Najgori je jad kad ljudi mnogo toga razumiju, a ništa nije u njihovoj moći. - HERODOT

Stanje čovjeka je ujedno i ništavno i smiješno. – DEMOKRIT

Sviijet je pozornica, a život dolazak na nju: dođeš, vidiš, odeš. – DEMOKRIT

Bolje je uništiti vlastite zblude nego one od drugih. – DEMOKRIT

Čovjek mora težiti da razmišlja puno, a zna malo. – DEMOKRIT

Ima beskonačno mnogo svjetova, oni nastaju i nestaju. – DEMOKRIT

Mnogi koji se grade prijateljima to nisu, a jesu mnogi koji se ne grade. – DEMOKRIT

Bolje je prijateljstvo jednoga razumnoga, nego svih nerazumnih. – DEMOKRIT

Životinja zna koliko joj treba, čovjek ne zna. – DEMOKRIT

Razuman je tko ne tuguje zbog onoga čega nema, nego se veseli onome što ima. – DEMOKRIT

Otvoriš li svoju unutrašnjost, naći ćeš ondje riznicu raznolikih zlih strasti. – DEMOKRIT

Hrabar je ne samo onaj koji pobjeđuje neprijatelje, nego i onaj koji nadvladava požude. – DEMOKRIT

Tko god spašava svoj život izgubit će ga, ali tko god izgubi život zbog nečega uzvišenoga, pronaći će ga. – VINCENT VAN GOGH

Zakoni su kao paukova mreža: oni hvataju samo male muhe, dok velike s lakoćom tu mrežu rastrgaju. – ANAKARS

Nisu najzdraviji oni koji najviše jedu, već oni koji najbolje probavljaju. (odgovor jednom Atinjanu koji se hvalio da je pročitao mnogo knjiga) – ARISTIP

Bogati su oni koji nemaju želja. – DIOGENES

U božjim očima sve stvari jesu dobre i opravdane; ljudi su ti što su jedne stvari uzeli za neopravdane, a druge za opravdane. – HERAKLIT

Iako su čuli, nerazumni nalikuju gluhima. – HERAKLIT

Jedno je naime mudrost: spoznavati duhovnu moć koja upravlja kroz sve. - HERAKLIT

Magarci bi radije izabrali slamu nego zlato. – HERAKLIT

Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. – HERAKLIT

Ime pravde ljudi ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde. – HERAKLIT

Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog i ni jedan čovjek, nego je oduvijek bio i jest, i bit će vatra vječno živa, što se s mjerom pali i s mjerom gasi. – HERAKLIT

U pogledu na ovaj stvarni princip (Logos) pokazuju se ljudi podjednako nesposobni da ga shvate kako prije nego što su o njemu čuli, tako i kada su jednom čuli. Jer iako se sve dešava u skladu sa tim principom, naliče oni na neiskusne kada god se okušaju bilo u riječima, bilo u djelima. Dok ja, sa moje strane, objašnjavam te riječi i ta djela rastavivši najprije svaku stvar u skladu sa njenim ustrojstvom, da onda pokažem kako stvari stoje. Što se drugih ljudi tiče, toliko su malo

svjesni onoga što čine dok su budni, koliko se ne sjećaju onoga što čine dok spavaju. – HERAKLIT

Ljudske mase ne zapažaju stvari sa kojima se susreću, niti ih razumiju kada im netko na njih skrene pažnju, nego samo sebi uobražavaju (da ih razumiju). – HERAKLIT

Ljudi okreću leđa onome sa kojim se nalaze u svakodnevnom dodiru (Logosu). – HERAKLIT

Pravo ustrojstvo stvari voli da se krije. – HERAKLIT

Sveznalaštvo ne uči ljude pameti. – HERAKLIT

Ljudi koji su budni posjeduju jedan jedini i opći svijet; što se tiče onih što spavaju, svatko se povlači u svoj posebni svijet. – HERAKLIT

Ulica što vodi uzbrdo i ona što vodi nizbrdo jest jedna te ista (ulica). – HERAKLIT

More je najčistija i (u isto vrijeme) najnečistija voda; ribama ona je pitka, ljudima ona je nepitka. – HERAKLIT

Prosti, neprosvijećeni ljudi odvajaju život od smrti, pa slave i veličaju samo život. Njihovo ponašanje je neosnovano i besmisleno. Jer „život“ i „smrt“ jesu suprotnosti koji su nerazdvojno povezani, te nije moguće slaviti „život“, a da se u isto vrijeme ne slavi i „smrt“. – M.MARKOVIĆ

Teško je čovjeku boriti se protiv svoga srca. Jer što god da ono zaželi, kupiti će ga ma i po cijenu duše! – HERAKLIT

Kako na svijet dođu, žele samo da žive život i tako ispune svoju kob. I djecu za sobom ostavljaju, kako smrt ne bi izumrla. – HERAKLITUmišljenost je bolest duše, a vid lažno osjetilo. - HERAKLITVećina puka nije vrijedna ničega: samo je jedna mala manjina sposobna. – BIJANT

Poznavati poredak stvari u svijetu, što znači i vlastito mjesto u njemu, te živjeti u skladu s tom spoznajom, osnovna je karakteristika mudra čovjeka.

Sve ono čemu teži svjetina ne samo da ne donosi nikakav lijek za spas našeg postojanja, već spriječava taj spas i u velikom je broju uzrok propasti ljudi. – SPINOZA

Duh to bolje razumijeva sebe što više razumije prirodu. – SPINOZA

Ako se oženiš, kajati ćeš se; ako se ne oženiš, isto ćeš se kajati; ako se oženiš ili ne oženiš, kajati ćeš se i zbog jednog i zbog drugog; ili ćeš se oženiti ili se nećeš oženiti, kajati ćeš se zbog obje stvari… U tome se, gospodo, sadrži sva životna mudrost. – KIERKEGAARD

Kako je užasna dosada; užasno dosadna! Ne znam jači izraz koji bi bio istinitiji jer samo isto spoznaje isto. O, kada bi bilo nekog boljeg, jačeg izraza, bilo bi ipak još nekog kretanja! A ja ležim dokon; jedina stvar koju vidim, to je praznina, jedina stvar u kojoj se krećem, to je praznina. Čak ne patim od bolova… Mene je čak bol prestao da okrepljuje. – KIERKEGAARD

Svi su ljudi dosadni… Oni koji drugima dosađuju jesu plebs, gomila, bezbrojna povorka ljudi uopće; oni kojima je dosadno jesu izabranici, plemeniti; veoma je čudno da oni kojima nije dosadno zabavljaju druge. Oni kojima nije dosadno jesu, oni koji u ovom ili onom smislu imaju mnogo posla na ovom svijetu, ali su baš zato ti najdosadniji, najnepodnošljiviji… Drugi soj ljudi, otmjeni ljudi, jesu oni kojima je dosadno. Kao što sam već primjetio, oni obično zabavljaju

druge, na izvjestan vanjski način oni katkad zabavljaju puk, i u dubljem smislu oni zabavljaju posvećene. Što se temeljitije dosađuju, utoliko su moćnija sredstva razonode za ove posljednje. – KIERKEGAARD

Priroda je zato toliko velika, što je zaboravila da je bila kaos. – KIERKEGAARD

Nikada ne stupajmo u brak!… Moramo se uvijek čuvati da vodimo život u kojem riskiramo da zavisimo od drugih…. jer žena jest i ostati će muškarčeva propast, čim sa njom stupi u trajan odnos. Kada se dva bića zaljube jedno u drugo i naslućuju da su određeni jedno za drugo, onda treba imati hrabrosti da se stvar prekine; jer, nastavljanjem, sve se samo gubi a ništa se ne dobiva. – KIERKEGAARD

Kada se osjetljivi ljudi, koji su kao takvi krajnje dosadni, naljute, oni često postaju zabavni. Naročito je zadirkivanje izvanredno sredstvo istraživanja. – KIERKEGAARD

Ne zadržavaj polet svoje duše, ne kvari ono što je najbolje u tebi, ne umaraj svoj duh poluželjama i polumislima. Pitaj sebe, i nemoj odustajati od pitanja dok ne dođeš do odgovora; jer nešto se može mnogo puta shvatiti, priznati, nešto se može mnogo puta željeti, pokušavati, a ipak, tek duboka unutrašnja uzbuđenost, tek neopisiva dirnutost srca, tek te ona čini sigurnim da je ono što si shvatio tvoje, da ti to nikakva sila ne može oduzeti; jer samo istina koja te izgrađuje je za tebe istina. – KIERKEGAARD

Onaj koji se uvijek najboljem nada, ostarit će prevaren od života, a onaj koji uvijek najgore očekuje, ostarit će prije vremena, a jedino će onaj koji vjeruje sačuvati vječnu mladost. – KIERKEGAARD

Što je onda obrazovanje? Mogao bih ga smatrati nekakvim tečajem koji polazi onaj koji želi potražiti sebe; onomu tko ne želi pohađati ovaj tečaj, malo pomaže ako je rođen i u najprosvjećenijem dobu. – KIERKEGAARD

Vjera počinje upravo tamo gdje razum prestaje. – KIERKEGAARD

Pravi vitez vjere uvijek je u apsolutnoj izolaciji. – KIERKEGAARD

Nikad nije bilo velikog genija bez određene doze ludila.

Kaplja dube kamen ne padajući dvaput već često. Tako i čovjek postaje mudar ne čitajući dvaput već često. - GIORDANO BRUNO

Oni koji ne igraju, bolje razumiju igru od onih koji u njoj sudjeluju. - GIORDANO BRUNO

Najviše dobro ono što se najviše želi, najviša savršenost, najviše blaženstvo sastoji se u jedinstvu koje obuhvaća sve. - GIORDANO BRUNO

Kao što netko ne razumije jedno, neće razumijeti ništa, tako i onaj tko zaista razumije jedno, razumije sve, i tko se više približava spoznaji jednog, primiče se više spoznavanju svega. - GIORDANO BRUNO

Mudrac sve promjenjive stvari smatra nepostojećim, ističući kako nisu drugo do taština i ništavilo. - GIORDANO BRUNO

Ne mogu svi ljudi stići tamo gdje to mogu jedan ili dvojica. - GIORDANO BRUNO

Onomu koji ne zna za luku nijedan vjetar nije pogodan. (Lat.)

Mislite li da su ikoji darovi sreće lišeni zamke. (Lat.)

Gori je od smrti sam strah od smrti. (Lat.)

Oni koji vladaju drugima nisu ni pametniji ni sretniji od njih. – ROUSSEAU

Kad bi svaki čovjek mogao čitati u srcima svih drugih ljudi, bilo bi više onih koji bi htjeli doći na niži položaj nego onih koji bi se htjeli uspeti na viši. – ROUSSEAU

Ružno nas dijelo ne grize odmah čim ga učinimo, nego mnogo kasnije, kad ga se sjetimo, jer uspomena na nj ne blijedi. – ROUSSEAU

Sav preostali dio dana provodio sam duboko u šumi. U kojoj sam tražio i u kojoj sam nalazio sliku prvih dana svijeta, čiji sam tijek ponosito opisao; uhvatio sam se u koštac sa sitnim ljudskim lažima; usudio sam se do kraja razotkriti ljudsku prirodu, pratiti tijek vremena i stvari koje su je izobličile i uspoređujući čovjeka kojega je stvorio čovjek s prirodnim čovjekom, pokazati da je u njegovu tobožnjem usavršavanju, pravi izvor njegove bijede. Moja duša, zanesena tim uzvišenim razmišljanjem, uzdizala se prema božanstvu i kad je odanle gledala kako ljudi zaslijepljeni svojim predrasudama idu putem svojih zabluda, svojih nesreća, svojih zločina, zavikao sam im slabim glasom, koji oni nisu mogli čuti: „Vi bezumnici koji se neprestano tužite na prirodu, shvatite da sve vaše nevolje dolaze od vas samih!“ – ROUSSEAU

Svaki narod, s koje god strane čovjek gledao, uvijek će biti samo onakav kakvim ga je učinila narav njegova društvenog poretka. – ROUSSEAU

Čovjeka treba izvući iz izopačene sredine, koja ga kvari, tako da se ustroji društvo čiji bi zakoni bili strogi poput prirodnih zakona, a takvo bi društvo pojedincu, utječući na njega izvana, pomoglo da se normalno razvija. Kad bi se od rođenja nalazio u takvoj sredini, čovjek bi, neizbježno bio slobodan. – ROUSSEAU

Kad netko jedanput nešto zataji onome koga voli, ubrzo se više neće ustezati sve pred njim tajiti. – ROUSSEAU

Ako je nesreća kad se čovjek prevari u izboru svojih prijatelja, još je bolnija nesreća kad se čovjek otrijezni od tako drage zablude. - ROUSSEAU

Um i mašta je religija. Um i razum je znanost. – NOVALIS

Apsolutna ljubav neovisna o srcu, koja počiva na vjeri, je religija. – NOVALIS

Sve apsolutno osjećanje je religiozno. – NOVALIS

Nikada se nećemo shvatiti u potpunosti, ali ćemo moći i možemo daleko više nego shvatiti. – NOVALIS

Blizu smo buđenja kada sanjamo da sanjamo. – NOVALIS

Samootuđenje je izvor sveg poniženja, kao i u suprotnome, razlog sveg pravog uzdizanja. – NOVALIS

Bez dovršenog samorazumijevanja nikada nećemo moći naučiti razumjeti druge. – NOVALIS

Svaki čovjek je malo društvo. – NOVALIS

Svaki stupanj obrazovanja započinje s djetinjstvom. Zbog toga je najobrazovaniji zemaljski čovjek toliko nalik djetetu. – NOVALIS

Do sada je bilo nemoguće opisivati ljude, jer se nije znalo što je čovjek – tek kada će se znati što je čovjek, tada će se i individuu uistinu moći opisati. – NOVALIS

Razumjet ćemo svijet samo ako sami sebe razumijemo. – NOVALISČovjek je odvojen od Boga, a svijet od čovjeka, tako da svijet postaje nešto izvanjsko čovjeku i prisiljava ga da se podvrgne njegovim zakonima. Čovjek gubi duhovnu nezavisnost. On biva određivan izvana, a ne iznutra. Sunce prestaje sjati nad njim i biti svjetlost svijeta, kao prije. Ono postaje dio prirode, koja je izvanjski čovjek, čiji život sasvim ovisi o prosvjetljenju izvana. Cijeli univerzum, jer je odvojen od Boga, prestaje zračiti iznutra; potreban mu je izvor svjetlosti izvan njega. Osnovna je posljedica pada upravo gubitak unutrašnjega osvjetljenja i podvrgavanja svega vanjskome izvoru. Kad čovjek prebiva u Bogu, tada je svemir u čovjeku; i čovjekovo je sunce u njemu samome. Kad su Bog i čovjek odvojeni, svemir i čovjek također su odvojeni. – BERDJAJEVNema ničeg bezumnijeg nego što je suvremeni ekonomski život s njegovim krizama, hiperprodukcijom, nezaposlenošću, vlašću banaka, vlašću papirnatih fikcija. Nema ni materijalne, ni duhovne sigurnosti života, nema više ni za koga nikakvih jamstava. Pokazalo se da živimo u svijetu zločina i u svijetu utvara. – BERDJAJEV

Ni u čemu se palost svijeta ne izražava tako kao u lažljivosti naše epohe. Laž se čak prestaje shvaćati kao laž, događa se aberacija svijesti, uslijed koje se gubi razlikovanje istine i laži. – BERDJAJEV

Već smo rekli da je suvremeno barbarstvo civilizirano barbarstvo. Rat je probudio drevne instinkte – rasne, nacionalne, instinkte vlasti i nasilja, instinkte osvete, ali ovi instinkti ostvaruju se u oblicima tehničke civilizacije. – BERDJAJEV

Tijekom čitave svoje povijesti čovjek je živio u raznim kolektivima – rodovskim, obiteljskim, plemenskim, nacionalnim, državnim, vojničkim, staleškim, klasnim, profesionalnim, religioznim. I on je mislio i sudio u skladu sa sviješću svojih kolektiva. Mišljenje je rijetko kad bilo osobno, ono je gotovo uvijek bilo mišljenje roda. – BERDJAJEV

Dehumanizacija je, prije svega, mehanizacija i tehnizacija ljudskog života, podlaganje čovjeka stroju i njegovo pretvaranje u stroj. Vlast stroja drobi cjelovit ljudski lik. Ekonomski se život sve više potiskuje u tamni kut, onemogućen da upravlja životom. Namjena je stroja osloboditi čovjeka od ropstva prirodi, olakšati ljudski rad. Ali, umjesto toga, stroj na nov način zarobljava čovjeka i konačno ga upropaštava tako što ga pretvara u nezaposlenog. – BERDJAJEV

Svijet se danas ne nalazi samo u užasnom i nepodnošljivom ekonomskom i duhovnom stanju. Sama egzistencija duhovnog života, sama mogućnost njegove egzistencije, podvrgnuta je najvećoj opasnosti. Mi živimo u svijetu bezumlja, ali nitko ne primjećuje da je čovjek poludio. Zbog žudnje za životom, zbog ljubavi prema ovom svijetu, čovjek je izgubio ravnotežu i srušio se. – BERDJAJEV

Svaka masa koje se grupira neprijateljska je slobodi. Reći ću radikalnije: svako društvo koje je dosad bilo organizirano ili se organizira, neprijateljsko je slobodi i sklono je poricati ljudsku ličnost. I to je rođeno lažnom strukturom spoznaje, lažnom usmjerenošću svijesti, lažnom hijerarhijom vrijednosti… Ličnost koja je osvijestila vlastitu vrijednost i svoju prvobitnu slobodu ostaje usamljenom pred društvom, pred masovnim procesima povijesti. Demokratski vijek – vijek je građanstva, i on je nepogodan za pojavu snažnih ličnosti. – BERDJAJEV

Prekrasna stvar – ljubav prema domovini, ali ima i nešto krasotnije – to je ljubav prema istini. – BERDJAJEV

Sudbina subjekta, individuuma, ličnosti važnija je od sudbina cijeloga svijeta. – BERDJAJEV

Ako je društvo priroda, onda se opravdava nasilje jakoga nad slabim, odabir jakih i prilagođenih, volja k moći, vladanje čovjeka nad čovjekom, ropstvo i nejednakost, čovjek je čovjeku vuk. Ako

je društvo duh, onda se utvrđuje viša vrijednost čovjeka, prava čovjeka, sloboda, jednakost i bratstvo. – BERDJAJEV

U temelju znanja leži vjera. Biće se prihvaća vjerom. Znanje i vjera u suštini su istovjetni. – BERDJAJEV

Otkrivenje duha jest otkrivenje duhovnosti u čovjeku. – BERDJAJEV

To što se naziva „životom“ često je tek svakodnevica, koja se sastoji od zanimacija. – BERDJAJEV

Sloboda nije samozatvaranje i izolacija, sloboda je otvaranje i stvaralaštvo, put ka otkrivanju univerzuma u meni. – BERDJAJEV

Kad je riječ o ljubavi između dvoje ljudi, onda je svaki treći suvišan. – BERDJAJEV

Nastavak braka, kad ljubavi nema, neprirodan je. – BERDJAJEV

Obitelj je hijerarhijska ustanova, osnovana na gospodstvu i podređenosti. U njoj socijalizacija ljubavi označava njezino gušenje. – BERDJAJEV

Žene imaju neobičnu sposobnost da iznjedruju iluziju, da ne budu onakvima kakve zapravo jesu. – BERDJAJEV

Spolnost pripada životu roda. Ljubav pak pripada životu ličnosti. – BERDJAJEV

Nema ničeg jadnijeg od utjehe uz progres čovječanstva i blaženstvo nadolazećih naraštaja. – BERDJAJEV

Ako nema Boga, to jest, ako nema više sfere slobode, vječnog i izvornog života, nema izbavljenja od nužnosti svijeta, onda nisu za cijeniti ni svijet ni propadljivi život u njemu. – BERDJAJEV

Na Boga nisu primjenjive naše kategorije. I njih se tako usrdno i tako prinudno primjenjuje da je postalo sramno upotrebljavati riječ Bog. I, Bog nimalo, nimalo nije ono što se o njemu misli. – BERDJAJEV

Odsutnost stradanja u ovom svijetu vodilo bi zadovoljstvu ovim svijetom, kao onim konačnim. Ali stradanje je tek čovjekov put prema inome, prema transcendenciji. – BERDJAJEV

Sudska podjela svijeta i čovječanstva je ovostrana, a ne onostrana. – BERDJAJEV

Došao sam do zaključka da je bezbožnost, ne lakomislena ili zlurada, već ozbiljna i duboka, korisna i da može imati pročišćujuću vrijednost. Nužno je korjenito pročišćenje ljudskih ideja o Bogu, koje su i dovele do bezbožnosti. – BERDJAJEV

Da bi shvaćanja bilo treba okrenuti glavu od svega s čim su povezane naše radosti i tuge, naše čežnje, nade, očajanje i slično. Treba se odreći svijeta i svega na svijetu. - L.ŠESTOV

Istine iskustva su isto onako ograničene i uslovne kao i samo iskustvo. - L.ŠESTOV

Ukoliko više vidimo utoliko više tonemo u zlo i savršeno viđenje bi dovelo do konačnog carstva zla u svijetu. O tome i samo o tome govori platonovska parabola o pećini. Žitelji pećine jasno i razgovijetno vide sve što pred njima prolazi, a ukoliko jasnije i s više sigurnosti vjeruju u to što vide, utoliko je beznadniji njihov položaj. - L.ŠESTOV

Vjerovati - to znači izgubiti razum da bi se našao Bog. - KIERKEGAARD

Nemogućnost je kameni zid! Kakav kameni zid? Pa naravno, zakoni prirode, dokazi prirodnih znanosti, matematika. Jer kad ti dokažu da si porijeklom od majmuna, tako je, nemaš se šta ljutiti, primi to kako je... - Za ime Boga, povikati će vam, tu se nema šta buniti: to je kao dva i dva su četiri! Priroda vas ne pita: nje se ne tiču vaše želje i to da li vam se njeni zakoni sviđaju ili ne. Zid, znači, zid... Gospode Bože, ali šta se mene tiču zakoni prirode i aritmetike kada se meni zbog nečega ti zakoni prirode dva i dva su četiri ne sviđaju? Razumije se, ja takav zid glavom neću probiti, ako doista ne budem imao snage da ga probijem, ali se s njim pomiriti neću, samo zato što je to kameni zid i što mi je nedostajalo snage. Kao da tobože takav kameni zid zaista sadrži u sebi makar kakvu bilo riječ svijeta, jedinstvenu samo zato što je zid, taj kao dva i dva su četiri. - DOSTOJEVSKI

Mi često šutimo zato što smo svjesni uzaludnosti riječi, ne svi, istina, već oni koji rado govore, oni koji su umniji, to znaju. Zbog toga oni gomilu tako mrze - oni kažu preziru - to mu dođe uzvišenije, bez obzira na to što mu se gomila rijetko suprotstavlja. Ljudi će saslušati, čak će i odobriti - a potom, kao da ništa nisu ni čuli. Nekad biva i gore: ponavljaju, često ponavljaju ono što su čuli, ali žive i postupaju po svome. - L.ŠESTOV

Posvećeni nije onaj koji zna, to jest čovjek koji je jednom zauvijek ovladao tajnom. Tajnom se ne može ovladati jednom i zauvijek, kao što se ovladava istinom. Tajna dolazi i odlazi i kada ode, posvećeni se osjeća kao najbjednije, najjadnije među djecom svijeta. Jer obična djeca svijeta ništa ne znaju o svojoj ništavnosti, čak sebe smatraju veoma vrijednim bićima, a posvećeni zna i to ga znanje čini najništavnijim među ništavnima. - L.ŠESTOV

Svako traganje obično počinje nemirom i završava se gubljenjem ravnoteže, mira. - L.ŠESTOV

Osjećaš da te ljudi loše čuju, da treba da govoriš jače, da vičeš. A vika je odvratna. I govoriš sve tiše i tiše, uskoro ćeš možda i sasvim umuknuti. - ČEHOV

Postoje riječi koje su osuđene na to da ih nitko ne čuje. - L.ŠESTOV

Ogromna većina ljudi ne vjeruje istinama one religije koju ispovijeda. Još je Platon govorio: "gomili je svojstveno nevjerovanje". - Zato im je potrebno da svi oko njih vjeruju u ono u šta oni vjeruju i da govore ono što oni govore: samo ih to drži u njihovoj "vjeri", samo u sredini koja ih okružuje oni nalaze izvore iz kojih crpe čvrstinu i postojanost svojih uvjerenja. - L.ŠESTOV

Istina je ono što prolazi mimo povijesti i što povijest ne zapaža. - L.ŠESTOV

Izvori, počeci, korijeni postojanja - nisu u onom što je otkriveno, već u onom što je skriveno. - L.ŠESTOV

Čovjek se sjeća Boga kada hoće nemoguće. Za moguće se obraća ljudima. - L.ŠESTOVOnome tko je smrtno bolestan nije ni potreban liječnik. – L.ŠESTOV

Filozofija počinje onda kada se povuče svemoćni grubijan i kada čovjek ostane sam sa sobom. Tada ga napušta odvažnost - i tako je bolje. Tada nastupa očajanje - i to je također bolje. – L.ŠESTOV

Nema tužnijeg dokaza što ga čovjek može dati o vlastitoj malenkosti no što je nevjerovanje u velike ljude. Nema tužnijega obilježja jednog naraštaja od tog općeg sljepila za duhovnu svjetlost, s vjerom samo u hrpu suhih, mrtvih grana. To je posljednji čin nevjerovanja. U svim epohama svjetske povijesti vidjet ćemo da je veliki čovjek bio nezamjenjivi spasitelj svoga doba; iskra, bez koje se drvo ne bi nikad zapalilo. Povijest svijeta, rekoh već, bila je biografija velikih ljudi. - CARLYLE

Veliko srce, bistro oko koje duboko vidi: to je sve; bez toga ne može napredovati nijedan čovjek,

u kojem god području. - CARLYLE

Nadaren je čovjek onaj koji vidi ono bitno i sve drugo otklanja kao suvišno. - CARLYLE

Oko u svim stvarima vidi ono za što u sebi ima sposobnost vidjeti. - CARLYLE

Ono što je iz dubine ljudske duše izraženo, potpuno se razlikuje od onoga što je izvana. Izvanjskost je stvar trenutačna, u vlasti mode; izvanjskost se brzo, beskonačno mijenja; unutarnje je jučer, danas i uvijek isto. - CARLYLE

Uman čovjek na vrhu svega: to je smjer svih ustava i revolucija - ako imaju ikakva smijera. Jer istinski uman čovjek, kako uvijek tvrdim i vjerujem, ujedno je čovjek plemenita srca, istinit, pravedan, čovječan i hrabar. Imate li njega za upravitelja, sve imate; nemate li ga možete imati ustava kao kupina i parlament u svakom selu, kao da ništa nemate! - CARLYLE

Onaj koji svoje mišljenje ne može zadržati za sebe, ne može učiniti ništa značajnijega. – CARLYLENeka te pogreške i pogrešni načini ne ometu. Ništa te ne nauči tako kao spoznaja vlastite pogreške. To je glavno sredstvo samoodgajanja. – CARLYLEZnanje ili vjera, jer vjera je samo specifična forma znanja. – HEGEL

Početak filozofije je saznanje svoje nemoći i nemoći pred nužnošću. - EPIKTETNeka bude sasvim jasno da se mi ne možemo vratiti Bogu dok ne uđemo u sebe. Bog je svagdje, ali ne svagdje za nas. Samo je jedno mjesto u svemiru gdje je Bog u doticaju s nama, a to je središte naše duše. Ondje nas on čeka; ondje nas on susreće; ondje nam on govori. Da bismo ga našli, dakle, moramo ući u vlastitu nutrinu. – sv.AUGUSTIN

Dok god smo živi krećemo se za svojim poslovima onako kako nam je drago: ali kad smo jednom lišeni života, nemamo nikakve veze sa onim što jest. I zato čovjek nije sretan, jer to može biti tek onda kada ga više nema. – ESEJI, MONTAIGNE

Briga oko sahrane, izbor groba, pogrebne raskoši više su utjeha za žive nego pomoć za mrtve. –sv.AUGUSTIN

Oni koji se obraćaju samom Bogu ili sudbini nadmašuju sve u svojoj ludosti, kao da sudbina ima uši koja bi marila za naša lupetanja. - ESEJI, MONTAIGNE

Kao što bolestan čovjek sanja kujući lude tlapnje, duša koja nema utvrđenog cilja- gubi se: jer, kao što je kazano, biti posvuda, isto je što i ne biti nigdje. – ESEJI, MONTAIGNE

U boljem smo društvu s psom kojega poznajemo nego s čovjekom čiji nam je jezik nerazumljiv. – sv.AUGUSTIN

Ljude muče misli što ih imaju o stvarima, a ne stvari same. – EPIKTET

Svako je uvjerenje dovoljno jako da ga se prihvati po cijenu života. - ESEJI, MONTAIGNE

Smrt se osjeća samo u mislima, to više što je to nešto što se događa u trenu: smrt pričinja manje muke nego čekanje smrti. – OVIDIJE

I, doista, ono za što kažemo da se najviše bojimo u smrti jest upravo bol. – ESEJI, MONTAIGNE

Sjetit ćeš se da smrt donosi kraj velikoj boli, da mala ima mnogo prekida i da smo gospodari srednjih boli. I tako, kad su lagane, možemo ih strpljivo podnositi: kad su nepodnosive možemo ih izbjeći time što ćemo izići iz života koji nam se ne sviđa, kao što iz kazališta izlazimo. – CICERON

Šta li se sve žene ne plaše poduzeti kad postoji i najmanja nada da će to uvećati njihovu ljepotu. – ESEJI, MONTAIGNE

Najbrojniji i najzdraviji soj ljudi smatra srećom imati obilje djece: ja i još neki držimo da je sreća kad ih nemaš. – ESEJI, MONTAIGNE

Sreća je kao i staklo, kako sjaji tako se i lomi. – ESEJI, MONTAIGNE

Stvarima pripisujemo stanje koje je zapravo naše, nije važno samo vidjeti stvar, važno je i kako je vidimo. - ESEJI, MONTAIGNE

Ako je živjeti u nuždi mučno, čovjek nikako ne mora u nuždi živjeti. – SENEKA

Nikome nije dugo vremena slabo, a da on sam tome nije kriv. – ESEJI, MONTAIGNE

Učiti se filozofiji nije ništa drugo doli pripremanje na smrt. – CICERON

Svrha našeg životnog puta je smrt, ona je nužni cilj kojemu moraju biti upravljanje naše oči, običnom je puku lijek što na nju ne misli. – ESEJI, MONTAIGNE

Unaprijed misliti na smrt znači unaprijed misliti na slobodu. – ESEJI, MONTAIGNE

Nema ničeg zloga u životu za onoga koji je dobro razumio da gubitak života nije zlo. – ESEJI, MONTAIGNE

Čemu u tako kratkom životu stvarati toliko planova. – HORACIJE

Onaj koji bi uspio ljude naučiti kako umrijeti, taj bi ih naučio kako živjeti. – ESEJI, MONTAIGNE

Jeli razborito dugo se bojati nečega što kratko traje, smrt izjednačava dug život i kratak život, jer dugotrajnost i kratkotrajnost ne pripadaju stvarima kojih više nema, onaj tko umre u mladosti ili onaj tko umre u starosti, zar nije smiješno kad se na taj trenutak trajanja gleda kao na sreću ili nesreću? – ESEJI, MONTAIGNE

Sve ovo vrijeme što živite, kradete ga životu. Neprestani rad, vašega života građenje je smrti. U smrti ste dok ste živi, jer kad više niste živi, vi ste poslije smrti. – ESEJI, MONTAIGNE

Uistinu mislim da nam upravo oni strašni izrazi lica i one užasne ceremonije ulijevaju više straha nego sama smrt, blažena ona smrt koja nam ne ostavlja vremena za pripremanje takvih ceremonija. – ESEJI, MONTAIGNE

Smrti se valja plašiti manje nego ničega, ako ima nešto manje od ničega. Korisnost života nije u trajanju, korisnost je u načinu kako je upotrijebljen. – ESEJI, MONTAIGNE

Navika pokriva pravo lice stvari. – ESEJI, MONTAIGNE

Troje može čuvati tajnu samo ako je dvoje od njih mrtvo. – BENJAMIN FRANKLIN

Genijalnost je sposobnost čuvanja vlastite vizije sve dok ne postane stvarnost. –BENJAMIN FRANKLIN

Mrzim mudraca koji nije mudar prema sebi samom. – EURIPID

Uče nas za školu, ali ne za život. - SENEKA

Građanima se mora dati služba koja odgovara njihovoj prirodi, priroda može sve i postiže sve. Šepavi ljudi nisu pogodni za tjelesne poslove, kao što ni za stvari duha nisu pogodni šepavi duhovi. - ESEJI, MONTAIGNE

One koji žele učiti najčešće ometa autoritet onih koji kažu da ih poučavaju. – CICERON

Uče nas oni koji ne upravljaju sami sobom. - ESEJI, MONTAIGNE

Meni je draže sumnjati nego znati. - ESEJI, MONTAIGNE

U nevoljama tijela možeš dokučiti tajne jade duše; ali i njezine radosti, na licu se ogledaju ta dva različita stanja. – JUVENAL

Djeci valja naći mjesto ne prema imetku njihova oca, nego prema mogućnostima njihova duha. – PLATON

Velika je razlika između ne htjeti i ne znati zla činiti. – SENEKA

Svojim su se načinom života prije nego svojom učenošću oni predali najvećoj od svih umjetnosti, umijeću dobroga života. – CICERON

Tijek našega života pravo je ogledalo našeg mišljenja. - ESEJI, MONTAIGNE

Jedini je dobar onaj govor koji nas pogađa. – ESEJI, MONTAIGNE

Ima dvije vrste učenika: jedni koji su nastojali spoznati stvari i drugi koji se brinu samo o jeziku. – ZENON

Bio sam tako sazdan i naviknut da svugdje budem drugi, da mi se sada čini kako sam polovica sebe. – ESEJI, MONTAIGNE

Najhrabriji su često i najmanje sretni. – ESEJI, MONTAIGNE

Onaj koji padne uporan u svojoj smionosti, koji zbog opasnosti neminovne smrti ne popusti niti samo jednu mrvicu u svojoj odlučnosti, koji dok ispušta dušu još netremice gleda svog neprijatelja pogledom punim prijezira, takvoga nismo pobijedili mi, on je ubijen, ali nije pobijeđen. – ESEJI, MONTAIGNE

Vještački smo otežali jadne putove svoje sreće. – PROPERCIJE

Bolje je ne živjeti nego živjeti u nevolji. – ESEJI, MONTAIGNE

Moramo se othrvati strastima makar i po cijenu života. – ESEJI, MONTAIGNE

Ako se može, valja imati ženu, djecu, imanje i nadasve zdravlje, ali se time nikako ne valja vezati da nam sreća o tome ovisi, moramo se uvijek pobrinuti za neko pribježište, koje će biti u potpunosti samo naše i gdje ćemo uživati svoj mir i samoću. – ESEJI, MONTAIGNE

U samoći budi sam sebi svijet. – TIBUL

Ali što! Zar da čovjek sebi utuvi u glavu da nešto voli više nego sebe sama? –TERENCIJE

Najveća je stvar na svijetu znati biti svoj. – SENEKA

Većina nas užitaka golica i obuzima da nas na kraju zadave. – ESEJI, MONTAIGNE

Berimo užitke, jer nemamo ništa osim života, a jednog ćeš dana biti samo pepeo, sjena i prazna riječ. – PERZIJE

Slava i spokoj ne mogu prebivati pod istim krovom. – ESEJI, MONTAIGNE

Najgore stanje po čovjeka je kad izgubi svijest i upravljanje samim sobom. - ESEJI, MONTAIGNE

Kao što mošt kada vri u kaci tjera na površinu sve ono što je bilo na dnu, tako i vino otkriva kod onih koji su ga pretjerano popili njihove najbolje čuvane tajne. – SENEKA

Nijedan veliki duh nije lišen ludosti. – ARISTOTEL

Mudrost je u tome da pravilno upravljamo svojim duhom, a mudrost duh vodi s mjerom i sama za njega odgovara. – ESEJI, MONTAIGNE

Krećemo se vođeni poput drvenih lutaka što ih pokreću tuđe žice. – HORACIJE

Svakog nam se dana novi hir i raspoloženje mijenjaju kako se mijenja vrijeme. – ESEJI, MONTAIGNE

Ljudi se prepuštaju uživanjima kao da će sutra umrijeti, a grade kao da nikada neće umrijeti. – EMPEDOKLO

Slučaj ima toliku moć nad nama, jer je i naš život samo slučaj. – SENEKA

Nije na dobro suditi o nama gledajući samo izvana naše čine, valja se udubiti sve do prave nutrine i ustanoviti što je ono što nas zapravo pokreće: ali, kako je taj veliki poduhvat prepun zamki, htio bih da se što manje ljudi u to miješa. – ESEJI, MONTAIGNE

Prava sreća je u čovjeku, sve drugo je sreća samo izvana. – SENEKA

Malo je ljudi prikovano uz ropstvo, ali se mnogi sami uz ropstvo vezuju. – SENEKA

Govorništvo, što li je to nego umijeće uvjeravanja naroda, vještina varanja i laskanja.

