Zbirka Izabrana proza Ive Andria sadri pripovijetke:Kako sam ulazio u svet knjige i knjievnosti,panorama,cirkus,deca,kula,knjiga,most na epi,pria o Kmetu Simanu,sunce,crven cvet,snopii,na Jevrejskom groblju u Sarajevu,u openovoj kui,mostovi U ovoj knjizi nalazimo autobiografske prie, tj. prie iz ivota samog pisca, kao npr. Kako sam ulazio u svet knjige,prie koje u sebi sadre neki historijski dogaaj, kao to je npr. izgradnja mosta na rijeci epi, ali i prie sa elementima putopisa kao to je Na jevrejskom groblju u Sarajevu. Knjiga zapoinje citatom koji govori o tome kako i djeca imaju svoje patnje strahove i osjeanja kao i odrasli ljudi, ali kada odrastemo te patnje iz kolske klupe zaboravljamo, vjerovatno zbog toga to nailazimo na vee ivotne probleme i nedae. Kada odrastamo nismo svjesni svoje bezbrinosti i mali problemi nam se ine velikima ali kada odrastemo i suoimo se sa surovim ivotnim okolnostima ostali problemi postaju nebitni. U prii Kako sam ulazio u svet knjige i knjievnosti Andri pie o svojoj opinjenosti knjigom i pisanjem. Iz ovog teksta saznajemo koliko se knjiga cijenila u vrijeme kada je Andri odrastao i koliko je bilo teko doi do nje: U naim sirotinjskim stanovima nije bilo knjiga, osim udbenika ili nekog ubogog kalendara. kola je pruila malo ili nita, a o kupovini nije moglo biti govora. U tadanjem Sarajevu postojale su tri ili etiri knjiare, naravno, i kancelarijski i koolski materijal. U stvari, bolje bi bilo kazati obrnutim redom, jer su knjige bile sporedan, a kancelarijski materijal glavni artikal. Andri se razlikovao od druge djece, jer dok su se oni igrali on je iao do knjiare i u izlogu gledao knjige koje su ga neodoljivo privlaile. Naalost, knjige se danas mnogo manje cijene i itaju. U dananje doba ljudi su sve vie okrenuti internetu i savremenoj tehnologiji, a brzi nain ivota ne daje dovoljno vremena za itanje knjiga kao to je to bio sluaj prije kada su knjige bile dragocijene, a knjievnici bili jedni od najuticajnijih i najuglednijih ljudi u drutvu. U prii Deca Andri pie o jednom neugodnom doivljaju iz djetinjstva. U ovoj pripovijetki glavni lik je "prosedi megdandzija", koji je u ulozi pripovjedaa u prvom licu i tako iskazuje bolnu istinu o sebi, ali i o svoj djeci ovog sveta.Vrijeme deavanja radnje je ''pretproleno vreme'', doba koje je nekako prozno, suho, sa slabim martovskim suncem. ovjek ne zna gdje da krene, ni ta da radi. Tada djeca ne znaju ime da ispune vrijeme, pa izmiljaju nove, esto udne i svirepe igre. Deaci Mile i Palika bili su djeije voe i prevodili su djeake u borbama sa djecom iz drugih gradskih naselja. Djeaci su u svojoj igri imali zadatak da prebiju djeake Jevreje. Status pojedinaca u grupi u cijelom naselju, zavisio je od toga kako bi se pokazao u borbi. Ali kada se djeak naao u situaciji da udari malog jevreja nije mogao, nije imao snage i zbog toga je odbaen od svoj drutva. ak je morao da ih zaobilazi i skriva se od njih jer je bio proglaen kukavicom i izdajicom. Deak je navukao prezir svojih voa, ali je sauvao duu i ljudsko u sebi. Ja mislim da je ispravno postupio, jer ako te drugovi nagovaraju na neto to nije dobro onda to nisu pravi drugovi. Pojedinac ne smije slijepo da ide za drugima, ako njihovo ponaanje nije u skladu sa ljudskim vrlinama (kao to su velikodunost, dobrota, pravda, zatita nejakog).Mile i Palika su eljeli das se dokau u drutvu, da budu glavni i da ih drugi sluaju. Dugo se djeak sjeao ovog dogaaja: Tek docnije, mladike godine izbrisale su potpuno taj spomen iz moga sjeanja i istisle tu sliku iz mojih snova. Ali to je ve bio zaborav, smrt detinjstva.. U putopisnoj prii Na jevrejskom groblju u Sarajevu Andri i na groblju pronalazi neto neobino i privlano. On na svakom grobu i nadrgobnom spomeniku prepoznaje osobine osobe koja je tu sahranjena, a iz natpisa osjea se toplina i potreba da se neto kae o onome ko je zauvijek napustio ovaj svijet: Iza tih rei i slova nazirem mali i ivi sefardski svet iz naeg detinjstva..

