issn 1849-661x (online) i sn 1849- 61x (online) issn 1849 ...slovenija), hatidža jahić (sarajevo,...

OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO - E4E

Znanstveno - stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo

EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP - E4E

O

BRAZ

OVAN

JE Z

A PO

DUZE

TNIŠ

TVO

- E4E

/ E

DUCA

TION

FOR

ENTR

EPRE

NEUR

SHIP

- E4

E

Volumen 9/Volume 9, Broj 2/Number 2, 2019www.journal.zrinski.org 2

ISSN 1849-661X (online)

Europska poslovna škola Zagreb

Institut za obrazovanje za poduzetništvo

Privitna gimnazija i ekonomska školaKatarina Zrinski

E4E




OBR

AZO

VAN

JE Z

A PO

DU

ZETN

IŠTV

O -

E4E

/ E

DU

CATI

ON

FO

R EN

TREP

REN

EURS

HIP

- E4

E






E4E


Znanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo


OBR

AZO

VAN

JE Z

A PO

DUZE

TNIŠ

TVO

- E4

E /

EDU

CATI

ON

FO

R EN

TREP

REN

EURS

HIP

- E4E

Volumen 10 / Volume 10, Broj 1 / Number 1, 2020 1





OBR

AZO

VAN

JE Z

A PO

DUZE

TNIŠ

TVO

- E4

E /

EDU

CATI

ON

FO

R EN

TREP

REN

EURS

HIP

- E4E






E4E




OBR

AZO

VAN

JE Z

A PO

DUZE

TNIŠ

TVO

- E4

E /

EDU

CATI

ON

FO

R EN

TREP

REN

EURS

HIP

- E4E






E4E



RSHI

P - E

4E





OBR

AZO

VAN

JE Z

A PO

DUZE

TNIŠ

TVO

- E4

E /

EDU

CATI

ON

FO

R EN

TREP

REN

EURS

HIP

- E4E



OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E Znanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo

EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP – E4E

International Journal of Education for Entrepreneurship

Europska poslovna škola ZagrebEuropean Business School Zagreb

ISSN 1849-7845 (tisak) ISSN 1849-661X (online)

UDK 33:37

Volumen / Volume 10 Broj / Number 1

Glavni urednici / Editors in ChiefIvica Katavić, Vitomir Tafra

Zagreb, 2020.

2

OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E / EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP – E4E

Znanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo / International Journal of Education for Entrepreneurship

PRETHODNI NASLOV DO PROSINCA 2013. / PREVIOUS TITLE TO DECEMBER 2013: Učenje za poduzetništvo / Entrepreneurial learning

NAKLADNIK / PUBLISHER Europska poslovna škola Zagreb / European Business School Zagreb

ZA NAKLADNIKA / FOR PUBLISHER Ivica Katavić

GLAVNI UREDNICI / EDITORS IN CHIEFS Ivica Katavić, Vitomir Tafra

ZAMJENIK GLAVNIH UREDNIKA / DEPUTY EDITORS IN CHIEFS Danijel Knežević

POMOĆNICA GLAVNIH UREDNIKA / ASSISTANT EDITORS IN CHIEFS Barbara Konjevod

UREDNIČKI ODBOR / EDITORIAL BORDIvica Katavić (Zagreb, Hrvatska), Vladimir Grebenar (Vinkovci, Hrvatska), Vitomir Tafra

(Zagreb, Hrvatska), Milan Matijević (Zagreb, Hrvatska), Marjana Merkač-Skok (Ljubljana, Slovenija), Siniša Zarić (Beograd, Srbija), Damira Đukec (Čakovec, Hrvatska), Slavko

Vukić (Travnik, Bosna i Hercegovina), Petar Vrgović (Novi Sad, Srbija), Mia Delić (Zagreb, Hrvatska), Fahrudin Fehrić (Travnik, Bosna i Hercegovina), Marina Gregorić (Čakovec, Hrvatska), Nataša Zrilić (Rijeka, Hrvatska), Davor Širola (Rijeka, Hrvatska), Anita Prelas

Kovačević (Virovitica, Hrvatska), Domagoj Karačić (Osijek, Hrvatska), Marina Stanić (Osijek, Hrvatska), Sérgio Paulo da Silva Messias Tormenta (Porto, Portugal), Maja Vizjak (Zagreb, Hrvatska), Lucijano Jakšić (Zagreb, Hrvatska), Helena Šlogar (Zagreb, Hrvatska), Mirha Bičo Ćar (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), Wojciech Kozioł (Tarnów, Poljska), Anna

Wojtowicz (Tarnów, Poljska), Janusz Ząbek (Tarnów, Poljska), Ajda Fošner (Ljubljana, Slovenija), Hatidža Jahić (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), Ivana Kovač (Zagreb, Hrvatska),

Gabrijela Vidić (Zadar, Hrvatska)

3

LEKTORICA ZA HRVATSKI JEZIK / CROATIAN LANGUAGE EDITOR Antonija Zeba

LEKTORICA ZA ENGLESKI JEZIK / ENGLISH LANGUAGE EDITOR Sanja Gregić

RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISU REFERIRAJU SE U: / INDEXED IN: ERIH PLUS - European Reference Index for the Humanities and the Social Sciences

ROAD - Directory of Open Access Scholary Resources HRČAK - Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

ČASOPIS IZLAZI DVA PUTA GODIŠNJE / PUBLISHED BIANNUALLY

ADRESA UREDNIŠTVA / ADDRESS OF THE EDITORIAL BOARD Europska poslovna škola Zagreb

Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatskawww.journal.zrinski.org

[email protected]

NASLOVNA STRANICA / FRONT PAGE Marina Rogić

GRAFIČKO OBLIKOVANJE / GRAPHIC DESIGN Seniko studio d.o.o. za trgovinu i usluge

4

SADRŽAJ

UVOD / INTRODUCTION 5

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK / ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER1. Vedrana Šimunić Rod

NOVA GENERACIJA PODUZETNIKA; GENERACIJA Z 72. Marina Gregorić, Đurđa Somođi, Tena Kovačić

DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE U AGROTURIZMU REPUBLIKE HRVATSKE 243. Melisa Bahonjić, Krešimir Dabo

ANALIZA UPRAVLJANJA DRUŠTVENIM MREŽAMA U PODUZETNIŠTVU U KULTURI, PRIMJER MUZEJ PREKINUTIH VEZA 40

4. Alina Zapalska, Ben Wroblewski, Peter Imbriale, Parish Kaleiwahea, Joshua SchwartzSTRATEGY FOR DEVELOPMENT AND ASSESSMENT OF CRITICAL THINKING IN UNDER-GRADUATE MANAGEMENT, ENTREPRENEURSHIP AND LEADERSHIP EDUCATION 54

PREGLEDNI RAD / REVIEW ARTICLE5. Marija Krstinić, Maja Pauković

EKSTRINZIČNA I INTRINZIČNA MOTIVACIJA ZA UČENJE STRANOG JEZIKA U POSLOVNOM OKRUŽENJU 76

6. Željko TintorANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA U FUNKCIJI DONOŠENJA KVALITETNIJIH UPRAVLJAČKIH ODLUKA 84

7. Sanja Franc, Marina Perić Kaselj, Ivona Škreblin KirbišPOLICIES FOR PROMOTING DIASPORA INVESTMENT IN COUNTRIES OF ORIGIN 104

8. Irena KissINTERSUBJEKTIVNOST I KOMUNIKACIJSKA DINAMIKA U OBRAZOVANJU USMJERENOM PODUZETNIŠTVU 117

9. Valentina Vinšalek StipićKORPORATIVNO UPRAVLJANJE I EKONOMIJA TREĆEG PUTA 132

10. Vinko Mostarac, Danijel Knežević, Ivan BudimirODNOS UPRAVLJANJA RADNOM USPJEŠNOŠĆU I KOMPENZACIJSKOG MENADŽMENTA U VELIKIM PODUZEĆIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ 147

11. Kristijan MarićANALIZA UTJECAJA PET PORTEROVIH SILA NA KONKURENTNOST HRVATSKIH IZVOZNIH PODUZEĆA 163

STRUČNI RAD / PROFESSIONAL PAPER12. Martina Primorac Krmpotić

FINANCIJSKA PISMENOST - JEDAN OD TEMELJA PODUZETNIČKOG UČENJA 18913. Petar Šajfar, Lorena Strmota

DRUŠTVENO PODUZETNIŠTVO: GLAVNE ODREDNICE I PRIKAZ SLUČAJA 205

UPUTE ZA AUTORE 220

GUIDELINES FOR AUTHORS 223

5Uvod

Dragi čitatelji,

zadovoljstvo nam je predstaviti Vam još jedan broj znanstveno-stručnog časopisa Obra-zovanje za poduzetništvo – E4E u kojemu je objavljen dio radova s 9. Međunarodne konfe-rencije o učenju za poduzetništvo (ICEL 9), ali i drugi pristigli radovi.Ovaj broj objavljen je u elektroničkom izdanju. Sastoji se od ukupno 13 radova od kojih su 4 izvorna znanstvena rada, 7 preglednih radova i 2 stručna rada, a pokriva područja od suvremenog poduzetništva preko marketinga u poduzetništvu, društveno odgovornog poduzetništva, poduzetničkog učenja i drugih.Kvaliteta časopisa ovisi o autorima i tematici koju istražuju te recenzentima. Stoga zahva-ljujemo svim autorima koji su izborom našeg časopisa dali doprinos njegovom razvoju kao i uglednim recenzentima objavljenih radova koji su savjesno i profesionalno ocijenili kvalitetu radova. Također, zahvaljujemo uređivačkom odboru, lektorima, grafičkim dizaj-nerima i svima ostalima koji su doprinijeli održivosti ovog časopisa.Pozivamo Vas na nastavak suradnje u znanstveno-stručnom istraživanju i njihovoj pri-mjeni u području odgoja i obrazovanja za poduzetništvo, poduzetništva, menadžmenta. ali i šireg područja poslovne ekonomije. Time zajednički promoviramo razmjenu ideja između znanosti i prakse te doprinosimo akademskoj i stručnoj zajednici kao i budućem razvoju časopisa Obrazovanje za poduzetništvo – E4E.

Glavni urednici

6 Introduction

Dear readers,

It is our pleasure to present to you another issue of the scientific and professional journal Education for Entrepreneurship – E4E which also includes one part of the papers from the 9th International Conference on Entrepreneurial Learning (ICEL 9), as well as other papers received.This issue has been published in electronic form only. A total of 13 papers has been publis-hed in this issue, of which 4 are original scientific papers, 7 review papers and 2 profes-sional papers. This issue covers areas from modern entrepreneurship through marketing in entrepreneurship, socially responsible entrepreneurship, entrepreneurial education and many others.The quality of the journal depends on the authors, the topics they research and the reviewers. Therefore, we would like to thank all the authors who, by selecting our journal, have contributed to its development, as well as the distinguished reviewers of the publis-hed papers who have judged the quality of the papers conscientiously and professionally. We would also like to thank the Editorial Board, the proofreaders, the graphic designers and everyone else who has contributed to the sustainability of this journal.We invite you to continue cooperation in scientific and professional research and its appli-cation in the field of entrepreneurship education, entrepreneurship, management, but also a wider area of the business economics. In doing so, we jointly promote the exchange of ideas between science and practice and contribute to the academic and professional community as well as to the future development of the journal Education for Entreprene-urship – E4E.

The Chief Editors

7OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO / EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP VOL10 NR 1 (2020)

https://doi.org/10.38190/ope.10.1.3

NOVA GENERACIJA PODUZETNIKA; GENERACIJA Z

Vedrana Šimunić Rod, mag. oec. Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina ZrinskiSelska cesta 119, 10 110 Zagreb, Republika Hrvatska

Mobitel: 098 180 4066, e-mail: [email protected]

SAŽETAKSuvremeni način življenja, uvođenje tehnologije u sve sfere života, netolerantnost te želja za neovisnošću i uspjehom stvorili su novu generaciju poduzetnika, takozvanu Z generaciju. Generacija mladih ljudi koji dolaze na tržište rada s novim pogledom na svijet postaju sve zanimljiviji znanstvenicima, a njihova želja za ostvarenjem poduzetničkih ideja postaje glavna tema svih generacija ljudi. Z generacija, zbog svojih specifičnosti, moći stvaranja trenda te navika koje posjeduje postaje glavna tema ovog rada. Cilj rada je istražiti radi li se doista o novoj generaciji poduzetnika kroz karakteristike koje posjeduju pripadnici Z generacije te koliko tehnologija utječe na kreiranje njihove svijesti tj. buduće poslovne ideje. U radu će se primarnim i sekundarnim istraživanjem detaljnije pojasniti cilj rada kao i postavljene hipoteze. Sekundarnim istraživanjem autorica će utvrditi dolazi li doista s godinama do povećanja broja poduzetnika u Republici Hrvatskoj koji su pokazatelj povezanosti tehnologije i poduzetništva dok će fokus primarnog istraživanja biti na Z generaciji, njihovim navikama, idejama, prihvaćanju tehnologije kao suvremenom načinu življenja te na koji način mladi iskorištavaju tehnologiju i usmjeravaju je prema ostvarenju svojeg cilja. Na samom kraju rada utvrdit će se koliko su mladi stvarno zainteresirani za poduzetništvo i samozapošljavanje te ima li utjecaj rano poimanje poduzetništva na ostvarenje vlastitog poduzetničkog pothvata.

Ključne riječi: Z generacija; tehnologija; poduzetništvo; samozapošljavanje

Izvorni znanstveni članak / Original scientific paper

V. Šimunić Rod: Nova generacija poduzetnika; generacija Z8

1. UVOD

Užurbani i suvremeni način života, netolerantnost te želja za neovisnošću i uspjehom stvo-rili su novu generaciju poduzetnika, takozvanu generaciju Z. Generacija mladih ljudi koji dolaze na tržište rada s novim pogledom na svijet uz svakodnevno korištenje tehnologije postaju sve zanimljiviji znanstvenicima, a njihova želja za ostvarenjem poduzetničkih ideja postaje glavna tema svih generacija. Generacija Z, zbog specifičnosti vremena u kojem se nalaze, karakteristikama koje posjeduju te moći stvaranja trenda, postaju glavna tema ovog rada tj. predmet istraživanja. Na samom početku rada autorica će se osvrnuti i poja-sniti pojmove poduzetništva i poduzetnika radi jednostavnijeg shvaćanja ciljeva rada te objasniti karakteristike generacija ljudi s osvrtom na generaciju Z. Stoga, ciljevi istraživanja su sljedeći: • definirati pojmove poduzetništva, poduzetnika te generacija s fokusom na generaciju Z• dobiti uvid u trenutno stanje poduzetnika u Republici Hrvatskoj• uočiti postoje li trendovi rasta ili pada poduzetnika u Republici Hrvatskoj• detektirati probleme istraživanja i najveća ograničenja rada• prikazati rezultate istraživanja dobivenih anketnim upitnikom• objektivno interpretirati rezultate dobivene anketnim upitnikom i pojasniti hoće li se

nadolazeća generacija, generacija Z, pokazati kao generacija novih inovativnih i spe-cifičnih poduzetnika.

Metode istraživanja koje je autorica koristila u ovome radu istraživanje su za stolom, metoda analize te primarna kvantitativna metoda, tj. korištenje anketnog upitnika dis-tribuiranog većem broju pripadnika generacije Z te manjem broju pripadnika X, Y i Baby-boom generacije u Republici Hrvatskoj temeljenog na slučajnom odabiru. Doprinos rada ogleda se u činjenici kako je poduzetništvo i inovativnost (ne samo tehnološka, već i idejna) ključan element koji pokreće gospodarstvo. Kada bi se utvrdila povezanost gene-racije Z s visokim stupnjem kreativnosti i inovativnosti zbog ranog učenja poduzetništva u osnovnim i srednjim školama te korištenja tehnologije u svrhu kreiranja inovativnog proizvoda, mogao bi se uložiti potreban napor u stvaranje i realizaciju inovativne ideje kod pripadnika generacije Z, generacije mladih poduzetnika, a sve u svrhu osnaživanja gospodarstva u cjelini.

2. POJMOVNO ODREĐENJE PODUZETNIŠTVA I PODUZETNIKA

Mnogi autori smatraju kako u suvremenom poslovnom svijetu nema pokretanja proizvod-nje niti poslovnih aktivnosti bez poduzetništva. Glavni cilj poduzetništva je stvoriti nove vrijednosti pokretanjem i razvojem novih poduzeća, zapošljavanjem, razvojem inovacija, ulaganjem i širenjem na nova tržišta, stvaranjem novih proizvoda, novih tehnologija i teh-noloških rješenja (Kolaković, 2006, str. 1). Zbog različitog poimanja poduzetništva, popri-lično je teško navesti samo jednu definiciju poduzetništva. Stoga se može reći kako je poduzetništvo proces stvaranja nečeg novog ulaganjem neophodnog vremena i napora te pratećih financijskih, fizičkih i društvenih rizika uz prihvaćanje odgovarajućih nagrada u novčanom i osobnom zadovoljstvu i neovisnosti (Hirsch, Peters i Shepherd, 2005, str.


8). Prema Vukoviću, poduzetništvo je ljudska kreativna i inovativna djelatnost preko koje se kombiniraju različiti tipovi resursa kako bi se proizveli potrebni proizvodi i usluge radi zadovoljenja ljudskih potreba (Vuković, 1999, str. 33) dok Škorić objašnjava poduzetništvo kao ulaganje radi ostvarivanja dobiti ili profita (Škorić, 1995, str. 23). U svim navedenim definicijama mogu se selektirati zajednički elementi, a to su kreativnost i inovacije, resursi i osnivanje organizacija te stjecanje profita i rasta pod rizikom i nesigurnošću. Upravo navedeni zajednički elementi predstavljaju glavne karakteristike uspješnog poduzetnika.Zimmerer i Scarborough poduzetnika definiraju kao osobu koja pokreće nove poslove, samostalno organizira i kontrolira tijek poslovanja te stvara nove poslovne mogućnosti usprkos riziku i neizvjesnosti, a sve u svrhu stjecanja profita i rasta (Zimmerer i Scarboro-ugh, 2005, str. 3). S druge strane Hirsch, Peters i Sheperd smatraju kako je poduzetnik ino-vator, tj. pojedinac koji razvija nešto jedinstveno te na revolucionaran način, primjenom inovacija, proizvodi proizvod (Hirsch, Peters i Shepherd, 2005, str. 7). Dok Gorupić i Goru-pić definiraju poduzetnika kao poslovno kreativnu, inovativnu i dinamičnu osobu, spo-sobnu za brzim uočavanjem pojava i problema te spremnu na rizik i maksimalne napore. Poduzetnik je sposoban pronalaziti uspješne poslovne ideje, poslovne akcije, mjesto na tržištu i tehnologiju te ih brzo i na vrijeme uspješno realizirati (Gorupić i Gorupić, 1990, str. 12). Drugim riječima, poduzetnici djeluju na ono što smatraju da je prikladno jer postoji veliki broj mogućnosti koje za sobom istiskuju i veliku nesigurnost pa moraju koristiti svoju prosudbu o tome hoće li djelovati ili ne (Hirsch, Peters i Shepherd, 2016, str. 6). Što znači da poduzetnici moraju biti i jesu najbolja kombinacija talenta, znanja i sposobnosti s ula-ganjem odgovarajućeg kapitala koje za sobom nosi neizvjesnost i rizik, ali i unošenje ino-vacija u poduzeće (Bahtijarević-Šiber i Sikavica, 2001, str. 409). Kako su inovacije i poduzetništvo usko povezani te su temelj razvoja napredne ekonomije i društva u cjelini, a sve u svrhu razvoja suvremenog okruženja u kojem obiluje konkurencija (Gregorić, Hegeduš i Kolenko, 2018, str. 25) potrebno je detaljno razmotriti buduće podu-zetnike koji tek dolaze na tržište rada. Ti poduzetnici odrasli su uz mobitele i suvremenu tehnologiju te kao takvi posjeduju novu dimenziju inovativnosti koja će biti predmetom ovoga rada, ne samo u tehnološkom smislu, već i u smislu kreiranja nove ideje proizvoda.

3. PRIPADNICI RAZLIČITIH GENERACIJA

Generacija je grupa ljudi određena godinama tj. osobe koje su rođene tijekom određenog razdoblja, a koje su odrastale na sličan način i imale slična iskustva te su stoga njihove vri-jednosti i stavovi slični (Rimac, 2012, str. 3, prema Notter, 2002). Mnogi autori koji su pisali o različitim generacijama ne mogu se složiti gdje točno neka generacija počinje i završava, što se vidi na slici 1., ali ono u čemu se svi slažu jest činjenica kako postoje sljedeće grupe: Veterani, Baby-boom generacija, generacija X, generacija Y, generacija Z i najnovija gene-racija Alfa.


Slika 1 Grafički prikaz godina rođenja pripadnika generacija

Izvor: Rimac, 2012., prema Grail Research Analysis, 2011.

Zemke, Raines i Filipczak (2000) objašnjavaju kako ne postoje stroge granice gdje jedna generacija prestaje, a druga počinje, ali u svojem radu ipak navode sljedeća razdoblja koja obilježavaju pojedine generacije:• Veterani – rođeni u razdoblju od 1922. do 1943. godine. Generacija koja je rođena

uglavnom prije Drugog svjetskog rata i prve uspomene povezane su im s ratom.• Baby-boom generacija – rođena između 1943. i 1960. godine. Rođeni su nakon Drugog

svjetskog rata i odrasli su u razdoblju izrazitog optimizma, velikih prilika i napretka.• Generacija X – rođena u razdoblju od 1960. do 1980. godine. Rođeni su nakon bljeska

Baby-boom generacije i u njihovoj su sjeni te su rođeni za vrijeme napretka Azijskih tigrova Hong Konga, Južne Koreje, Singapura i Tajvana.

• Generacija Y – rođena između 1980. i 2000. godine. Roditelji su im pripadnici Baby-boom generacije ili rani pripadnici Generacije X. Odrasli su u visokotehnološkom i optimističnom vremenu.

Navedeni autori u svojem djelu ne navode ostale generacije, već se u novijim djelima (Han, 2007; Knežević 2010; Levickaitė, 2010) govori o novoj generaciji koja je nastala ulaskom u novo tisućljeće zvanom generacijom Z. Generacija Z rođena je sredinom devedesetih godina i odrasla je s novom tehnologijom (Levickaitė, 2010). Uz generaciju Z navodi se i najnovija generacija Alfa koja nije relevantna za ovaj rad budući da su pripadnici navedene generacije izuzetni mladi i nisu u stadiju razmišljanja o poduzetništvu i osnivanju vlastitog posla te razumijevanju istih pojmova. S obzirom na to da svaka generacija ima svoja speci-fična obilježja, za shvaćanje generacije Z u istraživačkom dijelu rada, potrebno je ukratko pojasniti svaku od navedenih generacija.

3.1. Generacija veterani (1922. – 1943.)

Često nazivani „Tradicionalisti“, generacija veterana živjela je za vrijeme Velike depresije, Drugog svjetskog rata i Korejskog rata. U SAD-u 50% pripadnika navedene generacije ratni su veterani i ujedno patrioti (McNamara, 2005). Prema Zemke, Raines i Filipczak (2000) veterani su osobe koje vjeruju u logiku, a ne u magiju (engl. believe in logic, not magic) te su izrazito disciplinirani i konzervativni.


3.2. Baby-boom generacija (1943. – 1960.)

Generacija koja je odrasla u optimističnom i pozitivnom vremenu jer su njihovi roditelji zbog gospodarskog napretka mogli osigurati sve ono što sami nisu mogli imati (Kindrick Patterson, 2007, str. 18). Stopa nataliteta bila je izrazito velika. Bili su izričito idealistični i optimistični, razmišljali su svojom glavom, preispitivali autoritet i živjeli su punim plućima (McNamara, 2005). Ova generacija često je nazivana i „ja“ generacija jer su sebe doživlja-vali kao zvijezde i nisu se brinuli za budućnost (Zemke, Raines i Filipczak, 2000).

3.3. Generacija X (1960. – 1980.)

Često se naziva „izgubljenom“ generacijom jer su pripadnici navedene generacije odrasli u sjeni Baby-boomersa (Zemke, Raines i Filipczak, 2000, str. 93). S obzirom na to da su se prilikom djetinjstva osjećali zapostavljenima jer su njihovi roditelji mnogo radili, oni se usmjeravaju na obitelj i kvalitetu života radije nego na karijeru (Kindrick Patterson, 2007, str. 19). Važnija im je ravnoteža između poslovnog i obiteljskog života pa se za ovu gene-raciju može reći da „radi kako bi živjela“ za razliku od Baby-boom generacije koja „živi da bi radila“ (Zemke, Raines i Filipczak, 2000). Ono što je bitno navesti jest kako je Generacija X tehnološki osviještena (Zemke, Raines i Filipczak, 2000) jer su vidjeli začetke osobnih računala te razvoj Interneta kao alata za poslovne svrhe (Levickaitė, 2010).

3.4. Generacija Y (1980. – 2000.)

Internet generacija, Milenijanci ili generacija Y (Zemke, Raines i Filipczak, 2000) genera-cija je koju obilježava mir i prosperitet. Pripadnici ove generacije su urbani, fokusirani, nestrpljivi i idealistični, ali ih je iskustvo ipak naučilo da s oprezom gledaju na budućnost (Montana i Petit, 2008, str. 139). Poznati su i kao „digitalna generacija“ jer nisu iskusili svijet bez tehnologije (Kindrick Patterson, 2007, str. 20). Na ovu generaciju značajan utje-caj imao je razvoj novih medija i mogućnost trenutačne komunikacije putem društvenih mreža (Levickaitė, 2010). Pristup računalima ova generacija imala je još u osnovnoj školi i vrlo rano su dobili pristup Internetu (Glass, 2007).

3.5. Generacija Z (1995. – 2010.)

Meister i Willyerd (2010) generaciju Z još nazivaju i „Generacija 2020.“ jer će velika većina visokoobrazovanih pripadnika ove generacije ući na tržište rada. Pripadnici navedene gene-racije rođeni su u hiper-umreženom svijetu (engl. hiper-networked world), a mnogi od njih su se prije početka osnovne škole susreli s društvenim mrežama (Meister i Willyerd, 2010). Predviđa se kako će ova generacija biti više ekološki osviještena od prethodnih generacija i smatra se kako će navedenu generaciju obilježiti visok stupanj nepovjerenja prema korpo-racijama zbog čega će biti više skloni mijenjaju posla i/ili karijere (Han, 2007) ili osnivanju vlastitog. Institucija Mission and Ministry (2010. prema Levickaitė, 2010.) naglašava da ova generacija odrasta brže te počinje učiti ranije. Ista organizacija navodi da je generacija Z internetski i tehnološki osviještena generacija, a njeni pripadnici se razvijaju u osobe koje mogu raditi više zadataka odjednom (engl. multi-tasking).


Prensky (2001) je generaciju Z nazvao „urođeni digitalci“ (engl. Digital Native) jer smatra da su pripadnici navedene generacije sposobni primati informacije izrazito brzo i para-lelno s drugim zadacima te je naglasio da prednost daju grafici umjesto teksta i zahtije-vaju olakšan pristup svim informacijama. Također je zanimljivo navesti kako pripadnici ove generacije primaju i obrađuju dobivene informacije jako brzo, ali zahtijevaju olakšan pristup istima. Drugim riječima, sposobnosti i mogućnosti koje posjeduje generacija Z daje naslutiti, prema predviđanjima ekonomista, da će ova generacija pokositi tržište rada u najboljem mogućem smislu te da se radi o budućim znanstvenicima, istraživačima i struč-njacima koji će uz pomoć tehnologije svijet oblikovati onako kako žele (Reić, 2015).

4. PODUZETNIŠTVO U REPUBLICI HRVATSKOJ

Glavni pokretač razvoja svih suvremenih gospodarstava je poduzetništvo. Republika Hrvat-ska nije iznimka jer je poduzetništvo u Republici Hrvatskoj najperspektivniji dio gospodar-stva (Gradečak, 2016, str. 12). Najrazvijenije zemlje svijeta uključujući i zemlje Europske unije, prepoznale su važnost podržavanja poduzetništva, stalnu potrebu za stvaranjem poduzetničkog ozračja te poticanje poduzetničkog obrazovanja u nacionalnom kontekstu (Gradečak, 2016, str. 43). Kako bi se vidio stvarni pokazatelj utjecaja poduzetništva na gos-podarstvo te utječe li obrazovanje o poduzetništvu na broj osoba koje postaju poduzetni-kom, autorica će pokušati objasniti temeljem dolje prikazane tablice broja poduzetnika u Republici Hrvatskoj kroz promatrano razdoblje.

Tablica 1 Broj poduzetnika u Republici Hrvatskoj

Promatrane godine Broj poduzetnika u Republici Hrvatskoj

2007. 83 532

2008. 89 656

2009. 91 320

2010. 96 758

2011. 98 530

2012. 97 254

2013. 101 191

2014. 104 470

2015. 106 569

2016. 114 483

2017. 120 081

2018. 131 117

Izvor: Financijska agencija, Registar godišnjih financijskih izvještaja, https://www.fina.hr/

Tablica prikazuje broj poduzetnika u Republici Hrvatskoj kroz promatrano razdoblje od 2007. godine do 2018. godine. Promatrano razdoblje obuhvaća tri različita i vrlo ključna perioda u gospodarstvu Republike Hrvatske, pred krizno razdoblje, financijsku i gospodar-sku krizu te oporavak. Prema podatcima Financijske agencije broj poduzetnika u Republici


Hrvatskoj konstantno raste izuzev 2012. godine kada je zabilježen pad broja poduzetnika. Odnosno, jasno je vidljiv trend rasta poduzetnika. Iz tablice se primjećuje kako se, neo-visno o financijskoj i gospodarskoj situaciji Republike Hrvatske, broj poduzetnika pove-ćava. Razlog tome može se pronaći u želji pojedinca za samostalnošću i neovisnošću, ali i kontinuiranim edukacijama poduzetnika te sve većoj popularnosti pojma poduzetništva i poduzetnika. Kako bi se i dalje nastavio trend rasta broja poduzetnika, Republika Hrvatska bi trebala biti usmjerena na prihvaćanje poduzetništva kao društvene, nacionalne, gospodarske i odgojno-obrazovne vrijednosti. Vrijednosna usmjerenost predstavlja stvaranje mogućno-sti za razvijanje poduzetničkih kompetencija počevši od najniže do najviše razine obra-zovanja, osposobljavanje i obrazovanje za poduzetništvo kroz formalno, neformalno i informalno obrazovanje i učenje te poticanje poduzetništva kao gospodarskog zahtjeva (Gradečak, 2016, str. 43). Također je bitno napomenuti kako poduzetništvo ima znan-stveno priznanje kroz istraživačke konferencije o poduzetništvu, znanstvenim časopisima o poduzetništvu, katedrama na visokim učilištima čime se vidi da je postignuta legitimnost poduzetništva kao obrazovnog područja. Vlada od poduzetničkog obrazovanja očekuje utjecaj na poboljšanje gospodarske situacije u društvu stvaranjem novih inovativnih poslova, jačanje inovativnosti za gospodarski razvoj zemlje, poticanje inovativnog podu-zetničkog ponašanja pojedinca u društvu, podučavanje za poduzetništvo i podučavanje o poduzetništvu. Jer je najvažnija uloga poduzetničkog obrazovanja razviti poduzetnička znanja i vještine, ponašanja i osobine koji će osigurati snalaženje u novim uvjetima, slo-ženim situacijama i pritiscima globalizacije na društvo, organizaciju i pojedince (Hunjet i Kozina, 2014). A ono najvažnije za Republiku Hrvatsku jest činjenica kako rast poduzet-ništva vodi ka smanjenju udjela nezaposlenosti, a poduzetništvo daje pozitivan doprinos gospodarskom rastu.

5. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE OBILJEŽJA GENERACIJE Z

Istraživanje se bavi obilježjima generacije Z te proučava povezanost između visokog stup-nja kreativnosti i inovativnosti zbog ranog učenja poduzetništva u školama te korištenja tehnologije, a sve u svrhu kreiranja inovativnog proizvoda. Uz gore navedene ciljeve rada, glavni je cilj utvrditi postaje li generacija Z nova generacija poduzetnika. Kako bi se nave-deni cilj potvrdio ili negirao, autorica je izradila anketni upitnik koji se sastoji od 16 pitanja raspoređena u 3 cjeline: (1) osobne karakteristike ispitanika, (2) karakteristike generacije Z i (3) karakteristike generacije Z s osvrtom na poduzetništvo. Prva cjelina se sastoji od 3 pitanja, druga cjelina se sastoji od 12 pitanja dok treća cjelina sadržava pitanja kreirana unutar tablice. Sva pitanja treće cjeline strukturirana su na način da ispitanik zaokružuje odgovor od jedan do pet, ovisno o navedenoj tvrdnji i stupnju slaganja s njom. Zaokruživa-njem broja jedan u određenoj tvrdnji označava kako se ispitanik izrazito ne slaže s navede-nom tvrdnjom, a broj pet označava potpuno slaganje s navedenom tvrdnjom.Svrha analize jest utvrditi dolazi li na tržište rada nova generacija poduzetnika koja će više ili manje svojim radom, aktivnošću i inovativnošću utjecati na razvoj gospodarstva u cjelini te koje promijene nas mogu očekivati njihovim djelovanjem. Nadalje, istraživanjem se želi dobiti odgovor na četiri postavljene hipoteze, a to su: H1 – Generacija Z je generacija „urođenih digitalaca“, H2 – generacija Z je ekološki osvještenija naspram drugih generacija,


H3 – pripadnici generacije Z žele osnovati vlastita poduzeća i H4 – dualno obrazovanje ima za cilj ojačati poduzetništvo u Republici Hrvatskoj. Osnovna pretpostavka koja je ujedno i razlog pisanja i istraživanja rada glasi: Generacija Z je nova generacija poduzetnika koja svojim digitalnim iskustvom i suvremenim promišljanjem na poduzetništvo kreira smjer moderne ekonomije i pozitivno utječe na gospodarski rast u cjelini.U istraživanju su sudjelovali pripadnici Baby-boom generacije, generacije X, generacije Y i generacije Z. Ukupno je anketirano 177 osoba i to 6 osoba pripadnika Baby-boom gene-racije, 14 osoba pripadnika generacije X, 20 osoba pripadnika generacije Y i 137 osoba generacije Z kao glavne promatrane generacije. Tablica 2 i graf 1 prikazuju broj ispitanika prema generacijama.

Tablica 2 Ispitanici po generacijama

muško žensko

Baby-boom generacija(1943.-1960.) 4 2

Generacija X(1960.-1980.) 4 10

Generacija Y(1980.-2000.) 6 14

Generacija Z(1995.-2010.) 97 40

UKUPNO 111 66

Izvor: anketni upitnik

Najveći broj ispitanika je generacije Z s obzirom na to da je promatrana generacija i samim time relevantna za ovaj rad, dok rezultati ispitanika drugih generacija služe za usporedbu i potvrdu ili negiranje postavljenih hipoteza.

Graf 1 Ispitanici po generacijama


Iz grafa se jasno vidi zastupljenost broja ispitanika generacije Z, ali i odnos muškaraca i

žena koji su sudjelovali u istraživanju. Svi ispitanici izabrani su slučajnim odabirom.

Osnovni kriterij za odabir ispitanika bila je dobna granica odnosno pripadnost generaciji.

Uz dobnu granicu ispitanici su se trebali izjasniti i o području stanovanja. Graf 2 prikazuje

rezultate ispitanika.

Graf 2 Područje stanovanja ispitanika po generacijama

Izvor. Anketni upitnik

Iz grafa se može primijetiti kako je u svim generacijama podjednak broj ispitanika koji

dolaze iz grada i iz ruralnog područja. Samim time pokazuje se raspon raznolikosti

0

20

40

60

80

100

120

140

160

Baby-boom generacija Generacija X Generacija Y Generacija Z

Ispitanici po generacijama

muško žensko

0

20

40

60

80

100

120

140

160


Područje stanovanja ispitanika

grad ruralno područje



Iz grafa se jasno vidi zastupljenost broja ispitanika generacije Z, ali i odnos muškaraca i žena koji su sudjelovali u istraživanju. Svi ispitanici izabrani su slučajnim odabirom. Osnovni kriterij za odabir ispitanika bila je dobna granica odnosno pripadnost generaciji. Uz dobnu granicu ispitanici su se trebali izjasniti i o području stanovanja. Graf 2 prikazuje rezultate ispitanika.



Iz grafa se jasno vidi zastupljenost broja ispitanika generacije Z, ali i odnos muškaraca i

žena koji su sudjelovali u istraživanju. Svi ispitanici izabrani su slučajnim odabirom.

Osnovni kriterij za odabir ispitanika bila je dobna granica odnosno pripadnost generaciji.

Uz dobnu granicu ispitanici su se trebali izjasniti i o području stanovanja. Graf 2 prikazuje

rezultate ispitanika.



Iz grafa se može primijetiti kako je u svim generacijama podjednak broj ispitanika koji

dolaze iz grada i iz ruralnog područja. Samim time pokazuje se raspon raznolikosti

0

20

40

60

80

100

120

140

160


Ispitanici po generacijama

muško žensko

0

20

40

60

80

100

120

140

160


Područje stanovanja ispitanika

grad ruralno područje


Iz grafa se može primijetiti kako je u svim generacijama podjednak broj ispitanika koji dolaze iz grada i iz ruralnog područja. Samim time pokazuje se raspon raznolikosti ispi-tanika i njihovih razmišljanja kako bi rezultati anketnog upitnika bili što vjerodostojniji. S obzirom na to da je ograničenje rada sam broj ispitanika, ovim načinom zastupljeni su svi segmenti koji mogu ulaziti u konačni rezultat rada. Uz navedeno, bitno je naglasiti kako su ispitanici bili učenici osnovnih škola, srednjih strukovnih škola zanimanja ekonomist iz grada Zagreba te ruralnih područja kao i učenici gimnazijskog usmjerenja u istoj kombina-ciji. Nadalje, ispitanici su bili učenici trogodišnjih i četverogodišnjih strukovnih zanimanja iz grada Zagreba te ruralnih područja te studenti ekonomije. Pripadnici ostalih generacija su visokoobrazovane osobe kao i osobe sa završenom srednjom stručnom spremom iz cijele Republike Hrvatske.

5.1. Rezultati istraživanja i diskusija rezultata istraživanja

Kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri i na koji način pripadnici različitih generacija se služe Internetom, postavljeno je nekoliko pitanja. Dolje navedena pitanja odgovorit će na prvu postavljenu hipotezu koja glasi: H1 – generacija Z je generacija „urođenih digitalaca“.


Tablica 3 Koliko si imao godina kada si dobio svoj prvi mobitel?

Godine Baby-boom generacija Generacija X Generacija Y Generacija Z

7-10 godina - - 15% 62%

11-14 godina - - 50% 35%

15-18 godina - 36% 25% 3%

≥19 godina 100% 64% 10% -

UKUPNO 100% 100% 100% 100%


Tablica prikazuje s koliko su godina pripadnici promatranih generacija dobili svoj prvi mobitel. Iz tablice se vidi kako su pripadnici Baby-boom generacije svoj prvi mobitel dobili tek oko punoljetnosti. Razlog tome može biti i činjenica kako ranije nije u toj mjeri bio prisutan mobitel u svakodnevnoj uporabi. Generacija X ima očekivani rezultat jer pojava mobitela i popularnost korištenja mobitela dolazi u srednjoškolskim danima. Generacija Y mobitel dobiva u višim razredima osnovne škole dok Generacija Z posjeduje svoj prvi mobitel već u nižim razredima osnovne škole pa i ranije.

Tablica 4 Koliko vremena dnevno provedeš na Internetu?

1 do 2 sata 3 do 5 sati 6 do 8 sati više od 8 sati

Baby-boom generacija 83% 17% - - 100%

Generacija X 64% 22% 14% - 100%

Generacija Y 40% 50% 5% 5% 100%

Generacija Z 25% 51% 14% 10% 100%


Pripadnici Baby-boom generacije najmanje vremena provode na Internetu. Razlog je činje-nica kako su pripadnici navedene generacije već osobe u srednjim godinama te su radno aktivne ili slobodno vrijeme provode uz prijateljska druženja. Uz to pripadnici navedene generacije su osobe koje su aktivnosti i način korištenja mobitela učili u srednjim godi-nama te nisu vješti u istome te nisu skloni novim iskustvima. Generacija X ima nešto više zastupljeno vrijeme koje provode na Internetu jer su pripadnici ove generacije spretniji u korištenju mobitela te imaju interes za pretraživanjem Interneta. U jednoj mjeri su primo-rani koristiti mobitel zbog poslovnih zahtjeva. Pripadnici generacije Y i Z najviše vremena provode na Internetu što iz poslovnih razloga, što iz razonode. Pripadnicima navedenih generacija pretraživanje Interneta je svakodnevna pojava.


Tablica 5 Što najčešće radiš kada si na Internetu? (moguće više odgovora)


Čitam vijesti/novosti 66% 79% 50% 40%

Tražim informacije vezane za školu/fakultet/posao 66% 50% 55% 20%

Koristim e-mail 66% 57% 70% 15%

Dopisujem se s prijateljima - 36% 45% 17%

Igram igrice - 14% 20% 53%

Pregledavam aplikacije Facebook, Viber, WhatsApp, i dr. 17% 43% 70% 73%


Pripadnici generacija Baby-boom, X i Y najčešće provode vrijeme na Internetu iz poslovnih razloga odnosno informiraju se o novostima te pretražuju potrebne informacije povezane s poslovanjem tvrtke te koriste e-mail. Pripadnici generacije Z najviše vremena provode na Internetu igrajući igrice ili pregledavajući aplikacije na mobitelu. Povežu li se dobivene informacije s tržištem, dolazi se do zaključka kako mladi poduzetnici svoje inovacije teme-lje upravo na igricama i aplikacijama. Unazad nekoliko godina, najveći broj inovacija bio je povezan s mobilnim aplikacijama (najbolji restorani, posjete muzejima, virtualna šetnja gradom, itd.) te uvijek popularne igrice koje su kreirali mladi poduzetnici. Često podu-zetnici povezuju proizvod i uslugu (mobilnu aplikaciju) i time kreiraju jedinstven i inova-tivan proizvod na tržištu (npr. plišani medvjedić koji mjeri temperaturu djeteta i javlja na mobitel rezultat). Gledajući drugu perspektivu korištenja mobitela može se zaključiti kako pripadnici generacije Z ne koriste mobitel i Internet samo za kreiranje inovativnog tehno-loškog proizvoda već koriste i za promociju vlastitog proizvoda. U velikoj mjeri pripadnici generacije Y i Z svoje proizvode nude kupcima putem web shopa ili promoviraju i pro-daju proizvode na popularnim društvenim mrežama. Razlog tome je što najviše vremena pripadnici većine generacija provode upravo na gore navedenim društvenim mrežama i na taj način prilaze ciljanoj populaciji. Uzmu li se u obzir dobiveni rezultati, može se reći kako je generacija Z u potpunosti generacija „urođenih digitalaca“ čime se potvrđuje prva postavljena hipoteza. Nadalje, jedna od osnovnih karakteristika generacije Z, ali i popularno pitanje zadnjih nekoliko godina je pitanje okoliša. Mnogi autori smatraju kako je generacija Z ekološki osviještena jer živi u društvu u kojem se u velikoj mjeri postavlja pitanje onečišćenja i brige za okolišem. Stoga je potrebno razmotriti da li je generacija Z ekološki osvještenija od ostalih generacija. Daljnjim tekstom i grafovima potvrdit će se ili negirati zadana hipoteza.


Graf 3 Smatraš li da je recikliranje otpada važno?


Prema dobivenim rezultatima Baby-boom generacija te generacije X i Y u 100%-tnom

razmišljanju smatraju kako je recikliranje otpada važno. 93% pripadnika generacije Z

navode kako je važno reciklirati otpad. Kako bi se u potpunosti znalo je li potrebno potvrditi

ili negirati zadanu hipotezu potrebno je grafički prikazati u kojoj mjeri pripadnici

promatranih generacija razvrstavaju otpad jer često se zna dogoditi kako naša djela nisu u

korelaciji s razmišljanjima.

Graf 4 Razdvajaš li otpad?


Baby-boomgeneracija Generacija X Generacija Y Generacija Z

Ne 0 0 0 10Da 6 14 20 127

0

20

40

60

80

100

120

140

160

Važnost recikliranja otpada


Ponekad 1 3 3 48Ne 1 2 7 17Da 4 9 10 72

020406080

100120140160

Razdvajaš li otpad?


Prema dobivenim rezultatima Baby-boom generacija te generacije X i Y u 100%-tnom raz-mišljanju smatraju kako je recikliranje otpada važno. 93% pripadnika generacije Z navode kako je važno reciklirati otpad. Kako bi se u potpunosti znalo je li potrebno potvrditi ili negirati zadanu hipotezu potrebno je grafički prikazati u kojoj mjeri pripadnici promatra-nih generacija razvrstavaju otpad jer često se zna dogoditi kako naša djela nisu u korelaciji s razmišljanjima.



Prema dobivenim rezultatima Baby-boom generacija te generacije X i Y u 100%-tnom

razmišljanju smatraju kako je recikliranje otpada važno. 93% pripadnika generacije Z

navode kako je važno reciklirati otpad. Kako bi se u potpunosti znalo je li potrebno potvrditi

ili negirati zadanu hipotezu potrebno je grafički prikazati u kojoj mjeri pripadnici

promatranih generacija razvrstavaju otpad jer često se zna dogoditi kako naša djela nisu u

korelaciji s razmišljanjima.




Ne 0 0 0 10Da 6 14 20 127

0

20

40

60

80

100

120

140

160

Važnost recikliranja otpada


Ponekad 1 3 3 48Ne 1 2 7 17Da 4 9 10 72

020406080

100120140160

Razdvajaš li otpad?


Ako se pogledaju dobiveni rezultati, na prvu se može zaključiti kako u najvećoj mjeri otpad razdvajaju pripadnici Baby-boom generacije a najmanje pripadnici generacije Z. Ali, ako se detaljnije prouče dobiveni rezultati oni su u potpunosti drugačiji. Pribroje li se osobe koje razdvajaju otpad onima koje ponekad to čine, rezultati su sljedeći. 83% pripadnika Baby-


boom generacije reciklira otpad, 86% generacije X, dok samo 65% pripadnika generacije Y reciklira otpad. 86% ispitanika generacije Z reciklira otpad. Što znači da u jednakoj mjeri pripadnici generacije X i generacije Z brinu o okolišu. Sve generacije navode kako su infor-macije o važnosti očuvanja okoliša dobili u školi ili putem medija.Zaključno, druga zadana hipoteza, pripadnici generacije Z osvješteniji su naspram drugih generacija, ne može se negirati, ali se ne može biti potvrditi. Uzmu li se u obzir dobiveni rezultati o važnosti očuvanja okoliša, javlja se pitanje o načinu zbrinjavanja otpada. Tu pripadnici generacije Z mogu u velikoj mjeri kreirati svoje poslovne ideje vodeći se gore navedenim rezultatima i politikom kružne ekonomije1 koji mogu rezultirati poslovnim uspjehom.U daljnjem tekstu i tablicom 7 stavit će se fokus na karakteristike generacije Z, ali s osvr-tom na poduzetništvo te će se preispitati posljednje dvije zadane hipoteze, tj. H3 - pri-padnici generacije Z žele osnovati vlastito poduzeće i H4 – dualno obrazovanje ima za cilj ojačati poduzetništvo u Republici Hrvatskoj.

Tablica 7 Karakteristike Generacije Z s osvrtom na poduzetništvo

Xmin Xmax

Baby

-boo

m

gene

raci

ja

Gen

erac

ija X

Gen

erac

ija Y

Gen

erac

ija Z

Prilikom kupnje proizvoda izabirem poznatu marku (brand) proizvoda. 1 5 3,67 3,43 3,35 3,58

Bitan mi je dizajn (izgled) proizvoda. 1 5 3,33 4,00 3,40 4,14

Nije mi bitna cijena i izgled već kvaliteta proizvoda. 1 5 3,50 3,79 3,65 3,59

Smatram kako bi u školi/na fakultetu trebalo biti više predmeta povezanih s poduzetništvom. 1 5 3,83 3,93 3,50 3,31

Volim riskirati u životu. 1 5 2,33 2,64 3,40 3,55

Želim osnovati vlastito poduzeće. 1 5 3,50 3,43 3,15 3.83

Teorijsko znanje poduzetništva pomaže mi prilikom shvaćanja procesa (aktivnosti) osnivanja vlastitog poduzeća.

1 5 3,67 3,71 3,30 3,49

Smatram kako je bolje imati vlastito poduzeće a ne raditi za druge. 1 5 3,67 3,57 4,60 3,70

Smatram kako je bitno ulagati u znanje i kvalitetne materijale za rad. 1 5 4,33 4,36 4,60 4,27

Projektna nastava, terenska nastava, stručna praksa i ostale aktivnosti u školi su me potaknule na razmišljanje o osnivanju vlastitog poduzeća.

1 5 3,17 3,00 3,60 3,39

Projektna nastava, terenska nastava, stručna praksa i ostale aktivnosti u školi pomogle su mi kod kreiranja vlastite poduzetničke ideje (ideje o vlastitom poslu)

1 5 3,17 3,07 3,80 3,33

Facebook i ostale društvene mreže smatram utjecajnim za pojedinca. 1 5 3,67 3,36 3,85 3,43

1 Održivo gospodarenje otpadom


Xmin Xmax

Baby

-boo

m

gene

raci

ja

Gen

erac

ija X

Gen

erac

ija Y

Gen

erac

ija Z

Smatram kako je bolje osnovati posao s inovativnim proizvodom. 1 5 3,33 3,57 4,00 3,72

Smatram kako je bolje osnovati posao s već postojećim proizvodom na tržištu ali ga dodatno modernizirati.

1 5 3,67 3,36 3,55 3,88

Svoje poslovanje bi usmjerio na inozemno tržište (kupci i/ili poslovni partneri) 1 5 3,50 3,86 3,75 3,77


Tablica 7 prikazuje sve ključne stavke za interpretaciju zadnjih dviju hipoteza. Uz to, pri-kazuje i karakteristike generacije Z s osvrtom na poduzetništvo i samo poimanje poduzet-ništva. Ono što je karakteristično za generaciju Z je to da pripadnici navedene generacije vole grafičke prikaze i teže vizualnom. Analizom dobivenih rezultata anketnim upitnikom potvr-đena je navedena tvrdnja. Generacija Z uistinu voli slikovitost i ono što možemo očekivati od generacije Z je da proizvode prati grafička obrada i veliki trud oko inovativnog diza-jna proizvoda. Pripadnici generacije Z također će velike napore ulagati u vizualni identitet tvrtke kao i izgled web stranice te stranice kreirane na popularnim društvenim mrežama kao jednim od najboljih načina prezentiranja proizvoda jer pripadnici generacije Y i Z sma-traju Facebook i ostale društvene mreže vrlo utjecajnim pa će samim time i svoje proi-zvode plasirati upravo tim putem. S druge strane, brand im nije bitan tako da će pripadnici generacije Z pokušati izaći na tržište kao samostalni proizvod. Velika većina pripadnika generacije Z želi osnovati vlastito poduzeće te smatra kako je bolje imati svoje poduzeće nego raditi za drugoga. To potvrđuje i sekundarno istraživanje koje je pokazalo pozitivan trend rasta poduzetnika u Republici Hrvatskoj. Drugim riječima, gospodarstvo će se temeljiti na većem broju manjih poduzeća ali će ponuda proizvoda biti jedinstvena uz veliki broj inovativnih proizvoda. Ovime se može potvrditi hipoteza H3 koja navodi da pripadnici generacije Z žele osnovati vlastito poduzeće. U pravilu su to IT proizvodi različitih djelatnosti i industrija. Neki od popularnih inovativnih proizvoda koje navodi HAMAG-BICRO su proizvodi medicinske robotike, dronovi, električni automobili, eko ambalaža proizvoda, ekološka energetska opskrba marina, aplikacije za Internet tran-sakcije, robotika i mnogi drugi inovativni proizvodi. Potvrda navedene hipoteze pronalazi se i u velikom broju sudionika i posjetitelja na organiziranom festivalu izuma, kreativnosti, snalažljivosti i poduzetništva Maker Faire Zagreb koji je ove godine održan u Tehničkom muzeju Nikola Tesla. Pogledaju li se dobiveni rezultati koji povezuju dualno obrazovanje i poduzetništvo, oni su poražavajući. Sve promatrane generacije smatraju kako praktična nastava, terenska nastava, stručna praksa te mnoge druge aktivnosti koje se provode u školama u svrhu poticanja učenika na samostalnost i kreiranje vlastitog mišljenja i poticanja na stvaranje poduzetničkih ideja nisu dostatne za motivaciju osnivanja vlastitih tvrtki ili samo kreiranja

Nastavak tablice 7


inovativnog proizvoda. Zbog dobivenih rezultata ključne nadolazeće generacije Z, trebaju se preispitati krovne institucije rade li dovoljno na kvalitetnom provođenju Kurikuluma koji propisuje poduzetništvo kao jednu od ključnih kompetencija. Kada bi se u školama u većoj mjeri poticalo poduzetništvo i kritičko razmišljanje, a ne razmišljanje u „kutiji“, rezul-tati bi zasigurno bili drugačiji. Potrebno je učenicima dati veću slobodu i usmjeravati ih kod njihovih ideja, a ne sputavati u naumu. Zbog toga se zadnja postavljena hipoteza negira, ali svakako treba imati na umu kako na tržište rada dolazi nova generacija mladih ljudi, generacija Z, koja je svoje poduzetničke ideje kreirala bez obrazovnog sustava i spremna je uložiti napore i trud kako bi se probila na tržište. U ovom slučaju država treba financij-skim sredstvima i ostalim pogodnostima olakšati rad mladih poduzetnika i dati im „vjetar u leđa“ jer jedino su oni ključ uspjeha, odnosno svojim inovacijama potaknut će gospo-darstvo i samim time boljitak. Udruga inovatora Hrvatske te ostale neprofitne ili profitne institucije trebale bi biti više usmjerene prema mladima i ukazivati im na sve mogućnosti koje im se pružaju uključujući i savjetodavni rad.

