istrazivacki rad

UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVUSAOBRAĆAJNI FAKULTET

DOBOJ

Tema:

Totalitarna društva i njihova refleksija u radu

Istraživački radiz sociologije rada

Student: Mentori:Asmir Kopić 144/10 Doc.dr Dragomir Vuković

Mr Davor Vidaković

Asmir Kopić 144/10 Totalitarna društva i njihova refleksija u radu

Sadržaj:

1 Uvod ...................................................................................................................... 3 1.1 Totalitarizam …………………………………………………………...……. 3

2 Fašizam ………………………………………………………………………….. 42.1 Odnos prema marksizmu ……………………………………………………..4

3 Nacizam ................................................................................................................. 53.1 Ideologija ......................................................................................................... 5

4 Komunizam ............................................................................................................ 54.1 Diktatura proleterijata ................................................................................... 5,6

5 Militarizam ............................................................................................................. 66 Zaključak ............................................................................................................. 6,77 Literatura ................................................................................................................ 8

2


1. Uvod

Dvadeseto stoljeće je najkrvaviji period u istoriji čovječanstva. U ovom stoljeću su se pojavile metode do tada neviđenih brutalnosti kao sto su: svjetski ratovi, genocidi, koncentracioni logori, hemijska i nuklearna naoružanja, bombardiranja, gerilski ratovi i terorističke akcije. Postoje dva osnovna razloga zbog kojih je dvadeseto stoljeće bilo toliko krvavo. Prvi razlog je taj što je razvijena tehnologija omogućila proizvodnju oružja koje je daleko ubitačnije u odnosu na oružje iz prethodnoga stoljeća. Drugi razlog, a to je zapravo, stvarni razlog, su ideologije koje su služile kao povod korištenju ovog naoružanja i tehnologije na najsvirepiji i najokrutniji način.Različite ideologije, čiji su temelji zakopani u devetnaestom stoljeću, svoje su krvavo ubiranje plodova obavili u narednom dvadesetom stoljeću. Totalitarni sistemi, kao najsvirepije ideologije koje su plod ljudskog uma, su na jedan brutalan način odnijeli milione ljudskih života, za sobom ostavile miiione gladnih, siromašnih, uplašenih ljudskih života koji su ostali trajno dezorijentirani.

1.1 Totalitarizam

Totalitarizam ili svevlast je politički sistem u kojem je vlast pod kontrolom jedne političke organizacije ili stranke koja ne prepoznaje granice svoje ovlasti. To je uglavnom diktatorski politički sistem. Totalitarni režimi na vlast dolaze revolucijama, putem državnih ili vojnih udara nakon vojnih intervencija ili na višestranačnim demokratskim izborima.

Totalitarna vlast označava suzbijanje, ograničavanje slobode govora i slobode tiska. Vlast u totalitarnim državama kontrolira gospodarstvo, slobodu govora, a po potrebi koristi i teror primjerice pomoću tajne policije. U totalitarnoj državi postoji koegzistencija dvije vlasti, vlasti države i stranke. U ovakvoj državi vladari nadgledaju svoje stanovništvo tako da pojedincu oduzimaju pravo na privatnost.

Nepostojeća dioba vlasti: zakonodavna, izvršna i sudska nisu nezavisne i odvojene jedna od druge nego se nalaze u rukama diktatora ili dominantne partije. Uskraćene su građanske slobode, prisutna su kršenja ljudskih prava, slobode medija, slobode vjeroispovijesti, slobode umjetnosti i znanosti. Novinarstvo je pod uticajem diktatora ili vladajuće stranke. Sloboda izražavanja je potisnuta cenzurom. Totalitarizam predstavlja suprotnost modernom principu otvorenog pluralističkog društva i pravne države. Za primjer totalitarizma uzima se u razmatranje nacistička Njemačka ili Rusija za vrijeme Staljina.

Neki totalitarni pokreti i njihove vođe npr. Hitler ili Homeini definiraju tu opasnost kao nekakvo praiskonsko zlo, dok drugi kao Staljin vide ga u obliku ideja i stila života.

