EU mogao djelovati kao vjerodostojan i pouzdan partner u
odnosu s trećim zemljama; poziva Komisiju i države članice da preuzmu aktivnu i
konstruktivnu ulogu tijekom dijaloga „Talanoa” 2018. i konferencije COP24, jer će
2018. godina biti ključna za provedbu Pariškog sporazuma; poziva EU da pokaže svoju
posvećenost ambicioznoj klimatskoj politici jer će to pomoći da EU bude primjer i da
zagovara snažne obveze drugih zemalja u pogledu ublažavanja;
5. žali zbog objave odluke predsjednika Sjedinjenih Američkih Država o povlačenju SAD-
a iz Pariškog sporazuma; ponovno potvrđuje da EU ima odgovornost i priliku da
preuzme vodeću ulogu u globalnom klimatskom djelovanju, da uloži jače napore u
klimatsku diplomaciju i da stvori snažan savez zemalja i dionika koji će nastaviti pružati
PE616.683v02-00 8/24 RR\1157196HR.docx
HR
potporu i doprinos ciljevima ograničavanja globalnog zatopljenja na razinu znatno nižu
od 2 °C, uz istodobno nastojanje da se povišenje temperature ograniči na 1,5 °C prema
preporuci Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC); ipak ističe da je važno
tijesno surađivati s vladom SAD-a, a posebno s državama i gradovima SAD-a;
6. ističe da vjerodostojnost EU-a u borbi protiv klimatskih promjena ovisi o strogoj i
sveobuhvatnoj provedbi njegove klimatske politike;
7. ističe da bi se u sklopu vanjske politike EU-a trebali razviti kapaciteti za praćenje rizika
povezanih s klimatskim promjenama, uključujući prevenciju kriza i osjetljivosti na
sukobe; smatra da posljedično i brzo djelovanje u području klime na ključan način
doprinosi prevenciji socijalnih, gospodarskih i sigurnosnih rizika, prevenciji sukoba i
nestabilnosti, a na kraju i prevenciji velikih političkih, socijalnih i gospodarskih
troškova; stoga ističe važnost uključivanja klimatske diplomacije u politike EU-a za
sprečavanje sukoba, širenjem i prilagodbom opsega misija i programa EU-a u trećim
zemljama i područjima sukoba; ponavlja da će prelazak na gospodarstvo s nultom neto
stopom emisija ugljika pridonijeti većem miru i sigurnosti ljudi unutar i izvan EU-a jer
klimatske promjene često pogoršavaju postojeće nestabilnosti i sukobe te produbljuju
postojeće ili stvaraju nove nejednakosti zbog manjka resursa, nedostatka gospodarskih
mogućnosti, gubitka zemlje kao rezultata dizanja razine mora ili dugotrajnih razdoblja
suše, krhkih upravljačkih struktura, nedostatne opskrbe vodom i hranom i pogoršavanja
životnih uvjeta;
8. sa zabrinutošću posebno upozorava na pogoršanje ekosustava i vodnih resursa planeta te
na sve veću prijetnju koju predstavlja manjak vode i rizici povezani s vodom kao i na
ekstremne klimatske i vremenske uvjete koji su sve češći i čiji je učinak sve razorniji,
zbog čega je nužno ojačati poveznicu između prilagođavanja na klimatske promjene i
smanjenja rizika od katastrofa;
9. osim toga sa zabrinutošću primjećuje da se ne posvećuje dovoljno pozornosti ulozi tla
kao sastavnog dijela klimatskog sustava te njegovoj važnosti za smanjenje stakleničkih
plinova i prilagodbu na učinke klimatskih promjena; poziva EU da izradi ambicioznu
strategiju koju bi trebalo uključiti u klimatsku diplomaciju;
10. naglašava da je zbog otapanja polarnih kapa i dizanja razine mora posebno ugroženo
stanovništvo koje živi na obalama ili u malim otočnim državama; potiče Komisiju i
države članice da štite i čuvaju te životne prostore tako da olakšaju postizanje
ambicioznih ciljeva u pogledu ublažavanja klimatskih promjena i donošenjem
multilateralnih mjera za zaštitu obale;
11. priznaje da klimatske promjene pogoršavaju okolnosti koje dovode do migracija u
ugroženim područjima i podsjeća na to da će se migracije u budućnosti povećati ako se
negativne posljedice klimatskih promjena ne riješe na odgovarajući način; stoga smatra
da je bitno raditi na utvrđivanju općeprihvaćene univerzalne definicije pojma
„klimatskih izbjeglica” u okviru UN-a u cilju uspostave međunarodnog pravnog okvira
za osobe raseljene zbog posljedica klimatskih promjena i donošenja zajedničkog
pristupa za zaštitu klimatskih izbjeglica; zahtijeva od EU-a da aktivno sudjeluje u
raspravi o pojmu „klimatskih izbjeglica”, što se odnosi i na eventualno donošenje
pravne definicije tog pojma na međunarodnoj razini;
RR\1157196HR.docx 9/24 PE616.683v02-00
HR
12. poziva države članice da pokažu progresivno vodstvo u tekućim pregovorima o
globalnom sporazumu za sigurne, uredne i zakonite migracije, koji je pripremljen pod
okriljem Ujedinjenih naroda te se nadograđuje na Deklaraciju iz New Yorka o
izbjeglicama i migrantima iz 2016., u kojoj je priznato da se veliki broj ljudi seli „kao
odgovor na negativne posljedice klimatskih promjena”;
13. pozdravlja uključivost procesa UNFCCC-a; smatra da je, kako bi se zajamčilo
učinkovito i transparentno sudjelovanje, potrebno riješiti pitanje interesnih skupina i
sukoba interesa; podržava inicijativu vlada koje zastupaju većinu svjetskog stanovništva
u pogledu uvođenja posebne politike u vezi sa sukobom interesa te poziva Komisiju da
se konstruktivno uključi u taj proces;
14. poziva Komisiju da osmisli programe za podizanje razine osviještenosti građana EU-a o
vezi između klimatskih promjena te migracija, siromaštva i sukoba u pogledu pristupa
resursima;
15. naglašava da svaka inicijativa EU-a u području okoliša mora započeti od zakonodavnih