Radije bih bio lud nego osjećao užitak. – ANTISTEN

Smrt je posvuda: svatko može čovjeku oduzeti život, ali mu nitko ne može oduzeti smrt, tisuću nam je putova prema njoj otvoreno. – SENEKA

Najdobrovoljnija smrt je najljepša smrt. – ESEJI, MONTAIGNE

Kao što ne kršim zakon donesen protiv kradljivaca kad odnosim ono što je moje, niti sam palikuća kada ložim svoje drvo, tako ne potpadam pod zakon protiv ubojica zato što oduzimam

sebi život. – ESEJI, MONTAIGNE

Život ovisi o volji drugih, smrt ovisi o nama. – ESEJI, MONTAIGNE

Svako naše ja je odvratno. – PASCAL

Jer uistinu, da bismo pripitomili smrt, postoji samo jedan način: smrti se približiti. –MONTAIGNE

Onaj koji čini dobro drugome više tog drugog voli nego što je od njega voljen. –ARISTOTEL

Nema jadnijeg oca od onoga koji održava ljubav svoje djece, samo potrebom što je ona imaju za njegovom pomoći. – ESEJI, MONTAIGNE

Ljudi koji rado prolijevaju životinjsku krv time pokazuju prirodnu sklonost prema okrutnosti. – ESEJI, MONTAIGNE

Samo skromnost, pokornost, rad na samome sebi, upornost, velika vjera i još veća sumnja mogu izgraditi pravoga čovjeka. – ESEJI, MONTAIGNE

Naša se religija rodila radi iskorjenjivanja svih zala, međutim,ona ih pokriva, pothranjuje i na njih potiče. – ESEJI, MONTAIGNE

Diogen odbrusi svećeniku koji ga je htio privući u svoj red kako bi mu omogućio dobra na drugom svijetu; „Ma, zar ti hoćeš da povjerujem da će tako vrli muževi kao što su Agesilaj i Epaminonda biti jadni, a da ćeš ti, koji si najobičnije tele, biti blažen zato što si svećenik?“

Na vjerovanje u Boga smo upućeni ili ljubavlju ili silom. – ESEJI, MONTAIGNE

Najnesretnije i najkrhkije od svih stvorenja je čovjek, a istodobno on je i najoholiji. – ESEJI, MONTAIGNE

Svatko od nas je pomalo šizofrena ličnost tragično podijeljena protiv sebe same. – M.L.KING

Nitko nije beznadnije porobljen od onih koji lažno vjeruju da su slobodni. – GOETHE

Praktični uništavamo sami sebe nasiljem koje je maskirano kao ljubav. – LAING

Ljudi će učiniti bilo što, bez obzira koliko to bilo apsurdno, kako bi izbjegli suočavanje s vlastitom dušom. - C.G.JUNG

Ništa ne postoji, a kad bi postojalo ne bi se dalo spoznati; konačno, i kad bi se spoznalo, ne bi se dalo priopćiti. - GORGIJA

Kao što se iz velikog prijateljstva rađaju velika neprijateljstva, iz čvrsta zdravlja smrtne bolesti, tako se isto iz rijetkih i teških nemira naše duše rađaju najveće i najzamršenije ludosti, samo jedan korak i prelazite iz jednog u drugo. – ESEJI, MONTAIGNE

Sjećanje na dobra vremena dok smo u nevolji udvostručuje čovjekovu unutrašnju bol i dok mu raspara srce on postaje hladan kao led. – NEPOZNAT AUTOR

Ljubav se liječi glađu ili pak vremenom, a onome kojemu se ta dva sredstva ne mile, onda i užetom. – KRATET

Gdje ima mnogo mudrosti ima i mnogo jada, a onaj koji stekne znanje natovarit će sebi i jada i muke.

Jer, strah od smrti, a ne želja za životom drže ludog čovjeka vezanim za tijelo. – ESEJI, MONTAIGNE

Ali pustimo narod koji uživajući u životu i onome što vidi, vodi samo mrtvi život. –LUKRECIJE

Tko god nešto traži, dolazi do ovoga: ili kaže da je našao, ili da se ne može naći, ili da traženje još traje. – ESEJI, MONTAIGNE

Boga nije briga što radi ljudski rod.

Je li život koji mi živimo život ili je život ono što mi nazivamo smrću. – EURIPID

Bogovi se bave velikim stvarima, a male zanemaruju. – CICERON

Žena koju volimo čini nam se ljepšom nego što ona jest. – ESEJI, MONTAIGNE

Kako li je čovjek jadna i ogavna stvar ako se ne izdigne iznad čovječanstva! – SENEKA

Nema ničeg izvjesnijeg od neizvjesnosti i ništa jadnije i ponositije nego što je čovjek. –PLINIJE

Ono što je dopušteno, čovjeku nije milo, što nije dopušteno, to jako izaziva. – SENEKA

Valja uvijek težiti onome što je najnužnije. – ESEJI, MONTAIGNE

Između svih strasti nema pogubnije i koje se valja više kloniti nego što je ona koja nam dolazi od tuđeg hvaljenja. – DIOGEN

Nije me toliko briga kakav se ja činim drugima kao što mi je briga kakav zaista jesam u sebi. – ESEJI, MONTAIGNE

Ljudi oko nas vide samo što se događa i što se vidi izvana, svatko se može iskazivati sretnim izvana, a u nutrini mu je samo strah i on sav gori. – ESEJI, MONTAIGNE

Svakog dana bježim od sebe i samome se sebi skrivam. Nema te zvijeri na svijetu koje bi se valjalo više bojati nego što se mora bojati čovjek čovjeka. – ESEJI, MONTAIGNE

Kad je Hijeron zatražio od Simonida da mu definira Boga, ovaj ga je zamolio da mu dade jedan dan za razmišljanje, pa dva, pa četiri i „tako je više puta udvostručio broj dana, pa se Hijeron čudio i upitao ga zašto to čini, a Simonid mu odgovori: Zato što čim više razmišljam, to mi više blijedi nada u odgovor“.

Razborito uživanje donosi više teškoća nego suzdržavanje. – ESEJI, MONTAIGNE

Umjerenost je vrlina koja donosi više teškoća nego patnja. – ESEJI, MONTAIGNEDiogen zapali svijeću po danu i upitan zašto to radi odgovori "tražim iskrenog čovjeka"

Sve mentalne sposobnosti čovjeka, svi elementi njegova unutrašnjeg života - osjeti,predodžbe, pojmovi, ideje, sudovi, zaključci, osjećaji, emocije, čak i stvaralaštvo - svesu to naša oruđa spoznaje. – P.D.OUSPENKSY

Strasti valja izbjegavati ako one za sobom povlače još veće boli, a boli treba tražiti ako za njima dolaze još veće strasti. – EPIKUR

Ljudima nikako da uđe u glavu da onaj koji hoće sve ne postiže ništa. – ESEJI, MONTAIGNE

Više volim biti glupan u ovome ili onome nego onaj koji je loše procijenio gdje bi mogao iskazati svoju vrijednost. – ESEJI, MONTAIGNE

Pametan čovjek ne želi dosegnuti užitak, nego izbjeći bol. – ESEJI, MONTAIGNE

Sreća je samo san, a bol stvarnost. – VOLTAIRE

Život nam nije dan da ga uživamo, nego da ga izdržimo. - SCHOPENHAUER

Najsretniju sudbinu ima onaj koji je život proveo bez prevelikih tjelesnih i duševnih bolova, a ne onaj koji je doživio najživlje radosti ili najveća uživanja. – SCHOPENHAUER

Budala juri za životnim užicima i kasno uviđa pogrešku: mudrac izbjegava zlo. – SCHOPENHAUER

Društvo, otmjeni krugovi, saloni, ono što se zove „svijet“, to je bijedan kazališni komad, loša opera, bez ikakvog zanimanja koja se održava aparaturom, kostimima i dekoracijama. – SCHANFOR

Svesti svoje zahtjeve, svim raspoloživim sredstvima na što manju mjeru najsigurniji je put izbjegavanja velike nesreće. – SCHOPENHAUER

Patnja je pozitivna, a sreća negativna. – SCHOPENHAUER

Loša strana duhovne ograničenosti je dosada, iz koje posrednim putem izviru nebrojene patnje, jer se ljudi samo da bi se nje oslobodili, prihvaćaju svega, tj. traže društvo, raskoš, kocka-nje, piće itd. To donosi samo štetu, propast i nesreću. –SCHOPENHAUER

Biti sasvim svoj može svatko samo dotle dok je sam: tko ne voli samoću, ne voli ni slobodu, jer smo slobodni samo onda kada smo sami. - SCHOPENHAUER

U samoći onaj koji je bijedan osjeća svu svoju bijedu, veliki duh svu svoju veličinu, svatko osjeća ono što jest. – SCHOPENHAUER

Društvo ne dopušta da mi sami budemo onakvi kako zahtjeva naša priroda. – SCHOPENHAUER

One koje je priroda uzvisila prolaze vrlo loše; zato se obično klone društva čim je mnogobrojno, jer u svakome društvu prevladava prostačko. – SCHOPENHAUER

Svaki čovjek može biti u potpunoj suglasnosti samo sa samim sobom. – SCHOPENHAUER

Prava, duboka mirnoća srca i potpuno duševno spokojstvo se može naći samo u samoći, a kao trajno raspoloženje samo u najdubljoj povučenosti. – SCHOPENHAUER

Ma koliko tijesno ljude vezivali prijateljstvo, ljubav i brak, ipak je, na kraju krajeva, svaki čovjek samo sebi samom iskreni prijatelj. – SCHOPENHAUER

Sve što ima pravu vrijednost, u svijetu se ne cijeni, a nema vrijednosti ono što se cijeni, dokaz i posljedica toga jest povlačenje svakog pametnog i valjanog čovjeka iz društva. – SCHOPENHAUER

Nesposobnost podnošenja samoće i s njom samih sebe čine ljude druželjubivima, njihova unutrašnja praznina i dosada ih nagone u društvo. – SCHOPENHAUER

Sve naše zlo potječe odatle što ne možemo biti sami. – LABRIUER

Umjerenost u jelu daje nam tjelesno zdravlje, a umjerenost u druženju s ljudima duševni mir. – SAINT-PIERE

Ljubav prema životu je u osnovi samo strah od smrti, a ni društveni nagon u ljudima nije izravan, tj. ne zasniva se na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće: jer mi ne tražimo prisutnost drugih ljudi zato što je ona ugodna, nego zato što hoćemo izbjeći prazninu i dosadu samovanja i monotoniju vlastite svijesti. – SCHOPENHAUER

Zemlja je pokrivena ljudima koji ne zaslužuju da se s njima govori. –VOLTAIRE

Samoća je sudbina svih značajnijih duhova. - SCHOPENHAUER

Tko u sebi ima prave vrijednosti,shvatit će da je lakše izaći na kraj bez ljudi nego s njima. - SCHOPENHAUER

Treba češće promatrati one kojima ide gore nego nama,nego one kojima izgleda da ide bolje. – SCHOPENHAUER

Reći za nekoga „on je vrlo nedruželjubiv“,gotovo znači „on je čovjek velikih sposobnosti“. – SCHOPENHAUER

Namjerno odricanje društva, najmudrije je sredstvo do sreće. – SCHOPENHAUER

Prvobitno nužda, a onda dosada tjera ljude u društvo. – SCHOPENHAUER

Većinom nas tek gubitak neke stvari poučava o njezinoj vrijednosti. – SCHOPENHAUER

Uvijek moraš razmišljati i pametne ljude pitati za savjet kako provesti život što mirnije, da te ne muči i ne uznemiruje neprekidno nemoćna želja, niti strah, niti nada za stvarima osrednje vrijednosti. – HORACIJE

Veliki umovi viju svoja gnijezda u visinama, usamljeni kao orlovi. – SCHOPENHAUER

Čovjek koji pravilno prosuđuje među onima koji su u zabludi, sliči na onoga čiji sat ide točno u gradu gdje su svi satovi na tornjevima pogrešno podešeni. – SCHOPENHAUER

Vladaj kada naučiš vladati sobom. – SOLON

„Zbog čega nemaš djece“, Tales odgovori „zbog ljubavi prema djeci“.

Ljudi ne osjećaju svoje mane i poroke, nego samo one drugih ljudi, ali zato svatko ima na drugome ogledalo u kojemu jasno vidi svoje poroke, mane, neuputnosti i odvratnosti svake vrste. Čovjek se ponaša kao pas koji laje na ogledalo i ne zna da gleda u sebe samog, nego misli da vidi drugog psa. – SCHOPENHAUER

Da bismo saznali vlastite mane, zgodno je primjetiti ih na drugima, za naš popravak potrebno nam je ogledalo. – SCHOPENHAUER

Stoga viđamo ponekog od tih ljudi, neprestano zaposlene, radišne poput mrava, od jutra do večeri zaokupljene samo time kako da povećaju već postojeće bogatstvo. Oni ne vide ništa drugo osim skučenog područja sredstava za ostvarivanje toga; njihov je duh prazan i stoga za sve ostalo neprimječiv. Najviši užici, duhovni, njemu su nepristupačni. – SCHOPENHAUER

Čovjeku je, dakle, za sreću u životu najbitnije ono što ima u sebi samom. – SCHOPENHAUER

Što više netko ima u sebi samom, to mu je manje potrebno izvana, i to mu manje ostali znače. – SCHOPENHAUER

Prvenstveno iz unutarnje praznine proizlazi ovisnost o društvu, razonodi, užicima i luksuzu svake vrste. – SCHOPENHAUER

U starosti, oni, silom prilika, gotovo svi presušuju; jer tada nas napuštaju ljubav, duhovitost, želja za putovanjima, jahanjem i prikladno društvo: smrt nam čak otima prijatelje i rodbinu. Ovdje je najvažnije to što netko ima u samome sebi. Jer to će se najduže održati. – SCHOPENHAUER

Nasuprot tomu, običan je čovjek, glede uživanja u svom životu upućen na stvari izvan njega, na imetak, položaj, na ženu i djecu, prijatelje, društvo itd., oni su oslonac njegove životne sreće, zbog toga ona nestaje ako ostane bez njih, ili ako smatra da su ga razočarali. Da bismo izrazili taj odnos možemo reći, da se njegovo težište nalazi izvan njega. Upravo zbog toga njegove želje i prohtjevi neprestano se mijenjaju; on će ako mu to sredstva dopuštaju, kupovati čas ljetnikovce, čas konje, priređivat će gozbe, poduzimati putovanja i općenito tjerat će veliki luksuz, jednostavno zbog toga što zadovoljstvo traži u stvarima izvan sebe. – SCHOPENHAUER

Ma u kojem se rodu pojavi ono izvrsno, odmah će se udružiti i urotiti cjelokupna, mnogobrojna osrednjost, ne bi li spriječila da ono zaživi, dapače, pokušat će to prigušiti. – SCHOPENHAUER

U starosti nema ljepše utjehe, doli da se cijelu energiju mladosti sjedini s djelima, koja neće zastarjeti zajedno s nama. – SCHOPENHAUER

Što su uži naš vidokrug, područije našeg djelovanja i naših kontakata, to smo sretniji; što je širi, to češće se osjećamo uznemireno i preplašeno. Jer time se umnožavaju i povećavaju brige, želje i strahovi. – SCHOPENHAUER

Sreća pripada onima koji su dovoljni sami sebi. - ARISTOTEL

Kao što je naše tijelo zaogrnuto ruhom, tako je i naš duh zaogrnut lažima. Naš govor, naše djelovanje, cijelo naše biće je lažljivo; i tek kroz tu ljusku ponekad se može razabrati naše pravo lice kao što se i kroz odjeću može razabrati oblik našeg tijela. – SCHOPENHAUER

Umni govori i ideje imaju mjesta samo pred umnim društvom; u običnom su upravo omrznuti: jer da bi se u njemu dopalo, svakako je neophodno da budemo plitki i zatucani. Zbog toga u takvom društvu, uz mukotrpno samoodricanje, moramo odbaciti tri četvrtine nas samih, kako bismo postali sličniji drugima. – SCHOPENHAUER

Svatko može biti u savršenom skladu samo sa samim sobom. Stoga je istinski, dubok mir srca i savršen spokoj, a ovaj je osim zdravlja najviše ovozemaljsko dobro, moguće pronaći samo u osami, a kao trajno raspoloženje samo u najdubljoj povučenosti. – SCHOPENHAUER

Najvažniji ozbiljan posao mladeži trebao bi biti naučiti podnositi osamu; jer ona je izvor sreće i duhovnog mira. – SCHOPENHAUER

Druželjubivost se, uostalom, može promatrati i kao uzajamno duhovno ugrijavanje ljudi, nalik onom tjelesnom, što ga kod velike hladnoće stvaraju, tiskajući se jedni uz druge. Samo onome tko ima mnogo duhovne topline, takvo okupljanje nije potrebno. – SCHOPENHAUER

Ljude na okupljanje tjera dosada. – SCHOPENHAUER

Neprestano sam tražio samotan život, potok polje i šuma o tom mogu pričati priču, u bijegu od onih tupih duhova, zbog kojih ne mogu odabrati put prema svjetlosti. – PETRARCA

Usamljenost povrh tolikih prednosti ima i svojih malih nedostataka i tegoba no, one su u usporedbi s onima što ih ima društvo neznatne; stoga, onaj tko ima nešto pravoga u sebi samomu, uvijek će mu biti lakše izdržati bez ljudi nego s njima. Među tim nedostacima je uostalom jedan, koji ne dopire tako lako do svijesti kao ostali, naime, ovaj: kao što neprestanim ostajanjem kod kuće naše tijelo postaje toliko osjetljivo na vanjske utjecaje, da će na njega, izazivajući bolest, utjecati svaki hladan dašak, tako i neprekidnom povučenošću i usamljenošću naša narav postaje toliko osjetljiva da se i zbog najbeznačajnijih događaja, riječi ili čak izraza lica osjećamo uznemirenima, pogođenima ili povrijeđenima, dok onaj, tko neprestano ostaje u metežu, takvo što ni ne primjećuje. – SCHOPENHAUER

Naši najveći bolovi leže ne u sadašnjosti, kao opažajne predstave ili neposredno osjećanje, već u umu, kao apstraktni pojmovi, tegobne misli od kojih je životinja- živeći jedino u sadašnjosti, i stoga, u zavidnoj bezbrižnosti sasvim slobodna. – SCHOPENHAUER

Isto tako, briga i strast, dakle: igra duha, uništavaju tijelo češće i više od fizičkih tegoba. – SCHOPENHAUER

Želja je samo nužna posljedica trenutnog utiska, bilo vanjskog nadražaja ili unutrašnjeg prolaznog raspoloženja, i stoga tako neposredno nužna i lišena razmišljanja, kao djelovanje životinja: stoga također ona - baš kao i to djelovanje - izražava jedino karakter vrste, a ne i individualni karakter, odnosno samo nagovještava ono što čovjek uopće jest, ali ne i ono što bi jedinka, osjećajući želju, bila kadra da učini. – SCHOPENHAUER

U čovjeka zdrava duha savjest opterećuju samo djela, a ne želje i misli. Jer, jedino naša djela drže pred nama ogledalo naše volje. – SCHOPENHAUER

Onaj je najbolji pomoćnik duhu, koji teške okove, što su oko srca spleteni, kida jednom zauvijek. – OVIDIJE

Najviše pati onaj u kome živi genij. – SCHOPENHAUER

Svakim dahom mi se branimo od smrti koja jednako na nas navaljuje. Na taj način, u svakoj se sekundi s njom borimo; borimo se s njom i u dužim intervalima: kad god jedemo, kad god spavamo, kad god se grijemo itd. Na kraju, ona mora da pobijedi: jer smo joj već rođenjem pripali, i ona se samo neko vrijeme igra svojim plijenom prije nego što ga proguta. Ali sa velikim zanimanjem mi nastavljamo svoj život dok god je to moguće, kao što i mjehur od sapunice pušemo dok god je to moguće, iako dobro znamo da će se raspuknuti. – SCHOPENHAUER

Želja je po svojoj prirodi, bol: njeno ispunjenje zajamčuje zasićenost: cilj je bio samo prividan: posjedovanje joj oduzima draž: u novom obliku opet se javlja želja, potreba: gdje to nije slučaj, nastaje pustoš, praznina, dosada protiv koje je borba upravo tako mučna kao i protiv neimaštine. – SCHOPENHAUER

Ono što se inače može nazvati najboljim dijelom, najčistijim radostima života jedino zato što nas izdiže iznad realnog života i što nas pretvara u nezainteresirane promatrače ovog života, dakle: čisto saznavanje kojem svako htjenje ostaje strano, uživanje u lijepom, pravo ushićivanje umjetnošću - to je, budući da već iziskuje rijetke darove, dato samo malobrojnima, a i njima jedino kao prolazni san: i tada upravo ove malobrojne veća intelektualna moć čini prijemčivim za patnje kudikamo veće od onih koje ikad mogu da osjete ljudi tupljeg duha, i, uz to, uslovljava da se oni osjećaju usamljeni među bićima koja se od njih primjetno razlikuju: na taj je način i tu uspostavljena ravnoteža. – SCHOPENHAUER

Sjeti se da u teškim vremenima uvijek sačuvaš ravnodušnost, a u sretnim vremenima da sačuvaš srce koje mudro gospodari neobuzdanom radošću. – HORACIJE

Zadovoljstvo je stajati na obali mora, kad ga šibaju olujni vjetrovi, i promatrati kako drugi živu muku muči. Ne da nas zadovoljava to što promatramo kako drugoga muke razdiru, već se radujemo stoga što gledamo zlo kojeg smo oslobođeni. – LUKRECIJE

Zbilja je nevjerojatno kako prazno i beznačajno, kad se gleda izvana, a tupo i besmisleno, kad se osjeća iznutra, protiče život većine ljudi. – SCHOPENHAUER

Sve ono što je izvrsno samo je izuzetak, slučaj među milion drugih slučajeva, i zato. Ako se ono obistinilo u kakvom trajnom djelu. Djelo kasnije, pošto je preživjelo kivnost svojih suvremenika, postoji izdvojeno, čuva se poput meteorita poniklog iz reda stvari koji je drugačiji od reda što ovdje vlada. – SCHOPENHAUER

Ali, možda čovjek, na kraju svoga života, nikad neće, ako je razborit i iskren, poželjeti da ga još jednom proživi, već će, prije nego to, mnogo radije izabrati potpuno ništavilo. – SCHOPENHAUER

Naravno, vanjska strana ljudskog života, kao i svake rđave robe, zaodjenuta je lažnim sjajem: ono što pati uvijek sebe skriva. - SCHOPENHAUER

Samoodržanje je čovjekova prva težnja, i čim nju zadovolji, on stremi jedino za produženjem vrste: kao puko prirodno biće, on nije kadar da stremi za nečim višim. – SCHOPENHAUER

Vjerujete li da zločinstva nošena krilima, idu do bogova i da ih zatim netko tamo mora na tablicu Zeusovoj ispisati, a da Zeus tablicu gledajući, pravdu ljudima djeli? Ni čitavo nebo ne bi bilo dovoljno veliko da grijehe ljudske, ako bi ih Zeus tamo ispisao, obuhvati, niti bi on bio kadar da nad njima pregled ima. I da svakom kaznu njegovu dodjeljuje. Ne!Kazna je već ovdje, ako samo hoćete da je vidite. – EURUPID

Kako to budisti, koji ne priznaju ni Vedu ni kaste, izražavaju: „Ti treba da postigneš nirvanu, to jest stanje u kojem ne postoje četiri stvari: rođenje, starost, bolest i smrt.“ – SCHOPENHAUER

Umna nadmoć svake vrste je osobina koja čovjeka veoma izolira: od nje bježe i mrze je, a kao izgovor zbog toga izmišljaju se onome tko je ima razna mane. –SCHOPENHAUER

U razgovoru se treba suzdržati od svake, čak i dobronamjerne primjedbe, kojom hoćemo nekoga ispraviti: jer je lako ljude uvrijediti, a teško ili nemoguće popraviti. –SCHOPENHAUER

Tko je došao na svijet ozbiljno i najvažnijim  stvarima ga poučiti, može biti sretan ako se izvuče zdrav i čitav. -SCHOPENHAUER

Bogatstvo je nalik na morsku vodu; što je više pijemo, to smo žedniji. -SCHOPENHAUER

Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima. – SCHOPENHAUER

Zašto su obični ljudi tako društveni i prilagodljivi? Zato što lakše podnose druge nego sebe. - SCHOPENHAUER

Kada posumnjamo da netko laže, trebamo se praviti kao da mu vjerujemo: tada postaje drzak, laže više i biva uhvaćen. Opazimo li, naprotiv,da mu se neka istina koju bio htio nekim dijelom sakriti dijelom omakla, treba se praviti kao da mu ne vjerujemo, pa će, izazvan proturječju, izgovoriti za njom cijelu istinu. – SCHOPENHAUER

Ono što ljudi obično nazivaju sudbinom jesu obično samo njihove gluposti. -SCHOPENHAUER

Nemoj se sklanjati s puta nesreći, nego joj hrabro idi u susret. –SCHOPENHAUER

Ono što činimo jest ono što jesmo i prema tome koliko patimo znamo koliko zaslužujemo. –SCHOPENHAUER

Iskustvo je samo fenomen, to nije poznavanje stvari u sebi. –SCHOPENHAUER

Religija je remek djelo umjetnosti životinjskog treninga, jer trenira ljude kako moraju misliti. –SCHOPENHAUER

Svaka velika bol, bilo tjelesna, bilo duhovna, izražava ono što zaslužujemo; jer ne bi nas mogla spopasti da je nismo zaslužili. –SCHOPENHAUER

Kada ostvarimo neku težnju osjećamo dosadu. Tako je čovjekov život samo smjena boli i dosade. – SCHOPENHAUER

Istinsko bogatstvo je bogatstvo duše, sve ostalo donosi mnogo više nevolja nego koristi. – LUKIJAN

Dokolica bez bavljenja duhovnim je smrt i pokapanje živoga čovjeka. -SENEKA

Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi! - Leonardo da Vinci

Ako svoju tajnu prešutim, onda je ona moj rob,ako je pustim umaći, ja sam njezin rob. –ARAPSKA

Srebro i grimiz služe ne za život, već za glumce u drami. –SOKRAT

Sokrata upitahu „u čemu je vrlina mladoga čovjeka“,a on odgovori „da ne pretjeruje ni u čemu“.

Sokrata upitahu „treba li se ženiti ili ne“,a on odgovori „ kako god da postupiš pokajat ćeš se“

„Smatraš li da te ovaj vrijeđa“ – „ne,za svađu su potrebna dvojica“ –SOKRAT

Kao što se oni, kad ukrote divlje, mogu lako nositi sa ostalim konjima, tako ću i ja,boraveći s ljudima,iskusiti kako živjeti s ostalim svijetom. -SOKRAT

Dodat ću, s obzirom kakav je svijet, paradoksalno koliko to izjava može biti, da svjesna sposobnost bivanja bez sreće pruža najbolje izglede da se ona realizira koliko se to može. -JOHN

STUART MILL

Tko ima mnogo prijatelja, nema pravog prijatelja.

Pitali su ga da kaže što je to nada, a Aristotel je odgovorio: „San budnog čovjeka.“ –ARISTOTEL

Što je prijatelj: „Jedna duša koja stanuje u dva tijela.“ –ARISTOTEL

Kad je netko upitao,zašto provodimo vrijeme s lijepim ljudima, Aristotel je rekao: „To je pitanje slijepca.“ –ARISTOTEL

Za život treba pribaviti ili razum ili konopac. –DIOGEN

Ljude treba koriti zbog molitve, jer oni traže samo ono što njima izgleda dobro, a ne ono što je istinski dobro. –DIOGEN

Nije život zlo, već je loš život zlo. –DIOGEN

Diogen se jedanput vratio iz olimpije,a netko ga upita je li tamo velika gužva, a Diogen odgovori: „Gužva jest velika, ali ljudi je malo.“

Upitan što je postigao s filozofijom, Diogen odgovori: „Ako ne ništa drugo, onda bar to da budem pripravan na sve udarce sudbine.“

Kad mu je netko predbacio da posvećuje nečista mjesta, Diogen reče: „I Sunce obasjava zahode, ali se ne prlja.“

U kazalište je odlazio kada su svi iz njega izlazili, upitan zašto tako postupa, Diogen reče: „To je pravilo kojeg se držim cijelog svog života.“

Nekome tko je izjavio da je nesposoban biti filozof, Diogen je rekao: „Zašto onda uopće živiš, ako ti nije stalo da živiš dobro.“

Upitan je li smrt zlo, Diogen reče: „Kako to može biti zlo, kad je u njenoj prisutnosti ne zapažamo?“

Strah je svojstvo roba. –DIOGEN

Mislilac: "Ako ja neznam za Boga i grijeh,dali ću otići u pakao?" Svećenik: "Ne ako to neznaš? " Mislilac: "Pa zašto mi onda to govoriš"

Religija je gledana od običnih ljudi kao istina, od mudrih kao laž, a od vladara kao korisno sredstvo. –SENEKA

Nijedno biće koje je savršeno ne treba da bude obožavano. - O BOGU

Onima koji ne mogu pristupiti raspravi s osnovnom razinom inteligencije i zrelosti ne bi se trebalo očekivati da se uzmu za ozbiljno.

Mi sami stvaramo svoj predmet spoznaje, svijet koji mi doživljavamo uvijek je samo jedan sređeni izbor, a principi tog izbora i sređivanja mogu se tražiti samo u strukturi naše svijesti. Svijet koji mi doživljavamo naše je djelo. –WINDELBLAND

Valja proučiti sve, suštinu dobro zaokružene istine, jer mišljenja ljudi su varava i tu nema pouzdane istine. –PARMENID

Uvid u vlastito neznanje je početak svega znanja. –SOKRAT

Nepomično mirovati u sebi samom blagodat je mudraca.

Ne stoji do nas da budemo dobri ili zli. –SOKRAT

Ponekad tok života često čini dobre bijednima,a zle sretnima. - EPIKUR

Ako ne znam zašto živim, onda zapravo ne znam niti zašto činim bilo što. Da bih znao zašto činim bilo što, moram znati zašto živim. Možemo li si priuštiti luksuz da činimo stvari, a da ne znamo zašto?

Dogmatičan je i iracionalan čovjek koji nikada ne preispituje svoje odluke i svoje stavove.

Netko tko je odlučan da svoj život posveti nečemu, mora imati dobre razloge da to učini. To znači da mora imati dobre odgovore na pitanje - Zašto je odlučio učiniti to što je odlučio učiniti?Preispitani život je bolji i više vrijedi od ne preispitivanoga. –SOKRAT

Ako je Bog neodrediv, onda se o Bogu može izreći samo što on nije –STARA TEOLOGIJA

U to da su se individue znale uzdići iznad razine svoje rase jedva se može posumnjati; ali tražeći unatrag kroz povijest tragove njihove egzistencije, treba da pređemo preko svih biografija 'Dobrih i Velikih' i da istražimo brižljivo oskudne podatke o bijednicima koji su umrli u zatvoru, u ludnici ili na vješalima. –EDGAR ALLAN POE

Ako bi se isti čovjek vratio svijetu na isti način na koje se određene okolnosti vraćaju, stotine godina bi prošle prije nego bismo pronašli sami sebe kako radimo iste stvari koje činimo sada. –MACCHIAVELLI

Ništa mi ne izgleda nesretnije od čovjeka kojem se nikad nije dogodila nesreća. –DEMETRIJE

Veliki primjer daje samo teška sudbina. –SENEKA

Smatram te nesretnim jer nikada nisi bio nesretan. –SENEKA

Da bi spoznao sebe moraš se podvrgnuti kušnjama; za što je netko sposoban naučit će samo kroz iskušenje. –SENEKA

Izbjegavajte sreću koja vas slabi, od koje vam duše postanu razmočene, jer ako vam se ne dogodi nešto što će vas opomenuti na ljudski udes, ostat ćete omamljeni kao da ste u vječnom pijanstvu. –SENEKA

Vatra iskušava zlato, a nesreća hrabre ljude. –SENEKA

Put mi se sviđa, krećem. Ima vrijednosti poći tim putem, pa makar i pao. –FAETON, METAMORFOZE

Osrednji i kukavice drže se sigurnog puta; vrlina traži visine. –SENEKA

Ako one koje smatraš sretnima samo pogledaš, ne to što pokazuju, nego to što skrivaju - vidjet

ćeš da su bijedni nečisti, sramotni, uglađeni samo izvana poput zidova njihovih kuća. Nije to prava ni istinska sreća - krhka je i kržljava. I tako dok im je dopušteno stajati sigurno i pokazivati to što im je po volji, blistaju i prave se važni, čim se dogodi nešto što bi ih moglo uznemiriti i razotkriti; tad postaje jasno koliko je duboke i prave ružnoće skrivao tuđi sjaj. - SENEKA

Intelektualac je osoba koja je otkrila da postoji nešto zanimljivije od seksa. - ALDOUS HUXLEY

Svatko je autor. Razlika je samo u tome što neki ljudi pišu knjige dok neki žive svoje knjige. –WAJAHAT

Vladati drugima ne može onaj koji ne zna vladati sobom. –SENEKA

Sve što korimo u drugih, naći ćemo kod sebe samih. –SENEKA

Ubuduće gledaj ne samo je li istina to što kazuješ, nego je li onaj komu se kazuje u stanju podnijeti istinu. -SENEKA

Dobar se opomeni raduje; što je pak netko gori, teže podnosi učitelja. –SENEKA

Često je strah od umiranja uzrok smrti. –SENEKA

Znaj, dakle, da su sve prilike ljudske promjenjive i da se sve što se događa drugom može dogoditi i tebi. –SENEKA

Treba ipak uzimati jedno s drugim, samoću i društvo: prvo u nama budi želju za društvom, a drugo za nama samima. Jedno služi kao lijek za drugo; samoća će nas liječiti od odvratnosti prema ljudima, društvo od odbojnosti prema samoći. –SENEKA

Slobodan je pak onaj koji je izbjegao robovanje samome sebi. –SENEKA

Skrivene su boli još teže negoli općepoznata bijeda. -VOLTAIRE

Budući da ćemo svi umrijeti, očito je da, kada i kako nije važno. –CAMUS

Činjenica da je vjernik sretniji od skeptika se može porediti sa činjenicom da je pijan čovjek sretniji od trijeznog čovjeka. – GEORGE BERNARD SHAW

Vjera je ne htjeti znati što je istina. –NIETZCHE

Uvjerenja su opasniji neprijatelji od istine nego što su to laži. –NIETZCHE

Odlučnost kršćana da vide svijet ružnim i lošim, učinila je svijet ružnim i lošim. –NIETZCHE

U Raju nema zanimljivih ljudi. –NIETZCHE

Ludost pojedinaca je rijetka pojava, ali u grupama, strankama, nacijama i epohama, ona je pravilo. –NIETZCHE

Ono što nekoć bijahu poroci, danas su postali svakodnevni običaji. –SENEKA

Ima stvari koje nas više užasavaju nego stvari koje nas opterećuju i mi češće patimo od predstave negoli od stvarnosti. - SENEKA

Udaljavamo se od prirode i slijedimo mnoštvo koje ni u čemu nije dobar vodič. –SENEKA

Nema gore mržnje nego što je mržnja ljubavna. –PROPERCIJE

Mudri ljudi ne govore ni o jadima ni o slastima braka. – ESEJI, MONTAIGNE

Najbolji brak je onaj koji su sklopili slijepa žena i gluhi muž. –ARISTOTEL

Ako ti hoćeš, ona neće; ako ti nećeš, ona hoće. –TERENCIJE

Ono što ljudi obično traže od Boga u molitvi jest: da dva i dva ne budu četiri.

Nada je jedan od onih lijekova koji uopće ne liječe, već samo produžavaju patnju.

Pesimista je optimista sa iskustvom.

Ako mrzite osobu, mrzite nešto u njoj što je dio vas, ono što nije dio vas samih ne uznemiruje vas. -H.HESSE

Što li je žena doli samo rupčić muškarcu. –GURDJIEFF

Svaki čovjek može nešto točnoga reći, ali reći pravim redom, razborito i prikladno, to može mali broj ljudi. – ESEJI, MONTAIGNE

Najčešće se u tom visokom položaju ne nahodi prave zdrave pameti. - JUVENAL

Najmanje i najneznatnije smetnje najviše nas bodu u oči; i , kao što najmanja slava najviše zamaraju oči, isto nas tako smetaju i najmanje stvari. –PLUTARH

Sve su stvari odveć teške da bi ih čovjek mogao shvatiti.

Zašto neprestano zamaraš duh svoj mislima koje ga nadilaze? - HORACIJE

Sve što jesmo rezultat je onoga što smo mislili. –BUDDHA

Da bi spoznao Boga čovjek mora odustati od samoga sebe.

Nešta nepoznato radi nešta što ne znamo. –EDDINGTON

Budući da je ionako sve isprazno, da bi preživjeli, moramo se pretvarati da to nije tako. –A.WATTS

Nema ništa korisnije od onoga što ostaje korisno kada je prošlo. –SENEKA

Bolje je da u čovjeku uvijek bude trunka ludosti nego mnogo gluposti.