6. ZAKLJUČAK

Poduzetništvo je staro koliko i ljudsko društvo, a pojmovi poduzetnik i poduzetništvo danas su sinonim gospodarskog razvoja. S obzirom na to da je poduzetništvo jedno od ključnih kompetencija svake osobe, potrebno je u svim sferama obrazovanja ulagati velike napore u poticanje kritičkog promišljanja svake osobe jer upravo iz njih proizlaze poduzet-ničke ideje. U Republici Hrvatskoj postoji pozitivan trend rasta poduzetnika i zbog toga bi država trebala ulagati veća financijska sredstva kako bi opstali na tržištu uslijed globalne konkurencije jer se hrvatsko gospodarstvo temelji na malim i srednjim poduzetnicima. Republika Hrvatska bi trebala biti usmjerena na prihvaćanje poduzetništva kao društvene, nacionalne, gospodarske i odgojno-obrazovne vrijednosti i sukladno tome prilagoditi sustav u cjelini. S obzirom na dobivene rezultate, generacija Z uistinu bi mogla biti nova generacija poduzetnika jer pripadnici te generacije posjeduju inovativne ideje i uz infor-matičku pismenost mogu kreirati proizvode i usluge jedinstvene na tržištu u tehnološkom smislu, ali mogu kreirati i proizvode koji će biti drugačiji od dosadašnjih po pitanju dizajna ili po načinu prezentiranja. Time bi se pripadnici drugih generacija trebali prilagoditi njima jer je generacija Z generacija budućnosti koja teži stvaranju nove moderne ekonomije


A NEW GENERATION OF ENTREPRENEURS; GENERATION Z

Vedrana Simunic Rod, MScPrivate Grammar and Economics School Katarina Zrinski

Selska cesta 119, 10110 Zagreb, CroatiaMobile: 098 180 4066, e-mail: [email protected]

ABSTRACTThe modern way of life, the introduction of technology in every aspect of our lives, impatience, as well as the desire for independence and success, have created a new generation of entrepreneurs, the so-called Z generation. A new generation of young people entering the job market with a new worldview is becoming more interesting to scientists, and their desire to come up with entrepreneurial ideas is attracting the interest of all generations. The Z generation has become the main theme of this paper because of its characteristics, habits and the power to create trends. This paper aims to investigate whether this really is a new generation of entrepreneurs through the characteristics exhibited by its members, and how much technology influences the creation of their awareness, i.e. future business ideas. The primary and secondary research will explain in more detail the aim of the paper as well as the set hypotheses. The primary research will focus on the Z generation, their habits, ideas, the adoption of technology as a modern way of life and how the youth exploits technology in pursuit of their goal. The secondary research will determine whether there is indeed an increase in the number of entrepreneurs in the Republic of Croatia and whether it is an indicator of the connection between technology and entrepreneurship. The final part of the paper will determine young people’s level of interest in entrepreneurship and self-employment, and whether the early understanding of entrepreneurship has an impact on the realization of their entrepreneurial venture.

Keywords: Z generation; technology; entrepreneurship; self-employment


LITERATURA

1. Bahtijarević-Šiber, F. i Sikavica, P. (2001). Leksikon menadžmenta. Zagreb: Masmedia.2. Financijska agencija. Preuzeto s https://www.fina.hr/3. Glass, A. (2007). Understanding generational differences for competitive success, Industrial

and Comercial Training. Industrial and Commercial Training, 39(2): 98-103. doi: 10.1108 /00197850710732424

4. Gorupić, D. i Gorupić, D. jr. (1990). Poduzeće – Postanak i razvoj poduzetništva i poduzeća. Zagreb: Informator.

5. Gradečak, E. (2016). Istraživanje poduzetništva u Republici Hrvatskoj (Diplomski rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:123657

6. Gregorić, M., Hegeduš, I. i Kolenko, K. (2018). Važnost inovacija i poduzetništva za ekonomski razvoj Republike Hrvatske. Obrazovanje za poduzetništvo – E4E: znanstveno stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo, 8 (posebno izd.), 23-43. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/196926

7. HAMAG-BICRO. Preuzeto s https://prvih25.hr/price/8. Han, J. (2007, 13. studenog). Marketers Brace for Generation Z Customers. The Korea Times.

Preuzeto s http://www.koreatimes.co.kr/www/news/nation/2007/11/123_13651.html9. Hirsch, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2005). Entrepreneurship. Boston: McGraw-Hill/

Irwin.10. Hirsch, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2016). Entrepreneurship (10th ed.). New York:

McGraw Hill Education.11. Hunjet, A. i Kozina, G. (2014). Osnove poduzetništva. Tehnički glasnik, 8. Varaždin: Sveučilište

Sjever.12. Kindrick Patterson, C. (2007). The Impact of Generational Diversity in the Workplace, The

Diversity Factor, 15(3), 17-22.13. Knežević, I. (2010). Upravljanje Generacijom Z (Diplomski rad). Ekonomski fakultet, Zagreb.14. Kolaković, M. (2006). Poduzetništvo u ekonomiji znanja. Zagreb: Sinergija.15. Levickaitė, R. (2010). Generations X, Y, Z: How Social Networks Form the Concept of the World

Without Borders (The Case of Lithuania), LIMES, 3(2), 170-183.16. McNamara, S. A. (2005). Incorporating generational diversity, AORN Journal, 81(6), 1149-1152.17. Meister, J. C., Willyerd, K. (2010). 2020 Workplace, New York: Harper Business.18. Montana, P. J., Petit, F. (2008). Motivating Generation X and Y on the Job and Preparing Z,

Global Journal of Business Research, 2(2), 139-148.19. Prensky, M. (2001). Digital Natives, Digital Immigrants, MCB University Press, 9(5), 1-6.20. Reić, A. (2015, 12. studenog). Nova generacija mladih – generacija Z, Portal Europeo de la

Juventud. Preuzeto s https://europa.eu/youth/hr/article/39/31499_es.21. Rimac, M. (2012). Istraživanje obilježja Generacije Z – Radi li se zaista o novoj generaciji zapo-

slenika?, prema Notter, J. (2002.), Generational Diversity in the Workplace, Notter Consulting. Preuzeto s: http://www.notterconsulting.com/Articles/generationaldive.html

22. Škorić, A. (1995). Uvod u poduzetništvo. Zagreb: HITA-CONSULTING.23. Vuković, I. (1999). Ekonomika poduzetništva u hotelijerstvu. Zagreb: Dalmatina.24. Zemke, R., Raines, C. i Filipczak, B. (2000). Generations at Work: Managing the Clash of Vete-

rans, Boomers, Xers and Nexterst in Your Workplace. New York: AMACOM.25. Zimmerer, T. W. i Scarborough, N. M. (2005). Essentials of Entrepreneurship and Small Business

Management. New Jersey: Prentice Hall.

M. Gregorić, Đ. Somođi, T. Kovačić: Društveno odgovorno poslovanje u agroturizmu Republike Hrvatske24


DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE U AGROTURIZMU REPUBLIKE HRVATSKE

doc.dr.sc. Marina Gregorić Sveučilište Sjever

Trg dr. Žarka Dolinara 1, 48000 KoprivnicaTelefon: +385 99 4040164, e-mail: [email protected]

Đurđa Somođi, mag.oec., predavačMeđimursko veleučilište u Čakovcu

Bana Josipa Jelačića 22a, 40000 Čakovec, Hrvatska Telefon: +385 91 954 6130, fax: +385 40 396980, e-mail: [email protected]

Tena Kovačić, studenticaMeđimursko veleučilište u Čakovcu

Bana Josipa Jelačića 22a, 40000 Čakovec, HrvatskaTelefon: +385 95 710 7931, e-mail: [email protected]

SAŽETAK Predmet istraživanja ovoga rada je primjena društveno odgovornog poslovanja u agroturizmu, „seljačkom turizmu“ ili „turizmu na obiteljskim poljoprivrednim gospo-darstvima“ u Republici Hrvatskoj. Cilj je istražiti trendove društveno odgovornog poslovanja kroz poduzetničke aktivnosti u turističkom sektoru koji se odnosi na obiteljska poljoprivredna gospodarstva s tendencijom njihova razvoja u kombinaciji s određenim kontekstualnim čimbenicima. Metode korištene u ovome radu su povijesna, metoda analize i sinteze, indukcije i dedukcije te empirijska kvantitativna metoda putem instrumenta strukturiranog upitnika na uzorku poduzetnika koji posluju kao seoska obiteljska gospodarstva (OPG) na području Republike Hrvatske. Također su provedeni i dubinski intervjui s predstavnicima i vlasnicima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Prikupljeni podaci obrađeni su deskriptivnom statistikom te je provedena analiza primjene društveno odgovornog poslovanja u tom segmentu turističke ponude. Praktična implikacija istraživanja je da se društveno odgovorno poslovanje ne smije zanemarivati jer je ona pretpostavka za postizanje poslovne konkurentske prednosti u kombinaciji s promjenom nacionalne kulture primjenjivanja društveno odgovornog poslovanja u agroturizmu.

Ključne riječi: agroturizam, OPG, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, društveno odgovorno poslovanje



1. UVOD

U suvremeno se doba, kao sve češći oblik turističke ponude na tržištu, pojavljuje agroturi-zam koji obuhvaća boravak turista na seoskom imanju radi odmora, rekreacije i doživljaja seoskog ambijenta. Nerijetko, u sklopu svojih agroturističkih jedinica, ponuđači turističkog proizvoda djeluju i kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG). U toj kombinaciji turistima najčešće nude smještaj i autohtoni domaći proizvod obiteljskog gospodarstva. U turističkom sektoru vrlo je važno poslovati u skladu s okolišem, potrebama lokalne zajed-nice i poslovnom etikom pa se postavlja pitanje u kolikoj mjeri su agroturistički posjedi, jedinice seoskog turizma i OPG-ovi svjesni društveno odgovornog poslovanja (DOP) i u kojoj ga mjeri provode? Ovim se člankom žele prikazati rezultati provedenih istraživanja na temu društveno odgovornog poslovanja u agroturizmu Republike Hrvatske. Anketni upitnici upućeni su agroturističkim imanjima, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima te jedinicama seoskog turizma. Koncept DOP-a u turizmu i njegovo provođenje imaju pozi-tivno djelovanje na konkurentnost u području odnosa s lokalnom zajednicom, okolišem i zaposlenicima te bi DOP trebao postati imperativ svih dionika u turizmu (Petričević, T., Društveno odgovorno poslovanje i društveno poduzetnički pothvat u turizmu, British Council Hrvatska, 5.7.2019.).

2. TEORIJSKI PREGLED

U nastavku rada obrađuje se terminologija i načela pojma društveno odgovornog poslova-nja te njihova primjena u agroturizmu.

2.1. Definicija društveno odgovornog poslovanja

Pojam društveno odgovornog poslovanja (DOP) Kotler i Lee (2009) definirali su kao opre-djeljenje poduzeća za dobrobit zajednice kroz dobrovoljnu poslovnu praksu i doprinose na račun vlastitih resursa. O društveno odgovornom poslovanju govorimo kada neka tvrtka, iznad strogo zakonom propisanih obveza, integrira brigu za okoliš i društvo u sustav dono-šenja odluka. Istovremeno DOP predstavlja poslovni model i način upravljanja u kojem se profit ostvaruje na društveno odgovoran način (Hrvatska gospodarska komora – HGK, n.d. 5.7.2019.). U vidu primjene društveno odgovornog poslovanja, može se reći da je uspješna ona tvrtka koja ujednačeno vodi računa o okolišnom, ekonomskom i društvenom utjecaju. U sklopu DOP-a postoji i pojam Indeks DOP-a koji predstavlja metodologiju za ocjenjivanje odgovornih praksi u poslovanju hrvatskih tvrtki, a nastala je po uzoru na slične svjetske metodologije. Ona definira niz kriterija za ocjenjivanje u 7 osnovnih područja: ekonom-ska održivost, uključenost društveno odgovornog poslovanja u poslovnu strategiju, radna okolina, zaštita na radu, tržišni odnosi, odnosi sa zajednicom, odgovorne politike razno-likosti i zaštite ljudskih prava. Metodologija definira niz kriterija za ocjenjivanje u sedam osnovnih područja: ekonomska održivost, uključenost društveno odgovornog poslovanja u poslovnu strategiju, radna okolina, zaštita okoliša, tržišni odnosi, odnosi sa zajednicom, odgovorne politike raznolikosti i zaštite ljudskih prava. Metodologija je pretočena u upit-nik. Veliki upitnik ispunjavaju velike i srednje tvrtke te on sadržava 137 pitanja dok mali upitnik, sa 67 pitanja ispunjavaju manje tvrtke. Indeks DOP-a ujedno je i nagrada koju


jednom godišnje u kategoriji malih, srednjih, velikih i javnih tvrtki zajednički dodjeljuju HGK i HR PSOR (Hrvatska gospodarska komora – HGK, n.d. 9.5.2020.).

2.2. Načela i područja društveno odgovornog poslovanja

Postoje 4 opća područja aktivnosti i društvene odgovornosti poslovnih organizacija, a to su sprječavanje i rješavanje okolnih i ekoloških problema, unapređivanje obrazovanja, umjetnosti i zdravlja zajednice, doprinos rješavanju općeljudskih i socijalnih problema te unapređivanje vladine uprave omogućavanjem menadžerima angažman na vladinim pozicijama (Cerović, 2010). Utvrđena je i hijerarhija društvene odgovornosti poduzeća kod koje se na prvom mjestu nalazi ekonomska odgovornost, a slijede ju redom zakonska odgovornost, etička odgovornost i diskrecijska odgovornost.

2.3. Agroturizam i ruralni turizam

Agroturizam se može definirati kao boravak turista na seoskom domaćinstvu radi odmora, rekreacije ili uživanja u samom ambijentu takvog posjeda. Djelatnošću agroturizma mogu se baviti pravne i fizičke osobe koje su vlasnici ili raspolažu poljoprivrednim zemljištem na kojem obavljaju poljoprivrednu djelatnost, a ujedno su registrirani i za ugostiteljsko – turističko djelatnost. Glavna odrednica za bavljenje agroturizmom je da glavnu aktivnost poljoprivrednog gospodarstva čini upravo poljoprivredna proizvodnja, dok je ugostitelj-sko-turistička djelatnost sporedna, tj. Dodatna aktivnost (https://www.labin.com/vije-sti/agroturizam---kako-zapoceti-djelatnost--turizma-na-seoskom-gospodarstvu-20577, 5.7.2019.). Dakle, kod agroturizma se radi o odmoru na seljačkom gospodarstvu, u njihovim obitelj-skim kućama ili drugim objektima u okviru seljačkih gospodarstava uključujući i kampi-ranje, uz korištenje usluga prehrane, pića, zabave, rekreacije i dr. (Opanić, Milotić, Ružić, 1997).Ruralni je turizam aktivnost ili pak pokret kojim čovjeka urbane sredine vraćamo u pri-rodu. Na taj se način pokreće niz gospodarskih i izvangospodarskih aktivnosti koje:1. pridonose povećanju dohotka, a u konačnici standarda života ljudi u ruralnim prosto-

rima2. pokreću aktivnost uzgoja prirodne i zdrave hrane, za kojom je potražnja, posebno u

visoko razvijenim zemljama, u porastu3. pridonose oživljavanju poljoprivredne proizvodnje na malim površinama, ali na novi-

joj osnovi, s obzirom na poznato tržište i potrošača4. omogućuju turistima u ruralnim sredinama aktivan odnos prema prirodi i poljopri-

vrednoj proizvodnji na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja se uključuju u ruralne oblike turizma (Opanić, Milotić, Ružić, 1997).

Razvoj ruralnih oblika turizma uključuje cijelu cjelokupnu ruralnu sredinu s ukupnim ambi-jentom seoskog života: ambijentom stanovanja, arhitekture, vegetacije i faune, tradicio-nalne kulture, nošnje i sl. (Oplanić, Milotić, Ružić, 1997). Razlika između pojmova ruralni turizam i agroturizam je u kriteriju prema kojem ga definiramo: „ruralni turizam“ obu-hvaća bilo koju turističku aktivnost u ruralnim prostorima, prema tome, kriterij je prostor.


Pojam „agroturizam“ uključuje kriterij djelatnosti, odnosno povezivanje poljoprivrednih i turističkih aktivnosti na gospodarstvu (Franić i Grgić, 2002).Danas su sve češći upravo takvi oblici turizma koji posjetiteljima nude uvid u život i rad seoskih imanja, a istovremeno im omogućuju uživanje u netaknutoj prirodi i mirnoći oko-line, domaćoj organskoj hrani te jelima pripremljenima od iste. Kraj brojih drugih oblika masovnog turizma pojedinci sve učestalije teže upravo ovakvom provođenju odmora, izleta i drugih rekreativnih radnji. U zajedničkom djelovanju poljoprivredne i ugostiteljsko – turističke djelatnosti, jedinice obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava predstavljaju predvodnike u izgradnji prikladnih smještaja za turiste u sklopu svojih posjeda. Neke obi-telji prakticiraju i registraciju više OPG istovremeno što ne ide u prilog razvoju gospodar-stva i poljoprivrede. U suvremeno se doba uviđa važnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava kao pruža-telja turističkih usluga i ponude turistima koji se sve češće opredjeljuju za ovaj vid odmora. Europska unija dodjeljuje bespovratna sredstva za ruralni turizam do 200.000,00 eura – Mjera 6.4 – EU fondovi. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva, trgovačka društva i obrti upisani u Upisnik poljoprivrednika imaju mogućnost ishoditi bespovratna sredstva za svoja ulaganja u ruralnom turizmu i drugim aktivnostima u ruralnom području. (Euro-konzalting – EU fondovi).

2.4. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo

Poljoprivredno gospodarstvo označuje pravnu ili fizičku ili više fizičkih osoba koje se bave poljoprivredom, a djeluju kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG), obrt regi-striran za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, trgovačko društvo ili zadruga registrirana za obavljanje poljoprivredne djelatnosti ili neka druga pravna osoba. Nadalje, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (dalje OPG) definira se kao poljoprivredno gospodarstvo na kojem punoljetni članovi istog kućanstva obavljaju poljoprivrednu djelatnost, a po potrebi i dopunske djelatnosti koristeći vlastite i unajmljene resurse (https://plaviured.hr/sto-je-opg-i-kako-ga-otvoriti/, 5.7.2019.). Ta činjenica omogućuje OPG-ima da u svoje poslovanje uključe i turistički aspekt, odnosno ponudu smještaja i drugih sadržaja za posjetitelje.Danas OPG-ovi prevladavaju na turističkom i ugostiteljskom planu, prije svega u području sjeverozapadne Hrvatske, ali i u ostalim dijelovima, iskorištavajući svoje resurse koji su heterogeniji, nego oni u klasičnoj turističkoj ponudi. Osim samog smještaja i prehrane, OPG-ovi svojim posjetiteljima nude i autentične, domaće proizvode koji su danas iznimno cijenjeni. Šarm starih seoskih kuća i prirode koja ih okružuje rijetko koga ostavlja ravno-dušnim te zbog toga često i turisti koji su samo u prolazu odluče posjetiti takav posjed.Prema podacima iz 2017. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano 165 167 OPG-ova, no čak 43% svih nije imalo registrirano niti jednog člana. Zanimljiv je i podatak da gotovo polo-vica, odnosno 82 497 nositelja OPG-a ima preko 60 godina, dok je onih koji su mlađi od 40 godina svega 16 372 (http://www.poslovni.hr/hrvatska/cak-43-gospodarstava-nema-niti-jednog-clana-327633, 6.7.2019.).


2.5. Seoski turizam

Seoski turizam oblik je ruralnog turizma koji objedinjuje poljoprivrednu djelatnost i pru-žanje turističkih usluga, a najčešći oblik seoskog turizma je agroturizam. Objekti koji se mogu registrirati za obavljanje djelatnosti seoskog turizma su vinotočja (kušaonice), izle-tišta, apartmani, sobe, ruralne kuće za odmor te kampovi. Seoski turizam omogućuje pla-sman vlastitih poljoprivrednih proizvoda s dodanom vrijednošću te tako direktno utječe na povećanje prihoda u ruralnom prostoru, a time i prihoda lokalne zajednice i države. Prema podacima iz 2015. godine broj seoskih turizama u Hrvatskoj iznosio je 317 seoskih domaćinstava s turističkom ponudom (https://www.cimerfraj.hr/aktualno/seoski-turi-zam-hrvatska, 5.7.2019.).

2.6. Društveno odgovorno poslovanje u turizmu

Turizam je danas jedna od najvažnijih i najbrže rastućih gospodarskih grana, kako u Hrvat-skoj tako i u svijetu. Iako je sektor turizma bio snažno pogođen gospodarskom krizom, došlo je do njegova brzog oporavka. Turizam treba shvaćati kao složeno gospodarsko dje-latnost po brojnim faktorima kao što su sezonski karakter i sezonsko zapošljavanje, često loš utjecaj na okoliš, niske plaće i često neplaćeni radni sati. Stoga je društveno odgovorno poslovanje u turizmu prijeko potrebno i ukoliko se primjeni na dobar način ima iznimnog potencijala. Može naići na primjenu u brojnim segmentima kao što su zaštita okoliša, radu s djelatnicima, lokalnim suradnicima i kooperantima, zadovoljavanju potreba kupaca tj. klijenata do odgovornog djelovanja u lokalnoj zajednici. Iz toga slijedi da organizacije koje se bave turizmom moraju prilikom donošenja odluka u poslovanju te strateških odluka voditi brigu o utjecaju tih odluka na ljude, društvo i okoliš. DOP u turizmu propituje način na koji se koriste prirodna i kulturna dobra, štiti okoliš, radi na očuvanju krajolika, biora-znolikosti i kulturnog nasljeđa (Petričević, T., Društveno odgovorno poslovanje i društveno poduzetnički pothvat u turizmu, British Council Hrvatska, 6.7.2019.). Treba ga sagledati s aspekta 4 različita područja: kupci/klijenti, zaposlenici, okoliš i zajednica. Hrvatska je međunarodno prihvaćena kao razvijena turistička zemlja, pogotovo ulaskom u Europsku uniju. Iako turizam predstavlja glavni izvor prihoda za Hrvatsko gospodarstvo te bilježi stalan rast prihoda i posjetitelja, hrvatski turizam ima i niz nedostataka i problema. Neki od tih problema primarna su koncentracija na priobalno područje zemlje, nedovoljno iskorišteni kapaciteti, niska primjena načela održivog razvoja u poslovanju te većina posje-ćenosti u jednoj, ljetnoj sezoni. Iako je već davne 2002. godine Nacionalnim planom djelo-vanja na okoliš turizam prepoznat kao jedno od 7 sektorskih područja bitnih za djelovanje na okoliš, tek ulaskom u Europsku uniju i rastućim trendom pronalaženja novih načina financiranja te oporavka gospodarstva počinje ozbiljnija primjena i pomnije promišljanje o održivom razvoju. Tako je i kao jedan od razvojnih koraka u Strategiji razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine navedena osnova za održivo upravljanje turizmom (Petričević, T., Društveno odgovorno poslovanje i društveno poduzetnički pothvat u turizmu, British Council Hrvatska, 6.7.2019.).


2.7. Društveno odgovorno poslovanje u radu OPG-ova kao jedinica seoskog turizma i agroturizma

U radu OPG-ova, jedinica seoskog i agroturizma, društveno odgovorno poslovanje prije svega se očituje u odabiru radnih postupaka prilikom uzgoja poljoprivrednih dobara pošto upravo taj segment čini glavnu karakteristiku takvih organizacijskih jedinica, dok su turi-stičko – ugostiteljske djelatnosti dodatna zanimacija u opsegu poslovanja. Naravno, DOP se očituje i u pružanju turističkih usluga i proizvoda ukoliko je takav način rada zastupljen na agroturističkom posjedu. Stoga je kod tih gospodarskih subjekata bitno utvrditi na koji se način provodi uzgoj poljoprivrednih dobara i je li taj način usklađen s načelima druš-tveno odgovornog poslovanja, prije svega u vidu zaštite okoliša. Iako OPG-ovi u pravilu zapošljavaju članove obitelji i rodbine, ipak i tu treba voditi računa o načinu postupanja s radnom snagom i njihovom zaštitom na radu, pogotovo ako opseg posla iziskuje zapošlja-vanje dodatnih radnika. Još jedan važan segment u primjeni DOP-a jest odnos poduzeća prema lokalnoj zajednici i partnerskim poduzećima te način na koji se s njima ophodi ili na koji su uključeni u strateške planove. Svako od navedenih područja društveno odgovornog poslovanja i donošenja odluka u skladu s njime ima iznimnu važnost, no postavlja se pitanje u kolikoj mjeri su vlasnici OPG-ova i drugih jedinica agroturizma toga svjesni. Postoji i mogućnost da određeni broj takvih gospodarstvenika uopće nije upoznat s pojmom društveno odgovornog poslovanja zbog razine obrazovanja ili same informiranosti u ruralnim krajevima ili općenito, no ipak ga instinktivno primjenjuje u više različitih radnih postupaka te prilikom donošenja odluka. Način primjene DOP-a ovisi i o dobrima i uslugama koji se proizvode u sklopu agroturistič-kog objekta, jer se pretpostavlja da se neće iste metode koristiti za uzgoj pšenice i vinove loze. Postoje brojne metode koje takvi gospodarstvenici mogu primjenjivati, a koje su pri-hvatljive za okoliš te pospješuju dobrobit lokalne zajednice i zaposlenih, podižu kvalitetu lokalnog života i uzrokuju općeniti gospodarski napredak.

3. REZULTATI EMPIRIJSKOG ISTRAŽIVANJA

Istraživanje je provedeno kvantitativnom metodom istraživanja putem anketnog upitnika. Istraživanje je provedeno na uzorku od 21 predstavnika OPG-ova u razdoblju od 28. lipnja do 10. srpnja 2019. godine. Anketni upitnik baziran je na pitanjima o upoznatosti i per-cepciji pojma društveno odgovornog poslovanja, njegovoj primjeni i načinima primjene u praksi te stavovima o važnosti primjene DOP-a u poslovanju OPG-a. Upitnik se sastoji od pitanja zatvorenog tipa, točno-netočno te višestrukog odabira. Sadržaj pitanja obuhvaća istraživanje stavova ispitanika o primjeni solarnih ćelija, kompostiranju, suradnji s lokalnim OPG-ovima, korištenim sredstvima prilikom gnojenja i ostalim relevantnim elementima kojima se može dokazati primjena društveno odgovornog poslovanja u radu ispitanika. U ispitivanju su sudjelovali subjekti popisani u tablici 1.


Tablica 1 Popis gospodarskih subjekata koji su sudjelovali u istraživanju

Redni broj Naziv gospodarskog subjekta Mjesto djelovanja

1. OPG Superina Rijeka

2. OPG Lukanović Brnelići

3. MMN Alapić Hrvatska Kostajnica

4. OPG Matučec Varaždin

5. OPG Franić Ploče

6. OPG Kefelja Jalkovec

7. Ekobreg Varaždin

8. Izletište Grešna pilnica Klenovnik

9. OPG Špoljar Mače

10. OPG Janja Vukovac Begić Velika Kopanica

11. OPG Rešetar Igor Kurčanec

12. OPG Amalka Vukelić Lužan Biškupečki

13. Braniteljska socijalno-radna zadruga Pauk-Čeka Imotski

14. OPG Damir Mesarić Belica

15. OPG Dragutin Najman Martinkovec

16. Pčelarstvo Krizmanić Đakovo

17. OPG Brankica Plesko Pristava

18. OPG Marjanović Slavko Josipovac

19. OPG Žugec Rudolf Hrašćina

20. OPG Saša Burić Vrbovsko

21. OPG Jadranka Gotić Končanica

Izvor: vlastita obrada autora

3.1. Prikaz rezultata kvantitativnog istraživanja

U nastavku rada prikazani su rezultati kvantitativnog istraživanja koje obuhvaća odgovore vlasnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.


Grafikon 1 Upoznatost vlasnika OPG-ova s pojmom društveno odgovornog poslovanja


Rezultati istraživanja ukazuju na većinsku upoznatost (81%) ispitanika, tj. vlasnika obitelj-skih poljoprivrednih gospodarstava, s pojmom društveno odgovornog poslovanja.

Grafikon 2 Primjena načela društveno odgovornog poslovanja u radu OPG-ova


Većina ispitanika, njih 76,2% navodi kako u svom radu primjenjuju načela društveno odgo-vornog poslovanja.

Grafikon 3 Percepcija ispitanika o važnosti usklađivanja vlastitog poslovanja s načelima zaštite okoliša



Rezultati ispitivanja pokazuju da 66,7% ispitanika usklađivanje vlastitog poslovanja s nače-lima zaštite okoliša smatra vrlo važnim, 23,8% prilično važnim dok svega 9,5% srednje važnim.

Grafikon 4 Važnost primjene društveno odgovornog poslovanja u radu OPG-ova, jedinica agroturizma i „seljačkog turizma“


Više od polovice ispitanika, 61,9% smatra da je primjena DOP-a u radu OPG-ova, jedinica agroturizma i „seljačkog turizma“ vrlo važna, 28,6% važna, 4,8% srednje važna, dok svega 4,8% ispitanika smatra da navedeno uopće nije važno.

Grafikon 5 Sakupljanje kišnice i primjena u radu


Manji udio ispitanika, njih 47,6% koristi se sakupljanjem kišnice kao metodom rada na svom imanju dok se 47,6% ne koristi.


Grafikon 6 Primjena kompostiranja organskih otpadaka u radu OPG-a


Izraženi udio ispitanika u iznosu od 81% primjenjuje kompostiranje organskih otpadaka kao metodu rada u svom poslovanju dok 19% ispitanika ne primjenjuje kompostiranje organskih otpadak za rad na gospodarstvu.

Grafikon 7 Korištenje solarnih panela u procesu generiranja energije


Većina ispitanika (85,7%) ne koristi solarne panele u procesu generiranja energije na svom poljoprivrednom obiteljskom gospodarstvu dok svega 14,3% koristi iste.

Grafikon 8 Suradnja i povezanost s drugim lokalnim OPG-ovima, jedinicama „seljačkog turizma“ i agroturizma


Rezultati istraživanja prikazuju da većina ispitanika (66,7%) samo ponekad surađuje s drugim lokalnim OPG-ovima, jedinicama „seljačkog“ turizma i agroturizma, dok njih 28,6% to čini redovito. Ostalih 4,7% ne surađuje uopće.


Grafikon 9 Vrsta sredstava koja se koriste prilikom gnojenja i zaštite posjeda od nametnika


Većina ispitanika koji se bave poljoprivredom, njih 66,7%, prilikom gnojenja i zaštite svojih posjeda od nametnika koristi organska sredstva, 23,8% koriste kemijska sredstva, a 9,5% ispitanika koristi ostala sredstva nedefiniranog karaktera.

Grafikon 10 Svakodnevno razvrstavanje otpada u poslovanju


Rezultati prikazuju da redovito razvrstavanje otpada u poslovanju obavlja 85,7% ispitanika dok njih 14,3% ne razvrstava otpad.

Grafikon 11 Ponuda smještajnih kapaciteta u sklopu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava



Rezultati istraživanja prikazuju da čak 95,2% ispitanika ne nudi smještajne kapacitete u sklopu svojih OPG-ova dok svega 4,8% nudi smještajne kapacitete.

Grafikon 12 Primjena ekoloških mjera u radu gospodarskih jedinica ispitanika


Ispitanicima je u pitanju iz grafikona 12 ponuđeno nekoliko ekoloških mjera od kojih su trebali odabrati one koje primjenjuju u svom poslovanju. Rezultati prikazuju da najveći udio u odgovorima zauzima primjena štednih žarulja (64,3%). Velik broj ispitanika sma-njuje korištenje štetnih kemikalija u svom poslovanju (57,1%). Manji broj ispitanika pri-mjenjuje metode poput ugradnje senzora pokreta za regulaciju osvjetljenja, smanjeno korištenje štetnih kemikalija i biodinamičku poljoprivredu.

4. RASPRAVA

Istraživanje provedeno u ovome radu prikazuje rezultate istraživanja provedenih putem anketnog upitnika kojemu je cilj istražiti upoznatost, stavove i percepciju vlasnika obitelj-skih poljoprivrednih gospodarstava o važnosti društveno odgovornog poslovanja. Cilj je također utvrditi koriste li se, u kojoj mjeri i kojim načelima društveno odgovornog poslo-vanja u održavanju gospodarstava. Prema rezultatima istraživanja, većina ispitanika, njih 81% upoznato je s pojmom druš-tveno odgovornog poslovanja, dok ih istovremeno 76,2% načela DOP-a primjenjuje u svom poslovanju. Na ljestvici od 1 do 5 ispitanici su trebali navesti koliko im je važno svoje poslovanje uskladiti s načelima društveno odgovornog poslovanja, gdje 1 označava da im uopće nije važno, a broj 5 da im je jako važno. 0 % ispitanika označilo je ocjenu 1 i 2, 9,5% ispitanika ocjenu 3, 23. 8% ispitanika označilo je ocjenu 4 i najviše, 66,7% ispitanika ocjenu 5. Prema istom načelu je postavljeno pitanje o važnosti primjene načela DOP-a u radu OPG-ova, jedinica agroturizma i „seljačkog turizma“, gdje je 4,8% ispitanika označilo ocjenu 1, 0% 2, 4, 8% ocjenu 3, 28, 6% ocjenu 4 te 61,9% ispitanika ocjenu 5.Ispitanicima su postavljena i pitanja u vezi zaštite okoliša i ekološko prihvatljivog poslova-nja u radu njihovih OPG-ova. Po pitanju sakupljanja kišnice u svakodnevnom poslovanju njih većina koristi ovaj izvor vode, ali još uvijek veliki udio ne primjenjuje ova načela. S aspekta kompostiranja organskih otpadaka, većina gospodarstava radi vlastiti kompost.


Solarne panele kao način generiranja energije koristi svega 14,3%, dok njih 85,7% nema solarne panele. Ispitanicima koji se bave poljoprivredom postavljeno je i pitanje kakvom vrstom sredstva se koriste prilikom gnojenja i zaštite poljoprivrednim površina od namet-nika. Njih 66,7% koristi se organskim sredstvima, 23,8% kemijskim dok ih je 9,5% označilo opciju „ostalo“. 85,7% ispitanika razvrstava otpad u svakodnevnom radu, dok ih 14,3% ne razvrstava. Iz rezultata istraživanja koji se odnose na mjere zaštite okoliša koje gospodar-stva koriste u poslovanju, najviše njih koriste štedne žarulje (64,3%), dok u malom broju imaju ugrađene senzore pokreta za regulaciju rasvjete u hodnicima, toaletima i sl. (14,3%). Od svih ispitanika, samo jedno gospodarstvo primjenjuje načela biodinamičke poljopri-vrede. Kako većina gospodarstava ne nudi smještajne kapacitete, otvara se mogućnost daljnjeg razvoja, edukacije istih, o mogućnostima širenja poslovanja te osmišljavanja nove koncepcije usluga primjerenih potrebama suvremenog čovjeka iz skupine turista i posje-titelja. Mali udio ispitanika surađuje međusobno ili s drugim gospodarstvima (28,6%) iz čega je vidljivo da je povezanost gospodarstava nedovoljna, a samim time i koordinirani razvoj nedostatan. Društveno odgovorno poslovanje kroz svoja načela trebala bi pronaći primjenu u okviru promatranog predmeta rada; obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Na manjim i većim jedinicama, moguća je navedenih načela DOP-a, posebice onih koja se odnose na odnos prema zdravlju čovjeka, očuvanju prirode i okoliša te proizvodnje hrane na priro-dan način. Unatoč rezultatima koji prikazuju da su nositelji OPG-ova upoznati s pojmom DOP-a autorice ovoga rada, temeljem dugogodišnjeg iskustva u turizmu, kao i poznava-teljice struke i znanosti područja turizma, uočile su nespremnost i neadekvatnu informi-ranost te motiviranost nositelja ponude za iskorištavanjem svim dodatnih mogućosti koje bi pridonijele podizanju razine DOP-a u gospodarstvima. Razlog tome može se pronaći u nizu administrativnih mjera, ali i nedovoljnom razumijevanju pojma društveno odgovor-nog poslovanja.

5. ZAKLJUČAK

Cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi upoznatost vlasnika i nositelja obiteljskih poljo-privrednih gospodarstava s pojmom i načelima društveno odgovornog poslovanja te u kojoj ga mjeri i sami primjenjuju. Iz prikupljenih rezultata istraživanja može se zaključiti da je većina gospodarstvenika upo-znata s pojmom društveno odgovornog poslovanja, dok samo jedan manji segment ispi-tanika nije čuo za taj koncept poslovanja. Unatoč tome, ispitanici koji nisu potvrdno odgo-vorili na pitanje o poznavanju DOP-a, ipak primjenjuju neke njegove segmente, pogotovo one koji se odnose na ekološki prihvatljivu proizvodnju i pozitivan odnos prema okolišu. Većina ispitanika, njih 61,9%, smatra da je važno uklopiti načela društveno odgovornog poslovanja u rad OPG-a, jedinica agroturizma i „seljačkog turizma“ općenito, a 66,7% potvrđuje da im je osobno važno poslovati na društveno odgovoran način.Evidentno je da samo nekolicina ispitanih OPG-ova na svom posjedu nudi smještajne objekte. Razlog tome mogu biti nedovoljna financijska sredstva ili općenito veća privr-ženost gospodarstvenika samoj poljoprivrednoj aktivnosti, što ne znači da u sklopu svog poslovanja ne ugošćuju turiste i posjetitelje u smislu usluga prehrane, pića i drugih aktiv-nosti.


Rezultati prikazuju da ruralni oblici turizma sve više napreduju te da su vlasnici jednako informirani kao i drugi turistički ponuditelji, što znači da su u toku sa suvremenim tren-dovima poslovanja koji su prisutni na tržištu. Trude se svoje aktivnosti uskladiti s većinom elemenata DOP-a koristeći ekološki prihvatljivije metode uzgoja poljoprivrednih dobara, štedeći na struji i vodi, surađujući s lokalnom zajednicom te, u samoj srži, stvarajući proi-zvode koji su organski, prirodni i iznimno kvalitetni. Mnoga istraživanja potvrđuju težnju turista prema oblicima turističke ponude koji im pru-žaju mir, netaknutu prirodu i uvid u način života na selu, a oblici ruralnog i agroturizma im upravo to mogu pružati. Stoga je važno, takve turističke objekte još više i organiziranije informirati, educirati i poticati na društveno odgovorna načela poslovanja. Na taj način bi gospodarstva mogla osigurati dugoročnu konkurentsku prednost te uz proširenje ponude na jedinice smještaja kao i implementaciju ostalih segmenata obuhvaćenih ovim radom, mogli bi stvarati nove oblike turizma, koji se nameću zahtjevima suvremenih turista. Za ovakve projekte i razvoj ponude dostupna su sredstva Strukturnih fondova EU te autorice predlažu daljnja istraživanja, koja bi obuhvatila analizu i udio korištenja ovakvih izvora od strane nositelja gospodarstava u Republici Hrvatskoj. Buduća istraživanja trebalo bi tako-đer usmjeriti na analizu razloga zbog kojih se fondovi relativno malo koriste i zbog čega se gospodarstva ne odlučuju na ulaganje u smještaj koji bi uz ponudu ostalih načela DOP-a osigurali zadovoljenje tržišnih potreba današnjih turista željnih seljačkog ili agroturizma. Jesu li razlozi tome neadekvatna suradnja s lokalnim Turističkim zajednicama i Regional-nim razvojnim agencijama ili je to pomanjkanje stručnih kadrova koji bi navedeno mogli provesti u praksi. Daljnja istraživanja trebala bi obuhvatiti pitanja poput onih ima li i u kojoj mjeri odlazak mladih u inozemstvo te nepovjerenje u administrativni i gospodarski sustav Republike Hrvatske utjecaja na nedovoljan interes i ulaganja u pokretanje domaćeg razvoja poljoprivrede i turizma. Sva navedena pitanja izvor su daljnjih istraživanja te mogu doprinijeti razvoju destinacije agroturizma.Autorice predlažu i aktivno rade na novom istraživanju koje će obuhvatiti aspekt globalne krize izazvane Covid-19 virusom te mogućnosti razvoja agroturizma uvažavajući socijalnu distancu, očuvanje zdravlja turista i boravak u prirodi. Ograničenja istraživanja proizlaze iz činjenice da se istraživanju odazvao manji broj gospodarstava, ali unatoč istome, ovaj rad može biti dobra podloga za daljnja istraživanja, te doprinijeti razvoju kako poljopri-vrede tako i turizma u novonastalim uvjetima. Doprinos rada ogleda se i kroz naglašavanje važnosti primjene načela društveno odgovornog poslovanja u jedinicama poljoprivrednih gospodarstava te koristi koje bi imali kako nositelji tako i destinacija u cjelini.


CORPORATE SOCIAL RESPONSIBILITY IN THE AGROTURISM OF THE REPUBLIC OF CROATIA

Marina Gregorić, PhD, senior lecturerUniversity North

Trg dr. Žarka Dolinara 1, Koprivnica, CroatiaTelephone: +385 99 4040 164, e-mail: [email protected]

Đurđa Somođi, McS, lecturer Polytechnic of Međimurje in Čakovec

Bana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, CroatiaTelephone: +385 91 9546 130, e-mail: [email protected]

Tena Kovačić, studentPolytechnic of Međimurje in Čakovec

Bana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, CroatiaTelephone: +385 95 7107 931, e-mail: [email protected]

ABSTRACTThe subject of this paper is the application of corporate social responsibility in agritourism, “peasant tourism” or “tourism at family farms” in the Republic of Croatia. The aim is to explore the trends of corporate social responsibility through entrepreneurial activities in the tourism sector that relate to family farms, with the tendency of their development in combination with certain contextual factors. The methods used in this paper are the historical method, methods of analysis and synthesis, induction and deduction, and empirical quantitative method using a structured questionnaire instrument on a sample of entrepreneurs operating as rural households (OPGs) in the Republic of Croatia. In-depth interviews were also conducted with representatives and owners of family farms. The collected data was processed with descriptive statistics and an analysis of the application of socially responsible business in this segment of tourism. The practical implication of the research is that socially responsible business must not be neglected because it is a prerequisite for achieving competitive advantage and should be combined with the change of national culture with regards to applying socially responsible business in agritourism.

Keywords: agritourism; OPG; family farm; corporate social responsibility


LITERATURA

1. Agroturizam – kako započeti djelatnost turizma na seoskom gospodarstvu. Preuzeto s https://www.labin.com/vijesti/agroturizam---kako-zapoceti-djelatnost--turizma-na-seoskom-gospo-darstvu-20577 (05.07.2019.)

2. Cerović, Z. (2010). Hotelski menadžment (2. izd.). Opatija: Fakultet za turistički i hotelski menad-žment.

3. Dobrota, A. Što je seoski turizam i kako spojiti poljoprivredu s turizmom u Hrvatskoj?. Preuzeto s https://www.cimerfraj.hr/aktualno/seoski-turizam-hrvatska (05.07.2019.)

4. Franić, R., Grgić, Z. (2002). Agroturizam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvat-skoj – Pretpostavke i izgledi razvitka – Studij slučaja. Agriculturae Conspectus Scientificus, vol. 67(3), 131-141.

5. Hrvatska gospodarska komora. (n.d.). Društveno odgovorno poslovanje. Hrvatska gospodar-ska komora. Preuzeto s https://dop.hgk.hr/ (05.07.2019.)

6. Kotler, P., Lee, N. (2009.). Društveno odgovorno poslovanje – Suvremena teorija i najbolja praksa. Zagreb: M.E.P. d.o.o.

7. Kuskunović, M. Čak 43% gospodarstava nema niti jednog člana. Preuzeto s http://www.poslovni.hr/hrvatska/cak-43-gospodarstava-nema-niti-jednog-clana-327633 (06.07.2019.)

8. Oplanić, M., Milotić, A., Ružić, P. (1997). Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo – čimbenik razvoja ruralnih oblika turizma u Istri. Tourism and hospitality management, vol. 3(2), 427-440.

9. Petrićević, T. Društveno odgovorno poslovanje i društvenopoduzetnički pothvati u turizmu. Pre-uzeto s https://www.britishcouncil.hr/sites/default/files/prirucnik_dop_i_dpp_u_turizmu.pdf (06.07.2019.)

10. Plavi ured – Što je OPG i kako ga otvoriti?. Preuzeto s https://plaviured.hr/sto-je-opg-i-kako-ga-otvoriti/ (05.07.2019.)

M. Bahonjić, K. Dabo: Analiza upravljanja društvenim mrežama u poduzetništvu u kulturi, primjer Muzej...40


ANALIZA UPRAVLJANJA DRUŠTVENIM MREŽAMA U PODUZETNIŠTVU U KULTURI, PRIMJER MUZEJ PREKINUTIH

VEZA

Melisa Bahonjić, struč.bacc.oec. Veleučilište Vern’

Trg bana Josipa Jelačića 3, 10000 Zagreb,[email protected]

Krešimir Dabo, mag.publ.rel. Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravaljanje Nikola Šubić Zrinski,

Selska cesta 119, 10000 Zagreb, [email protected]

SAŽETAKDruštvene mreže izmijenile su industriju odnosa s javnošću. Stvaranjem novih mogućnosti i alata, omogućeni su novi načini stvaranja pozitivnog imidža. Takav novi komunikacijski prostor, stvara i nove mogućnosti jačanja vidljivosti poduzetnicima. U specifičnom sektoru kao što je kultura, izazovi u brendiranju privatne organizacije, mnogostruki su, a društvene mreže, komunikacijska su niša koje uvelike mogu pridonijeti stvaranju imidža, kreiranju pozitivne medijske slike i privlačenju posjetitelja. Rad istražuje kako korisnici percipiraju sadržaj i način komunikacije Muzeja prekinutih veza. Istraživanje provedeno u svrhu pisanja ovog rada obuhvatilo je ispitivanje posjetitelja putem anketnog upitnika. Istraživanjem je utvrđeno da aktivnost na društvenim mrežama i aktivno sudjelovanje posjetitelja pozitivno utječu na svjesnost i vidljivost muzeja. Utvrđeno je i da su Facebook i Instagram najzastupljenije društvene mreže među posjetiteljima. Na temelju rezultata istraživanja, predstavljene su smjernice koje mogu doprinijeti poboljšanju upravljanja društvenim mrežama.

Ključne riječi: društvene mreže; odnosi s javnošću; Muzej prekinutih veza



1. UVOD

Pojava prvih društvenih mreža iz temelja je izmijenila svijet, ali i komunikaciju. „Promjena koju su potaknuli digitalni mediji nije samo uvela nove platforme za komunikaciju, već je promijenila i same korisnike i način njihovog informiranja, ali i prikazivanja stvarnosti.“ (Bebić, 2018, str. 18) Razmjena informacija je postala sve brža te su informacije postale pristupačnije. Iako su u početku društvene mreže bile rezervirane za komunikaciju između određenih društvenih skupina poput studenata, razvile su se u vrlo snažan marketinški kanal. Njihov utjecaj iz dana u dan raste, a tome u prilog ide i činjenica da ulaganja u oglašavanje na konvencionalnim medijima poput televizije, radija i novina opada dok se sve više ulaže u oglašavanje na novim medijima, s naglaskom na društvene mreže. Veliki broj korisnika segmentiranih prema interesima, otvorio je nove mogućnosti stručnjacima za odnose s javnošću. Nije bilo potrebno mnogo vremena da brendovi prepoznaju poten-cijale društvenih mreža i počnu ih koristiti kao sredstvo komunikacije i prodaje stoga je u današnje vrijeme nezamislivo poslovati bez službene Facebook i Instagram stranice. Jednako kao i brendovi, i kulturno-umjetničke institucije koriste društvene mreže kako bi zainteresirale svoje ciljane skupine te ih tako motivirali na posjet muzeju, izložbi ili kon-certu. Komunikacija kulturno-umjetničkih institucija dugo se svodila na suhoparne letke i oglase u novinama no dolaskom mlađih generacija, naročito millennialsa bilo je potrebno prilagoditi način komuniciranja njihovim navikama i kanalima komunikacije. Prosječan korisnik interneta izložen je velikom broju informacija stoga informacije prolaze selek-ciju i bivaju zapažene od strane korisnika ako su mu korisne, zanimljive ili neobične stoga stručnjaci za marketing ulažu velike napore u kreiranje zanimljivog i privlačnog sadržaja. Muzeje kakve poznajemo danas možemo podijeliti na dvije osnovne vrste. „Konvencio-nalni muzeji ispunjavaju sve standardne odlike svih institucija ove vrste, poput čuvanja, rekonstrukcije i izlaganja povijesno i kulturno važnih predmeta i običaja.“ (Grujoski, 2016, str. 2) Novi muzeji imaju za cilj animirati posjetitelje te uz korištenje različitih resursa i teh-nologija pružiti im novi pogled na umjetnost. Muzeje također dijelimo i prema tome jesu li u vlasništvu države (većina konvencionalnih muzeja) ili su privatni (u vlasništvu pravne osobe). Muzej prekinutih veza u Zagrebu, jedan je od prvih privatnih muzeja u Hrvatskoj. Postava i tematika orijentirane su na prikaz prekida ljubavnog odnosa, čineći od istoga jednu vrstu moderne umjetnosti s kojom se većina ljudi može identificirati. Eksponate čine razni predmeti s pripadajućim pričama o prekinutim vezama osoba koje su ih donirale. Muzej je u kratkom roku izazvao veliku pažnju javnosti i medija upravo zbog svog načina komunikacije zbog čega je u kratkom roku postao svjetska senzacija.