nadležnosti predviđenih Ugovorima i da parlamentarna demokracija EU-a mora i dalje
imati istaknutu ulogu u svakom prijedlogu kojemu je cilj promicanje međunarodnih
mjera za zaštitu okoliša;
Jačanje kapaciteta EU-a u području klimatske diplomacije
16. napominje da su EU i njegove države članice zaslužni za najveći dio javnog financiranja
u području klime i da je to bitan instrument kojim se izgrađuje povjerenje za potporu
prilagodbi i ublažavanju u drugim zemljama; potiče Komisiju i države članice da
nastave s korisnim financijskim doprinosima te da aktivno podržavaju mobilizaciju
financijskih sredstava u području klime na međunarodnoj razini s pomoću javnog
financiranja drugih zemalja i iz privatnih izvora; pozdravlja izjave iznesene
12. prosinca 2017. na sastanku na vrhu One Planet;
17. naglašava da su za globalni prelazak na gospodarstva i društva s nultim emisijama
ugljika, koja su otporna na klimatske promjene, potrebna znatna ulaganja u
transformaciju; naglašava da vlade trebaju stvoriti poticajno okruženje za
preusmjeravanje tokova kapitala prema održivom ulaganju i izbjegavanje neupotrebljive
imovine, nadograđujući se na zaključke stručne skupine na visokoj razini o održivom
financiranju i u skladu s komunikacijom Komisije o održivom financiranju
(COM(2018)0097); smatra da financijski sustav mora doprinositi ciljevima Pariškog
sporazuma i održivog razvoja; uvjeren je da će financijski sustav EU-a koji doprinosi
ublažavanju klimatskih promjena i potiče ulaganja u čiste tehnologije i održiva rješenja
služiti kao uzor drugim zemljama te da bi im mogao pomoći da uvedu slične sustave;
18. ističe da je važno da EU ima zajedničko i jedinstveno stajalište na svim međunarodnim
forumima i poziva Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i
Komisiju da koordiniraju zajedničke napore EU-a kako bi se osigurala njegova
predanost provedbi Pariškog sporazuma; potiče EU da razmotri načine na koje se može
dodatno povisiti razina ambicija Pariškog sporazuma; ustraje u tome da je potrebno
razviti sveobuhvatnu strategiju za klimatsku diplomaciju EU-a, a pitanje klime uključiti
u sva područja vanjskog djelovanja EU-a, uključujući trgovinu, razvojnu suradnju i
humanitarnu pomoć; naglašava da je važno ojačati socijalnu dimenziju, uključivanjem
PE616.683v02-00 10/24 RR\1157196HR.docx
HR
rodne perspektive i pristupa temeljenog na ljudskim pravima u sve buduće
multilateralne pregovore;
19. potiče Komisiju i države članice da podižu međunarodnu razinu osviještenosti o
klimatskim promjenama s pomoću koordiniranih komunikacijskih strategija i aktivnosti
kako bi se povećala potpora javnosti i politička podrška; poziva osobito na to da se
stvori međunarodna svijest o međupovezanosti klimatskih promjena i socijalne
nepravde, migracija, gladi i siromaštva činjenice da globalno djelovanje u području
klime može uvelike doprinijeti rješavanju tih problema;
20. ističe da će tehnološki napredak, koji se na odgovarajući način potiče u okviru
zajedničkog političkog napora, biti od ključne važnosti za ostvarenje ciljeva Pariškog
sporazuma te da se stoga mora voditi računa o znanstvenoj diplomaciji EU-a kao dijelu
globalne strategije za klimatsku diplomaciju, u okviru koje se jača i financira
istraživanje u području klimatskih promjena;
21. podsjeća da, kao što je to navedeno u zelenoj knjizi Komisije „Prilagodba klimatskim
promjenama u Europi – mogućnosti za djelovanje na razini EU-a”1, među područja u
Europi koja su najosjetljivija na klimatske promjene spadaju južna Europa i sredozemni
bazen, planinska i obalna područja, gusto naseljena poplavna područja, Skandinavija i
arktička regija; stoga potiče EU da promiče istraživačke i razvojne programe koji
obuhvaćaju države članice relevantne za svaki od tih slučajeva, u skladu s člankom 185.
UFEU-a;
22. skreće pozornost na inicijativu PRIMA (Partnerstvo za istraživanje i inovacije na
mediteranskom području) kao dobar primjer znanstvene diplomacije iz prethodnog
stavka, u kojoj se naglasak stavlja na razvoj i primjenu inovativnih rješenja za
proizvodnju hrane i opskrbu vodom u sredozemnom bazenu; traži od Komisije da ojača
suradnju, pruži nužnu potporu i osigura kontinuitet te inicijative kao i drugih sličnih
inicijativa; poziva Komisiju da u skladu s člankom 185. UFEU-a izradi novu inicijativu
koja će biti posebno usmjerena na ciljeve klimatske diplomacije EU-a;
23. apelira da se poduzmu mjere za koordinaciju akcijskih planova EU-a za energetsku i
vodnu diplomaciju s klimatskom diplomacijom, čime bi se prema potrebi povećali
sinergija i zajedničko djelovanje između odgovarajućih subjekata na razini EU-a i
država članica;
24. poziva Parlament da se dodatno angažira te da se uspostavi godišnji proces, koji bi
inicirali Komisija i ESVD, a provodio bi se u suradnji s državama članicama, u okviru
kojeg bi se utvrdili ključni prioriteti klimatske diplomacije EU-a u dotičnoj godini i
iznijele konkretne preporuke za rješavanje nedostataka u pogledu kapaciteta;
25. obvezuje se na to da će sastaviti svoje stajalište i preporuke za novu dugoročnu
strategiju EU-a do sredine stoljeća, koje će Komisija i Vijeće razmotriti prije
podnošenja strategije UNFCCC-u;
26. izjavljuje da namjerava pokrenuti proces podnošenja redovitih izvješća o aktivnostima,