Tko strastima ne zna zalupiti vrata pred nosom, taj ih neće otjerati kad jednom uđu. – ESEJI, MONTAIGNE

U svom početku zabluda pojedinca rađa opću zabludu, a nakon toga opće zabluda rađa zabludu u pojedinaca. –SENEKA

Nema ničeg oko čega bi se ljudi više trudili nego što je želja da nametnu svoje uvjerenje. –MONTAIGNE

Nikad opće mišljenje ne ide pod ruku s istinom. –KVINT KURCIJE

Naše oko često vidi čudnovate slike koje iščeznu čim im se približimo. – ESEJI, MONTAIGNE

Ljudi govore o čudima, a upravo je čudo koliko se iz ništavnih početaka i beznačajnih razloga rađaju tako glasovita čudesa. – ESEJI, MONTAIGNE

Bolje je biti sklon sumnji nego sigurnosti u stvarima koje je teško dokazati, a u koje je pogibeljno vjerovati. –SV.AUGUSTIN

Teže osjećamo razmišljanje o boli nego bol samu. –KVINTILIJAN

Trpi se više nego što je potrebno kad se trpi prije nego što je potrebno. –SENEKA

Ništa nam u životu nije tako ugodno kao odmor i miran i dubok san bez snova. –SOKRAT

Neka se nitko ne tuži na niske stvari, jel one su ono što je moćno, ma što da ti je rečeno. –GOETHE

Pravo mjerilo za procjenjivanje svakog čovjeka jest da je da je on zapravo biće koje čak ne bi trebalo postojati, ali koje okajava svoje postojanje mnogoobličnom patnjom i smrću. Što možemo očekivati od takvog bića? Zar svi nismo grješnici osuđeni na smrt? Za svoje rođenje ispaštamo, najprije putem života, a zatim smrću. – SCHOPENHAUER

Sve što je jednom postalo, također propada. –NIETZCHE

Usamljeno kročenje svojim putem, to je ono što je svojstveno filozofovoj prirodi. –NIETZCHE

Biste li pomislili, ako biste samo vjerovali njihovim riječima, da ste među samim ljudima resentimena? –NIETZCHE

Čemu potomstvo onome čija je duša svijet. –INDIJSKA

Gdje čovjek nema ništa više da vidi i da opipa, tamo on nema ništa više da traži.

Duh koji je siguran u sebe govori tiho, on traži skrivenost, on pušta da se na njega čeka. –NIETZCHE

Filozofa se prepoznaje po tome što se kloni triju blistavih i glasnih stvari: slave, vladara i žena. –NIETZCHE

SVETA OKRUTNOST - Nekom svecu pristupi čovjek koji je u rukama držao tek rođeno dijete. „Što da učinim s djetetom?"- upita "jadno je, nakazno, a nema dovoljno života ni za umrijeti.“ „Usmrti ga,povika svetac užasnim glasom, usmrti ga i drži ga potom tri dana i tri noći na rukama da ga dobro upamtiš: tako nikada više nećeš začeti dijete kad ti nije vrijeme za začinjanje.“Kad je to čovjek čuo ode razočaran; a mnogi grđahu sveca što je savjetovao okrutnost, jer bijaše savjetovao da se dijete usmrti. „No nije li okrutnije pustiti ga da živi“ - reče svetac. -NIETZCHE

Ušit i odgovor - Što sad divlji narodi najprvo preuzimaju od Europljana? Rakiju i kršćanstvo, europske narkotike. A od čega će najbrže propasti? Od europskih narkotika. –NIETZSCHE

Tamo gdje se vlada tu postoje mase; a gdje su mase, tu postoji potreba za robovanjem. Gdje ima robovanja, individue su malobrojne, i one imaju protiv sebe instinkte i savjest stada. –

NIETZSCHE

Iz raja - “Dobro i zlo su božje predrasude“- reče zmija. –NIETZSCHE

Svatko je sebi samomu najudaljeniji. –NIETZSCHE

Zašto je tako teško odbaciti moral, - gol čovjek općenito je sraman prizor. –NIETZSCHE

Kršćanstvo je metafizika krvnika. – NIETZSCHE

Mi smo izumijeli pojam „svrha“: u stvarnosti nema svrhe. – NIETZSCHE (Sumrak idola)

O psihologiji umjetnika – Da bi postojala umjetnost, da bi postojalo ma kakvo estetičko stvaralaštvo i kontemplacija, neophodan je fiziološki preduslov: opijenost. Opijenost treba najprije da pojača uzbudljivost cijele mašine: inače, djelo neće dosegnuti umjetnost. - NIETZSCHE

"Nemojte suditi!" kažu, a sve što im se ispriječi na putu šalju u pakao. - NIETZSCHE

Vi još niste potražili sebe, a našli ste mene. Tako rade svi vjernici, stoga tako mala korist od vjerovanja. –NIETZSCHE

Što dosad bijaše najveća zamjerka protiv postojanja? Bog. –NIETZSCHE

Jedina isprika Bogu jest to da ne egzistira. –STENDHAL

Osjećaj za istinu kod čovjeka je zapravo osjećaj za sigurnost. –NIETZSCHE

Poslovni ljudi - Vaš posao, to je vaša najveća predrasuda, on vas vezuje za vaše prebivalište, za vaše društvo, za vaše sklonosti. U poslu marljiv, ali u duhu lijen, zadovoljan oskudnošću i preko te oskudnosti prebačena pregača dužnosti: tako vi živite, isto to želite i svojoj djeci! –NIETZSCHE

Ljudi neizrecivo često lažu, ali kasnije na to ne misle i, sve u svemu ne vjeruju u to da su lagali. –NIETZSCHE

Svako je druženje loše druženje osim onoga sa sebi jednakima. –NIETZSCHE

Tko se bori sa nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe. –NIETZSCHE

Sve što bijaše svjetlo postaje tamom, ali i obratno. –NIETZSCHE

Mudrost: puku se čini da je to neka vrsta bijega, sredstvo i majstorija, kako se dobro izvući iz loše igre. Ali pravi filozof – tako se čini nama moji prijatelji? – živi „nefilozofski“ i „nemudro“ ,prije svega nepametno, i osjeća teret i dužnost spram stotine pokušaja i iskušenja života: on stalno riskira sebe, on igra opaku igru. – NIETZSCHE

Učimo prezirati kada ljubimo i to upravo onda kada najviše ljubimo. – NIETZSCHE

O filozofima - Najveći treba biti onaj tko može biti najusamljeniji, najsakriveniji, najudaljeniji, čovjek s onu stranu dobra i zla, gospodar svojih vrlina, prebogat voljom. – NIETZSCHE

Blaženi oni zaboravni, jel oni izlaze „na kraj“ i sa svojim glupostima. – NIETZSCHE

Instinkt - najinteligentniji među svim vrstama inteligencije što su dosad otkrivene. – NIETZSCHE

Čovjek modernih ideja taj ponosni majmun, neizmjerno je nezadovoljan samim sobom, to je sigurno. – NIETZSCHE

Dobro stanje, kako ga vi razumijete - to nikako nije cilj, nama izgleda da je to kraj! – NIETZSCHE

Ništa na ženi nije od početka stranije, odbojnije, neprijateljskije, od istine - njezino veliko umjeće je laž, njezina najuzvišenija stvar su privid i ljepota. – NIETZSCHE

Ništa od toga nema trajnosti čim se otkrije da jedan od dvojice kod jednakih riječi drugačije od drugog osjeća, misli, njuši, želi, plaši se. Strah pred „vječnim nesporazumom“: to je onaj dobronamjerni genij koji osobe različita spola tako često odvraća od preuranjenih veza što ih savjetuju osjetila i srce. – NIETZSCHE

Sličniji, običniji ljudi bili su i jesu uvijek u prednosti, dok oni izabrani, finiji, čudnovatiji, teže razumljivi lako ostaju sami, u svojem odjeljivanju podložni nesrećama i rijetko se razmnažaju. – NIETZSCHE

Najekstremniji bi oblik nihilizma, bio uvid: da je svaka vjera, svako držanje nečeg istinitim nužno lažno: jer istinitog svijeta uopće nema. - NIETZSCHE

Moderni pesimizam izraz je beskorisnosti modernoga svijeta - ne svijeta i opstanka. – NIETZSCHE

Pretežitost patnje nad slašću ili obratno (hedonizam) : već su oba ta učenja putokazi prema nihilizmu. Jer u obim se slučajevima ne postavlja nikakav drugi krajnji smisao no pojava slasti ili mrskoće. – NIETZSCHE

Tko je u pravu, pesimizam ili optimizam, nije se shvatilo što se ipak može dohvatiti rukom: da pesimizam nije problem nego simptom - da bi se taj naziv morao zamijeniti nihilizmom. – NIETZSCHE

Tko je slab škodi sam sebi. –NIETZSCHE

Instinkt je na toliko pravijem putu koliko je ne činiti ništa korisnije no što činiti. - NIETZSCHE

Svim praktikama redova, osamljenih filozofa, usađeno je pravo mjerilo vrijednosti, po kojemu stanovita vrsta ljudi sebi još najviše koristi kad samu sebe što je moguće više ometa u djelovanju. - NIETZSCHE

Život je posljedica rata, samo društvo sredstvo rata. - NIETZSCHE

Moj je nauk NE svemu što slabi, što iscrpljuje. Moj je nauk svemu DA što jača, što pribire snagu. - NIETZSCHE

Promislimo tu misao u njezinu najstrašnijem obliku: opstanak, takav kakav jest, bez smisla i cilja, ali se neizbježivo opet vraća, bez finala u ono ništa: vječno ponovno vraćanje, najekstremniji je to oblik nihilizma: ništa (ono besmisleno), a vječno! - NIETZSCHE

Što je dublja pokvarenost uma, to je neophodniji nauk o spasenju. - NIETZSCHE

Naša nesposobnost da spoznamo istinu posljedica je naše pokvarenosti. - NIETZSCHE

Zašto se jedini čovjek smije: jedini on trpi toliko duboko, da je morao izumiti smijeh. Najnesretnija i najmelankoličnija životinja je, kako je pravo i najvedrija. – NIETZSCHE

Na najboljem smo putu: kraljevstvo nebesko siromašnih duhom započelo je. – NIETZSCHE

Dobro društvo jest ono u kojem ne postoji zanimanje ni za što osim za ono što je u građanskom društvu zabranjeno. – NIETZSCHE

Crkva je točno ono protiv čega je propovijedao Isus i protiv čega je učio da se bore njegovi učenici. – NIETZSCHE

Svi su ideali opasni, jer pokazuju sve činjenično te na nj udaraju pečat; svi su otrovi, ali kao privremeni lijekovi neophodni. – NIETZSCHE

Roller: Slušaj,Moor.Što ti misliš? Razbojnički je život još uvijek bolji nego život o kruhu i vodi na dnu tamnice. –DRAMA RAZBOJNICI, SCHILLER

Vidimo opći pogon: svaki se pojedinac žrtvuje te služi kao oruđe. – NIETZSCHE

Teorija slobodne volje antireligiozna je. Hoće čovjeku priskrbiti pravo da o sebi smije misliti kao uzroku svojih stanja i djela. – NIETZSCHE

Samo najcjelovitije osobe mogu ljubiti. – NIETZSCHE

Tko hoće nešto postići kaže ono što hoće da se o njemu misli, ne međutim ono što on misli (moćnik uvijek laže). – NIETZSCHE

Pravi život neće sreću, ne obazire se na sreću. – NIETZSCHE

Laskavije je misliti - posjedujem istinu, negoli posvuda oko sebe vidjeti tek mrak. – NIETZSCHE

Zablude su ono što čovječanstvo ima najskuplje platiti. – NIETZSCHE

Za što je dakle čovječanstvo dosad najviše plaćalo, najgore ispaštalo? Za svoje „istine“: jer su to sve bile zablude. – NIETZSCHE

Živjeti kako živi „običan čovjek“, pravim i dobrim držati ono što se drži pravim: podvrgavanje je to instinktu stada. Svoju odvažnost i svoju strogost valja tjerati dotle da se takvo podvrgavanje osjeća kao sram. – NIETZSCHE

Istina je vrsta zablude, bez koje određena vrsta živih bića ne bi mogla živjeti. – NIETZSCHE

Nihilist je čovjek koji o svijetu kakav jest sudi da ne bi trebao biti, a o svijetu kakav bi trebao biti sudi da ne egzistira. – NIETZSCHE

Bitak – o njemu nemamo druge predođžbe no živjeti. Kako dakle nešto mrtvo može biti. – NIETZSCHE

Kad bi se htjelo dokinuti ono što je u ikojem smislu šetno, razorno, uništilo bi se vrelo života. – NIETZSCHE

Svijet kakav bi trebao biti egzistira; ovaj svijet u kojemu živimo samo je zabluda, - ovaj naš svijet ne bi trebao egzistirati. – NIETZSCHE

Kad bi gibanje svijeta imalo kakvo ciljno stanje, ono bi moralo biti dosegnuto. Ali je jedina temeljna činjenica da ono ciljnog stanja nema. – NIETZSCHE

O masama moramo misliti bezobzirno poput prirode: one održavaju vrstu. – NIETZSCHE

Korist i zabava robovske su teorije života: blagoslov rada, veličanje je njih samih. – NIETZSCHE

Iznimna su stanja koja uvjetuju umjetnika: sva koja su duboko srodna, i srasla s bolesnim pojavama: pa se ne čini mogućim biti umjetnik, a ne biti bolestan. – NIETZSCHE

Od umjetnika, koji daje, ne treba zahtjevati da bude žena - da prima. – NIETZSCHE

Istina je ružna: Umjetnost imamo zato da ne propadnemo zbog istine. – NIETZSCHE

Da bi se uopće djelovalo, mora se tiranizirati. – NIETZSCHE

Da bismo živjeli potrebna nam je laž. – NIETZSCHE

Taj viši filozofični čovjek oko kojega je samoća ne zato jer on hoće biti sam, nego zato što on jest nešto što ne nalazi sebi ravna. – NIETZSCHE

Veličina duše nema u sebi ništa romantičnog. – NIETZSCHE

Najrjeđe će uspjeti onaj najteži i najviši lik čovjeka. – NIETZSCHE

Što bi bilo od „vječnog Žida“ koga bi neka žena obožavala, pa vezala? Samo bi prestao biti vječan: oženio bi se i više nas se nimalo ne bi ticao. –NIETZSCHE

Opasnost se za umjetnika, za genija - a oni su ti „vječni Židi“ krije u ženi: obožavateljice su njihov zator. –NIETZSCHE

U mnogim je slučajevima ženske ljubavi, možda baš u onim najznamenitijima, ljubav samo finiji parazitizam, uvaljivanje u tuđu dušu, samim tim i u tuđe tijelo. –NIETZSCHE

Bolesnom se glazbom danas samo zarađuje novac: naša kazališta žive od Wagnera. –NIETZSCHE

Nikad ne dopustimo da glazba služi oporavku; da razvedrava; da stvara zadovoljstvo. Nikada ne pravimo zabavu! Bude li se o umjetnosti opet mislilo hedonistički, izgubljeni smo. –NIETZSCHE

U kazalištu nitko ne unosi najfinija čuvstva svoje umjetnosti, ponajmanje umjetnik koji radi za kazalište - nema tu samoće, sve savršeno ne podnosi svjedoke. –NIETZSCHE

Žena rado vjeruje da ljubav može sve, - to je njoj svojstveno praznovjerje. Ah, znalac srca pogađa koliko je i ponajbolja, najdublja ljubav siromašna, bespomoćna, drska, promašiva - koliko ona prije razara negoli spašava. –NIETZSCHE

Kad si u stanju obmane, sve pretvaraš u neistinu. - Zen i umjetnost održavanja motocikla

Kvaliteta znate što je to, a ipak ne znate što je to. - Zen i umjetnost održavanja motocikla

Izbacite čitav sistem ocjena i diploma, pa će te dobiti pravo obrazovanje. - Zen i umjetnost održavanja motocikla

Stvarno sveučilište, rekao je, nema određenog položaja. Ono nema imovine, ne daje plaće i ne prima materijalnih daća. Stvarno sveučilište je stanje duha. To je veliko nasljeđe racionalne misli što nam je stiglo kroz stoljeća i ne postoji ni na jednom određenom mjestu. To je stanje duha koje se obnavlja tijekom stoljeća posredstvom ljudi koji tradicionalno nose naslov profesora, ali čak ni taj naslov nije dio stvarnog sveučilišta. Stvarno sveučilište nije ništa manje neprekidno tijelo samog uma. - Zen i umjetnost održavanja motocikla

Ako motor izaziva spokojnost, ispravan je. Ako vas uznemiruje, neispravan je sve dok se ne promijeni ili motor ili vaš duh. Vaš duh je uvijek mjerilo motora. Drugog mjerila nema. - Zen i umjetnost održavanja motocikla

Nitko ne stigne tako daleko kao onaj tko ne zna kamo ide. –CROMWELL

Ako ne možete definirati kvalitetu, nema načina da je podvrgnete ikakvom intelektualnom pravilu. Estetičari ne mogu imati ništa više da kažu. Čitavo njihovo polje, definicija kvalitete nestaje. - Zen i umjetnost održavanja motocikla

Nema ničeg varljivijeg od užitka. –PLATON

Samo je istina vrijedna, samo je ona vrijedna ljubavi. –BOILEAU

Ali kažite mi ipak moja braćo; kad čovječanstvu još nedostaje cilj, ne ne dostaje li onda - još i ono samo? – NIETZSCHE

Uvijek uništava onaj tko mora biti stvarateljem. – NIETZSCHE

Naprotiv, zlo bi bilo tek u tomu da nikako ne znamo što je uopće za nas dobro, a što zlo. – DESCARTES

Strast može biti obuzdana ili dokinuta samo suprotnom strasti koja je spram strasti koju treba obuzdati suprotna i od nje jača. – SPINOZA

Sve izvrsno je koliko teško toliko i rijetko. –SPINOZA

Ako čovječanstvo želi živjeti potrebno ga je naučiti drugačije razmišljati. – A.EINSTEIN

Ono što svi znaju svi zaboravljaju. –NIETZSCHE

Kad ne bi bilo noći, tko bi još znao što bi bilo svjetlo. –NIETZSCHE

Ako je znanje moć, onda ga nećemo naći tamo gdje su svi, a ako je tamo, onda tada neće biti nikakva moć. –LIESSMANN

Najopćije obrazovanje upravo je barbarstvo. –NIETZSCHE

Ambicioznost je smrt mišljenja. –WITTGENSTEIN

Najtiše riječi donose oluju. Misli koje dolaze na golubljim nogama upravljaju svijetom. –

NIETSZCHE

Gdje se više ne može ljubiti, tu valja proći. – NIETZSCHE

Jer samo onaj tko je dovoljan muškarac, može u ženi osloboditi ženu. – NIETZSCHE

Ustraj, pa iako svijet to proglasi zločinstvom, kao što najvjerojatnije i hoće. – THOREAU

Nema gore nesreće u čitavoj sudbi ljudskoj no kad moćni na zemlji nisu prvi ljudi. Tada postaje sve lažno i krivo i strahovito. – NIETZSCHE

Radije ništa ne znati nego mnogo toga znati upola. Radije biti luda na svoju ruku negoli mudrac po tuđem dobrom mišljenju! Ja idem do dna! – NIETZSCHE

Čovjek je bogat ovisno o tome od koliko stvari može dignuti ruke. – THOREAU

Otišao sam u šumu jer sam htio živjeti promišljeno, suočiti se samo s nužnim stranama života i vidjeti ne bih li mogao usvojiti ono čemu me ima poučiti, umjesto da, na pragu smrti otkrijem da nisam živio. – THOREAU

Užitak dublji no tuga što je. – NIETZSCHE

Đavo mi je jednom ovako govorio: „I Bog ima svoj pakao: to je njegova ljubav prema ljudima“- NIETZSCHE

Hoću nasljednike, tako govori sve što trpi, hoću djecu, neću sebe. A užitak neće nasljednike, neće djecu - užitak hoće samog sebe, hoće vječnost, hoće vraćanje, hoće „sve vječno sebi slično“ – NIETZSCHE

Onaj koji ljubi želi stvarati jer prezire! Što zna o ljubavi onaj koji nije morao prezirati baš ono što je ljubio! – NIETZSCHE

Ljubav se ne isplati: što više daješ, više si ostavio. - Antoine de Saint-Exupéry

Na svijetu postoji samo jedan jedini problem: kako ljudima vratiti duhovni smisao, duhovni nemir; kako na njih izliti nešto kao gregorijanski koral! Vidite, više nije moguće živjeti od hladnjaka i politike, od bilanca i križaljki. Više to nije moguće.- Antoine de Saint-Exupéry

Život nas je naučio da ljubav ne znači međusobno se gledati, već zajedno gledati u istom smjeru. - Antoine de Saint-Exupéry

Ljubav ne pokazujemo tako da ljubljenu osobu gledamo u oči, nego da zajedno s njom gledamo u istom smjeru. - Antoine de Saint-Exupéry

Govor je izvor svih nesporazuma. - Antoine de Saint-Exupéry

Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac. - Antoine de Saint-Exupéry

Čovjk je usamljen i među ljudima. - Antoine de Saint-Exupéry

Sva obilja dvora, ovoga zdravog tijela, ove sretne mladosti! Što mi sve to znači? Jednoga dana možemo se razboljeti, ostarjet ćemo; od smrti se ne može pobjeći. Mladenački ponos, ponos zdravlja, ponos postojanja - svi bi promišljeni ljudi trebali odbaciti. Čovjek koji se

bori za opstanak prirodno će težiti nečemu što ima vrijednost. Dva su načina gledanja - ispravan način i pogrešan način. Ako gleda na pogrešan način, on shvaća da su bolesti, starost i smrt neizbježni, ali teži i dalje za ispraznim i prolaznim stvarima. Ako gleda na ispravan način, on shvaća pravu prirodu bolesti, starosti i smrti i teži za smislom u onome što nadilazi sve ljudske patnje. – BUDDHA

Od svih umjetnika što sam ih ikada poznavao samo su loši umjetnici bili osobno zanimljivi i privlačni. Dobri umjetnici žive samo u svojim djelima te su prema tome kao ljudi savršeno nezanimljivi. – OSCAR WILDE

Poslušaj moj savjet: Ne ljubi toliko sunce niti zvijezde. Dođi, slijedi me dolje u tamno carstvo. – GOETHE

Pod »aktivnošću-« se u modernoj upotrebi riječi obično misli na radnju koja, proizvodi promjenu u postojećoj situaciji posredstvom utroška energije. Tako se čovjek smatra aktivnim ako vodi neki posao, studira medicinu, radi na pokretnoj traci, izrađuje stol, ili se bavi sportovima. Zajedničko je svim tim aktivnostima da su one upravljene prema vanjskom cilju koji moraju postići. Nije uzeta u obzir motivacija aktivnosti. Uzmimo, na primjer, čovjeka kojega duboki osjećaj nesigurnosti i osamljenosti tjera da neprestano radi, ili čovjeka koji čini to isto zbog ambicije ili pohlepe za novcem. U svakom takvom slučaju čovjek je rob strasti, a njegova je aktivnost zapravo »pasivnost-« jer je on tjeran; on podnosi radnju, a nije »činilac-«. S druge strane, čovjek koji sjedi i razmišlja, jedino s namjerom i svrhom da iskusi sebe i svoje jedinstvo sa svijetom, smatra se »pasivnim«, jer ništa »ne čini«. A uistinu, ovo stanovište usredotočena razmišljanja je najveća aktivnost što postoji, aktivnost duše koja je moguća jedino pod uvjetom unutarnje slobode i nezavisnosti. – ERICH FROMM

Ljubav je aktivnost, a ne pasivni afekat, ona je »ostajanje« a ne »zaljubljivanje«. Na najopćenitiji način aktivni karakter ljubavi može se izraziti tvrdnjom da je ljubav ponajprije davanje, a ne primanje. – ERICH FROMM

Za većinu ljudi danas, pojam ljubavi podrazumijeva da vas neko voli, a ne da ste vi sposobni da volite. – ERICH FROMM

U području materijalnoga davati znači biti bogat. Nije bogat onaj tko ima mnogo, već onaj tko daje mnogo. – ERICH FROMM

U činu ljubavi, u davanju sebe, u činu prodiranja u drugu osobu pronalazim sebe, otkrivam sebe, otkrivam nas oboje, otkrivam čovjeka. – ERICH FROMM

Nezrela ljubav kaže: »Volim te jer te trebam«.A zrela ljubav kaže: »Trebam te jer te volim« - ERICH FROMM

Dati pruža veće zadovoljstvo, veću radost, nego primiti; voljeti je postalo čak važnije nego biti voljen. Pomoću ljubavi on je napustio zatvorsku ćeliju osamljenosti i izolacije, koja se uspostavila posredstvom narcizma i egocentričnosti. – ERICH FROMM

Čovjek često nailazi na dvoje ljudi koji »se vole« a da ne osjećaju ljubav ni za koga drugoga. Zapravo, njihova je ljubav egotizam u dvoje (a deux); oni su dvoje ljudi koji se poistovećuju i koji su riješili problem odvojenosti na taj način što su uvećali jedan individuum na dvoje. Oni doživljavaju prevladavanje odvojenosti, a ipak, budući da su odvojeni od ostalog čovječanstva, oni ostaju odvojeni jedan od drugoga i otuđeni od samih sebe. Njihov je doživljaj sjedinjenja privid. – ERICH FROMM

Erotska ljubav, ako je doista ljubav, pretpostavlja jedno: da ljubim iz suštine svoga bića, i da

doživljujem drugu osobu u suštini njegova ili njezina bića. ( komentar; da bi ljubio iz suštine svoga bića moram prvo imati to biće, danas svi posjeduju ličnosti, ali se ne posvećuju svome vlastitom biću, u tome je srž problem) – ERICH FROMM

Nitko ne može slobodno izabrati da bude kršćanin: na kršćanstvo se ne "obraća" - za njega čovjek mora biti dovoljno bolestan. – NIETZSCHE

"Što čini bolesnim, dobro je; što dolazi iz punine, obilja, moći, zlo je": tako osjeća vjernik. – NIETZSCHE

Putem kojim su išli pisali su krvavo znakovlje, i njihova je glupost učila da se istina dokazuje krvlju. No krv je najgori svjedok istine: krv truje i najčistije učenje pretvarajući ga još u ludilo i mržnju u srcima. I ako bi netko išao kroz vatru za svoje učenje - što to dokazuje! Doista je bolje da vlastito učenje potekne od vatre koju je sam zapalio. – NIETZSCHE

Uvjerenja su zatvori. – NIETZSCHE

Za mene je laž ne htjeti vidjeti nešto što se vidi, ne htjeti nešto vidjeti onako kako se vidi: nije važno zbiva li se laž pred svjedocima ili bez svjedoka. Najuobičajenija je laž ona kojom čovjek sam sebi laže; laganje drugima razmjerno je rijetko. – NIETZSCHE

Ima pitanja u kojima čovjeku nije dopušteno odlučivati o istini i neistini; sva najviša pitanja, svi najviši problemi vrijednosti izvan su ljudskoga uma... Shvatiti granice uma — tek to je doista filozofija. – NIETZSCHE

Najduhovniji ljudi, kao najjači, nalaze sreću tamo gdje bi drugi našli propast: u labirintu, u okrutnosti prema sebi i drugima, u eksperimentu; njihovo je zadovoljstvo u samosvladavanju: asketizam biva kod njih priroda, potreba, instinkt. Tešku zadaću smatraju privilegijom, igrati se teretima koji tlače druge smatraju odmorom. – NIETZSCHE

Užasni doživljaji navode na nagađanje nije li onaj ko ih doživljava i sam nešto užasno. – NIETZSCHE

Postoje rjeđi ljudi koji bi radije propali nego radili bez užitka: oni izbirljivi, koje je teško zadovoljiti, koji ne mare za bogat dobitak ako sam rad nije dobitak svih dobitaka - čak ako to mora biti i najteži, najgrublji rad. Inače su odlučno lijeni, sve ako je uz tu lijenost povezano osiromašenje, sramota, opasnost po zdravlje i život. – NIETZSCHE

Pretjerano nabujala vrlina, kakvom mi se čini historijski smisao našega vremena, može za narod postati pogibeljnom jednako kao i pretjerano nabujali porok. – NIETZSCHE

Nepravda nije nikada u nejednakim pravima, nego u traženju "jednakih" prava. – NIETZSCHE

Ono što žena podrazumeva pod ljubavlju dovoljno je jasno: potpuno predavanje. Žena se predaje, muškarac dobija. - NIETZSCHE

Da li ste imali uši za moju definiciju ljubavi? Ona je jedina dostojna filozofa.Ljubav - po svojim sredstvima rat, u svojoj osnovi smrtna mržnja među polovima. Da li ste čuli moj odgovor na pitanje kako se žena liječi - »spašava«? Napravi joj se dijete. Ženi su djeca potrebna, muškarac je uvijek samo sredstvo: tako je govorio Zaratustra. – NIETZSCHE

Postoje ljudi koji imaju tako malo te snage da pri jednom jedinom doživljaju jednoj jedinoj boli, često i na jednoj jedinoj malenoj nepravdi, neizlječivo prokrvare, kao na sasvim maloj krvavoj posjekotini. Na drugoj strani, postoje takvi na koje najdivljije i najužasnije životne nesreće, pa

čak i djela vlastite zloće utječu tako malo da već usred njih ili kratko nakon njih dospijevaju do podnošljivo dobra stanja i do neke vrste mirne savjesti. – NIETZSCHE

Svako živo biće samo unutar jednog horizonta može bivati zdravo, snažno i plodno. Ako je, pak, nesposobno omotati horizont oko sebe, ili je suviše sebično da bi vlastiti pogled uključilo u tuđi horizont, tad teško obolijeva i umire iscrpljeno, ili, pak naglo i prerano propada. – NIETZSCHE

Historijski fenomen bude li čisto i potpuno spoznat i razriješen u spoznajni fenomen, mrtav je za onoga tko ga je spoznao. Jer u njemu je spoznao bludnju, nepravednost, slijepu strast, i uopće cijeli zemaljski zamračen horizont tog fenomena, a upravo u tom ujedno i njegovu povijesnu moć. Ta je moć sad za njega, kao onoga koji zna, postala nemoćnom; no možda ne i za njega kao onoga koji živi. – NIETZSCHE

Najljepše živi onaj tko ne mari za opstanak. - NIETZSCHE

Zamislimo neumjetničke i u slabašnoj mjeri umjetničke naravi, razjarene i naoružane monumentalnom historijom umjetnosti. Protiv koga će usmjeriti svoje oružije? Protiv svojih zakletih neprijatelja, snažnih umjetničkih duhova, dakle, protiv onih koji jedini iz te historije mogu istinski učiti, to znači učiti s obzirom na život i naučeno pretvoriti u uzvišeniju praksu. Njima će biti zapriječen put. – NIETZSCHE

Sve što nastaje vrijedno je da propadne. Zato bi bilo bolje da ništa ne nastane. – NIETZSCHE

Schiller govori o razumu onih razumnih: naime, da on ne vidi nešto što vidi i dijete, da ne čuje nešto što čuje i dijete. A to nešto je upravo najvažnije: zato jer to ne razumije, njegovo razumijevanje je djetinjastije od samog djeteta i priprostije od same proprostosti – unatoč mnogim lukavim, sitnim naborima njegovih pergamentnih kretnji i virtuoznoj izvježbanosti njegovih prstiju u otpetljavanju i onog zapetljanog. Iz toga slijedi da je on uništio i izgubio svoj instinct, da sad više ne može, imajući povjerenja u “božansku zvijer”, pustiti uzdama da vise kad se njegov razum koleba i kad njegov put vodi kroz pustinju. Tako individuum postaje kolebljivim i nesigurnim i sebi više nesmije vjerovati.. Tone u sebe, u nutarnjost, a to ovdje znači samo: u nagomilanu hrpu onog naučenog koje ne djeluje prema vani, učenost koja ne postaje životom. Pogleda li se jednom na ono vanjsko, opaža se kako je protjerivanje instinkata, što ga je uzrokovala historija, čovjeka pretvorilo gotovo u čiste apstrakcije i u sjenu: nitko više ne stavlja na kocku svoju osobu , već se maskira kao obrazovan čovjek, kao učenjak, kao pjesnik, kao političar. – NIETZSCHE

Uobraženje da se jest u posjedu neke vrline, a da je se zapravo ne posjeduje, Sokrat je smatrao stanjem koje je blisko ludilu. A zacijelo je takvo uobraženje i opasnije od suprotne ludosti, naime, te da se trpi zbog jedne greške, zbog jednog poroka. Jer tom ludošću možda je još i moguće postati boljim. Ali ovo drugo uobraženje čovjeka, ili neko doba, čini iz dana u dan lošijim, dakle u tom slučaju nepravednijim. – NIETZSCHE

Svaki čovjek ima upravo toliko sujete koliko mu nedostaje razuma. – NIETZSCHE

Tko vas sili suditi? A onda - samo se ispitajte biste li mogli biti pravedni, kad bi to i htjeli! Kao suci morate stajati iznad onoga komu treba suditi; dok ste vi zapravo tek kasnije došli. Gosti koji su posljednji došli k stolu trebaju s pravom dobiti posljednja mjesta. A vi hoćete imati prva? No onda barem učinite nešto najviše i najveće. Možda će vam se onda zbilja načiniti mjesta, čak iako ste došli posljednji. Samo iz najviše snage sadašnjosti smijete tumačiti prošlo: samo u najsnažnijoj napregnutosti svojih najplemenitijih svojstava odgonetnut ćete što je u prošlome vrijedno znanja i očuvanja, i što je u prošlomu veliko. Slično sličnim! – NIETZSCHE

Uživite li se, naprotiv, u povijest velikih ljudi, iz nje ćete naučiti najvišu zapovijed, naime, tu da

se postane zrelim i izmakne osakaćujućoj obrazovanosti ovog vremena, koja svoju korist, vidi u tomu da vam ne dopusti sazrijevanje, kako bi vama kao nezrelima, ovladala i iskorištavala vas. A tragate li za biografijama, tad nemojte tragati za onima s refrenom “gospodin taj i taj i njegovo vrijeme”, nego za onima na čijim bi naslovnicama moralo stajati “borac protiv svog vremena”. Nasićujte svoje duše Plutarhom, i usudite se vjerovati u same sebe time što vjerujete u njegove junake. Stotinom takvih, nemoderno odgojenih, to znači zrelima postalih i na ono herojsko naviklih ljudi, može se na vječnu šutnju natjerati cijelu bučnu lažnu obrazovanost našeg vremena. – NIETZSCHE

Ali historija koja samo razara, a da je ne vodi unutrašnji poriv za gradnjom, na dulje vrijeme svoja oruđa čini blaziranima i neprirodnima. Jer takvi ljudi uništavaju iluzije, a “onoga tko razori iluziju u sebi i u drugom priroda kažnjava kao najstroži tiranin”. – NIETZSCHE

Sve što živi treba oko sebe atmosferu, neki tajanstveni kruh izmaglice. Oduzme li mu se taj omotač, osudi li se neku religiju, umjetnost, genija, na to da kruži poput zvijezde bez atmosfere, tad se više ne treba čuditi brzom uvenuću, postajanju oporim i besplodnim. Tako je to kod svih velikih stvari. – NIETZSCHE

Pokušaj opravdati smisao svog opstanka time da pred sama sebe staviš neku svrhu, neki cilj, neko “radi toga”, neko visoko i plemenito “radi toga”. Samo propadni na njemu - ja ne znam bolju životnu svrhu do propasti na onom velikom i nemogućem. – NIETZSCHE

Netka samo netko s obzirom na to ispita literature višeg školstva i odgoja zadnjih desetljeća. Ispitivač će na svoje neugodno čuđenje spoznati kako se uza sva kolebanja prijedloga, uza svu žestinu proturječenja cjelokupna nakana odgoja misli na jednak način, kako je dosadašnji ishod, “obrazovani čovjek”, kako ga se sad razumije, bez razmišljanja prihvaćen kao nužni i umni fundament svakog daljnjeg odgajanja. A taj jednolični kanon glasio bi otprilike ovako: mladi čovjek treba početi sa znanjem o obrazovanju, nikako sa znanjem o životu, a još manje sa samim životom i doživljajem. I to znanje o obrazovanju bit će mladiću uliveno ili uneseno kao historijsko znanje. To znači da će mu glava biti napunjena golemim brojem pojmova, koji su izlučeni iz u najvećoj mjeri posrednog znanja prošlih vremena i naroda, a ne iz neposrednog zrenja života. Njegova žudnja za tim da sam nešto iskusi i da osjeti kako u njemu raste povezani živi sustav vlastitih iskustava - takva će žudnja biti zaglušena i takoreći opijana, naime, drskom obmanom da je moguće u malo godina u sebi sumirati najviša i najznačajnija iskustva starih vremena, i to upravo najvećih vremena. To je baš ista ona bezumna metoda koja naše mlade likovne umjetnike vodi u umjetničke dvorane i galerije umjesto u radionoci jednog majstora, a prije svega u jedinu radionicu jedine majstorice prirode. – NIETZSCHE

A tako i moderni Nijemac vjeruje u aeterna veritas svog odgoja, svoje vrste culture. A ipak se ta vjera urušava, kao što bi se urušila i Platonova država, kad se laži u nevolji jednom suprotstavi istina u nevolji, naime ta da Nijemac nema culture jer je na temelju svoga odgoja uopće i ne može imati. On hoće cvijet bez korijena i stabljike. On ga, dakle, uzalud hoće. To je jednostavna istina, neugodna i bolna, prava istina u nevolji. No u toj istini u nevolji mora biti odgojen naš prvi naraštaj. On jamačno zbog nje pati najviše, jer njome on mora sam sebe odgojiti, i to sam sebe protiv samoga sebe, za novu naviku i prirodu, izlazeći iz stare i prve prirode i navike. Tako da bi mogao sa samim sobom govoriti “neka me Bog očuva od mene sama”, naime, od prirode koja mi je već odgojem usađena. On tu istinu mora kušati kap po kap, kušati je kao gorku i silnu medicine, i svaki pojedinac tog naraštaja mora sebe prevladati da bi o sebi sudio ono što bi već lakše podnio kao općeniti sud o cijelom svom vremenu: da smo bez obrazovanja, još više, da smo iskvareni za život, za pravo i jednostavno gledanje i slušanje, za sretno dohvaćanje onog najbližeg i najprirodnijeg, da dosad još nemamo ni fundament culture, jer sami nismo uvjereni da u sebi imamo istinski život. Razdrobljen i raspao, u cjelini napola mehanički rastavljen na unutarnje i vanjsko, posut pojmovima kao zmajevim zubima, rađajući pojmovne zmajeve, uz to bolujući od bolesti riječi i bez povjerenja u bilo koji vlastiti osjećaj koji još nije zapečačen

riječima: kao takva neživa, a ipak neizmjerno pokretljiva tvornica pojmova i riječi možda još imamo pravo o sebi reći: “mislim dakle jesam”, ali ne: “živim dakle mislim”. Zajamčen mi je prazni bitak, a ne puni i zeleni život. Moja mi izmjerna zamjedba jamči samo da sam misleće biće, a ne da sam živo biće, jamči mi da nisam animal, nego u najboljem slučaju cogital. Poklonite mi najprije život, tad ću vam iz toga stvoriti i kulturu! Tako uzvikuje svaki pojedinac tog prvog naraštaja, i svi će ti pojedinci po tom uzviku prepoznati jedan drugoga. - NIETZSCHE

Gotovo posvuda ludilo je ono što utire put novoj misli, što kida stege nekog štovanog običaja i sujevjerja.