2. UTJECAJ NOVIH MEDIJA NA ODNOSE S JAVNOŠĆU

Odnosi s javnošću složen je pojam koji je tema mnogih rasprava. Gotovo svaki autor ima vlastitu, jedinstvenu definiciju odnosa s javnošću. Smatra se dolazi iz SAD-a gdje se naziva public relations (PR) te da se upotreba tog pojma globalno proširila na ostale zemlje. Iako postoji veliki broj definicija, moguće je pronaći zajedničke karakteristike. Odnosi s javno-šću uspostavljaju i održavaju međusobno razumijevanje između organizacije i njene jav-nosti te promoviraju i održavaju međusobno povjerenje između organizacije i javnosti, uspostavljaju i održavaju dvosmjernu komunikaciju, teže projekciji pozitivnih viđenja ili


pretvaranju negativnih ideja u pozitivne kroz razumijevanje i znanje te usklađuju privatne i javne interese. (Tomić, 2008) Prema Tomićevoj definiciji (2008, str. 50), „odnosi s javnošću proces su komuniciranja organizacije s njezinom unutarnjom i vanjskom javnošću u svrhu postizanja međusobnog razumijevanja, izgradnje društvene odgovornosti i ostvarivanja zajedničkih interesa.“ Stručnjaci odnosa s javnošću nerijetko su u društvu negativno perci-pirani zato što ih društvo povezuje sa spin doctorima i manipuliranjem masama no bitno je naglasiti da oni imaju bitnu ulogu u komunikaciji i informiranju javnosti. Nerijetko se u jav-nosti pogrešno izjednačava odnose s javnošću i odnose s medijima, koji su samo jedan dio odnosa s javnošću. U prošlosti, mediji su bili ograničeni na tiskane medije, radio i televiziju dok su današnji mediji mnogobrojni i specijalizirani te su sveprisutni. Javnost ali i novinari, zbog toga su izloženi velikom broju informacija – „Broj različitih medija i medijskih poruka posljednjih se godina toliko povećao da je konkurencija za pozornost publike veća nego dosad te motivira novinare da stalno traže zanimljive i senzacionalne vijesti i informacije.“ (Tkalac Verčič, Mueller, 2007, str. 35) U kontekstu PR-a, mediji označavaju ukupnost kanala kojima se prenose poruke i informacije određenoj publici. Masovni mediji prenose poruke masovnoj, odnosno široj publici. Masovni mediji mogu se svrstati u tri glavne skupine: elektroničke medije (televizija i radio), tiskane medije i nove medije, koji su predmet ovog istraživanja. Novi mediji nastali su kao produkt razvoja kompjutorske, medijske tehnolo-gije i interneta odnosno Weba 2.0. Prisutni su u velikom broju oblika, neki od njih su: web stranice, društvene mreže, blogovi, mikro blogovi, forumi. Glavna osobina novih medija je interaktivnost, dvosmjerna komunikacija i korištenje računala ili interneta. Za razliku od konvencionalnih medija, sadržaj na novim medijima se lako pohranjuje, pretražuje i pre-gledava. Sadržaj je kreiran od strane korisnika koji više nisu pasivni promatrači već aktivni kreatori, u čemu leži temeljna razlika između konvencionalnih i novih medija. Sve nave-deno, imalo je snažan utjecaj na transformaciju industrije odnosa s javnošću. PR stručnjaci dobili su na raspolaganje brojne alate za upravljanje informacijama, istraživanje i analizu javnog mišljenja te brojne komunikacijske kanale koji im omogućavaju obraćanje ciljnim skupinama. Brzina slanja i primanja informacija omogućila je stručnjacima da pravovre-meno reagiraju u kriznim situacijama i tako spriječe negativne posljedice. Reagiranje u kriznim situacijama, u prošlosti je bio proces koji je trajao danima zbog otežanog pristupa informacijama i strankama. Kako je komunikacija masovnih medija bila jednostrana, izjave i demantiji su bili mogući samo preko novinara odnosno predstavnika medija. Uz to, kon-vencionalni mediji moraju planirati sadržaj ranije dok novi mediji sadržaj plasiraju u onom trenutku kada završe njegovu obradu. U današnje vrijeme, korištenjem društvenih mreža moguće je trenutno odgovoriti na kriznu situaciju što u krajnosti dovodi do stabilizacije situacije i smanjenja mogućih posljedica. Putem sofisticiranih softvera, moguće je pratiti spominjanje u medijima u stvarnom vremenu te tako detektirati problem i prije nego dos-pije do šire javnosti. Kako bi iskoristili potencijale digitalnih medija, stručnjacima za odnose s javnošću potrebno je njihovo dobro poznavanje i načina na koje funkcioniraju. Nedosta-tak obrazovanja u području novih medija, prepreka je u razumijevanju novih generacija i njihovih navika stoga vrlo često dolazi do situacije gdje PR stručnjaci pogrešno procijene važnost društvenih mreža te tako donesu krive odluke prilikom provedbe komunikacijske strategije. Istraživanja (Alfonso & de Valbuena Miguel, 2006, prema James, 2007) su poka-zala da unatoč brojnim mogućnostima koje pružaju novi mediji, dio stručnjaka odnosa s javnošću ih i dalje u potpunosti ne iskorištava zbog straha od tehnologije i nedostatka opreme. Iako raznolike metode i alati pozitivno utječu na distribuciju informacija, produk-


tivnost i efikasnost, stručnjaci se suočavaju s problemom prenatrpanosti informacija do kojeg dolazi zbog povećanja broja kanala, medija i izvora informacija. Uz to, javlja se i sve veći problem prouzročen pojavom fake newsa stoga segmentacija relevantnih informacija predstavlja izazov za novinare, PR stručnjake ali i javnost koja je pod utjecajem masovnih medija. Kako bi se istaknuli u masi informacija, PR stručnjaci moraju konstantno tražiti nove načne da svoju poruku prezentiraju na zanimljiv i atraktivan način uz korištenje pri-kladnih komunikacijskih kanala kojima će dosegnuti one skupine kojima je poruka namije-njena te tako utjecati na javno mišljenje i percepciju. Poruka se može poslati putem teksta, slike, video i audio zapisa što omogućava personalizirani pristup. Novi mediji ostvarili su značajan utjecaj na odnose s javnošću i na području istraživanja i evaluacije rezultata.(Sprinston, 2001, prema Rashid, 2004) Nove mogućnosti, kao produkt razvoja informacij-ske tehnologije, omogućile su brzo i precizno provođenje istraživanja te dostupnost veli-kog broja ispitanika određenih demografskih, geografskih i interesnih obilježja. Ovakav način istraživanja omogućava jednostavno i brzo mjerenje promjene stavova ispitanika, odnosno evaluaciju komunikacijske strategije. Novi načini istraživanja utjecali su na sma-njenje troškova. Odnosi s medijima danas se ocjenjuju tako da se utvrdi koliko su uspješni u postizanju ciljeva i koliko su efikasna ulaganja na tom području. Smatra se da je cilj posti-gnut onda kada ljudi promijene svoj stav i ponašanje pod utjecajem aktivnosti odnosa s javnošću. (Verčić i sur., 2004, prema Tomić 2008) Kada se govori o društvenim medijima, jedan oblik je u velikoj mjeri utjecao na industriju odnosa s javnošću. Društvene mreže, nastale s ciljem povezivanja korisnika istih interesa, u vrlo kratkom vremenu su postale neizostavan dio komunikacijske strategije stručnjaka za odnose s javnošću zbog lakoće dijeljenja informacija i angažiranja publike. Upravljanje društvenim mrežama naziva se još i social media management ili community management, ovisno o organizacijskoj strukturi, i postalo je bitno zanimanje u poslovanju, bez obzira na djelatnost ili veličinu organizacije. Novi mediji utjecali su na odnose s javnošću i po pitanju ekonomičnosti. Veliki budžeti, iako poželjni, više nisu prijeko potrebni za provođenje kvalitetne komunikacijske strate-gije. Institucije, organizacije i pojedinci koriste društvene mreže kako bi privukli pažnju medija i ostvarili utjecaj na korisnike. Svakodnevno, na društvenim mrežama postaju viralni različiti sadržaji koje korisnici dijele. Veliki broj dijeljenja određenog sadržaja pri-vlači medijsku pažnju te tako dolazi do širenja informacija. Zanimljiv sadržaj, koji potiče engagement odnosno angažman korisnika u obliku dijeljenja i komentiranja, može gene-rirati medijske sadržaje u milijunskoj vrijednosti. Da bi poruka ili sadržaj došli do kori-snika kojima će potaknuti angažman, bitno je odabrati društvenu mrežu na kojoj je ciljna skupina prisutna. Kada je riječ o Hrvatskoj, najpopularnije društvene mreže su Facebook, Instagram, LinkedIn i YouTube. No, geografski položaj i kulturološki kontekst bitni su za odabir pravih kanala s obzirom na to da postoje deseci jednako istaknutih društve-nih medija koji u drugim zemljama svijeta imaju veću ulogu nego Facebook, Instagram i Twitter. Na primjer, Facebook je zabranjen u Kini te ako se želi dosegnuti publika na tom području, potrebno je odabrati komunikacijske kanale kojima će informacija doći na pravo mjesto te je u ovom slučaju kanal koji je najsličniji Facebooku, kineski Weibo. Utjecaj novih medija, najviše se odrazio na ulogu gatekeepera. Pojam gatekeepera označava pojedinca unutar masovnih medija koji zauzima položaj na kojem odlučuju o prihvaćanju ili odbija-nju neke komunikacijske jedinice (White, 1950, prema Tomić, 2008). Pojava novih medija, degradirala je ulogu medijskih vratara i omogućila da relevantan sadržaj bude zapažen u medijskom prostoru bez posredovanja. Uz mnoge mogućnosti koji su stvorene populariza-


cijom društvenih mreža i novih medija, stvorile su se nove pojave koje zahtijevaju kritičko promišljanje - utjecaj društvenih medija na formiranje identiteta, izlaganje i ograničavanje konkurentskim pogledima i kontradiktornim informacijama stvaraju utjecaj na društvenu zajednicu iz čega se može zaključiti da su novi mediji ostvarili pozitivan ali i negativan utje-caj na odnose s javnošću.

3. DRUŠTVENE MREŽE U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU U KULTURI

Društvene mreže u velikoj su mjeri utjecale na komunikaciju, međuljudske odnose ali i poslovanje. Dugo vremena, vijesti iz kulture bile su marginalizirane od strane medija. Veći medijski prostor kulturni događaji dobivali su uglavnom zbog prisutnosti javnih ličnosti. „Društvene mreže za kulturne institucije postaju „vrata“ koja su se otvorila kada su im mediji počeli zatvarati prozore.” (Marić, 2016, str. 45) Kulturne institucije nisu ostale rav-nodušne prema korištenju društvenih mreža i mnogobrojnim mogućnostima koje one pružaju. Kako generacije Y (rođeni između 1981. i 1995.) i Z (rođeni nakon 1995. godine) čine značajan dio tržišta, nužno je prilagoditi komunikacijsku strategiju društvenim mre-žama koje su osnovno sredstvo komunikacije ovih generacija. Kulturne institucije prepo-znale su važnost novih medija stoga gotovo svako kazalište, muzej ili galerija imaju svoje službene stranice na društvenim mrežama gdje svakodnevno objavljuju sve relevantne informacije vezane za događaje, predstave, izložbe, koncerte i ostalo. Društvene pro-mjene potaknule su stručnjake za odnose s javnošću u kulturnim institucijama da izađu iz zone formalne komunikacije usmjerene stručnjacima specifičnih područja i konzervativ-nim posjetiteljima te da stave naglasak na neformalnu komunikaciju sa svojim pratite-ljima. Maljković (2013) u svom radu navodi da je na Facebooku došlo do svojevrsnog obrata u kojem je muzej onaj koji posjećuje svoje korisnike i ulazi u njihov životni prostor i svakodnevicu. Najveći dio kulturnih ustanova koristi Facebook kao primarnu društvenu mrežu. Facebook je i dalje društvena mreža koja ima najveći broj aktivnih korisnika te pruža niz opcija za stvaranje interakcije. Aktivnost na društvenim mrežama utječe na vid-ljivost kulturne ustanove te stvara kod korisnika svijest o postojanju iste, što je preduvjet za motivaciju korisnika na posjet. Neformalni ton komunikacije na društvenim mrežama utječe na korisnike da kulturnu instituciju počinju percipirati pristupačnom i otvorenom. Također, društvene mreže utjecale su i na navike korisnika stoga ih sve više koriste u svrhu informiranja. Dvosmjerna komunikacija koju društvene mreže poput Facebooka omogu-ćavaju, bitno utječu na izgradnju odnosa između korisnika i institucije zato što korisnik ima mogućnost direktno se obratiti ustanovi za sve upite, pohvale i kritike te će u većini sluča-jeva dobiti odgovor odnosno povratnu informaciju. Peroš (2005) navodi da novi mediji stvaraju novu publiku koja ima nova očekivanja stoga muzeji šire područje svog djelovanja kako bi bili konkurentni. Tako se mijenja i društvena uloga muzeja koji iz pasivnog oblika usmjerenog na očuvanje i dokumentiranje kulturno važnih eksponata prelazi u aktivnog promotora kulturne i umjetničke baštine. Sama prisutnost na društvenim mrežama nije dovoljna da bi kulturna ustanova ostvarila djelovanje na korisnike i potencijalne posjetite-lje. Osim ažurnosti i konzistentnosti pri objavljivanju sadržaja, presudnu ulogu ima i oblik, odnosno kvaliteta sadržaja. Prema Peroš (2005) različiti sadržaji različito motiviraju na engagement odnosno interakciju preko društvenih mreža. Fotografije visoke kvalitete, video filmovi i audio zapisi u pravilu više zapažaju i dijele korisnici, nego isključivo tekstu-


alni sadržaji stoga nije neobično da je društvena mreža namijenjena dijeljenju fotografija i videa, Instagram u kratkom vremenu postala globalni fenomen i predmet mnogih istraži-vanja. Preko sadržaja koji korisnici dijele sa svojim (virtualnim) prijateljima i pratiteljima, kulturne ustanove dosežu i one korisnike koji ih nisu posjetili te na taj način ostvaruju utjecaj. Ovakav način komunikacije može povoljno utjecati na smanjenje troškova marke-tinga s obzirom na to da je potreban isključivo atraktivan i zanimljiv sadržaj osim ako se ne radi o plaćenom oglašavanju. Kada je riječ o plaćenim oglasima, društvene mreže pružaju brojne alate i mogućnosti za segmentaciju publike. Tako se vrlo lako može segmentirati korisnike prema interesima, demografskim obilježjima, geografskim obilježjima - geotar-getiranje (koje pruža opciju targetiranja korisnika koji se nalaze na određenoj udaljenosti) i još mnoge druge. Prednost oglašavanja putem društvenih medija u odnosu na oglašava-nje putem konvencionalnih nalazi se u činjenici da društvene mreže omogućavaju da se s vrlo malim budžetom dosegne veliki broj pripadnika ciljne skupine dok masovni mediji obuhvaćaju sve korisnike te je za takav oblik oglašavanja potreban značajno veći budžet i priprema. Jedna od bitnih opcija targetiranja oglasa na društvenim mrežama svakako je targetiranje korisnika koji su nedavno promijenili lokaciju, odnosno turista koji su došli u zemlju ili grad oglašivača. Kulturne ustanove na taj način mogu precizno usmjeriti perso-naliziranu poruku za svaku skupinu potencijalnih posjetitelja s obzirom na zemlju iz koje dolaze, jezik, interese i dobnu skupinu te na taj način postići veći ROI (return on inves-tment) odnosno povrat ulaganja u marketing. O potrebi usklađivanja komunikacijske stra-tegije odnosa s javnošću i marketinških aktivnosti pisalo je mnoštvo autora, među njima je i Gali (2019) koja navodi da je potrebno plasirati informacije na način da budu zanimljive medijima ali i da služe marketingu, odnosno prodaji i povećanju prihoda što je osnovni cilj organizacije ili tvrtke. Tomić (2016) smatra da u odnosima s javnošću u kulturnim institu-cijama postoje četiri osnovne javnosti kojima se institucije obraćaju a to su: javnosti inputa (npr. kustosi), interne javnosti (zaposlenici i uprava), posredne javnosti (PR agencije) i potrošačke javnosti (mediji i publika). Svaka od navedenih javnosti ima svoje specifičnosti i način komunikacije stoga je integriranom komunikacijom uz korištenje različitih medija potrebno na pravi način prezentirati rad, vrijednosti i imidž ustanove što predstavlja veliki izazov za PR stručnjake. No, utjecaj društvenih mreža ne mora uvijek biti pozitivan. Upravo zbog interaktivnosti i mogućnosti da svaki korisnik kreira sadržaj, loša recenzija ili kritika mogu u vrlo kratkom vremenu stvoriti negativne posljedice te bitno narušiti imidž kul-turne ustanove. Upravljanje društvenim mrežama posao je koji iziskuje konstantnu prisut-nost, promatranje te brzu reakciju. Osoba koja obavlja posao upravljanja društvenim mre-žama mora biti elokventna i pravilno educirana o kriznoj komunikaciji. Kriza u svakom kontekstu privlači pažnju javnosti i medija. Predstavnici medija su u konstantnoj utrci za „klikove” jer presudnu ulogu ima vrijeme objave aktualne krize, odnosno cilj je biti prvi koji će priopćiti važnu vijest i tako zaraditi klikove i pažnju publike. U takvim situacijama dolazi do kršenja etičkog kodeksa. Prema Demeterffy Lančić (2010, str. 166), mediji bi trebali zadovoljiti četiri temeljna zahtjeva: „transparentnost koja će govoriti o porijeklu vlasnika i utjecaja, vjerodostojnost i istinitost podataka koji se objavljuju, relevantnost informacija i odgovornost novinara.” Korisnici su izloženi velikom broju informacija te medije koriste kao svojevrsni filter koji utječe na oblikovanje njihovih stavova stoga medijsko manipulira-nje i širenje neprovjerenih informacija može izazvati negativne društvene pojave. Deme-terffy Lančić (2010 str. 168) smatra da bi djelatnici tradicionalnih medija trebali preuzeti odgovornost edukacije korisnika novih medija o kriterijima procjene kvalitete, vjerodo-


stojnosti i relevantnosti informacija s kojima se svakodnevno suočavaju kako bi od njih stvorili kritične, osviještene i selektivne medijske potrošače. Kada je riječ o vođenju druš-tvenih mreža u hrvatskim kulturnim ustanovama, postoje dva glavna problema. Hrvatske kulturne institucije većinom su ograničene malim budžetima koji im onemogućavaju zapo-šljavanje posebno stručnjaka za odnose s javnošću, za marketing te za upravljanje druš-tvenim mrežama. U velikom broju institucija, ove poslove izvršava jedna ili dvije osobe zbog čega nije moguće u potpunosti iskoristiti potencijale društvenih mreža. Složena komunikacijska strategija podrazumijeva korištenje više medija i komunikacijskih kanala kojima je potrebno prilagoditi poruku. Upravljanje komunikacijom na društvenim mre-žama zahtjeva vještine copywritinga tj. osmišljavanja kreativnih tekstova koji će privući pažnju publike, obradu multimedijalnog sadržaja (fotografija i videa) i prilagođavanje spe-cifičnim formatima i uvjetima te poznavanje funkcija i specifičnosti različitih društvenih mreža. Ako se uz to doda i digitalni marketing odnosno poznavanje strategija i taktika oglašavanja i upravljanja budžetom, riječ je o poprilično širokom opsegu posla za čije obavljanje je potreban dobro organiziran tim. Razvoj i konstantan rad na poboljšanju druš-tvenih mreža iziskuju od social media i community managera konstantno usavršavanje kako bi mogli u korak s tehnologijom pratiti trendove. Tu se javlja drugi problem koji se može nazvati banaliziranjem struke, a odnosi se na prepuštanje poslova upravljanja druš-tvenim mrežama osobama koje nisu prošle nikakvu edukaciju u tom segmentu te ne posjeduju relevantno iskustvo koje bi im moglo biti temelj za kvalitetno obavljanje posla.

4. STUDIJA SLUČAJA – MUZEJ PREKINUTIH VEZA

Muzej prekinutih veza nastao je u spomen svim propalim vezama. Kroz eksponate i njima pripadajuće priče nastoji se prikazati jedna sociološka pojava s kojom se većina ljudi može poistovjetiti. Osnivači Muzeja akademski su slikar Dražen Grubišić i filmska producentica Olinka Vištica. Nakon prekida njihovog ljubavnog odnosa pojavilo se pitanje o sudbini osobnih predmeta koje su jedno drugome poklonili za vrijeme veze. Tada se prvi put javlja ideja o korištenju tih predmeta u umjetničkoj izložbi, no od ideje do realizacije proteklo je još nekoliko godina. 2006. Grubišić i Vištica krenuli su u realizaciju ideje o izložbi s tema-tikom propalih veza. Kako bi formirali zbirku za prvu izložbu, zamolili su svoje prijatelje da doniraju predmete koji su obilježili njihove propale veze. Prva izložba o prekinutim vezama prikazana je 2006. godine u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) povodom održavanja 41. Zagrebačkog salona. Ideja izložbe privukla je pozornost brojnih medija i kritičara stoga je u razdoblju od 2006. do 2010. izložba bila prikazana u brojnim zemljama diljem svijeta pod nazivom Museum on Tour. Gostovanjem izložbe, broj eksponata je rastao zbog prikupljanja doniranih predmeta od strane lokalnih posjetitelja te je na taj način stvorena bogata zbirka predmeta iz cijeloga svijeta. 2010. godine Grubišić i Vištica kreću u potragu za odgovarajućim prostorom za stalnu postavu Muzeja. Nakon što su neuspješno pokušavali dobiti pomoć Ministarstva kulture, odlučuju se privatnim sredstvima iznajmiti prostor na Gornjem Gradu. Muzej prekinutih veza prvi je privatni muzej u Republici Hrvatskoj te je kao takav započeo trend otvaranja privatnih muzeja ustrojenih u obliku poduzeća. Danas se postava sastoji od dvije stalne izložbe - one u Zagrebu i u Los Angelesu. Ideja o stvaranju stalne postave u Los Angelesu započela je tije-kom boravka poznatog američkog odvjetnika te je fasciniran idejom Muzeja osnivačima


predložio suradnju. Sredinom 2016. godine otvoren je Muzej prekinutih veza u Los Ange-lesu zbog čega je stekao svjetsku slavu. Smješten u povijesnom dijelu grada Zagreba omi-ljen je među stranim turistima. Već u početku svog rada, 2011.godine dobio je nagradu Europskog muzejskog foruma za najbolji muzej Europe. Iz godine u godinu bilježi rast posjetitelja pa je tako u 2018. godini Muzej posjetilo gotovo 110 000 posjetitelja od čega 94% čine strani turisti. Osim zanimljivog sadržaja, na konstantan rast broja posjetitelja utjecala je i činjenica da je Muzej otvoren svakoga dana tijekom cijele godine, za razliku od većine javnih muzeja koji svoje radno vrijeme ne prilagođavaju turističkoj sezoni već su pretežno ovisni o organiziranim školskim posjetama. Tijekom godina svog postojanja, Muzej prekinutih veza etablirao se kao vrlo bitna turistička atrakcija Grada Zagreba. Kroz zanimljive manifestacije i akcije stvara sadržaj koji potiče posjetitelje na ponovni dolazak. Prihvaćenost ovog koncepta od strane publike pridonijelo je širenju sadržaja koji Muzej pruža. Danas osim izložbenog prostora postoji i suvenirnica, ali i web shopa gdje posjetite-lji mogu kupiti zanimljive i originalne suvenire hrvatskih umjetnika, šarmantan caffe bar u kojem se mogu opustiti nakon razgledavanja te restoran pod nazivom Brokenships Bistro otvoren 2018. godine. Nedugo nakon otvorenja, dobio je dobio odlične recenzije gastro-nomskih kritičara. Bistro nudi posjetiteljima da se upoznaju s lokalnim zagrebačkim jelima interpretiranim na moderan način te na taj način ulaze i u sferu gastronomskog turizma. Način prikupljanja eksponata jedan je od razloga zašto je Muzej prekinutih veza osvojio simpatije publike i kritičara. O tome najbolje svjedoče riječi Zvjezdane Antoš (2011, str. 101-102): „Predmeti izloženi u Muzeju prekinutih veza u Zagrebu čine pravu slikovnicu o ljubavi, ispričanu kroz stotine ljubavnih prekida. Iako zadire u pomalo bolan i traumatiziran segment intime svakoga pojedinog donatora, muzej svojim humanim diskursom ujedno poziva i nadahnjuje ljude da pronađu nešto mnogo smislenije od boli.” Eksponati se priku-pljaju tijekom organizacije putujućih izložbi gdje se vrlo jednostavno putem registracije na mrežnoj stranici Muzeja mogu dobiti informacije o načinu slanja predmeta. Na isti način se predmeti mogu donirati iz bilo kojeg dijela svijeta. Uz to, na stranici se nalazi interak-tivna karta svijeta koja označava korisnike iz raznih zemalja koji su se registrirali i ostavili zapis ili fotografiju o završetku svoje veze. Na taj način je stvorena neka vrsta virtualne postave Muzeja koja sadrži 1478 objava. Osim uspješnog djelovanja u području turizma, Muzej kroz svoj rad promovira borbu za ljudska prava te se bavi prikazom određenih druš-tvenih problema. Jedan od takvih projekata je i obilježavanje Svjetskog dana izbjeglica kroz suradnju sa Hrvatskim Crvenim Križom i UNHCR-om kroz izložbu pod nazivom „Što smo ostavili iza nas? Priče izbjeglica”. Izložba prikazuje osobne predmete izbjeglica koje predstavljaju njihove izgubljene veze sa članovima obitelji, domovinom, partnerima… Kroz ovu akciju nastoji se senzibilizirati javnost i približiti patnju imigranata koji su zbog rata bili prisiljeni napustiti svoje obitelji i domove. Prilikom komunikacije sa svojom publikom koja obuhvaća potencijalne posjetitelje i stvarne posjetitelje, Muzej se koristi Facebook stranicom na hrvatskom i na engleskom jeziku te Instagram, Twitter profilom i YouTube kanalom. Facebook stranica na engleskom jeziku namijenjena stranim posjetiteljima ima više od 25 000 pratitelja dok hrvatska verzija ima gotovo 34 000 pratitelja. Na službe-nom Instagram profiu ima više od 5000 pratitelja što je u kontekstu hrvatskih muzeja na društvenim mrežama odličan rezultat. Objave na Facebook stranicama usmjerene su na promoviranje različitih događaja unutar Muzeja, poput jazz koncerata, gostujućih izložbi i sl., dok su objave na Instagramu koncentrirane većinom na prezentaciju pojedinačnih predmeta iz zbirke uz zanimljive i dirljive priče. YouTube kanal sadrži intervjue osoba. Sadr-


žaj na svim društvenim mrežama smisleno je ukomponiran te redovito ažuriran. Bitna činjenica kod društvenih mreža recenzije su posjetitelja koje u velikoj mjeri utječu na imidž i motivaciju potencijalnog posjetitelja na dolazak. Na Facebook stranicama svoj osvrt na posjet napisale su 1134 osobe u trenutku pisanja ovog rada. Prosječna ocjena prema recenzijama posjetitelja je 4.5 što govori o velikom zadovoljstvu posjetitelja što ga čini Muzejom s najvišim ocjenama s obzirom na broj recenzija u Hrvatskoj.

5. ANALIZA PERCEPCIJE PRATITELJA FACEBOOK PROFILA MUZEJA PREKINUTIH VEZA

Anketnim upitnikom obuhvaćeno je ukupno 90 ispitanika. Prema dobnoj skupini, najveći dio ispitanika ima između 25 i 40 godina (44.4%) i između 18 i 25 godina (36.7%). Zajed-nički udio ove dvije skupine iznosi 81,1% dok je tek 18.9% ispitanika starijih od 40 godina. Razlog ovakvog rezultata vjerojatno je i činjenica da tematika Muzeja i moderan koncept više privlače posjetitelje mlađih generacija. Uz to, ove skupine najviše i koriste društvene mreže preko kojih su prikupljeni ispitanici za istraživanje.

Slika 1

Dobne skupine ispitanika

Izvor: Rad autora

Kada je riječ o spolu, 91.1% ispitanih posjetitelja je ženskog spola. Iako prema informaci-jama kojima Muzej raspolaže ne postoji velika razlika između broja posjetitelja muškog i ženskog spola, u ovom slučaju su osobe ženskog spola bile spremnije na sudjelovanje u istraživanju.


Slika 2Spol ispitanika

Izvor: Rad autora

Prema radnom statusu, najveći broj ispitanika čine zaposlene osobe (56,7%, odnosno 51 ispitanik) te đaci i studenti koji čine 30% ispitanika. Umirovljenici i nezaposleni ispitanici zauzimaju podjednak udio - 6,7%. Dakle, prema demografskim karakteristikama, najveći dio ispitanika su žene, u dobi od 18 do 40 godina, zaposlene ili u tijeku obrazovanja. U dijelu istraživanja gdje se analizira način na koji su ispitanici saznali za Muzej prekinu-tih veza vidljiv je utjecaj društvenih mreža na posjetitelje. Najveći broj ispitanika 32,2% saznao je za Muzej putem društvenih mreža što govori o važnosti upravljanja istima. 26,7% posjetilo je Muzej radi preporuke prijatelja ili poznanika, a 22,2% otkrilo je Muzej preko članaka na portalima i službene mrežne stranice. Važnost novih medija u usporedbi s kon-vencionalnim najbolje se vidi po podatku da je samo 14,4% ispitanika posjetilo Muzej zbog utjecaja klasičnih medija. Zanimljiv podatak je i taj da je samo jedan ispitanik odgovorio da se ne sjeća kako je saznao za Muzej.

Slika 3Kako ste saznali za Muzej prekinutih veza?

Izvor: Rad autora

Na pitanje o društvenim mrežama koje koriste, najveći broj ispitanika izjavilo je da koristi Facebook (95,6%) i Instagram (74,4%). Manji dio ispitanika koristi Twitter (11,1%), Snapchat (16,7%) i LinkedIn (2,2%). Tek 3,3% ispitanih ne koristi društvene mreže. Istraživanje navika


posjetitelja pokazalo je da 45,6% posjetitelja fotografiralo sebe ili neki dio Muzeja prilikom posjeta što je zanimljiv podatak s obzirom da je Muzej prekinutih veza jedan od prvih u Hrvatskoj koji je nema zabranu fotografiranja. Iako je gotovo polovica ispitanika fotografi-rala sebe ili neki dio Muzeja prilikom posjeta, samo 20% ispitanika (18 osoba) navodi da su taj sadržaj i objavili na društvenim mrežama.

Slika 4Jeste prilikom posjeta Muzeju objavili fotografiju ili video iz Muzeja?

Izvor: Rad autora

Na pitanje prate li Muzej prekinutih veza na nekoj od društvenih mreža, 41,1% ispitanika odgovorilo je potvrdno. 46,7% ispitanika smatra da se na Facebook stranici Muzeja mogu pronaći sve potrebne informacije. Zanimljivost sadržaja Muzeja na društvenim mrežama najveći broj ispitanika ocijenilo je ocjenom 3 (na ljestvici od 1 do 5) dok 23,3% anketira-nih sadržaj ocjenjuje vrlo zanimljivim odnosno ocjenom 5. Kada planiraju posjet nekom muzeju ili drugoj kulturno-umjetničkoj ustanovi ispitanici u najvećoj mjeri osnovne infor-macije traže na web stranicama (87,8%) i Facebook stranicama (45,6%). Zaključno, rezultati su anketnog upitnika pokazali da je najveći broj ispitanika saznao za Muzej prekinutih veza putem društvenih mreža što govori o njihovoj važnosti. Također, istraživanje je pokazalo da korisnici sadržaj na Facebook i Instagram profilima Muzeja u najvećoj mjeri ocjenjuju sa ocjenom 3. U skladu s oglašivačkom strategijom Muzeja da kao glavni oblik plaćenog marketinga koriste letke koji su distribuirani na mjesta kretanja stra-nih turista, dolazi do nemogućnosti pristupa domaćoj publici koja se ne kreće na tipičnim turističkim središtima poput hotela i hostela. Anketni upitnik potvrdio je važnost i poten-cijal fotografiranja posjetitelja jer dijeljenje fotografija i videa na društvenim platformama jača vidljivost organizacije. Anketa je potvrdila navedeno jer je veliki broj ispitanika navelo da su se fotografirali prilikom posjeta Muzeju. Istraživanjem je utvrđeno da najveći broj anketiranih posjetitelja koristi Facebook i Instagram te da imaju naviku tražiti informacije putem tih kanala.


6. MOGUĆNOSTI ZA POBOLJŠANJE

Preporuke za poboljšanje upravljanja društvenim mrežama odnose se prvenstveno na podizanje kvalitete sadržaja i povećanje uključenosti pratitelja u komentiranje i dijelje-nje sadržaja. S obzirom da je gotovo polovica ispitanih fotografirala ili snimala u prostoru Muzeja, a samo 20% je objavilo sadržaj na Facebooku ili Instagramu, potrebno je putem neke vrste nagradnog natječaja ili promotivne akcije potaknuti objave. Jedan od načina organizacija je nagradnog natječaja na način da posjetitelji uz korištenje hashtaga #bro-kenships objave fotografiju onog dijela koji ih se najviše dojmio te tako mogu osvojiti različite suvenire poput majica, notesa ili magneta. Drugi način povećanja broja objava je postavljanje Photobootha gdje bi se posjetitelji mogli slikati, dobiti fizičku fotografiju za uspomenu te mogućnost besplatno postaviti fotografiju u knjigu posjetitelja. Zapošljava-nje osobe kojoj bi primarni zadatak bila komunikacija s pratiteljima, stvaranje zanimljivog sadržaja i precizno usmjerenih oglasa na društvenim mrežama moglo bi pozitivno utjecati na posjećenost Muzeja i pratećih događanja te na taj način povećati broj domaćih, ali i stranih posjetitelja. Jedan od načina kreiranja sadržaja na društvenim mrežama može biti i prikupljanje tematskih orijentiranih kratkih priča o prekidima u različitim kontekstima npr: prekidi na Novu godinu, Valentinovo, srednjoškolske ljubavi, prekidi zbog preseljenja i sl. Također i korištenje duhovitog sadržaja na društvenim mrežama poput memeova potiče najviše reakcija publike što može pozitivno utjecati na imidž.

7. ZAKLJUČAK

Cilj rada bio je istražiti kako upravljanje društvenim mrežama utječe na jačanje vidljivosti poduzetničkih projekata u kulturi na primjeru odnosa s javnošću Muzeja prekinutih veza. Uz to, rad je pokušao determinirati važnost stvaranja pozitivnog i privlačnog imidža kod posjetitelja i njihovu motivaciju na dolazak. Iz istraživanja razvidno je da za provedbu kva-litetne komunikacijske strategije nije dovoljno korištenje jedne vrste medija, već integri-rana komunikacija putem konvencionalnih i novih medija. Za stvaranje pozitivnog imidža potrebna je prvenstveno dobra usluga, kvalitetan proizvod i poznavanje ciljne skupine. Uz pomoć interakcije pratitelja i konzistentnosti pri objavljivanju sadržaja održava se vid-ljivost i svjesnost o postojanju. Društvene su mreže bitno izmijenile način na koji muzeji komuniciraju sa stvarnim i potencijalnim posjetiteljima te su utjecale na važnost commu-nity managementa. Rezultati istraživanja provedenog u svrhe pisanja ovog rada mogu služiti kao podloga za daljnja istraživanja i mjere poboljšanja komunikacijske strategije Muzeja prekinutih veza.


COMMUNITY MANAGEMENT ANALYSIS IN ARTS ENTREPRENEURSHIP, EXAMPLE OF THE MUSEUM

OF BROKEN RELATIONSHIPS

Melisa Bahonjić, BA in EconomicsVERN’ University of Applied Sciences,

Trg bana Josipa Jelačića 3, Zagreb, CroatiaE-mail: [email protected]

Krešimir Dabo, MA in Public RelationsUniversity College of Economics, Entrepreneurship and Management

Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, CroatiaE-mail: [email protected]

ABSTRACTSocial networks have changed the public relations industry. By creating new features and tools, new ways of creating a positive image have been enabled. Such a new communication space creates new opportunities for greater visibility for entrepreneurs. In a specific sector such as culture, the challenges of branding a commercial organization are multiple. Social networks as a communication niche can greatly contribute to building an image, creating a positive media picture, and attracting visitors. The paper explores how users perceive the content and communication methods of the Museum of Broken Relationships. The research carried out included a survey of visitors through a survey questionnaire. The research found that activity on social networks and the active participation of visitors have a positive influence on the awareness and visibility of the museum. It was also found that Facebook and Instagram are the most popular social networks among visitors. Based on the research results, the guidelines that can contribute to improving social network management are presented.

Keywords: social media; public relations; Museum of Broken Relationships


LITERATURA

1. Bebić, D. i Volarević, M. (2013). Društvene mreže kao izvor vijesti u najgledanijim središnjim informativnim emisijama u Hrvatskoj. Medijske studije, 4(8), 60-74. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=174361 (18.06.2019.)

2. Demeterffy Lančić, R. (2010). Novi mediji i odnosi s javnošću. Medijske studije, 1(1-2), 157-169. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=113921 (10.06.2019.)

3. Grujoski, M. (2016). Usporedba online komunikacije novih muzeja i konvencionalnih muzeja Grada Zagreba: Analiza sadržaja na Facebooku (Diplomski rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:114:560184 (21.06.2019.)

4. Maljković, M. (2013). Ako nije online, nije se ni dogodilo: Muzej grada Trogira na internetu. Infor-matica museologica, 44(1-4). Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=257173 (03.06.2019.)

5. Marić, A., (2016). Suvremene tehnike i trendovi u odnosima s javnošću kulturnih ustanova (Diplomski rad). Fakultet političkih znanosti, Zagreb. (20.06.2019.)

6. Petroš, R. (2015). Uloga društvene mreže Facebook u komuniciranju s posjetiteljima muzeja (na primjeru Narodnog muzeja Zadar). Hum: časopis Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, 10(14). Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=315620 (01.06.2019.)

7. Službena stranica Muzeja prekinutih veza. Preuzeto s https://brokenships.com/?open=break ups-map (30.06.2019.)

8. Tkalec Verćič, A. (2015). Odnosi s javnošću. Zagreb: Hrvatska udruga za odnose s javnošću.9. Tomić, Z. (2008). Odnosi s javnošću - teorija i praksa. Zagreb, Sarajevo: Synopsis.10. Tomić, Z. (2016). Odnosi s javnošću, Zagreb: Synopsis.

A. Zapalska, B. Wroblewski, P. Imbriale, P. Kaleiwahea, J. Schwartz: Strategy for development...54


STRATEGY FOR DEVELOPMENT AND ASSESSMENT OF CRITICAL THINKING IN UNDERGRADUATE MANAGEMENT,

ENTREPRENEURSHIP AND LEADERSHIP EDUCATION

Alina Zapalska, Professor of EconomicsU.S. Coast Guard Academy

15 Mohegan Avenue, New London, CT, U.S.A.e-mail: [email protected]

Ben Wroblewski, Instructor of AccountingU.S. Coast Guard Academy


Peter Imbriale, Assistant Professor of ManagementU.S. Coast Guard Academy


Parish Kaleiwahea, Instructor of Information TechnologyU.S. Coast Guard Academy


Joshua Schwartz, Instructor of LeadershipU.S. Coast Guard Academy

15 Mohegan Avenue, New London, CT, U.S.A.

ABSTRACTThis paper illustrates a strategy for advancing and assessing critical thinking skills in an undergraduate business program. The 21st Century Bloom’s taxonomy is implemented to support the continuous and progressive development of critical thinking skills across the curriculum. The success of this strategy for critical thinking development is based on the effectiveness of sequentially designed instruction with a continuous process of assessing critical thinking skills development throughout all four years of the undergraduate program. This strategy can be implemented with minimal effort within any undergraduate program that is responsible for educating future entrepreneurs.

Keywords: Bloom’s Taxonomy, critical thinking, strategy, assessment, assignments

Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper


1. INTRODUCTION

Education, training and work experience are the foundations of human capital and are associated with the success of entrepreneurs. Education for entrepreneurs is consid-ered important as it encourages innovation, fosters job creation and improves global competitiveness (Lackeus, 2015). Such education is designed to develop entrepreneurial competencies or skills that can be used during the process of starting and developing entrepreneurial growth-oriented ventures. Academic business programs offer a variety of coursework related to entrepreneurship so that individuals can take their innovative ideas and transform them into profitable activities. These courses are often developed as a response to increasingly globalized, uncertain and complex environments requiring individuals and organizations to be furnished with entrepreneurial competencies. In this context, entrepreneurship education aims to reduce the risks associated with entrepre-neurial thinking and guide the enterprise successfully through its initial stage into matu-rity.The skills or competencies required by entrepreneurs have been classified into three main areas: technical skills, business management and personal entrepreneurial skills (Robles and Zarraga-Rodriquez, 2015). Technical skills include writing, listening, oral presentation, organizing, coaching, being a team player and technical know-how. Business management skills include those areas involved in starting, developing and managing an enterprise. The personal entrepreneurial skills differentiate an entrepreneur from a manager. Skills included in this classification are inner control (discipline), risk-taking, being innovative, being change-oriented, being persistent and being a visionary leader, among others. According to McMullan and Long (1987), a respectable entrepreneurship education pro-gram should include teaching on leadership, negotiation, creative thinking, exposure to technology, invention and innovation, opportunity identification, venture capital, idea generation and protection, tolerance for ability, ability to tackle challenges at different entrepreneurial stages, and, most importantly, development of critical thinking skills.Research on the entrepreneur began with the personality traits approach. Scholars tried to differentiate entrepreneurs from non-entrepreneurs by identifying their personality traits and necessary skills and competencies (Mitchelmore and Rowley, 2010). When iden-tifying which competencies are considered important for entrepreneurs, several authors start from the fact that taking risks seems to be an inherent and very important part of the life and success of an entrepreneur (Estay, et al. 2013). However, taking risks also opens the door for failures and setbacks (Baron and Markman, 2003). Therefore, it is important that entrepreneurs possess the competencies that allow them to deal with these risks and possible consequences. Hence, one of the first competencies that was identified as a necessary competency to deal with risk are critical thinking skills (Valtonen, 2007).Critical thinking has been measured as the central scholastic objective at all levels of edu-cation (Kunsch et al., 2014). Effective leaders and entrepreneurs of the 21st century are expected to be skilled in thinking critically to make effective strategic decisions (Behar-Horenstein and Niu, 2011). There is limited research on pedagogical instruments that focus on both the development and assessment of critical thinking competencies across four years of an undergraduate entrepreneurial curriculum (Lloyd and Bahr, 2010). To fill this research gap, a revised model of Bloom’s Taxonomy, the 21st Century Bloom’s Tax-


onomy model (1971, 1974), has been adopted in an undergraduate business program to guide students through six hierarchical stages of critical thinking progression.The United States Coast Guard (USCG) is a federal organization that provides services to the people of the United States under the direction of the Department of Homeland Security. The U.S. Coast Guard Academy (USCGA) has been educating future Coast Guard leaders since 1876 and is the smallest of the United States federal military academies. Its mission is to educate, train and develop leaders of character who are ethically, intel-lectually and professionally ready to serve their country and humanity. During four years of academic, military and athletic programs, the Commandant of Cadets, Department of Athletics and the academic faculty work together with the Corps of Cadets to guide and monitor cadets’ development and implementation of moral, ethical, leadership and other professional skills. This formal leadership and academic education are fused into nine aca-demic disciplines: Civil Engineering, Electrical Engineering, Mechanical Engineering, Naval Architecture and Marine Engineering, Cyber Systems, Government, Management, Opera-tions Research and Computer Analysis, Management and Marine and Environmental Sci-ence.Critical thinking is an important skill that future USCG officers must develop in order to become effective leaders. At USCGA, cadets are expected to develop and practice criti-cal thinking skills through practical applications of concepts concurrently with the appro-priate theory taught in the academic setting. This has been successfully accomplished with the use of project assignments, research projects and capstone projects sequentially delivered over time completing six levels of Bloom’s taxonomy. Such exercises provide cadets with opportunities to think critically and evaluate their own understanding and experiences. The projects are designed to lead them through six levels of Bloom’s Taxon-omy within the cognitive domain. In projects and assignments, cadets remember previous material learned in previous courses and make connections with new material. Cognitive learning is expected to occur at all six levels of Bloom’s Taxonomy throughout their four years at the Academy.The conditions for successful critical thinking advancement include: (1) step-based devel-opment of critical thinking skills; (2) integration of critical thinking development process throughout the four years of an undergraduate program; (3) provision of explicit instruc-tions; (4) use of real problems and issues; and (5) assessment and feedback of critical thinking skills progress at each stage of development. This paper demonstrates the suc-cessful implementation of this framework into an undergraduate curriculum. A specially designed assessment instrument has been developed to ensure students successfully pro-gress in critical thinking skills development through six stages of the 21st Century Bloom’s Taxonomy. Each stage is a prerequisite to the next stage; the advancement of a given stage of learning requires progressive mastery before advancement. The paper argues that the success of critical thinking development depends on progressive instruction and assessment throughout the four years of undergraduate studies.Specific examples of assignments are illustrated to demonstrate the consistency of criti-cal thinking advancement and assessment across numerous courses. The paper presents the following instructional approaches to advancing critical thinking: A Country Report in Macroeconomics Principles (Freshman level), Leadership Framework in Organizational Behavior and Leadership course (Sophomore level), Company Case Study in Manage-


ment Information Systems course (Junior level) and Research Project with Analysis in Cost Accounting course (Senior level).

2. LITERATURE REVIEW

Research on critical thinking states that successful advancement of this most essential cognitive competence should be made using several distinguishable stages (Van Gelder, 2005; Willingham, 2007; Mason, 2008; Duron et al., 2006). Benjamin Bloom (Bloom et al., 1956) built a framework for developing critical thinking skills based on several distin-guishable stages that the researcher carefully crafted. Over the years, Bloom’s Taxonomy model became the most widely accepted instrument for classifying educational goals and objectives (Bloom, 1971, 1974). In his hierarchical framework, Bloom proposed six stages of critical thinking skills development, with each stage of learning being a precondition for the next stage. Those proposed stages are arranged from lower-order to higher-order levels of learning, including Knowledge, Comprehension, Application, Analysis, Synthe-sis and Evaluation. This specifically determined progressive process enables students to advance their critical thinking skills in a logical and sequential course from the simplest to the most complex form of critical thinking skills. Later, Bloom’s Taxonomy model was modified into the 21st Century Bloom’s Taxonomy (Anderson and Krathwohl, 2001). As illustrated in Figure 1, in this revised framework, Knowledge was replaced by Remember-ing, Synthesis by Evaluating and, finally, Evaluation by Creating.

Figure 1 Bloom’s Original Taxonomy Model and Bloom’s Revised Taxonomy Model

The 21st Century Bloom’s Taxonomy framework has been acclaimed as one of the most common processes for advancing critical thinking competency. Over the years, a variety of assessment instruments for critical thinking skills have been proposed for monitoring the progression of critical thinking (Ennis, 2008). The most commonly used assessment instrument for effective critical thinking development is the Watson-Glaser Critical Think-ing Appraisal instrument. Other instruments, which include the California Critical Think-ing Skills Test and the California Critical Thinking Disposition Inventory, were developed to provide indirect measures of critical thinking abilities (Facione, et al, 2000 and et al, 2001). Assessment of critical thinking skills with the use of rubrics with specially designed


assessment techniques was offered by Huba and Freed (2000). Despite the fact that the several assessment instruments were developed over the years, there is still limited pro-gress in developing and simultaneously assessing critical thinking skills progression using course- and program-based assessment instruments for an undergraduate college educa-tion (Coleman et al., 2012).This paper contributes to the existing literature on the development and assessment of critical thinking instruments by proposing a simple instrument that emphasizes the stages of the 21st Century Bloom’s Taxonomy model. The authors in the paper share their own experiences on implementing a cohesive instrument woven through the entire curriculum to ensure that students, as well as instructors, are aware of students’ progression or defi-ciencies as the students progress through critical thinking advancement. Throughout the curriculum, several courses have been selected for advancing, monitoring and assessing students’ in the development of critical thinking. The success of the proposed instrument is based on trust and collaboration between students and instructors when students pro-gress with their learning. The other elements of the proposed instrument are discussed throughout the paper.

3. FRAMEWORK FOR DEVELOPING AND ASSESSING CRITICAL THINKING SKILLS

The Management Department at the USCGA has developed the framework for the devel-opment and assessment of critical thinking skills. This framework has been progressively advanced to ensure that all management majors successfully progress through the 21st Century Bloom’s Taxonomy model to acquire the necessary critical thinking skills. The conditions for successful critical thinking advancement include: (1) step-based develop-ment of critical thinking skills; (2) integration of CT development process throughout the four years of an undergraduate program; (3) provision of explicit instructions; (4) use of real problems and issues; and (5) assessment of critical thinking skills progress at each stage of development.

1) Step-based Development of Critical Thinking Skills

The model used at USCGA guides cadets’ work via six stages of critical thinking: Stage 1: Remembering; Stage 2: Understanding; Stage 3: Applying; Stage 4: Analyzing; Stage 5: Eval-uating; and Stage 6: Creating. In stage one, cadets are required to Remember concepts, terminology, and methods so that they can recall them in the same structure as they were exposed to them. The second stage requires cadets to understand statements and infor-mation provided. Cadets foster the skill of Understanding by applying and practicing con-cepts, terminology, methods, statements and ideas they have just grasped. Some of these tasks include noting, detecting, listening, reading, rewriting lecture notes, and comple-ments with notes obtained from supplemental readings. In the next two stages, Applying and Analyzing; cadets will be expected to organize what they have memorized and under-stood and present in new terms, translate and recognize them, identify assumptions, and ambiguities and problems. To practice Applying and Analyzing, cadets will have to put the concepts learned to the unfamiliar problems and situations and then make inferences and extensions of thinking based on principles given.


In the fifth stage, Evaluating, cadets must organize and evaluate statements and informa-tion that are conveyed by contrasting, comparing and, finally, evaluating. Cadets have to propose findings and make judgments about the material and articulate the reasons for evaluation. At that stage, cadets must use higher-level reasoning such as logical argument, scientific research and empirical evidence rather than peer pressure or one’s believes. At this stage, cadets should be able to state their positions about the value of materials and methods and their agreement or disagreement with the author’s position. In that last stage, Creating, a creative statement is made and a logical empirical proposition is estab-lished, which must be justifiable. In this process, cadets rework and synthesize material into a coherent presentation that can be disseminated through written or oral work to provide a creative determination or resolution. The critical thinking process used at the USCGA is illustrated in Table 1. Each stage of the process is important to achieve effective instruction and learning and serves as a starting point for the development of learning approaches that foster the development of critical thinking in undergraduate education.

Table 1 Learning Objectives and Outcomes for Critical Thinking Development

Stages of CT Learning Objectives Tasks

Stage 1Remembering

Recall facts and concepts:Cadets recall or remember the information, facts, terms and principles to include them in the assignments.

define, duplicate, list, memorize, recall, repeat, state

Stage 2 Understanding

Explain ideas or concepts:Cadets gain understanding of the concepts and translate theory into practical concepts.

classify, describe, discuss, explain, identify, locate, recognize, report, select, translate, paraphrase

Stage 3Applying

Use information in new situations:Cadets apply information in a new situation or solve problems using what they have memorized and understood. Assignment instructions provide directions and questions to help cadets identify the elements of the problem, choose a method or principle that allows them to solve the problem.

choose, demonstrate, employ, illustrate, interpret, operate, schedule, solve, use

Stage 4Analyzing

Draw connections or differences among ideas:Cadets develop an awareness of context and assumptions under which models or theories operate. To analyze, cadets investigate and examine specific ideas or information and use questions to identify the relationships that exist.

compare, contrast, criticize, differentiate, distinguish, examine, experiment, question, test

Stage 5 Evaluating

Justify a stand or decision:Cadets critically judge and evaluate ideas, make references and choices, and provide a critique to prove that making relations between theory and the real world can produce adequate results.

appraise, argue, defend, judge, select, support, value, evaluate

Stage 6 Creating

Produce new or original work or point of view:Cadets create a new product or point of view and apply concepts and models to generate new designs or ideas for their projects.

assemble, construct, create, design, develop, formulate, write

Source: Department of Management, USCGA (adopted and modified from Bloom’s Taxonomy by P. Armstrong, Vanderbilt Center for Teaching, Vanderbilt University)


2) Integrated Process throughout the Four Years of the ProgramFigure 2 illustrates how Management coursework broadly integrates the six stages of pro-gressive advancement of critical thinking starting from a freshman level and ending at a senior level within four years of undergraduate study. The proposed model facilitates crit-ical thinking development among undergraduate students in the Management courses through a progressive process to ensure students are monitored at all four years of their undergraduate program.

Figure 2 Critical Thinking Skills Process from Freshman Level to Senior Level

Evaluating references and choices, and provide a critique to

prove that making relations between theory and

the real world can produce adequate results.

select, support,

value, evaluate

Stage 6 Creating

Produce new or original work or point of view:Cadets create a new product or point of view and

apply concepts and models to generate new

designs or ideas for their projects.

assemble,

construct, create,

design, develop,

formulate, write

Source: Department of Management, USCGA (adopted and modified from Bloom’s Taxonomy by P. Armstrong,

Vanderbilt Center for Teaching, Vanderbilt University)

2) Integrated Process throughout the Four Years of the Program

Figure 2 illustrates how Management coursework broadly integrates the six stages of

progressive advancement of critical thinking starting from a freshman level and ending at a

senior level within four years of undergraduate study. The proposed model facilitates critical

thinking development among undergraduate students in the Management courses through a

progressive process to ensure students are monitored at all four years of their undergraduate

program.

Figure 2 Critical Thinking Skills Process from Freshman Level to Senior Level

Source: Department of Management, 2019

Figure 3 illustrates specific courses where development and assessment of critical thinking

Source: Department of Management, 2019

Figure 3 illustrates specific courses where development and assessment of critical think-ing takes place across all curriculum. For example, during the freshman-year Principles of Macroeconomics course, cadets are expected to develop skills of Remembering, Under-standing and Applying. During the sophomore year, cadets are required to master Analyz-ing, while in Junior year they must master Evaluating. Creating skill must be advanced by the end of their senior year.


Figure 3 Management Major – General Plan of Study and Critical Thinking Development

Fall Semester Spring Semester PROGRESSION

4/c Year – Freshman Year STAGE 1-3

College Composition History of the USCG

REMEMBER

UNDERSTAND

APPLY

American Government Cultural Perspectives

Calculus I Computer Problem Solving

Principles of Fitness/Wellness I Probability & Statistics

Swimming I Personal Defense I

Chemistry I Principles Fitness/Wellness II

Fundamentals of Navigation Physics I

Principles of Macroeconomics

3/c Year – Sophomore Year STAGE 4

Lifetime Sports I Introduction to Cyber Technology

ANALYZE

Lifetime Sports II Morals and Ethics

Lab Science Law

Ships & Maritime Systems Professional Rescuer

Applications in Navigation Lab Atmospheric & Maritime Science

Introduction to Business Financial Accounting

Organizational Behavior & Leadership Legal Environment of Business

Microeconomic Principles

2/c Year – Junior Year STAGE 5

Maritime Watch Officer Personal Defense II

EVALUATE

Management Information Systems Lifetime Sports III

Managerial Accounting Marketing

Research Methods Financial Management

Human Resource Management Operations & Project Management

Leadership/Organizational Development/Change

Major Area Elective

1/c Year – Senior Year STAGE 6

Selected Topic 100 Ton Master Global Studies

CREATE

Selected Topic 100 Ton Lab Public Management Consulting

Strategic Management Major Area Elective

PMC Prep Major Area Elective

Cost Accounting Free Elective

Free Elective Physical Education

Physical Education

takes place across all curriculum. For example, during the freshman-year Principles of

Macroeconomics course, cadets are expected to develop skills of Remembering,

Understanding and Applying. During the sophomore year, cadets are required to master

Analyzing, while in Junior year they must master Evaluating. Creating skill must be advanced

by the end of their senior year.