3


2. Fašizam

Fašizam je državno uređenje ekstremne desnice koje radikalno ograničava ljudska prava radi veće stabilnosti i bržeg napretka. Fašizam se protivi komunizmu, konzervativizmu, demokraciji, individualizmu, liberalizmu, materijalizmu, pacifizmu i političkom pluralizmu

Naziv potiče od lat. riječi fascio - svežanj pruća sa sekirom u sredini, simbol centralističke vlasti u Rimskom carstvu. Fašizam je generički pojam koji označava ideologije, političke pokrete i organizacije kao i vladavinske pokrete koji su po svojoj funkciji, te metodama političkog djelovanja srodni italijanskom fašizmu. Posebno se koristi kao sinonim s izrazom nacizam.

Fašistički pokreti u različitim zemljama su se međusobno ideološki razlikovali, a i unutar pojedinih pokreta postojale su frakcije koje su zastupale različite ideje. Pristupali su im pripadnici starog plemstva nezadovoljnog modernim društvom i željnog reakcije, građani razočarani liberalizmom i željni manjih promjena unutar postojećeg sustava, te radikalni nacionalisti i rasisti koji su htjeli stvoriti potpuno novo društvo i način života. Potporu su imali među vojnicima, seljacima i zemljoposjednicima, radnicima, intelektualcima i kapitalistima.

Postoji neslaganje između istoričara i akademika političkih nauka oko prirode fašizma. Neki akademici gledaju na fašizam kao društveno radikalni pokret s ideološkom pozadinom u jakobinci Francuske revolucije, dok ga drugi smatraju ekstremnim oblikom konzervativizma koji se inspiriše u silovitom reakcionizmu 19. Vijeka, protiv ideja prosvjetiteljstva. Jedni ga smatraju duboko iracionalnim, dok su drugi impresionirani racionalnošću s kojom je služio materijalnim interesima onih koji su ga podržavali. Neki pokušavaju objasniti fašizam kao izraz iracionalne mržnje i frustracija, dok drugi stavljaju akcenat na racionalne načine iskorištavanja mržnje i frustracija s ciljem dostizanja profesionalnih ili klasnih prednosti. Na kraju, dok jedni smatraju da je fašizam rezultat težnje za kulturološkom i nacionalnom regeneracijom preko stvaranja "novog čovjeka", drugi ga smatraju rekacijom na komunističku revoluciju s početka 20. vijeka, i insistiraju na društvenom sukobu između ljevičarskih i desničarskih ideja i shvaćanja života.

2.1 Odnos prema marksizmu

Fašisti od samog početka nisu skrivali svoju mržnju prema marksistima bilo koje vrste. Obećavali su svojim sljedbenicima odlučniju borbu protiv marksista, nego što su to činile stranke koje su zagovarale ljudsko pravo na različitost mišljenja i ideja. Mussolini je stekao reputaciju kao učinkovit fašista kada je poslao divizije Crnih košulja, naoružanih do zuba, protiv italijasnkih radnika i seljaka u štrajku zbog niskih primanja između 1920. i 1921. godine.

4


3. Nacizam

Nacizam ili nacional-socijalizam je politička ideologija nastala u njemačkoj političkoj partiji NSDAP (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei) i njenom partijskom programu iz 24. februara 1920. Nacizam je bio državna ideologija u Njemačkoj od dolaska NSDAP-a na vlast 1933. do vojnog poraza njemačke vojske 1945 godine, kada je zabranjen u zemlji svog nastanka.

3.1 Ideologija

Nacizam je blizak fašizmu i često se poredi sa njim, djelomično i zbog vojno-političke alijanse između fašističke Italije (1923-1943.) i nacističke Njemačke prije i tokom Drugog svjetskog rata. Jedna od najvažnijih razlika između te dvije ideologije je ta da je italijanski fašizam kao osnovu imao državu na prvom mjestu, dok je kod nacista to bio njemački narod, definiran svojom rasnom dimenzijom. Njemačka, germanska rasa je po njihovom ubjeđenju superiorna drugim rasama i kao takva bi se trebala širiti na štetu ostalih. Za nacizam se moze reći da je desno orijentisana ideologija.