Gotovo i nije potrebno dokazivati da je za ovladavanje nekim umijećem potrebna koncentracija. To dobro zna svatko tko je ikada pokušao naučiti neko umijeće. Ipak, koncentracija je u našoj kulturi rjeđa čak i od samodiscipline.Naprotiv, naša kultura vodi rastresenom i difuznom načinu života, kakav jedva nalazimo bilo gdje drugdje. Čovjek radi mnogo toga odjednom: čita, sluša radio, razgovara, puši, jede, pije. Čovjek je potrošač s otvorenim ustima, željan i spreman da sve proguta — slike, piće, znanje. Taj se nedostatak koncentracije jasno pokazuje u našoj teškoći da budemo nasamu sa sobom. Sjediti mirno, bez razgovora, pušenja, čitanja, pijenja, za većinu je ljudi nemoguće. – ERICH FROMM

I zaista, biti sposoban da se koncentriraš, znači biti sposoban da budeš nasamo sa sobom - a ta sposobnost baš i jest uvjet sposobnosti da se voli. Ako sam vezan na drugu osobu jer ne mogu stajati na vlastitim nogama, on,ili ona, može da bude moj spasilac, ali naša veza nije veza ljubavi. Paradoksalno je, ali sposobnost da budemo sami uvjet je sposobnosti voljenja. – ERICH FROMM

Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin.

Stanje podnosimo, za čin se odlučujemo. - ERICH FROMM

Srce ima svoje pameti, koja ne poznaje pamet. –PASCAL

Ljubav je vatra, da. Ali nikad ne znate hoće li vam zagrijati srce ili zapaliti kuću. – JOAN CRAWFORD

Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima. - KIRKEGAARD

Pravi si genij ljubav ne iskazuje ulaskom u ljubav, već izlaskom iz  nje. – GEORGE MOORE

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti. – BUDHHA

Niko ne može napredovati kad se koleba između dviju stvari. - EPIKTET

Priroda je dala čovjeku jedan jezik, ali dva uha – da bi dva puta više slušao nego pričao. - EPIKTET

Sreća nije u stjecanju i uživanju, već u tome da se ne poželi, jer u neželjenju je prava sreća i sloboda. – EPIKTET

Neka ti smrt, progonstvo i sve ostale nedaće koje ti izgledaju užasne, stalno budu pred očima, a posebno smrt, i ti onda ništa nećeš željeti suviše vatreno. - EPIKTET

Ne zavodi čovjeka samo ljepota tijela, isto tako može ga zavesti i ljepota duha. - KINESKA

Ko traži istinu mora je znati podnijeti. - KINESKA

Kad i tisuću ljudi vjeruje u glupu stvar, ona i dalje ostaje glupa. - KINESKA

Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu. – KINESKA

Ako ste pomogli drugima, bit će vam pomagano, možda sutra, možda u sto godina, ali bit će vam pomagano. Priroda mora isplatiti dug.To je matematički zakon, a cijeli život je matematika. – GURDJIEFF

Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek. – WILLIAM SHAKESPEARE

Čim otkrijete da ste na strani većine, hitno morate učiniti nešta sa sobom. – MARK TWAIN

Primarna je dužnost svakog čovjeka da misli o sebi. Tek kad obavi sve primarne dužnosti može se posvetiti manje važnim stvarima i misliti na druge. - MARK TWAIN

Ne odbacujete svoje iluzije! Kad ih nestane, možda još postojite, ali prestajete živjeti. - MARK TWAIN

Razumni i inteligentni ljudi katkad postupaju kao i svi ostali: brižno i zdušno skrivaju od svijeta svoje pravo mišljenje, a otkrivaju lažno za opću uporabu. - MARK TWAIN

Nemam predrasuda ni prema boji ni prema staležu ni prema vjeri. Sve što me zanima jest da je čovjek ljudsko biće, i to mi je dosta. On ne može biti gori od toga. - MARK TWAIN

Svatko od nas je kao i Mjesec. Ima i tamnu stranu koju ne pokazuje nikome. - MARK TWAIN

Svi mi neprestano osjećamo, a uvjereni smo da mislimo. - MARK TWAIN

Ne možete se nadmudrivati sa svojim srcem. Ono ima svoje zakonitosti i zatreperi zbog stvari koje vaš razum prezire. - MARK TWAIN

Ljubav je ludilo - što je više spriječavate, to silnije buja. - MARK TWAIN

I brak i smrt trebali bi biti dobrodošli - dok prvo obećava sreću, drugo je jamči. - MARK TWAIN

Što bi muškarci bili u svijetu bez žena? Rijetkost, prijatelju moj.Velika rijetkost. - MARK TWAIN

Nema tužnijeg prizora od mladog pesimista. Osim starog optimista. - MARK TWAIN

Sjećanje je osebujna i neobično čudljiva pojava. Ono nema reda, nema sustava, nema poimanja vrijednosti i uvijek odbacuje zlato, a gomila smeće. - MARK TWAIN

Svakome mogu pomoći kako da u životu postigne sve što želi. Jedini je problem što ne mogu naći nikoga tko zna što želi. - MARK TWAIN

Žive ljude bi trebalo žaliti, a mrtvima zavidjeti. - MARK TWAIN

Svaki čovjek od rođenja posjeduje vrijednost veću od svih drugih - svoj zadnji dah. - MARK TWAIN

Jedini način da sačuvate zdravlje jest da jedete što ne želite, pijete što ne volite i činite sve što ranije ne biste. - MARK TWAIN

Knjige o zdravlju čitajte vrlo pozorno. Može vam se dogoditi da umrete zbog tiskarske pogreške. - MARK TWAIN

Dokazano mudrih ljudi ima dvije vrste: oni koji su počinili samoubojstvo i oni koji svoju moć rasuđivanja ubijaju alkoholom. – MARK TWAIN

Ne volim rad čak i kad ga obavlja netko drugi. - MARK TWAIN

Rodio sam se lijen. Sad sam ljeniji nego što sam bio prije četrdeset godina, ali to je samo zato jer sam prije četrdeset godina dosegao vrhunac. Ne može se ići preko granica mogućeg. - MARK TWAIN

Ako ne budem smio psovati u raju neću se tamo ni zadržavati. - MARK TWAIN

Slava je dim, popularnost je nesreća, a jedina sigurna stvar na svijetu je zaborav. - MARK TWAIN

Odjeća čini čovjeka. Goli ljudi imaju vrlo malo utjecaja u društvu. - MARK TWAIN

Bogat čovjek je onaj koji je zadovoljan onim što ima. Čovjek kojemu nikad nije dovoljno, nije bogat. - MARK TWAIN

Da su svi ljudi bogati, svi bi bili siromašni. - MARK TWAIN

Religija se sastoji od zbirke postavki u koje prosječan čovjek misli da vjeruje, a priželjkuje da bude uvjeren. - MARK TWAIN

Da je sada Krist među nama, jedno je sigurno: ne bi bio – kršćanin. - MARK TWAIN

Crkva se uvijek trudi popraviti ljude, no ne bi bilo zgorega da popravi i samu sebe te tako pruži dobar primjer. - MARK TWAIN

Čovjeka se prima u crkvu zbog onoga što vjeruje, a izgoni zbog onoga što zna. - MARK TWAIN

Jedan od „dokaza“ besmrtnosti duše jest i vjerovanje nebrojenih milijuna ljudi u to. No, milijuni ljudi su također vjerovali da je svijet ravna ploča… - MARK TWAIN

Čovjeku na umoru uistinu je teško odlučiti kamo poći jer oba mjesta imaju svoje prednosti: raj – zbog klime, a pakao – zbog društva. - MARK TWAIN

Svuci čovječanstvo do gola, pa ćeš dobiti pravu demokraciju. - MARK TWAIN

Civilizacija je bezgranično gomilanje nepotrebnih potrepština. - MARK TWAIN

Ljudi su razboriti kao ovce. Oni čekaju da vide kuda kreće stado, pa onda krenu za njime. - MARK TWAIN

Nije problem što ima previše budala, nego što udari munje nisu pravilno raspoređeni. - MARK TWAIN

Kad bi sve budale na svijetu pomrle, dragi Bože, kako bih bio osamljen! - MARK TWAIN

Čovjek koji nije pesimist je prokleta budala. - MARK TWAIN

Čini mi se da ljudi prirodno mrze ono što želje voljeti, a to ne mogu. - MARK TWAIN

Ja sam već odavno izgubio vjeru u besmrtnost – a također i zanimanje za nju. Okusio sam život i to mi je dovoljno. Nepostojanje me ne plaši jer sam ga isprobao prije svoga rođenja – kroz stotine milijuna godina nepostojanja. Osim toga, više sam propatio u jednom satu života nego tijekom svih tih stotina milijuna godina prije. - MARK TWAIN

Život sam po sebi je samo vizija, san. Ništa ne postoji osim praznog svemira i tebe, a ti si samo obična misao. – MARK TWAIN

Ne mogu se sporazumijeti dva čovjeka koja različito misle, ali sporazumijeće se dva čoveka koja misle. - M. Selimović

Tko ima znanost i umjetnost, ima i religiju. Tko nema to dvoje, ni religije nema. – GOETHE

Misliti je lako, raditi teško, raditi slijedeći svoju zamisao najteža je stvar na svijetu. –GOETHE

Najveći čovjek uvijek ostaje dijete. – GOETHE

Ne moramo posjećivati ludnicu da bi pronašli poremećene umove; naša planeta je umobolnica svemira. – GOETHE

Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi. – GOETHE

Kad u beskrajnome istoSebe ponavljajuć vječno teče,Tisućostruki svodSebe snažno sklapa;Struji životna radost iz svih stvari,S najmanje kao i s najveće zvijezde,I sve to guranje, sve rvanjeJest vječni mir u Gospodinu Bogu. – GOETHE

Ono božansko je djelatno u živome, a ne u mrtvome; ono je u postajućem i preobražavajućem, a ne u postalom i ukočenom. Zato i um, u svojoj težnji k božanskom, ima posla samo s onim postajućim, živim, a razum s onim postalim, ukočenim, da bi ga iskorišćivao. – GOETHE

Usamljen te slomljen očajem kada shvati da je zaglavio u svijetu užasa, čovjek je osuđen živjeti svoj život u praznini.

Onaj mora imati kaos u sebi, kako bi stvorio zvijezdu koja pleše. - NIETZSCHE

Dražim sebe pakosnom utjehom, koja ne služi ničemu, da pametan čovjek i ne može zbiljski postati ništa, nego da samo glupan postaje nešto. - DOSTOJEVSKI

Priroda vas ne pita; njoj nije stalo do vaših želja ni do toga sviđaju li vam se njeni zakoni ili ne sviđaju. – DOSTOJEVSKI

Moje su šale, gospodo, naravno, loše, hrapave, smušene, neuvjerljive. Ali to je zato što ja sam sebe ne cijenim. Zar svjestan čovjek može imalo sebe cijeniti. – DOSTOJEVSKI

A pokušaj zanesi se za svojim osjećajem slijepo, bez razmišljanja, bez glavnog uzroka, i odagnaj spoznaju bar za to vrijeme; zamrzi ili zavoli samo da ne sjediš skrštenih ruku. Prekosutra, to je već krajnji rok, počet ćeš sam sebe prezirati zbog toga što si sam sebe svjesno prevario. O, gospodo, ta možda jedino zato i držim sebe za pametna čovjeka što cijeloga života nisam ništa mogao ni započeti ni dovršiti. – DOSTOJEVSKI

Pa šta ublažuje u nama civilizacija? Civilizacija samo stvara u čovjeku mnogostranost osjećaja i… baš ništa više. A s razvitkom te mnogostranosti čovjek će možda doći dotle da u krvi nađe nasladu. – DOSTOJEVSKI

Uništite moje želje, satrite moje ideale, pokažite mi štogod ljepše, poći ću za vama. – DOSTOJEVSKI

Patnja, ta to je jedini razlog spoznaji. – DOSTOJEVSKI

Svaki čovjek ima takvih uspomena koje ne otkriva svima nego samo prijateljima ima i takvih koje neće otkriti ni prijateljima, nego jedino sebi samom, a i to u povjerenju, kao tajnu. Ali, ima, najzad, i takvih uspomena koje se čovjek boji otkrivati i samome sebi, i takvih se u svakoga čestitog čovjeka ipak prilično nakupi. Čak, zapravo; što je čestitiji čovjek, to ih više ima. – DOSTOJEVSKI

Svaki valjan čovjek našeg vremena jest i mora biti plašljivac i rob. I ne samo u današnje vrijeme, zbog kakvih slučajnih prilika, nego za svih vremena valjan čovjek mora biti plašljivac i rob. To je prirodni zakon svih valjanih ljudi na zemlji. – DOSTOJEVSKI

Razgovarali su o porezu, o jeftimbama kod senata, o plaći, o produkciji, o njegovoj preuzvišenosti, o načinu da se sviđaš itd. Imao sam strpljivosti da po neka četiri sata sjedim kao glupan kraj tih ljudi i da ih slušam, a nisam se smijao i nisam znao ni o čemu da razgovaram s njima. Otupljivao sam, po nekoliko me puta oblijevao znoj, gotovo da me udari kap; ali to je bilo dobro i korisno. Kad se vratim kući odgađao sam na neko vrijeme želju da zagrlim cijelo čovječanstvo. – DOSTOJEVSKI

I uz to sam ja… možda isto takav nesretnik, šta znaš, pa namjerno zalazim u blato, također od čame. Ta od jada neki piju: a ja sam eto ovdje od jada. – DOSTOJEVSKI

Znam, reći ćete, to je nevjerojatno – nevjerojatno je biti tako zao, tako glup, kao što sam ja; možda ćete još dometnuti da je nevjerojatno što je nisam zavolio ili bar cijenio tu ljubav.A zašto bi bilo nevjerojatno? Prvo nisam više mogao da je zavolim jer ljubiti, ponavljam, značilo je za mene tiranizirati i moralno nadvisivati.Cijeloga života nisam mogao zamisliti drugačiju ljubav, pa sada čak gdjekad mislim da se ljubav i sastoji u pravu, koje ti ljubljena osoba dragovoljno poklanja, da je tiraniziraš. I u svojim podzemnim sanjarijama nisam zamišljao ljubav drugačije nego kao borbu, započinjao sam je uvijek s mržnjom i svršavao s moralnim pokorenjem, a zatim nisam više znao šta bih s pokorenom osobom. – DOSTOJEVSKI

Ta pripovijedati, na primjer, druge pripovijesti, o tome kako sam promašio svoj život moralnim propadanjem u zakutku, nedostatkom sredine, odvikavanjem od života i ništavnom pakošću u podzemlju- tako mi boga nije zanimljivo; u romanu treba junak, a tu su namjerno pokupljene sve crte za protujunaka, i što je glavno, sve će to uroditi vrlo neugodnim dojmom, jer svi smo se mi odvikli od života, svi hramamo, netko više netko manje. Odvikli smo se čak toliko da gdjekad osjećamo neko gađenje prema pravom živom životu, pa zato i ne podnosimo da nam ga spominju. Došli smo dotle da pravi živi život držimo gotovo za rad, gotovo za službu, i svi se u sebi slažemo da je po knjizi bolje. – DOSTOJEVSKI

Mi ne znamo gdje ono živo živi sada i šta je ono, kako se zove. Ostavite nas same, bez knjige i

mi ćemo se odmah splesti, zbuniti – nećemo znati kamo bismo pristali, čega bismo se držali, šta bismo ljubili šta mrzili, šta bismo cijenili i šta prezirali. Teško nam je čak i da budemo ljudi – ljudi s pravim svojim tijelom i krvlju; stidimo se toga, držimo to za sramotu i nastojimo biti neki sveljudi, kakvih još nije bilo. Mi smo mrtvorođeni, a odavno se već ne rađamo od živih otaca, i to nam se sve više sviđa. Uživamo u tome. Uskoro ćemo izmisliti da bi se kako god rađali od ideje. Ali dosta je – neću više pisati iz podzemlja. – DOSTOJEVSKI

Opredjeljenja su izazvala više nevolja nego sve kuge i potresi na svijetu. – VOLTAIRE

Možda se i varam, ali mi se čini da se čovjek može poznati po smijehu i ako vam je već od prvog susreta drag smijeh nekoga od potpuno nepoznatih ljudi, možete slobodno reći da je to dobar čovjek. – DOSTOJEVSKI

Pokazalo se da je veoma glupo navaljivati na čovjeka koji upravo smatra svojim najvažnijim zadatkom - sakriti se što dalje od cijeloga svijeta.- DOSTOJEVSKI

Čovjek je biće koje se na sve navikne, i ja mislim da je to njegova najtočnija oznaka. – DOSTOJEVSKI

Jednom zgodom palo mi je na pamet, kad bi čovjeka poželjeli sasvim satrti, uništiti, kazniti ga najužasnijom kaznom, da bi i najstrašniji ubojica zadrhtao pred tom kaznom i unaprijed bi je se bojao, trebalo bi samo radu pridati značaj savršene, potpune beskorisnosti i besmislenosti. – DOSTOJEVSKI

Reći ću samo jedno: duševna lišavanja teža su od svih fizičkih muka. Običan pučanin koji odlazi u kaznionicu, dolazi u svoje društvo, štoviše, možda u još razvijenije. On je izgubio, naravno, mnogo, - domovinu, porodicu, sve, ali njegova sredina ostaje ista. A obrazovan čovjek, koji je podvrgnut zakonski jednakoj kazni kao i pučanin, često gubi neusporedivo više od njega. On mora u sebi ugušiti sve svoje potrebe, sve navike; prijeći u sredinu za njega nedostatnu, mora se priviknuti da diše isti zrak... To je kao - riba, izvučena iz vode na pijesak... I često zakonski za sve jednaka kazna za njega postaje deseterostruko mukotrpnija. - DOSTOJEVSKI

Da, veoma je teško upoznati čovjeka, čak i poslije dugih godina poznanstva! – DOSTOJEVSKI

Kad izgubi cilj i svaku nadu, čovjek iz očajanja često postaje čudovište. - DOSTOJEVSKI

Neki kažu, da je najuzvišenija ljubav prema bližnjemu u isto vrijeme i najveći egoizam. – DOSTOJEVSKI

Budala sa srcem a bez pameti isto je tako nesretna budala kao i budala s pameću ali bez srca. To je stara istina. Ja sam eto, budala sa srcem a bez pameti, a ti si budala s pameću bez srca; i obje smo nesretne, i obje patimo. - DOSTOJEVSKI

Ne sudi čovjeka dok ga nisi upoznao. - DOSTOJEVSKI

Međutim, reklo bi se da je stanovita tupoglavost gotovo prijeko potrebna osobina, ako ne baš svakog djelatnika, a ono bar svakog ozbiljnog čovjeka koji mlati pare. - DOSTOJEVSKI

Voljeti ne znači biti sretan, već znači odabrati svoju patnju. - GOGOLJ

Zar nije čudesno uređen ovaj svijet: ono što je veselo, učas se pretvori u žalosno. - GOGOLJ

Sve je moguće, svašta može nastati od čovjeka. Današnji bi vatreni mladac užasnut ustuknuo kad bi mu pokazali njegov portret u starosti. Ponesite stoga sa sobom na put sve ljudske pobude, ne

ostavljajte ih putem, poslije ih nećete više naći! Užasna je, strašna starost što dolazi, ništa više ona ne vraća! Grob je milosrdniji od nje, na grobu će pisati: „Ovdje je sahranjen čovjek!“ – a ništa nećete pročitati u hladnim, bezosjećajnim crtama nečovječne starosti. – GOGOLJSretan je pisac koji se ne osvrće na dosadne, mrske tipove što se neugodno doimlju svojim jadnim životom, nego ravno pristupa tipovima koji posjeduju najveće ljudske vrijednosti, pisac koji je iz velikog kolopleta likova, što se mijenjaju svaki dan, odabrao samo rijetke iznimke, koji nije nijednom narušio uzvišeni sklad svoje lire, nije se spuštao sa svoje visine do kukavne, ništavne svoje braće, nije se doticao zemlje nego se sav predao svojim velebnim likovima, posve odvojenim od zemlje. Dvojako je zavidna njegova divna sudba: on je među njima kao u rođenoj obitelji, a u isti mah slava mu se daleko i gromovito širi. Opojnim je kadom okadio ljudima oči: divno im polaskao, sakrio od njih ono što je žalosno u životu i pokazao im uzorita čovjeka. Svi mu plješću, lete za njim i jure za njegovim trijumfalnim kolima. Proglašuju ga velikim svjetskim pjesnikom što se visoko vije nad svim ostalim svjetskim genijima, kao što se visoko vije orao nad svima ostalima što visoko lete. Na sam spomen njegova imena obuzima trepet mlada gorljiva srca, svima suze blistaju u očima… Nitko mu nije ravan po snazi – on je Bog! Ali nije takav udes, drugačija je sudba pisca što se drznuo da iznese na vidjelo sve što nam je svaki dan pred očima a čega ne zapažaju ravnodušne oči – sav onaj strašni, potresni mutljag sitnica koje su ispreplele život, svu dubinu hladnih, rastrganih, svakidašnjih tipova što vrve po našem zemaljskom, kadšto gorkom i dosadnom putu, pisca koji se drznuo da ih velikom snagom svog nesmiljenog dlijeta iznese svima plastično i živo pred oči! Njemu neće svijet pljeskati, on neće vidjeti suze zahvalnice ni jednodušan zanos duša što ih je uzburkao; njemu neće dohrliti u susret šesnaestogodišnja djevojka smućene glave, obuzeta ushitom; njega neće opiti slatka omama glasova što ih je sam izvio; on neće, najposlije, izbjeći sudu svojih suvremenika, licemjernom i bešćutnom sudu svojih suvremenika koji će prozvati ništavnim i nedostojnim likove što ih je on stvorio, koji će mu odrediti kukavan kutak među piscima što vrijeđaju ljudski rod, koji će njemu pripisati osobine njegovih junaka, koji će mu poreći i srce, i dušu, i božanski plamen talenta. Jer, sud suvremenika ne priznaje da su podjednako čudesna stakla kroz koja promatramo sunca i gibanje nevidljivih kukaca; jer sud suvremenika ne priznaje da je potrebno mnogo duševne dubine da se prikaže slika iz prezrenog života i uzdigne do sjaja umjetničkog djela; jer sud suvremenika ne priznaje da je uzvišeni zanosni smijeh dostojan da stoji usporedo s uzvišenim lirskim nagnućem, i da ga razdvaja pravi jaz od kreveljenja sajamskog lakrdijaša! Ne priznaje to sud suvremenika i sve će okrenuti na prijekor i pogrdu nepriznatom piscu; bez ikakva odjeka, bez odgovora, bez odaziva, kao putnik bez igdje ikoga, ostat će on sam nasred ceste. Nesmiljena je prema njemu njegova sredina i gorko će on osjetiti svoju osamljenost. – GOGOLJ

Svi mi imamo stanovitu slabost da malko štedimo sami sebe, pa ćemo se radije potruditi da pronađemo kojeg bližnjeg na kome ćemo iskaliti gnjev. – GOGOLJ

Dovoljno je da od deset osobina imaš jednu glupu pa da budeš proglašen budalom, bez obzira na ostalih devet dobrih osobina. – GOGOLJ

Mnogo je bilo na svijetu zabluda u koje ne bi danas, čini se, upalo ni dijete. – GOGOLJ

Mudar je onaj tko se ni nad kim ne zgraža, nego upre u svakog ispitljiv pogled i nastoji otkriti korijen onoga što vidi. – GOGOLJ

Bezbrojne su, kao zrnca morskog pijeska, ljudske strasti i nijedna nije nalik na drugu, i sve su one, i niske i divne, isprva pokorne čovjeku, a tek poslije postaju njegovi strašni gospodari. – GOGOLJ

Vi se bojite duboka uprta pogleda, plašite se da sami uprte pogled u nešto duboko, radije klizite po svemu očima koje ne misle. – GOGOLJ

Treba imati ljubavi za posao; bez toga nema ništa. – GOGOLJ

Kao što od medicine nema koristi ako ne odagna tjelesnu bol, tako je filozofija beskorisna ako ne odagna patnju uma. – EPIKUR

Čovjeka koji malim nije zadovoljan, ništa ne može zadovoljiti. – EPIKUR

U što većem blagostanju žive, to su ljudi mrzovoljniji. – SENEKA

Najteže nas pogađaju stvari koje ne očekujemo, moramo biti spremni na sve. – SENEKA

Zlo (bolja riječ smrt) nikad ne slutimo prije nego što se dogodi. Toliko nam sprovoda prolazi pokraj kućnih vrata, a ipak nikad ne razmišljamo o smrti. Smrt često dolazi prerano, a mi za svoju dojenčad ipak kujemo planove: kako će odjenuti togu, služiti vojsku i naslijediti očevo imanje. – SENEKA

Sve stvari među kojima živimo moraju umrijeti. – SENEKA

Vani može slobodno vladati metež ako iznutra ništa ne remeti mir. – SENEKA

Kad psa vežemo za kolica, a on ih želi slijediti, kolica ga povuku i on za njima ide, pri čemu mu se spontani čin podudara s nužnim. Ako pak pas ne krene za kolicima, naposljetku će morati. Isto vrijedi za ljude: moraju slijediti svoju sudbinu makar ne žele. – ZENON

Zašto plakati zbog dijelova života? Cijeli je vrijedan suza. – SENEKA

U životu ćeš biti najsretniji ako ne misliš. – SOFOKLO

Sigurna je samo nesigurnost. – PLINIJE

Shvatimo li da smo rekli ili učinili glupost, nismo ništa učinili. Moramo naučiti mnogo opsežniju i važniju lekciju: da smo svi obični tikvani. – MONTAIGNE

Rado se vraćam na temu besmisla našeg obrazovanja: nije mu cilj da nas učini dobrima i mudrima, nego učenima. I uspjelo je. Nije nas naučilo da tražimo vrlinu i da prigrlimo mudrost: utuvilo nam je njihovu izvedenicu i etimologiju. Spremno pitamo: „Zna li on grčki ili latinski? Zna li pisati pjesme i prozu? No najvažnije je ono što stavljamo na posljednje mjesto: „Je li postao bolji i mudriji?“ Ne trebamo doznati tko razumije najviše, nego tko razumije najbolje. Nastojimo samo napuniti pamćenje, a razumijevanje i osjećaj za pravdu i krivdu ostaju nam prazni. – MONTAIGNE

Život je tako kratak, prijeporan i prolazan da nema smisla u nj ulagati veće napore. – SCHOPENHAUER

Veleuman čovjek teško može biti društven, jer koji bi razgovori uopće mogli biti pametni i zabavni kao njegovi monolozi? – SCHOPENHAUER

Samo nam je jedna zabluda urođena, a to je shvaćanje da postojimo kako bismo bili sretni. Dok živimo u toj urođenoj zabludi čini nam se da je svijet pun protuslovlja. Naime, na svakom koraku, u malim i velikim stvarima nužno spoznajemo da svijet i život sigurno nisu uređeni tako da se živi sretno. – SCHOPENHAUER

Mladalaštvo remeti i unesrećuje lov na sreću koji se temelji na čvrstom uvjerenju da je u životu moramo ostvariti. Odatle se rađa vječno zabludjela nada, kao i nezadovoljstvo. Pred nama lebde varave slike neodređene sreće naših snova, koja obličja bira hirovito, a mi im uzalud tražimo

izvornik. Mnogo bismo dobili da su mladi ljudi zahvaljujući pravodobnim savjetima i poduci mogli iskorijeniti pogrešnu predodžbu da im svijet mnogo toga nudi. – SCHOPENHAUER

Ako je moguće – a bezumijeg „ako je moguće“ nema – vi biste ukinuli patnju; a mi? – doista se čini da bismo je mi radije pojačali i pogoršali više nego ikad! – NIETZSCHE

Nagonima možemo pristupiti poput vrtlara i, iako rijetko to znaju, izdanke gnjeva, žaljenja, znatiželje i oholosti njegovati jednako učinkovito i korisno kao prelijepu voćku na brajdi. – NIETSZCHE

Ako ne dopustite da vas vlastita patnja tišti na sat vremena i neprestano nastojite izdaleka preduhitriti svaku moguću nevolju; ako patnju i nezadovoljstvo doživljavate kao zlo, mrsko, uništenja vrijedno i kao životnu manu, očito (u srcu štujete) religiju lagodnosti. Kako malo znate o ljudskoj sreći, vi lagodni ljudi: naime, sreća i žalost su sestre, čak blizanke koje zajedno rastu, ili, kao u vašem slučaju, zajedno ostaju nedorasle. – NIETZSCHE

Da povjerujem kako vino razvedruje morao bih biti kršćanin, to jest vjerovati, što je u mom slučaju besmisleno. – NIETZSCHE

Maske. - Postoje žene koje, u slučaju da se kod njih to čak i traži, nemaju nutrine, već su čiste maske. Muškarac koji se upušta s takvim gotovo sablasnim, nužno nezadovoljnim bićima dostojan je sažaljenja, ali upravo su one u stanju najsnažnije pobuđivati čežnju muškarca: on traga za njenom dušom - i traga u nedogled. - NIETZSCHE

Smatrati nevolje općenito smetnjom, nečime što treba ukinuti (najveća je glupost), a posljedice su općenito katastrofalne, glupo je gotovo koliko i želja da ukinemo loše vremenske prilike. – NIETZSCHE

Ljudsko srce neprestano proizvodi strasti, tako da propast jedne gotovo uvijek znači temeljenje neke druge. – ROCHEFOUCAULT

Kad ne bismo imali mana, ne bismo toliko uživali zapažajući druge. – ROCHEFOUCAULT

Kad bismo bili posve lišeni oholosti, ne bismo se žalili na tuđu. – ROCHEFOUCAULT

Interes, koji neke zasljepljuje, druge prosvjetljuje. – ROCHEFOUCAULT

Oni koji su suviše zaokupljeni malim stvarima obično postaju nesposobni za velike. – ROCHEFOUCAULT

Bivajući potčinjen, čovjek često vjeruje da je svoj gospodar: dok mu duh teži jednom, srce ga malo-pomalo vuče nekome drugom cilju. – ROCHEFOUCAULT

Blaženstvo nije u stvarima nego u ukusu; sretni smo posjedujući ono što volimo, a ne ono što drugi nalaze poželjnim. – ROCHEFOUCAULT

Uvijek si umišljamo da smo sretniji ili nesretniji nego što odista jesmo. – ROCHEFOUCAULT

Za sreću i nesreću ljudi nije odgovorna samo sudbina nego u jednakoj mjeri i njihova ćud. – ROCHEFOUCAULT

Iskrenost je otvaranje srca. Nalazimo je tek u nekolicine, dok je ono što obično viđamo samo tanano pretvaranje kojim se želi zadobiti tuđe povjerenje. – ROCHEFOUCAULT

Ako postoji čista, drugim strastima nepomućena ljubav, onda je ona skrivena na dnu naših srdaca, nezapažena čak i od nas samih. – ROCHEFOUCAULT

Postoje žene koje nikad nisu imale ljubavnu vezu, ali teško je naći ženu koja je imala samo jednu. – ROCHEFOUCAULT

Ljubav je samo jedna, ali postoji bezbroj raznih kopija ljubavi. – ROCHEFOUCAULT

S pravom ljubavi je kao s ukazivanjem duhova: cijeli svijet o njoj govori, ali tek ju je nekolicina vidjela. – ROCHEFOUCAULT

Šutnja je najsigurnija odluka za onoga tko sumnja u sebe. – ROCHEFOUCAULT

Sve što volimo volimo zbog sebe; pretpostavljajući prijatelje sebi samima, mi samo slijedimo vlastiti ukus i vlastito zadovoljstvo. Pa ipak, jedino je po tom pretpostavljanju prijateljstvo pravo i savršeno. – ROCHEFOUCAULT

Ono što ljudi nazivahu prijateljstvom u stvari je samo udruživanje, obostrano čuvanje interesa i razmjena usluga; sve u svemu, ništa više od trgovine u kojoj samoljublje uvijek traži svoj dio. – ROCHEFOUCAULT

Iako smo često uvjereni da volimo osobe koje su moćnije od nas, uzrok našega prijateljstva je puki interes. Nismo im, naime, odani zbog dobra koje im želimo nego zbog dobra koje od njih očekujemo. – ROCHEFOUCAULT

Ljudi ne bi dugo živjeli u društvu da se međusobno ne zavaravaju. – ROCHEFOUCAULT

Svatko hvali svoje srce, ali se nitko ne usuđuje pohvaliti svoj duh. – ROCHEFOUCAULT

Uglađenost se duha sastoji u mišljenju o valjanim i profinjenim stvarima. – ROCHEFOUCAULT

Duh uvijek biva obmanut od srca. – ROCHEFOUCAULT

Svaki čovjek i svaki događaj zahtijevaju svoje gledište. Neke moramo sagledati izbliza da bismo ih valjano procijenili, dok druge valjano procjenjujemo samo ako se od njih udaljimo. – ROCHEFOUCAULT

Uzrok većine izdajstava nije predumišljaj nego slabost. – ROCHEFOUCAULT

Starenje umnaža mane duha kao i one na licu. – ROCHEFOUCAULT

Slabost je jedina mana koju ne možemo ispraviti. – ROCHEFOUCAULT

Čovjek od duha bio bi itekako zbunjen u društvu budala. – ROCHEFOUCAULT

Dok je značaj velikih duhova da s malo riječi kažu mnogo, sitni su duhovi obdareni sposobnošću da mnogo govore i ne kažu ništa. – ROCHEFOUCAULT

Naša sklonost novim poznanstvima ne proizlazi toliko iz umora od starih ni iz užitka promjene, koliko iz osjećaja zgađenosti nad činjenicom da nam se oni koji nas dobro poznaju više ne dive dovoljno te iz nade da će nam se oni koji nas ne poznaju u tolikoj mjeri više diviti. – ROCHEFOUCAULT

Ime vrline pogodno je za zlouporabu kao i ono poroka. – ROCHEFOUCAULT

Takozvana darežljivost najčešće je samo taština davanja, koju volimo više od onoga što dajemo. – ROCHEFOUCAULT

Nitko nije tako snalažljiv da bi mogao uvidjeti svo zlo koje čini. – ROCHEFOUCAULT

Mladost je neprekidno pijanstvo – groznica razuma. – ROCHEFOUCAULT

Slabe osobe ne mogu biti iskrene. – ROCHEFOUCAULT

U ljubomori ima više samoljublja nego ljubavi. – ROCHEFOUCAULT

Opraštamo sve dok volimo. – ROCHEFOUCAULT

Osrednji duhovi obično osuđuju sve što je izvan njihova domašaja. – ROCHEFOUCAULT

Najveći trud prijateljstva nije da prijatelju pokažemo svoje mane nego da mu ukažemo na njegove. – ROCHEFOUCAULT

Malo bismo toga žarko željeli da odista znamo što želimo. – ROCHEFOUCAULT

Lijekovi protiv ljubavi postoje, ali nijedan nije pouzdan. – ROCHEFOUCAULT

Ljeniji smo duhom nego tijelom. – ROCHEFOUCAULT

Umjetnost počinje tamo gdje znanje ostavlja čovjeka na cjedilu. – SCHELLING

Onaj tko radi mora svježe i sabrano gledati naprijed i ne obazirati se na stvari sa strane.