postignućima i nedostatcima klimatske diplomacije EU-a koji će doprinijeti tim
1 COM(2007) 0354.
RR\1157196HR.docx 11/24 PE616.683v02-00
HR
nastojanjima; dodaje da bi periodična izvješća trebala sadržavati jasne referentne
vrijednosti u tom pogledu;
27. ističe ključnu ulogu parlamentarne diplomacije u borbi protiv klimatskih promjena;
obvezuje se da će bolje iskoristiti svoju međunarodnu ulogu i članstvo u međunarodnim
parlamentarnim mrežama te da će intenzivirati svoje klimatske aktivnosti u okviru rada
svojih izaslanstava, uključujući posjete izaslanstava, osobito Odbora za okoliš, javno
zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za vanjske poslove, te tijekom europskih i
međunarodnih međuparlamentarnih sastanaka i u okviru platformi za dijalog s
nacionalnim parlamentima i s dionicima na podnacionalnoj razini te s civilnim
društvom/nedržavnim dionicima, te da će u svakom trenutku poštovati načela rodne
osviještenosti;
28. poziva na veću dodjelu ljudskih i financijskih resursa u okviru ESVD-a i Komisije,
kako bi se bolje odrazila snažna predanost klimatskoj diplomaciji te veća angažiranost u
tom području; potiče ESVD da u programe sastanaka izaslanstava EU-a s njihovim
partnerima iz trećih zemalja i međunarodnih ili regionalnih organizacija uvrsti
klimatsku diplomaciju te da organizira diplomatske napore u području klime u okviru
svakog izaslanstva EU-a s predstavništvima država članica u trećim zemljama i pridoda
im stratešku važnost; stoga poziva na uključivanje kontaktne točke za klimatske
promjene u izaslanstva EU-a u trećim zemljama, kao i većeg postotka stručnjaka za
klimu pri uspostavi mješovitih radnih mjesta u izaslanstvima EU-a;
29. ističe da potrošnja sredstava EU-a u području klime može stvoriti visoku dodanu
vrijednost i da bi je trebalo znatno povećati kako bi odražavala veću važnost i hitnost
djelovanja u području klime i potrebu za daljnjim djelovanjima u području klimatske
diplomacije; stoga potiče Komisiju i države članice da povećaju potrošnju povezanu s
klimatskom diplomacijom u narednom višegodišnjem financijskom okviru (VFO), da
izdvoje najmanje 30 % sredstava u području klime, za što se zalaže Parlament u svojoj
rezoluciji od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: Priprema stajališta Parlamenta o
VFO-u nakon 2020.1 i da usklade proračun EU-a u cijelosti s ciljevima Pariškog
sporazuma i ciljevima održivog razvoja kako bi se zajamčilo da potrošnja proračunskih
sredstava nije protivna naporima u području klime; u tom kontekstu primjećuje da će
osjetljivi sektori (poput poljoprivrede, industrije, energije i prometa) morati poduzeti
veće napore pri prijelazu na gospodarstvo s nultim emisijama ugljika; poziva na bolje
korištenje drugih fondova EU-a kako bi se osigurali učinkovitost sredstava, optimalni
ishodi i veći utjecaj djelovanja i inicijativa EU-a;
30. poziva Komisiju i države članice da u okviru bilateralnih sporazuma s partnerskim
zemljama razvijaju suradnju u području okoliša kako bi se poticale politike održivog
razvoja koje se temelje na energetskoj učinkovitosti i obnovljivoj energiji;
31. poziva Komisiju da u svojim predstojećim komunikacijama o budućnosti energetske i
klimatske politike EU-a te o dugoročnoj strategiji za smanjenje emisija stakleničkih
plinova u potpunosti odrazi globalnu dimenziju, uključujući ciljeve klimatske
diplomacije EU-a; također poziva Komisiju i ESVD da u roku od 12 mjeseci od
usvajanja ovog izvješća, i uzimajući u obzir pristup Parlamenta kako je utvrđen u ovom
tekstu, dodatno razviju dugoročnu viziju kako bi donijeli zajedničku komunikaciju
1 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0075.
PE616.683v02-00 12/24 RR\1157196HR.docx
HR
kojom bi se utvrdilo njihovo shvaćanje klimatske diplomacije EU-a, kao i strateški
pristup aktivnostima klimatske diplomacije EU-a;
32. poziva ESVD i Komisiju da povećaju svoju unutarnju koordinaciju u pogledu
raseljavanja zbog klime tako da uspostave odbor stručnjaka koji će istraživati klimatske
promjene i migracije s pomoću međuagencijske radne skupine;
33. ističe da su rodna ravnopravnost, osnaživanje žena te potpuno i ravnopravno
sudjelovanje i vodeća uloga žena presudni za djelovanje u području klime; poziva EU i
države članice da uključe rodnu perspektivu u klimatske politike i da primijene rodno
osviješteni pristup jer klimatske promjene često pogoršavaju rodne nejednakosti i
položaj žena, da promiču sudjelovanje pripadnica autohtonih naroda i braniteljica
ljudskih prava u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama
(UNFCCC) jer je njihovo poznavanje upravljanja prirodnim resursima ključno za borbu
protiv klimatskih promjena;
Borba protiv klimatskih promjena kao pokretač međunarodne suradnje
34. ističe da EU i države članice moraju biti aktivni partneri u međunarodnim
organizacijama i na forumima (kao što su UN, UNFCCC, politički forum na visokoj
razini o održivom razvoju (HPFL), Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava
(OHCHR), Međunarodna organizacija rada (MOR), Svjetska zdravstvena organizacija
(WHO), NATO, Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO),
Međunarodna pomorska organizacija (IMO), Arktičko vijeće, skupine G7 i G20) i
blisko surađivati s regionalnim organizacijama (kao što su Afrička unija (AU),
Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS), Udruženje država
jugoistočne Azije (ASEAN), Skupina afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP),
MERCOSUR i Vijeće za suradnju u Zaljevu (GCC)) kako bi poticali globalna
partnerstva i osigurali provedbu Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja,
istodobno štiteći, jačajući i dodatno razvijajući multilateralne sustave suradnje;
35. poziva EU i države članice da daju veći prioritet mjerama u području klime na dnevnom
redu sastanaka na vrhu skupine G20, kao i na dnevnom redu bilateralnih sastanaka
zemalja članica skupine G20 i da surađuju sa zemljama u razvoju, kao što su
Skupina 77 u Ujedinjenim narodima (G77) i drugim mrežama, kao što je Savez malih
otočnih država (AOSIS);
36. poziva države članice da pojačaju svoj angažman u okviru Organizacije za europsku
sigurnost i suradnju (OESS), u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma; također ističe da
Međunarodna pomorska organizacija (IMO) mora poduzeti brze i primjerene dodatne
mjere kako bi međunarodni pomorski promet u odgovarajućoj mjeri doprinosio borbi
protiv klimatskih promjena;
37. poziva Komisiju da u međunarodne sporazume o trgovini i ulaganju uvrsti dimenziju
klimatskih promjena te da ratifikaciju i provedbu Pariškog sporazuma postavi kao uvjet
za buduće trgovinske sporazume; u tom pogledu poziva Komisiju da, gdje je to
potrebno, izradi sveobuhvatnu ocjenu dosljednosti postojećih sporazuma s Pariškim
sporazumom; poziva Komisiju da pojednostavi financijske instrumente i programe kako
bi se osigurala usklađenost, kako bi se pružila potpora trećim zemljama u borbi protiv