U pripovijetki Knjiga govori se o djeaku koji razmilja o knjigama koje bi volio posuditi iz biblioteke i proitati.On eljno iscekuje pravo da se sluzi bibliotekom. Odluio je da ode u biblioteku i posudi jednu knjigu. Ali silazeci niz stepenice knjiga mu ispade i raspade se. On je brzo sastavi i brzim koracima podje kuci. Ostavio je knjigu na dno svog ackog kovcega. Pitao se kako ce to popraviti i neprestano razmisljao o ostecenoj knjizi. Kupio je lepilo i zaljepio knjigu. S velikim strahom je usao u biblioteku i vratio knjigu ali bibliotekar neprimjecuje da je knjiga bila ostecena.Ono sto dugo iscekujemo i o cemu previse razmisljamo mozda nece ispasti onako kako smo mi zamislili i zato se trebamo pripremiti na moguce posljedice jer svako pravo na nesto nosi i odreenu vrstu odgovornosti. U pripovijetki Pria o kmetu Simanu prikazuje se vjekovna borba izmeu kmetova i turskih feudalaca. Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku, kmetovi su povjerovali da je doao kraj iskoritavanja. Ovdje je dat primer sukoba kmeta Simana Vaskovia i age Ibraga Koloa. Kmet Siman je bio miroljubiv ovek koji je iveo mirnim i uobiajenim nainom ivota za jednog kmeta, sve do trenutka kada je dolo do promene vlasti. Tada, snano verujui da je sve postalo drugaije, promenio je svoje ponaanje, pobunio se i krenuo u borbu za pravdu koja je bila nedostina. Siman je iveo u tekim i nesigurnim vremenima, u kojima su kmetovi bili iskoriavani od strane svojih gospodara. Bio je svestan vremena u kome ivi, ta mora da radi i kako mora da se ponaa. Potovao je vlast i turske zakone, nije se suprostavlajo svom agi i ispunjavao je sve svoje kmetovske obaveze. Kada je tursku vlast zamenila austrijska bio je ubeen da su stigle dugo oekivane promene, da su se promenom vlasti promenili i zakoni i da je konono postao slobodan ovek koga niko vie nee moi da iskoriava. Dugo potkisivani bes potlaenog oveka i ogorenje zbog nepravde izbili su na povrinu. Mirni i posluni kmet postao je samouveren i drzak ovek, koji nije eleo da se odrekne onoga o mu s pravom pripada. Bio je u zabludi i grdno se pravario. Vlast jeste bila nova, ali su zakoni ostali stari. Kmet je i dalje bio kmet, a aga je ostao aga. Ne shvatajui da se nita nije promenilo i da je njegova pobuna uzaludna, Siman se odluno borio za svoje pravo. U toj borbi izgubio je svoje imanje i svoju porodicu i na kraju zavrio kao prosjak i pijanica. Kmet Siman je bio uporan i tvrdoglav ovek. Verovao je pravda na njegovoj strani, da e iz borbe koju vodi izai kao pobednik i ni pod koju cenu nije eleo da odustane od svog stava. Pogreio je. Zbog svoje tvrdoglavosti i nepopustljivosti upropastio je svoj ivot i izgubio sve to je imao. Kad su Austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije vie htio da mu daje treinu uroda. Mislio je da je s promenom vlasti doneena i promena o daama kmetova. Ali Siman se grdno prevario, vlast je jo uvijek bila na strani age. Siman je tako iz dana u dan provodio vreme na raznim suenjima, mislei da je u pravu. . Simanu su umrla dijeca, ena otila kod rodbine, a on se odao pijanstvu. Tvrdoglavo se pridravao svoga stava i tako je upropastio svoj ivot. Siman Vaskovi je kmet koji je ivio svojim mirnim, uobiajenim ivotom. Siman je traio svoje pravo, ali ondanje visoko drutvo nije dozvoljavalo da obian kmet trai pravdu jer je nikada nije ni imao. Siman se prerano digao u borbu za pravdu, jer da je jo malo priekao uz njega bi bilo jo mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije poela buditi savijest. Siman se nije imao na koga osloniti, a pratile su ga same tekoe. Smirenje je nalazio u alkoholu, a zapao je u najloije drutvo, meu pijance i propalice. Ibraga Kolo je turski feudalac. Razlikovao se od drugih aga. Nije bio lo ovjek, naprotiv, u mnogome je poputao Simanu. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po urod. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati dae, aga ga je tuio sudu i dobio ono to je traio. Od Simana je stvorio propalicu.