Prosvijetiteljstvo je izlaženje čovjeka iz nezrelosti za koju je sam kriv. Nezrelost je nesposobnost upotrebljavanja vlastitog razuma bez vodstva drugog. – KANT

Kajanje nije vrlina, ili ono ne proizlazi iz razuma; nego je onaj tko se kaje zbog jednog djela dvostruko bijedan i nemoćan. – SPINOZA

Slabi i osakaćeni neka propadnu, to je prvi stavak našeg čovjekoljublja. A pri tomu im valja još i pomoći. Ništa nije štetnije od kršćanstva – od te djelatne sućuti sa svim slabima i osakaćenima – to je gore od poroka. – NIETZSCHE

Zaista, kako možete htjeti da se onome tko je od prirode dobio najviša nagnuća za zločin, bilo izvanrednom snagom, bilo finoćom svojih organa, bilo staleškim odgojem ili bogatstvima, kako, dakle, možete htjeti da se takvoj individui sudi po istom zakonu kao i onome koji od svih očekuju vrlinu ili umjerenost? Zar bi zakon koji bi obojicu jednako osuđivao bio pravedniji? Zar je prirodno da se onome kojeg sve navodi na to da čini zlo sudi jednako kao onome kojeg sve odvraća od tako nečega? . –SADE

Slavlje, zlato i biserje nemaju ništa veće značenje u upravljanju državom, kao ni kapetanu pri upravljanju brodom. – ERAZMO

Budući da je svako ropstvo jadno i sramotno, onda je uistinu najjadnije i najsramotnije robovati manama i besramnim strastima. – ERAZMO

Ne procjenjuj sebe po svom tijelu ili bogatstvu, već po srcu. Nemoj se mjeriti kroz pohvale drugih ljudi, već prema vlastitim djelima. – ERAZMO

Nije bitno kojim putem ideš, već kamo. – ERAZMO

Onaj tko se brine za opću korist, kralj je; tko za svoju, taj je tiranin. – ERAZMO

Dugo vole oni koji svjesno i s razlogom započnu voljeti. – ERAZMO

Jednakost ne znači da svakome pripada ista nagrada, isto pravo i ista čast; upravo to često predstavlja najveću nejednakost. – ERAZMO

Ništa nije teže nego čovjeka odvojiti od onoga što mu je nakon dugotrajne uporabe već ušlo u naviku. – ERAZMO

Zakoni nisu ništa drugo nego paukova mreža koju veće ptice lako pokidaju, dok samo muhe bivaju uhvaćene. – ANAHARSID

(Kršćanin) ne treba odbacivati ono, što ispravno govori nekršćanski autor. – ERAZMO

Na koju god ljudsku skupinu svrne pogled, čovjek istinski produhovljen posvuda nalazi mnogo razloga za smijeh, a još više - za suze. – ERAZMO

Samo oni, čije blagostanje ovisi o nesreći puka, mogu željeti rat. – ERAZMO

Sramota je iz kakvih sve ništavnih i sujetnih stvari započinju velike tragedije, kakvi strašni (ratni) požari nastaju iz male (ratne) iskre. – ERAZMONeka vladari budu mudri na korist naroda, a ne na vlastitu korist. – ERAZMO

Razuman čovjek prigušuje i obuzdava svoj gnjev. - ERAZMO

Davati na volju srdžbi ne priliči čovjeku, nego zvijerima. – ERAZMO

Ja ljude nazivam ruljom ne obzirom na njihov (društveni) položaj, nego s obzirom na dušu: rulja (vulgus) su ljudi okovani vlastitim nagonima. – ERAZMO

Novcem se stječu prijatelji, ali lažni. – ERAZMO

Vidio sam nježne pozdrave, ljubavne zagrljaje, vesele gozbe i sve druge radnje i osobine (koje su sastavni dio) čovječnosti (humanosti), ali jao, nisam među njima mogao pronaći ni sjenu istinskog mira i sloge, sve je uljepšano i umjetno, sve ima izvanjsku toplinu iza koje se krije nezadovoljstvo i podlost. – ERAZMO

Za djela za koja se u doba mira ljude vješa, u ratno se vrijeme dobivaju priznanja. – ERAZMO

SAMOĆA

Nakon vesele večere u društvu samaca, moj stari prijatelj mi je rekao:• Želiš li prošetati Elizejskim poljanama?

Krenuli smo polako, koračajući po dugačkoj aleji između drveća na kojemu je bio tek pokoji list. Nije se čuo ni najmanji šum osim vječne prigušene buke neprestanog pariškog prometa. Svjež vjetrić puhao nam je u lice, a po tamnom nebu se rasula zlatna prašina bezbroj zvijezda.Moj prijatelj je počeo govoriti:

• Ne znam zašto, ali noću ovdje lakše dišem nego bilo gdje drugdje. Moja misao kao da raste. Na trenutak se moj um ozari jarkim bljeskom svijetlosti, a meni se u tom trenutku učini da otkrivam božansku tajnu života. Ali, prozor se zatvara uz tresak… i kraj.

Dvije sjene su prolazile među drvećem. Prošli smo pokraj klupe. Par koji je sjedio na klupi slio se u tamnu mrlju.Moj prijatelj je rekao:

• Jadni ljudi! Ne osjećamo odvratnost nego beskrajnu samilost prema njima. Od svih tajni čovjekova života otkrio sam samo jednu: najveća muka našeg postojanja je to što smo uvijek sami i sve što činimo činimo da bismo pobjegli od samoće. Evo, i ovaj zaljubljeni par na klupi pod vedrim nebom traži mogućnost, kao i mi, kao i sva živa bića, da barem na trenutak pobjegne od svoje samoće, ali vječno ostaju sami, kao i mi. Uvijek je to isto, samo što neki ljudi to jače osjećaju, a drugi slabije. Odnedavno osjećam nepodnošljivu muku: shvatio sam da sam strašno osamljen i znam da ništa - razumiješ li? - ništa na ovom svijetu nema moć da pobijedi moju samoću. Svi naši pokušaji, nastojanja, porivi srca, svi porivi naših usta, svi naši zagrljaji su jedino štetni - uvijek smo sami. Dovukao sam te ovamo, na ovu šetnju, da ne idem kući jel me nepodnošljivo muči osamljenost mojeg stana. A i to nije ništa. Ja govorim, ti me slušaš, idemo jedan kraj drugoga, zajedno, ali je svatko od nas sam. Razumiješ? Blaženi siromašni duhom – kaže Sveto pismo. Oni nisu izgubili privid sreće. Oni ne osjećaju gorčinu osamljenosti, oni ne tumaraju po životnom putu kao ja, bez ikakve radosti osim sebičnog zadovoljstva onime što shvaćaš, vidiš, prepoznaješ i beskrajno patiš zbog spoznaje svoje vječne osamljenosti.

Misliš da sam sišao s uma, zar ne?No, poslušaj me. Otkad sam osjetio osamljenost, čini mi se da svaki dan sve dublje silazim u neko mračno podzemlje čiji kraj ne vidim i iz kojeg, možda, nema izlaza. Silazim, a ni sa mnom, ni kraj mene nema ni jednog živog bića. Podzemlje – to je naš život. Povremeno čujem šum, glasove, krikove…Nasumce žurim prema njima, ali odakle dolaze - nikad točno ne znam. Ne susrećem nikoga, u mraku koji me okružuje ne nalazim ruku drugog čovjeka.Razumiješ?Bilo je i prije ljudi koji su osjećali ovu strašnu nesreću. Musset je rekao: Tko ide? Doziva li me? – Nitko. Samo ja, kao i uvijek – otkucava sat. O samoćo! O, bijedo!Ali u njega je to bila prolazna sumnja, a ne u stvarnosti kao kod mene. On je bio pjesnik, ispunjavao je život prividima i sanjama. On nikad nije bio potpuno sam kao ja.Gustave Flaubert, genijalac koji je bio nesretniji od bilo koga na svijetu zato što je bio jedan od rijetkih velikih proroka, pisao je svojoj prijateljici: Svi smo u pustinji. Nitko nikoga ne shvaća.Da, nitko nikoga ne shvaća. Ma što mi mislimo, bez obzira na to što činimo nitko nikoga ne shvaća. Zna li Zemlja što se događa sa zvijezdama, razbacanim kao užarena zrna u prostranstvu, tako daleko da mi vidimo samo njihov najnevažniji dio, dok se bezbroj drugih gubi u beskraju? A možda su te zvijezde tako blizu jedna drugoj da čine jednu cjelinu kao molekule jednog tijela?I kao što Zemlja ne zna što se događa na tim zvijezdama, tako ni čovjek ne zna što se događa u

drugom čovjeku. Mi smo jedan od drugog dalje nego ta svjetla, i što je najvažnije – razjedinjeni smo zato što je misao neizmjerno duboka.Što može biti strašnije od neprestanog sudaranja bića zbog nemogućnosti da se spoje? Ljubimo kao da smo prikovani jedno uz drugo i, pružajući ruke, ne možemo se spojiti. Nagriza nas mučna potreba da se sjedinimo, ali svi naši napori su uzaludni, porivi besplodni, izljevi osjećaja beskorisni, zagrljaji nemoćni, milovanje jalovo. Želimo se spojiti, ali unatoč svim našim težnjama, samo se sudaramo jedan s drugim. Osamljenost najjače osjećam kad svoje srce dajem drugom čovjeku: tad ova nemogućnost postaje još očitijom. Evo, ovaj me čovjek gleda svojim jasnim očima, ali njegovu dušu iza njih ja ne poznajem. On me sluša, ali što misli? Da, što misli? Shvaća li on ovu muku? Možda me mrzi, drži me mediokritetom ili glupanom? Kako da znam što misli? Kako da znam ljubi li me onoliko koliko ja njega ljubim i što se vrzma u njegovoj maloj okrugloj glavi? Kako je užasna tajna - neizvjesna misao drugog bića, misao skrivena i slobodna koju ne možemo doznati, kojom ne možemo upravljati, obuzdati je i pobijediti.A ja…..? Ma koliko se trudio da se dam, otvorim sva vrata svoje duše - ne uspijevam u tome. Uvijek na dnu, na samom dnu ostaje tajni kutak mojeg ja u koji nitko ne uspije ući. Nitko nema snage da ga otvori i uđe, jer mi nitko ne sliči i nitko nikoga ne shvaća.Shvaćaš li me barem u ovom trenutku dok ti govorim? Ne. Misliš da sam lud! Proučavaš me i pribojavaš se! Pitaš se: što mu je? No, ako ikad shvatiš moju strašnu i intimnu nesreću, dođi k meni i samo mi reci: sad te razumijem, i ja ću barem na trenutak biti sretan.Žene izazivaju još snažniji osjećaj samoće u meni.O tugo, tugo! Koliko li sam samo bio nesretan zbog njih! One su češće nego muškarci u meni izazivale lažnu nadu da nisam sam. Kad ljubav počne, čini ti se da se širiš, zahvaća te neljudsko blaženstvo. Znaš li zašto? Znaš li odakle taj osjećaj velike sreće? Jedino zato što umišljaš da više nisi sam. Samoća, otuđenje ljudskog bića, kao da su nestali. Kakva tužna zabluda!Žene nas još jače muče tom vječnom potrebom za ljubavlju koja muči naše osamljeno srce. Upravo žena predstavlja laž mašte.Poznati su ti slatki trenuci dok si licem u lice s tim bićem, dugokosim, zanosnim, čiji nas pogled dovodi do ludila. Ludo nam ushićenje mrači um! Zahvaća nas čudna iluzija! Čini se da je ona prava i da ćemo se nas dvoje stopiti u jedno. No, to se samo čini, jer nakon tjedana očekivanja, nadanja i lažnih radosti ja se snažnije nego prije osjećam osamljenim.Nakon svakog poljupca, nakon svakog zagrljaja osamljenost sve više raste. Kako je samo užasan i mučan taj osjećaj! Pjesnik Sully Prudhomme je rekao: Sva milovanja su obični bezumni nagoni, Jalovi pokušaji žalosne ljubavi Dostugnuti svezom tijela, nemogući spajanjem duša.Nakon toga oproštaj. Svemu je kraj! Jedva prepoznajemo ženu koja nam je na trenutak bila sve, a njezinu intimnu misao, svakako trivijalnu, kao da nikada nismo ni poznavali.Pa čak i u trenucima kad nam se čini da smo u tajanstvenu skladu naših bića, u potpunom spajanju želja i svih težnji proniknuli u dubinu njezine duše

• riječ, jedna riječ, slučajno izrečena, raskrinkava nam samozabludu i kao munja u noći osvjetljava ponor koji je između nas.

Pa ipak, nema ničeg ljepšeg od tih večeri s ljubljenom ženom – večeri šutljivih, kad se osjećaš gotov sretnim samo zbog njezine nazočnosti. Ne treba nam ništa više od toga, jer se nikad dva bića neće spojiti u jedno.Što se mene tiče, ja sam pred svima zaključao svoju dušu. Nikome ne govorim u što vjerujem, što mislim, što volim. Znam da sam osuđen na užasnu samoću i ravnodušno gledam na sve i ne izjašnjavam se. Ne tiču me se tuđa mišljenja, svađe, zadovoljstva i vjerovanja. Budući da nisam u stanju ništa dijeliti s ljudima, ograđujem se od svega. Moja nevidljiva misao ostaje nedoživljena. Služim se banalnim frazama kao odgovorom na trivijalna pitanja i osmijehom kad ne želim odgovoriti. Razumiješ li me? Prošli smo cijelom alejom do Slavoluka, spustili se do trga Solidarnosti. On je govorio polako i rekao još puno toga što nisam zapamtio.

Na kraju se zaustavio pred granitnim obeliskom koji je stajao na pariškom pločniku. Pri svjetlosti zvijezda jedva se nazirao dugoljast egipatski profil tog spomenika u progonstvu, a na njegovim bočnim stranicama čudnim znakovima bila je ispisana povijest njegove zemlje. Moj je prijatelj odjednom podignuo ruku, mahnuo prema obelisku i uzviknuo:

• Svi smo mi kao ovaj kamen! Otišao je ne rekavši više ni riječi. Je li bio pijan, lud ili mudar - ni danas ne znam. Ponekad mi se učini da je bio u pravu, ponekad da je sišao s uma. - GUY de MAUPASSANT

ProlazniciKada noću šetamo ulicom, a jedan čovjek, već izdaleka vidljiv – jer se ulica pred nama penje i mjesečina je – trči nam u susret, nećemo ga zgrabiti, čak ni onda ako je slab i odrpan, čak i ako netko trči za njim i viče, nego ćemo ga pustiti da protrči mimo nas. Jer, noć je i nismo mi krivi što se ulica na mjesečini pred nama uspinje, a osim toga, možda se ta dvojica utrkuju zabave radi, možda obojica progone nekog trećeg, možda prvi od njih nije ništa kriv, možda ga onaj drugi kani ubiti pa bismo postali sukrivci ubojstva, možda ta dvojica i ne znaju jedan za drugoga, i svaki od njih trči kući u krevet na svoju ruku, možda su to mjesečari, možda je prvi od njih naoružan? I najposlije, valjda možemo biti i umorni, zar se nismo podnapili vina? Sretni smo što ni onoga drugoga više ne vidimo. – F.KAFKA

HaljineČesto kad gledam haljine s višestrukim naborima, porubima i volanima što lijepo priliježu uz lijepa tijela, pomislim kako se neće dugo tako dobro držati nego će se naborati pa se neće moći lijepo izglačati, kako će ih pokriti prašina koja će se duboko ugnijezditi u ukrasima pa se neće moći odstraniti, i kako nitko neće htjeti biti tako jadan i smiješan da svakog jutra oblači istu skupocijenu haljinu, a navečer je svlači. Pa ipak, viđam djevojke koje su doduše lijepe i imaju brojne dražesne mišiće i koščice i napetu kožu i bujnu lijepu kosu, ali se svejedno iz dana u dan pojavljuju u istoj prirodnoj krabuljnoj odjeći, vazda isto lice obuhvaćaju istim dlanovima i gledaju se u zrcalu. Samo gdjekad navečer, kad se kasno vrate sa zabave, učini im se u zrcalu da im je lice istrošeno, podbuhlo, prašno, da su ga se već svi nagledali i da se dalje ne može nositi. – F.KAFKA

OdbijanjeKad susretnem lijepu djevojku te je zamolim: „Budi tako dobra i hodi sa mnom“, ona prođe mimo mene bez riječi misleći u sebi: „Nisi ti nikakav vojvoda zvučna imena, ni plećat Amerikanac indijanskog stasa, vodoravno položenih očiju, kože izmasirane zrakom prerija i rijeka što kroz njih teku, nisi ti putovao do velikih mora ni po njima koja ni sama ne znam gdje se mogu naći. Pa zašto da ja, lijepa djevojka, pođem s tobom?“„A ti zaboravljaš da se ne voziš ulicom u automobilu u kojem se ljuljaš u dugim zamasima; ne vidim da te prate gospoda utegnuta u odijela što mrmljajući zazivaju blagoslov na tvoju glavu i idu za tobom u točno određenom polukrugu; dojke su ti uredno složene u stezniku, ali bedra i bokovi obilato nadoknađuju tu tvoju suzdržljivost; u haljini su od plisiranog tafta kakva nam je jesenas svima bila po volji, a ipak se kadikad smješkaš – s tom grozotom na sebi.“„Da, oboje imamo pravo, a da ne bismo neopozivo postali toga svjesni, radije ćemo, zar ne, oboje otići svako svojim putem.“ – F.KAFKA

Ulični prozorTko živi samotnički a ipak bi se htio ovda-onda priključiti nekom društvu, tko – s obzirom na promjene doba dana, vremenskih prilika, poslovnih veza i sličnog – bez ustručavanja priželjkuje nečiju ruku za koju bi se mogao uhvatiti, taj neće moći dugo izdržati bez prozora što gleda na ulicu. A ako je još takav da ništa pod bogom ne traži te pristupa prozoru samo kao umoran čovjek koji prelazi očima s ljudi na nebo, ipak će ga konji povući dolje za sobom u svoju povorku kola i buke i tako na kraju dovesti do ljudske harmonije. – F.KAFKA

Najbliže seloMoj je djed običavao govoriti:- Život je začudno kratak. Sad mi se, u sjećanju, toliko sažimlje da, na primjer, jedva mogu shvatiti kako se jedan mladić mogao odlučiti da odjaše u najbliže selo a da se ne boji – neovisno o mogućim nesretnim slučajevima – da ni vremenski raspon običnog života što sretno teče, ni približno nije dovoljan za takav izlet konjem! – F.KAFKA

Kad se malo bolje promotre stvari, pokazuje se da promjene koje se s vremenom zbivaju u stanju stvari nisu promjene samih stvari nego samo razvoj moga gledanja na njih. – F.KAFKA

Nama je najljepša glazba tiho spokojstvo, naš je život težak; mi se nismo kadri, čak ni kad se pokušamo osloboditi svih svojih svakodnevnih briga, uzdići do nečega što bi bilo tako daleko od našeg običnog života kao što je glazba. – F.KAFKA

Umjetnost djeluje poput jarka svjetla koje nas časovito osljepljuje jer teško podnosimo istinu u naglu bljesku. – F.KAFKA

Kad stalno postupaju s tobom kao sa psom, onda na kraju i povjeruješ da si pas. – F.KAFKA

Stati na pola puta je najveća ludost, ne samo u poslu nego uvijek i u svemu. – F.KAFKA

Druženje s ljudima dovodi do promatranja sama sebe. – F.KAFKA

Ah - reče miš. - Svijet mi svaki dan postaje sve tješnji. Isprva je bio toliko prostran da sam se bojao, pa sam trčao dalje i bio sretan što napokon u daljini slijeva i zdesna vidim zidove, ali ti dugi zidovi toliko se brzo približavaju jedan drugome da sam već u posljednjoj prostoriji, a, ondje u kutu stoji zamka u koju ću uletjeti.Trebaš samo promijeniti smjer u kojem trčiš - reče mačka i... poždere ga. – F.KAFKA

Izvješće za jednu akademijuDična gospodo, članovi akademije!Iskazali ste mi veliku čast zahtjevom da vam podnesem izvješće o svom majmunskom predživotu. U tom smislu, na žalost, ne mogu ispuniti vaš zahtjev. Gotovo pet godina dijele me od majmunstva, vrijeme možda kratko kad se mjeri kalendarom, ali beskrajno dugo kad treba projuriti kroza nj kao što sam ja projurio, povremeno praćen vrsnim ljudima, savjetima, odobravanjem i orkestralnom glazbom, ali u osnovi sam, jer se sva pratnja držala, da se i opet poslužim istom slikom, daleko od barijere. Taj pothvat ne bih mogao izvesti da sam se tvrdokorno htio držati svoga porijekla i mladenačkih uspomena. Upravo odricanje od svake tvrdokornosti bijaše glavni zahtjev koji sam bio sebi postavio; ja, slobodan majmun, podvrgao sam se tom jarmu. Međutim, time su se uspomene sve više zatvarale preda mnom. Iako sam se u početku mogao vratiti, da su ljudi tako htjeli, na one široke vratnice koje nebo tvori nad zemljom, te su vratnice istodobno mojim razvojem koji me tjerao naprijed bivale sve niže i uže; osjećao sam se lagodnije i običnije u ljudskom svijetu; smirivao se olujni vjetar što je puhao za mnom iz moje prošlosti; danas je to još samo dašak koji mi hladi pete; a rupa u daljini kroz koju on dopire i kroz koju sam nekoć došao, toliko se smanjila da bih ja, kad bih uopće smogao snage i volje da se tamo trkom vratim, morao odrati kožu sa sebe da se povučem kroz nju. Otvoreno govoreći, gospodo, ma koliko se rado slikama izražavao o tim stvarima, vaše majmunstvo, ukoliko ste nešto slično proživjeli u prošlosti, ne može biti dalje od vas nego što je moje od mene. Ali svakoga tko hoda ovom zemljom škakljaju pete; i malog čimpanzu i velikog Ahila. Možda bih mogao, u najograničenijem smislu, odgovoriti na vaše pitanje; učinit ću to, štoviše, vrlo rado. Prvo što sam naučio bilo je rukovanje s ljudima; rukovanje svjedoči o iskrenosti; danas, kad sam na vrhuncu svoje karijere, dodao bih ovom prvom rukovanju i iskrenu riječ. Akademiji to neće biti ništa bitno novo i daleko je od onoga što se od mene traži, i što ni uz najbolju volju ne mogu kazati – pa ipak, neka se vidi načelo po kojem je jedan bivši majmun

prodro u ljudski svijet i tu se skrasio. Ali zacijelo ne bih smio reći ni ovo malo što slijedi, kad ne bih bio potpuno siguran u sebe i kad moj položaj na svim velikim varijetetskim pozornicama u civiliziranom svijetu ne bi bio nepokolebljivo čvrst. Ja sam porijeklom sa zlatne obale. O tome kako su me ulovili, saznao sam iz tuđih izvještaja. Lovačka ekspedicija tvrtke Hagenbeck – uostalom, s njenim vođom popio sam odonda već mnogo boca dobrog crnog vina – vrebala je u zasjedi, u grmlju na obali rijeke, kad sam usred jednog čopora uvečer došao na pojilo, Pripucali su na nas; jedino su mene pogodili; zadobio sam dvije rane. Jednu na obrazu; ta je bila lagana, ali mi je od nje ostala velika, izbrijana crvena brazgotina, koja mi je priskrbila ružan, potpuno neprikladan nadimak Crveni Petar, što mi ga je prišio jedan majmun, jer da se tobože, od ovdje-ondje poznatog, dresiranog majmuna Petra, koji je odavno krepao, razlikujem samo po toj crvenoj mrlji na obrazu. Ovo samo onako usput. Drugi me metak pogodio ispod boka. Bijaše to teška rana zbog koje i dan-danas još pomalo hramljem. Nedavno sam u tekstu jednog od onih desetak tisuća vjetrogonja što piskaraju o meni po novinama pročitao da majmunska narav u meni nije još posvema potisnuta; i da je dokaz tome taj što najradije, kad mi dođu gosti, skidam hlače kako bih im pokazao mjesto gdje mi je taj metak ušao u tijelo. Tom klipanu trebalo bi odstrijeliti svaki prst na ruci kojom piše, jedan po jedan. Valjda ja mogu svlačiti hlače pred kim god želim; tu nitko neće naći ništa drugo do lijepo odnjegovano krzno i brazgotinu od jednog – upotrijebit ću ovdje, za jednu određenu svrhu, jednu određenu riječ koja se ipak ne smije pogrešno shvatiti – brazgotinu od jednog obijesnog pogotka. Sve je jasno kao na dlanu; tu se nema što kriti; ako nam je stalo do istine, svaki uzvišeni um okanit će se i najfinijih manira. A kad bi ono piskaralo svuklo hlače pred gostima, to bi ipak malo drukčije izgledalo, i ja ću smatrati znakom njegove razumnosti da to ne čini. Ali neka me onda radije poštedi te svoje tankoćutnosti!Nakon tih hitaca probudio sam se – ovdje počinje već malo-pomalo i moje vlastito sjećanje – u kavezu, u međupalublju Hagenbeckova parobroda. Nije to bio četverostrani kavez s rešetkama, prije bi se moglo reći da su tri strane bile pričvršćene za jedan sanduk: taj je sanduk dakle bio četvrta strana. Sve skupa je bilo prenisko da bih mogao uspravno stajati, i preusko da bih mogao sjediti. Stoga sam čučao s podvučenim, vječito drhtavim koljenima, i to, budući da vjerojatno u prvi mah nisam htio nikoga vidjeti već sam uvijek želio ostati u mraku, okrenut sanduku, te su mi se rešetke straga bile urezale u meso. Smatra se da takav smještaj divljih zvijeri u prvim danima ima svoje prednosti, i ja, nakon mog iskustva, ne mogu poreći da je s ljudskog stajališta zaista tako.Ali ja tada nisam mislio na to, Prvi put sam se u životu našao u situaciji bez izlaza; ravno naprijed nisam mogao jer preda mnom bio sanduk sa čvrsto zbijenim daskama. Između dasaka bila je doduše jedna pukotina koju sam, kad sam je prvi put otkrio, pozdravio sretnim urlanjem zbog svog neznanja, ali ta pukotina nije bila ni približno tolika da bih kroz nju mogao proturiti rep, a uza svu moju majmunsku sangu, nije se dala nikako proširiti.Navodno sam, kao što mi poslije rekoše, podizao neuobičajeno malo buke, iz čega su zaključili da ću vjerojatno uskoro uginuti ili da ću, uspijem li preživjeti to prvo kritično vrijeme, biti vrlo pogodan za dresuru. Preživio sam. Potmulo jecanje, bolno traženje buha, umorno lizanje kokosova oraha, lupkanje lubanjom o zid sanduka, plaženje jezika kad bi mi se tko približio – upravo time sam se ponajviše bavio u svom novom životu. Ali u svemu je tome ipak bio samo jedan osjećaj; bezizlaznost. Dakako da ono što sam tada majmunski osjećao mogu danas samo ljudskim riječima naznačiti pa tako i sve to bilježim, ali nema nikakve dvojbe da se ne mogu dovinuti do nekadašnje majmunske istine, nego da se ona očituje tek u usmjerenosti moga prikaza. Prije toga sam imao mnogo izlaza, a sada više ni jedan. Nasukao sam se. Da su me i prikovali, sloboda kretanja ne bi mi bila ništa manja. Čemu to? Da sam i razgrebao meso između noktiju na nogama, ne bih našao razloga za to. Da sam straga upro leđima u rešetku dok me ne bi malne prepolovila, ne bih našao razloga za to. Nisam imao izlaza ali sam ga morao smisliti, jer bez njega nisam mogao živjeti. Da ostanem naslonjen na onaj zid sanduka, neminovno bih crkao. Ali majmunima je kod Hagenbecka mjesto uza zid sanduka pa sam stoga prestao biti majmun. Jasan i lijep tok misli do kojih sam nekako zacijelo došao trbuhom, jer majmuni misle trbuhom. Bojim se da nećete dobro razumijeti što mislim kad kažem „izlaz“. Upotrebljavam tu riječ u njezinu najobičnijem i najpotpunijem smislu. Navlaš ne govorim umjesto toga „sloboda“. Ne

mislim na onaj veliki osjećaj slobode posvuda oko sebe. Možda sam je kao majmun i poznavao, a upoznao sam i ljude koji za njom čeznu. Ali što se mene tiče, ja nisam ni onda zahtijevao slobodu, niti je sada zahtijevam. Uzgred budi rečeno: ljudi se i prečesto varaju glede slobode. I kao što se sloboda ubraja među najuzvišenije osjećaje, isto je tako i s razočaranjem u njoj. Višeput sam u varijetetu, prije nastupa, gledao gdjekoji artistički par kako vježba na trapezu gore, pod stropom. Prekobacivali su se, ljuljali se, skakali, lebdjeli i padali jedno drugome u naručje, jedno je drugo nosilo zubima za kosu. „I to je ljudska sloboda“ – mislio sam, „vrhunska vještina kretanja“. O porugo svete prirode! Gledajući sve to, nijedno zdanje ne bi odoljelo smijehu majmunskoga roda.Ne, nisam želio slobodu. Samo jedan izlaz; nadesno, nalijevo, bilo kuda; nisam ništa drugo zahtijevao, pa makar taj izlaz bio i obmana; zahjtev je bio skroman, pa ni obmana ne bi bila veća. Samo što dalje, samo što dalje! Samo ne mirovati uzdignutih ruku, pritisnut uza zid sanduka. Danas mi je jasno: bez najvećeg unutarnjeg spokojstva ne bih se nikad spasio. I doista, možda sve ovo što sam postao dugujem spokojstvu što me nakon prvih dana tamo na brodu bilo obuzelo. To sam spokojstvo opet zacijelo dugovao ljudima na brodu.Dobri su to ljudi, usprkos svemu. Još se i danas rado sjećam bata njihovih teških koraka što su odjekivali u mom drijemežu. Običavali su se vrlo sporo prihvaćati svega što su poduzimali. Kad bi tko od njih htio protrljati oči, podigao bi ruku kao da u njoj drži uteg. Šale su im bile grube ali srdačne. Smijeh im je uvijek bio izmiješan s kašljem koji je opasno zvučao, ali nije ništa posebno značio. Uvijek su imali u ustima nešto što su mogli ispljunuti, i nisu gledali kamo će to ispljunuti. Vječito su se tužili da moje buhe skaču na njih, ali nisu se zbog toga nikad ozbiljno ljutili; naprosto su znali da buhe dobro uspijevaju u mom krznu i da su buhe dobri skakači, i s time su se pomirili. Kad nisu bili u službi, posjedali bi katkad u polukrug oko mene; jedva da su govorili, više su gugutali jedan drugome; pušili su lulu izvaljeni na sanducima; udarali se po koljenu čim bih se ja pomaknuo; ovda-onda uzeo bi koji od njih kakav štap i poškakljao me njime tamo gdje mi je to godilo. Kad bi me danas pozvali na putovanje tim brodom, sigurno bih odbio ponudu, ali je isto tako sigurno da se ne bih u međupalublju predao samo ružnim uspomenama.Spokojstvo koje sam stekao među tim ljudima odvraćalo me nadasve od svakog pokušaja bijega. S današnjega gledišta, čini mi se da sam u najmanju ruku slutio da ću naći izlaz ako želim ostati živ, ali da do tog izlaza ne mogu doći bijegom. Ne znam više je li bijeg bio moguć, iako mislim da jest; svakom majmunu mora bijeg biti uvijek moguć. Sa svojim današnjim zubima moram već pri krckanju oraha biti oprezan, ali u ono vrijeme zacijelo bi mi tijekom vremena uspjelo pregristi bravu na vratima. Ipak, nisam to učinio. Što bih, uostalom, time dobio? Čim bi pomolio glavu, ulovili bi me i strpali u još gori kavez; ili bih se možda neopazice sklonio k nekim drugim životinjama, recimo k udavu preko puta, pa bih u njihovu zagrljaju i izdahnuo; ili čak i da sam se uspio iskrasti na palubu i skočiti u more, neko bih se vrijeme ljuljao na oceanskim valovima, a onda bih se utopio. Sve bi to bili očajnički pokušaji. Nisam onda još tako ljudski računao, ali sam se pod utjecajem okoline ponašao kao da jesam.Nisam ništa računao, ali sam sve lijepo na miru promatrao. Gledao sam te ljude kako prolaze gore-dolje, uvijek ista lica, iste kretnje, često mi se činilo da je to uvijek isti čovjek. Taj čovjek ili ti ljudi išli su slobodno kamo su htjeli. U mislima mi se ukazao uzvišen cilj. Nitko mi nije obećao da će mi, postanem li kao oni, otvoriti rešetke. Takva se obećanja, koja se naoko ne mogu ispuniti, ne daju. No, ako se to ipak ostvari, naknadno se javljaju obećanja upravo tamo gdje smo ih uzalud tražili. Ništa me kod tih ljudi samo po sebi nije osobito privlačilo. Da sam bio pobornik one spomenute slobode, sigurno bih ocean pretpostavio izlazu koji mi se ukazivao u mutnom pogledu tih ljudi. Kako bilo da bilo, promatrao sam ih još mnogo prije nego što sam pomislio na te stvari, štoviše, tek su me nagomilana zapažanja nagnala da krenem određenim smjerom.Bilo je tako lagano oponašati ljude. Već sam prvih dana naučio pljuckati. Pljuvali smo jedni drugima u lice; razlika je bila samo u tome što sam ja nakon toga oblizao lice, a oni nisu. Lulu sam uskoro pušio kao kakav stari čiča; kad bih još k tome gurnuo palac u glavu lule, podvriskivalo je cijelo međupalublje; jedino što dugo nisam znao razlikovati praznu od pune lule. Najviše sam muka imao s bocom rakije. Gadio mi se vonj rakije; silio sam se svom snagom, ali mi je trebalo više tjedana da se naviknem. Te su moje unutarnje borbe ljudi, začudo, shvaćali

ozbiljnije nego išta drugo kod mene. Ja ne razlikujem više te ljude ni u sjećanju, ali se jedan od njih stalno navraćao, sam ili s drugovima, danju i noću, u različite sate; stao bi s bocom preda me i podučavao me. Nije me shvaćao, htio je odgonetnuti zagonetku mog postojanja. Polako bi odčepio bocu i onda me pogledao da provjeri jesam li to shvatio; priznajem da sam ga uvijek gledao s mahnitom, izbezumljenom pozornošću; takva ljudskog učenika neće na čitavoj kugli zemaljskoj naći nijedan ljudski učitelj; nakon što bi odčepio bocu, prinio bi je ustima; ja sam ga pratio pogledima i u samo grlo; on klima glavom, zadovoljan je mnome, i prislanja bocu na usne; ushićenim postupnim spoznavanjem, pištao sam i češao se po cijelom tijelu, gdje god bi me zasvrbjelo; on se raduje, naginje bocu i gucne; a ja, nestrpljiv i željan da ga oponašam, zagadim se u kavezu, što je opet njemu milo; a onda, pružajući bocu daleko od sebe i prinoseći je ponovno ustima jednim jedinim zamahom, pije li pije, pretjerano poučno nagnut natrag, te istrusi bocu nadušak. Malaksao od prevelike žudnje, ne mogu ga više slijediti i jedva se držim za rešetke, a on završava teoretsku obuku gladeći se o po trbuhu i cereći se.Tek tada počinju praktične vježbe. A nisam li već možda bio premoren teorijom? Vjerojatno jesam. Takva mi je sudbina. Ipak, posežem koliko mogu za pruženom bocom; odčepljujem je drhtavom rukom, a pošto sam uspio u tome, vraća mi se malo-pomalo snaga; dižem bocu, gotovo da nema razlike između mene i mog uzora; prinosim je ustima – i odbacujem je gadljivo, gadljivo, iako je prazna i ispunjena samo vonjem, bacam je gadljivo na pod. Na žalost moga učitelja, i na još veću vlastitu žalost, ni njega ni sebe nisam utješio time što nakon bacanja boce nisam zaboravio pogladiti se po trbuhu i naceriti se. Prečesto na taj način prolazi poduka. Svaka čast mom učitelju: nije se ljuti na mene; prislanjao je doduše katkad upaljenu lulu na moje krzno dok ne bi počelo tinjati tamo negdje gdje sam teško mogao dosegnuti rukom; ali bi onda to sam svojom divovskom, dobrom rukom ugasio; nije se ljutio na mene, bilo mu je jasno da se obojica na istoj strani borimo protiv majmunske naravi , a da je mene u tome zapao teži dio. Kakva je ipak pobjeda i za njega i za mene bila kad sam jedne večeri pod velikim krugom gledalaca – možda je bila kakva proslava, svirao je gramofon, jedan se časnik motao među ljudima – kad sam te večeri, u trenutku kad me nitko nije gledao, dohvatio bocu rakije koju je netko slučajno ostavio pokraj kaveza, i dok je društvo sve pozornije pratilo što radim, odčepio je kako treba, prinio je ustima i bez oklijevanja, bez krivljenja usta, kao pravi pravcati pijanac, kolutajući očima, dok mi je u grlu klokotalo, odista i stvarno istrusio je naiskap; zatim odbacio bocu, ali ne više kao očajnik nego kao pravi znanac. Zaboravio sam doduše pogladiti se po trbuhu, ali sam zato, jer nisam mogao drukčije, jer me nešto tjeralo da to učinim, jer su mi osjetila bila razigrana, uzviknuo kratko i jasno: - Živjeli! – progovorio ljudskim glasom i tim uzvikom uskočio u ljudsku zajednicu i oćutio njegov odjek: - Čujte ga samo, pa on govori! – kao poljubac na svom oznojenom tijelu.Ponavljam: ništa me nije privlačilo oponašati ljude; oponašao sam ih zato jer sam tražio izlaz, ni zbog čega drugoga. Osim toga, tom pobjedom nisam bogzna što postigao. Glas me umah opet izdao; tek mi se nakon više mjeseci vratio; boca rakije još mi se više gadila. Ali moj je pravac bio jednom zauvijek određen. Kad su me u Hamburgu predali u ruke prvom dreseru, ubrzo sam spoznao da imam dvije mogućnosti: zoološki vrt ili varijete. Nisam oklijevao. Rekoh sam sebi: upri svim snagama da dođeš u varijete; to ti je izlaz; zoološki vrt je samo još jedan kavez; dođeš li u njega, propao si.I brzo sam učio, gospodo moja! Ah, uvijek učiš kad moraš; učić kad tražiš izlaz; učiš pod svaku cijenu. Sam sebe nadzireš bičem; razdireš se na najmanji otpor. Majmunska je narav, prevrćući se, sunula iz mene i nestala tako da je moj prvi učitelj i sam od toga pomajmunio; uskoro je odustao od poduke i morali su ga strpati u umobolnicu. Srećom, nije u njoj dugo ostao. Ali ja sam potrošio više učitelja; pa i po nekoliko učitelja u isti mah. Kad sam postao već sigurniji u svoje sposobnosti a javnost napeto pratila moj napredak i budućnost mi zasjala pred očima, sam sam angažirao učitelje, smjestio ih u pet soba nanizanih jedna do druge i istodobno kod svih njih učio, prelazeći iz jedne sobe u drugu. Kako sam samo napredovao! Kako su mi zrake znanja sa svih strana prodirale u probuđeni mozak! Ne tajim da me to usrećivalo. Ali priznajem još nešto: nisam to ni precjenjivao, već onda nisam precjenjivao, a kamoli sada. Naporom kakav još nitko na svijetu nije uložio, usvojio sam prosječno znanje jednog Europljanina. Možda to samo po sebi ne bi bilo ništa, ali je za mene bilo nešto zato što mi je pomoglo da se izvučem iz kaveza i

omogućilo mi taj posebni izlaz, taj ljudski izlaz. Postoji jedan izvrsni njemački izraz: sich in die Busche schlagen (umaknuti u grmlje), tako sam i ja učinio, umaknuo sam u grmlje (odmaglio sam). Nisam imao nikakav drugi izlaz, pod pretpostavkom da nisam mogao izabrati slobodu.Osvrnem li se na svoj razvitak i njegov dosadašnji cilj, niti se žalim niti sam zadovoljan. S rukama u džepovima, s bocom vina na stolu, napol ležim, napol sjedim na stolici za ljuljanje i gledam kroz prozor. Dođe li mi tko u posjet, primim ga kako je i red. Moj impresario sjedi u predsoblju; pozvonim li, dođe i sluša što mu imam reći. Gotovo svake večeri imam predstavu a uspjesi gotovo pa ne mogu biti veći nego što jesu. Vratim li se u kasne sate s kakva banketa, sa znanstvenih skupova, iz kakvog ugodnog društva kući, dočekuje me poludresirana čimpanzica, i ja se s njom dobro zabavljam na majmunski način. Po danu je ne želim vidjeti; iz očiju joj naime zrači ludilo smućene dresirane životinje; to zapažam samo ja i ne mogu to podnijeti. Sve u svemu, postigao sam uglavnom ono što sam želio. Nemojte mi govorit da nije bilo vrijedno truda. Uostalom, ne želim čuti mišljenje nijednog čovjeka, ja želim samo širiti znanje, ja samo izvješćujem, pa i vama sam, dična gospodo, članovi Akademije, samo podnio izvješće. – F.KAFKA