klimatskih promjena i kako bi se povećala učinkovitost klimatskog djelovanja EU-a;
RR\1157196HR.docx 13/24 PE616.683v02-00
HR
preporučuje da se o klimatskim promjenama sastavi jedna obavezna temeljna klauzula
koja bi se sustavno uvrštavala u međunarodne sporazume, uključujući sporazume o
trgovini i ulaganjima, u pogledu zajedničke predanosti ratifikaciji i provedbi Pariškog
sporazuma, čime bi se podupirao proces dekarbonizacije na europskoj i međunarodnoj
razini;
38. podupire kontinuiran i aktivan angažman EU-a u „koaliciji velikih ambicija” (HAC) i s
njezinim zemljama članicama kako bi se dala vidljivost njihovoj odlučnosti u postizanju
svrhovite provedbe Pariškog sporazuma zaključivanjem pouzdanog pravilnika 2018. i
uspješnog dijaloga „Talanoa” na konferenciji COP24 kojim se nastoji dodatno
motivirati države da se pridruže ovim naporima i uspostave skupinu predvodnika za
klimatska pitanja u sljedećih nekoliko godina koji će biti spremni na podizanje svojih
klimatskih ciljeva u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma, kako bi se uspostavilo
zajedničko vodstvo i kako bi djelovali kao predvodnici u pogledu uključivanja klime u
različita područja vanjske politike, uključujući trgovinu, reformu međunarodnih
financijskih institucija i sigurnost;
39. prepoznaje važnost djelotvornog i učinkovitog djelovanja u pogledu prilagodbe,
strategija i planova, uključujući korištenje rješenjima koja se temelje na ekosustavima s
ciljem povećanja kapaciteta prilagodbe, jačanja otpornosti te smanjenja osjetljivosti na
klimatske promjene u kontekstu Pariškog sporazuma;
40. ističe posebnu osjetljivost arktičkih ekosustava na klimatske promjene, s obzirom na to
da posljednjih nekoliko desetljeća temperature na Arktiku rastu približno dvaput brže od
svjetskog prosjeka; uviđa da onečišćenje prisutno u klimi na Arktiku najvećim dijelom
dolazi od azijskih, sjevernoameričkih i europskih zagađivača, zbog čega mjere
smanjenja emisija u EU-u imaju važnu ulogu u rješavanju klimatskih promjena na
Arktiku; također uzima u obzir pokazani interes za Arktik i njegove resurse, s obzirom
na okoliš koji se mijenja na tom području, kao i sve veću geopolitičku važnost Arktika;
smatra da su zdravi i održivi arktički ekosustavi u kojima žive održive zajednice
strateški važni za političku i gospodarsku stabilnost Europe i svijeta; smatra da je
potrebno konačno provesti formalni status EU-a kao promatrača u Arktičkom vijeću;
41. budući da su, povijesno gledano, uvelike utjecali na globalno zatopljenje, ističe da su
EU i druge imućne zemlje dužni iskazati veću solidarnost prema ugroženim državama,
od kojih se mnoge nalaze na globalnom jugu ili su otočne države, koje su najviše
pogođene posljedicama klimatskih promjena i pobrinuti se za to da imaju stalnu potporu
kako bi se povećala njihova otpornost, kako bi se doprinijelo smanjenju rizika od
katastrofa, među ostalim i s pomoću očuvanja prirode i obnove ekosustava koji imaju
važnu ulogu u regulaciji klime, kako bi im se financijski i izgradnjom kapaciteta, a
posebno s pomoću partnerstava za NDC, pomoglo da se oporave od štete povezane s
klimatskim promjenama i unaprijede mjere prilagodbe i otpornosti; napominje da su
ugrožene države ključni partneri u poticanju ambicioznih mjera u području klime na
međunarodnoj razini, zbog egzistencijalne prijetnje koje za njih predstavljaju klimatske
promjene;
42. poziva EU i države članice da pruže potporu za napore koje manje imućne zemlje ulažu
kako bi smanjile svoju ovisnost o fosilnim gorivima i povećale pristup obnovljivim
izvorima energije, kao i putem programa kojima se pruža potpora pristupu znanosti,
PE616.683v02-00 14/24 RR\1157196HR.docx
HR
tehnologiji i inovacijama u skladu s ciljem održivog razvoja br. 17 te podizanjem
njihove razine osviještenosti o dostupnim tehnologijama za praćenje i zaštitu okoliša i
građana, kao što su glavni svemirski program Copernicus i njegova služba za klimatske
promjene; ističe mogućnosti za poticanje klimatski pametnih ulaganja i podupiranje
održivog razvoja, koje se nude u okviru plana EU-a za vanjska ulaganja; ističe da je
važno zajamčiti da humanitarne agencije osmisle dugoročnu perspektivu svojeg
djelovanja na osnovi čvrsto utemeljenog znanja o utjecajima klimatskih promjena na
ugrožena područja; također poziva Komisiju da razvije sveobuhvatnu strategiju za
promicanje izvrsnosti EU-a u zelenim tehnologijama na globalnoj razini;
43. naglašava da je potrebno pojednostaviti politike EU-a kako bi se na odgovarajući način
odgovorilo na situacije kao što su nestašica vode i hrane, koje će se u budućnosti
vjerojatno češće manifestirati; podsjeća na to da takve nestašice temeljnih prehrambenih
proizvoda predstavljaju ozbiljne dugoročne sigurnosne izazove koji bi mogli ugroziti
postignuća razvojne politike EU-a;
44. poziva Uniju da prednost da pomoći u obliku bespovratnih sredstava i prijenosa
tehnologije najsiromašnijim zemljama radi provedbe energetske tranzicije;
45. preporučuje da EU produbi svoju stratešku suradnju na državnoj i nedržavnoj razini s
pomoću dijaloga i partnerstava u pogledu razvoja s nultom stopom emisija ugljika s
gospodarstvima u usponu i drugim zemljama, koji imaju znatan utjecaj na globalno
zatopljenje, ali ujedno i odlučujuću ulogu u pogledu klimatskog djelovanja na svjetskoj
razini; u tom kontekstu napominje da klima može biti polazna točka za diplomatsku
suradnju s partnerima s kojima postoje znatni sporovi u pogledu drugih pitanja te tako
pružiti priliku za jačanje stabilnosti i mira; poziva EU da sa svojim partnerima podijeli
politička iskustva i naučene pouke, kako bi se ubrzala provedba Pariškog sporazuma;
poziva EU da uspostavi namjenska povjerenstva radi rasprave o klimatskoj politici i
politici u pogledu održivosti te gospodarske i tehnološke dijaloge o rješenjima u
pogledu tranzicije i otpornosti, među ostalim i tijekom ministarskih sastanaka na
visokoj razini; poziva EU da izgradi i podržava partnerstva u područjima od
zajedničkog interesa, uključujući prometnice do 2050., reformu održivog financiranja,
čisti promet, tržišta ugljika i druge instrumente za određivanje cijene ugljika izvan
granica Europe u cilju uspostave jednakih uvjeta za sve gospodarske sektore;
46. poziva EU da bude predvodnik u razvoju međunarodnih i regionalnih partnerstava u
pogledu tržišta ugljika, kako je utvrđeno člankom 6. Pariškog sporazuma i da koristi
svoju stručnost u uspostavi, prilagodbi sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) te
upravljanju njime i da koristi svoje iskustvo u povezivanju ETS-a sa švicarskim tržištem
ugljika; poziva Komisiju i države članice da promiču razvoj mehanizama za određivanje
cijena ugljika u trećim državama i regijama i da potiču međunarodnu suradnju u cilju
srednjoročnog postizanja velike kompatibilnosti tih mehanizama te da, u dugoročnom
pogledu, stvore međunarodno tržište ugljika; u tom pogledu ističe uspješnu suradnju
između EU-a i Kine proteklih godina, koja je omogućila pokretanje nacionalnog sustava