4. Komunizam

Komunizam je ideologija koja teži uspostavi besklasnog, bezdržavnog društva koja se temelji na zajedničkim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju. Može se posmatrati kao ogranak šireg socijalističkog pokreta. Marksisti su rane oblike čovjekovih društvenih organizacija opisivali kao primitivni komunizam. Međutim, komunizam kao politički cilj je pretpostavljeni oblik buduće društvene organizacije.

4.1 Diktatura proleterijata

Karl Marks je smatrao da se društvo ne može preko noći transformisati iz kapitalističkog u komunistički oblika proizvodnje, već mora postojati prelazni period koji je Marks nazvao revolucionarna diktatura proletarijata. Marxov koncept komunističkog društva izniklog iz kapitalizma za sada ostaje samo teorija; zapravo, Marks je ostavio vrlo malo informacija o tome kako će komunističko društvo zapravo izgledati. Termin "komunizam" često se koristio da bi se označili politički i ekonomski režimi u kojima vladaju komunističke partije koje su tvrdile da su oličenje diktature proletarijata.

5


Krajem 19. vijeka, marksističke teorije su potaknule nastajanje socijalističkia partije širom Europe, iako su nešto kasnije njihove ideološke platforme bile mnogo bliže ideji "reformističkog" kapitalizmu sa sve slabijom težnjom da se taj kapitalizam ruši. Izuzetak je bila Ruska socijaldemokratska radnička partije. Jedno krilo partije, općepoznato kao boljševici, na čelu sa Vladimirom Iljičom Lenjinom uspjelo je osvojiti vlast u Rusiji nakon obaranja privremena vlade u Oktobarskoj revoluciji 1917. Godine 1918. ova partija promijenila je ime u Komunistička partija, čime je po prvi put povučena jasna granična linija između komunizma i ostalih vidova socijalizma.

U svom današnjem obliku, komunizam je potekao iz radničkog pokreta Europe 19. vijeka. U to vrijeme, kako je industrijska revolucija napredovala, kritičari socijalisti su krivili kapitalizam za stvaranje nove klase nekvalifikovanih gradskih radnika u fabrikama koji su radili pod teškim uslovima i za širenje jaza između bogatih i siromašnih. Engels, koji je živio u Manchesteru, proučavao je formiranje čartističkog pokreta, dok je Marks napustio univerzitet da bi se upoznao sa proletarijatom u Francuskoj i Njemačkoj.

5. Militarizam

Militarizam je orijentacija održavanja jakih vojnih snaga njihove pripremljenosti, motivisanosti i jednim delom stanovništva za ratno stanje. Militarizam se posebno izražava kroz orijentaciju da se vojna opcija iskoristi pre nego što su ostale opcije iscrpljene.

6. Zaključak

Totalitarizam je sistem koji kontrolise sve oblasti života svojih podanika: kapital, rad, proizvodnju, potrošnju, trgovinu, industriju, zemljoradnju i ostale profesije, religiju, odgoj, umjetnost, književnost, nauku, medije, sport, sve javne ustanove, čak i obiteljski život. Totalitarna društva uništavaju privatnu sferu i zavode opštu kontrolu.

Fašizam kao totalitarno društvo ograničava ljudska prava radi veće stabilnosti i bržeg napretka. Koncentrisali su svoju ideološku propagandu na mlade ljude, organizovane partije imale mlađe članove od drugih desničarskih partija. Država im je bila na prvom mjestu.

Nacizam kao totalitarno društvo je blizak fašizmu i često se poredi sa njim. Kod nacista na prvom mjestu je bio Njemački narod, po njihovom ubeđenju bili su superiorni drugim rasama i kao takvi trebali bi se širit.

6


Komunizam kao totalitarno društvo se temeljio na ideologiji zajedničkog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, dok je se “Milotarizam“ orijentisao na stvaranje jakih vojnih snaga, njihovo pripremanje i spremnost na rat.

7


Literatura:

1. www.wikipedia.org

8

http://www.wikipedia.org/

istrazivacki rad

Documents