Umjetnik u gladovanju

Posljednjih desetljeća je zanimanje za umjetnike u gladovanju znatno opalo. Dok se prije i te kako isplaćivalo priređivati takve predstave u vlastitoj režiji, danas je to sasvim nemoguće. Bila su to druga vremena. Onda se čitav grad bavio umjetnikom u gladovanju: zanimanje je raslo iz jednog dana gladovanja u drugi; svatko je želio da barem jedanput na dan vidi umjetnika u gladovanju; u poznijim danima bilo je pretplatnika koji su dane i dane prosjedili pred malim kavezom; posjeti su se priređivali i noću da bi, pod svjetlošću buktinje, pojačali efekt; za lijepih dana iznosili bi kavez van, i tada bi naročito djeci pokazivali umjetnika ugladovanju; dok je on za odrasle bio samo zabava, u kojoj su učestvovali jer je to bilo u modi, djeca su u čudu, razjapljenih usta i držeći se za ruke sigurnosti radi, promatrala kako on, blijed, u crnom trikou, jako izbočenih rebara, prezirući čak i stolicu, sjedi na prostrtoj slami, učtivo kimajući glavom, i s naporom smiješeći se, odgovara na pitanja, pruža ruku kroz rešetke da djeca opipaju njegovu mršavost, onda opet sasvim tone u sebe, ne mareći ni za koga, čak ni za otkucavanje sata koji je za nj bio tako važan, predstavljajući jedini komadnamještaja u kavezu, i gotovo zatvorenih očiju samo gleda preda se, a ponekad iz sićušne čašice srkne kap vode da ovlaži usne. Osim gledalaca koji su se smjenjivali, bilo je i stalnih čuvara koje je birala publika, začudo obično mesari što su, uvijek po trojica istovremeno, imali dužnost da danju i noću promatraju umjetnika u gladovanju da ipak kradom ne uzima hranu. No bijaše to tek puka formalnost, što su je uveli radi umirenja svjetine, jer upućeni su dobro znali da umjetnik u gladovanju za vrijeme gladovanja, ni po koju cijenu, čak ni pod prisilom, ne bi ni najmanju sitnicu pojeo; to mu nije dopuštala čast njegove umjetnosti. To, dakako, nisu svi čuvari mogli shvatiti; bilo je ponekad i takvih grupa noćnih čuvara koji bi vrlo labavo ispunjavali tu svoju dužnost te namjerice posjedali u neki udaljeni kut i sasvim se predali kartanju, s očitom namjerom da umjetniku u gladovanju priušte neku malu okrepu koju je on, kako su mislili, mogao izvući iz nekih tajnih zaliha. Umjetnika u gladovanju nije ništa toliko mučilo kao takvi čuvari; oni su ga rastuživali; oni su mu strašno otežavali gladovanje; ponekad bi svladao svoju slabost i pjevao za vrijeme takva stražarenja, dokle bi god samo mogao to izdržati, da bi ljudima pokazao kako ga nepravedno sumnjiče. Ali to mu nije mnogo koristilo; čuvari bi se onda samo čudili njegovoj spretnosti što može jesti i dok pjeva. Mnogo više je volio čuvare što su posjedali tik uza same rešetke te se nisu zadovoljavali mutnom noćnom rasvjetom u dvorani, već ga obasjavali džepnim svjetiljkamakoji im je impresario stavio na raspolaganje. Oštra mu svjetlost nije nimalo smetala, ta spavati uopće nije mogao, a malko kunjati mogao je uvijek, pri bilo kakvoj rasvjeti i u koje god doba, pa čak i u prepunoj bučnoj dvorani. Bio je vrlo rado spreman da s takvim čuvarima provede cijelu noć, da ne bi ni oka stisnuo; bio je spreman da se s njima šali, da ih zabavlja pričama iz svog vandrokaškog života, pa da onda sluša i njihovo pričanje, a sve to samo zato da bi ih držao budne, da bi im uvijek nanovo mogao pokazati kako nema nikakve hrane u kavezu i da

gladuje kako to nitko među njima ne bi mogao. No najsretniji bi bio onda kada bi svanulo jutro i kad bi im, na njegov račun donijeli preobilan doručak, na koji bi se naklopili s tekom zdravih ljudi nakon naporno provedene noći. Bilo je, doduše, i takvih ljudi, koji su tajdoručak htjeli objasniti kao nekakvo nedolično utjecanje na čuvare, no u tome su ipak prekardašili, i kada bi takve ljude pitali da li bi, možda, samo zbog same stvari bili voljni preuzeti noćnu stražu bez doručka, oni bi se izgubili, ali bi ipak ostajali pri svojim sumnjičenjima. U svakom slučaju, to je već spadalo u sumnjičenja što se uopće ne mogu razdvojiti od gladovanja. Nitko nije bio kadar toliko dana i noći bez prestanka provoditi kao čuvar uz umjetnika u gladovanju, nitko, dakle, nije na temelju vlastitih promatranja mogao znati da li se tu zaista neprestano i besprijekorno gladovalo; to je mogao znati samo umjetnik u gladovanju, samo on je, dakle, mogao biti istovremeno I gledalac potpuno zadovoljan vlastitim gladovanjem. On, pak, iz nekog drugog razloga nije nikada bio zadovoljan; možda uopće nije od gladovanja toliko omršavio da neki, na svoju žalost, nisu posjećivali te priredbe, jer nisu mogli podnijeti da ga gledaju, već je toliko smršao samo zbog nezadovoljstva samim sobom. Samo on je, naime, znao, i nitko od upućenih to nije znao, kako je lako gladovati. Bijaše to najlakša stvar na svijetu. On to nije ni tajio, ali mu nisu vjerovali, smatrali ga, u najboljem slučaju, skromnim, ali većinom ga držali za čovjeka željnog reklame ili čak za varalicu kojemu uspijeva da lako podnosi glad, a koji je osim toga toliko drzak da to upola prizna. Sa svim tim morao se pomiriti te se u toku godina na to navikao, no u duši ga je to nezadovoljstvo bez prestanka grizlo, i još nikada nakon nekog perioda gladovanja — to su mu morali priznati — nije od svoje volje napustio kavez. Kao najdublji rok gladovanja impresario je odredio četrdeset dana; dulje od toga ne bi ga nikada pustio gladovati, pa ni u najvećim gradovima, a za to je imao svoje opravdane razloge. Iz iskustva se znalo kako je kroz četrdeset dana bilo moguće da se reklamom sve više potiče zanimanje u nekom gradu, reklamom koja se postepeno pojačavala, no onda interes publike jenjava; razumije se dasu u tom pogledu postojale male razlike između pojedinih gradova i zemalja, ako je kao pravilo važilo da je četrdeset dana skrajnji rok. Tada bi, dakle, četrdesetog dana otvorili vrata cvijećem okićena kaveza; oduševljeni gledaoci bi do posljednjeg mjesta napunili amfiteatar, vojni bi orkestar svirao, dva liječnika bi ušla u kavez da izvrše potrebna mjerenja umjetnika u gladovanju, preko megafona bi dvorani saopćili rezultate i, naj-poslije, došle bi dvije mlade dame, sretne što su kockom baš one bile određene, i htjele bi umjetnika u gladovanju odvesti iz kaveza nekoliko stepenica niže do stolića na kojem bijaše serviran brižno probran bolesnički objed. I u tom bi se času umjetnik u gladovanju vazda branio. Doduše, još bi svoje koščate ruke stavio na ispružene ruke dviju dama što bi se sagle k njemu, ali ustati nije htio. Zašto da prestane upravo sada, nakon četrdeset dana? On bi još dugo izdržao, neograničeno dugo; zašto upravo sada da prestane kad je bio u najboljem, čak još niti u najboljem gladovanju?Zašto da ga liše slave da dalje gladuje te da postane ne samo najveći umjetnik u gladovanju svih vremena, što je on, vjerojatno, ionako već bio, već da i samoga sebe nadmaši do neshvatljivosti, jer je osjećao kako njegovoj sposobnosti za gladovanje nema nikakvih granica. Zašto je ta svjetina, koja se gradila kao da mu se toliko divi, pokazivala tako malo strpljivosti za njega? Kad on može još izdržati, zašto da ne izdrži i ta gomila? A bio je i umoran, ležao je ugodno na slami, a sada je trebalo da se upravi u svoj svojoj visini i da se prihvati jela, koje mu se već pri samoj pomisli gadilo, pa se samo iz obzira prema damamateško svladavao da to ne pokaže. I digao bi pogled k očima na izgled tako prijaznih, a zapravo tako okrutnih dama, te bi vrtio preteškom glavom na mršavom vratu. No tada bi se desilo što se vazda dešavalo. Došao bi impresario, i bez riječi — jer muzika je sprečavala svaki govor — digao ruke nad umjetnikom u gladovanju, kao da poziva nebo da baci pogled na svoje djelo ovdje na slami, na ovog mučenika vrijednog žaljenja, što je umjetnik u gladovanju dakako i bio, samo u sasvim drugom smislu; uhvatio bi umjetnika u gladovanju oko tankog pasa, pri čemu je pretjeranom opreznošću htio uvjeriti gledaoce s koliko krhkim stvorenjem ima ovdje posla; i onda bi ga — ne propustivši priliku da ga krišom malko pro-drmusa, tako da bi se noge i gornji dio tijela umjetnika u gladovanju pomjerali amo-tamo — izručio damama koje bi za to vrijeme nasmrt problijedjele. Sada bi umjetnik u gladovanju sve trpio; glava mu je ležala na prsima, činilo se kao da se onamo otkotrljala te se na neobjašnjiv način drži u tom položaju; tijelo bijaše

upalo, noge mu se kao u nagonu samoodržanja čvrsto sti-skale koljeno uz koljeno, ali su usprkos tome strugale po tlu, kao da to nije pravi, nego tek traže pravo tle. A cijela, doduše vrlo mala težina tijela, počivala je na jednoj dami koja je, tražeći pomoć i teško dišući — ona je drugačije zamišljala svoju počasnu dužnost — najprije sve više izdizala vrat da barem lice sačuva od dodira umjetnika u gladovanju, a onda — pošto joj to ne bi uspjelo I njena joj sretnija kolegica nije priskočila u pomoć, nego se zadovoljila time da drhteći nosi pred sobom ruku umjetnika u gladovanju, ruku koja bijaše tek sićušna pregršt kostiju, briznula u plač, dok se razdragano smijanje razlijegalo dvoranom, pa bi na njeno mjesto morao doći neki sluga koji je već dugo čekao da intervenira. Zatim bi došlo jelo koje bi impresario malo-pomalo stavljao u usta umjetnika u gladovanju, utonulog u polusan nalik na nesvjesticu; on je to činio veselo čavrljajući da bi odvratio pažnju publike od stanja umjetnika u gladovanju; zatim bi nazdravio publici, izgovarajući riječi koje mu je umjetnik u gladovanju tobože došaptavao; orkestar bi sve to potvrdio velikim tušem, svijet bi se počeo razilaziti, i nitko ne bi imao prava biti nezadovoljan onim što je vidio, nitko osim umjetnika u gladovanju, uvijek samo njega. Tako je, uz redovite male predahe, živio mnogo godina, uprividnom sjaju i poštovan od svijeta, ali usprkos svemu obično u tmurnom raspoloženju, koje je postajalo sve tmurnije, jer nitko nije bio kadar da ga shvati ozbiljno. A čime bi ga i moglitješiti? Što mu je još preostalo da sebi zaželi? A kada bi se gdjekad našao neka dobričina koji bi ga žalio te mu htio objasniti kako njegova tuga vjerojatno potječe od gladovanja, onda bi se, osobito u poodmakloj fazi gladovanja, znalo dogoditi da umjetnik u gladovanju reagira provalom bijesa i na užas sviju počne drmati rešetke kao zvijer. Ali za takva stanja impresario je imao neko sredstvo kažnjavanja. Zamolio je skupljenu publiku da oprosti umjetniku u gladovanju, priznavši da se njegovo ponašanje može objasniti samo razdražljivošću uslijed gladovanja, koju sit čovjek ne može tako lako razumjeti; zatim bi, s tim u vezi, poveo riječ i o isto tako objašnjivoj tvrdnji umjetnika u gladovanju, da bi mogao još dulje gladovati, pohvalio njegovo plemenito stremljenje, dobru volju, veliki samoprijegor, što je sve također sadržano u toj tvrdnji; no onda bi pokušao pobiti tu tvrdnju naprosto pokazivanjem fotografija, jer na tim se slikama vidjelo umjetnika u gladovanju četrdesetog dana gladovanja, u postelji, upola mrtvog od iscrpljenosti. To izvrtanje istine mu je, doduše, bilo dobro poznato, ali mu je svaki put nanovo rastrojavalo živce. Što je bilo posljedica prijevremenog završetka gladovanja, to se ovdje prikazivalo kao uzrok! Nije bilo moguće boriti se protivte nerazumnosti, protiv toga svijeta nerazumnosti. On bi još uvijek svaki put u najboljoj namjeri, iza rešetaka, požudno slušao impresa-rija, ali kada bi se pojavile fotografije, svaki put bi se okrenuo od rešetaka i s uzdahom opet pao na slamu, a umirena bi publika opet mogla prići i promatrati ga. Kada bi se svjedoci takvih prizora poslije nekoliko godina toga prisjećali, često sami sebe nisu mogli shvatiti. Jer u međuvremenu je nastupio onaj spomenuti preokret; to se desilo gotovo iznebuha; možda je to imalo dubljih razloga, no kome je bilo stalo do toga da ih pronađe; bilo kako bilo, jednog se dana našao razmaženi umjetnik u gladovanju napušten od svjetine željne zabave; napustila ga je i radije jurila na drugepredstave. Još jedanput je impresario s njim projurio kroz pola Evrope da vidi hoće li se još ponegdje pojaviti ono negdašnje zanimanje; sve bijaše uzalud; kao po nekom tajnom dogovoru, gotovo svuda se pojavila prava odbojnost prema javnom pokazivanju gladovanja. Naravno da do toga nije moglo doći tako iznenada, i sada su se naknadno prisjećali mnogih predznaka za koje u zanosu uspjeha nisu marili, koje nisu dovoljno prigušivali, ali da sada nešto poduzmu protiv toga, za to je bilo odveć kasno. Bilo je, doduše, sigurno da će jednom i za gladovanje opet kucnuti čas, ali za žive to nije bila nikakva utjeha. Što je umjetnik u gladovanju sada mogao učiniti? On, kojemu su tisuće klicale, nije se mogao pokazivati u kakvoj šatri po malim sajmovima, a da se lati kakva drugog zvanja, za to je umjetnik u gladovanju bio ne samo odveć star već je, prije svega, bio odveć fanatično odan gladovanju. I tako je otpustio im-presarija, druga u besprimjernoj karijeri, te prihvatio angažman u nekom velikom cirkusu; da bi poštedio svoju osjetljivost, nije ni pogledao uvjete ugovora. Neki veliki cirkus s bezbrojnim ljudima, životinjama I aparatima što se međusobno neprestano drže u ravnoteži I nadopunjuju, može svakoga i u svako doba trebati, pa i umjetnika u gladovanju, dakako, ako ima odgovarajuće skromne zahtjeve, a osim toga, u ovom posebnom slučaju, nisu

angažirali samo umjetnika u gladovanju već i njegovo staro slavno ime, štaviše, zbog osobitosti te umjetnosti koja u toku godina ne postaje slabija, nije se moglo čak ni to reći daisluženi umjetnik koji više ne stoji na vrhuncu svoga umijeća traži utočište u nekom mirnijem cirkuskom zaposlenju, naprotiv, umjetnik u gladovanju je uvjeravao da će, a to je bilo vrlo vjerodostojno, isto tako uspješno gladovati kao prije, čak je tvrdio i to da će, ako mu dopuste da radi po svojoj volji, a to su mu bez daljega obećali, tek sada opravdano zadiviti svijet,no ta je tvrdnja, doduše, s obzirom na raspoloženje tadašnjeg vremena, koje je umjetnik u gladovanju u svojoj revnosti lako smetao s uma, kod cirkuskih stručnjaka izazivala samosmiješak.No, u biti, ni umjetnik u gladovanju nije izgubio sposobnost da pravilno ocijeni stvarne prilike te je smatrao za nešto posve razumljivo da ga nisu u njegovu kavezu stavili nasred manježa kao glavnu atrakciju, nego smjestili vani na nekom, uostalom, vrlo pristupačnom mjestu, blizu staja. Veliki šarenim slovima ispisani natpisi uokružavali su kavez, najavljujući što se tu može vidjeti. Kada bi se publika, u stankama, gurala u pravcu staja da gleda životinje, bilo je gotovo neizbježno da prođe pored umjetnika u gladovanju i da se tamo malo zadrži; možda bi ljudi i dulje ostajali kod njega, kad ne bi oni koji su se gurali kroz uski hodnik, ne shvaćajućito zadržavanje na putu k životinjama, onemogućavali dulje I mirno razgledavanje. To je bio i razlog što je umjetnik u gladovanju strepio pred tim posjetima koje je, dakako, tako vruće priželjkivao kao svoju životnu svrhu. U prvo vrijeme je jedva mogao dočekati stanke nakon jednog dijela programa; sav blažen gledao je u susret mnoštvu koje se valjalo sve bliže k njemu, dok se nije i suviše brzo — jer ni najupornija, gotovo svjesna samoobmana nije mogla odoljeti iskustvu — uvjerio da su ti ljudi, s obzirom na njihovu namjeru, većinom bili gotovosamo posjetioci staja. A onaj pogled iz daljine ostao je uvijek najljepši. Jer kada bi se sasvim približili, odmah bi oko njega buknula graja i psovanje dviju grupa koje su se neprestano stvarale, grupa onih koji su ga — a ta mu je grupa ubrzo postala neugodnija — u miru htjeli promatrati, ne možda zbog nekog razumijevanja, već iz hira i prkosa, i grupa onih koji suprvenstveno željeli doći do staja. Kada bi se velika gomila izgubila, nadolazili su oni što su zakasnili, no ti su, premda ih nije ništa sprečavalo da se zadrže dokle god ih je volja, ti suvelikim koracima, gotovo i ne skrećući pogleda, projurili mimo kaveza da bi na vrijeme stigli do životinja. I nije se odveć često dešavao sretan slučaj da naiđe neki otac sa svojom djecom iprstom pokaže umjetnika u gladovanju, opširno objašnjavajući o čemu se radi, govoreći o minulim godinama, kada je on prisustvovao sličnim, ali neusporedivo veličanstvenijimpredstavama, i da onda djeca, iako nedovoljno pripremljena školom i životom, pa ni nakon tog objašnjenja ne pokazujući razumijevanja — ta što za njih znači gladovanje? — ipak maker sjajem svojih ispitivačkih očiju nagovijeste nešto od novih boljih vremena što nadolaze. Možda bi, govorio bi onda umjetnik u gladovanju sebi, ipak sve to bilo malo bolje kada njegova nastamba ne bi bila tako blizu staja. Na taj se način ljudima i odveć olakšao izbor, a da i ne govorimo o tome, kako su ga jako vrijeđali I bez prestanka tištali vonj iz staja, uznemirenost životinja u noći, pronošenje komada sirova mesa za divlje zvijeri, i njihovi krikovi kada su ih hranili. Ali nije imao smjelosti da od direkcije nešto traži; pa ipak je upravo životinjama morao zahvaliti na tolikom broju posjetilaca, među kojima se ovda-onda našao i poneki što bi k njemu navratio, a tko zna u kakvu rupu bi ga bacili kada bi htio podsjetiti na svoje postojanje a time i na to kako je on, strogo uzevši, samo neka prepreka na putu k stajama. Jest, predstavljao je malu prepreku, doduše, prepreku koja je postajala sve manja. Ljudi se navikoše na tu nastranost da u današnje vrijeme netko još traži da se obraća pažnja nekom umjetniku u gladovanju, i ta ljudska navika bila je ujedno i njegova osuda. Mogaoje još i te kako lijepo gladovati, a on je to i činio, no više mu nije bilo spasa, ljudi su ipak prolazili mimo njega. Pokušajte samo da nekome objasnite umjetnost gladovanja. Tko to ne osjeća, njemu to ne možeš ni objasniti. Lijepi su natpisi postali prljavi i nečitki, svijet ih trgao sa zidova, a nikome ne bi padalo na pamet da ih zamijeni; pločica s brojem u gladovanju provedenih dana, koja se isprva svakog dana brižljivo obnavljala, već je odavna ostala jedna te ista, jer poslije prvih tjedana, osoblju je dojadio čak i taj mali posao; i tako je umjetnik ugladovanju, doduše, produžio svoje gladovanje, kako je to prije u snu priželjkivao, i njemu je to bez ikakve muke uspijevalo sasvim onako kako je to nekoć proricao, ali nitko nije brojao dane,

nitko, čak ni sam umjetnik u gladovanju nije znao kakav je rezultat već postigao, i bilomu je teško oko srca. A kada bi već nekog dana zastao neki dokonjak, te se narugao starom broju i govorio o nekoj podvali, onda bi to u tom smislu bila najgluplja laž koju ravnodušnost i urođena zloba mogu izmisliti, jer nije umjetnik u gladovanju varao, on je pošteno radio, većje svijet njega varao rđavo ga nagrađujući za njegov rad. No opet je minulo mnogo dana, pa se i to okončalo. Jednom je nekom nadgledniku pao u oči kavez te je upitao sluge, zašto ovaj jošdobro upotrebljiv kavez s istrulom slamom tu stoji a da nikome nije od koristi; nitko to nije znao, dok se netko, ugledavši pločicu s brojem, ne sjeti umjetnika u gladovanju. Uzeše motkama k o p k a t i po slami te otkriše u m j e t n i k a u gladovanju. »Još uvijek gladuješ?« upita nadglednik, »pa kada ćeš jednom već prestati?« »Oprostite mi svi vi«, prošapta umjetnik u gladovanju; a razumio ga je samo nadglednik, koji je uho prislonio uz rešetku. »Pa naravno«, reče nadglednik te stavi prst na čelo, da bi time osoblju nagovijestio u kakvu se stanju nalazi umjetnik u gladovanju, »da ti opraštamo.« »Vazda sam želio da se divite mojem gladovanju«, reče umjetnik u gladovanju. »Pa i divimo se tome«, na to će nadglednik susretljivo. »Ali ne treba da se tome divite«, reče umjetnik u gladovanju. »No, pa onda se, dakle, ne divimo«, reče nadglednik, »a zašto da se tome ne divimo?« »Zato što moram gladovati, ne mogu drugačije«, odgovori umjetnik u gladovanju. »Gle ti njega«, reče nadglednik, »zašto ne možeš drugačije?« »Zato što«, otpovrne umjetnik u gladovanju, pridižući malko glavicu i naškubivši usne kao za poljubac i šapćući nadgledniku ravno u uho, da se ne izgubi nijedna riječ, »što nisam našao jelo koje mi je prijalo. Da sam ga našao, vjeruj mi, ne bih pravio nikakvih gluposti i nakljukao bih se kao i ti i svi drugi.« To mu bijahuposljednje riječi, ali njegove već ugašene oči još su uvijek izražavale čvrsto, premda ne više ponosno uvjerenje da i dalje gladuje. »Ali sada napravite malo reda!« reče nadglednik, a zatim pokopaše umjetnika u gladovanju zajedno sa slamom. A u kavez smjestiše mladog pantera. A i najotupjelijoj duši osjetno je odlanulo, gledajući kako se u odavna već pustom kavezu sada prebacuje ta divlja zvijer. Ne razmišljajući mnogo, čuvari su mu donosili hranu koja mu je prijala; životinja kao da ne osjeća ni gubitak slobode; to plemenito tijelo, u koje su natrpali sve što mu je bilo potrebno te samo što se nije raspršio, kao da je oko sebe širilo i slobodu; kao da se ona krila negdje u čeljusti; a radost živovanja izbijala je takvim žarom iz njegova ždrijela da gledaocima nije bilo lako da joj odole. No oni bi se svladavali, načetili se oko kaveza i ne bi ni pomišljali da se maknu s mjesta. – F.KAFKA

Vi morate znati, ljubazne druge, da um spašava mudraca od najvećih pogibelji i pribavlja mu spokojan mir, kao što glupost često baca čovjeka iz sretna života u najgoru bijedu. - BOCCACCIO

Mnogi sa živom žudnjom čeznu za tjelesnom snagom i ljepotom ili uresima, i tek onda uviđaju kako su opasne te želje, kad im one postanu uzrok smrti ili života ispunjena bolom. - BOCCACCIO

Kao što ljudi griješe različitim željama, tako vi, ljupke gospe, najviše griješite u jednom, to jest u želji da budete lijepe. – BOCCACCIO

Vazna sam slušao da je muškarac najplemenitiji stvor što ga je među smrtnima Bog stvorio, a zatim žena; no muškarac je, kako se općenito sudi i vidi po njegovim djelima, savršeniji; i budući da je savršeniji, nema dvojbe da mora biti postojaniji, a takav i jest, jer su žene uglavnom nestalnije, što bi se lako moglo dokazati mnogim prirodnim razlozima, ali njih ću sada ostaviti po strani. Ako je dakle muškarac postojaniji i ne može odoljeti ne samo da ne usliši ženu koja ga moli nego i da ne poželi onu koja mu se mili, i povrh želje da ne učini sve što može da bude s njom, a to mu se ne događa jedanput na mjesec nego tisuću puta na dan, što misliš da može učiniti po naravi nestalna žena na molbe, laskanja, darove i na još tisuću drugih smicalica što će ih upotrijebiti mudar muškarac koji je ljubi? Vjeruješ li da ona može odoljeti? Usprkos tomu što ti tvrdiš, ni truna ne vjerujem da ti u to vjeruješ; i sam si rekao da je tvoja supruga žensko i da je i ona od krvi i mesa kao druge. Pa ako je tako, njezine su žudnje iste kao i u drugih, i iste snage

kojima i druge treba da se opiru tim prirodnim nagonima; stoga je moguće, pa bila ona i najčestitija, da učini ono što i druge čine, a sve što je moguće ne smijemo tako žestoko nijekati ili tvrditi upravo suprotno kao što ti činiš. – BOCCACCIO

Na što čovjek spadne živeći među ženama? Bolje bi mu bilo s vrazima; one ni same nikada ne znaju što hoće. – BOCCACCIO

Mnogi koji mnogo znaju misle da drugi ne znaju ništa, pa misleći da će druge nasamariti često kasno spoznaju da su drugi nasamarili njih; stoga smatram velikom ludošću kad tko bez potrebe iskušava snagu tuđe pameti. - BOCCACCIO

Pošto gospa ostane slobodna kod kuće, prebirući u glavi Zimine riječi i misleći na njegovu veliku ljubav i na lijepoga konja kojega je darovao njoj za ljubav, i vidjevši ga kako neprestano mimo njezine kuće prolazi, reče sama sebi: „Što čekam? I zašto puštam da mi mladost vene? Onaj je otišao u Milano i šest mjeseci vratiti se neće, a kad će mi ih on nadoknaditi? Kad budem stara? A osim toga kada ću opet naći ljubavnika kao što je Zima? Sama sam i nikoga me nije strah, ne znam zašto ne bih iskoristila ovo vrijeme dok mogu. Neću svagda imati ovakvu priliku kao što je sada imam, jer ovo nikad nitko neće saznati, a ako se i sazna, još uvijek je bolje učiniti i kajati se nego propustiti i kajati se. – BOCCACCIO

Draži mi je čovjek bez bogatstva nego bogatstvo bez čovjeka. – BOCCACCIO

Ne vjerujem da ima te stvari, koliko god bilo teška i opasna, koju se ne bi usudio učiniti onaj tko žarko ljubi. – BOCCACCIO

Ljubazne gospe, ako se zdravim razumom promotri kako je svijet ustrojen, lako će se spoznati da su sve žene koliko ih ima, po naravi, i po običajima, i po zakonima, muškarcima podvrgnute te da se moraju prema njihovoj volji ponašati i ravnati; prema tome, koja god želi da u miru, slozi i zadovoljstvu živi s muškarcem kojemu pripada valja da bude ponizna, i strpljiva, i pokorna, pored toga što mora biti i čestita, a to je najveće i posebno blago svake umne žene. I kad nas na to ne bi upućivali zakoni, koji se u svemu brinu o općem dobru, i navike, ili ako hoćete običaji, kojih je moć velika i poštovana, samo nam narav očito to pokazuje time što nam je dala osjetljivo i slabo tijelo, sramežljivu i plašljivu dušu, blagu i milosrdnu ćud, malenu tjelesnu snagu, ljubak glas i nježne kretnje udova: sve to svjedoči kako je potrebno da netko nama upravlja. I zdrav razum nam kaže da onaj kojemu je potrebna pomoć i vodstvo valja da bude poslušan i podložan i da poštuje svoga vođu, a tko su nam vođe i zaštitnici ako nisu muškarci? Muškarcima dakle moramo biti podložne i nadasve ih; poštovati, a koja se ne drži toga, mislim da zaslužuje ne samo tešku pokudu nego i oštru kaznu. – BOCCACCIO

Ljudske želje, osobito ljubavničke, ne poznaju granica nego vazda sve više žude. – BOCCACCIO

Riječi koje kroz uho prodiru u srce moćnije su nego što mnogi sude. – BOCCACCIO

Sudim zaista da je vještu ratniku mnogo lakše i ugodnije pobijediti svakog neprijatelja, koliko god on bio jak, negoli svoju vlastitu požudu. – BOCCACCIO

U sirotinjske kobile katkada s neba slijeću uzvišeni duhovi, kao što u kraljevske dvore slijeću oni koji bi prije zaslužili da čuvaju svinje negoli da ljudima vladaju. – BOCCACCIO

Svaka stvar nosi u sebi nešto dobro, ali zlo shvaćena može nanijeti velike štete. – BOCCACCIO

Filozofija je pak poduhvat rasvjetljavanje sumraka u kojemu boravimo. - SLOTERDIJK

U svoje optimističko rano doba filozofski odgoj nije smjerao ništa nego preobrazbu duša i oduševljenosti individua: cilj je bio da se zbunjena gradska djeca pretvore u odrasle građane svijeta, da se unutarnji barbari pretvore u civilizirane stanovnike carstva, opijeni nositelji mnijenja u promišljene prijatelje znanja, turobni robvi strasti u vedre ljude koji vladaju sobom. Na početku europske pedagogije bilo je razdoblje u kojemu je riječ škola uvijek značila školsku otmjenost. Moderni izraz odgoj jedva da još izražava nešto od te ambicije izvornoga projekta filozofije. – SLOTERDIJK

Samo nas još očaj može spasiti.

Onaj tko daje taj ti je veći od velikog Homera; vjeruj ti meni, davati je pravo umijeće. – OVIDIJE

Tko ne želi besposlen biti, taj neka se zaljubi. – OVIDIJE

Zavist se hrani na živim; nakon smrti ona se smiruje. – OVIDIJE

Nesretan li je čovjek koji uspijeva prespavati cijelu noć i još naziva snove velikom nagradom. Budalo jedna, što li je drugo san nego slika hladne smrti? Sudbina će nam već dati dugo vrijeme počinka. – OVIDIJE

Ljepota podaruje oholost. – OVIDIJE

Ljubav koja je tovljena i odviše tetošena pretvara se u dosadu, i ona čovjeku škodi kao preslatka hrana želucu. – OVIDIJE

Uvijek težimo za zabranjenim i želimo ono što nam se brani. – OVIDIJE

Muškarac loše prikriva, žena žudi skrivenije. – OVIDIJE

Svatko se brine samo za svoj užitak. – OVIDIJE

Koliko je zečeva na Atosu, koliko se pčela napasa na Hibli, koliko modrikasto Paladino drvo im maslinki, koliko je školjaka na obali - toliko je bolova u ljubavi. – OVIDIJE

Izbjegavaj dokolicu. Ona te nagoni na ljubav; ona čuva ono što je učinila; ona je uzrok i hrana tomu zabavnu zlu. Ukloni dokolicu, i propade Kupidov luk, dok mu zublja leži prezrena i bez plama. Kao što se platana raduje vinu, jablan vodi, a trska močvarnu zemljištu, tako Venera voli dokolicu: ti koji tražiš kraj ljubavi (ljubav se pred poslom povlači), posla se lati, i bit ćeš siguran. – OVIDIJE

Najbolji je osloboditelj sama sebe onaj koji raskine okove što mu vrijeđaju prsa i jednom zasvagda odboluje svoj bol. – OVIDIJE

Zločin je mrziti djevojku koju si jednom volio; takav završetak priliči divljačnim duhovima. – OVIDIJE

Onaj tko šuti, taj je čvrst. – OVIDIJE

Klizite, smrtnici, nemojte se hvatati! – SARTRE

Često u posljednje vrijeme, dok idem po gradu i ponekad služam užasne, surove i besmislene razgovore, dolazim u nedoumicu, ne shvaćam što oni hoće, što rade i pitam se: gdje sam to ja? Očigledno, moj dom nije ovdje. – TOSTOJ

Zadatak svake prave književnosti je da oplemenjuje čovjeka i da mu život učini ljepšim i sadržajnijim. Ona je pozvana da čovjeka nadahnjuje i podstiče na velika djela i herojske podvige. – B.ĆOPIĆ

(3) Isus reče: "Ako vam oni koji vas vode kažu: "Pogledajte, Kraljevstvo je na nebu!", tada će vas preteći ptice nebeske. Ako vam kažu: "U moru je", tada će vas preteći ribe. Ali Kraljevstvo je u vama i oko vas. Ako ćete spoznati sebe, bit ćete prepoznati i tada ćete znati da ste sinovi Živoga Oca. Ali ako ne poznajete sebe, tada ste u siromaštvu, tada ste siromaštvo."

(7) Isus reče: "Blago lavu kojega čovjek jede – jer taj lav će postati čovjekom; i budala bio čovjek kojega lav jede - jer lav će još uvijek postati čovjekom. "

(24) Njegovi učenici rekoše: "Pokaži nam mjesto gdje prebivaš, jer mi ga moramo tražiti." Reče im: "Tko ima uši, neka čuje! Postoji svjetlost u čovjeku od svjetla, i on rasvjetljava cijeli svijet. Kada on ne svijetli - to je tama."

(26) Isus reče: "Ti vidiš trun u oku brata svojega, a ne vidiš balvan u svome oku. Kada izvadiš balvan iz svojega oka, onda ćeš jasno vidjeti kako da izvadiš trun iz oka svoga brata."