trgovanja emisijama u Kini u prosincu 2017.; raduje se rezultatima trenutačnog rada,
koji će biti ključni za dobro funkcioniranje sustava; potiče EU da kontinuirano podržava
ambicije Kine u vezi s trgovanjem ugljikom i da ojača njihovu buduću suradnju kako bi
se radilo na ostvarenju jednakih uvjeta na svjetskoj razini;
RR\1157196HR.docx 15/24 PE616.683v02-00
HR
47. poziva EU da na međunarodnoj razini aktivno promiče agresivnu politiku protiv emisija
stakleničkih plinova, uključujući uvođenje ograničenja emisija i trenutačnih mjera za
smanjenje emisija u sektorima međunarodnog pomorskog i zračnog prometa;
48. smatra da je potrebno dodatno raditi na razvoju prilagodbe granica ugljika kao poticaj
za ulaganje daljnjih napora svih naroda u ostvarivanje ciljeva utvrđenih u Pariškom
sporazumu;
49. preporučuje Europskoj uniji da zajedno s UN-om potiče veću suradnju na globalnoj
razini kako bi se našlo rješenje za problem pješčanih oluja koje osobito na Bliskom
istoku zaoštravaju već postojeće tenzije i stvaraju nove tenzije; ističe da se zbog tih
oluja, osim što uzrokuju znatnu štetu u pogledu zdravlja, smanjuju već ograničeni vodni
resursi na području Bliskog istoka; s tim u vezi potiče EU da surađuje s Ujedinjenim
narodima kako bi se poboljšali sustavi nadziranja i upozoravanja;
50. potiče ESVD, Komisiju i države članice da svoje strateške dijaloge o energiji sa
zemljama koje izvoze fosilna goriva u šire susjedstvo EU-a usmjere na suradnju u
području dekarbonizirane energije i modele gospodarskog razvoja s nultim emisijama
ugljika radi postizanja većeg mira te bolje sigurnosti i dobrobiti ljudi u Europi i svijetu;
51. poziva ESVD, Komisiju i države članice da svoje međunarodne političke dijaloge i
suradnju s partnerskim zemljama u potpunosti usklade s ciljevima iz Pariškog
sporazuma i s ambicijom EU-a da postane svjetski predvodnik u području obnovljivih
izvora energije;
Strateški partneri EU-a
52. smatra da je važno da EU nastavi ulagati napore kako bi SAD ponovno sudjelovao u
multilateralnoj suradnji o mjerama u području klime, potičući SAD da poštuje Pariški
sporazum, a da se pritom ne ugrozi razina njegovih ambicija; smatra da su
parlamentarni dijalog i suradnja s lokalnim tijelima ključni za postizanje tog cilja;
53. ističe da pregovori o Brexitu i budući odnos s Ujedinjenom Kraljevinom moraju
odražavati potrebu za kontinuiranom suradnjom u pogledu klimatske diplomacije;
54. napominje da regije i gradovi imaju sve važniju ulogu u pogledu održivog razvoja zbog
toga što klimatske promjene imaju izravan utjecaj na njih, s obzirom na to da njihov rast
izravno utječe na klimu, i jer oni postaju sve aktivniji u području ublažavanja klimatskih
promjena i prilagodbi njima, katkad u svjetlu politika koje su u suprotnosti s politikama
njihovih nacionalnih vlada; ponavlja ključnu važnost gradova i regija za uvođenje
inovacija i mjera za zaštitu okoliša, korištenje zelenih tehnologija te ulaganje u vještine,
osposobljavanje i povećanje konkurentnosti razvojem čistih tehnologija na lokalnim
razinama; stoga poziva EU da dodatno ojača svoje odnose s lokalnim i regionalnim
vlastima i autohtonim narodima u trećim zemljama te prekomorskim zemljama i
teritorijima radi poticanja tematske i sektorske suradnje gradova i regija unutar i izvan
EU-a, kako bi se razvile inicijative za prilagodbu i otpornost i kako bi se ojačali modeli
održivog razvoja i planovi za smanjenje emisija u ključnim sektorima kao što su sektori
energije, industrije, tehnologije, poljoprivrede i prometa, i u gradskim i u ruralnim
područjima, primjerice s pomoću twinning projekata, programa međunarodne urbane
suradnje, podupiranjem platforma poput Sporazuma gradonačelnika i izgradnjom novih
PE616.683v02-00 16/24 RR\1157196HR.docx
HR
foruma za razmjenu najboljih praksi; poziva EU i države članice da podrže napore
regionalnih i lokalnih aktera da uvedu regionalno i lokalno utvrđene doprinose (nalik na
nacionalno utvrđene doprinose), ako se tim postupkom mogu povećati ambicije u
području klime; ukazuje na ulogu koju izaslanstva EU-a u trećim zemljama mogu imati
u tom pogledu;
55. također napominje da sve veća urbanizacija u mnogim dijelovima svijeta pogoršava
postojeće izazove prouzročene klimatskim promjenama zbog veće potražnje za
resursima kao što su energija, zemljište i voda, te doprinosi daljnjem pogoršanju
okolišnih problema, kao što su onečišćenje zraka i povećane količine otpada, u brojnim
konurbacijama u EU-u i izvan njega; napominje se dodatne posljedice klimatskih
promjena, kao što su ekstremni vremenski uvjeti, duša i degradacija tla, često posebno
jako osjete u ruralnim područjima; smatra da je lokalnim i regionalnim tijelima
potrebno posvetiti posebnu pomoć i potporu da bi riješile te izazove, izgradile bolju
otpornost i doprinijele naporima u području ublažavanja posljedica klimatskih promjena
razvojem novih oblika opskrbe energijom i prometnih koncepata;
56. naglašava da je u poštovanju relevantnih međunarodnih propisa i konvencija, posebno
Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera
(UNECE), Aarhuške konvencije i Konvencije iz Espooa važna prekogranična suradnja
između država članica i partnerskih zemalja, posebno u pogledu prekogranične procjene
učinka na okoliš;
57. poziva EU i njegove države članice da osnaže veze s civilnim društvom i potporu za
njega diljem svijeta kao agenta mjera u području klime te uspostave saveze i ojačaju
sinergije sa znanstvenom zajednicom, nevladinim organizacijama, lokalnim
zajednicama, autohtonim zajednicama i netradicionalnim dionicima radi boljeg
usklađivanja ciljeva, ideja i metoda različitih aktera kako bi se uspostavio koordinirani
pristup mjerama u području klime; potiče EU i njegove države članice da surađuju s
privatnim sektorom, da ojačaju suradnju u pogledu iskorištavanja prilika koje donosi
tranzicija prema gospodarstvu s nultom stopom emisija ugljika, da razviju izvozne
strategije za klimatske tehnologije za zemlje diljem svijeta i da potiču prijenos
tehnologija u treće zemlje i izgradnju kapaciteta u trećim zemljama koje potiču
korištenje obnovljivih izvora energije;
58. naglašava važnost znanstvenih istraživanja za donošenje odluka u području klimatske
politike; napominje da je prekogranična znanstvena razmjena ključan element
međunarodne suradnje; potiče Komisiju i države članice da kontinuirano podržavaju
znanstvene organizacije koje se bave procjenom klimatskih rizika, koje su usmjerene na
procjenu posljedica klimatskih promjena i koje političkim tijelima nude moguće mjere
za prilagodbu; potiče EU da koristi svoje istraživačke kapacitete u cilju doprinosa
globalnim mjerama u području klime;
°
° °
59. nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, potpredsjednici
RR\1157196HR.docx 17/24 PE616.683v02-00
HR
Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,
Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje te, radi obavijesti, Općoj skupštini
Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.