Fall Semester Spring Semester PROGRESSION4/c Year – Freshman Year STAGE 1-3College Composition History of the USCG

REMEMBER

UNDERSTAND

APPLY

American Government Cultural PerspectivesCalculus I Computer Problem SolvingPrinciples of Fitness/Wellness I Probability & StatisticsSwimming I Personal Defense IChemistry I Principles Fitness/Wellness IIFundamentals of Navigation Physics I

Principles of Macroeconomics3/c Year – Sophomore Year STAGE 4Lifetime Sports I Introduction to Cyber Technology

ANALYZE

Lifetime Sports II Morals and EthicsLab Science LawShips & Maritime Systems Professional RescuerApplications in Navigation Lab Atmospheric & Maritime ScienceIntroduction to Business Financial AccountingOrganizational Behavior & Leadership

Legal Environment of Business

Microeconomic Principles2/c Year – Junior Year STAGE 5Maritime Watch Officer Personal Defense II

EVALUATE

Management Information Systems

Lifetime Sports III

Managerial Accounting MarketingResearch Methods Financial ManagementHuman Resource Management Operations & Project Management

Leadership/Organizational Development/ChangeMajor Area Elective

1/c Year – Senior Year STAGE 6Selected Topic 100 Ton Master Global Studies

CREATESelected Topic 100 Ton Lab Public Management ConsultingStrategic Management Major Area ElectivePMC Prep Major Area ElectiveCost Accounting Free ElectiveFree Elective Physical EducationPhysical Education








REMEMBER

UNDERSTAND

APPLY



ANALYZE




EVALUATE


Lifetime Sports III












REMEMBER

UNDERSTAND

APPLY



ANALYZE




EVALUATE


Lifetime Sports III












REMEMBER

UNDERSTAND

APPLY



ANALYZE




EVALUATE


Lifetime Sports III






This approach guarantees cadets are exposed to a variety of instructional approaches to develop critical thinking skills. These various techniques are gradually and sequentially employed across the entire curriculum. In this sequential process, cadets are guided to gradually and sequentially advance critical thinking skills that are required at each par-ticular stage. Critical thinking development is the process of taking the knowledge gained to apply, analyze, evaluate it and, finally, create something new through the six stages of the 21st Century Bloom’s Taxonomy model. This progressive flow not only fosters critical thinking but also motivates cadets to share and analyze their knowledge. Critical thinking is further promoted by allowing cadets to clarify their reasons through their writing and oral presentations or problem-solving and designing something new.

3) Provide Explicit Instructions

Many pedagogical techniques can be used to foster the development of critical thinking skills. Critical thinking skills at the USCGA have been advanced through reading, writing, listening, speaking, decision making and problem-solving; all those elements are impor-tant in the development of critical thinking skills among cadets. One of the most suc-cessful techniques is the use of specifically designed and structured assignments or term papers. It is vital that the purpose of each assignment be clearly presented to the stu-dents. If the assignment explanations or directions are unclear and ambiguous, students will be confused and disorganized with their thought processes. Consistency in the con-structing and instructing of research projects, term papers and capstone projects is based on a framework presented in Figure 4. These projects allow students to develop and progress through the six stages: Stage 1: Remembering; Stage 2: Understanding; Stage 3: Applying; Stage 4: Analyzing; Stage 5: Evaluating; and Stage 6: Creating. Examples of specific questions that instructors expect students to answer at each level of Bloom’s Taxonomy while progressing through the pro-jects or assignments are described under “Questions to Ask” as illustrated in Figure 3. Later, this paper demonstrates how this framework can be built into assignments for suc-cessful implementation.


Figure 4 Framework for Critical Thinking Development for Assignments and Research Projects

4) Focus on Real Problems and Issues

There are several ways to keep cadets actively involved in the learning process while developing critical thinking (Heinrich et al. 2015; Rajendran, 2010; Aizikovitsh and Amit, 2011; Braun, 2004). The various elements of learning include self-learning, collaborative learning, passive learning and active learning; all have their place as part of a series of mutually reinforcing activities for critical thinking development. Lectures, games, simula-tions, class discussions, problem-solving and debates have been designed and used by the USCGA faculty to emphasize specific critical thinking skills and to break down barriers between theoretical models and empirical applications. Critical thinking can also be nur-tured through independent research projects that offer opportunities to frame specific problems, pose the appropriate questions, select the analytical methods, gather the req-uisite information, interpret, analyze, evaluate results and defend conclusions to a spe-


cific audience. Another way to teach cadets critical thinking is to employ written assign-ments. The nature of written reports and assignments that is effective in teaching critical thinking abilities varies by discipline, course and method by which individual instructors teach critical thinking skills. An important characteristic of effective learning with critical thinking is that concepts and topics must relate to actual problems and be based on students’ experiences. The prob-lem with many assignments is that they are detached from reality and abstract. To develop and practice critical thinking skills, students must begin with the practical application of a concept before they move on to the abstract. For example, asking students to discuss the differences and similarities between theoretical models would result in a detached expla-nation of concepts or models studied. A better approach would be to pose a problem that students can identify through their own experiences and practical approaches through work on real problems and issues which eliminate work based on theoretical models. Assigning research projects that can be done outside the classroom, provides opportuni-ties to think about and critically evaluate experiences. These assignments should be brief and simple projects of observation or interviews that draw on learner’s life experiences and resources.

5) Assessment of Critical Thinking Skills

The assessment tool for critical thinking advancement was developed to measure the achievement of each critical thinking performance indicator in several courses from a freshman year to a senior year. Cadet performance has been assessed in each designated course using the established performance indicators that were presented in Figure 3. In addition to discipline-specific content, individual course content is designed to measure one or more selected competencies that are appropriate for the specific course. An assessment process of outcomes for Bloom’s Taxonomy is presented in Figure 5. The process is a closed loop indicating that once goals and objectives are stated that teaching and learning must follow. The next step is an assessment of outcomes which indicates that every goal and objective is assessed, and this uninterrupted process of assessment continues through six stages of the 21st Century Bloom’s Taxonomy.

Figure 5 Assessment of Outcomes for Bloom’s Taxonomy

continues through six stages of the 21st Century Bloom’s Taxonomy.


Source: Department of Management, USCGA

All management majors are systematically assessed in the areas of Remembering,

Understanding, Applying, Analyzing, Evaluating and Creating. Critical thinking assessment is

more than testing cadets to provide grades, it is a process that provides feedback about

student learning and critical thinking advancement and mastery. Alignment of course activities

and testing strategies with learning outcomes is critical to delivering an effective course

design and an assessment process. The elements and continuousness of the assessment

process are illustrated in Table 2.

Table 2 Assessment Instrument for Development of Critical Thinking Skills

Bloom’s Taxonomy

Level (revised)

OBJECTIVESCRITICAL THINKING

SKILLSCHARACTERISTICS

Learner’sSelf-evaluation

Teacher’sEvaluation

Developing Competent Exemplary

(Circle one for each stage)

Level 1Remembering

Can the student recall or remember the information?

Define Duplicate ListState RepeatMemorize Recall D C E D C E

Level 2Understanding

Can the studentexplain ideas or concepts?

Classify Describe DiscussExplain Indentify LocateRecognize Report SelectTranslate Paraphrase

D C E D C E

Level 3Applying

Can the studentuse information

Choose Demonstrate Write D C E D C E


continues through six stages of the 21st Century Bloom’s Taxonomy.



All management majors are systematically assessed in the areas of Remembering,

Understanding, Applying, Analyzing, Evaluating and Creating. Critical thinking assessment is

more than testing cadets to provide grades, it is a process that provides feedback about

student learning and critical thinking advancement and mastery. Alignment of course activities

and testing strategies with learning outcomes is critical to delivering an effective course

design and an assessment process. The elements and continuousness of the assessment

process are illustrated in Table 2.


Bloom’s Taxonomy

Level (revised)

OBJECTIVESCRITICAL THINKING

SKILLSCHARACTERISTICS





Level 1Remembering


Define Duplicate ListState RepeatMemorize Recall D C E D C E




D C E D C E

Level 3Applying

Can the studentuse information

Choose Demonstrate Write D C E D C E


All management majors are systematically assessed in the areas of Remembering, Under-standing, Applying, Analyzing, Evaluating and Creating. Critical thinking assessment is more than testing cadets to provide grades, it is a process that provides feedback about student learning and critical thinking advancement and mastery. Alignment of course activities and testing strategies with learning outcomes is critical to delivering an effec-tive course design and an assessment process. The elements and continuousness of the assessment process are illustrated in Table 2.


Bloom’s TaxonomyLevel (revised)

OBJECTIVES CRITICAL THINKING SKILLSCHARACTERISTICS





Level 1Remembering


Define Duplicate ListState RepeatMemorize Recall

D C E D C E




D C E D C E

Level 3Applying

Can the studentuse information in a new way?

Choose Demonstrate WriteEmploy Illustrate SolveOperate Schedule SketchDramatise Interprete Use

D C E D C E

Level 4Analyzing

Can the studentdistinguish between different parts?

Appraise Compare Contrast Criticize Differentiate TestDiscriminate DistinguishExamin Experiment Question

D C E D C E

Level 5Evaluating

Can the studentjustify a stand or decision?

Appraise Argue DefendJudge Select SupportValue Evaluate

D C E D C E

Level 6Creating

Can the studentcreate a new product or point of view?

Assemble Construct Create Design DevelopWrite Formulate

D C E D C E

Source: Department of Management, USCGA (adopted and modified from Bloom’s Taxonomy by P. Armstrong, Vanderbilt Center for Teaching, Vanderbilt University)

This assessment process allows collecting evidence about student learning. It involves observing, recording, scoring and interpreting the information the teacher assesses on cadets’ advancement of critical thinking skills. This system of assessment not only pro-vides feedback to cadets about their learning and critical thinking skills mastery, but it also provides feedback to teachers about their instruction and evidence about cadets learning


and progressing through Bloom’s taxonomy. The purpose of this instrument is to pro-vide cadets with instantaneous feedback which helps to foster critical thinking abilities. Cadets must be informed recurrently where they are standing with their critical thinking advancement as it allows them to work on areas that are deficient. The assessment of critical thinking skills at the USCGA consists of two primary elements: student’s self-assessment and teacher’s assessment of student’s progress. A simple rubric has been developed and used to contrast a student’s assessment score with a faculty member’s score of student’s critical thinking advancement. Cadets provide self-assess-ment as well as are assessed by a faculty member on the designated levels of Bloom’s tax-onomy. It is critical to have cadets conducting self-evaluation of their critical thinking skills advancement as well as obtaining a feedback from a faculty member about their critical thinking development. The USCGA faculty members are responsible for facilitating this assessment process and monitoring the student’s progression within their own courses. Table 2 illustrates that the assessment process consists of two stages. The first part is a self-assessment process where each cadet is required to evaluate by herself/himself com-pletion of each level of the critical thinking process of the 21st Century Bloom’ Taxonomy after completing a project. For example, cadets at a freshman level would be required to assess their work only on the first three levels of the 21st Century Bloom’s Taxonomy that include: Remembering, Understanding and Applying. Cadets at a senior level are expected to evaluate their projects at all levels of the 21st Bloom’s Taxonomy: Remembering, Under-standing, Applying, Analyzing, Evaluating and Creating. After cadets complete their self-evaluation, they turn in their projects to their instructors for further assessment. Both self-evaluation and faculty evaluation of critical thinking development are compared and presented to each cadet. This assessment process must be followed by feedback that fac-ulty members must deliver to their cadets. A meeting with a faculty member or a simple e-mail with comments where a student was deficient in developing critical thinking skills would allow cadets to reflect on their learning and understand their deficiencies.

4. EXAMPLES OF ASSIGNMENTS FOR CRITICAL THINKING SKILLS DEVELOPMENT

The authors present examples of critical thinking assignments or projects that were pro-gressively used from the first-year to the senior level. The purpose of all four assignments was to develop and enhance critical thinking skills while completing projects. To achieve this, all students were given projects to complete in which they were expected to collect and analyze information and data that was relevant to concepts, theories and graphs that students were expected to learn in a specific course. Examples of selected projects are provided below and include the first-year level: A Country Report in Macroeconomics Prin-ciples course; Sophomore level: Leadership Framework in Organizational Behavior and Leadership course; Junior level: Company Case in Management Information Systems; and Senior level: Research Project with Analysis in Cost Accounting course.


EXAMPLE 1: FRESHMAN LEVELPRINCIPLES OF MACROECONOMICS: A COUNTRY REPORT PROJECT

STAGES OF COMPLETING PROJECTPRESENTATION

QUESTIONS TO BE ANSWERED

Stage 1:REMEMBERING

What are the macroeconomics concepts that you plan to use while working on your country project? Please list and define them. Do you plan to use graphs? What are those graphs? How do they work in the context of your presentation? What do they illustrate?

Stage 2: UNDERSTANDING

The second step is to evaluate your understanding of these concepts and graphs. Are they all valid economic concepts, graphs or instruments to be used to evaluate a given country’s economic performance? How would you use those selected concepts and graphs to explain the current events affecting the economic performance of your country? What is the main purpose of using those concepts or graphs?

Stage 3:APPLYING

The third step is to apply these graphs or concepts correctly. How would you use selected macroeconomics concepts, theories and graphs to apply in your project? How would you show your understanding of those concepts in your project? Did you use the correct graphs and concepts to explain your points? What would result if you applied additional concepts or graphs?

OPTIONAL STEPStage 4:ANALYZING

An optional step in this project is to think critically about what the macroeconomic concepts you applied mean for the given country. This step is not required for the completion of this project. Why do you think selected concepts, graphs and theories are the best to be used, applied and analyzed? What inferences can you make about your country in the context of current events? What conclusions can you draw about your country after your applied selected concepts, theories and graphs? How would you categorize each concept, theory or graph: irrelevant, relevant, good or outstanding, to be applied in order to complete your project?

PURPOSE: This assignment is designed to (1) increase your understanding of the economic performance of a country; (2) familiarize you with the various sources of data and the problems encountered in economic research and (3) give you an opportunity to contrast the abstract and theoretical analysis in this course with real-world observations. SCOPE: You will focus your attention on a single country during this phase of your research. Use the theoretical analysis developed in class to collect data and information needed to complete this project. Start working early and do not underestimate the time constraints imposed by this assignment as it cannot be completed adequately in the final week before it’s due.ASSIGNMENT: You will complete a two-page written report and deliver a 10-minute (maximum) oral presentation that answers the questions above for a country of your choosing. You are expected to collect information relevant to domestic economic indicators of your country. Do not limit your collection to one year but include as many years as there are available for your country. Data must be collected on the appropriate items/categories and for a period sufficient to give an accurate economic representation of the country. The information you collect should include but not be limited to: summary of the extent of country’s resources, technology base, trading partners, export and import commodities, the measure of the overall level and importance of domestic production, economic performance, international trade, tariffs and other trade restrictions, measures and extent of trade balances and flows and significant political or cultural economic influences. Please notice you don’t have to include all the above information, but select information and collect the data that is relevant to your project and that will enable the best application of class concepts and/or analysis of economic trends.Source: Principles of Macroeconomics, USCGA


EXAMPLE 2: SOPHMORE LEVELORGANIZATIONAL BEHAVIOR AND LEADERSHIP: LEADERSHIP FRAMEWORK

The Leadership Framework assignment presented to sophomore cadets in the Organi-zational Behavior and Leadership course at USCGA is illustrated below. This project is assigned at the end of the course and is due shortly before the final examination. The questions posed to cadets are meant to elicit critical thinking at each of the five listed stages of critical thinking. The fifth stage is given as an opportunity for cadets to begin understanding and anticipating the subsequent critical thinking skills that will be expected of them during their junior year.

Organizational Behavior and Leadership Framework Assignment

STAGES OF COMPLETING PROJECT PRESENTATION QUESTIONS TO BE ANSWERED

Stage 1:REMEMBERING

It is critical that you understand the theory and models from the class. State the purpose of values in the context of leadership. Define the values that form the foundation of your leadership framework.

Stage 2:UNDERSTANDING

Building on your remembering, describe the values that inform your leadership. Classify your values in terms of the Coast Guard’s leadership continuum. Paraphrase the tenants of your leadership framework as they pertain to your specific leadership experience and intentions. How do you best translate your framework from abstract ideas to a concise visual or oral format?

Stage 3:APPLYING

For the next level of critical thinking, show that you can correctly apply the theories. Demonstrate how your decision-making is influenced by your values. How would you use the principles you have identified to make sense of complex decisions?

Stage 4:ANALYZING

Examine how your values interact. Are any of them conditional? Do any of them conflict? Test how applicable your leadership framework will be as a cadre, division officer or ENS.

OPTIONAL STEPStage 5: EVALUATING

For an additional challenge, think critically about the differences between frameworks. Decide priorities between potentially conflicting aspects of your framework (e.g., how would you balance “safety” and “devotion to duty?”). Defend your framework against criticism during our case studies. Support your judgment with your leadership framework. Judge the cohesiveness and internal consistency of the leadership frameworks of your peers.

Purpose: 1) Increase self-awareness and self-regulation in decision-making. 2) Improve your ability to communicate abstract concepts concisely to align values and establish priorities and expectations. 3) Provide an opportunity to apply theories and models from class to your personal leadership based on experiences and in-class case studies.Scope: You will focus on your own leadership experiences, identity and values to complete this project. Using the ideas and models from OB&L as a lens through which to reflect on your leadership, develop a leadership framework that encapsulates these abstract ideas into a model easily understood by diverse audiences.Assignment: You will write a two-page paper describing, design a visual representing, and deliver an untimed presentation explaining your leadership framework to an audience of your peers. As you continue to reflect on your identity as a cadet, a future officer and as an emerging leader, it is imperative to construct your own leadership framework. Formative experiences, environmental factors and significant emotional events build your identity and leadership. In generating your own leadership framework, it is important to use models,


frameworks and theories from the text/classroom lecture, personal reflection, insight from classroom discussion and any additional documentation to describe your framework. Through case studies, you will apply your framework to leadership scenarios during the remainder of the course.

Source: Organizational Behavior and Leadership, USCGA

EXAMPLE 3: JUNIOR LEVELMANAGEMENT INFORMATION SYSTEMS: COMPANY CASE STUDY

The Company Case Study assignment presented to junior cadets in the Management Information Systems course at USCGA is illustrated below. This project is assigned at the end of the course and is due shortly before the final examination. The questions posed to cadets are meant to elicit critical thinking at each of the five listed stages of critical thinking. The fifth stage is given as an opportunity for cadets to begin understanding and anticipating the subsequent critical thinking skills that will be expected of them during their senior year.

Management Information Systems Company Case Study Assignment


Stage 1:REMEMBERING

Reference credible information sources. What types of companies have relevant information systems to study and write a report on? What strategy and business objectives does the company use when investing in information systems?


Identify the company’s strategic objectives, key business process and how it uses information technology and information systems. What are the most important strategic objectives? How have those objectives changed within the past 5 years? What are the most current business processes in place?

Stage 3:APPLYING

What IT and IS does the organization currently use? How does the organization leverage IT and information systems to its advantage?

Stage 4:ANALYZING

How does the organization’s use of IT differentiate itself from competitors or similar organizations? If the organization is or has been unsuccessful due to failed IT, how did or will they recover?

Stage 5: EVALUATING What three challenges may the organization face in the next 5 years? Explain each of those challenges.

Purpose: Apply what students learned in this course to analyze an organization’s use of information technology and/or information systems.Scope: Select a company of choice. It is highly encouraged to select a public company since access to financial documents, quarterly reports and cyber violations are included in public documents. All company selection will be approved by the instructor.Assignment: Write a 7 to 10-page paper applying the information learned in Management Information Systems along with findings of your research to analyze an organization of choice. From the analysis included in the research paper create a 15 o 20-minute presentation summarizing the company and the core business strategies, processes and threats.Source: Organizational Behavior and Leadership, USCGA


EXAMPLE 4: SENIOR LEVELCOST ACCOUNTING: RESEARCH PROJECT WITH ANALYSIS


Stage 1:REMEMBERING

What is relevant data and how do you find legitimate sources? What types of industries lend themselves to analysis? How do you pose a research question? What are the elements of a good research question? What types of analysis are available to compute data? What is the purpose of regression analysis?


How do you identify relevant data? What industry did you select and why did you select them? Use your tools to promote the public interest, change society, change or inform public opinion. What is the difference between qualitative and quantitative data? What does p-value mean? What does the Confidence Interval mean?

Stage 3:APPLYING

How would you apply the cost accounting tool to your topic? How would you conduct a regression or multiple regression on the data gathered? What other qualitative data is available for analysis? What tools could you apply to that data and how would you do so?

Stage 4:ANALYZING

What were the results of your analysis and what do they mean? How do you determine if your independent variable affects the data? How were the qualitative factors influenced? Was this the right independent variable to use?

Stage 5: EVALUATING

Determine your arguments and how they apply to your topic. Did you answer the research question? Why or why not? What factors did you consider? Did you learn something new? Is your analysis supported by research? Can you replicate the conclusions of your study? Can you find other examples of your analysis?

Stage 6: CREATING

Can you research have impacts on other industries outside of the one you choose? How would you implement your solution?

PURPOSE: This final project offers students an opportunity to research a cost or managerial accounting topic of interest to them. They must pose a research question, find relevant data and present their conclusions. These topics can include but are not limited to employment, energy or funds management. SCOPE: I encourage each of you to select a topic you find particularly interesting, such as actions by a certain company or organization, a government program or policy, or an economic or another business factor that has influenced organizational or societal actions.ASSIGNMENT: Papers must be written according to the APA Style guide. Ideas and concepts that are not your original thought must be properly cited to the source material. Papers must be prepared using Word and must be checked for spelling and grammar. Papers must be well constructed, include a bibliography and defined introduction and conclusion sections. The length of your paper should not exceed five pages and data tables/appendices can be included as additional pages.Source: Cost Accounting, USCGA


5. CONCLUSIONS

Entrepreneurship, as a dynamic process of vision, change and creation, has been regarded as the driving force for economic growth in countries around the world. The main goal of entrepreneurial education is to develop entrepreneurial competencies. Entrepreneurial competencies are distinct capabilities that include knowledge, skills and attitudes that affect the willingness and ability to perform the entrepreneurial job during new value creation. Much discussion around entrepreneurial education focuses on distinguishing between a traditional and an entrepreneurial way of developing these skills. Little atten-tion has been paid to how to develop a comprehensive program throughout four years of an undergraduate program that would foster the development of entrepreneurial skills and competencies. This paper was written to meet this gap and share the experience of developing critical thinking competencies throughout an entire undergraduate program. An approach to critical thinking instruction that is appropriate for undergraduate stu-dents is based upon the conceptualization of critical thinking that incorporates the 21st Century Bloom’s Taxonomy. Six formal stages of critical thinking must be sequentially used to foster independent and critical thoughts. Successful critical thinking advancement requires a stepped development of critical thinking skills with a focus on real problems and issues, clear and unambiguous instructions and continuous self and teacher assess-ment process of advancing critical thinking skills throughout all six stages of the 21st Cen-tury Bloom’s Taxonomy. Creating frameworks for critical thinking takes time, patience and the intentional design of classroom exercises and assignments that force cadets to practice critical thinking sequentially throughout the specifically designed six stages of Bloom’s Taxonomy. This paper presents a strategy of critical thinking development for an undergraduate busi-ness and entrepreneurship educational program. Creating a classroom environment that encourages discussion, questioning, probing and pondering will foster critical thinking. Such an environment can be developed by designing clear and effective written assign-ments and projects. Assignments and projects in which cadets work across over four years allow them to discover for themselves the problems of applying theory in real-world busi-ness or economics examples. In completing these projects, cadets gradually learn to criti-cally analyze problems and offer solutions to those problems. Teaching is not a matter of providing cadets with case studies, facts, theories, case studies or experiential practices. The ability of teaching to convey concepts effectively to cadets and develop their critical thinking skills and cognizance depends on teachers’ capacity to understand cadets’ per-spectives and placement, to recognize the experiences of cadets and their level of cogni-tive development and to connect with cadets’ prior knowledge. Critical thinking can be taught through processes that can be broken down into several steps. Each step needs to be explained and practiced explicitly so that cadets have an opportunity for undertaking this practice as part of a formative assessment. The aca-demic faculty must take the roles of facilitators in supporting cadets’ development and a clear understanding of the critical thinking process. Cadets need time to practice and receive feedback on their development and progress and must be guided through a six-step critical thinking model. Once cadets have memorized and demonstrated an advanced understanding of the basics, higher levels of critical thinking skills will develop where dia-


logue in a form of interchange of ideas, problem-solving, discussion, presentations, term papers and debates is used progressively. Creating a classroom environment that goes beyond remembering, retrieving, recognizing and recalling relevant knowledge encour-ages questioning, interpreting, exemplifying, classifying, summarizing, inferring, compar-ing, explaining, applying, analyzing, synthesizing and evaluating and will allow cadets to advance their critical thinking skills to the highest level of cognitive thinking: creating. Entrepreneurship education that focuses on the development of critical thinking compe-tencies and skills is made of experiences that provide students with the ability and vision of how to access and transform opportunities. Successful entrepreneurship requires strong critical thinking and the ability to eventually create new ideas. Entrepreneurship education with a focus on critical thinking is about increasing student’s ability to par-ticipate and respond to societal changes, tackling and solving societal problems. Entre-preneurial talent must be developed and entrepreneurship education should be avail-able to all students regardless of major or year of education. Entrepreneurial educational programs that are comprehensive and reach students across all years of undergraduate programs promote the development of entrepreneurial skills. This paper has contributed to the entrepreneurship education by demonstrating how academic programs can build a comprehensive undergraduate strategy for development and assessment of critical think-ing competencies in undergraduate management, entrepreneurship and leadership edu-cation.


STRATEGIJA ZA RAZVOJ I PROCJENU KRITIČKOG MIŠLJENJA U PREDDIPLOMSKOM UPRAVLJANJU, PODUZETNIŠTVU I

OBRAZOVANJU RUKOVODSTVA

Alina Zapalska, Professor of EconomicsU.S. Coast Guard Academy


Ben Wroblewski, Instructor of AccountingU.S. Coast Guard Academy


Peter Imbriale, Assistant Professor of ManagementU.S. Coast Guard Academy


Parish Kaleiwahea, Instructor of Information TechnologyU.S. Coast Guard Academy


Joshua Schwartz, Instructor of LeadershipU.S. Coast Guard Academy

15 Mohegan Avenue, New London, CT, U.S.A.

SažetakOvaj rad ilustrira strategiju za unapređivanje i procjenu sposobnosti kritičkog razmišljanja u preddiplomskom poslovnom programu. Bloomova taksonomija 21. stoljeća provodi se kao potpora stalnom i progresivnom razvoju vještina kritičkog mišljenja kroz nastavni plan i program. Uspjeh ove strategije za razvoj kritičkog mišljenja temelji se na učinkovitosti sekvencijalno osmišljene nastave uz kontinuirani proces procjene razvoja sposobnosti kritičkog mišljenja tijekom sve četiri godine preddiplomskog programa. Ova se strategija može provesti uz minimalan napor u okviru bilo kojeg preddiplomskog programa koji je odgovoran za obrazovanje budućih poduzetnika.

Ključne riječi: Bloomova taksonomija, kritičko razmišljanje, strategija, procjena, zadaci


REFERENCES

1. Aizikovitsh, E. and Amit, M. (2011). Developing the skills of critical and creative thinking by probability teaching. Procedia- Social and Behavioral Sciences, 15(1), 1087-1091.

2. Anderson, L. and Krathwohl, D. (2001). A Taxonomy for Learning, Teaching and Assessing: a Revision of Bloom’s Taxonomy of Educational Objectives. Longman, New York.

3. Baron, R. A., and Markman, G. D. (2003). Beyond social capital: The role of entrepreneurs’ social competence in their financial success. Journal of Business Venturing, 18, 41–60.

4. Bloom, B. (1974). The Taxonomy of Educational Objectives: Affective and Cognitive Domains. New York: David McKay Company, Inc.

5. Bloom, B., Engelhart M., Furst, E., Hill, W., and Krathwohl, D. (1956). Taxonomy of Educational Objectives, Handbook I: The Cognitive Domain. New York: David McKay Co Inc.

6. Bloom, B., Hasting, T. and Maclaus, G. (1971). Handbook on Formative and Summative Evalua-tion of Student Learning. New York: McGraw Hill.

7. Braun, P. (2004). Critical Thinking in the Business Curriculum. Journal of Education for Business, March/April 2004.

8. Coleman, J., Mason, P. and Steagall, J. (2012). Does A Business Curriculum Develop Or Filter Critical Thinking? American Journal of Business Education, 5(4), 409-416.

9. Duron, R., Limbach, B. and Waugh, W. (2006). Critical Thinking Framework for any Discipline. International Journal of Teaching and Learning in Higher Education, 17(2), 160-166.

10. Ennis, R. (2008). Nationwide testing of critical thinking for higher education: Vigilance required. Teaching Philosophy, 31(1), 1-26.

11. Estay, C., Durrieu, F. and Akhter, M. (2013). Entrepreneurship: From motivation to start-up. Journal of International Entrepreneurship, 11, 243-267.

12. Facione, P., Facione, N. and Giancarlo, C. (2000). The disposition toward critical thinking: Its character, measurement, and relation to critical thinking skill. Informal Logic, 20(1), 61-84.

13. Facione, P., Facione, N. and Giancarlo, C. (2001). California critical thinking disposition inven-tory: Inventory manual. Millbrae, CA: The California Academic Press.

14. Heinrich, W., Habron, G., Johnson, H. and Goralnik. L. (2015). Critical Thinking Assessment across Four Sustainability-Related Experiential Learning Settings. Journal of Experiential Edu-cation, 38(4), 373-393.

15. Huba, M. and Freed, J. (2000). Learner-Centered Assessment on College Campuses: Shifting the Focus from Teaching to Learning. Boston: Allyn and Bacon.

16. Kunsch, D., Schnarr, K. and Van Tyle, R. (2014). The Use of Argument Mapping to Enhance Critical Thinking Skills in Business Education. Journal of Education for Business, 89(8), 403-410.

17. Lackeus, M. (2015). Entrepreneurship in Education: What, Why, When, How. OECD. Better Policies for Better Lives. European Commission. Organization for Economic Co-operation and Development.

18. Lloyd, M. and Bahr, N. (2010). Thinking Critically about Critical Thinking in Higher Education. International Journal for the Scholarship of Teaching and Learning, 4(2).

19. Mason, M. (Ed). (2008). Critical thinking and learning. Oxford: Blackwell Publishing.20. McMullan, W. E. and Long, W. A. (1987). Entrepreneurship Education in the Nineties. Journal

of Business Venturing, 2, 261-275.


21. Mitchelmore S. and Rowley J. (2010). Entrepreneurial competencies. A literature review and development agenda. International Journal of Entrepreneurial Behaviour and Research, 16, 92-111.

22. Rajendran, N. (2010). Teaching and Acquiring Higher Order Thinking Skills: Theory and Practice. Tanjong Malim, Perak: Penerbit Universiti Pendidikan Sultan Idris.

23. Robles, L. and Zárraga-Rodríguez, M. (2015). Key Competencies for Entrepreneurship. Procedia Economics and Finance, 23, 828-832.

24. Valtonen, H. (2007). Does culture matter? Entrepreneurial attitudes in the autobiographies of twentieth-century business leaders in Finland and the United States. Business and Economic History On-line, 5, 1-24.

25. Van Gelder, T. (2005). Teaching critical thinking: Some lessons from cognitive science. College Teaching, 53(1), 41-48.

M. Krstinić, M. Pauković: Ekstrinzična i intrinzična motivacija za učenje stranog jezika u poslovnom...76


EKSTRINZIČNA I INTRINZIČNA MOTIVACIJA ZA UČENJE STRANOG JEZIKA U POSLOVNOM OKRUŽENJU

Marija Krstinić, pred. Tehničko veleučilište u Zagrebu

Vrbik 8, 10 000, Zagreb, Hrvatskae-mail: [email protected]

Maja Pauković, pred. Tehničko veleučilište u Zagrebu

Vrbik 8, 10 000, Zagreb, Hrvatskae-mail: [email protected]

SAŽETAKMotivacija predstavlja psihološki proces ili stanje unutar pojedinca koje potiče, usmjerava i postojano održava dobrovoljno ponašanje i akcije usmjerene prema određenom cilju. Kao temeljna i cjeloživotna potreba kojom usvajamo navike, znanja, vještine i sposobnosti te razvijamo kreativne mogućnosti, zahtijeva određenu razinu ulaganja intelektualnog napora, koncentracije i upornost koji ukazuju na kvalitetu učenja, a kolika će ona biti ovisi o razini i vrsti motivacije, kao ključnog pokretača tog procesa. U ovom radu će se opisati intrinzična i ekstrinzična motivacija, koje su međusobno isprepliću i prožimaju i na različite načine potiču na promjene ponašanja i aktivnosti određujući smjer, intenzitet i trajanje motivacije. Intrinzična se motivacija temelji na individualnoj percepciji i psihološkim procesima koji se zbivaju unutar svakog pojedinca i predstavlja sve ono što nas iznutra potiče kako bi se zadovoljile brojne unutarnje potrebe kao što su fiziološke, psihološke i socijalne potrebe i postigao osjećaj unutarnjeg zadovoljstva. Ekstrinzična motivacija predstavlja sve one poticaje koji su rezultat vanjskih utjecaja i stimulansa koji dolaze iz socijalnog i često poslovnog okruženja, a koji se uvijek vežu uz neki oblik nagrade i pohvale. Motivacija kao jedan od afektivnih čimbenika ima veliku važnost za učenje stranog jezika koje znatno utječe na volju i spremnost studenata u prihvaćanju novih znanja. U ovom radu provedeno je istraživanje na uzorku od 120 redovnih i izvanrednih studenata 1. godine Elektrotehničkog odjela Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, u razdoblju od siječnja do svibnja 2018. godine. Cilj istraživanja je pokazati utjecaj ekstrinzične i intrinzične motivacije na učenje engleskog jezika. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom na temelju kojeg će se korelacijskom analizom, izračunom relativnih frekvencija i t-testom utvrditi veza između razloga učenja engleskog jezika i potrebe za znanjem istog.

Ključne riječi: afektivni čimbenici; ekstrinzična motivacija; intrinzična motivacija; učenje stranog jezika; poslovno okruženje

Pregledni rad / Review article


1. UVOD

Motivacija kao temeljna i cjeloživotna potreba kojom usvajamo navike, znanja, vještine i sposobnosti te razvijamo kreativne mogućnosti, zahtijeva određenu razinu ulaganja intelektualnog napora, koncentracije i upornost koji utječu na kvalitetu i kvantitetu nau-čenog i stečenog znanja i kompetencija, a kolika će ona biti ovisi o razini, intenzitetu i vrsti motivacije, kao ključnog pokretača tog procesa, ali i drugih brojnih faktora od kojih su najutjecajniji osobine i karakteristike pojedinca, potreba za učenjem, definiran cilj i ustrajnost ponašanja koji vodi ka ostvarenju cilja. Kao jedan od afektivnih čimbenika ima veliku važnost za učenje stranog jezika koja znatno utječe na volju i spremnost studenata u prihvaćanju i korištenje novih znanja, reeveprvenstveno u privatnom, a potom i poslov-nom aspektu, tim više što motivacija za postignućima tijekom obrazovanja vrlo visoka jer podrazumijeva želju i očekivani uspjeh, od kojeg se ne odustaje unatoč preprekama već se napori povećavaju sve do ostvarenja postavljenih ciljeva (Vidović, et al, 2003). Istraživanje motivacije, budući da se radi o psihološkim procesima, iznimno je kompleksno jer se osim utvrđivanja što je to što uzrokuje različito ponašanje i zašto se intenzitet ponašanja od osobe do osobe različito mijenja potrebno istražiti zašto se javljaju različita ponašanja i njihov intenziteta unutar pojedinca.

2. RAZUMIJEVANJE MOTIVACIJE

Proučavanje motivacije se dakle odnosi na spoznavanje procesa koji aktiviraju i usmjera-vaju ponašanje pojedinca, a rezultat su unutarnjih motiva, koje čine potrebe, kognicije i emocije te vanjskih događaja koje čine situacije i interakcija pojedinca u širem društve-nom kontekstu. Motivacija kao psihološki proces koji potiče pokretanje, smjer i postoja-nost dobrovoljne akcije usmjerene ka cilju, u procesu učenja stranih jezika ima značajnu ali i dvojaku ulogu. S obzirom na intenzitet, smjer i trajanje, ona s jedne strane, potiče i utječe na ishode učenja, dok ju je s druge strane teško mjeriti s obzirom na brojne faktore koji je uzrokuju, određuju i usmjeravaju ponašanje pojedinca. Faktori motivacije, a čine je: potrebna energija i napor, postojanje ili ne unutarnjih i/ili vanjskih zapreka i obrambenih mehanizama te blizina cilja, a s obzirom na potrebe, stečene radne navike, organizaciju vremena i druge okolnosti različito i različitim intenzitetom utječu na želju i način te razli-čitim intenzitetom određuju i usmjeravaju ponašanje koje vodi ka stjecanju i usvajanju novih znanja. Osim faktora motivacije ono što bitno utječe na uzrok ponašanja i mijenjanje intenziteta ponašanja jesu vrste motivacija pa tako razlikujemo intrinzičnu i ekstrinzičnu motivaciju (Reeve, 2010). Intrinzična motivacija spontano proizlazi iz psiholoških procesa i potreba, znatiželje, sklonosti, vjerovanja, stavova, vrijednosti, težnje za rastom i razvojem i sl. i potiču zadovoljstvo i visoku motiviranost bez obzira na vanjske stimulanse. Ekstrinzična motivacija proizlazi iz vanjskih događaja, njihovih poticaja koji mogu osobu potaknuti ili odvratiti na određeni oblika ponašanja s obzirom na vjerojatnost da će takvo ponašanje za posljedicu imati nagradu ili kaznu. Razlika između intrinzičnog i ekstrinzičnog motiviranom ponašanja je u tome što je intrin-zično ponašanje rezultat psiholoških procesa i potreba koje spontano potiču na određene aktivnosti radi osjećaj zadovoljstva i vlastitih poriva, dok je ekstrinzično ponašanje odvo-


jeno od same aktivnosti ali zato uvjetovano i ovisno o poticajima i posljedicama o opa-ženom ponašanju u socijalnoj interakciji koje se percipira kao željeno ili ne i ciljeva koji za pojedinca imaju veću vrijednost i značaj, a učenjem se mogu postići (Reeve, 2010). Dosadašnja su istraživanja utvrdila postojanje relacije i zakonitosti koje ukazuju da iako nije pravilo, u većini slučajeva ekstrinzično motivirano ponašanje, ukoliko su nagrade oče-kivane i opipljive, smanjuje intrinzično motivirano ponašanje iako ono potiče ustrajnost prema cilju, a na sam proces učenja utječe tako da percepcija o nagradi koja će uslijediti stečenim znanjem odvlači pažnju od želje za učenjem na želju za nagradom (Reeve, 2010).

3. MOTIVACIJA ZA UČENJE STRANOG JEZIKA

Motivirati učenike da uče neki strani jezik zna često, kako za nastavnika tako i za učenika, biti veliki izazov. Motivacija, kao jedan od afektivnih faktora, često se isprepliće s ostalim faktorima, strahom od učenja jezika i stavovima o istom te time snažno utječe na uspjeh, ali i neuspjeh u učenju. Motivacija je kombinacija pokušaja i želje kako bi se uspješno naučio strani jezik, zajedno s pozitivnim stavovima prema stranom jeziku. Dakle, motiva-cija za učenje stranog jezika odnosi se na mjeru do koje učenik pokušava doista savladati taj strani jezik. Sam učenikov trud nije isključivi pokazatelj motivacije. (Gardner, 1985) Motivacija pruža učeniku cilj i smjer koje će on slijediti i stoga ima ključnu ulogu u učenju jezika. Ukoliko motivacija izostaje, učenik će imati poteškoća u uspješnom svladavanju jezika. U svojem istraživanju, Huitt (2001) tvrdi kako će učenici kojima intrinzična motiva-cija nije dovoljno jaka, uz nastavnikovo naglašavanje važnosti stranog jezika, biti u konač-nici motiviraniji za učenje. Gardner je u svojem istraživanju (1985) motivaciju podijelila na integrativnu i instrumentalnu. Integrativna se motivacija odnosi na učenje stranog jezika zbog osobnog prosperiteta i kulturalnog napretka, tj. učenik se želi uspješno integrirati u društvo ciljanog jezika. Instrumentalna motivacija, tvrdi Gardner, proizlazi iz potrebe za učenjem jezika zbog funkcionalnih, vanjskih razloga poput polaganja ispita i dobivanja dobre ocjene, novčanih nagrada i slično.Dosadašnja su se istraživanja motivacije u učenju jezika, kako u svijetu tako i u našoj zemlji, uglavnom bavila ispitivanjem motivacije kod djece školske dobi. Mihaljević Djigunović, koja se u Hrvatskoj najviše bavi istraživanjima stavova i motivacije za učenjem engleskog jezika, u svojem istraživanju (1998:44) navodi kako se motivacija za učenje engleskog kao stranog jezika može podijeliti na 3 tipa: uporabno-komunikacijski, afektivni tip i integra-tivni, pri čemu se prvi i treći tip mogu usporediti s prijašnjim podjelama na instrumentalnu i integrativnu motivaciju, dok se afektivni tip ne spominje u dosadašnjoj podjeli. On se vezuje uz učenikove emocije, tj. koliko vole učiti, izgovarati jezik i koliko im je lijep i zani-mljiv. Vilke Pinter (1995) istraživala je razloge učenja jezika kao izbornog predmeta na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati su pokazali da studenti Veterine uče strani jezik neovisno o vanjskim utjecajima, tj. da je to njihova samostalna odluka, a ne želja roditelja ili potreba za većim prosjekom ocjena. Također smatraju kako su važne sve četiri orijentacije (komunikativna, kulturalna, informativna i profesionalna).


4. ISTRAŽIVANJE

Istraživanje je provedeno od siječnja 2018. do svibnja 2018. U istraživanju su sudjelovali redovni (N=60) i izvanredni (N=60) studenti preddiplomskog studija elektrotehnike, Teh-ničkog veleučilišta u Zagrebu.

4.1. Ciljevi i hipoteze istraživanja

Osnovni je cilj istraživanja utvrditi povezanost razloga učenja engleskog jezika i potrebe za znanjem istog. Na temelju ovako definiranog cilja hipoteze istraživanja su:H1: Ne postoji značajna razlika ekstrinzičnih motivatora za učenje stranih jezika kod redo-vitih i izvanrednih studenataH2: Postoji značajna razlika intrinzičnih motivatora za učenje stranih jezika kod redovitih i izvanrednih studenataH3: Postoji statistički značajna razlika u svakodnevnom korištenju engleskog jezika kod redovnih i izvanrednih studenata i motiva za daljnje učenje i usavršavanje

4.2. Metodologija i uzorak istraživanja

Upitnik se sastojao od dva dijela. U prvom dijelu su ispitanici odgovarali na pitanja o spolu, godini studija, godinama učenja te doticaju s engleskim jezikom. U drugom dijelu upitnika su ispitanici odgovarali na kvalitativna pitanja o povezanosti ekstrinzičnih i intrinzičnih motivatora i učenja engleskog jezika . Podaci su prikupljeni na uzorku od 60 redovnih i 60 izvanrednih studenata 1.godine Elektrotehničkog odjela Tehničkog Veleučilišta u Zagrebu. Redovni studenti uglavnom su u kategoriji mlađe dobne skupine (18-25 godina), dok su izvanredni studeni u kategoriji srednje dobne skupine (30-50 godina). Prva i druga hipo-teza dokazane su korelacijskom analizom dok je treća hipoteza dokazana jednostavnim izračunom relativnih frekvencija.

4.3. Rezultati istraživanja

Provjera prve hipoteze izvršena je korelacijskom analizom odnosno izračunom Pearsono-vog koeficijenta linearne korelacije kojom smo imali namjeru dokazati da kod svih stude-nata postoji statistički značajna povezanost između ekstrinzičnih motiva učenja engleskog jezika i zapošljavanja. Kroz anketni upitnik postavljeno je pitanje o ekstrinzičnim motivima učenja engleskog jezika i zapošljavanja. Svoje odgovore sudionici su davali na ljestvici od 1 do 5 (1 najlošija ocjena, 5 najbolja ocjena). Pearsonov koeficijent korelacije za redovite studente iznosi 0,86 a za izvanredne 0,94, što za obje grupe ispitanika ukazuje na vrlo visoku povezanost između ekstrinzičnih motiva učenja engleskog jezika i zapošljavanja, čime je prva hipoteza dokazana. Provjera druge hipoteze izvršena je također korelacijskom analizom odnosno izraču-nom Pearsonovog koeficijenta linearne korelacije kojom smo imali namjeru dokazati da kod svih studenata postoji statistički značajna povezanost između intrinzičnih motiva i učenja engleskog jezika. Kroz anketni upitnik postavljeno je pitanje o intrinzičnim moti-

M. Krsti nić, M. Pauković: Ekstrinzična i intrinzična moti vacija za učenje stranog jezika u poslovnom...80

vima i učenja engleskog jezika. Svoje odgovore sudionici su davali na ljestvici od 1 do 5 (1 najlošija ocjena, 5 najbolja ocjena). Pearsonov koefi cijent korelacije za redovite studente iznosi 0,19, a za izvanredne 0,12, što za obje grupe ispitanika ukazuje neznatnu povezanost između intrinzičnih moti va i učenja engleskog jezika, čime druga hipoteza nije dokazana, odnosno ne postoji značajna razlika intrinzičnih moti vatora za učenje stranih jezika kod redoviti h i izvanrednih studenata.Za provjeru treće hipoteze koristi o se jednostavan izračun relati vnih frekvencija kojim se dokazalo da postoji stati sti čki značajna razlika u svakodnevnom korištenju engleskog jezika kod redovnih i izvanrednih studenata i moti va za daljnje učenje i usavršavanje. Ispi-tanicima je postavljeno pitanje u kojim situacijama svakodnevno najviše koriste engleski jezik.

Slika 1 Struktura redovnih studenata preddiplomskog studija Elektrotehnike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu prema svakodnevnom korištenju engleskog jezika

učenja engleskog jezika. Svoje odgovore sudionici su davali na ljestvici od 1 do 5 (1

najlošija ocjena, 5 najbolja ocjena). Pearsonov koeficijent korelacije za redovite studente

iznosi 0,19, a za izvanredne 0,12, što za obje grupe ispitanika ukazuje neznatnu

povezanost između intrinzičnih motiva i učenja engleskog jezika, čime druga hipoteza nije

dokazana, odnosno ne postoji značajna razlika intrinzičnih motivatora za učenje stranih

jezika kod redovitih i izvanrednih studenata.

Za provjeru treće hipoteze koristio se jednostavan izračun relativnih frekvencija kojim se

dokazalo da postoji statistički značajna razlika u svakodnevnom korištenju engleskog

jezika kod redovnih i izvanrednih studenata i motiva za daljnje učenje i usavršavanje.

Ispitanicima je postavljeno pitanje u kojim situacijama svakodnevno najviše koriste

engleski jezik.

Slika 1 Struktura redovnih studenata preddiplomskog studija Elektrotehnike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu prema svakodnevnom korištenju engleskog jezika

9%

88%

3%

Struktura redovnih studenata preddiplomskog studija Elektrotehnike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu prema

svakodnevnom korištenju engleskog jezika (N=60)

POSAO PRIVATNO NIŠTA

Redoviti studenti svakodnevno koriste engleski jezik u privatne svrhe (društvene mreže,

igrice i sl.) i intrinzično su motivirani kad je u pitanju svakodnevno korištenje engleskog

jezika i motiva za daljnje učenje i usavršavanje, što se očituje vrlo visokim postotkom

(88%) redovnih studenata koji koriste engleski jezik u privatne svrhe.

Slika 2 Struktura izvanrednih studenata preddiplomskog studija Elektrotehnike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu prema svakodnevnom korištenju engleskog jezika

Redoviti studenti svakodnevno koriste engleski jezik u privatne svrhe (društvene mreže, igrice i sl.) i intrinzično su moti virani kad je u pitanju svakodnevno korištenje engleskog jezika i moti va za daljnje učenje i usavršavanje, što se očituje vrlo visokim postotkom (88%) redovnih studenata koji koriste engleski jezik u privatne svrhe.

Slika 2 Struktura izvanrednih studenata preddiplomskog studija Elektrotehnike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu prema svakodnevnom korištenju engleskog jezika

80%

13%7%

Struktura izvanrednih studenata preddiplomskog studija Elektrotehnike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu prema

svakodnevnom korištenju engleskog jezika (N=60)

POSAO PRIVATNO NIŠTA OD NAVEDENOG

Izvanredni studenti najviše koriste engleski jezik u poslovne svrhe (komunikacija s

partnerima strancima, prijevodi poslovnih dokumenata i sl.) i oni su ekstrinzično motivirani

za daljnje učenje i usavršavanje budući da ih 80% koristi engleski jezik u poslovne svrhe.

5. ZAKLJUČAK

Ovim radom dokazali smo snažan utjecaj ekstrinzičnih motivatora prilikom zapošljavanja i

razmišljanja o odabiru posla, kako za redovne, tako i za izvanredne studente. Intrinzični

motivatori nešto su jače izraženi kod redovnih studenata jer se oni, imajući u vidu njihovu

mlađu dob, engleskim jezikom najviše koriste u privatne svrhe pa je poznavanje i

usavršavanje rezultat zainteresiranosti, znatiželje, izazova i zadovoljstva, dok izvanredni

studenti svoje znanje engleskog jezika u velikom postotku koriste u poslovnom okruženju

te su motivirani, a daljnje učenje i usavršavanje vide kao sredstvo ostvarenja planiranog

cilja, stjecanje kompetencija, napredovanje u poslu ili u vidu nekog drugog poslovnog

interesa, što nam govori puno i o važnosti cjeloživotnog učenja. Također je utvrđeno da su

izvanredni studenti svjesniji utjecaja i razlike između intrinzičnih i ekstrinzičnih motivatora i

preciznije znaju što ih i zašto motivira. Rezultate ovog istraživanja bilo bi zanimljivo

usporediti i utvrditi razlike u motivaciji u učenju s ostalim jezicima koji se nude na

Tehničkom veleučilištu, konkretnije s njemačkim jezikom.


Izvanredni studenti najviše koriste engleski jezik u poslovne svrhe (komunikacija s par-tnerima strancima, prijevodi poslovnih dokumenata i sl.) i oni su ekstrinzično motivirani za daljnje učenje i usavršavanje budući da ih 80% koristi engleski jezik u poslovne svrhe.

5. ZAKLJUČAK

Ovim radom dokazali smo snažan utjecaj ekstrinzičnih motivatora prilikom zapošljavanja i razmišljanja o odabiru posla, kako za redovne, tako i za izvanredne studente. Intrinzični motivatori nešto su jače izraženi kod redovnih studenata jer se oni, imajući u vidu njihovu mlađu dob, engleskim jezikom najviše koriste u privatne svrhe pa je poznavanje i usavrša-vanje rezultat zainteresiranosti, znatiželje, izazova i zadovoljstva, dok izvanredni studenti svoje znanje engleskog jezika u velikom postotku koriste u poslovnom okruženju te su motivirani, a daljnje učenje i usavršavanje vide kao sredstvo ostvarenja planiranog cilja, stjecanje kompetencija, napredovanje u poslu ili u vidu nekog drugog poslovnog interesa, što nam govori puno i o važnosti cjeloživotnog učenja. Također je utvrđeno da su izvan-redni studenti svjesniji utjecaja i razlike između intrinzičnih i ekstrinzičnih motivatora i preciznije znaju što ih i zašto motivira. Rezultate ovog istraživanja bilo bi zanimljivo uspo-rediti i utvrditi razlike u motivaciji u učenju s ostalim jezicima koji se nude na Tehničkom veleučilištu, konkretnije s njemačkim jezikom.


EXTRINSIC AND INTRINSIC MOTIVATION FOR LEARNING A FOREIGN LANGUAGE IN A BUSINESS ENVIRONMENT

Marija Krstinić, MSc, Lecturer Zagreb University of Applied Sciences

Vrbik 8, 10 000, Zagreb, Croatiae-mail: [email protected]

Maja Pauković, MSc, LecturerZagreb University of Applied Sciences

Vrbik 8, 10 000, Zagreb, Croatiae-mail: [email protected]

ABSTRACTMotivation represents a psychological process or condition within the individual that encourages, directs and continuously maintains a voluntary behavior and actions directed towards a specific goal. As a basic and lifelong need to acquire habits, knowledge, skills and abilities, and develop creative possibilities, it requires a certain level of investment of intellectual effort, concentration and perseverance. They determine the quality of learning and how much a person learns depends on the level and type of motivation, which is the key driver of this process. This paper will describe intrinsic and extrinsic motivation, which are mutually intertwined and pervasive, and in different ways encourage changes in behavior and activity by determining their direction, intensity and duration. Intrinsic motivation is based on individual perception and psychological processes and represents everything inside us encouraged to meet many internal needs, such as physiological, psychological and social, and achieve a sense of inner satisfaction. Extrinsic motivation represents all the incentives that are the result of external influences and stimuli that come from the social and often the business environment, and it is always associated with some form of awards and approvals. Motivation, as one of the affective factors, is of great importance in learning a foreign language, which significantly affects the willingness and readiness of students to accept new knowledge. In this paper, a survey was conducted on a sample of 120 full-time and part-time students of the first year at the Electrical Engineering Department at the Zagreb University of Applied Sciences, in the period from January to May 2018. The research aimed to show the impact of extrinsic and intrinsic motivation on English language learning. The study was conducted through a questionnaire, based on which the correlation analysis, the calculation of relative frequencies and the t-test determined the connection between the reasons for learning English and the need to know it.

Keywords: affective factors; extrinsic motivation; intrinsic motivation; learning a foreign language; business environment


LITERATURA

1. Deci, E. L., Koestner, R., Ryan, R. M., (1999). A meta-analytic review of experiments examining the effects o extrinsic rewards on intrinsic motivation. Psychological Bulletin, 125(6).

2. Eisenberger, R., Pierce, W. D., Cameron, J. (1999). Effect of reward on intrinsic motivation: Negative, neutral and positive: Comment on deci, Koestner and Ryan (1999). Psychological Bulletin, 125(6).

3. Gardner, R. C. (1985). Social Psychology and Second Language Learning: The Role of Attitudes and Motivation. London: Edward Arnold.