(28 Isus reče: "Stupih u središte svijeta i u mesu pojavih se u njemu. Sve ih nađoh pijane, a niti jedan ne bijaše žedan. I sažali se duša moja na sinove čovjekove, jer slijepi su oni u srcu svom i ne mogu vidjeti da prazni dolaze na ovaj svijet i prazni odlaze s njega.“

(34) Isus reče: "Kada slijepac slijepca vodi, obojica padaju u jamu."

(36) Isus reče: "Ne mislite od jutra do večeri ni od večeri do jutra o onome što ćete staviti na sebe."

(37) Učenici ga upitaše: "Kad ćeš nam se razotkriti i kad ćemo biti u stanju da te vidimo?"Isus reče: "Kad skinete sa sebe odjeću, a da ne budete posramljeni, i kad bacite odjeću sebi pod noge, kao što to mala djeca čine.“

(67) Isus reče: "Tko poznaje sve, ali samoga sebe ne upozna, taj sve promaši."

Isus reče: "Onaj tko je pronašao sebe, svijet ga nije dostojan."

Život je samo sjenka koja hoda,kukavni glumac što na pozornicisat - dva se šepuri i razbacuje,a potom ga više nema.To je priča koju idiot pričapuna krika i bijesa,a ne znači ništa. – SHAKESPEARE

Na žalost, ljubav, tako nježna kad se vidi, tako je nasilna i gruba kad se kuša. - SHAKESPEARE

Ljubav, stalno zastrta vida, i bez očiju vidi stazu do svoje želje. – SHAKESPEARE

Tko nikad nije osjetio rane, taj se ožiljcima smije. – SHAKESPEARE

Briga bdije u oku svakog starca, a gdje se briga stani, tu nikada san ne liježe. – SHAKESPEARE

Ljubav mladića ne leži zapravo u njihovim srcima već u očima. – SHAKESPEARE

Mudro i polako posrće tko brzo juri. – SHAKESPEARE

Zar nikada još niste čuli kako je rečeno: dvoje može čuvati tajnu, ako je jedno isključeno. – SHAKESPEARE

Malo tuge znak je puno ljubavi, a puno tuge znak je pomanjkanja razuma. – SHAKESPEARE

Dolično je da se plemeniti duhovi druže sa sebi sličnima. – SHAKESPEARE

Svaki rob u svojoj ruci nosi moć da poništi svoje robovanje. – SHAKESPEARE

Kako vatra odgoni vatru, tako sažaljenje sažaljenje. – SHAKESPEARE

Prijatelj bi morao podnositi slabosti svoga prijatelja. – SHAKESPEARE

Odrediti pravo ludilo, što je to nego biti ništa drugo nego lud? – SHAKESPEARE

Ništa nije dobro ni zlo, nego je takvo zbog mišljenja. – SHAKESPEARE

Biti ili ne biti, to je pitanje. Je li pak plemenitije u duhu trpjeti hitce i strijele hirovite sudbine. Ili uzeti oružije protiv mora nevolja i opiranjem njih okončati? Umrijeti - usnuti, ništa više; i jednim snom reći da okončavamo bol u srcu i tisuću prirodnih srazova kojima je tijelo baštinikom; to je svršetak da se usrdno poželi. Umrijeti – usnuti; usnuti, možda snivati. Da, tu je zapreka; jer u toj usnulosti smrtnoj kakvi sni mogu doći, kad se već otresemo ovoga smrtničkog meteža, zbog toga moramo zastati – tu je obzir što tvori zlosreću tako duga života. Jer tko bi podnosio bičeve i poruge vremena, nepravdu tlačitelja i prijezir ohola čovjeka, muke necijenjene ljubavi, otezanje zakona, bezočnost javne službe, i vrijeđanja što ih strpljiva zasluga od nevrijednih dočekuje, kad bi sam mogao podmiriti svoj račun pukim bodežom?Tko bi nosio terete, da stenje i znoji se pod tegobnim životom, kad groza od nečega poslije smrti, ta neotkrivena zemlja kojoj se s granice nijedan putnik ne vraća, ne bi smela volju, i nas nagnala radije podnositi sva zla koja imamo nego poletjeti prema drugima koja ne poznajemo? Tako svijest tvori kukavice od sviju nas, i tako onaj urođeni izgled odlučnosti sav onemoća od blijedoga preljeva misli, a pothvati velike visine i zamaha osvrćući se na to skreću svoje struje ustranu i gube ime djela. – SHAKESPEARE

Moje riječi uzlijeću, a misli dolje gmižu;Riječi bez misli nikad u nebo ne stižu. – SHAKESPEARE

Što je čovjek, ako je glavno dobro i dobit njegova vijeka samo da spava i jede? Životinja, ništa više. – SHAKESPEARE

Mi znamo što jesmo, ali ne znamo što možemo biti. – SHAKESPEARE

Tugovati zbog nevolje što nestade i prođe, prvi je korak da nova nevolja dođe. – SHAKESPEARE

Ali riječi su riječi; i još nisam čuo nikad da je ranjeno srce kroz uho zacijeljeno ikad. – SHAKESPEARE

Naša tijela su vrtovi, gdje su naše volje vrtlari. – SHAKESPEARE

Radije gledaj da te objese kad se nauživaš miline, nego da se utopiš, i prođeš bez nje. – SHAKESPEARE

Ako je lijepa i pametna, ljepota se s pameti druži;Jedna je od njih korisna, druga se njome služi. – SHAKESPEARE

Kako su jadni oni koji nemaju strpljivosti! Koja je rana ikad zacijelila, ako ne postupno? – SHAKESPEARE

U blaženstvu živi rogonja, koji, znajući svoju sudbinu, ne ljubi nevjernicu; ali, oh, kakve proklete minute zbraja onaj tko ludo voli, a sumnja, sluti, a silno ljubi! – SHAKESPEARE

Sitnice lake kao zrak, ljubomornu su čovjeku snažne potvrde kao dokazi Svetog pisma. – SHAKESPEARE

Ne može se za godinu ili dvije upoznati muž: oni su samo želuci, a mi smo samo hrana; jedu nas proždrljivo, a kad se napune, oni nas izbljuju. – SHAKESPEARE

Ljubomorne duše nikada nisu ljubomorne s razlogom, nego su ljubomorne jer su ljubomorne; to je neman, sama sebe začinje, sama sebe rađa. – SHAKESPEARE

Kad znam što sam ja, znam što će ona biti. – SHAKESPEARE

JAGO: Krvarim, gospodine, ali nisam ubijen.OTHELLO: I nije mi zato žao, htio bih da živiš,jer po onome što ćutim, sreća je umrijeti. – SHAKESPEARE

EDMUND: Ovo je najuzvišenija glupost na svijetu: kada nam se sreća razboli, često zbog neumjerenosti našega vlastita ponašanja, za svoje nevolje okrivljujemo sunce, mjesec i zvijezde; kao da smo pokvarenjaci poradi nužde, budale poradi nebeskoga pritiska; hulje, lupeži i izdajice poradi nadmoći sfera; pijanci, lažljivci i preljubnici poradi prisilne pokornosti utjecaju planeta; i sve ono u čemu smo opaki, poradi božanskoga upletanja. Čudesna li okolišanja od čovjeka kurvara da za svoju jarčju ćud optužuje neku zvijezdu! Moj se otac spleo s mojom materom pod Zmajevim Repom, a moje se rođenje zbilo pod Velikim Medvjedom; tako da iz toga slijedi što sam surov i pohotan. Pih! Ja bih bio to što jesam, sve da je najdjevičanskija zvijezda na svodu treperila nad mojim kopiljenjem. – SHAKESPEARE

Tako mi života, stari su luđaci ponovno djeca, i moraju se odgajati prijekorima. – SHAKESPEARE

LUDA:Kazuj manje nego što imadeš,Zbori manje nego znadeš,Više štedi, manje podaj,Više jaši, manje hodaj,Ne nagađaj, znanje traži,Svu zaradu ne ulaži;Kurve se i pića kani,I doma se više stani,Pa će ti svake dvije deseticeVrijediti više od dvadesetice. – SHAKESPEARE

Često kvarimo što je dobro. – SHAKESPEARE

Svojeglavim ljudima nevolje koje sami sebi na vrat natovare moraju biti učitelji. – SHAKESPEARE

LUDA:Tko sitnog mozga imalo dobi,S vjetrom i kišom, iju-ju,Mora se mirit sa svojom kobi,Jer kiša svaki dan je tu. – SHAKESPEARE

Tko pati sam, taj najviše u duši pati, jer za njim ostade bezbrižnost i sretni sati;ali će dušu minuti mnoga muka i tuga,kad bol imade društvo i patnja plačidruga. – SHAKESPEARE

Kad se rodimo, zaplačemo zato što smo došli na ovu veliku pozornicu luda. – SHAKESPEARE

Ljudi su kao vrijeme. – SHAKESPEARE

Tko mijenja izgled, toga se uvijek bojati treba. – SHAKESPEARE

Ljubav koja nas prati katkada je naša nevolja. – SHAKESPEARE

Usuđujem se učiniti sve što dolikuje čovjeku; tko se usuđuje više, nije čovjek. – SHAKESPEARE

Na ono čemu nema lijeka ne treba se obazirati. – SHAKESPEARE

Sve se potrati kad se ispuni želja bez zadovoljstva. – SHAKESPEARE

Bol koja ne govori šapće prepunom srcu i nagovara ga da pukne. – SHAKESPEARE

KLEOPATRA: Ako je to doista ljubav, reci mi kolika je.ANTONIJE: Siromaštvo je u ljubavi koja se može procijeniti. – SHAKESPEARE

Tko traži, a ne želi uzeti kad mu je jednom ponuđeno, nikad to više neće naći. – SHAKESPEARE

TIMON: Da sličim na tebe, pobjegao bih sam od sebe. – SHAKESPEARE

Najvećem sretniku, ako je nezadovoljan, život je rastrzan i kukavan, gori nego najvećem nesretniku koji je nezadovoljan. – SHAKESPEARE

TIMON: Volio bih da je otrov poslušan i da zna moje misli!APEMANT: Kamo bi ga poslao?TIMON: Da začini tvoja jela. – SHAKESPEARE

Svaka forma, čak i ona koja se najviše osjeća, ima nešto neistinito. – GOETHE

Onaj koji djeluje uvijek je bez savjesti; nitko nema savjest, osim promatrača. – GOETHE

Jer sve što rodi se, zaslužuje da propadne. – GOETHE, FAUST

Kulture su organizmi. One se međusobno posve izolirane i svaka od njih ima svoju posebnu dušu, koja je jedom bila i koja se više ne vraća. - O.SPENGLER

Jedno nepregledno mnoštvo ljudskih bića, jedna velika rijeka bez obala, koja dolazi iz tamne prošlosti, tamo gdje naše osjećanje vremena gubi bez obale, koja dolazi iz tamne prošlosti, tamo gdje naše osjećanje vremena gubi svoju poređajnu djelatnost i naša nam nemirna fantazija – ili strah – dočarava sliku geoloških perioda, da iza njih sakrije jednu zagonetku, koja se nikada ne može riješiti, jedna velika rijeka, koja se gubi u isto tako tamnoj i bezvremenskoj budućnosti: to je pozadina faustovske slike ljudske povijesti. - O.SPENGLER

Ne postoji matematika nego samo matematike. - O.SPENGLER

Sve načine, kako se posmatra svijet, možemo konačno nazvati morfologijom. Morfologija mehaničkoga i prostornoga, znanost, koja otkriva i uređuje prirodne zakone i kauzalne odnošaje, zove se sistematika. Morfologija organskoga, povijesti i života, svega, što ima u sebi neku upravljenost i sudbinu, zove se fiziognomika. - O.SPENGLER

Matematičar i fizičar je oštrouman, filozof je dubok, on osjeća život u njegovim visinama i ponorima. Psiholog niti je dubok, niti je oštrouman. On nema u sebi snage metafizičkog osjećanja. - O.SPENGLER

Vrijeme se ne može zaustaviti, nema mudrog vraćanja ni pametnog odricanja. Samo sanjari nalaze izlaz. Optimizam je kukavičluk. Na izgubljenoj straži valja ostati bez nade, bez spasa i to je dužnost. Valja izdržati kao onaj rimski vojnik, čije kosti su se našle u Pompejima. On je umro jer kao stražar nije dobio smjenu onda kad je došlo do provale Vezuva. To je veličina, to znači biti rasa. Ovaj časni kraj je jedino što se čovjeku ne može uzesti. – O.SPENGLER

Gorko je pomiriti se s time da je zapadna.... umjetnost neopozivo na svom kraju. Ona umire kao apolonska, egipatska, kao svaka druga od staračke slabosti, nakon što je ozbiljila svoje unutrašnje mogućnosti, nakon što je tokom života kulture ispunila svoju odredbu. Ono što se danas smatra umjetnošću nemoć je i laž... Prođu li se sve izložbe, koncerti, kazališta, naći će se samo poduzetni profiteri i lude koje za tržište rado proizvode nešto što se iznutra odavno osjeća kao suvišno. - O.SPENGLER

Kultura usmjerava svoju snagu prema unutra, ona je unutarnjost; civilizacija usmjerava svoju snagu prema van, ona je ekspanzija. U skladu s time čovjek kulture je sanjalačko-stvaralački čovjek duše; nasuprot tome, tip koji proizvodi i kojemu pogoduje civilizacija jest trijezan, činjeničan, bezobziran „čovjek mozga“. - O.SPENGLER

Mi, ljudi zapadnoevropske kulture sa svojim smislom za historiju, iznimka smo a ne pravilo; „svjetska povijest“ je naša slika svijeta, a ne slika svijeta „čovječanstva“. - O.SPENGLER

„Ljudstvo“ nema cilja, ideje, plana, kao što ga nema vrsta leptira ili orhideja. „Ljudstvo“ je zoološki pojam ili jedna prazna riječ. - O.SPENGLER

Pojava drugih kultura iskazuje se drugim jezikom. Za druge ljude postoje druge istine. Za onoga

tko misli vrijede sve ili ne vrijedi nijedna. - O.SPENGLER

Svaka kultura prolazi kroz dobne stupnjeve pojedinog čovjeka. Svaka ima svoje djetinjstvo, svoju mladost, svoje muževno doba i svoju starost. - O.SPENGLER

Kao što lišće, cvjetovi, grane, plodovi svojim oblikom, izgledom i postupkom izražavaju život biljke, tako to čine religiozne, učenjačke, političke, privredne tvorbe u bivstovanju jedne kulture. - O.SPENGLER

Prafenomen velike kulture uopće opet će jednom nestati, a s njim i prizor svjetske povijesti, te napokon i čovjek sam, a nadalje, pojava biljnog i životinjskog života na zemljinoj površini, Zemlja, Sunce i cijeli svijet sunčevih sistema. Sva je umjetnost smrtna – ne samo pojedina djela, nego i umjetnosti same. Jednog dana prestat će postojati posljednji Rembrandtov portret i posljednji takt Mozartove glazbe, unatoč tome što će možda preostati neko oslikano platno i neki notni zapis, jer će nestati posljednje oko i uho kojima bi bio dostupan njihov oblikovni jezik. Prolazna je svaka misao, svaka vjera, svaka znanost, čim su se ugasili duhovi u čijim su se svjetovima njihove „vječne istine“ nužno osjećale kao istinite. Prolazni su čak i zvjezdani svjetovi, koji su se „pojavljivali“ astronomima na Nilu i Eufratu, kao svjetovi za oko, jer je naše oko - isto tako prolazno - drukčije. Mi to znamo. Životinja to ne zna, a ono što ne zna, ne postoji u doživljaju njezina okolnog svijeta. - O.SPENGLER

Slika duše uvijek je samo slika neke sasvim određene duše. Promatrač neće nikada izaći iz uvjeta svoga vremena i svoga kruga, ma što „spoznavao“: svaka od tih spoznaja već je izraz njegove vlastite duše, po izboru, pravcu i unutrašnjem obliku. - O.SPENGLER

Svaka kultura ima zapravo vlastitu sistematsku psihologiju, kao što ima i svoj vlastiti stil poznavanja ljudi i životnog iskustva. I kao što svaki pojedini stupanj - doba skolastike, doba sofistike, doba prosvjetiteljstva - skicira sliku brojeva, sliku mišljenja i sliku prirode koja samo njemu pristaje, tako se napokon i svako stoljeće odražava u vlastitoj slici duše. - O.SPENGLER

Antički životni ideal bijaše nezainteresiranost za svjetski hod, a faustovskom je čovjeku upravo ovladavanje time sav životni sadržaj. – O.SPENGLER

Malo koji čovjek zna što u zapravo vjeruje. - O.SPENGLER

Svaka duša ima religiju. To je samo druga riječ za njezino postojanje. Svi živi oblici u kojima se ona iskazuje, sve umjetnosti, učenja, običaji, svi metafizički i matematički svjetovi oblika, svaki ornament, svaki stup, svaki stih, svaka ideja je u onom najdubljem religiozna, i mora to biti. Od sada ona to više ne može biti. Bit svake kulture je religija; dakle, bit svake civilizacije jest ireligija. - O.SPENGLER

Bez sumnje, ateizam je, pravilno shvaćen, nužan izraz jednog u sebi dovršenog, u svojim religioznim mogućnostima iscrpljenog duševnog stanja koje se podaje onom anorganskom. O.SPENGLER

Ono duševno svake žive kulture je religiozno, ima religiju, bilo ono toga svjesno ili ne. To da je uopće tu, da postoji, da se razvija, da se ispunjava, to je njegova religija. Ono ne može odlučiti da bude ireligiozno. Ono se samo, kao u medicijevskoj Firenci, može igrati s tom mišlju. Međutim čovjek velegradova je ireligiozan. To spada u njegovu bit; to karakterizira njegovu

historijsku pojavu. Zbog bolnog osjećaja jedne unutrašnje praznine i siromaštva on sasvim ozbiljno može željeti da bude religiozan, no on to ne može biti. Svaka velegradska religioznost počiva na samozavaravanju. – O.SPENGLER

Životinja naprosto živi, ona ne razmišlja o životu. – O.SPENGLER

Postoje rođeni ljudi sudbine i ljudi kauzalnosti. Čovjek koji zapravo živi: seljak i ratnik, državnik, vojskovođa, svjetski čovjek, trgovac – svaki koji se hoće obogatiti, zapovijedati, vladati, boriti se i odvažiti se, organizator i poduzetnik, pustolov, mačevalac i kockar – odijeljen je cijelim svijetom od „duhovnog“ čovjeka, sveca, svećenika, učenjaka, idealiste i ideologa, bio taj sad za to određen snagom svoga mišljenja ili pomanjkanjem krvi. Postojanje i budnost, takt i napetost, nagoni i pojmovi, organi za kolanje tvari i organi pipanja – rijetko da će postojati čovjek od ranga kod kojeg neće bezuvjetno jedna strana nadmašiti po značenju drugu. - O.SPENGLER

Sudbina je pojedinca stvorila takvim ili onakvim, da mudruje i da zazire od djelovanja, ili da djeluje i da prezire mišljenje. - O.SPENGLER

Svako biće doživljuje drugo i njegovu sudbinu samo u odnosu na sama sebe. - O.SPENGLER

„Duh“ je specifično gradski oblik budnosti koja razumijeva. Sva umjetnost, sva religija i znanost polako postaju duhovne, tuđe selu i nerazumljive seljaku koji je na zemlji. S civilizacijom nastupa klimakterij. Prastari se korijeni postojanja sasušuju u kamenoj masi njezinih gradova. Slobodan se duh – jedna kobna riječ! – pojavljuje poput plamena koji se sa sjajem uzdiže i u zraku naglo izgori. - O.SPENGLER

Inteligencija nije ništa drugo do sposobnost za najnapetije razumijevanje. - O.SPENGLER

Pravo se drugarstvo razumije bez mnogo riječi, a prava vjera šuti. - O.SPENGLER

Vidjeti u učenju o moralu krajnji cilj religije znači ne poznavati je. - O.SPENGLER

Svaki pobožni čovjek jest neka vrsta monaha. Između svijeta i samostana nema suprotnosti, nego postoji samo razlika u stupnju. - O.SPENGLER

Religijom nazivamo budnost živa bića u trenucima kad ona nadvlada, ovlada, zaniče, čak i poništi postojanje. - O.SPENGLER

Temeljni su osjećaji religije ne mržnja i voljenje, već strahovanje i voljenje. - O.SPENGLER

Voljeti se može samo ono nešto, u čije se trajno postojanje vjeruje. - O.SPENGLER

Novinstvo je danas armija s pažljivo organiziranim vrstama oružja, sa žurnalistima kao oficirima, čitateljima kao vojnicima. No ovdje je kao i u svakoj armiji: vojnik sluša slijepo, a promjena u ratnom cilju i planu operacije odvija se bez njegovog znanja. Čitatelj ne zna ništa o tome kakvu ulogu time igra. Strašnija satira na slobodu misli ne postoji. Nekoć se čovjek nije smio usuditi da slobodno misli; sada to smije, ali više ne zna. Hoće još samo da misli ono što treba htjeti, i upravo to osjeća kao vlastitu slobodu. - O.SPENGLER

Religiozni-asketski temeljni pojmovi kao „nesebičan“ i „bezgrješan“ besmisleni su unutar

privrednog života. Za pravog je sveca privreda općenito grijeh, a ne samo uzimanje kamate i uživanje u bogatstvu ili zavist siromašnih zbog njega. Riječ o ljiljanima na polju bezuvjetno je istinita za duboko religiozne – i filozofske – naravi. Oni su svim težištem svoje biti izvan privrede i politike i svih drugih činjenica „ovoga svijeta“. To naučava Isusovo doba kao i ono sv.Bernharda, te temeljni osjećaj u današnjem rustvu, a isto i tako način života jednog Diogena ili Kanta. Zbog toga ljudi odabiru dragovoljno siromaštvo i stranstvovanje ili bježe u monaške ćelije i sobe učenjaka. Religija, ili filozofija, nikada se ne bavi privredom, nego uvijek to čini samo politički organizam crkve ili socijalni organizam nekog teoretizirajućeg društva. To je uvijek kompromis s „ovim svijetom“ i znak volje za moći. - O.SPENGLER

Čovjek je zapravo čovjek na stupnju kada se njegovo razumijevanje oslobodilo od osjećanja te se kao mišljenje stvaralački upliće u odnose između mikrokozmosa i makrokozmosa. - O.SPENGLER

Politika i trgovina u razvijenom obliku – umijeće da se kroz duhovnu nadmoćnost postignu materijalni uspjesi nad protivnikom – obje su nadomjestak rata drugim sredstvima. - O.SPENGLER

Najvećma tragička stvar na svijetu i u životu, čitatelji moji i braćo moja, jest ljubav. Ljubav je dijete obmane i otac razočaranja; ljubav je utjeha u neutješnosti; ljubav je lijek protiv smrti, jer ona je njena sestrica. – M.D.UNAMUNO

Ljubav mahnito traga, preko voljene osobe, za onime što je onostrano od svijeta, i kad to ne nalazi, očajava. - M.D.UNAMUNO

Ta kako je nama znati da postojimo ako malo ili mnogo ne patimo? Kako da se vratimo samima sebi, kako da uživamo u posjedu refleksivne spoznaje, ako ne u boli i kroz bol? Kad uživamo mi zaboravljamo da postojimo; mi postajemo drugi, prelazimo u ono tuđe, u sebe-otuđenost. - M.D.UNAMUNO

Nema prave i istinske ljubavi bez boli, i na ovomu svijetu valja izabrati: ili ljubav, koja jest bol, ili sreću. A ljubav nas ne vodi nijednoj drugoj sreći doli sreći ljubavi same, i njenoj tragičkoj utjehi neizvjesne nade. Onog trenutka kad ljubav prožme sreća, ona doseže stanje potpunog zadovoljstva, i time prestaje biti ljubav. Zadovoljeni sretni, ne ljube; oni kunjaju u običajnosti, međi poništenja. U pokoravanju onom običajnom, već se nazire ne-bitak. Čovjek je utoliko više čovjek – što će reći, božanstveniji – ukoliko posjeduje veću sposobnost patnje, ili bolje rečeno, zebnje. - M.D.UNAMUNO

Mi žudimo za ovjekovječenjem, za neprekidnim trajanjem, a dobrime nazivamo sve ono što teži toj svrsi, što je njoj upravljeno, a zlim sve ono što teži k umanjenju ili uništenju svijesti. - M.D.UNAMUNO

Ako smo osuđeni na ono ništa, tad ne smatrajmo to pravdom, već nepravdom; ustanimo protivno sudbini, oduprimo se, borimo se čak i ako pobjeda nije moguća; borimo se protiv nje kihotski. – M.D.UNAMUNO

Ljubav koja ne izjeda i ne rastužuje, ne zaslužuje takovo uzvišeno i časno ime. – THOME de JESUS

„Specijalizirani barbari“, ljudi koji drsko i autoritativno govore o svemu što ne poznaju samo zato što vladaju jednim dijelom znanja. – J. ORTEGA GASSET

Masa je svaki onaj koji ne ocjenjuje samoga sebe – u dobru i zlu – zbog posebnih razloga, nego se osjeća „kao svi“, a ipak ne osjeća tjeskobu, nego zadovoljstvo jer je isti kao i drugi. Zamislite skromnoga čovjeka koji, pokušavajući se ocijeniti zbog posebnih razloga – pitajući se je li nadaren za nešto, iskače li iz bilo kojeg reda – otkriva da se ni po čemu ne ističe. Taj će se čovjek osjećati prosječnim i prostim, nenadarenim, ali se neće osjećati dijelom „mase“. - J. ORTEGA GASSET

Pametan čovjek uvijek zatekne sebe na rubu vlastite gluposti; zato nastoji pobjeći neizbježnoj gluposti, a to nastojanje čini inteligenciju. Glupan, naprotiv, ne sumnja u sebe: za sebe misli da je razborit i iz toga proizlazi zavidna smirenost kojom se glupan učvršćuje i smješta u svojoj tupoglavosti. Kao kukci koje nikako ne možeš istjerati iz rupe u kojoj žive, tako se ni glupana ne može izvući iz njegove gluposti, odvući na trenutak u šetnju izvan njegova sljepila i prisiliti da usporedi svoju uobičajenu viziju s drugim, suptilnijim načinima gledanja. Takav je za čitav život i u njegovu se glupost ne može prodrijeti jer nema pora. Zato je Anatole France govorio da je glupan mnogo opasniji od zlobnika. Jer se zlobnik ponkead odmara, glupan nikad. - J. ORTEGA GASSET

Vladati znači određivati ljudima zadaće, sudbinu, granice: sprječavati ekstravaganciju koja je obično lutanje, prazan život, bijeda. - J. ORTEGA GASSET

Postoje ljubavi koje to nisu, ako je neka ljubav lažna kao ljubav, onda je lažno i sve oko nje, a napose objekt koji ju nadahnjuje. - J. ORTEGA GASSET

Reci mi čemu posvećujeh pažnju, i reći ću ti tko si. - J. ORTEGA GASSET

Kakav čovjek jest, tako i ljubi. Zato, u ljubavi možemo pronaći najvažniji pokazatelj onoga što neka osoba jest. - J. ORTEGA GASSET

Razlika između inteligentnog i glupog čovjeka počiva na tome da prvi živi na oprezu spram vlastitih gluposti, prepoznaje ih kao takve te ih nastoji ukloniti, dok im se glupan oduševljeno i bezrezervno predaje. - J. ORTEGA GASSET

U krajnjoj liniji, naše muke u odnosima s bližnjima najčešće potječu iz toga što mislimo, osjećamo i jesmo na različitim nivoima. - J. ORTEGA GASSET

Neka se stvar može vidjeti, jedan se događaj dade opaziti, samo onda kad ih odvojimo i kad prestanu biti živ dio našega bića. - . ORTEGA GASSET

Svako majstorstvo odiše hladnoćom. – MALLARME

Umjesto da uživaju u umjetničkome predmetu, ljudi uživaju u vlastitim emocijama. - J. ORTEGA GASSET

Velik umjetnik gradi oko sebe vlastitu samoću i u njoj se guši. Takva je njegova sudbina. - J. ORTEGA GASSET

Ljubim te postojanom ljubavlju

dok su tolike ljudske ljubavi tek utvare. Posvećujem ti čistu i neokaljanu ljubav: u mojim je njedrima vidljivo uklesana i ispisana tvoja nježnost. Kad bi se u mom duhu pored tebe našlo još štogod, ja bih to isto iščupao i rastrgao vlastitim rukama. Od tebe ne želim ništa drugo doli ljubav; osim nje, ništa te ne tražim. Ne ostvarim li je, čitava će Zemlja i Čovječanstvo za mene biti poput čestica prašine, a ovdašnji stanovnici – kukci. – IBN HAZ

Čovjek u kojem preteže životinjsko nebeske stvari ne shvaća. – N.KUZANSKI

Ljubav treba moliti. Ona je kao neki duh: ne govori dok joj se ne obratimo. (Običnim glasom, ali s dubokom melankolijom.) Sva ljubav na svijetu čezne da progovori, samo se ne usuđuje, jer je sramežljiva! sramežljiva! sramežljiva! To je tragedija svijeta. - G.B.SHAW

Ono što ljudi misle da trebaju misliti već je dovoljno loše, a ono što iskreno misle uništilo bi cijeli svijet. - G.B.SHAW

Ako ne znaš cijeniti ono što imaš, bolje ti je da nađeš ono što znaš cijeniti. G.B.SHAW

Uvijek imamo potrebu za nekim otrovom. Ova zemlja (Kina) ima opijum, islam ima hašiš, Zapad ima ženu. Ljubav je možda sredstvo koje Zapad najradije upotrebljava. - MALRAUX

Tradicionalna, apsolutna žena se - u svom davanju, u življenju ali ne za sebe, u htijenju da sva bude za drugo biće s jednostavnošću i čistoćom - ispunjavala, pripadala je sebi, imala je svoje herojstvo i, u suštini, bivala nadmoćna nad običnim muškarcem. Moderna žena se uništila u želji da bude svoja. "Ličnost" za kojom žudi oduzima joj svaku ličnost. – J.EVOLA

Osjećao sam, kaže Tolstoj kako je u meni puklo nešto na što se moj život uvijek oslanjao, kako mi nije ostalo ništa za što bih se uhvatio i kako je u moralnom pogledu moj život prestao. Nepobijediva me sila gonila da prekinem svoje postojanje, na ovaj ili na onaj način. Ne bih se baš moglo reći da sam se želio ubiti, jer je sila koja me odvraćala od života bila obuhvatnija, snažnija, općenitija od svake puke želje. Bijaše to sila poput moje stare težnje za životom, samo što me gonila u suprotnom smjeru. Bijaše to težnja cijelog mog bića da pobjegnem od života.I gle tad mene, čovjeka sretnog i dobrog zdravlja, kako skrivam uže, eda se ne bih objesio o grede sobe u kojoj sam svake noći spavao. Gle kako više ne idem u lov, eda ne bih podlegao da sebi puškom lako dokrajčim život. Nisam znao što želim. Bojao sam se života; nešto me vuklo da ga napustim, a unatoč tome još sam uvijek od njega nešta očekivao. Sve se to događalo u vrijeme kad sam, što se tiče vanjskih okolnosti, trebao biti savršeno sretan. Imao sam dobru ženu koja me ljubila i koju sam ja ljubio, dobru djecu i veliko imanje koje se povećalo i bez moje muke. Rođaci i znalci poštovali su me više nego ikad. Stranci su me obasipali hvalama i bez pretjerivanja sam mogao vjerovati da mi je ime već slavno. Uza sve to ne bijah ni lud ni bolestan. Naprotiv bio sam tjelesno i duševno tako snažan kako sam to rijetko sretao u ljudi mojih godina. Mogao sam kositi jednako dobro kao seljaci, mogao sam umno raditi osam sati bez prekida ne osjećajući nikakve posljedice.A ipak ničem što sam radio u bilo kojem dijelu svog života nisam mogao pridodati neko razumno značenje.Bio sam iznenađen što to nisam uvidio od samog početka (moja opaska; on je to vidio tek u 50-godini).

Duševno mi je stanje bilo kao da se netko sa mnom šali na zloban i glup način.Čovjek može živjeti samo kad je omamljen, opijen životom, ali kad se otrijezni, ne može a da ne vidi kako je sve to glupa prevara. Najveća je istina da u životu nema čak ničeg ni zabavnog, ni luckastog, on je prosto-naprosto glup i okrutan. Istočnjačka basna o putniku kojeg u pustinji presreće divlja zvijer vrlo je stara.Tražeći spas od krvoločne životinje putnik skače u bunar u kojem nema vode, no na dnu bunara spazi zmaja koji otvorenih ralja čeka da ga proždre. Ne usuđujući se izaći kako ne bi postao plijenom zvijeri, ne usuđujući se spustiti se do dna kako ga ne bi proždro zmaj, nesretnik se hvata za grane divljeg grma što raste iz jedne pukotine bunara. Ruke mu slabe te osjeća kako će uskoro morati podnijeti neumitnu sudbinu.No i dalje se drži, i gle, dva miša, jedan bijel, drugi crn kako se mirno šeću oko grma za koji se on drži i grickaju mu korijenje.Putnik to vidi i zna da neminovno mora poginuti. No viseći tako, gleda naokolo pa na lišću grma vidi nekoliko kapi meda. Dosegne ih jezikom te ushićeno poliže.Tako ja živim na granama života znajući kako neizbježni zmaj smrti već čeka spreman da me razdere i ne mogu shvatiti zašto moram biti takav mučenik. Pokušavam srkati med kojim sam se ranije tješio, ali med mi se više ne sviđa, a crni i bijeli miš dan i noć nagrizaju granu za koju se držim. Vidim samo jedno; neizbježnog zmaja i miševe - ne mogu od njihodvratiti pogleda. To nije basna, već doslovna neosporna istina koju svatko može shvatiti. Kakav će biti ishod onog što danas radim?Onoga što ću raditi sutra? Kakav će biti ishod cijelog mog života? Zašto trebam da živim? Zašto treba da išta radim?Postoji li u životu ikakva svrha što je neizbježna smrt koja me čeka neće poništiti i razoriti.Ova su pitanja najjednostavnija na svijetu. Ona su u duši svakog ljudskog bića, od najbedastijeg djeteta do najmudrijeg starca. Bez odgovora na njih nemoguće je, prema mojem iskustvu, da se život nastavi. "No možda postoji nešto"- govorim često sam sebi, što sam propustio opaziti ili shvatiti. Nije moguće da je ovo stanje očaja čovječanstvu prirodno.I tražio sam objašnjenje u svim granama znanja što ga je čovjek stekao. Ispitivao sam bolno i temeljito, a ne iz dokone radoznalosti. Tražio sam, ne nemarno već marljivo i uporno, danima i noćima. Tražio sam kao čovjek koji je izgubljen i traži spas – i nisam našao ništa. I ne samo to, nego da su i spoznali da je upravo ono što me dovodilo do očajanja - besmislena beznačajnost života - jedino neosporivo znanje koje je čovjeku dostupno. - TOLSTOJ

Čitati treba samo onda kada je presahnuo izvor vlastitih misli, što se nerijetko događa i najmudrijem čovjeku. Ali, rastjerati zbog knjige vlastitu još slabu misao – to znači izvršiti prijestup protiv duha. – SCHOPENHAUER

Loše knjige nisu samo beskorisne, one su potpuno štetne. – SCHOPENHAUER

Ne treba čitati knjige koje zanimaju javno mišljenje ili proizvode buku. Treba, jednostavno govoreći, ispljunuti sva ta izdanja čija će prva godina postojanja biti i posljednja njihova godina.Valja, između ostalog, primjetiti da će onaj tko piše za glupane uvijek naći golem krug čitatelja. – SCHOPENHAUER

Loših knjiga nikada ne pročitaš premalo, a dobrih nikada ne uspiješ pročitati previše. – SCHOPENHAUER

Rana nanesena vatrenim oružjem može biti izliječena, ali rana nanesena jezikom nikada ne zacijeljuje. – PERZIJSKA IZREKA

Kada čuješ kako ljudi govore o poroku drugih ljudi, ne daj im zadovoljstva.Kada čuješ o lošim postupcima ljudi, ne poslušaj do kraja i nastoj zaboraviti što si čuo.Slušaj razgovore o dobroćudnosti ljudi, zapamti i prepričavaj.Čini tako i uskoro ćeš se priviknuti na to da će, kad čuješ o zlim ljudima, za tebe to biti tako bolno kao da si branio sebe, a kad pomisliš da bi mogao izgovoriti zlu riječ o bližnjem, tebi će to biti tako bolno kao da si sam sebe udario. – S ISTOKA

Sve čime se ljudi zanose, sve što žele steći i zbog toga se tako uzbuđuju i trude, sve im to ne donosi ni najmanje sreće.Dok se trude, misle da je njihovo bogatstvo u onome čega su se domogli.No, čim dobiju željeno, oni se opet počinju uzbuđivati, i zavidjeti na onome, što nemaju.Ne dostiže se mir udovoljavanjem vlastitim praznim željama, nego, naprotiv, oslobađanjem samoga sebe od takvih želja.

Ako se želiš uvjeriti da je to istina, uloži u oslobođenje sebe od vlastitih pustih želja tek polovicu truda koji si dosada potrošio na njihovo ispunjavanje i uskoro ćeš sam uvidjeti da ćeš, postupajući tako, dobiti neizmjerno više mira i sreće. – EPIKTET

Za čovječji um manje je štetno uopće ne učiti, nego učiti prerano ili previše.

Ako čovjek ne može oprostiti bratu, znači da ga ne voli.Prava ljubav je beskrajna i nema uvreda koja ona ne bi oprostila.