PE616.683v02-00 18/24 RR\1157196HR.docx
HR
OBRAZLOŽENJE
Klimatska diplomacija kao strateški prioritet u vanjskim poslovima EU-a
U 2015. godini, zaključivanje općeg sporazuma o klimi u Parizu i donošenje Programa za
održivi razvoj do 2030. ., s ciljevima održivog razvoja kao njihovim temeljem, bio je velik
uspjeh za globalnu preobrazbu u smjeru stvaranja održivijeg društva s niskim razinama ugljika.
Oba postignuća mogu se smatrati uspješnim primjerima multilateralizma. Sklapanje Pariškog
sporazuma konkretno je omogućeno zajedničkim ulaganjem diplomatskih napora EU-a i
francuskog predsjedanja. Predstojeći su izazovi provedba sporazuma u djelo, uspostava pravila
i postupaka za taj proces tijekom sljedećih konferencija UN-a o klimi te održavanje
međunarodnog angažmana u području klimatskog djelovanja.
Sve to pokazuje koliko je važno da se pitanje klime uvrsti u programe rada tijela za vanjske
poslove i njihovih dionika. Ozbiljni učinci klimatskih promjena jasno su zamjetni u cijelom
svijetu i stoga trebaju biti strateški prioritet u međunarodnim diplomatskim odnosima. S
obzirom da razvojna kretanja u pogledu klime utječu na geopolitičku stabilnost i opskrbu
hranom i vodom pa tako i na regionalnu sigurnost zahvaćenog stanovništva, kao i na
migracijske tokove, taj je problem potrebno razmatrati na svim razinama i u svim područjima
diplomacije u vanjskim poslovima.
Iz tog razloga Odbor za vanjske poslove i Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
posvećuju toj temi zajedničko izvješće i iznose preporuke za buduće aktivnosti EU-a u području
klimatske diplomacije. U ovom izvješću postavljeni su temelji za buduće djelovanje odbora
Parlamenta, osobito Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost
hrane, u klimatskoj diplomaciji, a Europski se parlament uspostavlja kao jedan od dionika
vanjske politike u tom području.
Budući da je svrha ovog izvješća pridonijeti i definiranju međunarodne uloge EU-a u klimatskoj
diplomaciji, u skladu s pristupom vanjskim poslovima utvrđenim u globalnoj strategiji EU-a, u
njemu su sustavno utvrđene potrebne strukture te strateški partneri i tematski pravci za
klimatsku diplomaciju EU-a, čime se podupire razvoj sveobuhvatne buduće strategije za EU.
Potreba za liderstvom EU-a: izrada programa klimatske diplomacije EU-a
Suočen sa sve hitnijom potrebom za klimatskim djelovanjem i snažnom provedbom Pariškog
sporazuma na svjetskoj razini, EU mora ulagati veće napore u području klimatske diplomacije.
Zagovaranje klimatskog djelovanja i inzistiranje na političkom opredjeljenju ostaje stalna
zadaća. U tom je kontekstu snažna uloga EU-a kao lidera klimatskog djelovanja važnija nego
ikada prije. Načini poboljšanja suradnje sa starim i novim partnerima, bilo u okviru
međunarodnih foruma, bilo s nacionalnim vladama ili nedržavnim dionicima, moraju biti
predmetom vrlo jasnog programa djelovanja
Vanjsku ulogu EU-a kao lidera potrebno je dopuniti snažnom unutarnjom klimatskom
politikom. Kako bi se razvijao kao vjerodostojan sudionik, EU mora provesti Pariški sporazum
na sustavan način, uz jasan mehanizam revidiranja. Iako su za sljedeće desetljeće bitni zakoni
EU-a o klimi već doneseni, potrebne su dodatne mjere. Europska unija trebala bi se dobro
pripremiti za dijalog „Talanoa” i konferenciju o klimi u Katowicama u Poljskoj (COP24)
u 2018., što podrazumijeva iznošenje konkretnih ponuda za jačanje vlastitih napora u pogledu
klime. Europska unija i osobito njezine države članice trebaju biti spremne povećati postojeće
RR\1157196HR.docx 19/24 PE616.683v02-00
HR
doprinose EU-a određene na nacionalnoj razini (NDC) do 2030. te poduzeti globalni pregled
stanja svakih pet godina radi revidiranja vlastitog zakonodavstva i mjera u pogledu klime.
Trenutačni prijedlog za održive financije, rasprava o postupnom ukidanju štetnih subvencija za
fosilna goriva i uspostava sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira EU-a trebali bi biti
dodatne prilike za integriranje klimatskog opredjeljenja na razini EU-a.
Europska unija trebala bi pokazati da se obveze koje proizlaze iz Pariškog sporazuma
ispunjavaju bez odgode. Stoga bi se Komisija trebala posavjetovati s Europskim parlamentom
i državama članicama oko izrade revidirane dugoročne strategije EU-a za niske razine emisija
ugljika za razdoblje do sredine ovoga stoljeća, uzimajući pritom u obzir rezultate očekivanog
tematskog izvješća IPCC-a.
Zajednički napori: poboljšavanje struktura za klimatsku diplomaciju EU-a
S obzirom na sve veću složenost i izazove globalnog klimatskog djelovanja, klimatsku
diplomaciju EU-a trebalo bi profesionalizirati, osnažiti te je učiniti dosljednijom i
usklađenijom. Uzimajući u obzir složeni višeslojni sustav upravljanja u EU-u, sve institucije
EU-a trebale bi zajedno s državama članicama sudjelovati u procesu razvoja i poboljšanja
klimatske diplomacije i klimatskog djelovanja EU-a.
Iako su Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) bile ključni sudionici u
klimatskoj diplomaciji EU-a prethodnih godina, njihova koordinirana uloga trebala bi ubuduće
biti još snažnija. Klimatska diplomacija EU-a može se temeljiti na iskustvu stečenom u
ubrzavanju i koordinaciji diplomatskih kapaciteta prije sastanka na vrhu o klimi u Parizu te se
može dalje razvijati usmjeravajući se više na strateški pristup.