4. Huitt, W. (2001). Motivation to Learn: an Overview. Preuzeto s http://chiron.valdosta.edu/whuitt/col/motivation/motivate.html

5. Mihaljević Djigunović, J. (1998). Uloga afektivnih faktora u učenju stranog jezika. Zagreb: Filo-zofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

6. Reeve, J. (2010). Razumijevanje motivacije i emocija (4. izdanje). Jastrebarsko: Naklada Slap.7. Vilke Pinter, D. (1995). Stavovi studenata Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u vezi

s učenjem engleskog jezika na fakultetu i njihovi razlozi za biranje ovog kolegija. Strani jezici, XXIV(3-4), Zagreb: Školska knjiga, 14-122.

8. Vizek Vidović, V., Rijavec, M., Vlahović-Štetić, V. i Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP.

9. Wiersma, U. J. (1992). The effects of extrinsic rewards in intrinsic motivation: A metaanalysis. Journal of Occupational and Organizational Psychology 65(2), 101-114.

Ž. Tintor: Analiza financijskih izvještaja u funkciji donošenja kvalitetnijih upravljačkih odluka84


ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA U FUNKCIJI DONOŠENJA KVALITETNIJIH UPRAVLJAČKIH ODLUKA

mr.sc. Željko TintorRetra d.o.o. za reviziju i poslovno savjetovanje u Zagrebu

Lastovska 6, Zagreb, Hrvatskae-mail: [email protected]

SAŽETAKZa planiranje i vođenje poslovanja nužna je adekvatna informacijska podloga zainteresiranim korisnicima. Informirati korisnike znači predočiti im relevantne i pouzdane informacije u prepoznatljivom obliku i sadržaju razumljivom korisnicima kojima su namijenjene. Najveći dio tih informacija nastaje u računovodstvu. Konačni proizvod računovodstvenog procesa je skup izvještaja koji se nazivaju financijskim izvještajima. Oni izvještavaju o stanju poduzeća i uspješnosti poslovanja te upozoravaju na moguće probleme. Financijski izvještaji koje sastavljaju poduzetnici definirani Zakonom o računovodstvu jesu: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom toku, izvještaj o promjenama glavnice i bilješke uz financijske izvještaje. Financijsko izvještavanje mora osigurati: pouzdane informacije za donošenje upravljačkih odluka, upotrebljive informacije sadašnjim i potencijalnim investitorima i kreditorima za donošenje odluka o ulaganjima i kreditima, informacije o resursima poduzetnika i njihovim izvorima, o transakcijama koje utječu na promjene resursa i izvora, informacije o uspješnosti poslovanja u određenom razdoblju, kao i informacije stručnjacima koji žele proučavati stanje i poslovanje u prošlosti u svezi s planiranjem i sl. Osim vlasnicima i menedžmentu, informacije o stanju i poslovanju poduzeća može biti interesantno i drugim skupinama kao što su: poslovni partneri, investitori, banke, državne institucije i sl. Svaka od tih skupina, s obzirom na razloge i motive promatranja, usmjerena je na određene aspekte financijskih informacija. Onima s računovodstvenim znanjem, skup financijskih izvještaja je razumljiv, a ukoliko su i revidirani preko neovisnih revizora, tada im je to i pouzdan izvor informacija za njihove potrebe. Međutim, veliki je broj onih koji nisu računovodstveni stručnjaci i kojima je potrebno odgovarajuća interpretacija financijskih izvještaja. Interpretacija podrazumijeva analizu financijskih izvještaja korištenjem složenog instrumentarija financijske analize. Kao sredstva analize koriste se analitičke tehnike: vrijednosne i postotne promjene, trend u postotcima, komponente u postotcima te pokazatelji i sustavi pokazatelja. U radu se primjenom relevantnih analitički metoda i tehnike provodi analiza financijskog izvještaja odabranog poduzeća. Cilj je ovog rada da pokaže kako se, primjenom analitičkih metoda i tehnika, mogu interpretirati podaci koji



se pojavljuju u financijskim izvještajima, a za potrebe vlasnika i menadžmenta, kreditora i drugih korisnika.

Ključne riječi: financijski izvještaji; financijske informacije; analiza financijskih izvještaja; analitičke metode i tehnike; interpretacija financijskih izvještaja

1. UVOD

Polaznu osnovu u izučavanju ove problematike čini pretpostavka da je poduzeće poslovno financijski sustav u kojem menadžeri svakodnevno donose odluke kojima utječe na pri-bavljanje, kretanje i alokaciju sredstava poduzeća. Pri tome su tokovi sredstava usmjereni prema investicijama, poslovanju i financiranju, a odluke kojima se oni usmjeravaju obu-hvaćaju investicijske odluke, odluke o poslovanju i odluke o financiranju. Investicijske su odluke ključne jer se njima pokreće poslovanje i omogućuje provedba strategije razvoja. One uključuju usmjeravanje postojećih i/ili pribavljenih kapitalnih sred-stava za ulaganje u: (1) dugotrajnu imovinu koja čini infrastrukturu nužnu za poslovanje, (2) obrtni kapital potreban za tekuće poslovanje i (3) istraživanja i razvoj novih proizvoda, tržišta i sl. Odluke o poslovanju usmjerene su na politiku prihoda i na djelotvornu kontrolu i optimalizaciju troškova poslovanja. Odluke o financiranju podrazumijevaju poslovne odluke o korištenju neto dobiti odnosno na njezinu podjelu između vlasnika, vjerovnika i zadržavanja za potrebe investiranja, dok odluke o strukturiranju kapitala poduzeća imaju za cilj osiguranje primjerenog vlasničkog kapitala i optimalizaciju omjera sredstava iz vla-stitih izvora tj. uloženog i zarađenog kapitala i tuđih dugoročnih izvora. Svaka od navede-nih skupina upravljačkih odluka zasniva se na određenom konceptu informacija dobivenih autorovom analizom financijskih izvještaja. Za prvu skupinu relevantan je pokazatelj stope profitabilnosti odnosno stope povrata investiranog kapitala, za drugu su to pokazatelji efikasnosti korištenja sredstava prema računu prihoda, rashoda i dobiti i dr., dok su za treću skupinu relevantni pokazatelji neto dobit po dionici, profitabilnost vlasničke glav-nice i drugi pokazatelji. Cilj je rada pokazati kako se analizom financijskih izvještaja mogu dobiti i interpretirati značajni podaci u funciji donošenja kvalitetnijih upravljačkih odluka. Temeljne hipoteze rada su: H1. Analiza financijskih izvještaja usmjerena je na ispitivanje vrijednosnih podataka prikazanih u financijskim izvještajima, H2. Primjenom analitičkih metoda i tehnika podaci iz financijskih izvještaja pretvaraju se u informacije relevantne za donošenje upravljačkih odluka i H3. Interpretacija podataka i informacija dobivenih analizom financijskih izvještaja u funkciji je donošenja kvalitetnijih upravljačkih odluka. Primarno istraživanje autora obuhvaća analizu financijskih izvještaja odabranog poduzet-nika, dok su sekundarna istraživanja obuvatila relevantnu znanstvenu i stručnu literaturu za postavljanje okvira istraživanja. Metode rada obuhvaćaju primjenu analitičkih metoda i tehnika, a dobiveni su rezultati komparativno prikazani u prezentiranim tablicama s komentarima i zaključcima.


2. IZVORI FINANCIJSKIH INFORMACIJA

Da bismo mogli osigurati pravodobno i kvalitetno odlučivanje menadžera i drugih zain-teresiranih skupina, potrebno je posegnuti za izvorima informacija pomoću kojih se prati poslovanje i rezultati poslovanja, a koji nam omogućuju da primjenom analitičkih metoda i tehnika osiguramo pokazatelje koji nam pomažu u donošenju poslovnih odluka. Obično je to skup javno objavljenih financijskih izvještaja sastavljenih prema propisima i računo-vodstvenim standardima, a koji javnosti pružaju temeljne podatke o poslovanju i rezulta-tima poslovanja poduzeća poduzetnika. „Financijski izvještaji služe kao kontrolna ploča s mjernim instrumentima. Oni izvještavaju o radu menadžera, potvrđuju njihove uspjehe i neuspjehe i upozoravaju na probleme. Tumačenje informacija koje daje složena kontrolna ploča zahtijeva poznavanje instrumenata i njihova prilagođavanja kako bi se razumjeli dobiveni podaci“ (Meigs&Meigs, 1999., str. 923.). Temeljne financijske izvještaje čini skup koji najčešće obuhvaća: (a) bilancu, (b) račun dobiti i gubitka, (c) izvještaj o novčanom toku , (d) izvještaj o promjenama kapitala (glavnice) i (e) bilješke uz financijske izvještaje, pripremljenih u skladu s propisima i općeprihvaćenim računovodstvenim standardima, koji osiguravaju njihovu autentičnost, transparentnost i usporedivost. Sadržajno svaki od njih daje određeni prikaz stanja i poslovanja kao rezultat prošlih upravljačkih odluka. „Svi ti izvještaji međusobno su povezani i upućeni jedni na druge. Neki su statičkog karaktera jer pokazuju situaciju u određenoj točki vremena, a drugi pokazuju promjene ekonomskih katergorija u određenom razdoblju te stoga imaju dinamički karakter. Promatrani zajedno, u međusobnoj interakciji, govore o „zdravstvenom stanju“ nekog poduzeća, a utvrditi i razumijeti to „stanje“ znači imati mogućnost donositi primjerene i racionalne poslovne odluke“ (Grupa autora, redaktor Lajoš, Ž., 2008.str. 52.). Kako analize financijskih izvještaja počivaju na informacijama sadržanim u tim izvještajima, potrebno je razumjeti njihov obu-hvat, značajke i ograničenja u svrhu ispravne interpretacija podataka i informacija dobive-nih analizom financijskih izvještaja.

2.1. Bilanca

Bilanca je jedan od temeljnih financijskih izvještaja, koji pokazuje financijsko stanje podu-zetnika na određeni dan. Sadržajno svojim obujmom i strukturom, bilanca obuhvaća imovinu i izvore te imovine u formi obveza i kapitala na određeni dan, redovito na kraju poslovne godine. Dakle, temeljni segmenti bilance s jedne strane jesu imovina sadržana u aktivi bilance, te kapital i obveze sadržani u pasivi bilance, kao izvori financiranja ukupno raspoložive imovine u aktivi bilance. Aktivu bilance pokazuje sadržaj i strukturu ukupno raspoložive vlastite imovine poduzeća. Najvažnije su kategorije imovine: (a) stalna imovina koja se koristi dugoročno i (b) tekuća imovina koja se koristi kratkoročno. Kombinacijom kriterija vrste, pojavnih oblika i traj-nosti, imovina kojom raspolaže poduzeće u bilančnoj aktivi prikazana je prema kriteriju rastuće likvidnosti, što znači da su na prvom mjestu prikazane vrste i oblici dugotrajne imovine, a potom vrste i oblici kratkotrajne imovine. U aktivi bilance dugotrajna je imo-vina klasificirana u skupine kao: nematerijalna imovina, materijalna imovina, financijska imovina i potraživanja, a kratkotrajna se imovina klasificira kao: zalihe, potraživanja, krat-kotrajna financijska imovina i novac u banci i blagajni. Tako klasificirane kategorije imovine dalje se analitički prikazuju u podskupinama po vrstama imovine.


U pasivi bilance, izvori angažirane imovine klasificirani su na: (a) kapital kao vlastite izvore imovine i obveze kao tuđe izvore imovine s tim da su obveze raščlanjene na (b) tekuće obveze s dospijećem do godine dana i (c) dugoročne obveze koje su plative u roku duljem od godine dana. Kapital i obveze također se dalje analitički razrađuju i prikazuju u podsku-pinama po vrstama izvora financiranja.Temeljna značajka bilance jest koncept dvostranog promatranja odnosno bilančna rav-noteža imovine s jedne strane i kapitala i obveza s druge strane. Navedena ravnoteža ne govori ništa o financijskom stanju poduzetnika. Tek izučavanje njezine strukture upućuje na određena stanja poduzetnika. Primjerice, cjelokupna imovina prikazana u aktivi jest u formalno pravnom vlasništvu poduzetnika. Međutim, samo kapital pokazuje koji je dio imovine u stvarnom vlasništvu poduzetnika, a koji je dio u tuđem vlasništvu (vjerovnici) i koliko iznose neotplaćene obveze u pasivi bilance ili pak kakav je odnos vlastitih i tuđih izvora što upućuje na stupanj zaduženosti poduzetnika.

2.2. Račun dobiti i gubitka

Račun dobiti i gubitka jedan je od temeljnih financijskih izvještaja, koji prikazuje učinke ranijih poslovnih odluka na poslovanje. Pokazuje obujam i strukturu prihoda i rashoda i dobit odnosno gubitak kao financijski rezultat njihova sučeljavanja u određenom obračun-skom razdoblju, najčešće tijekom kalendarske godine. Osnovni model u našoj praksi obuhvaća poslovne i financijske prihode s jedne strane i poslovne i financijske rashode s druge strane sučeljavanja, gdje se kao rezultat pojavljuje dobit ili gubitak prije poreza, a potom nakon odbitka poreza na dobit, kao dobit ili gubitak nakon poreza. Klasifikacija prihoda i rashoda dodatno je analitički razrađena u podskupine i vrste prihoda i rashoda. Bitna karakteristika računa dobiti i gubitka jest da se u njemu prikazani rashodi klasificirani po prirodnim vrstama troškova, što predstavlja ograničava-jući faktor za dio financijskih analiza i interpretaciju njihova rezultata. Širi model računa dobiti i gubitka obuhvaća još i prihode i rashode od udjela u dobiti i gubitku od društava s povezanim sudjelujućim interesom odnosno od zajedničkih pothvata.

2.3. Izvještaj o novčanom toku

Izvještaj o novčanom toku jedan je od temeljnih financijskih izvještaja, koji pokazuje obujam i strukturu priljeva i odljeva novca i novčanih ekvivalenata u obračunskom raz-doblju. „U osnovi, izvješće o novčanom toku gospodarskog subjekta sličan je po tome što sažima bezbroj specifičnih novčanih transakcija u nekoliko kategorija. Međutim, u praksi se informacije za izvješće o novčanom toku ne dobivaju izravno s konta novca i novčanih ekvivalenata, već se izvode iz podataka RDG i bilance“ (Robert N. A. i James. S.R., 2004. str. 244.). Njegova je svrha da poput računa dobiti i gubitka također prikaže promjene u finan-cijskom položaju poduzetnika kao rezultat odluka donesenih u promatranom obračun-skom razdoblju. Razlike je u tome što pod utjecajem obračunskog načela, nerijetko imamo pojavu u poduzećima da ostvaruju visoke prihode i dobit poslovanja koje, najčešće zbog neplaćanja, ne prati tekuća likvidnost, ili pak imamo suprotne situacije u kojima poduzeće može iskazivati gubitak u poslovanju, a istodobno zbog naplate ranijih potraživanja može imati pozitivan novčani tok.


Svi novčani tokovi klasificiraju se u tri skupine aktivnosti kao novčani tokovi od: (a) poslov-nih aktivnosti, (b) investicijskih aktivnosti i (c) financijskih aktivnosti. Izvještaj se sastavlja tako da se uspoređuju početna i konačna stanja u bilanci, a koriste se i podaci iz izvještaja o poslovanju. Može se sastaviti primjenom direktne ili indirektne metode. Prema direk-tnoj metodi izvještaj pokazuje bruto novčane primitke i izdatke za svaku aktivnost, dok indirektna metoda polazi od neto financijskog rezultata (dobitka ili gubitka) koji se korigira za iznos amortizacije i promjena nenovčanih bilančnih stavaka, te za ostale stavke čiji su novčani učinci investicijski ili financijski tokovi. U praktičnoj primjeni susrećemo korištenje obje metode izrade novčanog toka, ali postoje i situacije u kojima je za potrebe financij-skih analiza jedino moguće koristiti indirektnu metodu izrade novčanog toka.

2.4. Izvještaj o promjenama kapitala

Izvještaj o promjenama kapitala (glavnice) jedan je od temeljnih financijskih izvještaja, koji pokazuje promjene na vlasničkom kapitalu. Promjene nastaju kao rezultat odluka menadžera od utjecaja na vlasnički kapital. Primarni utjecaj na njegove promjene ima rezultat poslovanja iskazan u računu dobiti i gubitka, ali i druge odluke, poput isplata divi-denda, dokapitalizacija, dekapitalizacija, formiranjem kapitalnih rezervi i sl. Sadržajno, izvještaj daje određene informacije o financijskom stanju poduzetnika, ali za razliku od prethodnih financijskih izvještaja ovaj se izvještaj smatra pomoćnim u smislu boljeg razu-mijevanja bilance.

2.5. Bilješke uz financijske izvještaje

Bilješke uz financijske izvještaje jedan su od temeljnih financijskih izvještaja, koje sadrže dodatne i dopunske informacije koje nisu prezentirane u prednjim financijskim izvješta-jima. Svojim sadržajem daju temeljne informacije o poduzetniku i njegovim računovod-stvenim politikama, te analitički prikaz i tumačenja kategorija ostalih financijskih izvještaja, posebice onih gdje su korištene alternativne metode obračuna. Tako strukturirane daju značajan doprinos razumijevanju informacija u financijskim izvještajima, mada se izravno ne koriste u analizama financijskih izvještaja i interpretacijama dobivenih rezultata.

3. ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Sadržajno analiza podrazumijeva ispitivanje problema. Svako ispitivanje ne mora biti i ana-liza, a da bi to bila, nužno je postojanje: (a) složenosti predmeta ispitivanja, (b) raščlamba složenih predmeta ispitivanja, (c) primjena određenih postupaka odnosno metoda raščla-njivanja, (d) sintetiziranje rezultata radi formiranja zaključaka i (e) mišljenje i interpreta-cija. Nijedna analiza nije sama sebi svrha već je ona sredstvo za stvaranje određenih pro-sudbi i pružanje informacija zainteresiranim korisnicima. Analiza financijskih izvještaja možemo smatrati sredstvom kojim se pribavljaju informacije o financijskom stanju i uspješnosti poslovanja poduzetnika, koja teži stvaranju mišljenja o financijskom stanju i uspješnosti poslovanja proteklog razdoblja, kao i mišljenju o moguć-nostima budućeg poslovanja i donošenju poslovnih odluka kojima će se to realizirati. „Međutim, s obzirom na to da je predmet analize bilansa stanja i bilansa uspjeha, smatra


se da je zajednički cilj svake analize bilanca ocjena financijskog stanja i rentabilnosti (Kra-sulja, 1973. str. 89.).Financijsko stanje i uspješnost poslovanja rezultat je niza pojedinačnih odluka o investi-cijama, poslovanju i financiranju., koje kontinuirano donosi menadžment (uprava) podu-zeća. Zato se financijsko stanje u kontekstu donošenja tih odluka može promatrati kao kumulativni rezultat investicijskih i financijskih odluka, a uspješnost poslovanja s pomoću neto učinka poslovanja (dobiti ili gubitka) u određenom razdoblju prema utjecaju na vla-sničku glavnicu (Tintor, 2014., str. 42). Stoga se i analiza financijskih izvještaja primarno raspravlja s aspekta upravljanja poslovanjem i razvojem, što podrazumijeva i proces pla-niranja. Povezanost analize financijskih izvještaja i poslovnih odluka može se razmatrati kao proces analiziranja i kao proces informiranja. Najprije se analizira djelotvornost poslovanja ana-liziranjem financijskog stanja, uspješnosti poslovanja, tokova novca i promjena na kapi-talu nastalih kao posljedica poslovnih odluka i odluka o financiranju, a potom se dobiveni pokazatelji oblikuju i interpretiraju prema korisnicima informacija, za poboljšanja djelo-tvornosti poslovanja ili kao informacijska podloga za planiranje, poslovno odlučivanje i upravljanje poduzetnika. Da bi ispunila očekivanja korisnika informacija, analiza financijskih izvještaja mora sustavno provesti ispitivanje složenog objekta ispitivanja. Dvije su standardne metode kojima to čini: (a) raščlanjivanje, da bi se utvrdio kvalitativan sustav i struktura složenog elementa, a za što je pretpostavka složenost elementa ispitivanja i (b) uspoređivanje kvantitativnih odnosa, da bi se vidjela njegova razvojna tendencija, a za što je uvjet postojanje najmanje dvije veličine koje se uspoređuju. Osim standardnih u ispitivanju se koriste i posebne (spe-cijalne) metode triju skupina: (a) metoda odnosa vrijednosti, kojom se odnos između dvaju skupina podataka iskazuje kao brojčano iskazani omjer, (b) metoda indeksnih brojeva ili metoda trenda, kojom se apsolutni brojevi iz financijskih izvještaja određene godine izjed-načuju sa 100, a potom se stavke sljedećih godina preračunavaju na osnovu prve godine kao bazne, i (c) metoda standardizacije, kojom se dobiveni pokazatelji uspoređuju sa stan-dardnim ili drugim referentnim veličinama, a što predstavlja zadnju kariku u analizama financijskih izvještaja i prosudbi djelotvornosti poslovanja. U procesu analize financijskih izvještaja moguće se koristiti nizom različitih postupaka, (Tintor, 1983., str. 137.), koji su utemeljeni na raščlanjivanju i uspoređivanju. Klasifikacija postupaka analize financijskih izvještaja, kao temeljna sredstva i postupke koji se rabe u analizi financijskih izvještaja podrazumijeva: (a) komparativne financijske izvje-štaje, odnosno postupke horizontalne analize koji nam pružaju informaciju o promjenama pozicija financijskih izvještaja tijekom nekoliko obračunskih razdoblja i uočavanje tenden-cija s pomoću serije indeksa, (b) strukturne financijske izvještaje, odnosno postupke verti-kalne analize koji nam pružaju informaciju o promjenama u strukturi financijskih izvještaja i (c) financijski pokazatelji koji nam pojedinačno ili kao skupina, sustav ili zbrojni sintetički pokazatelji pružaju temeljne informacije za poslovno odlučivanje. Za potrebe ove analize koristimo bilancu i račun dobiti i gubitka odabranog poduzeća.


4. HORIZONTALNA I VERTIKALNA ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Horizontalna i vertikalna analiza financijskih izvještaja su temeljni instrument i postupak analize financijskih izvještaja. Pomoću horizontalne ili komparativne analize uočavamo tendencije i dinamiku promjena pojedinih pozicija financijskih izvještaja. Inačica horizon-talne analize jest i analiza trenda kojem se pomoću postotaka kroz duže razdoblje proma-tra dinamika promjena pozicija financijskih izvještaja. Vertikalna ili strukturna analiza nam omogućava uvid u strukturu i promjene u strukturi financijskih izvještaja.

4.1. Horizontalna analiza financijskih izvještaja

Značajan izvor financijskih informacija lako se može vidjeti ako istovrsne podatke iz finan-cijskih izvještaja za dvije ili više godina prikažemo jedne pored u odgovarajućoj tabličnoj formi. Takav prikaz financijskih izvještaja naziva se komparativnim financijskim izvješta-jem. Komparativni financijski izvještaji koji služe kao podloga za provedbu horizontalne analize mogu se razmatrati u kontekstu uspoređivanja. Horizontalnom analizom nastoje se uočiti tendencije i dinamika promjena pojedinih pozicija temeljnih financijskih izvje-štaja. Na temelju tih promjena prosuđuje se kakva je uspješnost i sigurnost poslovanja promatranog poduzeća (Gulin, Tušek i Žager, 2004.,str. 179). Smatra se primarnim obli-kom ispitivanja financijskih izvještaja, jer se ispitivanje svodi na utvrđivanje apsolutne i/ili postotne razlike među istovrsnim podacima za razdoblje dvije ili više godina. Tijekom postupka analize financijskih izvještaja koristili smo podatke odabranog poduzeća koje prema računovodstvenim kriterijima pripada skupini srednje velikih društava. Reducira-njem pozicija bilance i računa dobiti i gubitka, željeli smo poboljšati preglednost podataka i olakšati provođenje postupka analize. Komparativni prikaz nam pomaže u sagledavanju da li se poslovanje poboljšava ili pogor-šava. Međutim, za korištenja i interpretacije podataka potrebni su nam određeni standardi s kojima bi uspoređivali dobivene informacije, odnosno prema kojima bi mogli prosuđivati da li je pokazatelj do kojeg su došli povoljan ili nije. Tri su takva standarda u primjeni: (1) uspješnost poslovanja poduzeća u prošlosti, (2) uspješnost poslovanja konkurentskih poduzeća iste djelatnosti, i (3) prosječni pokazatelji grane djelatnosti poduzeća. Iz prikaza-nog komparativnog računa dobiti i gubitka vidljivo je da je u odnosu na prošlost došlo do značajnog rasta prihoda i sporijeg rasta rashoda, što je rezultiralo značajnim rastom dobiti. Takav rezultat utjecao je i na pozitivne strukturne promjene u bilanci. Zadržavanjem dobiti u poslovanju, značajno se mijenja struktura aktive u korist kratkotrajne imovine i rasta radnog kapitala i likvidnosti, dok se u pasivi povećava kapital i rezerve i smanjuju kratko-ročne obveze. Međutim, tek usporedbom s konkurencijom ili prosjekom grane djelatnosti može se donijeti zaključak o uspješnosti poslovanja. Osim ocjene prošlih kretanja, kompa-rativni prikaz nam pomaže i u procjeni budućih trendova, ali je tu potrebno biti oprezan jer se okruženje i uvjeti u kojima se poslovalo mogu vrlo lako promijeniti.

4.2. Vertikalna analiza financijskih izvještaja

Analiza financijskih izvještaja koja omogućava međusobno uspoređivanje pojedinih ele-menata strukture financijskih izvještaja radi otkrivanja promjena i važnosti međusobnih


odnosa pojedinih pozicija financijskih izvještaja. Uobičajena sredstva koja se rabe u verti-kalnoj analizi jesu strukturni financijski izvještaji. „Strukturni financijski izvještaji koji služe kao podloga za provedbu vertikalne analize mogu se razmatrati u kontekstu raščlanjiva-nja. Vertikalna analiza omogućava uvid u strukturu financijskih izvještaja“ (Gulin, Tušek i Žager, 2004.,str. 179).Strukturiranje se postiže tako da se odredi bazna pozicija financijskog izvještaja koja se izjednačava sa 100, a potom se sve druge pozicije strukture izračunavaju kao postotak od bazne pozicije. Strukturiranje bilance provedeno je tako da se ukupna aktiva i pasiva izjed-načavaju sa 100, a potom se sve pozicije aktive odnosno pasive izračunavaju kao postotak od ukupne aktive ili pasive. Slično je i sa strukturiranjem računa dobiti i gubitka. Ukupni se prihod izjednačava sa 100, a potom se sve pozicije računa dobiti i gubitka izračunavaju kao postotak od ukupnog prihoda. Prilikom strukturiranja bilance i računa dobiti i gubitka korištene su reducirane pozicije financijskih izvještaja, kako bismo olakšali provođenje postupka analize, te postigli veću preglednost podataka i usporedivost podataka. Uobičajeno je da se pri provođenju analize financijskih izvještaja komparativni (horizon-talni) prikazi bilance odnosno računa dobiti i gubitka, odvojeno prikazuju od strukturiranog (vertikalnog) prikaza bilance i računa dobiti i gubitka. Međutim, radi racionalnijeg prikaza materije u istim smo tablicama dali prikaz komparativnog i strukturnog financijskog izvje-štaja, s tim da je ovaj potonji prikazan u dva zadnja, osjenčana, stupca prikazanih tablica. U obje tablice, u prve dvije kolone iskazani su apsolutni iznosi pojedinih pozicija, zatim su u sljedećoj koloni prikazani apsolutni iznosi povećanja pojedinih pozicija, a potom i postotno povećanje. Zadnje dvije osjenčane kolone korištenu su za sažeti prikaz strukturne bilance i računa dobiti i gubitka.

Tablica 1 Sažeta komparativna i strukturna bilanca (u tisućama kuna)

AKTIVA 20x1. 20x2 Iznos +/- % +/- Struktura20x1 (%)

Struktura 20x2 (%)

A. Dugotrajna imovina 9.081 7.115 (1.966) (21,16) 24,36 17,86

1. nematreijalna 1.945 1.261 (684) (35,16) 5,22 3,17

2. materijalna 7.134 5.852 (1.282) (17,97) 19,14 14,69

3. financijska 2 2 0 0 0 0

4. potraživanja 0 0 0 0 0 0

B. Kratkotrajna imovina 28.192 32.727 4.535 16,09 75,64 82,14

1. zalihe 21.092 24.969 3.877 18,38 56,59 62,67

2. potraživanja 6.004 6.699 695 11,58 16,11 16,81

3. financijska 914 254 (660) (72,21) 2.45 0,63

4. novac 1.096 789 307 28,01 2,94 1,98

5. AVR 0 17 17 0 0 0,04

C. UKUPNA (A+B) 37.273 39.842 2.569 6,89 100,00 100,00


AKTIVA 20x1. 20x2 Iznos +/- % +/- Struktura20x1 (%)

Struktura 20x2 (%)

PASIVA

A. Kapital i rezerve 10.481 14.683 4.202 40,09 28,12 36,85

1. Upisani kapital 2.820 2.820 0 0 75,71 7,08

2. Rezerve 559 559 0 0 1,50 1,40

3. Zadržana dobit 5.726 7.103 1.377 24,05 15,36 17,83

4. Dobit poslovne godine 1.377 4.202 2.025 147,06 3,69 10,55

B. Dugoročne obveze 1.584 3.174 1.590 100,38 4,25 7,97

1. Obveze prema bankama 1.584 3.174 1.590 100,38 4,25 7,97

C. Kratkoročne obveze 25.207 21.986 (3.221) (12,78) 67,63 55,18

1. Prema bankama 4.475 2.820 1.655 36,98 12,01 7,08

3. Predujmovi 211 192 (19) 9,00 0,06 0,48

3. Dobavljači 16.219 12.330 (3.889) (23,98) 43,51 30,95

4. Zaposlenici 335 382 47 14,02 0,90 0,96

5. Porezi i sl. 1.486 2.534 1.048 70,52 3,99 6,36

6. Ostale obveze 2.421 3.626 1.205 49,77 6,50 9,10

7. PVR 60 102 42 70,00 0,16 0,26

D. UKUPNO (A+B+C) 37.273 39.842 2.569 6,89 100,00 100,00

Izvor: rad autora, 2019.g.

Tablica 2 Sažeti komparativni i strukturni račun dobiti i gubitka (u tisućama kuna)

OPIS 20x1. 20x2 Iznos +/- % +/- Struktura20x1 (%)

Struktura 20x2 (%)

A. Poslovni prihodi 101.291 123.942 22.651 22,36 99,70 99,87

B. Poslovni rashodi 99.247 118.496 19.249 19,39 97,05 95,48

1. materijalni troškovi 90.710 106.108 15.398 16,97 89,22 85,50

2. troškovi osoblja 5.106 5.780 674 13,20 5,02 4,66

3. amortizacija 699 1.490 791 113,16 0,69 1,20

4. ostali troškovi 763 1.113 350 45,87 0,75 0,90

5. ostali rashodi 1.968 4.004 2.036 103,46 1,92 3,23

C. Financijski prihodi 342 165 (177) (51,75) 0,30 0,13

D. Financijski rashodi 703 481 (222) (31,57) 0,69 0,39

E. UKUPNI PRIHODI 101.633 124.107 22.474 22,11 100,00 100,00

F. UKUPNI RASHODI 99.951 118.977 19.026 19,04 98,35 95,87

G. Dobit prije poreza 1.682 5.129 3.447 20,49 1,65 4,13

H. Porez na dobit 305 928 623 20,43 0,30 0,75

I. Neto dobit razdoblja 1.376 4.201 2.825 205,31 1,35 3,38


Nastavak tablice 1


Iz komparativne analize uočava se značajan rast poslovnih prihoda i sporiji rast poslovni rashoda, što je rezultiralo visokim rastom dobiti u tekućem razdoblju. Financijski prihodi i rashodi imaju nepovoljan odnos te tendenciju pada, a zbog veličine iznosa nemaju zna-čajniji utjecaj na ukupan rezultat poslovanja. Strukturna analiza pokazuje da su poslovni prihodi gotovo izjednačeni s ukupnim prihodima, a da je sporiji rast rashoda rezultirao smanjenjem njihova udjela u strukturi raspodjele ukupnog prihoda, a u korist rasta udjela dobiti. Značajne su promjene u strukturi bilance. Povećana zadržana dobit povećava kapital i njegov udio u strukturi bilance. Istovremeno, pod utjecajem politike financiranja smanjuje se udio kratkoročnih obveza uz manji porast dugoročnih obveza, što ukazuje na jačanje financijske poluge.

4.3. Analiza trenda

Za potpunije sagledavanje stanja i poslovanja poduzetnika komparativnom (horizontal-nom) analizom potrebno je obuhvatiti financijske izvještaje za što više obračunskih razdo-blja. Bolja je mogućnost analize prošlosti i procjene budućih trendova, jer je vjerojatnost sagledavanja promjena uvjeta poslovanja veća ako je analizom obuhvaćeno više obračun-skih razdoblja. Prema općeprihvaćenim standardima, minimalnim razdobljem promatra-nja za uočavanje tendencije kretanja je 5 godina poslovanja. Takva se analiza uobičajeno naziva analiza trenda ili pak trend u postotcima. Naime, da bi se uočila tendencija, umjesto apsolutnih brojeva koriste se relativni, pri čemu se kao bazni indeks koristi realno stanje iz bilance ili računa dobiti i gubitka početne godine promatranja. Trend u postotcima se izračunava za svaku godinu dijeljen originalnog iznosa promatrane pozicije s originalnim iznosom bazne godine.

Tablica 3 Trend u postotcima u računu dobiti i gubitka (u tisućama kuna)

OPIS P-2 P-1 P 20x1 20x2

1. Ukupan prihod 60.086 61.339 78.749 101.633 124.107

% 100 102 131 169 207

2. Ukupan rashod 60.004 61.171 78.121 100.256 119.905

% 100 102 130 167 200

2. Neto dobit 82 168 628 1.377 4.202

% 100 205 766 1679 5124


Za očekivati je da rast prihoda rezultira i rastom bruto i neto dobiti. U ovom je slučaju vidljiv kontinuirani rast prihoda i znatno brži rast neto dobiti, zbog vrlo malog iznosa neto dobiti koji služi kao baza. Tijekom perioda recesije u kojem je poduzetnik radio gotovo bez dobiti, poslovanje je restrukturirano novim kadrovima, novim asortimanom i novim kana-lima prodaje, što je rezultiralo visokim rastom prihoda i visokom stopom rasta neto dobiti, što dovodi do pogrešnog dojma. Naime, dobit još uvijek unatoč visokom rastu u tekućoj godini iznosi oko 4%, što je ispod prosjeka djelatnosti.


Tablica 4 Trend u postotcima u bilanci (u tisućama kuna)

OPIS P-2 P-1 P 20x1 20x2

A. Dugotrajna imovina 7.588 7.578 8.032 9.080 7.115

% 100 100 106 120 94

B. Kratkotrajna imovina 15.924 17.906 22.911 28.192 32.710

% 100 112 144 177 206

C. Kapital 8.309 8.477 9.105 10.481 14.683

% 100 102 110 127 177

D. Dugoročne obveze 1.767 3.094 4.391 1.584 3.174

% 100 175 248 89 179

E. Kratkoročne obveze 13.329 13.670 17.442 25.147 21.884

% 100 103 131 189 165


Analiza trenda u postotcima u bilanci upućuje na pozitivan smjer kretanja, jer sve pozicije s većim ili manjim odstupanjima imaju trend rasta. Dugotrajne imovine nakon investicij-skog ciklusa postupno se smanjuje amortizacijom. Međutim, posebno su značajne dvije tendencija. Prva je rast kapitala kao posljedica zadržavanja dobiti, a druga još značajnija jest rast kratkotrajne imovine brži od kratkoročnih obveza, rezultat čega je koeficijent tekuće likvidnosti povećan sa 1,19 na 1,49. Podatak dobiva na značaju doda li se tome da se relativni udio zaliha smanjuje tijekom razdoblja.

5. POJEDINAČNI I SKUPNI POKAZATELJI FINANCIJSKE ANALIZE

Najznačajniji pojedinačni i skupni pokazatelji financijske analize su: pokazatelji likvidnosti, pokazatelji zaduženosti, pokazatelji aktivnosti, pokazatelji ekonomičnosti, pokazatelji pro-fitabilnosti i pokazatelji investiranja.

5.1. Analiza likvidnosti

Jedan od primarnih podataka za menadžere jest pokazatelj likvidnosti. Nelikvidnost na duže razdoblje vodi ka insolventnosti, pa i do propasti ako se na vrijeme ne poduzmu mjere za poboljšanje likvidnosti. Najčešći pokazatelji likvidnosti jesu koeficijent tekuće likvidnosti (KTL), koeficijent ubrzane likvidnosti (KUL) i koeficijent financijske stabilnosti (KFS). Podloga za izračun pokazatelja su podaci iz bilance i računa dobiti i gubitka podu-zeća prikazanih u prednjim tablicama. Pri obradi podataka za pozicije bilance koristimo sljedeće simbole.


Tablica 5 Pokazatelji likvidnosti

Pokazatelji Pozicije 20x1 20x2 Indeks

Koeficijent tekuće likvidnosti Novac / KO 1,12 1,49 133

Koeficijent ubrzane likvidnosti Nova+potraživanje / KO 0,28 0,34 121

Koeficijent financijske stabilnosti DI / K+DO 0,75 0,40 53


Za razumijevanje dobivenih pokazatelja potrebno je poznavati referentne veličine. Uobi-čajeno je da koeficijent ubrzane likvidnosti ne bi smio biti manji od 1, koeficijent tekuće likvidnosti ne bi smio biti manji od 2, dok koeficijent financijske stabilnosti mora biti manji od 1. Dobiveni pokazatelju upućuju na pozitivan trend kretanja, s tim da u uvjetima pove-ćanja financijske stabilnosti i rasta pokazatelja likvidnosti, poduzetnik još uvijek nema zadovoljavajući stupanj likvidnosti.

5.2. Analiza zaduženosti

Zaduženost podrazumijeva da se poslovanje vodi posuđenim novcem. Najčešći pokazatelji zaduženosti su koeficijent zaduženosti (KZ), koeficijent vlastitog financiranja (KVF) i koe-ficijent financiranja (KF) i pokriće troškova kamata (PTK). Temeljno je pravilo ako je stopa profitabilnosti veća od kamatne stope poduzetnik će imati koristi od zaduživanja. Među-tim, svako smanjenje stope profitabilnosti sugerira poduzetniku da bi, ako ima dovoljno novca, trebalo vratiti pozajmice po visokim kamatnim stopama. Stupanj zaduženosti inte-resira i bankare, jer manja zaduženost daje veći stupanj zaštite od kreditora.

Tablica 6 Pokazatelji zaduženosti


Koeficijent zaduženosti UO / UI 0,72 0,63 88

Koeficijent vlastitog financiranja K / UI 0,28 0,37 132

Koeficijent financiranja UO / K 2,55 1,71 67

Pokriće troškova kamata Dobit prije poreza i kamate/ kamate 3,39 11,64 343


Udio kapitala (glavnice) u ukupnoj imovini i odnos glavnice i ukupnih obveza govori u kojoj se mjeri imovina financira od dioničara (udjeličara) a u kojoj od kreditora. Nema univerzal-nog kriterija za navedene odnose. Međutim, nizak udio glavnice s gledišta dioničara doni-jet će visoku korist što je profitna stopa veća od kamatne stope koja se plaća kreditorima. Prema dobivenim podacima uočava se da poduzetnik smanjuje zaduženost i povećava udio vlastitog financiranja, što je moguće zaključiti i na temelju povećanja koeficijenta pokrića troškova kamata.


5.3. Analiza aktivnosti

Analiza aktivnosti provodi se na temelju podataka iz bilance i računa dobiti i gubitka. Mjere se pomoću koeficijenata obrta. Najčešće su to: koeficijent obrta ukupne imovine (KOU), koeficijent obrta kratkotrajne imovine (KOKI), koeficijent obrta potraživanja (KOP) i koeficijent naplate potraživanja u danima (VN). Analiza aktivnosti interesantna je krat-koročnim kreditorima, bankama ili dobavljačima potencijalnim partnerima, jer daje odgo-vore na sposobnost poduzetnika da generira dovoljno obrtnih sredstava (radnog kapitala) za tekuće poslovanje i redovito plaćanje tekućih obveza. Radni kapital predstavlja višak tekuće imovine iznad tekućih obveza poduzetnika. Kvaliteta radnog kapitala mjeri se (a) strukturom kratkotrajne imovine i (b) vremenom naplate potraživanja odnosno koliko je potrebno da se nenovčani oblici tekuće imovine pretvore u novac.

Tablica 7 Pokazatelji aktivnosti


Koeficijent obrta UI UP / UI 2,73 3,12 114

Koeficijent obrta KI UP / KI 3,61 3,79 105

Koeficijent obrta potraživanja Prihod od prodaje / Potraživanja 16,87 18,50 110

Koeficijent naplate potraživanja Broj dana u godini / KOP 22 20 90


Prema dobivenim pokazateljima uočava se povoljna aktivnost poduzetnika s trendom rasta, na što upućuje povećanje svih koeficijenata, posebice koeficijenta obrta potraživa-nja kojim se skraćuje vrijeme naplate potraživanja mjereno brojem dana u godini. Uspo-redba sa stanjem u grupaciji, kao i s opće obveznim vremenom naplate to potvrđuje. Pro-cjena je da na to među inom znatno utječe gotovinska i kartična maloprodaja.

5.4. Analiza ekonomičnosti

Analiza ekonomičnosti usmjerena je ka cilju mjerenja u kojoj mjeri i koliko svaka jedinica rashoda generira ostvareni veći prihod. Pokazatelji ekonomičnosti izračunavaju se na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka. Prema tome oni upućuju na odnos prihoda i rashoda, odnosno pokazuju koliko se prihoda ostvari na svaku jedinicu rashoda. Najčešći pokazatelji ekonomičnosti jesu: ekonomičnost ukupnog poslovanja (EUP), ekonomičnost poslovanja (EO) i ekonomičnost financiranja (EF). Koeficijenti ekonomičnosti uvijek bi tre-bali biti veći od 1 jer samo takav odnos pokazuje da su na svaku jedinicu rashoda ostvareni veći prihodi.


Tablica 8 Pokazatelji ekonomičnosti


Ekonomičnost ukupnog poslovanja

Ukupni prihodi/ Ukupni rashodi 1,01 1,15 114

Ekonomičnost poslovanja Poslovni prihodi / Poslovni rashodi 1,04 1,08 104

Ekonomičnost financiranja Financijski prihod/Financijski rashod 0,49 0,34 69

Izvor. rad autora, 2019.g.

Dobivene pokazatelji upućuju na tendenciju rasta i relativno zadovoljavajući odnos, jer ekonomičnosti ukupnog poslovanja jer na svaku jedinicu ostvaruje 1,15 jedinica prihoda, kao i ekonomičnosti poslovanja s povećanjem sa 1,04 na 1,08 jedinica prihoda ili 15% i 8 % bruto zarade. Stanje ekonomičnosti financiranja ne zadovoljava jer je koeficijent manji od 1, ali to ne utječe bitno na ukupnu ekonomičnost jer je udio financijskih prihoda i rashoda malen.

5.5. Analiza profitabilnosti

Profitabilnost pokazuje efikasnost poslovanja poduzetnika. Najvažniji pokazatelji jesu: marža profita (MP), rentabilnost imovine (R) i rentabilnost kapitala (RK). Izračunavaju se na temelju podataka iz bilance i računa dobiti i gubitka. Marža profita pokazuje efika-snost poslovanja prije nego se plati cijena (kamata) na angažirane pozajmice. Za razliku od rentabilnosti imovine koja pokazuje efikasnost korištenja ukupnog kapitala, rentabilnost kapitala pokazuje efikasnost korištenja vlastitog kapitala. Osim za menadžere i vlasnike, ove su informacije interesantne i za kreditore u kojem ih slučaju interesira EBIT koji poka-zuje odnos dobiti prije poreza uvećano za kamate i ukupnog prihoda.

Tablica 9 Pokazatelji profitabilnosti


Marža profita (MP) % Neto dobit i kamate/ UP 2,05 3,77 184

EBIT Dobit prije poreza i kamate/ UP 2,35 4,52 192

Rentabilnost imovine (R) % Neto dobit i kamate / UI 5,58 11,76 211

Rentabilnost kapitala (RK) % Neto dobit / Kapital 12,88 28,62 222


Marža profita je u prethodnom razdoblju ispod prosjeka grupacije s tim da je povoljan trend njezina rasta. Za razliku od toga, pokazatelji rentabilnosti imovine i rentabilnosti kapitala zadovoljavajući su u obje promatrane godine, a imaju i povoljan trend kretanja jer u tekućoj godini imaju rast prema prethodnoj godini.


5.6. Analiza investiranja

Najvažniji pokazatelji koji interesiraju investitori jesu pokazatelji investiranja. To je skupina pokazatelja koja govori koliko je novčanih jedinica dobiti ostvareno po dionici (udjelu), odnosno kolika je dividenda po dionici, te kakav je odnos cijene i dobiti po dionici. Najvaž-niji pokazatelji investiranja jesu: dobit po dionici (EPS), dividenda po dionici (DPS) odnos cijene i dobiti po dionici (P/E), rentabilnost dionice ukupno (RDU), rentabilnost dionice dividendna (RDD), kao i tržna cijena po dionici (PPS) Predmetom analize su financijski izvještaji srednje velikog društva, koje nije dioničko već je riječ o društvu s ograničenom odgovornosti a broj udjela prema knjizi udjela jest pet jednakih udjela, pa ćemo u ovom dijelu analize pojam dionice koristiti kao sinonim za udjele. Također, dionice (udjeli) društva ne kotiraju na tržištu (burzi) pa smo kao tržišnu cijenu preuzeli prosječnu cijenu jednog udjela u iznosu 564.000,00 kn. Politika društva je zadržavanje i ulaganje dobiti i posljednjih godina pa u promatranom razdoblju nema isplate dividende, dijelom i zbog visokih poreznih nameta na isplatu dividende. Međutim u tekućoj i prethodnoj godini rezerviran je iznos 500.000,00 kuna i 750.000,00 na ime isplate dobiti.

Tablica 10 Prikaz obračuna isplaćene dobiti (u tisućama kuna)

OPIS P-2 P-1 P 20x1 20x2

1. Zadržana dobit 4.848 4.930 5.098 5.726 7.103

2. Dobit tekuće godine 82 168 628 1.377 4.201

3. Ukupno 4.930 5.098 5.726 7.103 7.304

4. Isplaćeno 0 0 0 0 0


Tablica 11 Pokazatelji investiranja (u tisućama kuna)


1. EPS Neto dobit / broj dionica 126 275 212

2. DPS Dio dobiti za isplatu / broj dionica 100 150 150

3. P/E Tržna cijena dionice / EPS 4,48 2,05 46

4. RDU, % Dobit po dionici /PPS 22 49 222

5. RDD, % Dividenda po dionici / PPS 18 27 150


Korištenje ovog hipotetičkog predloška isplate dividende ne bi korisnika informacije tre-balo dovoditi u zabludu, kao niti visina tekuće i zadržane dobiti. Naime, dobit se ne ispla-ćuje preko pet godina, pa iako relativno visoka ukupno zadržana dobit u odnosu prema ukupno ostvarenom prihodu u istom razdoblju od posljednjih pet godina, čini svega oko 1,67% ukupno ostvarenih prihoda u tom razdoblju.


6. SUSTAVI POKAZATELJA I SINTETIČKI POKAZATELJI

Prethodno prikazani pojedinačni pokazatelji odnose se na pojedine segmente poslova-nja. Stoga je bez obzira na njihov broj, ograničeno njihovo korištenje radi zaključivanja o cjelini. Na određeni način to se odnosi i na pojedine skupne pokazatelje. Zbog toga se za sagledavanje cjeline koriste različiti složeni pokazatelji. „Pod sustavom ili sistemom pokazatelja podrazumijeva se izbor odgovarajućih pokazatelja, odgovarajući način njihova povezivanja ili odgovarajuća zavisnost i sveukupna zavisnost pojedinih pokazatelja i nji-hovog povezivanja s ciljem“(Tintor, 1983., str. 124). Najčešće se koristimo sa dva složena sustava pokazatelja, Du Pontovim sustavom analitičkih pokazatelja i Altmanovim Z-score sintetičkim pokazateljem financijske sigurnosti.

6.1. Du Pontov sustav pokazatelja

Du Pontov sustav pokazatelja nastao je kao potreba sagledavanja cjeline problema i koristi se ponajprije za potrebe planiranja poslovanja, poslovnog odlučivanja i razvoja poduzet-nika. On odražava najviši cilj rada i poslovanja poduzetnika. Za poduzetnike se kao naj-važniji pokazatelj stanja, poslovanja i opravdanosti ulaganja ističe rentabilnost ukupne imovine. Izračun se temelji na umnošku marže profita (neto dobit+kamate/ poslovni pri-hodi) i koeficijenta obrta ukupne imovine (poslovni prihodi/ ukupna imovina). Shematski se sustav najčešće prikazuje u piramidnom obliku, tako da je na vrhu piramide prikazana rentabilnost ukupne imovine. Korištenjem podataka iz financijskih izvještaja za proma-trana obračunska razdoblja, dobiveni postotak rentabilnosti imovine za 20x1 godinu iznosi 5,46%, a za 20x2. godinu iznosi 12,48 %. Riječ je o visokoj stopi rentabilnosti korištenja imovine. Pored toga trend njezina kretanja je pozitivan. Takvi podaci ohrabruju poduzet-nika na ulaganja jer su ostvarene stope rentabilnosti iznad kamatnih stopa na pozajmice.

6.2. Altmanov Z-score sintetički pokazatelj

Jedan je od najznačajnijih sintetičkih (zbrojnih) pokazatelja koji se mogu izračunati na temelju podataka iz financijskih izvještaja. Čini ga skup niza ponderiranih podataka. Nastao je kao plod istraživanja ekonomskih analitičara radi procjene mogućnosti propasti poduzetnika u budućem razdoblju, a na temelju podataka iz financijskih izvještaja. Izraču-nava se po formuli: Z= 1,2xX1 + 1,4xX2 + 3,3xX3 + 0,6xX4 + 1,0xX5. Da bismo ga izračunali, potrebno je izračunati vrijednosti elemenata X1-X5.

Tablica 12 Izračun elemenata strukture Z pokazatelja

Koeficijent Brojnik Nazivnik 20x1 20x2

X1 tekuća imovina-tekuće obveze ukupna imovina 0,08 0,27

X2 zadržana dobit ukupna imovina 0,15 0,18

X3 dobit prije kamata i poreza ukupna imovina 0,06 0,14

X4 tržna vrijednost kapitala ukupne obveze 0,39 0,59

X5 neto prodaja ukupna imovina 2,73 3,12



Uvrštavanjem vrijednosti X1-X5 u standardnu formulu izračunat ćemo Altmanov zbrojni pokazatelj mogućnost stečaja poduzetnika, za tekuću i prethodnu godinu.

Z (20x1) = 1,2x0,08 + 1,4x0,15 + 3,3x0,06 + 0,6x0,39 + 1x2,73 = 3,51Z (20x2) = 1,2x0,27 + 1,4x0,18 + 3,3x0,14 + 0,6x0,59 + 1x3,12 = 4,50

Budući da je referentna veličina ovog pokazatelja koeficijent 3,00, možemo prema ostva-renim koeficijentima zaključiti da poduzetniku u skorom razdoblju ne prijeti opasnost pro-padanja. Međutim, treba uzimati u obzir da se zaključak temelji na statističkim podacima te da je procjena stanja i kretanja na tržištu važan čimbenik koji utječe na poslovanje u budućnosti.

7. ZAKLJUČAK

Financijski izvještaji poduzetnika pružaju informacije o financijskom stanju, uspješno-sti poslovanja i promjenama u financijskom položaju poduzetnika, što je menadžerima i drugim zainteresiranima korisno za donošenje njihovih ekonomskih odluka. Međutim, financijski izvještaji ne pružaju sve informacije koje su zainteresiranim korisnicima važne pri donošenju njihovih odluka. U tom je kontekstu, za potrebe upravljanja poslovanjem i razvojem, kao i za potrebe ulagača i investitora, važno je značenje analize financijskih izvještaja koja pruža dodatne informacije potrebne za upravljanje, financiranje ili investi-ranje poduzetnika. Analiza financijskih izvještaja važan je izvor informacija poduzetniku i menadžerima za investicijske, financijske i tekuće poslovne odluke. Jednako tako ona pruža dovoljno poda-taka i svim drugim zainteresiranim partnerima, potencijalnim ulagačima, bankama, držav-nim institucijama i sl. Dakle, bit analize financijskih izvještaja jest utvrditi djelotvornost i bonitet poslovanja. U postupku analize primjenjuju se različite osnovne i složene metode raščlambe, sintetiziranja i uspoređivanja, a što smo pojasnili u tekstu rada. Primjenom navedenih postupaka i alata u analizi financijskih izvještaja odabranog podu-zeća došli smo do značajnih podataka i informacija za ocjenu njegova stanja i poslova-nja, kao i procjenu mogućeg budućeg razvoja. Općenito se stječe zaključak da poduzet-nik uspješno posluje. Postoji višegodišnji trend rasta opsega poslovanja, prihoda i dobiti. Struktura financiranja prema izvorima i namjeni je pozitivna te je značajan radni kapital i povoljna financijska poluga. Iako su pokazatelji likvidnosti nešto ispod standardnih veli-čina, a pokazatelji profitabilnosti upućuju na relativno nisku maržu profita, složeni i sinte-tički pokazatelji ukazuju na visoku i povoljnu konačnu ocjenu stanja i rezultata poslovanja poduzetnika, kao i trend njihova rasta. Promatramo li analizom dobivene podatke i informacije iz financijskih izvještaja odabra-nog poduzetnika u kontekstu donošenja poslovnih odluka, visoke vrijednosti rentabilnosti imovine kao i njihova tendencija rasta, poticajno su okruženje za donošenje kvalitetnih investicijskih odluka. Također, stanje i trend rasta poslovne aktivnosti, ekonomičnosti i profitabilnosti ukazuju na kvalitetu poslovanja i dobru tržišnu orijentaciju u poslovanja poduzeća, ali i na potrebu djelotvornijeg praćenja i kontrole troškova poslovanja u funkciji kvalitetnijih poslovnih odluka, posebno onih što se odnose na ostale režijske troškove i rashode. Konačno, za odluke o financiranju najznačajniji pokazatelj je rentabilnost vla-


stitog kapitala koji pokazuje visoke vrijednosti s tendencijom rasta. To je i odgovor zašto poduzetnik smanjuje tuđe izvore financiranja u korist zadržavanja ostvarene dobiti i nje-zina reinvestiranja, rezultat čega je i promjena strukture izvora financiranja u korist vlasti-tih trajnih izvora financiranja, povećanje radnog kapitala i sigurnosti poslovanja.