Prosvijećen čovjek je onaj koji poznaje svrhu svojega života.

Znanosti je potrebno samo znanje kako treba živjeti čovjek.

Društveni život može biti poboljšan jedino samoodricanjem.

Ako si svjestan da u tebi nema vjere, znaj da se nalaziš u najopasnijem položaju u kojem se može nalaziti čovjek na ovom svijetu.

Nikada svoj gnjev prema ljudima ne nazivaj pravednim i niti jednog čovjeka ne zovi i ne drži propalicom ili nevaljalim.

Tamo gdje počinje traganje za istinom uvijek počinje i život; kad se prekine s traganjem za istinom, prekida se i život. – JOHN RUSKIN

Ne boj se neznanja nego lažnog znanja. Bolje je ništa ne znati, nego držati pravdom ono što je nepravda.

Trima putovima možemo doći do mudrosti: najprije, putem razmišljanja – to je najplemenitiji put; zatim, putem oponašanja – to je najlakši put i, na kraju, putem iskustva – to je najteži put. –KONFUCIJE

Život je škola u kojoj je nesreća bolji učitelj nego sreća. – SOLOMON GRANADSKI

Hoćeš li sebe naučiti – promatraj ljude i njihova djela. Hoćeš li ljude naučiti – zaviri u svoje srce. – SCHILLER

Čovjek drži sobom i svoje tijelo i svoju dušu.No, uvijek vodi brigu, osobito u mladosti, samo o tijelu.Međutim, najvažnije u svakom čovjeku nije tijelo, nego duša.I zbog toga valja voditi brigu ponajprije o duši.Privikni se, sjeti se često da je tvoj život u duši, čuvaj je od svake životne prljavštine, ne daj da je tijelo uguši, podloži tijelo duhu i tako ćeš ispuniti svoju svrhu i proživjeti život radosno. – MARKO AURELIJE

Razbacajte po ulici orahe i medenjake – odmah će dotrčati djeca, počet će ih skupljati, potući će se međusobno.Odrasli se ipak neće potući zbog toga.Prazne ljuske ni djeca neće skupljati.Za razumnog su čovjeka bogatstvo, počasti, slava isto što i za djecu slatkiši ili prazne ljuske.Neka ih djeca skupljaju, neka se tuku zbog njih, neka ljube ruke bogataša, vladara i njihovih podanika.Za razumnog čovjeka sve su to ljuske.Ako slučajno u ruke razumnog čovjeka dođe orah, zašto da ga i ne pojede? Ali saginjati se da bi ga podignuo, boriti se za njega, srušiti nekoga ili sam pasti – ne vrijedi zbog takvih sitnica. – EPIKTET

Da bi izmijenio utvrđen način života u sebi ili u ljudima, valja se boriti ne s događajima nego s mislima koje su ih uzrokovale i koje ih uzrokuju.

Onaj tko poznaje sebe bolje od svega, sebe uvažava manje od svega.

Ništa nije sigurnije od toga da smrt čeka svakoga od nas, ali svi živimo kao da nje nikada neće biti.

Pogledaj na nebo i na zemlju i razmisli: sve je prolazno, sve planine, i rijeke, i različiti oblici života, i sve što je u prirodi stvoreno.Sve je prolazno. – BUDISTIČKA IZREKA

Onaj tko u svojoj prolaznosti, u svojem imenu i svojoj tjelesnosti ne vidi sebe, razumije istinu života. – BUDISTIŠKA IZREKA

U biti samo su vlastite osnovne misli istinite i životne i samo njih shvaćaš u pravom smislu.Tuđe, pročitane misli su kao ostaci s tuđeg stola, kao kaput na tuđim leđima. – SCHOPENHAUER

Ako se ljudi dugo spore, to je dokaz da je ono zbog čega se spore nejasno i njima samima. – VOLTAIRE

Koliko li se besmislica kaže ljudima samo zbog želje da im se kaže nešto novo. – VOLTAIRE

Nije nesreća ako tijelo strada od duhovnog rada, ali je sramno kad najvrednije u čovjeku – duša strada od tijela. – TALMUD

Onaj tko sluša što ljudi govore o njemu nikad neće biti miran.

Kad si došao na svijet ti si plakao, a svi oko tebe su se radovali; učini tako da, kad budeš napuštao svijet, svi plaču, a ti se jedini smiješkaš. – INDIJSKA IZREKA

Provjera prave ljubavi je ljubav prema neprijateljima.

Puno govori onaj tko malo zna; onaj tko zna – više šuti. – ROUSSEAU

Ako si svjestan vlastitih mana i ako se budeš trudio da ih ispraviš, nećeš ni pomisliti da osuđuješ druge.

Onaj tko živi da bi ispunjavao Božju volju ne može biti osjetljiv na mišljenja ljudi.

Traži najboljeg čovjeka među onima koje osuđuje svijet.

Jedino se tuđim očima mogu vidjeti vlastite mane. – KINESKA POSLOVICA

Živeći s ljudima ne zaboravi ono što su naučio u samoći. U samoći razmišljaj o onome što si naučio živeći s ljudima.

Smisao samoodricanja je u osposobljavanju vlastita uma da bude nadmoćniji od strasti. – JOHNSON

Glavna tajna očuvanja veselja je u tome da ne dopustite da vas sitnice zabrinjavaju, a ujedno da cijenite mala zadovoljstva koja vam pripadaju. – SMILES

Uči svoje srce, a ne uči se od njega. – BUDISTIČKA IZREKA

Sve provjeravaj. Vjeruj samo onome što je u skladu s razumom.

Ako možeš vidjeti sve posljedice svojeg djelovanja znaj da je ono bezvrijedno.

Bez jasnog shvaćanja smisla vlastitog života, bez onoga što se naziva vjerom, čovjek se svake minute može odreći svega u ime čega je živio.

Važnije je kako čovjek prihvaća sudbinu, nego kakva je ona zapravo. – HUMBOLDT

Pravo dobro je uvijek jednostavno. Jednostavnost je tako privlačna, tako ugodna da je čudno kako je malo ljudi jednostavno.

Gotovo svi naši troškovi napravljeni su zbog toga da bismo bili slični drugima. – EMERSONBojiš li se nečega, znaj da razlog tvojeg straha nije izvan tebe, nego u tebi.

Najnužnijem u životu nas obično nitko ne uči. – LICHTENBERG

Obišao sam cijelu zemlju tražeći svjetlost vodilju.Bez predaha sam je tražio i danju i noću i na kraju sam čuo propovjednika koji mi je otkrio istinu.Taj propovjednik je bio u mojoj duši i svjetlost koju sam tražio po cijelom svijetu bila je u meni. – SUFIJSKA MUDROST

Meni pripadaju ovi sinovi, meni pripada ovo bogatsvo – to su misli bezumnika.Kako mu mogu pripadati sinovi i bogatstvo, kad ni sam sebi ne pripada? – BUDISTIČKA MUDROST

Sjeti se da ne živiš u svijetu nego prolaziš kroza nj.

Duša ne uči ona se samo prisjeća onoga što je uvijek znala. – DAUD EL GAFFIR

Ništa vam neće donijeti mir osim vas samih. – EMERSON

Teško je onome tko traži vjerna prijatelja, jer je sam sebi najvjerniji prijatelj, a dok traži, ne može biti vjeran prijatelj sebi. – THOREAU

Smijem se u sebi nad onima koji misle da me mogu povrijediti: oni ne znaju ni tko sam ja, ni što ja držim dobrom i zlom.Ne znaju da ne mogu čak niti dotaknuti ono što je uistinu moje i čime jedino živim. – EPIKTET

Tisuću putova vode prema zabludi. Prema istini samo jedan. – ROUSSEAU

Biti ljudima nepoznat ili neshvaćen, a ne tugovati zbog toga- osobina je doista dobrog čovjeka.- KINESKA MUDROST

Što se više žuriš kasnije stižeš.

Bezdušni ljudi nastoje uvijek biti zaposleni, kako bi u svojem radu našli opravdanje za svoju

bezdušnost.

Mi smo svi - tek posljedica onoga što mislimo. - BUDDHA

Čovjekovu sudbinu određuje njegovo shvaćanje samoga sebe. – THOREAU

Nesreće su nužni uvjet razvoja, i fizičkog i duhovnog.

Loše je što ljudi ne poznaju Boga, ali najlošije je to što drže Bogom ono što nije Bog. – LAKTANCIJE

Vjerovati se može samo u ono što znamo da nepobitno postoji, ali što ne možemo shvatiti razumski i izraziti riječima.

Ne živi tako da drugi o tebi misle dobro, nego tako da sam o sebi misliš dobro. – L.MALORY

Zovete li sretnim čovjeka koji svoju sreću nalazi u svojoj djeci, prijateljima, u stvarima neporočnim i prolaznim? U jednom trenutku može nestati cijelo njegovo blagostanje. Ne tražite za sebe drugi oslonac osim vas samih i božanstva. – DEMOFIL

Čovjek koji želi služiti pravdi i pravednosti, mora se pomiriti s tim da će biti usamljen. – BERSIER

Kad bi ljudi željeli spasiti sebe umjesto da spašavaju svijet, osloboditi sebe umjesto da oslobađaju čovječanstvo – kako bi puno učinili za spas svijeta i oslobađanje čovječanstva! – GERCEN

Jednako mi je mrzak i onaj tko sve okreće na šalu i onaj tko sve napuhava: za prijatelja ne bismo uzeli ni jednoga ni drugoga. – PASCAL

Spoznaja Boga bez spoznaje svoje bijede daje oholost. Spoznaja svoje bijede bez spoznaje Boga daje beznađe. – PASCAL

Valja upoznati samoga sebe: ako to i ne služi za nalaženje istine, služi barem da uredimo svoj život, a od toga nema ničega ispravnijega. – PASCAL

Vrijeme liječi boli i zavade zbog toga što se mijenjamo, nismo više ista osoba. – PASCAL

Tako ljudski život nije doli vječita obmana: ne činimo ino se doli međusobno varamo i laskamo si. Nitko o nama u našoj nazočnosti ne govori onako kako govori u našoj izočnosti. Zajedništvo među ljudima temelji se samo na tom međusobnom varanju, te bi opstalo malo prijateljstava da svatko zna što prijatelj mu o njemu govori kad ga nema, premda tad o njem govori iskreno i bez strasti. Čovjek je dakle puka preruha, puka laž i licemjerje, i pred sobom i pred drugima. Neće da mu se kaže istina, izbjegava je reći drugima, a svi ti raspoložaji, tako daleko od pravednosti i razuma, prirodno su ukorijenjeni u njegovu srcu. – PASCAL

Činjenično tvrdim da, kad bi svi ljudi znali što govore jedni o drugima, ne bi se našla četiri prijatelja na svijetu. – PASCAL

Oholost - Radoznalost nije doli taština.Najčešće hoćemo znati samo zato da bismo o tomu mogli govoriti: inače se ne bismo otiskivali na more kad o tom nikad ništa ne bismo mogli reći, te samo za volju razgledavanja, bez nade da ćemo to ikad moći ispričati. – PASCAL

Čovjek koliko god tuge pun bio, uspijemo li ga pridobiti i uvući u kakvu razonodu, eto ga sretna

za to vrijeme; te čovjek, koliko god sretan bio, ne razonođuje li se i ne zaokuplja kakvom strašću ili zabavom koju dosadu priječe da navre, uskoro postaje čemeran i nesretan. Bez razonode nema veselja, s raznodom nema tuge. A to isto obrazuje i sreću ljudi visoka staleža, to što imaju velik broj ljudi koji ih razonođuju te mogućstvo da se u tome stanju održe. – PASCAL

Itekako mogu pojmiti čovjeka bez ruku, nogu, glave. Ali ne mogu pojmiti čovjeka bez mišljenja: to bi bio kamen ili sirova živina. – PASCAL

Veličina čovjeka je u mišljenju. – PASCAL

Bijeda - Jedino što nas tješi u našoj bijedi razonoda je, a to je istodobno najveća naša bijeda. Jer upravo je to ono što nas prvenstveno sprečava da mislimo o sebi i uslijed čega se neosjetno gubimo. Bez toga, bilo bi nam dosadno i ta bi nas dosada tjerala da potražimo suvislije sredstvo da se iz nje izbavimo. A razonoda nas zabavlja i pomoću nje neosjetno stižemo do smrti. – PASCAL

Tko ne vidi ispraznost svijeta sam je itekako isprazan. A tko je i ne vidi, s iznimkom mladih ljudi koji su svi u buci, razonodi i mislima na budućnost? Ali, oduzmite im razonodu i vidjet ćete kako sahnu od dosade; osjećaju tad svoju ništavnost i nje nesvjesni: jer biti nesretan upravo znači biti nepodnošljivo tužan čim nas se svede na razmatranje sebe i ničim nas se od toga ne razonođuje. – PASCAL

Kad vidim zaslijepljenost i bijedu čovjekovu, te čudnovate oprečnosti u njegovoj naravi, i kad svrnem pogled na cijeli mukli svemir i čovjeka bez svijetlosti, prepuštenog samom sebi i pomalo izgubljenog u tom zakutku univerzuma, ne znajući tko ga je tu postavio, što je došao tu raditi, što će biti s njime kad umre, obuzima me jeza, poput čovjeka koji je u snu odnesen na strašan i pust otok, i koji se probudio ne znajući gdje se nalazi, ni kako se odatle izvući. Nato se čudim kako ne padne u očaj zbog tako bijedna stanja. – PASCAL

Da je naše stanje doista sretno, ne bi nas trebalo razonođivati od razmišljanja o njemu kako bi nas se učinilo sretnima. – PASCAL

Razonoda - Ne mogavši izliječiti smrt, bijedu, neznanje, ljudi su se, ne bi li se učinili sretnima, dosjetili da na to i ne misle. – PASCAL

Čovjek je bjelodano stvoren da misli: to je sve njegovo dostojanstvo i sva njegova zasluga, te je sva njegova dužnost misliti kako valja. A red je mišljenja početi od sebe. – PASCAL

Bezbrižno srljamo u ponor stavivši preda se nešto što će nam onemogućiti da to i vidimo. – PASCAL

Razonoda - Ljude već od djetinjstva opterećujemo skrbljenjem za čast, blagostanje, prijatelje, pa još i za blagostanje i čast njihovih prijatelja.Tištimo ih poslovima, učenjem jezika i tjelovježbom te im tumačimo da neće moći biti sretni ako zdravlje, čast i imanje njih i njihovih prijatelja ne budu u dobrom stanju, te da bi ih i jedna stvar što bi manjkala učinila nesretnima.Stoga im zadajemo dužnosti i poslove da ih more već od svanuća.- Neobična li, reći ćete, načina da ih se usreći! Zar bi se moglo učiniti išta bolje da ih se unesreći? – Kako, što bi se moglo učiniti?! Valja samo skinuti s njih sve te brige: jer onda bi vidjeli sebe, razmišljali o tomu što jesu, odakle dolaze, kamo idu; stoga ništa ne može biti odveć da ih se zaokupi i skrene.Te im upravo zato nakon što smo im priredili toliko posla, smognu li malo predaha, savjetujemo da ga uporabe za razonodu, za igru, i da cijelo njihovo biće uvijek bude zaokupljeno. Kako je šuplje i puno smeća srce čovjekovo! – PASCAL

Nikad ne volimo osobu, nego samo odlike. – PASCAL

Čovjek je isprazan zbog toga što cijeni stvari koje nisu bitne. – PASCAL

Smiješni smo kada mir nalazimo u društvu sebi sličnih: bijedni poput nas, nemoćni poput nas, neće nam pomoći, umrijet ćemo sami. Valja dakle raditi kao da smo sami; a onda, bismo li gradili raskošne kuće, itd? Bez oklijevanja potražili bismo istinu; a ako to odbijemo, očitujemo da više cijenimo da nas ljudi cijene nego potragu za istinom. – PASCAL

Čovjekov je život poput života u zatvoru iz kojeg zatvorenike svaki dan izvode na gubilište. – PASCAL

Želite li da o vama dobro govore, ne govorite o sebi dobro. – PASCAL

Smrt okončava tjeskobu života.A ipak život drhti pred smrću...Tako drhti i srce pred ljubavlju, kao da osjeća prijetnju svog kraja.Jer, tamo gdje se ljubav budi, umiremJa, mračni despot. - RUMI

WILLIAM BLAKEBožanska Slika:

Milosrđe, sućut, mir i ljubavSvi u nevolji moleI tim vrlinama slatkimUzvratit zahvalnost vole.

Jer milosrđe, sućut, mir i ljubavTo Bog je, otac naš blagi,I milosrđe, sućut, mir i ljubavTo čovjek je, sin njegov dragi.

Jer milosrđe ima ljudsko srceA sućut ima ljudsko čelo,Ljubav ima ljudski božanski oblik,A mir ljudsko odijelo.

Stog svaki čovjek podneblja svakog,Koji u nevolji moli u šir,Moli taj ljudski božanski oblik,Ljubav, milosrđe, sućut i mir.

I svatko mora voljet ljudski oblikPogana, Turčina il Židova kog.Gdje stanuje ljubav, milosrđe i sućutTu stanuje i Bog.

WILLIAM BLAKEMuha:

Mala muho,U ljetni dan, joj,Nemarno skončah

Ja život tvoj.

Nisam li muhaKao i ti?Nisi li i tiStvor kao mi?

I ja, gle, pijemI plešem pjan,Dok smrt ne zadaSlijepi mi dlan.

Ako je misoŽivot, moć, dah,I ako bez njeMrtvi smo prah,

I ja sam ondaVedra muha, znaj,I dok sam živ iKad mi dođe kraj.

WILLIAM BLAKELjudska Bit:

Sućuti ne bi bilo da nijeSiromah netko postao prijeSamilosti bi nestalo za časKad bi svi bili sretni poput nas.

Iz uzajamnog straha mir grane,Sebična ljubav rasti stane:Okrutnost tada omču spravljaI svoje mamce pomno stavlja.

U svetom strahu tad se skrasi,Suzama svojim zemlju kvasi;Poniznost pusti tad klice mnogePod njene noge.

Tad sjena tajne puna stravePruži se iznad njene glave,A gusjenica i muha s njomHrane se tajnom tom.

Tu varka rodi voće zrelo,Rumeno, ukusno za jelo;Tu gavran svoje gnijezdo pravi,U najgušću ga sjenu stavi.

Bogovi zemlje i morskog sprudaTraže to stablo u prirodi svuda,Al uspjelo im naći ga nije:Iz ljudskog mozga ono se vije.

Čovjek po svojoj moći prosuđivanja može uspoređivati i prosuđivati samo ono što je već zapazio. - WILLIAM BLAKEČovjekove želje ograničene su njegovim zapažanjima: nitko ne može željeti ono što nije zapazio. - WILLIAM BLAKEČovjekova zapažanja nisu ograničena organima za zapažanje: on zapaža više nego osjetila mogu otkriti. - WILLIAM BLAKEAko mnogo postane isto što i malo, kad se stekne, iz smućene se duše razlegne krik: Još! Još!, jer čovjeka zadovoljava samo sve, i ništa manje od toga. - WILLIAM BLAKEKad bi tko mogao željeti nešto što nije kadar posjedovati, njegova bi vječna sudbina bila očaj. - WILLIAM BLAKEOnaj tko u svemu vidi beskraj, vidi Boga. Onaj tko vidi samo razum, vidi tek sama sebe. Stoga Bog postaje onakav kakvi smo mi, da bismo mi mogli biti onakvi kakav je on. - WILLIAM BLAKENijedan čovjek ne može misliti, pisati ili govoriti iz srca, nego mora težiti istini. Tako sve filozofske sljedbe potječu od pjesničkog genija prilagođenog slabosti svakog pojedinca.- WILLIAM BLAKEKao što nitko putujući poznatim krajevima ne može otkriti nepoznato, tako ni iz već stečenog znanja čovjek ne može steći više. - WILLIAM BLAKEKao što su svi ljudi slični, takve su i sve religije i, kao i sve što je slično, imaju jedan izvor. Istinski čovjek taj je izvor. - WILLIAM BLAKEOnaj koji žudi, a ništa ne poduzima, širi kugu. - WILLIAM BLAKEGlupan ne vidi isto stablo koje vidi mudrac. - WILLIAM BLAKEOnaj čije lice ne daje nikakva sjaja nikada neće postati zvijezda. - WILLIAM BLAKEZaposlena pčela nema vremena za tugu. - WILLIAM BLAKETrenuci ludosti mjere se satom, ali trenutke mudrosti nikakav sat ne može izmjeriti. - WILLIAM BLAKEAko luda istraje u svojoj ludosti, postat će mudar. - WILLIAM BLAKEPretjerana se tuga smije. Pretjerana radost plače. - WILLIAM BLAKEPtici gnijezdo, pauku mreža, čovjeku prijateljstvo. - WILLIAM BLAKEŠto je sada dokazano, nekad se samo zamišljalo. - WILLIAM BLAKEKao što gusjenica bira najljepše listove da na njih snese jaja, tako svećenik prokletstvo baca na najljepše radosti. - WILLIAM BLAKERadosti se ne smiju! Tuge ne plaču! - WILLIAM BLAKERadije ubij dijete u kolijevci nego da gojiš neodjelotvorene želje. - WILLIAM BLAKEŠto je čovjek? Svjetlost kad nam je Sunce preda, ovisi o organu koji je gleda. - WILLIAM BLAKEStaračko neznanje – Kad se organi opažanja zatvore, zatvore se i predmeti njihova opažanja. - WILLIAM BLAKEMorate ostaviti očeve i matere, kuće i imanja, ako stoje na putu umjetnosti. - WILLIAM BLAKEŠto se može stvoriti, može se i razoriti. - WILLIAM BLAKEUmjetnosti ne može biti sve dok se ljepota ne pokaže gola. - WILLIAM BLAKEBez neprestana rada ništa se ne može učiniti. - WILLIAM BLAKEUmjetnost je drvo života. Znanost je drvo smrti. - WILLIAM BLAKEEngleski se bogataši udružuju u društvo da bi prodavali, a ne da bi kupovali, slike. Umjetnik koji se ne baci s prezirom na takve trgovačke izložbe ne poznaje ni svoj probitak ni svoju dužnost. - WILLIAM BLAKEKad narodi stare, umjetnosti se hlade,I trgovina niče na svakom drvetu,I siromašni i stari mogu živjeti o zlatu,Jer svi su rođeni siromašni, sa šezdeset i tri ljeta.U Engleskoj se ne pita da li je čovjek nadaren ili genijalan, nego da li je pasivni i uljudni vrli magarac i da li se pokorava mišljenju plemića o umjetnosti i znanosti. Ako se pokorava, onda je dobar čovjek. Ako ne, mora skapati od gladi. - WILLIAM BLAKE

Čovjek koji, ispitujući svoj duh, ne otkriva nikakva nadahnuća, ne treba ni da se usudi da postane umjetnikom. - WILLIAM BLAKEZnanje o idealnoj ljepoti ne može se steći. Ono se rađa s nama. Unutarnje ideje u svakom su čovjeku, rođene s njime; one su, odista, on sam. Čovjek koji veli da nemamo nikakvih unutarnjih ideja mora biti glupan ili podlac, nemajući nikakva spoznanja ili unutarnjega znanja. - WILLIAM BLAKESvaki je čovjek u vlasti svoje utvare, sve dok ne dođe onaj sat kad mu se ljudskost budi i utvara mu hitne u jezero. - WILLIAM BLAKEU duhovnome je čovjeku sadržan svemir i svekoliko stvaranje. Ali je svemir grubo odvojen od paloga čovjeka, tako da mu je postao nešto izvanjsko što ga zarobljava. – WILLIAM BLAKEOno što je iznad slično je onome što je ispod, a ono što je ispod slično je onome što je iznad. – WILLIAM BLAKEŠto je posljednji sud? Kad god neki pojedinac odbaci zabludu, a prigrli istinu, posljednji sud zbiva se u pojedincu. – WILLIAM BLAKEKljuč svih dihotomija jest vizija. Kakav je čovjek tako i vidi. Ona je dostupna svakome ljudskom biću, ali se, najčešće, gubi zato što se ne njeguje. Vizija je sposobnost pravog gledanja. Blake veli: „Vi imate istu sposobnost kao i ja…. samo vi u nju ne vjerujete niti je njegujete. Možete vidjeti isto ono što ja vidim, samo ako to odaberete… Treba samo da izdignete maštu do stanja vizije, i stvar je gotova“. – WILLIAM BLAKEKritika Lockeove filozofije pet osjetila, u pismu Trusleru W.Blake veli „Ne vidi svako tijelo jednako. Očima škrca novčić je mnogo ljepši od Sunca, a torba u kojoj se nosi novac ljepših je razmjera nego loza puna grožđa. Drvo koje na oči nekih mami suze radosnice drugima je samo zelena stvar što im stoji na putu“. – WILLIAM BLAKEOprečnost je pravo prijateljstvo: Uvijek sam znao da anđeli s taštinom govore o sebi kao da su samo oni mudri; to oni čine samouvjerenom drskošću što izvire iz sustavnog mišljenja. Tako se Swedenborg hvasta da je ono što piše novo, premda je to samo sadržaj ili popis već objavljenih knjiga.Neki je čovjek vodio sa sobom majmuna da bi ga pokazivao i, kako je bio malo mudriji od majmuna, umislio se i počeo smatrati da je mudriji i od sedmorice ljudi. Tako je i sa Swedenborgom: on pokazuje glupost crkava i raskrinkava licemjerje, zamišljajući pritom da su svi religiozni i da je on jedini na svijetu onaj koji je ikad rasparao mrežu. Sada čujte jasnu činjenicu: Swedenborg nije napisao ni jednu novu istinu. Sada čujte drugu: napisao je sve samo stare izmišljotine. A sada čujte dokaz. Razgovarao je s anđelima, koji su religiozni, a nije razgovarao s đavolima, koji svi mrze religiju, jer za to nije bio sposoban zbog svojih uobraženih pojmova. Tako su Swedenborgovi spisi sažeti pregled svih površnih mišljenja i raščlamba onih uzvišenijih- ali ne više od toga. Evo sada druge jasne činjenice. Svaki čovjek mehaničke darovitosti može, na temelju spisa Paracelsusa i Jacoba Bohmea, napisati deset tisuća svezaka iste vrijednosti kakve su Swedenborgovi, a na temelju Danteovih i Shakespeareovih beskonačan broj. Ali kada to učini, neka ne kaže da zna više od svog učitelja, jer on samo drži svijeću pri danjem svijetlu. – WILLIAM BLAKE

Vidjevši ili osjetivši sebe u četverodimenzionalnom svijetu ustanovit ćemo da trodimenzionalni svijet nema i nikada nije imao nikakva zbiljskog postojanja, daje bio proizvod naše mašte, utvara, priviđenje, opsjena i optička varka, bilo što,samo ne zbilja. – P.D.OUSPENSKY

Postoji točka sa koje više nema povratka. Ta se točka mora dosegnuti. – F.KAFKA

Izreke od Hermesa Trismegistusa

Tko izabere nezadovoljene žudnje umjesto mira, taj je luda. Luda hoda stranputicama, a tko stranputicama hoda, hita ka svojoj propasti. – HERMES TRISMEGISTOS

Ti si u svijetu stvari koji je stvoren i u njemu tražiš mir. Kako može postojati mir u svijetu koji je u pokretu? Sve dok čamac pliva na vodi, on ne stoji mirno i mira nema. Ako se, pak, na tren i umiri, to je samo slučajnost. Vrlo brzo voda ponovno počinje da ljulja sve što pliva na površini. Čamac dolazi do mira samo ako se iz vode izvuče na kopno. To je mjesto odakle čamac potiče i koje po gustoći i težini liči na čamac. Tada – a ne prije toga, čamac zaista dolazi do mira. Isto tako duša, sve dok je vezana za uzburkano more materijalnog svijeta, ne može da bude mirna ili da se malo odmori. Međutim, ako se vrati svom izvoru i korijenu, eto tišine i mira. Tada je oslobođena patnje, poniženja i zablude u zemlji tuđinskoj. - HERMES TRISMEGISTOS

Ako želiš ono što je apsolutno čisto, neukaljanu čistoću duše, onda moraš da je tražiš negdje drugdje, a ne u svijetu stvari koje dolaze i odlaze. - HERMES TRISMEGISTOS

Vidiš li sada jasno pred sobom, o dušo, da svjetlost dolazi iz duha, a tama iz tijela? Ako to razumiješ zašto onda žališ što moraš da napustiš tijelo? Jer, kroz tijelo doživljavaš najveću bol. Ono te odvraća od opažanja onoga što po svaku cijenu moraš znati. Prije bi morala da žališ što si daleko od svijeta duha; jer kroz uticaje tog svijeta primaš najveću milost i možeš postići ono što ti je primjereno da tražiš i uzmeš. - HERMES TRISMEGISTOS

Dokle ćeš još nastaviti da se naprežeš, o dušo, kako bi lutala od jedne stvari ka drugoj, ka svijetu nastajanja, cvijetanja i nestajanja? Koliko ćeš još dugo tražiti prijatelje i suputnike, čas izdati prijatelja, čas pronaći novog? Među svima sa kojima se u prijateljstvu sjedinjuješ, nema nikoga tko kao čovjek ne posjeduje i drugu stranu: nevjernost i izdaju, pa bilo to makar samo u mislima, dok ti želiš da mu budeš vjerna i da mu pomogneš. Nema nikoga tko se ne pretvara, dok ga ti smatraš iskrenim. Također nema nikoga tko te ne prlja i obeščašćuje, čak i ako ga ti smatraš čistim. I nema nikoga tko nije neprestano cijelom svojom prirodom i svim svojim bićem protiv tebe, isto kao što si i ti svim svojim bićem i prirodom protiv njega. I na kraju, poslije svega ovoga, raskidaš sponu koja vas je međusobno spajala, iako nije postojalo ništa što bi to opravdalo. Tako svo vrijeme zbog tih razdvajanja doživljavaš veliku bol i patnju. Istinskog prijatelja i suputnika nemaš zato što te oni za koje misliš da su ti prijatelji izdaju, dok si ti sama nepristrasna. Oni ti čine zlo, dok si ti prema njima dobra i iskrena. Zašto to uvijek iznova želiš da iskusiš? Zar ono što si na početku zaključila nije dovoljno? Zašto to želiš da isprobaš ponovno? Zašto odbijaš da prihvatiš upozorenje koje si primila iz dugotrajnog iskustva? Zašto odbijaš da ga smatraš istinitim? Koliko ćeš još dugo nastaviti da tražiš loše i nečasne ljude, prevarante i izdajice? Zar si zaista glupa i slijepa ili samo djeluješ kao da si glupa i slijepa? - HERMES TRISMEGISTOS

Dovoljno je uzeti gutljaj vode da bi se upoznao sa prirodom vode. Tko posjeduje iskustvo jednog djela, preko njega poznaje i cjelinu. Potrebna je šaka puno pijeska da bi se zemlja uopće upoznala. Iako postoji mnogo vrsta zemlje, pojam zemlje i njena suština ostaju uvijek isti. Tako su i svi prijatelji iste prirode i iste suštine. Tko se za jednoga veže, otkriće da razumije sve ako shvati jednoga prijatelja. - HERMES TRISMEGISTOS

Slično privlači slično. - HERMES TRISMEGISTOS

Čovjek kome prijeti da se utopi, ne pokušava da ulovi ribu. On ima važnija posla. Tako je i sa stanovnikom ovog svijeta. Čim uvidi koliko je bolna njegova situacija, njegovo djelovanje će biti toliko usmjereno ka spasenju svoje duše, da se više neće obazirati na svjetovna dobra i razonodu. - HERMES TRISMEGISTOS

Tjelesna priroda je tvoja žena, o dušo, a duh je tvoj otac. Ako svog oca-duh, ne budeš slušala,

već svoju ženu-tjelesnu prirodu, propast ćeš u smrt i patnju. - HERMES TRISMEGISTOS

Bol nastaje tako što duša vidi i privlači stvari koje su promjenjive i koje se nalaze u međusobnom sukobu. Duša je sretna kada vidi i privlači stvari koje su harmonične i vječne. Dakle, ako želiš da budeš oslobođena bola, o dušo, moraš napustiti ovaj svijet suprotnosti i uzajamnih sukoba i kročiti u svijet vječnosti i postojanosti. Trgovci izlažu svoju robu da bi je pokazali ljudima sa zdravim očima, a ne slijepima. Pripovjedači i govornici ne govore gluhima, već onima koji imaju zdrave uši. – HERMES TRISMEGISTOS

Uvjeri se u to da dobro drvo daje samo dobre plodove, a loše drvo samo loše. Kada bi drvo davalo drugačije plodove nego što to odgovara njegovoj prirodi, onda bi onaj tko posadi lozu mogao na njoj da ubere i žir, a tko zasadi hrast, ubirao bi i grožđe. Iz svega može da proistekne samo ono što je u skladu sa njegovom prirodom. - HERMES TRISMEGISTOS

Život duše zavisi od toga da li je ostavila iza sebe materijalni svijet i da smrt duše i njene brojne patnje bivaju prouzrokovane njenim ostankom u materijalnom svijetu. - HERMES TRISMEGISTOS

Vatra može biti ugašena, ali plamen žudnje nikada. - HERMES TRISMEGISTOS

Kada slijepac upadne u rupu, on se za to ne može kriviti. Međutim, ako netko sa zdravim očima priđe rupi, vidi je i dobrovoljno se u nju baci, onda za njega ne postoji nikakvo opravdanje. - HERMES TRISMEGISTOS

Sve što moraš da naučiš je u tebi. - HERMES TRISMEGISTOS

Sve što je duši potrebno da bi stekla uvid, u njoj je, a ne negdje drugdje. Uzrok zašto to ne uviđa nije duša, već tijelo koje se postavlja između. - HERMES TRISMEGISTOS

Tijelo je dušino oruđe, sramota je ako oruđe vlada radnikom praveći od njega roba. Radnik je taj koji mora da vlada, ne oruđe. – HERMES TRISMEGISTOS

Svijet dolaženja i odlaženja je svijet snova. - HERMES TRISMEGISTOS

Ne misli da se tvoja sreća sastoji od onoga što vidiš u svijetu čula. Ako u njemu tražiš svoju sreću, onda si kao netko tko je zaspao i tko je u snovima vidio fine i lijepe stvari i u potpunosti vjeruje u njih. Kada se probudi, on je žalostan i zapanjen zato što je odvojen od stvari koje je vidio u snu. – HERMES TRISMEGISTOS

Danas većina ljudi koje interesira duhovnost istoka žude za „iskustvom“. Oni upoznatisa standardima i normama duhovnog iskustva, koji pristaju uz disciplinirane putovepoput Sufizma, obično su užasnuti načinom na koji Zapadnjaci prijanjaju uz bilo kojuprikazu iz područja izvan normalne svijesti, i drže da je to pojavnost„duhovnoga“. Zapravo postoje bezbrojne oblasti iz neviđenog svijeta, neke od njihdaleko opasnije od najstrašnijih džungli vidljiva svijeta. - CHITTICK

O geniju:

Genij se sastoji u djelovanju slobodnog uma., I kao posljedica djela genija ne služe korisnu svrhu. Djelo genija može biti glazba, filozofija, slikarstvo, poezija, to je ništa za uporabu ili dobit. Biti beskoristan i neprofitibilan je jedna od karakteristika genija, to je njihov patent

plemenitosti. - SCHOPENHAUER

Tisuće genija žive i umru neotkriveni, što zbog samih sebe što zbog ostalih. – M.TWAIN

Genij je osoba koja zna sve bez da je to naučila. –WEININGER

Poboljšavanjem se poravnavaju putovi; ali neravni zavojiti nepoboljšani putovi jesu putovi genija. - WILLIAM BLAKE

Talent pogađa metu koju nitko ne može pogoditi; genij pogađa metu koju nitko ne može vidjeti. –SCHOPENHAUER

Objasniti Weiningera kao ženomrsca, to znači: razumjeti ga savršeno pogrešno kao čovjeka. Jer njegov antifeminizam bio je upravo ono suprotno mržnji, čak i kad su rečenice koje je pisao, tako zvučale. Otto Weininger nije mogao mrziti! Njegovom dušom vladao je jedan nadljudski osjećaj, a to je bila ljubav. Ljubav za sve ljude, za biljke, za životinje; ljubav za sve pojavnosti svijeta! Njegova ljubav obuhvaćala je sve, ništa joj nije moglo promaknuti. Tko tvrdi suprotno, taj ni u onome krajnjemu nije prema Weiningeru pravedan. Na čitavom svom putu nisam naišao ni na jednog drugog čovjeka koji bi bio sposoban samo za ljubav kao što je to bio on; ni jednoga čije bi srce toliko do kraja bilo puno ljubavi kao što je bilo njegovo. Tko to srce ne bi odbacio, taj je bio okružen njegovom ljubavlju. – A.GERBER

Knjige koje sam pročitao i koje vrijede: 1. O.SPENGLER, Propast Zapada2. E.BECKER, Poricanje smrti3. O.WEININGER, Spol i karakter4. DOSTOJEVSKI, Zapisi iz podzemlja, Bijele noći5. M.TWAIN, Misteriozni stranac6. M.MONTAIGNE, Eseji7. ERAZMO, Pohvala ludosti8. F.D.L.ROCHEFOUCAULT, Maksime9. P.D.OUSPENKSY, U potrazi za čudesnim10.W.JAMES, Raznolikosti religioznog iskustva11. ORTEGA, Pobuna masa

Autori koji vrijede: Berdjajev, L.Šestov, Nietzsche, Montaigne, Schopenhauer,