To znači da osim što bi klima postala važniji dio vanjskih poslova i druge bi javne politike EU-
a s vanjskom dimenzijom, poput trgovine, investicija i razvojne pomoći, bile u skladu s
ciljevima Pariškog sporazuma i ciljevima održivog razvoja. Osim na političku usklađenost,
pristup klimatskoj diplomaciji koji je više strateški trebao bi se odnositi i na usklađenost
djelovanja. Visoka povjerenica trebala bi zajedno s Komisijom koordinirati zajedničke napore
EU-a na uspostavi strategije klimatske diplomacije EU-a koji će se sastojati od utvrđivanja
prioriteta, ključnih sudionika kojima se treba obraćati i ključnih događaja koje treba iskoristiti
za djelovanje, bilo da je riječ o konferencijama, ministarskim sastancima na visokoj razini ili
neformalnim događajima.
Za provedbu ciljane klimatske diplomacije, Komisija i ESVD trebaju raspolagati nužnim
financijskim i ljudskim resursima. Sukladno s time potrebno je procijeniti i riješiti nedostatke
u pogledu kapaciteta u Glavnoj upravi Komisije za klimatsku politiku (GU CLIMA) i ESVD-
u. Oba tima trebala bi nastaviti blisko surađivati kako bi se osiguralo jedinstveno stajalište EU-
a na međunarodnim forumima.
Istodobno, kako bi se ESVD-u omogućilo da preuzme ulogu koja je više koordinancijske naravi
vis à vis predstavništva država članica u okviru njihovih izaslanstava u trećim zemljama, u
njegovim bi izaslanstvima trebalo bi biti više osoblja posebno zaduženog za pitanja klime,
odnosno više mješovitih radnih mjesta čiji portfelji obuhvaćaju pitanja klime. Ta bi izaslanstva
dodatno trebala namijeniti odgovarajući dio svojih proračuna klimatskim aktivnostima kao što
su konferencije, studije i kampanje za podizanje razine osviještenosti. Napori koji se ulažu na
razini EU-a trebali bi se podupirati redovitom i pouzdanom koordinacijom nadležnih javnih
službenika u ministarstvima država članica.
Europski parlament kao zagovornik klimatske diplomacije
PE616.683v02-00 20/24 RR\1157196HR.docx
HR
Europski parlament trebao bi imati aktivniju ulogu u klimatskoj diplomaciji EU-a i pridonositi
svojim političkim idejama i kapacitetima. Parlament bi trebao redovito izrađivati preporuke o
strateškim prioritetima klimatske diplomacije EU-a koje bi Vijeće, ESVD i Komisija trebali
uzeti u obzir pri izradi strategije EU-a.
Nadalje, Parlament je i sam akter u vanjskim poslovima zahvaljujući svojim službenim
izaslanstvima za odnose s trećim zemljama i parlamentarnim skupštinama. U okviru misija koje
poduzimaju odbori i događaja kao što su međuparlamentarni sastanci također se nude dobre
platforme za interakciju.
Ti bi se kapaciteti trebali upotrebljavati na učinkovitiji i strukturiran način. Tijekom misija
nadležnih odbora mogla bi se obuhvatiti pitanja povezana s provedbom Pariškog sporazuma i
ciljeva održivog razvoja kao sastavni dio njihovih razmjena. Mogao bi se, primjerice, opisati
trenutačni pristup EU-a ispunjavanju doprinosa određenih na nacionalnoj razini (NDC) i tako
potaknuti razgovor o provedbi NDC-a trećih zemalja. Isto tako, moglo bi se osvrnuti na
financijske obveze ili napore EU-a u projektima u dotičnim zemljama. Na taj bi se način mogao
proširiti doseg EU-a, pri čemu bi se istodobno slijedila njegova strategija za klimatsku
diplomaciju i izbjegle nedosljednosti u odašiljanju poruka. Uvidi prikupljeni tijekom
parlamentarnih misija trebali bi se pomoću sustava izvješćivanja strukturirati i integrirati u
kontinuirani dijalog s partnerskim zemljama.
Strateški partneri EU-a u klimatskoj diplomaciji
EU je jedinstven dionik u vanjskoj politici zbog svoje višerazinske strukture i institucija te je
predodređen za obraćanje različitim dionicima na različitim razinama. EU bi, s jedne strane,
trebao održavati i jačati postojeća partnerstva te, s druge strane, nastojati stvarati nova
partnerstva i saveze diljem svijeta. Pristup bi trebao biti prilagođen kapacitetima partnera, uz
povećavanje ambicija kada je to moguće.
S obzirom da se pod provedbom Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja ne
podrazumijeva samo ulaganje političkih napora nego da se ona uvelike tiče i drugih dionika,
strateški partneri EU-a trebaju obuhvaćati i organizacije civilnog društva, znanstvenu zajednicu
i privatni sektor. To je osobito očito na lokalnoj i regionalnoj razini, na kojoj se provodi
praktična primjena klimatskih mjera.
Uspostava diplomatskih odnosa u pogledu klime može služiti kao polazna točka za razgovore
s onim partnerima s kojima postoje znatni sporovi u pogledu drugih pitanja. Stoga bi strateški
partneri EU-a trebali obuhvaćati i zemlje s kojima se klimatskom diplomacijom može
omogućiti dublja suradnja i izgradnja povjerenja, čime bi se jačao ili čak ponovno uveo
multilateralizam kao okvir međunarodne suradnje.
Europska unija trebala bi i dalje biti aktivni sudionik i donositelj planova u međunarodnim
organizacijama. Okvire kao što su skupine G7 i G20 trebalo bi sve više upotrebljavati za
oblikovanje zajedničkih obveza u pogledu klime i razvoj međunarodnih vodećih načela.
Europska unija trebala bi obnoviti stare i uspostaviti nove klimatske saveze poput koalicije
velikih ambicija te inicirati zajedničke najave o konkretnim mjerama i obvezama u području
klime. U tom je pogledu potrebno osnažiti partnerstva EU-a s organizacijama ACP, AU,
ECOWAS, ASEAN i MERCOSUR. Bilateralni odnosi s gospodarstvima u usponu, zemljama
u razvoju i ugroženim državama trebaju biti sljedeći prioritet ciljane klimatske diplomacije EU-
a.
RR\1157196HR.docx 21/24 PE616.683v02-00
HR
Strateški prioriteti programa EU-a za klimatsku diplomaciju
U okviru klimatske diplomacije EU-a potrebno je utvrditi prioritetna tematska područja u
kojima su napori u pogledu suradnje i diplomatski napori naročito svrhoviti ili obećavajući i u
kojima je EU stekao iskustvo i stručno znanje.
Klimatske promjene ozbiljno utječu na životno okruženje prirode i ljudi te su ujedno sve veća
prijetnja miru i stabilnosti jer su često čimbenik koji pojačava prijetnje i pogoršava postojeće
sukobe. Klimatska diplomacija EU-a trebala bi biti usmjerena na povezanost između klimatskih
promjena i migracija, koja je sve veća prijetnja sigurnosti i stabilnosti unutar i izvan Europe. U
pogledu budućnosti programa EU-a za klimatsku diplomaciju, preventivne mjere i bolja
procjena rizika trebaju biti sastavni dio zajedničkih napora institucija EU-a i država članica.