ANALYSIS OF THE FINANCIAL STATEMENTS IN THE FUNCTION OF MAKING QUALITY BUSINESS DECISIONS

Željko Tintor, MScRetra d.o.o. for Audit and Business Consulting in Zagreb

Lastovska 6, Zagreb, CroatiaE-mail: [email protected]

ABSTRACTAdequate information background for interested users is required for business planning and running. Informing users means presenting them with relevant and reliable information in a recognizable form and content, understandable to the intended users. Most of this information comes from accounting. The final product of the accounting process is a set of statements called financial statements. They report on the state of the company and business performance and warn of potential problems. The financial statements drawn up by the entities defined in the Accounting Act are balance sheet, income statement, cash flow statement, statement of changes in equity and notes to the financial statements. Financial reporting must provide: reliable information for management decision-making, usable information for current and potential investors and lenders to make investment and loan decisions, information about entrepreneur’s resources and their sources, transactions that affect changes in resources and sources, business performance information over a period of time, as well as information to experts who want to study the state and business of the past in connection with planning, etc. In addition to owners and management, the information about the status and operations of the company may be of interest to other groups, such as business partners, investors, banks, government institutions, etc. With respect to the reasons and motives for observation, each of these groups is focused on certain aspects of financial information. For those with accounting knowledge, a set of financial statements is understandable, and if audited by independent auditors, it is also a reliable source of information for their needs. However, many people are not accounting professionals, and they require proper interpretation of the financial statements. Interpretation involves the analysis of financial statements using a complex financial analysis instrument. Analytical techniques that are used as means of analysis are value and percentage changes, the trend in percentages, components in percentages, and indicators and indicator systems. The paper analyses the financial statements of the selected company using relevant analytical methods and techniques. The aim of this paper is to show how, using analytical methods and techniques, the information presented in the financial statements can be interpreted for the needs of owners and management, creditors and other users.

Keywords: financial statements; financial information; analysis of financial statements; analytical methods and techniques; interpretation of financial statements


LITERATURA

1. Gulin, D., Tušek, B., Žager, L. (2004). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb: HZRFD.2. Helfert E. A. (1997). Tehnika financijske analize. Zagreb: HZRFD.3. Krasulja, D. (1973). Finansijska analiza poduzeća. Beograd: Ekonomski fakultet. 4. Meigs&Meigs (1999). Računovodstvo temelj poslovnog odlučivanja. Zagreb: Mate.5. Robert N. A., James. S. R. (2004). Računovodstvo, financijsko i upravljačko. Zagreb: RRIF plus.6. Rodić, J. (1990). Teorija i analiza bilansa. Beograd: Ekonomika.7. Tintor, Ž. (2014). Analiza financijskih izvještaja. Zagreb: Školska knjiga.8. Tintor,J. (1983). Uvod u ekonomsku analizu poslovanja OUR-a. Zagreb: Narodne novine.9. Vasiljević, K. (1970). Teorija i analiza bilansa. Beograd: Savremena administracija.10. Žager, K., Mamić Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008). Analiza financijskih izvještaja. Zagreb:

Masmedia.

S. Franc, M. Perić Kaselj, I. Škreblin Kirbiš: Policies for promoting diaspora investment in countries of origin104


POLICIES FOR PROMOTING DIASPORA INVESTMENT IN COUNTRIES OF ORIGIN

Asst. prof. Sanja Franc, PhDFaculty of Economics and Business, University of Zagreb

Trg J. F. Kennedy 6, 10 000 Zagreb, [email protected]

Asst. prof. Marina Perić Kaselj, PhDInstitute for Migration and Ethnic Studies

Trg Stjepana Radića 3, 10 000 Zagreb, [email protected]

Ivona Škreblin Kirbiš, PhDZagreb School of Economics and Management

Jordanovac 110, 10 000 Zagreb, [email protected]

ABSTRACTInvestments from the diaspora and transnational entrepreneurship represent significant areas for potential contribution to national development. Due to the fact that diaspora members have the ability to connect with a wide range of potential partners and supporters in both their countries of origin and countries of residence, and thus create opportunities for investment, trade and outsourcing, developing countries which seek human and financial capital should put more focus on facilitation and promotion measures for collaboration with the diaspora. The main aim of this paper is to define and discuss most commonly used policy measures for promoting diaspora investments and transnational entrepreneurship in developing countries and giving recommendations for diaspora engagement. The analysis indicates that policy measures and the degree to which countries have begun to engage their diaspora vary, while most of them still miss an adequate institutional framework for promoting transnational networks which can be an important channel for fostering business development, job creation and innovation.

Keywords: foreign investments; diaspora policy; transnational entrepreneurship



1. INTRODUCTION

Increased migration flows indicate the importance of international migration manage-ment. This is even more important when considering the contribution of migrants to nati-onal development through diaspora investments and entrepreneurship as well as through migration remittances. Diaspora can be a very useful channel for attracting investments, entrepreneurship and innovation in countries of origin. Diaspora refers to a community of people living outside their country of origin but maintaining a relationship with it. Dias-pora is considered to be one of the contemporary global forces and has become an impor-tant element of development strategies and policies but also relationship building across countries, regions and continents.When analyzing the impact of diaspora on economic development, it is often seen thro-ugh three channels: trade, investments and spillovers. The diaspora population often prefers to consume the products from their countries of origin, thus creating a demand for local goods in foreign markets. Likewise, the diaspora has an important role both as investors in their country of origin and as a stimulus to non-diaspora investors. Diaspora can be an important source of the brain trust, connecting the public and private sectors to expertise not available in the country. Critical elements for facilitating diaspora entrepre-neurship and investments are conducive policies, adequate institutional and regulatory environment, access to information, building networks, business training programs and access to funding (Mohamoud and Formson-Lorist, 2014). Developing diaspora engage-ment policies is becoming increasingly important, particularly when having in mind that diaspora is a potential source of investments, innovation, business and jobs, which is especially valuable for developing and less-developed countries.Technological advancement and lower transportation costs enabled migrants and dias-pora to maintain contact with their countries of origin faster and easier than before, and consequently, have far greater influence. As said, recognizing migrants and diaspora as development actors is now one of the major policy strands considering that migrants and diasporas play a significant role in efforts geared towards advancing the social, political and economic transformation of their countries of origin. It is on this basis that migrants and diaspora are now considered to be the “fourth development aid actors”, along with international organizations, governments and mainstream development agencies (Moha-moud and Formson-Lorist, 2014). The involvement of diasporas in their respective coun-tries of origin has not only increased tremendously but has also become diversified, entrenched and broadened in scope, often cutting across different sectors. Diasporas are considered to be a potential source of investments, knowledge and exper-tise captured through various forms of collaboration. The concepts of transnationalism or diaspora entrepreneurship are often mentioned in this regard. Transnationalism could be defined as the process by which migrants create and sustain multi-string social and eco-nomic relations that link together their societies of origin and residence (Frankenhaeuser and Noack, 2015). Diaspora entrepreneurship is a narrower concept. Diaspora entrepre-neurs represent a group of migrants who are entrepreneurs, live outside of their country of origin but stay involved with it. A transnational element of entrepreneurship between one or more countries of destination and origin is implied here (Wolff and Opoku-Owusu, 2016). Diaspora entrepreneurs have the unique ability to exploit opportunities in diverse


homeland environments to create business and jobs, stimulate innovation, create cross-border social capital and direct political and financial capital towards development. Diaspora’s engagement can also be framed with the so-called “5C model of diaspora capital”, which includes: financial, intellectual, political, cultural and social capital that diasporas can bring to their countries of origin (Chikezie, 2011). However, there is a great divide in diaspora policy between those policymakers who think of diasporas as assets or partners and those who regard them as losses or even threats (Newland and Plaza, 2013). Some governments continue to regard the diaspora as a population that is lost to the country of origin and focus their policy on enticing members to return or on persuading people not to leave. Others pursue bilateral agreements with receiving countries to allow their citizens to migrate legally for work and focus on protecting the rights of migrants. Relatively few governments invest in getting to know and understand their diasporas, maintain meaningful communication with them and find areas of mutual interest for prac-tical collaboration. Some countries expect their diasporas to provide funds or donate their expertise and contacts, without investing much effort in creating incentives for diaspora engagement. Some diaspora members will give back to their country of origin for emo-tional reasons without asking for much in return, but diaspora policies work best when engagement is a two-way street, in which all parties see clear rewards from collaboration (Newland and Plaza, 2013).The main aim of this paper is to define and discuss the most commonly used policy mea-sures for promoting diaspora engagement using the example of European countries. The contribution of the paper is in identifying some of the most common challenges and giving recommendations for developing diaspora engagement policies. Research questions are: what are the preconditions for diaspora engagement; what are the main obstacles for diaspora engagement; what is the focus of EU diaspora policies? By reviewing the existing theoretical and empirical literature and studies and with the employment of methods of analysis, synthesis, compilation and deduction, some recommendations and conclusions regarding diaspora policy were given.

2. LITERATURE REVIEW

Economies aiming to attract investments from their emigrant diaspora communities, often referred to as diaspora direct investment (see Newland and Tanaka, 2010), are often less economically developed and have scarce financial resources. Investments and tran-snational entrepreneurship of diaspora have great potential for socio-economic transfor-mation in the country of origin and the country of destination. What is more, an increase in diaspora investment has a significant positive effect on economic development and also has a wider impact of influencing perceptions of the investment climate which can, in turn, lead to an increase in national investment (Gillespie et al., 1999).According to Teferra (2004), while some diaspora entrepreneurs are permanently retur-ning to their countries of origin, many “circulate” or regularly connect physically and vir-tually with their country of origin through social networks, electronic bulletin boards and other Internet technologies. Such so-called circular migrants often run business ventures with operations taking place simultaneously in the country of destination and country of origin and traveling between operating locations. Wei et al. (2017) examined the impact


of Chinese migrants on the economic activities of indigenous Chinese firms from two dimensions: foreign direct investment (FDI) by ethnic Chinese (ECI) and returnees. The fin-dings show that ECI does have positive and significant spillover effects on the productivity of indigenous Chinese firms and on R&D activities of indigenous firms whose technology level is not too far from the industrial frontier.The seemingly pervasive trend of diaspora engagement differs among countries; in some, it is either not taking place, is taking place in a context of competing claims, or only for specific sub-diaspora groups. Mylonas and Žilović (2019) examine how states choose to engage certain segments of a country’s diaspora and not others depending on geostrate-gic interests. They focus specifically on variation in ethnic return migration policy. Thro-ugh a comparison of post-Cold War policies in Greece and Serbia, they uncover group-level variation in state policies pursued toward different groups of ethnic return migrants. They find support for their geostrategic argument where group-level variation in ethnic return migration policies is largely driven by the state elites’ ex-ante foreign policy objec-tives and the role that each particular group is assigned in these strategic objectives based on its territorial origin.Many developing countries are faced with strong competition on the global market and are focusing on attracting investments targeting just diaspora entrepreneurs. This inves-tment attractiveness strategy is particularly useful for countries with a small domestic market, inadequate infrastructure or other structural deficiencies (Gillespie et al., 1999). In addition to attracting investments or encouraging entrepreneurship in the country of origin, business cooperation with the diaspora is often aimed at improving opportuni-ties for internationalization of business performance. However, this kind of potential for collaboration is often unused due to underdeveloped infrastructure, insufficient connec-tivity channels and lack of information. Migrants are not always aware of the rapid chan-ges, actual business climate, social or political situations in the country of origin, even with intensive communication with other family members or community of origin (Pirvu and Axiente, 2012). This can be a barrier to starting and operating a business. Projects and measures of facilitation and promotion of cooperation with the diaspora in order to attract investment and business collaboration with the country of origin are therefore of great importance.Until recently, diaspora engagement activities have been typically uncoordinated (Gamlen, 2014), with governments in the country of origin targeting and interacting with the dias-pora in direct and indirect ways. Direct forms of support have included policies specifi-cally targeting the diaspora, typically in terms of finance and support, what Gamlen (2014) refers to as ‘diaspora institutions’, defined as offices of state dedicated to emigrants and their descendants. Tasks and functions of institutions vary considerably among countries and consequently the level of diaspora involvement as well. However, involving the diaspora in policymaking can be beneficial as they have the poten-tial to act as change agents in their country of origin (Riddle and Brinkerhoff, 2011) and are considered emerging agents of development (Weinar, 2010). Kshetri (2013) examined the influence of diaspora communities on implementing institutional changes across eco-nomies and political systems and found “top-down” approaches. For example, China, a country with a strong state and weak civil society, imposed limitations on the political and social influences of diasporas. On the other hand, India mobilised its diaspora thro-


ugh religious, social, economic and political associations and these gave rise to enhanced economic opportunities. There is a significant window of opportunity for diverse migration stakeholders to play a greater role in facilitating and accessing untapped skills and assets of diaspora and migrant investors. Civil society organisations are particularly important stakeholders in the global diaspora engagement processes (Allen, Opoku-Owusu and Rodima-Taylor, 2016). Mayer, Harima and Freiling (2015) find that first-generation diaspora members are likely to have strong informal network ties to their country of origin as they have relationships with family and friends before emigrating, and more formal networks are built over tie through business experience and success. Newland (2010) and Bernal (2014) note that diaspo-ras are involved with their countries of origin either through international organisations or other non-official diplomatic actors. They lobby while transforming and building their collective identity through webpages, discussion groups, social networks, etc. It should be noted that although much research posits the positive impacts of diaspora engagement, this is not always necessarily the case. Riddle and Nielsen (2011) note that investments made by foreign firms and entrepreneurs are not always efficient and can crowd out domestic investment and displace local firms. This can reduce local competi-tion and lead to lower quality products and inflated prices in local markets (Moran, 1998). Delano Alonso and Milonas (2019) conclude that there is a complex array of factors and actors that shape diaspora politics and challenge the state-centric approach as well as a narrow definition of the term diaspora.

3. POLICIES FOR DIASPORA ENGAGEMENT

The need for a transformative migration agenda that modifies existing migrant manage-ment systems in accordance with the needs of current large movements of migrants and refugees and that integrates migration with development goals has been emphasi-zed recently at various high-level global development initiatives. Given the size of finan-cial flows originating from the diaspora, governments around the world are becoming increasingly interested in how to channel such flows to foster entrepreneurship, support innovation and develop priority sectors in the economy (Agunias and Newland, 2012). Governments are increasing their regulatory capacities to govern labour migration and relations with diaspora for the mutual benefit of society, migrants and economy.

3.1. Defining diaspora engagement policy

Recent global policy discourse reflects a new recognition of the need for a more diffe-rentiated engagement in migration flows in diverse contexts and calls for attention to facilitating and harnessing social, economic and cultural contributions of transnational diasporas. Diaspora communities are being recognized as actors of development who can strengthen cooperation between home and host societies.Governments employ a variety of methods to engage with their diasporas and use diffe-rent institutional forms at different governmental levels. Diaspora policies can be defined as institutions and practices that apply to members of a country who reside outside its borders. They range from securing the rights and the protection of diaspora members


while strengthening a sense of national identity to encouraging stronger links to the origin country and contributions to national social and economic development (Frackenhaeuser and Noack, 2015). Diaspora engagement policies are a primary channel through which migrant source states are interacting with their diasporas. Such policies became a part of development strategies engaging also different non-state actors (Mardari, 2017).Diaspora policies should be based on several criteria (Frackenhaeuser and Noack, 2015; The World Bank, 2011): knowledge about diaspora, tailored diaspora policies, building trust and government-diaspora interconnection. Governments usually have general knowledge about their diasporas, despite the widely lamented lack of data and infor-mation. What they may need is specific information that helps them develop better and more targeted policies. They often lack information about the socio-economic backgro-und and specific needs of their diaspora, including the type of services to be provided and how the diaspora receives information and maintains ties with the origin country. It is recommended to use both qualitative and quantitative data for assessing diaspora needs. Some of the main challenges in gathering the necessary information are too few outreach channels to inform the diaspora about the opportunity to participate in a survey, inadequ-ate and infrequent information flow and lack of trust between diaspora and government. The diaspora mapping exercise can generate data on knowledge and skills that are avai-lable abroad and can enable the government to know what the diaspora is willing to offer and what it expects in return.Policies that aim to engage diaspora should be specifically tailored based on who the target group is. The practice has shown that strong cooperation between the institution in charge of diaspora engagement and government representations abroad is an impor-tant pillar of successful diaspora engagement. Depending on the profile(s) of the diaspora community in a certain country, the engagement strategy and methods need to be tailo-red accordingly. Coordination between ministries, agencies and other organizations is an important part of steering diaspora engagement strategy. Ensuring links to and analyzing complementarities with other government strategies and policies seems to be largely absent from current processes at the national level.Governments need to regularly meet with their diasporas in order to keep them informed and involved. Government - diaspora interaction needs to, by definition, go beyond one-time meetings or information solicitation from the side of the government, since inte-raction implies reciprocity. Efforts should be aimed at supporting joint projects rather than on the return of the diaspora. This means a two-pronged approach that includes both a centralized framework that makes the diaspora feel welcome at home and assures rules for their engagement and institutional space for bottom-up creativity and initiatives. In some opinions, the government’s role should be limited since ministries in charge of the diaspora have been largely ineffective and should be focused on facilitating an envi-ronment where innovation is encouraged (World Bank, 2011).

3.2. Diaspora policies in European countries

There is a clear research gap on emigration in the European Union (EU). The EU is a special case of regional economic integration which enables the mobility of people well beyond the flows of migrant workers. As there are not so many obstacles to labor flows, most EU nationals migrate to another EU country (Weiner, 2014).


Migration issues and their contribution to development have been discussed for deca-des, but it can be said that the European Union’s first comprehensive approach to migra-tion and development nexus was manifested in a European Commission Communication published in 2005 titled ‘Migration and Development: Some concrete orientations’. Con-cerning the developmental role of diasporas, the European Commission (EC) has funded studies on the potentials of diaspora organizations as partners in development coopera-tion. Because of the increasing appreciation of contributions by diaspora organizations, the EC is expected to open the budget from non-state actors and local authorities to include diaspora organizations (EC, 2011). Concerning emigration issues, all EU member states have some sort of a strategy towards emigrants, be emigration temporary or per-manent. The policies are determined by the history of emigration, the characteristics of contemporary outflows and by the perception of whether a country is a country of immi-gration or emigration.Regarding the engagement of diasporas in designing and modification of development policies, most EU members have begun to make certain efforts (Keusch and Schuster, 2012), although these efforts vary. The degree to which countries of Europe have enga-ged their diaspora and started to develop institutions to support this engagement varies. Most EU responses to emigration on national level include three main categories of actions: traditional diaspora building policies (which focus on cultural and educational outreach); diaspora engagement policies (which focus on citizenship policies); and active emigration policies (which focus on facilitating or or restraining mobility) (Agunias and Newland, 2012).The majority of European countries have traditional diaspora building policies including offices dealing with their diasporas at the sub-ministerial level; some countries have auto-nomous offices for the diaspora, while there are countries that have no dedicated office for the diaspora. When a diaspora office is at the sub-ministerial level, it is usually within the ministry of foreign affairs. For those without a dedicated diaspora office, this could imply a variety of stances, ranging from diaspora policy just beginning to be implemen-ted to diaspora offices just being established, which was the case in several countries, to hostility towards the diaspora, which was also the case in a few countries. Most European countries developed diaspora policies after 2000, or their development is still ongoing. Beyond just normal consular functions, many countries cite the assistance of migrants as the goal for their diaspora policies. The practice analyses show that traditional dias-pora building policies focus on catering for the cultural needs of the communities of the same cultural background abroad, such as language schools, national curricula schools or active cultural programs for the diaspora. Only Austria, Denmark and Luxembourg have no government strategy nor program focusing on emigrants and the cultural/linguistic support for them (Weiner, 2014). There is a difference in approaches. Central European countries maintain embassy schools, as well as curricula for national minorities abroad, e.g. Lithuanian school programs in Poland (Newland and Tanaka, 2010). The Northern EU countries tend to mix cultural diplomacy with diaspora outreach: the prime example is the network of French or British schools abroad offering full curricula. Following new global trends in diaspora engagement policies for countries with a strong global entrepreneurial outreach, like the UK and the Netherlands, the issue of emigration of human capital has risen higher on the political agenda in the last decade (Mardari, 2017). France is also a good example of actively promoting diaspora entrepreneurship. Baltic countries seem to


have different approaches to diaspora engagement policies (Weinar, 2014). Most of the new EU member states have taken an active stand towards engaging diaspora, yet the implementation of concrete measures is still lacking.Furthermore, EU member states predominantly allow dual citizenship. When they do not, the policy has been conceived with regard to naturalized immigrants rather than country-born emigrants and their descendants, as in the case of Denmark and the Netherlands (Weiner, 2014). One criticism is that most attention to the diaspora is focused on migrant remittances to the detriment of other possible sources of assistance, including diaspora investments in capital markets in their home countries (Newland, 2010).

4. CHALLENGES AND RECOMMENDATIONS FOR POLICY DEVELOPMENT

New and increased migration flows impose new challenges for migration and diaspora policies. As noted, diaspora investments and entrepreneurship can be important deve-lopment factors. Engaging diaspora in national development requires turning investment interest into action and this has to be supported by adequate access to finance, strong public-private partnerships, business training and skills development, as well as other policy measures. Moreover, there is a need to diversify investment instruments and financial products that harness diaspora capital. Governments can attract diaspora inves-tments by offering tax breaks, business training, stable policy environment, facilitation of funds transfer, etc. Furthermore, skills development, training and capacity building are key to stimulate and support the diaspora’s contribution to development. Creating formal and informal networks and other information channels is also conducive for diaspora engagement and strengthening relationships.The engagement of diaspora is not an easy nor automatic task. According to the Inter-national Organization for Migration (2012), the “diasporas for development approach” raises a number of major policy challenges such as: how to best acknowledge diasporas’ own interests and agenda and integrate them in existing development strategies; how to build trust among stakeholders; how to establish effective working partnerships; how to effectively integrate diaspora contributions into endogenous growth mechanisms (IOM, 2012). Access to capital and technical support are some additional challenges for diaspora engagement (Allen, Opoku-Owusu and Rodima-Taylor, 2016). Among other major impediments to the effective use of a country’s diaspora population is the lack of comprehensive data on their numbers and characteristics. Without knowing the diaspora and its specifics, it is hard to forge close relationships and stimulate it for investments and collaboration with the country of origin. Targeting specific individuals and diaspora groups is also a demanding task which often hinders the potential for effici-ent collaboration. According to Black and Castaldo (2009) some of the major impediments for diaspora investments are the lack of regulations, inadequate laws and policies. Mar-dari (2017) found challenges imposed by changing realities in the EU: establishing a new EU funding program in rural and remote areas, especially for local authorities; maintaining the legal status of diaspora organisations; the acceptance of dual citizenship; refugees’ integration into the member-states societies; the EU has to implement policies that will help to organise political majorities in support of more proactive migration policy that will


make Europe more attractive for mobile people with talent and skills; adopting a common approach to protection for displaced persons; close cooperation with third countries. In order for government and other stakeholders to create and implement a quality dias-pora engagement policy it is recommended to: develop sound methodologies for map-ping diaspora, apply multiple outreach channels, ensure easier access to legal status in host countries, allow dual citizenship, lower visa cost, coordinate work of different stake-holders and design financial instruments to attract diaspora savings (Newland and Plaza, 2013; Frankenhaeuser and Noack, 2015; Wolff and Opoku-Owusu, 2016). Table 1 summa-rizes the main recommendations for enabling and promoting diaspora investments in home countries.

Table 1 Recommendations for designing diaspora engagement policy

Precondition Recommendations

Enabling environment

Enabling legal and regulatory framework, and removing obstacles (administrative, legal, fiscal, citizenship issues, etc.)

Inclusion of civil society efforts in engaging diaspora

Public-private partnerships

Access to property and land, which is often a barrier to investments

Financial and technical support

Access to finance (loans, grants)

Provision of investment incentives (tax breaks, variety of financial products)

Business training and skills development

Technical support and coordination among different actors (agencies, chambers, etc.)

Gathering information

Data collection, research and study of best practices

Networking, organization of business events for diaspora entrepreneurs, matching local entrepreneurs, governments and organizations with foreign counterparts, establishing platforms for information and idea-sharing

Solid reporting lines and exchange of information between ministries and government institutions in charge of diaspora and consular offices and institutions abroad

Source: author’s compilation

Besides government and other offices in charge of diaspora, banks and financial instituti-ons, civil society and non-government organizations have important roles in encouraging diaspora investment and supporting entrepreneurship initiatives.

5. CONCLUSION

Developing and implementing national policies to manage migration issues such as colla-boration with diaspora, preventing brain drain or potentially attracting migrants back to the country of origin becomes increasingly important at the time of increased migration flows. With the development of technology, digitalization of the economy and other new global trends, human capital and innovation are some of the most important sources of


growth. The emigration of highly skilled labor, therefore, represents a challenge, particu-larly for developing or less developed countries. Attracting highly skilled labor and dias-pora brain trust are now seen as an important part of national development strategies, especially in the era when technological progress significantly facilitated the linkage and communication between migrants and their countries of origin, thus changing the possi-bilities of cooperation and exchange of information and experiences. Diaspora can be a valuable source of capital, skills, knowledge and expertise. What is more, diaspora entre-preneurship is becoming recognized as a valuable channel for creating jobs, skills and inno-vations in the country of origin. Migrants and diaspora may have entrepreneurial ambiti-ons or otherwise invest in their country of origin and thus, contribute to national growth and development. By forming relationships in two or more countries, entrepreneurs can access a greater variety of opportunities and information on assets, customers, suppliers, and partners than by operating in only one country, which is solid motivation for tran-snational endeavors. The importance of involving diaspora in international development cooperation is accepted in most European countries and several of them have already devised programmes and schemes to facilitate this process. Yet, diaspora engagement is not a simple task. Governments are expected to target the right groups, gather informa-tion about diaspora, facilitate collaboration, build trust and promote investments using available measures. A common practice for promoting economic and political collabora-tion between countries of residence and of origin includes capacity building for diaspora organizations; organizational development for diaspora associations; and activities that stimulate return migration. Policies for the inclusion of diaspora vary among countries, but there are some common characteristics as they focus on preserving cultural heritage, funding schemes for the development of NGOs and building networks. Recommendations for designing policies for diaspora engagement in national development include, firstly, mapping diaspora and getting to know their specific features, interests and needs, then, ensuring supportive and stable business and legal environment, ensuring access to capital and business training as well as access to information. Diaspora or foreign directs inves-tments can never replace national development initiatives and investments and should be considered as a complement to national resources and policies. For future research, it would be useful to analyze and compare diaspora policy measures across selected countries to find best practices, and to include the institutions that should be involved in market development through cooperation and involvement of the diaspora.


STRATEGIJE PROMOVIRANJA ULAGANJA DIJASPORE U NJIHOVE ZEMLJE PORIJEKLA

doc.dr.sc. Sanja FrancEkonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Trg J.F. Kennedyja 6, Zagreb, HrvatskaE-mail: [email protected]

dr.sc. Marina Perić KaseljInstitut za migracije i narodnosti

Trg Stjepana Radića 3, Zagreb, HrvatskaE-mail: [email protected]

dr.sc. Ivona Škreblin KirbišZagrebačka škola ekonomije i managementa

Jordanovac 110, Zagreb, HrvatskaE-mail: [email protected]

SAŽETAKUlaganja dijaspore i transnacionalno poduzetništvo predstavljaju značajna područja potencijalnog doprinosa nacionalnom razvoju. S obzirom na činjenicu da dijaspora ima više mogućnosti povezivanja sa širokim spektrom potencijalnih partnera, kako u svojim zemljama podrijetla, tako i u zemljama imigracije te time i stvaranja prilika za ulaganja, trgovinu i outsourcing, zemlje u razvoju kojima nedostaje ljudskog i financijskog kapitala trebale bi se više usmjeriti na projekte i mjere poticanja suradnje s dijasporom. Glavni cilj ovog rada je definirati i raspraviti glavne i najčešće korištene mjere politika za poticanje ulaganja dijaspore i transnacionalnog poduzetništva u zemljama u razvoju sa svrhom davanja preporuka za uključivanje dijaspore. Provedena je analiza ukazala da su mjere poticanja i stupanj uključivanja dijaspore različiti među zemljama, a u većini njih i dalje nedostaje odgovarajući institucionalni okvir za promicanje transnacionalnih mreža koje mogu biti važan kanal razvoja poduzetništva, radnih mjesta i inovacija.

Ključne riječi: inozemna ulaganja; dijaspora; transnacionalno poduzetništvo


REFERENCES

1. Agunias, D. R. and Newland, K. (2012). Developing a Road Map for Engaging Diasporas in Deve-lopment: A handbook for policymakers and practitioners in home and host countries. Geneva: IOM and Migration Policy Institute Publishing.

2. Allen, C., Opoku-Owusu, S. and Rodima-Taylor, D. (2016). Diaspora and migrant investment and national development: building on the nexus. MADE thematic report. Migration and deve-lopment Civil Society Network.

3. Bernal, V. (2014). Nation as network: diaspora, cyberspace and citizenship. Chicago: University of Chicago Press.

4. Black, R. and Castaldo, A. (2009). Return migration and entrepreneurship in Ghana and Cote d’Ivoire: the role of capital transfers. Tijdschrift voor Economische en Sociale Geografie, 100(1), 44-58.

5. Chikezie, C. E. (2011). Reinforcing the contribution of African disporas to development. In Plaza, S., Ratha, D. (Eds.) Diaspora for development in Africa. Washington: The World Bank.

6. Délano Alonso, A. and Mylonas, H. (2019). The microfoundations of diaspora politics: unpac-king the state and disaggregating the diaspora. Journal of Ethnic and Migration Studies, 45(4), 473-491.

7. European Commission (2011). Migration and development. Communication from the Commi-ssion to the Council, the European Parliament, the European Economic and Social Committee and the committee of the Regions. Brussels, European Commission. European Commission Staff Working Paper, COM 743 final. Brussels.

8. Frankenhaeuser, M. and Noack, M. (2015). Promoting diaspora engagement. What have we learnt? Working paper. Vienna: International Centre for Migration Policy Development.

9. Gamlen, A. (2014). Diaspora institutions and diaspora governance. International Migration Review, 48(1), 180-217.

10. Gillespie K., Riddle, L., Sayre. E. and Sturges, D. (1999). Diaspora Interest in Homeland Inves-tment. Journal of International Business Studies, 30(3), 623-634.

11. International Organization for Migration (2012). Developing a Road Map for Engaging Diaspo-ras in Development. Geneva: IOM, Washington: Migration Policy Institute.

12. Keusch, M. and Schuster, N. (2012). European good practice examples of migration and deve-lopment initiatives, with a particular focus on diaspora engagement. Vienna: Institute for International Dialogue and Cooperation. Retrieved from http://www.mirovniinstitut.si/data/tinymce/Projekti/comide_lana/CoMiDe_European%20Good%20Practice%20Study-screen.pdf (7 June, 2019).

13. Kshetri, N. (2013). The diaspora as a change agent in entrepreneurship-related institutions in sub-Saharan Africa. Journal of Development Entrepreneurship, 18(3), 1-27.

14. Mardari, V. (2017). European Union and diaspora engagement policy within changing realities. CEW Working Papers, IX(3), 213-226.

15. Mayer, S.D., Harima, A., Freiling, J. (2015). Network benefits for Ghanaian diaspora and retur-nee entrepreneurs. Entrepreneurial business and economics review, 3(3), 95-122.

16. Mohamoud, A. and Formson-Lorist, C. (2014). Diaspora and migrant entrepreneurs as social and economic investors in homeland development. Migration and development civil soci-ety network. Retrieved from http://www.madenetwork.org/sites/default/files/FINAL%20MADE%20Policy%20Paper_MigrantsEntrepreneurship_Dec2014.pdf (7 June, 2019).


17. Moran, T. H. (1998). Foreign Direct Investment and Development: The New Policy Agenda for Developing Countries and Economies in Transition. Washington DC: Institute for International Economics.

18. Mylonas, H. and Žilović, M. (2019). Foreign Policy Priorities and Ethnic Return Migration Poli-cies: Group-level Variation in Greece and Serbia. Journal of Ethnic and Migration Studies, 45(4): 613-635.

19. Newland, K. (2010). Voice after exit: Diaspora advocacy. Washington: Migration Policy Insti-tute.

20. Newland, K. (Ed.) (2010). Diasporas: New Partners in Global Development Policy. Washington, DC: Migration Policy Institute.

21. Newland, K. and Plaza, S. (2013). What we know about Diasporas and economic development. Policy Brief. Washington: Migration Policy Institute.

22. Newland, K. and Tanaka, H. (2011). Mobilizing Diaspora Entrepreneurship for Development. Washington: Migration Policy Institute.

23. Pirvu, R. and Axiente, G. (2012). Return migration – reasons, consequences and benefits, Annals of the University of Petroşani. Economics, 12(4), 193-202.

24. Riddle, L. and Brinkerhoff, J. (2011). Diaspora entrepreneurs as institutional change agents: The case of Thamel.com. International Business Review, 20(6), 670-680.

25. Riddle, L. and Nielsen, T. J. (2011). Policies to strengthen diaspora investment and entreprene-urship: Cross-national perspectives. In Kashyap, A. Montes, M. and Sharma, K. (Eds) Realizing the potential of diasporas to reduce poverty and enhance development. New York: United Nati-ons Publications.

26. Smallbone, D., Kitching, D. and Athayde R. (2010). Ethnic diversity, entrepreneurship and com-petitiveness in a global city. International Small Business Journal, 28(2), 174- 190.

27. Teferra, D. (2004). Brain circulation: Unparalleled opportunities, underlying challenges and outmoded presumptions. Symposium on International Labour and Academic Mobility: Emer-ging Trends and Implications for Public Policy, World Education Services. Center for Internati-onal Higher Education, Boston College, Toronto.

28. Wei, Y., Liu, X., Lu, J. and Yang, J. (2017). Chinese Migrants and their Impact on Homeland Deve-lopment. World Economy, 40, 2354-2377.

29. Weinar, A. (2010). Instrumentalising diasporas for development: International and European policy discourses. In R., Baubock, Faist, T. (Eds) Diaspora and Transnationalism: Concepts, The-ories and Methods. Amsterdam: Amsterdam University Press.

30. Weiner, A. (2014). Emigration Policies in Contemporary Europe. CARIM-East Research Report 2014/01. Robert Schuman Centre for Advanced Studies, San Domenico di Fiesole (FI): Euro-pean University Institute

31. Wolff, V. and Opoku-Owusu, S. (2016). Diaspora engagement on country entrepreneurship and investment. Background paper. International center for migration policy development. Paper prepared for the Rabat Process Thematic Meeting on Diaspora Engagement Strategies: Entre-preneurship and Investment, 5-6 October in Bamako, Mali.

32. World Bank (2011). Harnessing the Diaspora for development in Europe and Central Asia. Migration and remittances learning. Discussion Series. Washington: The World Bank.



INTERSUBJEKTIVNOST I KOMUNIKACIJSKA DINAMIKA U OBRAZOVANJU USMJERENOM PODUZETNIŠTVU

Dr.sc. Irena Kiss, prof. savjetnikŠkola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu Pula

Kandlerova 48, 52 100 Pula, Hrvatskae-mail: [email protected]

SAŽETAKInterpersonalne vještine prvi su i osnovni preduvjet ostvarenju profesionalnih ciljeva pojedinca gotovo u svim zanimanjima, a posebno u onim u čijim se središtima nalaze ljudi. Kada je riječ o edukativnim programima koji obuhvaćaju poduzetničke teme, temeljni komunikacijski preduvjeti odnose se na kombinaciju vještina slušanja, opažanja i razumijevanja, kao i prenošenje ideja i emocija na način prikladan određenoj ciljnoj skupini. Stavovi o navedenoj temi osnovna su tema istraživanja „Utjecaj društvenih mreža na razvoj komunikacije“, provedenog među 142 osobe koje u okviru svoje edukacije slušaju predmet poduzetništvo. Istraživanjem su obuhvaćeni polaznici programa prekvalifikacije u izobrazbi odraslih (29%) i učenici završnih razreda srednje strukovne škole (71%). Rezultati provedenog istraživanja obrađeni su kombinacijom empirijske, komparativne i deskriptivne metode. Odgovori ispitanika ukazali su, između ostaloga, na sve veću zastupljenost virtualnog načina komuniciranja, koji zbog svoje brzine i praktičnosti postaje sveprisutan i nezamjenjiv te, s druge strane, na sve otežaniji verbalni izričaj kao njegovu izravnu posljedicu.

Ključne riječi: interpersonalna komunikacija; obrazovanje usmjereno poduzetništvu; virtualno okružje


I. Kiss: Intersubjektivnost i komunikacijska dinamika u obrazovanju usmjerenom poduzetništvu118

1. UVOD

Problem komunikacije je to što ljudi čuju ono što očekuju da će čuti (Drucker, 2005). Zbog toga komunikatori moraju znati koju javnost žele obuhvatiti i kodirati svoje poruke vodeći računa o načinu na koji će ih na javnost dekodirati. Formiraju se kanali povratne veze kako bi se saznao odgovor komunikanta. Uvijek postoji mogućnost da ciljna javnost ne primi namijenjenu poruku zbog šumova, smetnji, nerazumijevanja, koje vode: selektivnoj pažnji - kada se ne zapažaju svi elementi poruke; selektivnoj distorziji - kada se poruka iskrivljuje i čuje se tek ono što bi se željelo čuti, što znači da primatelji često dodaju poruci nešto čega zapravo nema ili da ne zamjećuju nešto što u njoj postoji te selektivnom prisjećanju - kada se u sjećanju zadržava samo mali dio poruke koji je ušao u kratkotrajnu memoriju ograničenog kapaciteta (Kotler, 2014). Svi navedeni komunikacijski poremećaju moraju se tijekom obrazovnih aktivnosti uzimati u obzir pa je jedan od ciljeva rada i ukazivanje na važnost prohodne, nedvosmislene i u što većoj mjeri izravne komunikacije.Hoće li određena poruka dospjeti iz kratkotrajne u dugotrajnu memoriju ovisi o stavu komunikanta, obliku njegovog ponavljanja poruke, ali i načinu slanja. Ako je početni stav pozitivan i primatelj ponavlja argumente koji idu u prilog pošiljatelju, velika je vjerojatnost da će poruka biti prihvaćana i izazvati povećano prisjećanje. U suprotnom, presudnu ulogu igra izbor načina njenog prenošenja, što je posebno bitno u procesu obrazovanja, zbog čega je u ovom radu naglasak stavljen na tu problematiku.Brojni su razlozi zbog kojih postoji kontinuirana i trajna potreba ostvarivanja socijalne interakcije, među kojima su težnja pozitivnim emotivnim promjenama i želja za iskaziva-njem vlastitog identiteta. Ona obuhvaća razumijevanje i empatiju, a direktno je uvjeto-vana osjećajima, stavovima i ponašanjima. U suvremenom društvu, kada komunikacija bez masovnih medija postaje nezamisliva, neizbježno im je posvetiti posebnu pozornost. Nemoguće je zanemariti njihov socijalizacijski potencijal, kao i činjenicu da svaki novi naraštaj odrasta u okolini bogatijoj medijskim sadržajima što mijenja i potencijal njihova utjecaja. Međutim, bilo bi pogrešno ne uzeti u obzir i negativne posljedice njihove neraci-onalne uporabe, među kojima je i otežano snalaženje u klasičnim oblicima komunikacije, što je polazna hipoteza ovog rada. Istraživanje „Utjecaj društvenih mreža na razvoj komunikacije“ odnosi se kako na uzroke tako i na posljedice razvoja masovne komunikacije s ciljem osvještavanja njenih dobrih strana, ali i kritičke procjene utjecaja na obrazovnu, poslovnu i privatnu interakciju. Istraživanje je provedeno metodom anketiranja 142 ispitanika, osoba koji slušaju obve-zni predmet poduzetništvo u okviru zanimanja za koje se trenutno obrazuju, polaznika programa prekvalifikacije u izobrazbi odraslih (29%) i učenika završnih razreda srednje strukovne škole (71%).1 Radi se o ispitanicima koji pohađaju strukovna zanimanja i imaju poduzetničke ambicije koje namjeravaju ostvariti nakon školovanja, zbog čega je nave-deni premet, kao i način obrade sadržaja unutar njega, od posebnog obrazovnog značaja. Statistički obrađeni rezultati predočeni su grafikonima stupaca. Polazna metoda anketi-ranja nadopunjena je nestrukturiranim osobnim intervjuima o stavovima ispitanika po

1 Istraživanje je provedeno među učenicima završnih razreda Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu u Puli i polaznicima Otvorenog učilišta Diopter.


pitanjima uporabe društvenih medija u privatnoj, poslovnoj i komunikaciji usmjerenoj obrazovnim aktivnostima.Deskriptivna analiza provedene ankete pokazuje da je, pored strukovne, ujednačena i spolna struktura osoba koje su sudjelovale u istraživanju koje je obuhvatilo 51% ženskih i 49% muških ispitanika. Istraživanje je pokazalo smanjenje klasičnih komunikacijskih oblika, učestalu uporabu emotikona i kao posljedicu, otežanost verbalnog izričaja ispitanika, što je potvrdilo polaznu hipotezu.

2. REZULTATI PROVEDENOG ISTRAŽIVANJA

Rezultati istraživanja „Utjecaj društvenih mreža na razvoj komunikacije“ pokazali su da gotovo svi ispitanici, čak 99%, komuniciraju putem društvenih mreža i privatno i poslovno, a kao razlog u neformalnom razgovoru često navode nemogućnost sudjelovanja u druš-tvenim zbivanjima bez uporabe istih. Najčešći je poslovni razlog neophodnost praćenja trendova i tržišnih kretanja. Navedeni rezultati prikazani su tablicama.

Tablica 1 Virtualni svijet - čimbenik uspostavljanja komunikacije i njegovanja međuljud-skih odnosa

Izvor: Rezultati istraživanja „Utjecaj društvenih mreža na razvoj komunikacije“, obrada autora

Unatoč činjenici da gotovo svi ispitanici aktivno koriste društvene mreže, virtualni svijet kao

bitan čimbenik uspostavljanja i njegovanja komunikacije i međuljudskih odnosa doživljava

tek 65%, s blago većim udjelom žena od 52%. Navedeno pokazuje upućenost ispitanika i

na ostale komunikacijske oblike i svjesnost njihove neophodnosti.

Tablica 2 Razlozi uporabe društvenih mreža


Razlozi uporabe uglavnom su praktične prirode (53%) i želje za komunikacijom (31%) pri

čemu muškarci ipak češće ističu praktičnost (29%) od žena (24%). S druge strane, žene

pokazuju veću naklonost želji za komunikacijom (18%) od muških ispitanika (12%).

Tablica 3 Razlozi uporabe društvenih mreža (razlika između muškaraca i žena)

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Da Da Ne Da Da

Da Ne Rijetko Uglavnom

Komunicirate li s prijateljima i poznanicima putem društvenih mreža?

Smatrate li virtualni svijet bitnim čimbenikom uspostavljanja i njegovanja komunikacije i međuljudskih odnosa?

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Iz praktičnih razloga Iz znatiželje Iz želje za komunikacijom Ostali razlozi

broj

ispi

tani

ka

Razlog

Zbog čega koristite društvene mreže?


Unatoč činjenici da gotovo svi ispitanici aktivno koriste društvene mreže, virtualni svijet kao bitan čimbenik uspostavljanja i njegovanja komunikacije i međuljudskih odnosa doživ-ljava tek 65%, s blago većim udjelom žena od 52%. Navedeno pokazuje upućenost ispita-nika i na ostale komunikacijske oblike i svjesnost njihove neophodnosti.




Unatoč činjenici da gotovo svi ispitanici aktivno koriste društvene mreže, virtualni svijet kao

bitan čimbenik uspostavljanja i njegovanja komunikacije i međuljudskih odnosa doživljava

tek 65%, s blago većim udjelom žena od 52%. Navedeno pokazuje upućenost ispitanika i

na ostale komunikacijske oblike i svjesnost njihove neophodnosti.



Razlozi uporabe uglavnom su praktične prirode (53%) i želje za komunikacijom (31%) pri

čemu muškarci ipak češće ističu praktičnost (29%) od žena (24%). S druge strane, žene

pokazuju veću naklonost želji za komunikacijom (18%) od muških ispitanika (12%).


0

10

20

30

40

50

60

70

80

Da Da Ne Da Da


Komunicirate li s prijateljima i poznanicima putem društvenih mreža?


0

10

20

30

40

50

60

70

80


broj

ispi

tani

ka

Razlog



Razlozi uporabe uglavnom su praktične prirode (53%) i želje za komunikacijom (31%) pri čemu muškarci ipak češće ističu praktičnost (29%) od žena (24%). S druge strane, žene pokazuju veću naklonost želji za komunikacijom (18%) od muških ispitanika (12%).



Tema o kojoj se često raspravlja je i vrijeme provedeno na Internetu, jer vremenski okvir

postaje sve veći, a osnovni razlozi su poslovne komunikacije i privatna druženja.

Tablica 4 Vremenska uporaba Interneta


Najveći broj ispitanika na Internetu provodi do tri sata, a najmanje kraće od sat vremena,

pri čemu su se muški ispitanici češće odlučivali za odgovor koji potvrđuje duže dnevno

zadržavanje. S obzirom na to da vrijeme postaje jedan od najvrjednijih resursa, potrebno

je postaviti pitanje učinkovitosti i definirati optimalan okvir za obavljanje određenih zadatka.

Tablica 5 Vremenska uporaba Interneta (razlika između muškaraca i žena)

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

M Ž M Ž M Ž M Ž


broj

ispi

tani

ka

Razlog M/Ž


0

10

20

30

40

50

60

70

80

Do 3 sata Kraće od sat vremena Uglavnom duže od 3 sata

Broj

ispi

tani

ka

Koliko vremena dnevno provodite služeći se Internetom?



Tema o kojoj se često raspravlja je i vrijeme provedeno na Internetu, jer vremenski okvir postaje sve veći, a osnovni razlozi su poslovne komunikacije i privatna druženja.



Tema o kojoj se često raspravlja je i vrijeme provedeno na Internetu, jer vremenski okvir

postaje sve veći, a osnovni razlozi su poslovne komunikacije i privatna druženja.



Najveći broj ispitanika na Internetu provodi do tri sata, a najmanje kraće od sat vremena,

pri čemu su se muški ispitanici češće odlučivali za odgovor koji potvrđuje duže dnevno

zadržavanje. S obzirom na to da vrijeme postaje jedan od najvrjednijih resursa, potrebno

je postaviti pitanje učinkovitosti i definirati optimalan okvir za obavljanje određenih zadatka.


0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

M Ž M Ž M Ž M Ž


broj

ispi

tani

ka

Razlog M/Ž


0

10

20

30

40

50

60

70

80


Broj

ispi

tani

ka



Najveći broj ispitanika na Internetu provodi do tri sata, a najmanje kraće od sat vremena, pri čemu su se muški ispitanici češće odlučivali za odgovor koji potvrđuje duže dnevno zadržavanje. S obzirom na to da vrijeme postaje jedan od najvrjednijih resursa, potrebno je postaviti pitanje učinkovitosti i definirati optimalan okvir za obavljanje određenih zadatka.



Osobe koje više komuniciraju s prijateljima, poznanicima ili poslovnim partnerima putem

društvenih mreža češće umjesto riječi i rečenica koriste emotikone, što pokazuje naredni

grafikon. Ako se u obzir uzme brzina i činjenica da slika govori više od riječi, navedeno

ponašanje je opravdano, ali njegova učestalost vodi osiromašenju vokabulara pojedinca i

težem snalaženju u klasičnoj usmenoj i pisanoj komunikaciji. Navedeni zaključak će biti

potvrđen i grafikonima koji slijede.

Tablica 6 Povezanost intenziteta uporabe Interneta i izražavanja emotikonima


U apsolutnim iznosima u narednom grafikonu prikazani su stavovi ispitanika o ulozi

virtualnog svijeta na međuljudske odnose. S tim su povezani i stavovi o medijima,

05

101520253035404550

M Ž M Ž M Ž


Broj

ispi

tani

ka

Vrijeme


0

10

20

30

40

50

60

70

80

Da Ne Da Ne Da Povremeno


Broj

ispi

tani

ka

Koristite li emotikone?




Osobe koje više komuniciraju s prijateljima, poznanicima ili poslovnim partnerima putem društvenih mreža češće umjesto riječi i rečenica koriste emotikone, što pokazuje naredni grafikon. Ako se u obzir uzme brzina i činjenica da slika govori više od riječi, navedeno ponašanje je opravdano, ali njegova učestalost vodi osiromašenju vokabulara pojedinca i težem snalaženju u klasičnoj usmenoj i pisanoj komunikaciji. Navedeni zaključak će biti potvrđen i grafikonima koji slijede.



Osobe koje više komuniciraju s prijateljima, poznanicima ili poslovnim partnerima putem

društvenih mreža češće umjesto riječi i rečenica koriste emotikone, što pokazuje naredni

grafikon. Ako se u obzir uzme brzina i činjenica da slika govori više od riječi, navedeno

ponašanje je opravdano, ali njegova učestalost vodi osiromašenju vokabulara pojedinca i

težem snalaženju u klasičnoj usmenoj i pisanoj komunikaciji. Navedeni zaključak će biti

potvrđen i grafikonima koji slijede.



U apsolutnim iznosima u narednom grafikonu prikazani su stavovi ispitanika o ulozi

virtualnog svijeta na međuljudske odnose. S tim su povezani i stavovi o medijima,

05

101520253035404550

M Ž M Ž M Ž


Broj

ispi

tani

ka

Vrijeme


0

10

20

30

40

50

60

70

80

Da Ne Da Ne Da Povremeno


Broj

ispi

tani

ka




U apsolutnim iznosima u narednom grafikonu prikazani su stavovi ispitanika o ulozi virtu-alnog svijeta na međuljudske odnose. S tim su povezani i stavovi o medijima, trendovima, ulozi uporabe skraćenog načina komunikacije na razvoj verbalnog izričaja pojedinca, te odnos uporabe interneta i klasičnih komunikacijskih oblika.

Tablica 7 Uporaba emotikona (razlika između muškaraca i žena)

trendovima, ulozi uporabe skraćenog načina komunikacije na razvoj verbalnog izričaja

pojedinca, te odnos uporabe interneta i klasičnih komunikacijskih oblika.



Na pitanje o uporabi emotikona 90% ispitanika odgovorilo je pozitivno i to 42% muškaraca

i 48% žena. Visoki udio pozitivnih odgovora primijećen je i kod odgovora o teškoćama

prilikom verbalnog pisanog i usmenog izričaja, o čemu je već bilo riječi.

Jedan od pokazatelja rastućeg problema po pitanju formiranju klasične komunikacije

kompletnim rečenicama je i podatak o 72% ispitanika koji su osvijestili da se, često ili

povremeno, lakše izražavaju emotikonima.

Tablica 8 Utjecaj uporabe emotikona na verbalni izričaj ispitanika


-20

-10

0

10

20

30

40

50

60

70

80

M Ž M Ž Ž

Da Ne Povremeno

Broj

ispi

tani

ka


0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Često Ne Povremeno

Bro

j isp

itani

ka

Je li Vam lakše izražavanje misli/stavova/ osjećaja emotikonima nego verbalno?



Na pitanje o uporabi emotikona 90% ispitanika odgovorilo je pozitivno i to 42% muškaraca i 48% žena. Visoki udio pozitivnih odgovora primijećen je i kod odgovora o teškoćama pri-likom verbalnog pisanog i usmenog izričaja, o čemu je već bilo riječi.Jedan od pokazatelja rastućeg problema po pitanju formiranju klasične komunikacije kompletnim rečenicama je i podatak o 72% ispitanika koji su osvijestili da se, često ili povremeno, lakše izražavaju emotikonima.


trendovima, ulozi uporabe skraćenog načina komunikacije na razvoj verbalnog izričaja

pojedinca, te odnos uporabe interneta i klasičnih komunikacijskih oblika.



Na pitanje o uporabi emotikona 90% ispitanika odgovorilo je pozitivno i to 42% muškaraca

i 48% žena. Visoki udio pozitivnih odgovora primijećen je i kod odgovora o teškoćama

prilikom verbalnog pisanog i usmenog izričaja, o čemu je već bilo riječi.

Jedan od pokazatelja rastućeg problema po pitanju formiranju klasične komunikacije

kompletnim rečenicama je i podatak o 72% ispitanika koji su osvijestili da se, često ili

povremeno, lakše izražavaju emotikonima.



-20

-10

0

10

20

30

40

50

60

70

80

M Ž M Ž Ž

Da Ne Povremeno

Broj

ispi

tani

ka


0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Često Ne Povremeno

Bro

j isp

itani

ka

Je li Vam lakše izražavanje misli/stavova/ osjećaja emotikonima nego verbalno?


Pokazatelj sve manje uporabe pisane riječi u poslovnoj i privatnoj komunikaciji je i činje-nica da se najveći dio ispitanika ne sjeća kada su napisali pismo (64%), a čak 22% to nije nikada učinilo.

Tablica 9 Uporaba klasične pisane riječi u komunikaciji

Pokazatelj sve manje uporabe pisane riječi u poslovnoj i privatnoj komunikaciji je i

činjenica da se najveći dio ispitanika ne sjeća kada su napisali pismo (64%), a čak 22% to

nije nikada učinilo.



Preostalih 14% ispitanika (od kojih 6% muškaraca i 8% žena) se sjeća kada su posljednji

put napisali pismo u klasičnom obliku. Odgovori žena i muškaraca u navedenim

segmentima približno su jednaki i ne pokazuju značajne razlike.

Tablica 10 Uporaba klasične pisane riječi u komunikaciji (razlika između žena i muškaraca)


Postavlja se pitanje kojim će intenzitetom primijećeni trendovi napredovati i koje će

negativne, ali i pozitivne strane pokazati? Komunikacija među ljudima nedvojbeno je

0102030405060708090

100

Ne sjećam se Nedavno Nikada

Broj

ispi

tani

ka

Kada ste posljednji put napisali pismo?

0

10

20

30

40

50

60

M Ž M Ž M Ž


Broj

ispi

tani

ka




Preostalih 14% ispitanika (od kojih 6% muškaraca i 8% žena) se sjeća kada su posljednji put napisali pismo u klasičnom obliku. Odgovori žena i muškaraca u navedenim segmentima približno su jednaki i ne pokazuju značajne razlike.


Pokazatelj sve manje uporabe pisane riječi u poslovnoj i privatnoj komunikaciji je i

činjenica da se najveći dio ispitanika ne sjeća kada su napisali pismo (64%), a čak 22% to

nije nikada učinilo.



Preostalih 14% ispitanika (od kojih 6% muškaraca i 8% žena) se sjeća kada su posljednji

put napisali pismo u klasičnom obliku. Odgovori žena i muškaraca u navedenim

segmentima približno su jednaki i ne pokazuju značajne razlike.



Postavlja se pitanje kojim će intenzitetom primijećeni trendovi napredovati i koje će

negativne, ali i pozitivne strane pokazati? Komunikacija među ljudima nedvojbeno je

0102030405060708090

100


Broj

ispi

tani

ka


0

10

20

30

40

50

60

M Ž M Ž M Ž


Broj

ispi

tani

ka



Postavlja se pitanje kojim će intenzitetom primijećeni trendovi napredovati i koje će nega-tivne, ali i pozitivne strane pokazati? Komunikacija među ljudima nedvojbeno je postala i frekventnija i protočnija, uz otvoreno pitanje kvalitete iste (Carnegie, 2014). Radi se o području koje će se zbog sveprisutnosti i direktnog utjecaja na živote velikog dijela stanov-ništva i dalje intenzivno pratiti.

Tablica 11 Je li virtualni svijet bitan čimbenik uspostavljanja i njegovanja komunikacije i međuljudskih odnosa?

postala i frekventnija i protočnija, uz otvoreno pitanje kvalitete iste (Carnegie, 2014). Radi

se o području koje će se zbog sveprisutnosti i direktnog utjecaja na živote velikog dijela

stanovništva i dalje intenzivno pratiti.



Udio od 49% ispitanika smatra virtualni svijet bitnim čimbenikom kako uspostavljanja tako i

njegovanja komunikacije i međuljudskih odnosa, a 16% drži navedenu tezu nebitnom, pri

čemu neznatnom razlikom, stav o važnosti virtualnog svijeta u većem broju izražavaju

žene.

Tablica 12 Virtualni svijet kao bitan čimbenik uspostavljanja i njegovanja komunikacije i međuljudskih odnosa (razlika između muškaraca i žena)


0

10

20

30

40

50

60

70

80


Broj

ispi

tani

ka


0

5

10

15

20

25

30

35

40

M Ž M Ž M Ž M Ž


Broj

ispi

tani

ka




Udio od 49% ispitanika smatra virtualni svijet bitnim čimbenikom kako uspostavljanja tako i njegovanja komunikacije i međuljudskih odnosa, a 16% drži navedenu tezu nebitnom, pri čemu neznatnom razlikom, stav o važnosti virtualnog svijeta u većem broju izražavaju žene.


postala i frekventnija i protočnija, uz otvoreno pitanje kvalitete iste (Carnegie, 2014). Radi

se o području koje će se zbog sveprisutnosti i direktnog utjecaja na živote velikog dijela

stanovništva i dalje intenzivno pratiti.



Udio od 49% ispitanika smatra virtualni svijet bitnim čimbenikom kako uspostavljanja tako i

njegovanja komunikacije i međuljudskih odnosa, a 16% drži navedenu tezu nebitnom, pri

čemu neznatnom razlikom, stav o važnosti virtualnog svijeta u većem broju izražavaju

žene.



0

10

20

30

40

50

60

70

80


Broj

ispi

tani

ka


0

5

10

15

20

25

30

35

40

M Ž M Ž M Ž M Ž


Broj

ispi

tani

ka



Pitanje koje se često pojavljuje u medijima odnosi se na povratak komunikacije bez nji-hove uporabe. Je li moguća? Kako bi izgledala?

Tablica 13 Stavovi ispitanika o komunikaciji bez uporabe medija

Pitanje koje se često pojavljuje u medijima odnosi se na povratak komunikacije bez

njihove uporabe. Je li moguća? Kako bi izgledala?

Tablica 13 Stavovi ispitanika o komunikaciji bez uporabe medija


U navedenom istraživanju, 51% ispitanika smatra da bi se moglo osloniti samo na osobnu

komunikaciju, dok 37% ne isključuje navedenu mogućnost, ali razmišlja i o poteškoćama.

Tek 12% ispitanika ne bi moglo komunicirati bez uporabe medija, što znači da još uvijek

postoji svijest o prednostima i dobrobitima osobnih kontakata. Međutim, potrebno je češće

postaviti pitanje kvalitete međusobnih razgovora (Schulz von Thun, 2005).

3. RASTUĆI UTJECAJ VIRTUALNE KOMUNIKACIJE

Kakve promjene donosi virtualna komunikacija, kojim intenzitetom i možemo li očekivati

eksponencijalni trend pitanja su koja se postavljaju od početka njena razvoja. Pri tome

najintenzivniji rast bilježe stranice društvenih mreža čija povijest seže do 70-tih godina 20.

stoljeća. Prošle su dugačak put od oskudnih web stranica koje su pružale mogućnost

slanja poruka, do okosnice današnjeg interneta i primijene u gotovo svim područjima, od

diplomacije, marketinga, odnosa s javnošću,… Promijenile su način na koji veći dio

populacije komunicira, bez obzira na dob, zanimanje, interese (Dessler, 2011). Radi se o

ogromnom Internetskom prostoru čija je svrha međusobno povezivanje korisnika i njihova

interakcija. Danas postoje stotine servisa, koji se stalno poboljšavaju, dajući korisnicima

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Da Ne Teško

Bro

j isp

itani

ka

Biste li se mogli naviknuti isključivo na komunikaciju bez uporabe medija?



U navedenom istraživanju, 51% ispitanika smatra da bi se moglo osloniti samo na osobnu komunikaciju, dok 37% ne isključuje navedenu mogućnost, ali razmišlja i o poteškoćama. Tek 12% ispitanika ne bi moglo komunicirati bez uporabe medija, što znači da još uvijek postoji svijest o prednostima i dobrobitima osobnih kontakata. Međutim, potrebno je češće postaviti pitanje kvalitete međusobnih razgovora (Schulz von Thun, 2005).

3. RASTUĆI UTJECAJ VIRTUALNE KOMUNIKACIJE

Kakve promjene donosi virtualna komunikacija, kojim intenzitetom i možemo li očekivati eksponencijalni trend pitanja su koja se postavljaju od početka njena razvoja. Pri tome najintenzivniji rast bilježe stranice društvenih mreža čija povijest seže do 70-tih godina 20. stoljeća. Prošle su dugačak put od oskudnih web stranica koje su pružale mogućnost slanja poruka, do okosnice današnjeg interneta i primijene u gotovo svim područjima, od diplo-macije, marketinga, odnosa s javnošću,… Promijenile su način na koji veći dio populacije komunicira, bez obzira na dob, zanimanje, interese (Dessler, 2011). Radi se o ogromnom Internetskom prostoru čija je svrha međusobno povezivanje korisnika i njihova interakcija. Danas postoje stotine servisa, koji se stalno poboljšavaju, dajući korisnicima nove moguć-nosti, a koji pored prvotne komunikacijske, preuzimaju i vodeću marketinšku ulogu.Povratkom u 1997. godinu može se govoriti o početku društvenih mreža i spajanju ljudi na, u to vrijeme, jedan sasvim nov i moderan način. Danas postoji daleko više web stranica kojima je, bez obzira na formu, jedno zajedničko - povezuju ljude sličnih interesa diljem svijeta. Tezu da su društvene mreže promijenile način uporabe Interneta, potkrepljuju zanimljivosti (https://megastore.hr/blog/zasto-koristiti-drustvene-mreze/ 11.07.2019.):51% od 25 do 34 godine, najviše koristi društvene mreže na radnom mjestu47% korisnika društvenih mreža sudjeluje u humanitarnom raduporast korisnika društvenih mreža starijih od 65 godina je porastao za 100% već u 2010. godini, a kasnije je rastao sve bržePored navedenog, u studiji nazvanoj „Mastering the Art of Social Media“ otkriveno je kako je online komuniciranje postalo jedan od najvažnijih kanala komuniciranja u politici. Iz istog izvora saznajemo da će u slučaju kontinuiteta dosadašnjeg trenda razvoja, do 2020. godine društvene mreže koristiti više od dvije trećine svjetske populacije. Masovnost povlači i pitanje identiteta, koji na Internetu i van njega postaju sve manje razdvojeni. Sve veću važnost ima Netiquette, koja podrazumijeva pravila pristojnosti i korektnog postu-panja na Internetu, a danas se proširila na skoro svu elektroničku komunikaciju. Rastući problem predstavljaju i kršenja autorskih prava.

3.1. Što nosi budućnost - rezultati istraživanja i statistički trendovi

Sasvim je izvjesno da će zbog pojačane brige o zaštiti privatnosti, sadržaji na socijalnim mrežama bit će dostupni određeni period, a većina će nestajati nedugo nakon čitanja. Geografska lokacija postajat će sve manje bitna, preferencije korisnika sve bitnije. Sadržaji će se sve intenzivnije grupirati na osnovu zajedničkih interesa, na kojima će se temeljiti usmjerenost digitalnog marketinga. Iako turbulentnost okruženja i brzorastuća tehnolo-gija onemogućavaju precizno predviđanje pravca njegovog razvoja, dosadašnja zbivanja


upućuju na obrise budućih kretanja koje će obilježiti real time i native marketing, uz domi-naciju video sadržaja.Tijekom posljednjih godina utjecaj mobilnih telefona i društvenih medija znakovito je utje-cao na ljudsku psihu, u skladu s čim se mijenja i marketing. Brendovi su ti koji razumiju kompleksnost novog, o medijima ovisnog i djelomično na medijima zasnovanog konzume-rizma, koji se njihovom nekontroliranom uporabom ubrzano pospješuje.

3.2. Istraživanje o utjecaju društvenih mreža na marketing

Početkom studenog 2018. godine provedeno je istraživanje o uporabi društvenih mreža i pametnih telefona koji se, prema rezultatima ankete, više ne koriste ponajprije za tele-fonske razgovore. U istraživanju je sudjelovalo 300 ispitanika, a na pitanje na koji način marketing na društvenim mrežama može pomoći u poslu najsažetiji odgovori su (https://www.arbona.hr/cesta-pitanja/drustveni-marketing 11.02.2018):• Oglašavanje na društvenim mrežama u svrhu većeg dosega i angažmana korisnika• Poboljšanje korisničke podrške, pri čemu je prvenstveno bitna brzina reakcije, jer kori-

snici koji se javljaju putem društvenih mreža, očekuju brz odgovor• Povećanje digitalne prisutnosti • Bolja optimizacija web stranica, istraživanja i usporedbe ključnih riječi pretraživanja• Proširenje prodajnih kanala marketingom na društvenim mrežama i smanjenje troš-

kova istog• Stvaranje nove publike, odnosno potencijalnih kupaca.Evidentno je da je pojavom društvenih mreža došlo do značajnih pomaka u marketingu i protoku informacija, a otvorila su se i intenzivirala pitanja privatnosti korisnika, elektro-ničke pismenosti i općenito medijske kulture.

4. PITANJE INTERSUBJEKTIVNOSTI I ODRŽAVANJA OBRAZOVNE KOMUNIKACIJSKE DINAMIKE

Ne postoji mogućnost nekomunikacije, jer je i sama nekomunikacija svojevrsno komuni-ciranje - metakomunikativni aksiom: „Ne možemo ne komunicirati” (König, Zedler, 2001, str. 211). Bez obzira radi li se o virtualnom ili direktnom načinu, kao nezaobilazna pretpo-stavka svake kvalitetne komunikacije i u privatnom, i u profesionalnom kontekstu, pojav-ljuje se pitanje intersubjektivnosti. Radi se o namjeri potpunog razumijevanja drugih ljudi (u našem slučaju učenika, polaznika, studenata) s jedne i težnji reciprocitetu, odnosno uzvratnog razumijevanja, s druge strane. Osobna iskustva su brojna, različita i u pravilu subjektivna, a imaju presudan utjecaj na percipiranje primljenih poruka. Teško je ostvarivo prenijeti drugima potpuno isto zna-čenje poruke koju pojedinac ima u mislima. Ona se stvara i prilagođava usmjerenom interakcijom što, u konkretnom kontekstu nastavničkog poziva, upućuje na potencijalnu dubinu različitih osobnih utjecaja (Bratanić, 1990). U skladu s navedenim, intersubjektiv-nost i interpersonalnost pojavljuju se u predodžbama koje ovise o tome kako pojedinac percipira sebe unutar određene komunikacije, kako vjeruje da ga vidi okolina i kako svi


sudionici zaista doživljavaju jedni druge (Reardon, 1998). Sve navedeno može se staviti u kontekst obrazovne komunikacije i staviti u kontekst izravne i komunikacije putem druš-tvenih medija. Pri tome se sadržajni i odnosni aspekt interakcije uvijek promatraju na više načina, koji se kontinuirano mijenjaju, unatoč generalnom shvaćanju da je komunikacija ireverzibilna (Vučetić, Brajša, 1990).U svrhu praćenja i održavanja komunikacijske dinamike u obrazovanju usmjerenom podu-zetništvu, preporučuje se što više izmjenjivati i nadopunjavati različite izravne metode i oblike rada koji ne uključuju medije (predavanje, oluja mozgova, simulacija, rješavanje problemskih situacija, rad na tekstu, izlaganje, razgovor, individualni rad, rad u grupama i parovima, uporaba IKT…), što daje mogućnost aktivnog sudjelovanja svih sudionika i uva-žavanje međusobnih razlika.Treba imati na umu da, bez obzira radi li se o simetričnoj, koja podrazumijeva određenu jednakost ili komplementarnoj komunikaciji temeljenoj na razlikama, uvijek postoje brojne prepreke (Goleman, 2012). Pored vanjskih smetnji, tu su i osobne percepcije, stere-otipi, teškoće u izričajima, nedostatak znanja i/ili interesa, subjektivnost te neprovjerene pretpostavke i ishitreni zaključci, nerijetko kao rezultat nedovoljno pažljivog ili iskrivljenog slušanja. To je proces koji se uči i za čiji je uspjeh potrebno pravilno tumačiti i verbalne i neverbalne komponente. S obzirom da kod komunikacije putem medija neverbalne kom-ponente izostaju, aktivno je slušanje znatno otežano.Može se reći da je problem pogrešnog slušanja svakodnevan i očekivan, a najčešće greške odnose se na: jednoslojnost, kada se prima samo dio poruke; selektivnost i odbacivanje, stavljanje fokusa isključivo na ono što pojedinca zanima; pasivno slušanje; otimanje riječi; pseudo slušanje; defenzivnost, koja stvara potrebu za obranom; slušanje iz zasjede, kao i tzv. argumentum ad hominem, čiji je cilj napad na sugovornika bez obzira na temu.Nasuprot brojnim pogrešnim, samo je jedan način ispravnog, aktivnog slušanja kao temeljne komunikacijske sposobnosti, na koju se nadovezuju ostale profesionalne vještine (Llittlejohn, Foss, 2007). Prvi korak prema intersubjektivnoj komunikaciji je osvještavanje vlastitog načina slušanja, korigiranje i usmjeravanje prema aktivnom, koje se ogleda u sposobnosti pravilnog parafraziranja, reflektiranja i sažimanja. I naravno, empatija, kao osnovni preduvjet svake kvalitetne komunikacije pa tako i obrazovne.Sve navedeno moguće je djelomično provesti i putem medija, ali oni ipak ne mogu zami-jeniti protočnost, interaktivnost i kvalitetu komunikacije koju je moguće postići osobnim kontaktom.


5. ZAKLJUČAK

Zaključno, osnova obrazovanja usmjerenog poduzetništvu stvaranje je profesionalnog konteksta interpersonalne komunikacije kako u stvarnom i tako i u sve zastupljenijem virtualnom okružju. Preduvjet navedenom težnja je kontinuiranom obogaćivanju osobne komunikacijske edukacije te ostvarivanje pozitivnog utjecaja na druge ljude. Pri tome je znatna, ali teško mjerljiva potencijalna moć virtualnog okruženja, koja se ogleda u moguć-nosti direktnog utjecaja na formiranje mišljenja i stavova te na reguliranja ponašanja. Pro-vedeno istraživanje pokazalo je da su osnovni razlozi njegove uporabe uglavnom praktične prirode te da su često proizašli iz želje za komunikacijom. Zbog toga se pojavljuje pitanje rada na intersubjektivnosti, osnovnom preduvjetu svake kvalitetne interakcije, teme-ljene na aktivnom slušanju, empatiji, međusobnom uvažavanju i pažljivom odabiru načina komunikacije. Živimo u iznimno turbulentnom vremenu u kom su vrijeme i informacije najvrjedniji resursi. Načini komuniciranja sve se brže mijenjaju, što je posebno izraženo u zadnjem desetljeću. Nedvojbeno je omogućena protočnija privatna i poslovna komuni-kacija, ali prilikom doziranja i načina primjene pojavljuju se poteškoće. Osnovni problem ogleda se u smanjenju neposrednog kontakta i povećanju virtualnog koji lako može inten-zivirati komunikaciju na uštrb njene kvalitete. Međutim, pored opasnosti na koje je ukazalo navedeno istraživanje, neupitno je da druš-tvene mreže predstavljaju komunikacijski korak i da je povratak na prijašnje stanje teško moguć. Iako je čak 51% ispitanika odgovorilo da bi se moglo osloniti samo na osobnu komunikaciju, svjesni su da bi ih to udaljilo od umreženih kolega i usporilo u poslu. Zbog toga svaki pojedinac mora naći rješenje za sebe, a ono se nalazi u promišljenoj uporabi svih svojih raspoloživih resursa.


INTERSUBJECTIVITY AND COMMUNICATION DYNAMICS IN ENTREPRENEURSHIP-ORIENTED EDUCATION

Irena Kiss, PhDSchool for Tourism, Catering and Trade Pula

Kandlerova 48, 52 100 Pula, CroatiaE-mail: [email protected]

ABSTRACTInterpersonal skills are the first precondition for the achievement of professional goals in almost all occupations, especially those where people are in the center. When it comes to entrepreneurship education, basic communication prerequisites relate to the skills of listening, observing, understanding and communicating ideas and emotions in a way that is appropriate for the target group. The views on this topic are the basis of the study “The Impact of Social Networks on Communication Development”, conducted among 142 people who study entrepreneurship as a part of their education. Students in pre-qualification programs in adult education (29%) and upper secondary school students (71%) are included. The results of the research were analyzed using a combination of empirical, comparative and descriptive methods. They pointed to the increasing prevalence of virtual communication, which became irreplaceable due to speed and convenience, but also made it difficult to verbally express something consequently.

Keywords: interpersonal communication; entrepreneurship-oriented education; virtual environment


LITERATURA

1. Arbona. Preuzeto s https://www.arbona.hr/cesta-pitanja/drustveni-marketing/ (11.02.2018.)2. Bratanić, M. (1990). Mikropedagogija - Interakcijsko - komunikacijski aspekt odgoja. Zagreb:

Školska knjiga.3. Carnegie, D. (2014). Kako steći komunikacijske vještine. Zagreb: V.B.Z.4. Dessler, G. (2011). Human Resource Management (12th global edition). Pearson Education.

Prentice Hall, Inc.5. Drucker, P. F. (2005). Najvažnije o menadžmentu: izbor iz radova o menadžmentu Petera F.

Druckera. Zagreb: M.E.P Consult.6. Goleman, D. (2012). Emocionalna inteligencija. Zašto može biti važnija od kvocijenta inteligen-

cije. Zagreb: Mozaik knjiga.7. König, E. i Zedler, P. (2001). Teorije znanosti o odgoju. Zagreb: Educa.8. Kotler, P., Keller, K. L. I Martinović, M. (2014). Upravljanje marketingom. Zagreb: Mate.9. Llittlejohn, S. W. and Foss, A. K. (2007). Theories of Human Communication. Wadsworth:

Wadsworth Publishing Company.10. Megastore. Preuzeto s https://megastore.hr/blog/zasto-koristiti-drustvene-mreze/ (11.07.

2019.).11. Reardon, K. K. (1998). Interpersonalna komunikacija: gdje se misli susreću. Zagreb: Alineja.12. Schulz von Thun, F. (2005). Kako međusobno razgovaramo: „Unutarnji tim“ i komunikacija pri-

mjerena situaciji. Zagreb: Erudita.13. Vučetić, M. i Brajša, P. (1990). Osnovni elementi interpersonalne komunikologije. Varaždin:

Fakultet organizacije i informatike Varaždin.

V. Vinšalek Stipić: Korporativno upravljanje i ekonomija trećeg puta132

https://doi.org/10.38190/ope.10.1.10

KORPORATIVNO UPRAVLJANJE I EKONOMIJA TREĆEG PUTA

Valentina Vinšalek Stipić, univ.spec.oec., v.pred.Veleučilište „Nikola Tesla“ u Gospiću

Bana Ivana Karlovića 16, 53000 GospićTelefon: +385 53 652 305, e-mail: [email protected]

SAŽETAKSuvremeno globalno okruženje zahtijeva od korporativnog menadžmenta primjenu novih način upravljanja radi ostvarivanja i zadržavanja konkurentske prednosti. Sve interesne skupine moraju imati zajednički cilj kako bi se ostvarilo opće zadovoljstvo. Poduzećima ne smije više jedini cilj biti ostvarivanje profita, nego i boljitak društva u cjelini. Iz navedenih se razloga zagovara koncept ekonomije trećeg puta. Ekonomija trećeg puta u prvi plan stavlja socijalnu osjetljivost prema široj društvenoj zajednici. To ne podrazumijeva socijalno pomaganje pojedincima, nego stvaranje uvjeta za postizanje veće pravičnosti u pogledu socijalne i ekonomske osjetljivosti, društveno odgovornim poslovanjem i zaštite životne sredine. Nekada su ostvarena visina profita i tržišnog udjela bili jedino mjerilo uspješnosti poslovanja i dobre pozicije poduzeća na tržištu. Međutim u današnje se vrijeme od poduzeća traži ekološka i socijalna osviještenost što se smatra osnovnim problemom modernog kapitalizma. U skladu s navedenim cilj istraživanja u ovom radu bio je dobiti saznanja pridaju li i u kolikoj mjeri Hrvatska poduzeća važnost socijalnoj osjetljivosti prema svojim zaposlenicima te koliko su izdavanja za socijalna prava radnika povezana sa ostvarivanjem neto profitne marže poduzeća. Istraživanje je provedeno na uzorku od 53 poduzeća koja su registrirana i posluju na području Republike Hrvatske. Empirijskim istraživanjem primjenom matematičkih i statističkih metoda (korelacije i regresije) došlo se do zaključka kako su poduzeća svjesna važnosti socijalne osjetljivosti prema svojim zaposlenicima te takvu poslovnu politiku implementiraju u svoje poslovne strategije. Međutim, došlo se do saznanja kako poduzeća iz promatranog uzorka u dovoljnoj mjeri ne financiraju socijalna prava svojih zaposlenika. Postoji pozitivna linearna povezanost s ostvarivanjem neto profitne marže, dok je koeficijent korelacije izrazito mali.

Ključne riječi: Korporativno upravljanje; Treći put; Ekonomija trećeg puta, socijalna osjetljivost



1. UVOD

Razvoj slobodne tržišne ekonomije kao i globalnog tržišta zahtijevali su razvoj suvremenih načina upravljanja i vođenja kako bi se zadovoljili svi akteri suvremenih poslovnih procesa od vlasnika, preko menadžera do radnika i regulatornih tijela. Voditi poslove suvreme-nih poduzeća izbjegavajući sukobe interesa uz zakonito izvršavanje svih poslovnih mjera i odluka možemo govoriti o načelima korporativnog upravljanja. Profesionalnu odgovor-nost svojim poslovnim položajem za to izravno snose članovi uprave, nadzorna ili upravna tijela. To je izrazito teška zadaća naročito kad smo u spoznaji djelovanja slobodnog trži-šta i činjenicom da je sve što nije izrijekom zabranjeno dozvoljeno, odnosno sve što nije izrijekom propisano ne mora se primjenjivati. Ta sloboda djelovanja unutar slobodnog tržišta ima svoje obvezujuće aspekte što podrazumijeva da nema prava bez dužnosti niti ovlasti bez osobne odgovornosti. Život pojedinca i svake društvene zajednice zahtjeva neprestano zadovoljavanje niza potreba sudionika u međusobnim odnosima uz odvijanje procesa potrošnje različitih dobara i usluga. U procesu proizvodnje dolazi do posredne ili neposredne povezanosti svih aktera (upravljačkih i/ili nadzornih, izvršnih i regulator-nih tijela) preko pojedinačnih sustava (korporacija) u zajednički sustav (tržište). Stoga je praksa korporativnog upravljanja izrazito složen proces uz neophodno poznavanje svih problema u realnom biznis sektoru, praćenjem svakodnevnih procesa unutar kompanija i na tržištu. Ta dinamika tjera organizacije i poslovne ljude da kontinuirano uče i prate nove trendove korporativnog upravljanja prilagođavajući svoje odluke promjenama. U samim procesima korporativnog upravljanja i rukovođenja poslovnim procesima postoje priori-teti, dok opstanak na tržištu zahtjeva od menadžera fokusiranje na ekonomiku poslovanja i postizanje konkurentske prednosti korporacije. Stoga korporativno upravljanje predstav-lja toliko kompleksan proces koji obuhvaća profesionalno djelovanje ne samo menadžer-ske struke, iz područja upravljanja i financija, nego i profesionalno djelovanje pravne struke jer su u korporativnom upravljanju razne interesno utjecajne skupine sklone stvari interpretirati onako kako im u danim okolnostima najbolje odgovara. Korporativno je upravljanje u većem dijelu regulirano Zakonom o trgovačkim društvima koji je usklađen s standardima i direktivama Europske komisije. U skladu s tim donesen je i Hrvatski kodeks korporativnog upravljanja kojim su oblikovani ishodišni temelji za pravila igre u korpora-tivnom poslovanju kapitalnih društava na organiziranim financijskim tržištima. Na takav se način u potpunosti zaokružuju gospodarstveni i institucionalni okviri za izgradnju dobre prakse korporativnog upravljanja na pretpostavkama vladavine prava i društveno odgo-vornog poslovanja.

2. POJMOVNO ODREĐIVANJE KORPORACIJE I KORPORATIVNOG UPRAVLJANJA

Dobra praksa korporativnog upravljanja podrazumijeva složeni proces (poduzetničkog) menadžerskog odlučivanja i upravljanja. Razvojem suvremenog tržišta može se reći da korporativno upravljanje nije jedan od trendovskih tehnika ili znanstvenih metoda orga-nizacije rada i menadžmenta. S vremenom su nastale mnoge definicije korporativnog upravljanja, međutim sam proces korporativnog upravljanja može se razumjeti u potpu-nosti jedino interdisciplinarnim pristupom koji obuhvaća područje ekonomije, prava, poli-


tičkih znanosti, etike, filozofske antropologije, politike i sociologije. Pojam korporativnog upravljanja obuhvaća kako interne odnose korporativnog upravljanja i vođenja društvom kapitala, tako i odnose vanjskih nezavisnih interesnih skupina. S obzirom na pojavu veli-kog broja definicija korporativnog upravlajnja uzet ćemo u obzir OECD-ovo1 ishodišno i mjerodavno tumačenje korporativnog upravljanja koje se definira kao skup odnosa između menadžmenta, uprave, dioničara i ostalih interesnih skupina. Nadalje korpora-tivno upravljanje također predstavlja strukturu unutar koje se postavljaju ciljevi poduzeća i određuju sredstva za postizanje tih ciljeva te za praćenje uspješnosti njegova poslova-nja (OECD, 2004). Dobro korporativno upravljanje treba pružiti odgovarajući poticaj za upravu i menadžment radi ostvarivanja ciljeva koji su od interesa za društvo i dioničare. Neophodno je osiguravanje transparentnog i efikasnog tržišta koje mora biti usklađeno s vladavinom prava s jasnim naglaskom na podjelu odgovornosti među različitim nadzornim i regulatornim organima u zakonodavnom okruženju s ciljem da se olakša ostvarivanje i zaštite prava svih interesnih skupina u procesu korporativnog poslovanja. Mnogi autori i istraživači dobre prakse korporativnog upravljanja naglašavaju etičke aspekte i suodgovornost svih stakeholdera za unapređenje kvalitete upravljačkih sustava i ispunjavanje društvene misije korporacija (Barbić i sur., 2008). Dominantna teza govori da se društveno odgovorno poslovanje (Corporate Social Responsability) isplati ekonomski, jer će kompanije koje razviju organizacijsku kulturu i imidž obzirnog, nesebičnog i transpa-rentnog poduzetnika lakše osvojiti povjerenje kupaca, investitora i kreditora te se lakše pozicionirati sa svojim brendovima na globalnom tržištu, ali i imati manje kulturoloških barijera u nastojanjima da postanu dobrodošlo korporativno poduzeće u različitim drža-vama.

2.1. Poduzeće – korporacija

U svakodnevnom životu i poslovnom okruženju vlada komunikacijska zbrka. Izraz podu-zeće ljudi ne razlikuju od pojma trgovačko društvo ili društvo kapitala te se vlasnika poslov-nog uloga uglavnom poistovjećuje s pojmom gazde, većinskog dioničara s poslodavcem, upravljanje s rukovođenjem, kapital s fizičkim novcem (Barbić i sur, 2008). Poduzeće je otvoreni sustav, čvrsto i neodvojivo inkorporiran u složenu mrežu društvenih odnosa, u kojemu se stvara vrijednost koja pokreće našu civilizaciju (Tipurić, 2006, str. 15). Poduzeće je samostalna gospodarska, tehnička i društvena cjelina, s registriranom djelatnošću proi-zvodnje dobara ili pružanja usluga za potrebe tržišta, u vlasništvu određenog subjekta, čiji menadžment odgovorno upravlja raspoloživim resursima snoseći rizik radi ostvarivanja dobiti i drugih ekonomskih i društvenih ciljeva. Poduzeće je objekt proučavanja za poduzetnike, koji čini temeljnu gospodarsku jedinicu kao cjelinu za svrsishodno postojanje. Cjelovitost proizlazi iz tehničko-tehnoloških zaokru-ženosti, a još više kao gospodarska cjelovitost koja za sebe mora ostvariti rezultat dovoljan da pokrije troškove poslovanja poduzeća, uz osiguravanje trajnosti egzistiranja na trži-štu te daljnje ponovljene i proširene djelatnosti u budućnosti (Dvorski i sur., 2018). Svrha poduzeća je efikasna uporaba ekonomskih resursa u zadovoljavanju želja i potreba kupaca

1 Organisation for Economic Co-operation and Development


pa se može reći kako poduzeća ne postoje radi tržišta, nego tržište postoji radi podu-zeća. Misija je poduzeća stvoriti kupca i zadovoljiti njegove potrebe bolje od konkurencije (Druker, 2001). Poduzeće treba razvijati sposobnost stvaranja novih potreba kupaca i trži-šta kao i razvijanje novih resursa. Posao stvaranja novih proizvoda i usluga sve je teži jer poduzeće mora otkrivati nove načine zadovoljavanja potreba i želja kupaca kao i stvoriti potpuno nove potrebe. Uspješnom poduzetničkom aktivnošću smatra se otkrivanje i isko-rištavanje novih mogućnosti za zadovoljavanje potreba kupaca koje drugi nisu primijetili i otkrili. Najvažnija svrha poduzeća nesumnjivo je ekonomska. Poduzeće kao jedini društveni sustav koji ima svrhu zadovoljavanja želja i potreba šire društvene zajednice, u svakoj odluci i akciji stavlja ekonomsku djelotvornost na prvo mjesto. Poduzeće je ekonomski entitet, skupina razvijenih sposobnosti, kojim se dinamički upravlja sa svrhom ostvariva-nja profita. Međutim, poduzeće je i socijalni entitet u kojem se isprepleće čitav niz razli-čitih dimenzija interesnih skupina. Svojevrsna je mreža međuzavisnih ljudi, organizacija i interesa (Tipurić, 2006).

2.2. Nastanak moderne korporacije

Moderna korporacija možda je najvažnija društvena inovacija. Bila je krucijalni poticaj ubrzanog ekonomskog rasta, naročito putem mogućnosti iskorištavanja prednosti raz-mjera i opsega na globalnoj razini. Pokazala se efikasnom u alokaciji resursa, u stvaranju novih tehnologija, proizvoda i usluga te u povećanju produktivnosti (Tipurić, 2008). Mnogi smatraju kako su korporacije nastale kao proizvod privatne poduzetničke inicijative i kon-centracije ekonomske moći magnata, one su stvorene kao instrument industrijske politike države. Prvotno su bile u funkciji financiranja velikih kolonizatorskih projekata, a zatim služile kao nositelji razvoja krupne industrije i oblik organiziranja državnih infrastrukturnih djelatnosti. Budući da cijeli sustav tržišne ekonomije kapitalizma počiva na nepisanom društvenom ugovoru da pripadnici poduzetničke industrijske elite mogu zgrtati ogro-mna bogatstva, uz uvjet da pritom osiguravaju zaposlenost i razuman napredak životnog standarda radnika i građana, država je postupno dala mandat privatnim poduzetnicima da svoja obiteljska poduzeća pretvore u javna društva kapitala i s vremenom, u raznim varijantama društveno ekonomskog uređenja, uvela tripartitni dijalog poslodavaca, sindi-kata i vlade oko balansiranja interesa u svezi s uvjetima rada, participacije u odlučivanju i odnosa u raspodjeli novostvorene vrijednosti (Barbić i sur., 2008, str. 33). Međutim, ne samo povijesno, nego i zbog praktičnih razloga pravne sigurnosti i razvoja nacionalnog gospodarstva, korporacije su ostale nerazdvojno vezane s državom. U osnovi korporacije imaju pet bitnih zakonskih obilježja (Barbić i sur., 2008, str. 34): ‒ razdvojenost upravljačke, poslovne i vlasničke funkcije‒ razdvojenost imovine, odnosno poslovanja poduzeća koje društvo ima od prava ras-

polaganja vrijednosnicama društva‒ prenosivost vlasništva i prava nad poslovnim udjelima koje imitira društvo kapitala ‒ državna zaštita opstojnosti poduzeća i njegovih vjerovnika ‒ obvezna podložnost nezavisnoj vanjskoj reviziji


Moderna korporacija kao jedna od najbitnijih pojava u ekonomskoj povijesti, termin je koji se odnosi na oblik poduzeća u kojemu vlasnici više nisu osobno odgovorni za obveze niti za bilo kakve druge obligacije koje poduzeće stvara ili može stvoriti, što je dovelo do odva-janja vlasničke funkcije od funkcije upravljanja, odnosno administriranja resursima podu-zeća (Means, 2017). Temeljni zahtjev koji se postavlja pred modernu korporaciju stvaranje je bogatstva ključnih interesno utjecajnih skupina na odgovoran način. Kao socijalni sustav s pluralističkim interesima i ciljevima, uz usklađivanje raznovrsnih interesa kako bi se lakše ispunila osnovna ekonomska svrha: etičnosti, odgovornosti i profitabilnosti (Stainer i Stai-ner, 1998). Korporacije čine više poduzeća različitih gospodarskih djelatnosti te se za takav opseg posla u pravilu prikuplja kapital velikog broja vlasnika kapitala. Glavno je obilježje korporacija da one (njihova poduzeća) obavljaju poslove proizvodnje, prometa, pružanja usluga, investicijskih ulaganja, plasmana kapitala, posredovanja i dr. Korporacije s dislo-ciranim poduzećima u više država u suvremenom gospodarstvu osnova su gospodarske moći najbogatijih zemalja svijeta. Korporacije, kao i poduzeća u privatnom vlasništvu te partnerska poduzeća, imaju određene prednosti i nedostatke koje takav oblik poslovanja čini više ili manje atraktivnim kao odabrani oblik poslovanja (Dvorski i sur., 2018).

2.3. Definicija korporativnog upravljanja

Nemoguće je govoriti o upravljanju poduzećem, a ne spomenuti pojam korporativnog upravljanja, koji je u današnje vrijeme dobio veliku pozornost akademske i poslovne jav-nosti. Cijela ideja korporativnog upravljanja proizlazi iz shvaćanja da postoji društvena odgovornost poduzetnika i da postoje različite interesne skupine (stakeholders) koje imaju legitimno pravo sudjelovati u procesima odlučivanja o radu i poslovanju društva kapitala (Barbić i sur., 2008). Pojam korporativno upravljanje opisuje poslovna pravila, institucio-nalne ugovore te postupke koji daju odgovor na pitanje tko kontrolira poslovanje korpo-racija, a tko uživa koristi od tog poslovanja. Tematika korporativnog upravljanja uključuje procese donošenja odluka, a odnose se na interesne skupine poduzeća koje utječu na taj proces. Problem upravljanja koji bi prilikom uspostavljanja korporacije trebalo riješiti jest kreiranje mehanizma za odabir i nadzor menadžera koji stimuliraju korporativno ponaša-nje među brojnim sudionicima, a destimuliraju određene zlouporabe, gdje se ipak omo-gućuje dostatna sloboda djelovanja te potiču inovacije i prihvaćanje rizika (Dvorski i sur., 2018). Korporativno upravljanje bavi se upravljačkim strukturama i procesima u poslovnim susta-vima, a možemo ga definirati kao sustav nadzornih mehanizama kojima svi dobavljači kru-cijalnih inputa trebaju osigurati povrate na svoja ulaganja u korporaciji, ne ugrozivši njezin dugoročni opstanak i prosperitet. Uključuje skup odnosa između menadžmenta, odbora, dioničara i interesno-utjecajnih skupina, definirajući okvir za postavljanje ciljeva i određi-vanje sredstava za postizanje tih ciljeva, kao i praćenje izvedbe i djelotvornosti poduzeća (Tipurić, 2006). Kvalitetan sustav korporativnog upravljanja rezultira smanjenjem troš-kova kapitala i efikasnom uporabom resursa od strane poduzeća, dok dobro korporativno upravljanje treba osigurati cjelovite poticaje nadzornom odboru i upravi, kao i menad-žmentu svih razina, u ostvarivanju ciljeva koji su u interesu poduzeća i njegovih vlasnika, ako i obvezno uspostavljanje učinkovitog sustava kontrole poslovanja i vođenja poduzeća.


2.4. Sustavi korporativnog upravljanja

Ovisno o presudnom utjecaju na odnose u korporaciji identificiraju se dva temeljna sustava korporativnog upravljanja: otvoreni (angloamerički) i zatvoreni (europskokontitnetalni) sustav. Razlike između otvorenog i zatvorenog sustava jesu u različitim odgovorima na pitanja: koje su najvažnije interesno-utjecajne skupine; koje instrumente i mehanizme pojedina interesno-utjecajna grupa ima na dispoziciji; kako se njima koristi i na koji način sudjeluje u korporativnom upravljanju (Tipurić, 2006). U svakom od tih sustava različito se rješava sustav alokacije socio-ekonomske moći, problem efikasnosti odlučivanja o pro-blemu odnosa menadžmenta i vlasnika. Hrvatsku karakterizira zatvoreni sustav korporativnog upravljanja. Obilježje sustava je znatna vlasnička koncentracija, s posebnom ulogom vlasnika znatnim paketom dionica koji preuzimaju iznimno aktivnu ulogu u nadzoru i upravljanju korporacijom. Uloga tržišta kapitala znatno je manja nego u otvorenom sustavu, a objavljivanje relevantih informa-cija ograničeno i nedostatno razvijeno, ali se može konstatirati da se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju situacija po tom pitanju znatno poboljšava. Međutim, burze ne funkcioni-raju kao tržišta za korporativnu kontrolu kao u otvorenom sustavu.

2.5. Modeli korporativnog upravljanja

Kao glavni cilj poslovanja poduzeća u većini slučajeva navodi se maksimiziranje vrijedno-sti poduzeća iz čega proizlazi zaključak da se u središtu razmatranja takve menadžerske paradigme nalaze interesi vlasnika poduzeća, kao maksimiziranje njihove koristi, odnosno dugoročno maksimiziranje bogatstva vlasnika. Međutim, u suvremenim poslovnim okru-ženjima u konceptu društveno odgovornog poslovanja javilo se oprečno stajalište čiji su korijeni u socio-ekonomskom promišljanju, socijalna ekonomija. Kao glavni cilj poslova-nja postavljeno je maksimiziranje koristi svih interesnih skupina povezanih s poduzećem. Sukladno tome javljaju se dva koncepta korporativnog upravljanja (Dvorski, 2018): 1. Shareholder koncept upravljanja, odnosno pod pojmom shareholder value podrazu-

mijevaju se različiti sadržajni pojmovi od kojih je najvažniji pretpostavka poslovanja i upravljanja orijentirano na vlasnike i na maksimiziranje vrijednosti vlasničkog kapi-tala. U skladu s tim upravljačke strukture poduzeća trebaju donositi odluke tako da se pozicija vlasnika poduzeća konstantno poboljšava. Vlasnici poduzeća pribavljaju neza-obilazan uvjet obavljanja poslovnih aktivnosti, odnosno kapital te stoga neće finan-cirati ni jedno poduzeće koje im ne garantira adekvatnu sigurnost. Ovim konceptom upravljanja interesi vlasnika temeljni su kriterij upravljanja poduzećem.

2. Stakeholder koncept upravljanja podrazumijeva upravljanje orijentirano prema svim interesno-utjecajnim skupinama unutar poduzeća i skupina povezanih s poduzećem. Koncepcija koja dovodi u pitanje prikladnosti i važnosti maksimiziranja vrijednosti kao cilja poslovanja poduzeća. Sukladno zagovornicima koncepta stakeholder, podu-zeće je sastavljeno od velikog broja vanjskih i unutarnjih interesnih skupina podu-zeća. Svaka od tih skupina svojim djelovanjem doprinosi općem uspjehu poduzeća, ali jednako tako ima i određene zahtjeve prema poduzeću, odnosno interese. Tako pri-mjerice vlasnici poduzeća imaju interes povećanja bogatstva, vlasnici tuđeg kapitala pravovremeno vraćanje glavnice i kamata, zaposlenici naknade plaće koje odgovaraju


radnom učinku, menadžment ima interese za većom plaćom, većom moći i utjecajem, dok kupci imaju interes za pristupačnim i kvalitetnim proizvodima, dobavljači pouz-dano i redovno naplaćivanje potraživanja te u konačnici javnost ima interes plaćanja poreza i pridržavanja pravnih propisa.

Kao menadžerski ekvivalent teoriji stakeholder javila se metoda upravljanja i mjerenja uspjeha poslovanja pod nazivom balanced scorecard. Balanced scorecard koncept pred-stavlja skupine ciljeva podijeljene u četiri perspektive: financijsku perspektivu, perspektivu kupaca, perspektivu internih poslovnih procesa te perspektivu učenja i rasta poduzeća (Kaplan i Norton, 1996). Važno je naglasiti da balanced scorecard ne može biti koncept koji može riješiti sukobljene interese različitih skupina u poduzeću. U skladu s navedenim moderno globalno gospodarstvo zahtjeva nove načine upravljanja kako bi se postigla kon-kurentnost i poduzeća istaknula na globalnom tržištu. Upravo se zbog toga javljaju novi modeli korporativnog upravljanja koje danas nazivamo socijalnom ekonomijom, socijal-nim poduzetništvom, ekonomijom trećeg puta.

3. EKONOMIJA TREĆEG PUTA

Donedavno se vrlo malo pažnje posvećivalo ulozi privatnog sektora u dokidanju problema siromaštva. Tisućljetni razvojni ciljevi osmišljeni su bez prepoznavanja uloge koju bi pri-vatni sektor mogao igrati. Razvojni program Ujedinjenih naroda posve je usredotočen na zamisli doprinosa privatnog sektora u rješavanju problema siromaštva (UN, 2008). Globalizacija je dovela do novih paradigmi korporativnog upravljanja kako bi se postigla konkurentnost i smanjilo siromaštvo. Stakeholdersko društvo temelji svoje vrijednosti na principu prava i obaveza koji se stvaraju oko ideje ekonomskog, socijalnog i političkog uključivanja. Cilj realizacije tog koncepta izgradnja je slobodnog, moralnog i kohezivnog društva koje se bazira na sveopćem društvenom uključivanju i tržišnoj ekonomiji.

3.1. Definicija i značenje trećeg puta

Treći je put političko-ekonomski pristup koji nije ni lijevo ni desno krilo, nije ni kapitalizam ni socijalizam, već nešto između ili kombinacija oboje. Treći put je centristička ekonom-ska filozofija koja se pojavila i rasla u 1990-ima u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji, Europi, a potom i ostatku svijeta. Danas u političko-ekonomskom smislu bilježi sve manje razlika između lijevog i desnog krila te je sve učestalije približavanje politike društva tzv. centru i sve češće čujemo lijevi centar ili desni centran, dok su u stvarnoj praksi razlike jako male. Koncept trećeg puta općenito podrazumijeva alternativu srednji put između dvije krajnosti, pokušava pomiriti politiku ljevice i desnice zagovarajući kombinaciju politike lje-vice i desnice. Poznat kao srednji oblik socijalizma i kapitalizma ili novi pojmovi politike i ekonomije. Bill Clinton i Tony Blair izgradili su Nove demokrate i promovirajući treći put. To je smjer srednjeg puta između neobuzdanog turbo kapitalizma i socijalne države. Treći put izra-žava novo razumjevanje politike i nastoji ugasiti stare kontraste starog načina upravlja-nja. Glavna je briga trećeg puta pomoći građanima da pronađu put kroz globalizaciju, kao što su promjene u njihovom osobnom životu u odnosu prema prirodi i okolišu (Giddens, 2005).


Za formiranje ideje podjednako je zaslužna politička praksa i nastanak novih teorijskih koncepcija. Najznačajniji smisao te teorijske koncepcije njeno je formuliranje osnovnih promjena modernog društva, a njena najznačajnija posljedica je redefiniranje i transfor-macija socijalne države (Kregar, 2000).

3.2. Stakeholderski koncept ekonomije trećeg puta

Povezanost stakeholderskog pristupa s ostalim konceptima kao što su socijalno podu-zetništvo i društvena odgovornost poduzeća vrlo je snažna. Treći put postaje sredstvo postizanja socijalne pravde. U globalnom okruženju postavlja se pitanje što čine pojedine korporacije boljima od drugih. Nekada su ostvarena visina profita i tržišnog udjela bili jedino mjerilo uspješnosti poslovanja i dobre pozicije poduzeća na tržištu. Danas to više nije dovoljno. Korporacije se moraju izdići iznad vlastitih interesa i djelovati u korist šire društvene zajednice, svojih zaposlenika, kupaca i dobavljača. Stoga se sve više analizira socijalna osjetljivost poduzeća te njihov utjecaj na okoliš i širu društvenu zajednicu. Ana-lizira se kolika je razina socijalnih troškova, troškova za obrazovanje i podizanje životnog standarda, bez obzira što oni opterećuju poslovanje, ali dugoročno donose socio-ekonom-sku korist u širem društvenom okruženju te bolju tržišnu poziciju u konkurentskom okru-ženju. Ideja trećeg puta smatra se značajno pozitivnom promjenom poslovnih politika od kojih se zahtjeva stavljanje fokusa na šire društveno okruženje. Ekonomija trećeg puta ne podra-zumijeva samo izdvajanje troškova poslovanja za socijalnu pomoć građanima i zaposleni-cima, nego edukacije i unapređenje sposobnosti društvene zajednice da se brine za sebe i o svom boljitku i napretku. Međutim u korporativnom načinu upravljanja vrlo često se događa nesklad između individualnog i kolektivnog. U korporativnom poslovanju često se prava pojedinaca stavljaju iznad obaveza te se ujedno i njihove odgovornosti prema poduzeću (državi i/ili široj društvenoj zajednici) zanemaruju. Svjedoci smo kako vrlo često pojedinci traže svoja prava bez ispunjavanja svojih odgovornosti i obaveza sprema sustavu (poduzeću). Stoga zagovaranjem socijalne i ekonomske pravičnosti, ne smiju zanemariti prava i obaveze i jedne i druge strane, organizacije prema pojedincu i pojedinca prema organizaciji, u korporativnom okruženju. U protivnom se mogu dogoditi veliki nesklad i sukobi unutar šire društvene zajednice te nedostatak odgovornosti prema lokalnoj zajed-nici. Dok se s jedne strane očekuje socijalna osjetljivost od privatnog sektora, s druge strane javni sektor, odnosno javni rashodi nalaze se na granici prihvatljivosti dok se ujedno traži više. Javni sektor treba služiti građanima i zbog toga se sustav socijalne sigurnosti mora prilagođavati promjenama u okruženju. Stoga je ulaganje u znanje i obrazovanje, odnosno podizanje socijalne osviještenosti i društvene odgovornosti svih interesnih sku-pina, ključni faktor napretka društva u cjelini. Organizacije kao što su Svjetski ekonomski forum usmjerile su skupine u osmišljavanje rješenja za siromaštvo – bilo da se radi o Forumu za društveno odgovorno poduzetništvo ili korporacije koje su surađivale na borbi protiv gladi u svijetu. Uloga privatnog sektora u dokidanju problema siromaštva kod raznih grupa građanskog društva na različite je načine prihvaćena (Prahalad, 2010, str. 5). Sve se više privatnih poduzeća i organizacija civilnog društva povezuju i zajedničkim naporima uče kako surađivati. Sve je snažnija svijest o potrebi spajanja lokalnog znanja nevladinih organizacija s globalnim dosegom multinacio-


nalnih kompanija kako bi se osmislila jedinstvena i održiva rješenja. Međutim, ne smije se zanemariti činjenica da ne može sve probleme riješiti privatni sektor, ali može pridonijeti okupljanjem tehničkih i financijskih resursa pomoću umijeća organizacije, odgovornosti i poduzetničkog duha kako bi se što uspješnije riješili socio-ekonomski problemi.

4. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA I REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Osnovna ideja ekonomije trećeg puta nastala je kao reakcija na nedostatke kapitalizma slobodnoga tržišta. To su prije svega nesigurnost, polarizacija društva i marginalizacija mnogih društvenih grupa. Kao opća filozofija ili koncept, stakeholderska ekonomija se vraća općim načelima slobode, zajedništva, jednakosti i solidarnosti. Njegove su glavne karakteristike i ciljevi postizanje društvene i ekonomske kohezije, a to se realizira uzaja-mnošću za sve i uključivanjem svih, s naglaskom na socijalnu ekonomiju.

4.1. Ciljevi i hipoteze istraživanja

Ekonomija trećeg puta predstavlja kompromis između kapitalizma slobodnog tržišta i starog socijaldemokratskog modela. Nastoji povezati slobodno tržište, industrijsku demo-kraciju (participacija na radnom mjestu) te visoke i transparentne socijalne izdatke (država blagostanja). Vrijednosti ekonomije trećega puta su slijedeće: jednakost (inkluzivnost), prava uz odgovornosti (obveze), autoritet uz demokraciju (na participativnom temelju). Drugim riječima svi oni kojih se tiče poslovanje poduzeća imaju pravo utjecati da se una-prijede životni uvjeti i ekonomske aktivnosti, a poduzeća imaju dužnost podržavati nji-hove napore. Zaposlenici se moraju smatrati najvećom vrijednošću poduzeća. Polazeći od svijesti da obrazovani, inovativni i motivirani zaposlenici predstavljaju najveću vrijednost poduzeća te menadžeri moraju posvetiti veliku pozornost planiranju i razvoju ljudskih resursa. Istraživanjem za ovaj rad željelo se doći do spoznaje u kolikoj mjeri poduzeća vode soci-jalnu brigu za svoje zaposlenike te koliko je financiranje socijalnih prava radnika povezano sa ostvarivanjem Neto profitne marže. U skladu s navedenim postavljaju se slijedeće hipo-teze: H1 – poduzeća u Hrvatskoj u značajnoj mjeri vode brigu o socijalnim prava radnika H2 – poduzeća u Hrvatskoj u značajnoj mjeri financiraju socijalna prava radnika H3 – financiranje socijalnih prava radnika značajno je statistički povezano s pokazateljem

Neto profitne marže

4.2. Uzorak i metode istraživanja

Istraživanje je provedeno na uzorku od 53 poduzeća koja su registrirana i posluju na području Republike Hrvatske, dok se pokazatelj neto profitne marže dobio izračunom iz financijskih izvještaja za svako pojedino poduzeće. Podaci iz anketnog upitnika prikupili su se metodom anketiranja, telefonski i putem elektroničke pošte u razdoblju od 5. travnja 2020. do 25. travnja 2020., dok su financijski podaci preuzeti putem Digitalne komore RH iz financijskih izvještaja na dan 31. prosinca 2018. U obradi podataka koristili su se logički,


analiti čki i stati sti čki postupci te su se temeljem utvrđenih spoznaja donijeli zaključci. Za obradu prikupljanih podataka primijenile su se stati sti čke metoda pomoću programa SPSS Stati sti cs 17.0.