Time će se pridonijeti okvirima za sprečavanje sukoba vanjske politike EU-a i država članica.
Osim sigurnosne dimenzije, mogući prioriteti mogla bi biti partnerstva za teme povezane s
klimom kao što su određivanje cijene ugljika, financije u području klime, postupno ukidanje
subvencija za fosilna goriva i čiste tehnologije. Znanje EU-a u pogledu uspostave, prilagodbe i
rada njegova tržišta ugljika dopunjeno je iskustvom stečenim u okviru sporazuma o
povezivanju sa švicarskim sustavom trgovanja emisijama stakleničkih plinova i drugim
međunarodnim suradničkim projektima. To su vrlo dobri uvjeti koji EU-u omogućuju da bude
predvodnik u promicanju napora trećih zemalja u pogledu mehanizama za određivanje cijene
ugljika te da se dodatno angažira u međunarodnoj koordinaciji tržišta ugljika kako bi ih bolje
uskladila u srednjoročnom razdoblju i kako bi se dugoročno uspostavilo međunarodno tržište
ugljika.
PE616.683v02-00 22/24 RR\1157196HR.docx
HR
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
Datum usvajanja 20.6.2018
Rezultat konačnog glasovanja +:
–:
0:
90
19
2
Zastupnici nazočni na konačnom
glasovanju
Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, Margrete Auken, Petras
Auštrevičius, Amjad Bashir, Bas Belder, Ivo Belet, Goffredo Maria
Bettini, Simona Bonafè, Mario Borghezio, Biljana Borzan, Victor
Boştinaru, Paul Brannen, Elmar Brok, Klaus Buchner, Soledad Cabezón
Ruiz, James Carver, Fabio Massimo Castaldo, Aymeric Chauprade,
Nessa Childers, Birgit Collin-Langen, Javier Couso Permuy, Miriam
Dalli, Arnaud Danjean, Stefan Eck, Bas Eickhout, Georgios Epitideios,
José Inácio Faria, Knut Fleckenstein, Anna Elżbieta Fotyga, Eugen
Freund, Michael Gahler, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Gerben-
Jan Gerbrandy, Jens Gieseke, Sylvie Goddyn, Françoise Grossetête,
Andrzej Grzyb, Jytte Guteland, György Hölvényi, Anneli Jäätteenmäki,
Jean-François Jalkh, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Wajid Khan,
Urszula Krupa, Eduard Kukan, Giovanni La Via, Jo Leinen, Peter
Liese, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Lukas Mandl,
Ramona Nicole Mănescu, Valentinas Mazuronis, David McAllister,
Joëlle Mélin, Susanne Melior, Tamás Meszerics, Miroslav Mikolášik,
Francisco José Millán Mon, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri,
Massimo Paolucci, Ioan Mircea Paşcu, Piernicola Pedicini, Alojz
Peterle, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, Cristian Dan Preda, John
Procter, Michel Reimon, Frédérique Ries, Sofia Sakorafa, Annie
Schreijer-Pierik, Alyn Smith, Jordi Solé, Dobromir Sośnierz, Jaromír
Štětina, Dubravka Šuica, Charles Tannock, Ivica Tolić, Estefanía Torres
Martínez, Nils Torvalds, Miguel Urbán Crespo, Ivo Vajgl, Elena
Valenciano, Hilde Vautmans, Anders Primdahl Vistisen, Jadwiga
Wiśniewska, Damiano Zoffoli
Zamjenici nazočni na konačnom
glasovanju
Asim Ademov, Andrea Bocskor, Reinhard Bütikofer, Jakop Dalunde,
Eleonora Forenza, Ana Gomes, Rupert Matthews, Urmas Paet, Tokia
Saïfi, Christel Schaldemose, Igor Šoltes, Bart Staes, Mirja Vehkaperä,
Željana Zovko
Zamjenici nazočni na konačnom
glasovanju prema čl. 200. st. 2.
Isabella De Monte, Emilian Pavel, Monika Smolková, Josef
Weidenholzer
RR\1157196HR.docx 23/24 PE616.683v02-00
HR
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU
90 +
ALDE Petras Auštrevičius, Gerben-Jan Gerbrandy, Anneli Jäätteenmäki, Valentinas
Mazuronis, Urmas Paet, Frédérique Ries, Nils Torvalds, Ivo Vajgl, Hilde Vautmans,
Mirja Vehkaperä
EFDD Rolandas Paksas, Fabio Massimo Castaldo, Ignazio Corrao, PiernicolaPedicini
GUE/NGL Javier Couso Permuy, Stefan Eck, Eleonora Forenza, Sabine Lösing, Sofia Sakorafa,
Estefanía Torres Martínez, Miguel Urbán Crespo
PPE Asim Ademov, Michèle Alliot-Marie, Ivo Belet, Elmar Brok, Birgit Collin-Langen,
Arnaud Danjean, José Inácio Faria, Michael Gahler, Francesc Gambús, Elisabetta
Gardini, Jens Gieseke Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Sandra Kalniete, Tunne
Kelam, Eduard Kukan, Giovanni La Via, Peter Liese, Lukas Mandl, David McAllister,
Miroslav Mikolášik, Francisco José Millán Mon, Ramona Nicole Mănescu, Alojz
Peterle, Tokia Saïfi, Annie Schreijer-Pierik, Ivica Tolić, Željana Zovko, Dubravka Šuica
S&D Francisco Assis, Goffredo Maria Bettini, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Victor
Boştinaru, Paul Brannen, Soledad Cabezón Ruiz, Nessa Childers, Miriam Dalli, Isabella
De Monte, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Ana Gomes, Jytte Guteland, Wajid Khan,
Jo Leinen, Arne Lietz, Susanne Melior, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri, Massimo
Paolucci, Emilian Pavel, Ioan Mircea Paşcu, Pavel Poc, Christel Schaldemose, Monika
Smolková, Elena Valenciano, Josef Weidenholzer, Damiano Zoffoli
VERTS/ALE Margrete Auken, Klaus Buchner, Reinhard Bütikofer, Jakop Dalunde, Bas Eickhout,
Barbara Lochbihler, Tamás Meszerics, Michel Reimon, Alyn Smith, Jordi Solé, Bart
Staes, Igor Šoltes
19 –
ECR Amjad Bashir, Bas Belder, Anna Elżbieta Fotyga, Urszula Krupa, Rupert Matthews,
Bolesław G. Piecha, John Procter, Charles Tannock, Anders Primdahl Vistisen, Jadwiga
Wiśniewska
ENS Mario Borghezio, Sylvie Goddyn, Jean-François Jalkh, Joëlle Mélin
Nezavisni
zastupnici
James Carver, Georgios Epitideios, Dobromir Sośnierz
PPE Cristian Dan Preda, Jaromír Štětina
2 0
PPE Andrea Bocskor, György Hölvényi
Korišteni znakovi:
+ : za