4.3. Analiza rezultata istraživanja

U nastavku su prikazani dobiveni rezultati istraživanja te je na ukupnom uzorku od 53 poduzeća, anketu su ispunili 52,83% menadžeri i/ili vlasnici poduzeća, dok su ostale ankete 47,17% ispunili zaposlenici bez upravljačkih funkcija u poduzeću. Od promatranog uzorka prema veličini najviše je velikih poduzeća 64,15%, zati m srednje velikih poduzeća 20,75%, dok je malih i mikro poduzeća bilo 13,21% i 1,89%. Prema djelatnosti , anketnim upitnikom najviše je obuhvaćeno poduzeća koja pripadaju uslužnoj djelatnosti 35,85%, dok trgovač-koj djelatnosti pripada 5,66%, industrijskih poduzeća je 30,19%, dok drugim djelatnosti ma pripada 28,30% promatranih poduzeća iz uzorka. Struktura vlasničkog kapitala promatra-nih poduzeća je sljedeća: domaće privatno vlasništvo 37,74%, domaće državno vlasništvo 41,51%, te kombinirano domaće i inozemno vlasništvo iznosi 18,87% i 1,89% poduzeća iz uzorka.

Graf 1 Poduzeća prema veličini Graf 2 Poduzeća prema djelatnosti

ankete 47,17% ispunili zaposlenici bez upravljačkih funkcija u poduzeću. Od promatranog

uzorka prema veličini najviše je velikih poduzeća 64,15%, zatim srednje velikih poduzeća

20,75%, dok je malih i mikro poduzeća bilo 13,21% i 1,89%. Prema djelatnosti, anketnim

upitnikom najviše je obuhvaćeno poduzeća koja pripadaju uslužnoj djelatnosti 35,85%, dok

trgovačkoj djelatnosti pripada 5,66%, industrijskih poduzeća je 30,19%, dok drugim

djelatnostima pripada 28,30% promatranih poduzeća iz uzorka. Struktura vlasničkog

kapitala promatranih poduzeća je sljedeća: domaće privatno vlasništvo 37,74%, domaće

državno vlasništvo 41,51%, te kombinirano domaće i inozemno vlasništvo iznosi 18,87% i

1,89% poduzeća iz uzorka.


Graf 3 Struktura vlasničkog kapitala promatranih poduzeća

Izvor: Izrada autora

Graf 4 Stav ispitanika o socijalnoj strategiji poduzeća (1-apsolutno se ne slažem, 2-ne slažem se, 3-niti se slažem niti se ne slažem, 4-slažem se, 5-apsolutno se slažem)





























V. Vinšalek Sti pić: Korporati vno upravljanje i ekonomija trećeg puta142



Grafom 4 prikazano je mišljenje ispitanika o poslovnoj strategiji poduzeća usmjerenoj

socijalnoj osjetljivosti prema zaposlenicima. Iz provedenog istraživanja vidljivo je kako su

strategije promatranih poduzeća u značajnoj mjeri orijentirane socijalnom aspektu približno

ocjeni 4, dok ujedno ispitanici smatraju kako je donošenje i implementacija socijalne

strategije od izrazite važnosti za poduzeća s visokom prosječnom ocjenom 4,7547.

Međutim, kod izdvojenog pitanja u kolikoj mjeri poduzeća financiraju socijalna prava

radnika dobivena je prosječna ocjena 3,0377. Iz dobivenih se rezultata može zaključiti

kako su poduzeća svjesna važnosti socijalne osjetljivosti prema zaposlenicima, nastoje

provoditi socijalni osvještene strategije čime se potvrđuje hipoteza 1. Međutim, socijalna

prava radnika lošije se financiraju, iako se financiraju, ali prema mišljnju ispitanika ne

dovoljno, iz čega se može zaključiti kako je hipoteza 2 djelomično potvrđena.

Graf 5 Grafički prikaz linearne povezanosti soc. prava radnika sa pokazateljem ROS



Grafom 4 prikazano je mišljenje ispitanika o poslovnoj strategiji poduzeća usmjerenoj socijalnoj osjetljivosti prema zaposlenicima. Iz provedenog istraživanja vidljivo je kako su strategije promatranih poduzeća u značajnoj mjeri orijenti rane socijalnom aspektu pri-bližno ocjeni 4, dok ujedno ispitanici smatraju kako je donošenje i implementacija soci-jalne strategije od izrazite važnosti za poduzeća s visokom prosječnom ocjenom 4,7547. Međuti m, kod izdvojenog pitanja u kolikoj mjeri poduzeća fi nanciraju socijalna prava rad-nika dobivena je prosječna ocjena 3,0377. Iz dobivenih se rezultata može zaključiti kako su poduzeća svjesna važnosti socijalne osjetljivosti prema zaposlenicima, nastoje provoditi socijalni osvještene strategije čime se potvrđuje hipoteza 1. Međuti m, socijalna prava rad-nika lošije se fi nanciraju, iako se fi nanciraju, ali prema mišljnju ispitanika ne dovoljno, iz čega se može zaključiti kako je hipoteza 2 djelomično potvrđena.

Graf 5 Grafi čki prikaz linearne povezanosti soc. prava radnika sa pokazateljem ROS


Grafom 4 prikazano je mišljenje ispitanika o poslovnoj strategiji poduzeća usmjerenoj

socijalnoj osjetljivosti prema zaposlenicima. Iz provedenog istraživanja vidljivo je kako su

strategije promatranih poduzeća u značajnoj mjeri orijentirane socijalnom aspektu približno

ocjeni 4, dok ujedno ispitanici smatraju kako je donošenje i implementacija socijalne

strategije od izrazite važnosti za poduzeća s visokom prosječnom ocjenom 4,7547.

Međutim, kod izdvojenog pitanja u kolikoj mjeri poduzeća financiraju socijalna prava

radnika dobivena je prosječna ocjena 3,0377. Iz dobivenih se rezultata može zaključiti

kako su poduzeća svjesna važnosti socijalne osjetljivosti prema zaposlenicima, nastoje

provoditi socijalni osvještene strategije čime se potvrđuje hipoteza 1. Međutim, socijalna

prava radnika lošije se financiraju, iako se financiraju, ali prema mišljnju ispitanika ne

dovoljno, iz čega se može zaključiti kako je hipoteza 2 djelomično potvrđena.

Graf 5 Grafički prikaz linearne povezanosti soc. prava radnika sa pokazateljem ROS

Izvor: Izrada autoraIzvor: Izrada autora


Iz grafi čkog prikaza u grafu 5 vidljiva je poziti vna linearna povezanost između fi nanciranja socijalnih prava radnika i pokazatelja ROS, odnosno ostvarivanjem Neto profi tne marže poduzeća. Izračunala se i prikazala korelacija među varijablama te je u tablici 1 prikazana stati sti čka značajnost povezanosti fi nanciranja socijalnih prava radnika (Soc/S) sa ostvarivanjem neto profi tnom maržom (ROS).

Tablica 1 Regresijski model Soc/S i ROS

Iz grafičkog prikaza u grafu 5 vidljiva je pozitivna linearna povezanost između financiranja

socijalnih prava radnika i pokazatelja ROS, odnosno ostvarivanjem Neto profitne marže

poduzeća.

Izračunala se i prikazala korelacija među varijablama te je u tablici 1 prikazana statistička

značajnost povezanosti financiranja socijalnih prava radnika (Soc/S) sa ostvarivanjem neto

profitnom maržom (ROS).

Tablica 1 Regresijski model Soc/S i ROS

Izvor. Izrada autora

Iz koeficijenta korelacije R možemo vidjeti kako povezanost među varijablama postoji, ali

je ona izrazito mala. Koeficijent determinacije R2 bliži je nuli nego jedinici, stoga ne

možemo govoriti o dobroj reprezentativnosti modela. Što se tiče F omjera, možemo vidjeti

kako je empirijski F omjer (1,159) veći od teorijske vrijednosti (0,287) te uz danu razinu

signifikantnosti 0.05 i uz broj stupnjeva slobode (1,51) dobiveni podaci djelomično

potvrđuju hipotezu H3. Financiranje socijalnih prava radnika pozitivno je, ali ne u dovoljnoj

mjeri povezano s neto profitnom maržom. Durbin-Watson ima vrijednost oko 2 što indicira

na nepostojanje autokorelacije pogrešaka relacije.

5. ZAKLJUČAK

Pitanje odgovornog socijalnog ponašanja i ostvarivanja poslovnih ciljeva iniciralo je i

teorijske debate o prirodi korelacije između etičkih načela i financijskih rezultata.

Maksimiziranje profita kao isključivi cilj korporacije došlo je u sukob sa strategijom

moderne korporacije. U novim se okolnostima javio problem šire društvene odgovornosti i

osviještenosti ciljeva korporacije prema mnogo širem članstvu, nego što su dioničari.

Globalno tržište i sve složenije konkurentsko okruženje zahtjeva od menadžmenta

korporacija praćenje novih trendova i zahtjeva šire društvene zajednice. Na teorijskom je

Izvor. Izrada autora

Iz koefi cijenta korelacije R možemo vidjeti kako povezanost među varijablama postoji, ali je ona izrazito mala. Koefi cijent determinacije R2 bliži je nuli nego jedinici, stoga ne možemo govoriti o dobroj reprezentati vnosti modela. Što se ti če F omjera, možemo vidjeti kako je empirijski F omjer (1,159) veći od teorijske vrijednosti (0,287) te uz danu razinu signifi kantnosti 0.05 i uz broj stupnjeva slobode (1,51) dobiveni podaci djelomično potvr-đuju hipotezu H3. Financiranje socijalnih prava radnika poziti vno je, ali ne u dovoljnoj mjeri povezano s neto profi tnom maržom. Durbin-Watson ima vrijednost oko 2 što indi-cira na nepostojanje autokorelacije pogrešaka relacije.

5. ZAKLJUČAK

Pitanje odgovornog socijalnog ponašanja i ostvarivanja poslovnih ciljeva iniciralo je i teorijske debate o prirodi korelacije između eti čkih načela i fi nancijskih rezultata. Mak-simiziranje profi ta kao isključivi cilj korporacije došlo je u sukob sa strategijom moderne korporacije. U novim se okolnosti ma javio problem šire društvene odgovornosti i osvije-štenosti ciljeva korporacije prema mnogo širem članstvu, nego što su dioničari. Globalno tržište i sve složenije konkurentsko okruženje zahtjeva od menadžmenta korporacija pra-ćenje novih trendova i zahtjeva šire društvene zajednice. Na teorijskom je planu počela rasprava o potrebi novog pristupa u promišljanju korporacije i njezinih akti vnosti , a naro-čito u pogledu zašti te socijalno-ekonomskih prava, zašti te okoliša i društveno odgovornog poslovanja. Iz provedenog istraživanja vidljivo je kako su strategije promatranih poduzeća u značajnoj mjeri orijenti rane socijalnom aspektu približno ocjeni 4, dok ujedno ispitanici smatraju kako je donošenje i implementacija socijalne strategije od izrazite važnosti za poduzeća s visokom prosječnom ocjenom 4,7547 čime je potrđena H1 da poduzeća u Hrvatskoj u značajnoj mjeri vode brigu o socijalnim prava radnika. Međuti m, kod izdvojenog pitanja H u kolikoj mjeri poduzeća fi nanciraju socijalna prava radnika djelomično je potvrđeno da poduzeća u Hrvatskoj u značajnoj mjeri fi nanciraju socijalna prava radnika s prosječnom ocjenom ispitanika 3,0377. Hipoteza H3 je također djelomično potvrđena, fi nanciranje


socijalnih prava radnika nije u dovoljnoj mjeri povezano sa ostvarivanjem neto profitnom maržom (0,149), koreliranost iako nije velika, postoji, dok je iz dijagrama rasipanja za pro-matrane varijable vidljiva pozitivna linearna povezanost. Primjena ekonomije trećeg puta mora prihvatiti globalizaciju, ali za razliku od toga ne smije biti nekontrolirana slobodna trgovina, umjesto toga mora biti usmjerena na konzervativno, tradicionalno, protekcioni-stički ekonomski pristup koji bi rezultirao dobrom socijalno-ekonomskom praksom.


CORPORATE GOVERNANCE AND THE ECONOMY OF THE THIRD WAY

Valentina Vinšalek Stipić, MSc, Senior lecturerPolytechnic “Nikola Tesla” in Gospić

Bana Ivana Karlovića 16, 53000 GospićPhone: +385 53 652 305, e-mail: [email protected]

ABSTRACTThe contemporary global environment requires corporate management to apply new ways of managing it to achieve and maintain a competitive advantage. All stakeholders must have a common goal to achieve universal satisfaction. Businesses should no longer have the sole goal of making a profit, but the prosperity of society as a whole. That is the reason for the advocacy of the economy of the third way. The economy of the third way puts social sensitivity for the wider community first. This does not entail social assistance to individuals but the creation of conditions for greater equity in terms of social and economic sensitivity, socially responsible business operations and environmental protection. Some time ago, profit and market share were the only measure of business success and good position of companies in the market. However, businesses are required to have environmental and social awareness, which is considered to be a major problem in modern capitalism. In this paper, it was necessary to find out how much importance Croatian companies give to social sensitivity towards their employees, and how much expenditures for the social rights of workers are related to the net profit margin. The survey was conducted on a sample of 53 companies registered and operating in the Republic of Croatia. Empirical research using mathematical and statistical methods (correlations and regressions) concluded that companies are aware of the importance of social sensitivity to their employees and implement such business policies in their business strategies. However, it was noticed that the companies in the sample do not sufficiently finance the social rights of their employees. There is a positive linear relationship with the realization of the net profit margin, while the correlation coefficient is extremely small.

Keywords: Corporate governance; Third way; Economy of the third way


LITERATURA

1. Barbić, J., Čolaković, E., Parać, B. i Vujević, V. (2008). Korporativno upravljanje – osnove dobre prakse vođenje društva kapitala. Zagreb: HUM – DROMA.

2. Druker, P. (2001). The Essential Druker. New York: Harper Business.3. Dvorski, S., Kovšca, V. i Lavković Vincek Z. (2018). Ekonomija za poduzetnike – uvod u poslovnu

ekonomiju. Varaždin: TIVA i FOI.4. Giddens, A. (2005). Odbjegli svijet: Kako globalizacija oblikuje naše živote. Zagreb: Naklada

Jesenski Turk.5. Hrvatski kodeks korporativnog upravljanja. Preuzeto s http://zse.hr/default.aspx?id=10865

(27.01.2020.)6. Kaplan, R. i Norton, P.D. (1996). The Balanced Scorecard. Boston: Harvard Business School

Press.7. Kregar, J. (2000). Treću put: novi politički i ideološki okvir socijalne politike. Preuzeto s https://

hrcak.srce.hr/file/47338 (03.02.2020.)8. Means, G. (2017). The Modern Cirporation and Private Property. London: Taylor and Francis.9. OECD (2004) Principles of Corporate Governance. Preuzeto s http://www.oecd.org/corporate/

ca/corporategovernanceprinciples/31557724.pdf (03.02.2020.)10. Prahalad, C.K. (2010). Bogatstvo na dnu ekonomske piramide – iskorijevanje siromaštva kroz

profit. Zagreb: MATE.11. Razvojni program Ujedinjenih naroda (2008). Stavaranje koristi za sve: strategije poslovanja sa

siromašnima. Preuzeto s https://razvoj.gov.hr/o-ministarstvu/djelokrug-1939/medjunarodna-suradnja/program-ujedinjenih-naroda-za-razvoj-undp/460 (05.02.2020.)

12. Stainer, A. i Stainer, L. (1998). Busuness Performance – a Stakeholder Approach. International Journal of Business Performance Management, 1(1), 14˗18.

13. Tipurić, D. (2006). Nadzorni odbor i korporativno upravljanje. Zagreb: Sinergija.14. Tipurić, D. (2008). Korporativno upravljanje. Zagreb: Sinergija.


https://doi.org/10.38190/ope.10.1.11

ODNOS UPRAVLJANJA RADNOM USPJEŠNOŠĆU I KOMPENZACIJSKOG MENADŽMENTA U VELIKIM

PODUZEĆIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Vinko Mostarac, mag. oec. Hrvatska gospodarska komora

Adresa: Rooseveltov trg 2, Zagreb, Republika HrvatskaE-mail: [email protected]

Danijel Knežević, mag. oec. Europska poslovna škola Zagreb

Adresa: Selska cesta 119, Zagreb, Republika HrvatskaE-mail: [email protected]

Ivan Budimir, mag. oec. Hrvatska narodna banka

Adresa: Trg hrvatskih velikana 3, Zagreb, Republika HrvatskaE-mail: [email protected]

SAŽETAKU suvremenim poduzećima jedan je od glavnih izazova pronaći način kako motivirati i zadržati kvalitetne zaposlenike. Kako bi se u tome uistinu i uspjelo, poduzeća kontinuirano prate radnu uspješnost zaposlenika, a na temelju toga uvode i primjenjuju određene elemente sustava nagrađivanja. Glavni cilj ovog rada je istražiti sustav upravljanja radnom uspješnošću i koncept kompenzacijskog menadžmenta te njihov odnos u velikim poduzećima u Republici Hrvatskoj. U tu svrhu je provedeno anketno istraživanje na uzorku zaposlenika u velikim poduzećima u Republici Hrvatskoj. Nalazi istraživanja ukazuju na relevantnost i potrebu za daljnjim kontinuiranim razvojem i povezivanjem sustava praćenja radne uspješnosti i kompenzacijskog menadžmenta u poduzećima.

Ključne riječi: upravljanje radnom uspješnošću; kompenzacijski menadžment; velika poduzeća, Hrvatska


V. Mostarac, D. Knežević, I. Budimir: Odnos upravljanja radnom uspješnošću i kompenzacijskog...148

1. UVOD

Odnos upravljanja radnom uspješnošću i kompenzacijskog menadžmenta važan je s aspekta cjelovitosti upravljanja radnom uspješnošću, ali i s aspekta svrsishodnosti kom-penzacijskog menadžmenta. Cjelovit i kvalitetan sustav upravljanja radnom uspješnošću sastoji se od nekoliko elemenata koji trebaju biti međusobno povezani. Ako su svi ele-menti sustava upravljanja radnom uspješnošću prisutni, ali izostane nagrađivanje radne uspješnosti na temelju rezultata ocjene radne uspješnosti, tada će pozitivni efekti koje bi sustav upravljanja radnom uspješnošću mogao polučiti, vjerojatno izostati. Sama ocjena bez nagrade koja ju slijedi, može nerijetko djelovati i demotivirajuće i frustrirajuće za zaposlenika koji ju je ostvario. Istovremeno, zaposlenike sa slabijom radnom uspješnošću se ne motivira da se poboljšaju, jer znaju da za to neće biti nagrađeni, ali niti penalizirani. S druge strane, ako se razvijen i primjenjiv sustav nagrađivanja ne temelji na radnoj uspješ-nosti, teško je za očekivati da će poduzeće uspjeti motivirati i zadržati najbolje zaposle-nike, a što bi trebao biti jedan od glavnih ciljeva. Upravo zbog potrebe za postojanjem veze između sustava upravljanja radnom uspješnošću i kompenzacijskog menadžmenta, proi-zlazi i hipoteza rada koja glasi: „Poduzeća koja imaju razvijen sustav upravljanja radnom uspješnošću imaju i razvijeniji sustav nagrađivanja od poduzeća koja nemaju upravljanje radnom uspješnošću.“ Glavni cilj rada odnosi se na dokazivanje veze između upravljanja radnom uspješnošću i kompenzacijskog menadžmenta u velikim poduzećima u Republici Hrvatskoj, dok su pomoćni ciljevi: prikazati temeljne teorijske odrednice sustava upravlja-nja radnom uspješnošću, definirati koncept kompenzacijskog menadžmenta te prikazati važnost njihove povezanosti. Pretpostavka je da velika poduzeća, za razliku od ostalih, imaju u većoj mjeri razvijen sustav upravljanja radnom uspješnošću i sustav nagrađivanja koji proizlazi iz kompenzacijskog menadžmenta te zbog toga ona čine ciljanu populaciju ovog istraživanja. Za potrebe istraživanja razvijen je upitnik koji čini metodološku podlogu ovoga rada. Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu rada iznosi se teorijski prikaz sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog menadžmenta te odnosa među njima. U trećem dijelu rada navodi se metodološki okvir provedenog istraživanja. Četvrti dio rada odnosi se na pregled nalaza empirijskog istraživanja o upravljanju radnom uspješnošću i kompenzacijskom menadžmentu u velikim poduzećima u Hrvatskoj. U zaključku su sažete temeljne teze i rezultati rada.

2. TEORIJSKI OKVIR

Teorijski okvir rada daje pregled definicija sustava upravljanja radnom uspješnošću, kon-cepta kompenzacijskog menadžmenta kao i objašnjenje povezanosti sustava upravljanja radnom uspješnošću i kompenzacijskog menadžmenta kako bi se zaokružio teorijski okvir problema istraživanja.

2.1. Sustav upravljanja radnom uspješnošću

U literaturi se mogu pronaći brojne definicije pojma upravljanja radnom uspješnošću, stoga su u nastavku navedene one najznačajnije. Upravljanje radnom uspješnošću odnosi se na sve menadžerske aktivnosti i instrumente, uključujući i procjenu uspješnosti, koji


osiguravaju postizanje ciljeva uspješnosti i strategijskih ciljeva organizacije (Bahtijarević-Šiber, 1999.).Armstrong (2006.) smatra kako je upravljanje radnom uspješnošću sustavni proces poboljšavanja organizacijske radne uspješnosti razvijanjem radne uspješnosti pojedinaca i timova u organizaciji. Nadalje, navodi kako razumijevanje i upravljanje radnom uspješno-šću unutar dogovorenog okvira planiranih ciljeva, standarda i zahtijevanih kompetencija, dovodi do boljih rezultata kako pojedinaca i timova, tako i organizacije u cjelini. Tvrdi da je to zajednički proces menadžera, pojedinaca i timova kojima oni upravljaju, a da procesi postoje za utvrđivanje onog što se treba postići te za upravljanje i razvoj ljudi u smjeru koji će povećati vjerojatnost da će se to i postići u kratkom i dugom roku.Upravljanje radnom uspješnošću definira se kao strateški i integrirani proces koji se oči-tuje u uspješnosti organizacije. Strateški je značajan, jer uključuje širu problematiku s kojima se organizacija susreće, ako će taj posao učinkovito obaviti i ići u smjeru postizanja dugoročnih ciljeva. Upravljanje radnom uspješnošću je integrirano upravljanje i javlja se u dva oblika integracije, u obliku okomite i u obliku vodoravne integracije. Okomita integra-cija povezuje ili usklađuje posao, a time i pojedinačne ciljeve u zajednički cilj. Vodoravna integracija uključuje povezivanje različitih aspekata menadžmenta ljudskih potencijala, posebno razvoja organizacije, nagrađivanje kadrova, a kako bi se postigao cjeloviti pristup menadžmenta u razvoju ljudi (Žilić, 2011.).Upravljanje radnom uspješnošću je proces u kojem menadžeri i zaposlenici zajedno sudje-luju u izradi planova, praćenja i nadziranja radnih ciljeva zaposlenika i sveukupnog dopri-nosa organizaciji. Ono se ne ogleda samo u praćenju radne uspješnosti, već u motiviranju i angažiranju zaposlenika pružajući povratnu informaciju i mogućnost postavljanja ciljeva. Proces pomaže u usklađivanju ponašanja pojedinca s ciljevima organizacije, poboljšanju radnog okruženja i ispunjavanju želja zaposlenika za dobivanjem povratne informacije (HR Council, 2010.).Nadalje, upravljanje radnom uspješnošću definira se kao proces kojim menadžeri osigu-ravaju da su aktivnosti i rezultati zaposlenika u skladu sa ciljevima organizacije. Sustav upravljanja uspješnošću sastoji se od tri dijela: definiranja radne uspješnosti, mjerenja radne uspješnosti te davanja povratne informacije o uspješnosti. Prvo, sustav upravlja-nja uspješnošću specificira koji su aspekti rada relevantni organizaciji, prvenstveno kroz analizu posla. Drugo, mjeri te aspekte procjenom radne uspješnosti, što je samo jedna od metoda mjerenja postignutih rezultata zaposlenika. Treće, daje zaposlenicima povratnu informaciju kroz sastanke o radnoj uspješnosti kako bi oni mogli prilagoditi svoj rad cilje-vima organizacije (Križmarić, 2014.).Na temelju navedenih definicija, može se reći da je upravljanje radnom uspješnošću sustavni proces koji je usmjeren na povezivanje individualnih i organizacijskih ciljeva kroz aktivnosti zajedničkog postavljanja ciljeva, praćenja i ocjenjivanja radne uspješnosti te dodatnog angažmana i uključivanja zaposlenika.

2.2. Koncept kompenzacijskog menadžmenta

Kompenzacijski menadžment podrazumijeva skup aktivnosti usmjerenih na istraživanje, oblikovanje, implementiranje i održavanje stimulativnih sustava naknada zaposlenicima za njihov rad i lojalnost organizaciji. Zadatak je kompenzacijskog menadžmenta osigurati


adekvatan sustav nagrađivanja u organizacijama. Ključne grupe aktivnosti kompenzacij-skog menadžmenta su istraživanje postojećih kompenzacijskih sustava, oblikovanje novog kompenzacijskog sustava, implementacija oblikovanog kompenzacijskog sustava te održa-vanje implementiranog kompenzacijskog sustava (Buble i Bakotić, 2013.).Sustav upravljanja kompenzacijama mora biti oblikovan tako da bude u funkciji privla-čenja, zadržavanja i motiviranja ljudi odgovarajućih znanja, vještina i sposobnosti koji će poduzeću omogućiti ostvarivanje definiranih ciljeva. Zbog toga je važno oblikovati sustav nagrađivanja koji je usklađen sa strategijom pojedine organizacije, odnosno sustav koji će uvažavati specifičnosti organizacije, ali koji će istovremeno biti motivirajući za zaposlenike (Tipurić et al., 2009.).Sustav nagrađivanja jedan je od ključnih pokretača ponašanja zaposlenika u organizaciji te kao takav ima važnu ulogu u postizanju uspjeha ili neuspjeha organizacije u cjelini, kao i njenog napretka. Ono treba biti oblikovano da ohrabruje pojedince da posjeduju više informacija o poslu te, obogaćuju vlastite vještine, preuzmu odgovornost u donošenju odluka i rade na način koji poboljšava poslovne rezultate (Lawler, Mohrman i Benson, 2001.).Unutar organizacije sustav nagrađivanja sastoji se od materijalnih i nematerijalnih kom-penzacija, odnosno obuhvaća strategije materijalnog nagrađivanja i nematerijalne stra-tegije motiviranja. Pod materijalnim kompenzacijama podrazumijevaju se izravne materi-jalne kompenzacije kao što su plaća, bonusi i poticaji, naknade za inovacije i širenje znanja, udio u profitu i vlasništvu te neizravne materijalne kompenzacije kao što su stipendije i školarine, studijska putovanja, specijalizacije, automobili kompanije, osiguranja i zaštite, godišnji odmori i drugo. U nematerijalne kompenzacije ubrajaju se dizajniranje posla, stil managementa, participacija, upravljanje pomoću ciljeva, fleksibilno radno vrijeme i pro-grami, priznanje i feedback, organizacijska kultura, usavršavanje i razvoj karijere i drugo (Bahtijarević-Šiber, 1999.).Na temelju navedenog, kompenzacijski menadžment, odnosno upravljanje kompenzaci-jama, podrazumijeva cjelovitu izgradnju, oblikovanje i razvijanje sustava nagrađivanja u poduzeću, a koji bi bio usklađen s organizacijskih ciljevima, ali i s potrebama i očekivanjima zaposlenika.

2.3. Povezanost sustava upravljanja radnom uspješnošću i kompenzacijskog menadžmenta

Upravljanje radnom uspješnošću važan je dio sustava nagrađivanja jer pruža povratne informacije o realizaciji individualnih i timskih ciljeva te identificira prilike za rast i razvoj. Bavi se mjerenjem outputa u svrhu usporedbe ostvarene radne uspješnosti s očekiva-njima izraženima kroz ciljeve. U tom se pogledu upravljanje radnom uspješnošću fokusira na ciljeve, standarde i mjere odnosno indikatore radne uspješnosti. Ono zahtijeva nepre-stani razgovor o radnoj uspješnosti, što uključuje zajedničko i kontinuirano ispitivanje postignuća što se tiče ciljeva, zahtjeva i planova. Zbog toga se upravljanje radnom uspješ-nošću temelji na dogovoru koji obuhvaća obaveze svakog pojedinca, postavljene ciljeve, unapređenje radne uspješnosti i planove osobnog razvoja (Galetić, 2012.).Kako je prisutan trend rasta varijabilnog dijela (baziranog na radnom učinku) u ukupnim nagradama, tako i upravljanje radnom uspješnošću poprima važnu ulogu u ukupnom


sustavu nagrađivanja. Kvalitetan sustav upravljanja radnom uspješnošću čini temelj za jednako kvalitetan sustav kompenzacija. Upravljanje radnom uspješnošću sastoji se od brojnih dimenzija te daje mnoštvo relevantnih informacija za kvalitetno odlučivanje u gotovo svim aspektima menadžmenta ljudskih potencijala, pa tako, između ostalog, služi i za donošenje kvalitetnih odluka u svezi s nagrađivanjem. Na taj način, nagrađivanje se povezuje s uspješnošću te se time osigurava poticajni (stimulativni) sustav nagrađivanja. Sustav nagrađivanja se stavlja u funkciju povećanja radnog učinka i radne uspješnosti uko-liko su nagrade povezane uz one pokazatelje radne uspješnosti na koje pojedinac ili grupa može utjecati svojim ponašanjem i rezultatima rada. Naglašava se važnost postojanja jasne veze između rezultata rada i nagrada, odnosno nagrade vezane za veći učinak i bolju radnu uspješnost moraju neposredno slijediti povećane rezultate. Sustav nagrađivanja u kojem je nagrada bazirana na ostvarenom radnom učinku (dijelom ili u potpunosti) ima veći potencijal motivirati zaposlenike da efikasnije i efektivnije izvršavaju svoje zadatke i obveze na radnom mjestu. Nagrade trebaju biti dovoljno velike kako bi bile percipirane kao primjerene uloženom trudu te kao fer i pravične u usporedbi s drugima unutar i izvan organizacije te s drugim organizacijama i tržištem. To dovodi do postojanja stimulativnog sustava nagrađivanja kojeg odlikuje postojanje jasnih standarda radnog izvršenja i uspješ-nosti, razumijevanje i opće prihvaćanje načina utvrđivanja radne uspješnosti te načina nagrađivanja i vrednovanja. Posebice je bitno da zaposlenici budu upoznati sa standar-dima i načinom mjerenja, odnosno, da ih u potpunosti razumiju i da budu svjesni da su pod njihovim utjecajem te da svojim sposobnostima i ponašanjem mogu djelovati na njih. Ukoliko standardi nisu jasno prikazani ili određeno postignuće nije pravedno nagrađeno, pojavljuje se demotivacija i nezadovoljstvo zaposlenika što može biti prijetnja daljnjem razvoju organizacije. Dakle, važna je i transparentnost kao i postojanje povjerenja pose-bice između menadžera i izvršitelja te sigurnost da veći učinak neće voditi podizanju stan-darda nego naprotiv, većim materijalnim primanjima i/ili drugim oblicima nagrađivanja i motiviranja zaposlenika (Bahtijarević-Šiber, 1999.; Lawler, Mohrman i Benson, 2001.; Pettinger, 2010.).Dakle, aktivnosti procesa upravljanja radnom uspješnošću jedan su od osnovnih predu-vjeta za uspješnu implementaciju cjelokupnog kompenzacijskog sustava. Ono doprinosi donošenju objektivnih i kvalitetnih odluka od strane menadžera. Omogućuje zaposleni-cima dobivanje pravodobnih povratnih informacija o radnoj uspješnosti te povezanosti i utjecaju na dobivene nagrade. Takav sustav doprinosi i potencijalnom unapređenju rada i boljoj radnoj uspješnosti pojedinaca, timova, a time i uspješnosti cijele organizacije. Upravljanje radnom uspješnošću i kompenzacijski menadžment su pojmovi koji se ne bi trebali promatrati odvojeno jedno od drugog. Dapače, kao što je navedeno, aktivno-sti procesa upravljanja radnom uspješnošću trebaju biti temelj, odnosno baza ukupnog sustava nagrađivanja. Njihovo kvalitetno provođenje, odnosno implementacija, velik je korak prema adekvatnom i pravednom sustavu kompenzacija u organizaciji te ujedno i doprinosi ostvarenju pojedinih funkcija, tj. aktivnosti menadžmenta ljudskih potencijala u organizacijama.


3. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA

Svako znanstveno istraživanje polazi od određenog znanstvenoga pristupa iz kojeg proi-zlazi metodološki okvir istraživanja. U okviru ovog dijela rada objašnjava se metodologija prikupljanja i obrade podataka te se opisuje uzorak na kojem će se provoditi istraživanje.

3.1. Prikupljanje i obrada podataka

Metoda prikupljanja podataka za potrebe ovog istraživanja bila je anketa. Anketa je najče-šće korištena tehnika prikupljanja podatka u društvenim istraživanjima, osobito pogodna za opisna i uzročna istraživanja (Tkalac Verčić, Sinčić Ćorić i Pološki Vokić, 2013.). Upitnik koji je izrađen za potrebe ovog istraživanja sastojao se od 20 pitanja. Prvi dio pitanja u upitniku odnosio se na ispitivanje pojedinaca o upoznatosti sa znače-njem pojmova upravljanje radnom uspješnošću i kompenzacijski menadžment te prepo-znavanjem elemenata istih u poduzećima u kojima su zaposleni. Drugi dio upitnika obu-hvaćao je pitanja koja su vezana uz obilježja samih ispitanika (spol, dob, visina dohotka, stručna sprema i radno iskustvo), a koja omogućuju njihovu segmentaciju. Također, upit-nik je sadržavao pitanja vezana uz vrstu organizacije u kojoj je ispitanik zaposlen, a pri tome su korištene varijable: vlasništvo, djelatnost i broj zaposlenika. Korišten je online upitnik koji je distribuiran ispitanicima putem online poveznice na kojoj je bilo omogućeno popunjavanje upitnika i sudjelovanje u istraživanju. Podaci su se prikupljali tijekom 2019. godine. Prikupljeni podaci obrađeni su u programu Excel (sastavni dio Microsoft Office programskog paketa), a za prikaz rezultata korišteni su grafikoni. Pri izradi grafikona, a radi preglednosti, elementi (odgovori ispitanika) koji nisu bili zastupljeni (nula odgovora), nisu prikazani.

3.2. Uzorak

Uzorak poduzeća proizlazi iz popisa svih poduzeća u Hrvatskoj dostupnih unutar baze Hrvatske gospodarske komore. Okvir uzorka čine sva poduzeća u Hrvatskoj koja su klasi-ficirana kao velika te su na dan pretrage bila u aktivnom statusu (Hrvatska gospodarska komora, Baza poslovnih subjekata). Predmetni kriteriji su odabrani, jer se pretpostavlja da velika poduzeća, za razliku od ostalih, imaju u većoj mjeri razvijen sustav upravlja-nja radnom uspješnošću i sustav nagrađivanja koji proizlazi iz kompenzacijskog menad-žmenta. Navedene kriterije su zadovoljila ukupno 474 poduzeća.U istraživanju je sudjelovalo 59 ispitanika iz jednako toliko poduzeća, jer je namjera autora bila da u istraživanju sudjeluje samo po jedan zaposlenik iz pojedinog poduzeća iz uzorka. Ispitani uzorak poduzeća čini nešto više od 12% svih velikih poduzeća u Hrvatskoj. Budući da su se u upitniku nalazila i socio-ekonomska pitanja vezana uz obilježja pojedinog ispitanika te da je temeljem toga moguća segmentacija istih, u nastavku je prikazan profil ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju (Tablica 1).


Tablica 1. Profil ispitanikaTablica 1. Profil ispitanika


Kao što je vidljivo iz prikaza profila ispitanika, u ispitanom uzorku prevladavaju muškarci, od

30 do 39 godina, s mjesečnim dohotkom u iznosu od 7.001,00 do 10.000,00 HRK, visoke

stručne spreme, s ukupnim radnim iskustvom od 3 do 5 godina i jednakim radnim iskustvom u

poduzeću u kojem su trenutno zaposleni.

Varijabla segmentacijeM 54% 5 4 , 2 0 %

Ž 46% 4 5 , 8 0 %

Od 18 do 29 godina 20% 2 0 , 3 0 %

Od 30 do 39 godina 54% 5 4 , 2 0 %

Od 40 do 49 godina 15% 1 5 , 3 0 %

Od 50 do 64 godina 10% 1 0 , 2 0 %

65 i više 0% 0 , 0 0 %

do 5.000 HRK 5% 5 %

od 5.001 do 7.000 HRK 31% 3 1 %

od 7.001 do 10.000 HRK 37% 3 7 %

od 10.001 do 15.000 HRK 15% 1 5 %

od 15.001 do 20.000 HRK 5% 5 %

20.001 HRK i više 7% 7 %

NKV 0% 0 %

SSS 20% 2 0 , 3 0 %

VŠS 15% 1 5 , 3 0 %

VSS 44% 4 4 , 1 0 %

Magisterij 20% 2 0 , 3 0 %

Doktorat 0% 0 %

manje od 3 godine 7% 7 %

od 3 do 5 godina 32% 3 2 %

od 6 do 10 godina 27% 2 7 %

od 11 do 20 godina 17% 1 7 %

21 godina i više 17% 1 7 %

manje od 3 godine 20% 2 0 %

od 3 do 5 godina 37% 3 7 %

od 6 do 10 godina 20% 2 0 %

od 11 do 20 godina 14% 1 4 %

21 godina i više 9% 9 %

Dob

Visina mjesečnog dohotka

Stručna sprema

Ukupno radno iskustvo

Radno iskustvo u trenutnom poduzeću

Udio u uzorku

Spol


Kao što je vidljivo iz prikaza profila ispitanika, u ispitanom uzorku prevladavaju muškarci, od 30 do 39 godina, s mjesečnim dohotkom u iznosu od 7.001,00 do 10.000,00 HRK, visoke stručne spreme, s ukupnim radnim iskustvom od 3 do 5 godina i jednakim radnim isku-stvom u poduzeću u kojem su trenutno zaposleni.


4. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE ODNOSA UPRAVLJANJA RADNOM USPJEŠNOŠĆU I KOMPENZACIJSKOG MENADŽMENTA U VELIKIM

PODUZEĆIMA U HRVATSKOJ

Kao što je već ranije spomenuto, u istraživanju je sudjelovalo 59 ispitanika (zaposlenika) iz jednakog broja i poduzeća. Dakle, svako poduzeće je predstavljao jedan ispitanik, odnosno zaposlenik tog poduzeća. Slijedom korištenja varijabli za segmentaciju poduzeća, dobiveni su rezultati prikazani u nastavku (Grafikon 1, Grafikon 2 i Grafikon 3).

Grafikon 1 Poduzeća prema obliku vlasništva

4. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE ODNOSA UPRAVLJANJA RADNOM USPJEŠNOŠĆU I KOMPENZACIJSKOG MENADŽMENTA U VELIKIM

PODUZEĆIMA U HRVATSKOJ

Kao što je već ranije spomenuto, u istraživanju je sudjelovalo 59 ispitanika (zaposlenika) iz

jednakog broja i poduzeća. Dakle, svako poduzeće je predstavljao jedan ispitanik, odnosno

zaposlenik tog poduzeća. Slijedom korištenja varijabli za segmentaciju poduzeća, dobiveni su

rezultati prikazani u nastavku (Grafikon 1, Grafikon 2 i Grafikon 3).

Grafikon 1 Poduzeća prema obliku vlasništva


Prema obliku vlasništva, u uzorku je bilo 71% privatnih poduzeća, 19% državnih, 8%

mješovitih, 2% nedefiniranih te nijedno zadružno poduzeće.

Grafikon 2 Primarna djelatnost poduzeća prema NKD 2007.

privatno71%

državno19%

mješovito8%

nedefinirano2%


Prema obliku vlasništva, u uzorku je bilo 71% privatnih poduzeća, 19% državnih, 8% mje-šovitih, 2% nedefiniranih te nijedno zadružno poduzeće.

Grafikon 2 Primarna djelatnost poduzeća prema NKD 2007.


Razmatrajući primarnu djelatnost poduzeća iz uzorka, prema Nacionalnoj klasifikaciji

djelatnosti 2007., vidljivo je da je najveći broj poduzeća iz tri glavne djelatnosti: financijske

djelatnosti i djelatnosti osiguranja (17%), informacije i komunikacije (17%) te trgovina na

veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla (17%).

Grafikon 3 Poduzeća prema broju zaposlenika


Iako se sva poduzeća iz uzorka klasificiraju kao velika poduzeća, uvođenjem varijable broj

zaposlenika, omogućen je detaljniji prikaz poduzeća u istraživanju. Više od polovice

poduzeća iz uzorka broji 1000 i više zaposlenika (56%), a najmanje je poduzeća s rasponom

broja zaposlenika od 500 do 999 (10%).

Nakon što je prikazana segmentacija poduzeća iz uzorka prema određenim varijablama, u

nastavku je grafički prikaz odgovora ispitanika temeljenih na njihovoj percepciji stanja vezano

17% 17% 17%

8% 8% 8%

5% 3% 3% 3%

2% 2% 2% 2% 2%

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranjaInformacije i komunikacije

Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila…Opskrba električnom energijom, plinom, parom i…

Ostale uslužne djelatnostiPrerađivačka industrija

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvoAdministrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

GrađevinarstvoOpskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda,…

Djelatnosti izvanteritorijalnih organizacija i tijelaDjelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja…

Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranjePrijevoz i skladištenje

Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

do 249 zaposlenika od 250 do 499zaposlenika

od 500 do 999zaposlenika

1000 i višezaposlenika



Razmatrajući primarnu djelatnost poduzeća iz uzorka, prema Nacionalnoj klasifikaciji dje-latnosti 2007., vidljivo je da je najveći broj poduzeća iz tri glavne djelatnosti: financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (17%), informacije i komunikacije (17%) te trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla (17%).



Razmatrajući primarnu djelatnost poduzeća iz uzorka, prema Nacionalnoj klasifikaciji

djelatnosti 2007., vidljivo je da je najveći broj poduzeća iz tri glavne djelatnosti: financijske

djelatnosti i djelatnosti osiguranja (17%), informacije i komunikacije (17%) te trgovina na

veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla (17%).



Iako se sva poduzeća iz uzorka klasificiraju kao velika poduzeća, uvođenjem varijable broj

zaposlenika, omogućen je detaljniji prikaz poduzeća u istraživanju. Više od polovice

poduzeća iz uzorka broji 1000 i više zaposlenika (56%), a najmanje je poduzeća s rasponom

broja zaposlenika od 500 do 999 (10%).

Nakon što je prikazana segmentacija poduzeća iz uzorka prema određenim varijablama, u

nastavku je grafički prikaz odgovora ispitanika temeljenih na njihovoj percepciji stanja vezano

17% 17% 17%

8% 8% 8%

5% 3% 3% 3%

2% 2% 2% 2% 2%

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranjaInformacije i komunikacije

Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila…Opskrba električnom energijom, plinom, parom i…

Ostale uslužne djelatnostiPrerađivačka industrija

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvoAdministrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

GrađevinarstvoOpskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda,…

Djelatnosti izvanteritorijalnih organizacija i tijelaDjelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja…

Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranjePrijevoz i skladištenje

Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

do 249 zaposlenika od 250 do 499zaposlenika

od 500 do 999zaposlenika

1000 i višezaposlenika


Iako se sva poduzeća iz uzorka klasificiraju kao velika poduzeća, uvođenjem varijable broj zaposlenika, omogućen je detaljniji prikaz poduzeća u istraživanju. Više od polovice podu-zeća iz uzorka broji 1000 i više zaposlenika (56%), a najmanje je poduzeća s rasponom broja zaposlenika od 500 do 999 (10%).Nakon što je prikazana segmentacija poduzeća iz uzorka prema određenim varijablama, u nastavku je grafički prikaz odgovora ispitanika temeljenih na njihovoj percepciji stanja vezano uz sustav upravljanja radnom uspješnošću i koncept kompenzacijskog menad-žmenta u poduzećima gdje su zaposleni (Grafikon 4., Grafikon 5., Grafikon 6., Grafikon 7. i Grafikon 8.).Potrebno je istaknuti da je čak 78% ispitanika bilo upoznato s pojmom upravljanje radnom uspješnošću prije ovog istraživanja, od čega je većina njih čula za pojam u organizaciji u kojoj su zaposleni. Svi anketirani ispitanici smatraju važnim ili izrazito važnim upravljanje radnom uspješnošću.

Grafikon 4 Postojanje sustavnog upravljanja radnom uspješnošću u poduzećima

uz sustav upravljanja radnom uspješnošću i koncept kompenzacijskog menadžmenta u

poduzećima gdje su zaposleni (Grafikon 4., Grafikon 5., Grafikon 6., Grafikon 7. i Grafikon 8.).

Potrebno je istaknuti da je čak 78% ispitanika bilo upoznato s pojmom upravljanje radnom

uspješnošću prije ovog istraživanja, od čega je većina njih čula za pojam u organizaciji u kojoj

su zaposleni. Svi anketirani ispitanici smatraju važnim ili izrazito važnim upravljanje radnom

uspješnošću.

Grafikon 4 Postojanje sustavnog upravljanja radnom uspješnošću u poduzećima


U čak 80% ispitanih poduzeća postoji (barem djelomično) sustavno upravljanje radnom

uspješnošću. Dodatno, vezano uz ispitivanje osoba/odjela uključenih u implementaciju

sustava upravljanja radnom uspješnošću unutar poduzeća, njih 39% je navelo da je to

menadžment, a 24% ispitanika je navelo odjel ljudskih potencijala. U 19% poduzeća svi su

zaposlenici uključeni u implementaciju sustava upravljanja radnom uspješnošću.

Grafikon 5 Učinkovitost sustava upravljanja radnom uspješnošću u poduzećima

Da48%

Ne15%

Postoji djelomično (samo određeni elementi)32%

Ne mogu procijeniti5%



U čak 80% ispitanih poduzeća postoji (barem djelomično) sustavno upravljanje radnom uspješnošću. Dodatno, vezano uz ispitivanje osoba/odjela uključenih u implementaciju sustava upravljanja radnom uspješnošću unutar poduzeća, njih 39% je navelo da je to menadžment, a 24% ispitanika je navelo odjel ljudskih potencijala. U 19% poduzeća svi su zaposlenici uključeni u implementaciju sustava upravljanja radnom uspješnošću.

Grafikon 5 Učinkovitost sustava upravljanja radnom uspješnošću u poduzećima


Pri ispitivanju o (ne)učinkovitosti sustava upravljanja radnom uspješnošću, njih 41% smatra

da je sustav upravljanja radnom uspješnošću u njihovom poduzeću učinkovit, a 27% ih

smatra niti učinkovitim niti neučinkovitim; 8% ih smatra neučinkovitim, a 7% izrazito

neučinkovitim; samo 5% ispitanih smatra da je u njihovom poduzeću izrazito učinkovit sustav

upravljanja radnom uspješnošću.

Grafikon 6 Postojanje koncepta kompenzacijskog menadžmenta u poduzećima


U čak 78% ispitanih poduzeća postoji (barem djelomično) i prepoznaje se koncept

kompenzacijskog menadžmenta, odnosno sustav upravljanja kompenzacijama; za 7%

poduzeća navodi se da koncept kompenzacijskog menadžmenta, kao takav, ne postoji.

Učinkovit41%

Niti učinkovit niti neučinkovit

27%


Neučinkovit8%

Izrazito neučinkovit7%

Izrazito učinkovit5%

Da44%

Postoji djelomično (samo određeni

elementi)34%


Ne7%


Pri ispitivanju o (ne)učinkovitosti sustava upravljanja radnom uspješnošću, njih 41% smatra da je sustav upravljanja radnom uspješnošću u njihovom poduzeću učinkovit, a 27% ih smatra niti učinkovitim niti neučinkovitim; 8% ih smatra neučinkovitim, a 7% izra-zito neučinkovitim; samo 5% ispitanih smatra da je u njihovom poduzeću izrazito učinkovit sustav upravljanja radnom uspješnošću.



Pri ispitivanju o (ne)učinkovitosti sustava upravljanja radnom uspješnošću, njih 41% smatra

da je sustav upravljanja radnom uspješnošću u njihovom poduzeću učinkovit, a 27% ih

smatra niti učinkovitim niti neučinkovitim; 8% ih smatra neučinkovitim, a 7% izrazito

neučinkovitim; samo 5% ispitanih smatra da je u njihovom poduzeću izrazito učinkovit sustav

upravljanja radnom uspješnošću.



U čak 78% ispitanih poduzeća postoji (barem djelomično) i prepoznaje se koncept

kompenzacijskog menadžmenta, odnosno sustav upravljanja kompenzacijama; za 7%

poduzeća navodi se da koncept kompenzacijskog menadžmenta, kao takav, ne postoji.

Učinkovit41%

Niti učinkovit niti neučinkovit

27%


Neučinkovit8%

Izrazito neučinkovit7%

Izrazito učinkovit5%

Da44%

Postoji djelomično (samo određeni

elementi)34%


Ne7%


U čak 78% ispitanih poduzeća postoji (barem djelomično) i prepoznaje se koncept kom-penzacijskog menadžmenta, odnosno sustav upravljanja kompenzacijama; za 7% podu-zeća navodi se da koncept kompenzacijskog menadžmenta, kao takav, ne postoji.


Grafikon 7 Jasnoća i transparentnost sustava upravljanja kompenzacijama u poduzećima



Samo je 24% ispitanika navelo da je sustav upravljanja kompenzacijama u njihovom

poduzeću jasan i transparentan, dok je njih 34% navelo da je djelomično jasan i

transparentan; 17% ispitanika je navelo da im sustav upravljanja kompenzacijama u njihovim

poduzećima nije niti jasan niti transparentan.

Grafikon 8 Elementi materijalnih kompenzacija u poduzećima


Djelomično mi je jasan i transparentan

34%


Da, u potpunosti je jasan i transparentan

24%

Ne, sustav nije jasan niti transparentan

17%

73%69%69%

37%37%

32%32%

30%29%29%

27%24%

17%14%

12%10%10%

7%3%3%3%3%

PlaćeBonusi i poticaji

"Božićnica", "uskrsnica" i regresZdravstvena zaštita

Godišnji odmoriBonusi vezani uz rezultate i dobitak organizacijske…

Automobil komapnijeStipendije i školarine

Plaćene odsutnosti i slobodni daniObrazovanje

Mirovinsko osiguranjeManagerske beneficije

SpecijalizacijeSkrb o djeci i starima

Naknade za inovacije i poboljšiceUdio u vlasništvu (distribucija dionica)

Životno i druga osiguranjaOstali poticaiji (bonusi)

Naknade za širenje znanja i fleksibilnostiUdio u profitu

Studijska putovanjaNaknade za nezaposlenost


Samo je 24% ispitanika navelo da je sustav upravljanja kompenzacijama u njihovom podu-zeću jasan i transparentan, dok je njih 34% navelo da je djelomično jasan i transparentan; 17% ispitanika je navelo da im sustav upravljanja kompenzacijama u njihovim poduzećima nije niti jasan niti transparentan.




Samo je 24% ispitanika navelo da je sustav upravljanja kompenzacijama u njihovom

poduzeću jasan i transparentan, dok je njih 34% navelo da je djelomično jasan i

transparentan; 17% ispitanika je navelo da im sustav upravljanja kompenzacijama u njihovim

poduzećima nije niti jasan niti transparentan.



Djelomično mi je jasan i transparentan

34%


Da, u potpunosti je jasan i transparentan

24%

Ne, sustav nije jasan niti transparentan

17%

73%69%69%

37%37%

32%32%

30%29%29%

27%24%

17%14%

12%10%10%

7%3%3%3%3%

PlaćeBonusi i poticaji

"Božićnica", "uskrsnica" i regresZdravstvena zaštita

Godišnji odmoriBonusi vezani uz rezultate i dobitak organizacijske…

Automobil komapnijeStipendije i školarine

Plaćene odsutnosti i slobodni daniObrazovanje

Mirovinsko osiguranjeManagerske beneficije

SpecijalizacijeSkrb o djeci i starima

Naknade za inovacije i poboljšiceUdio u vlasništvu (distribucija dionica)

Životno i druga osiguranjaOstali poticaiji (bonusi)

Naknade za širenje znanja i fleksibilnostiUdio u profitu

Studijska putovanjaNaknade za nezaposlenost


Prema elementima materijalnih kompenzacija u poduzećima, u najvećem broju poduzeća su zastupljene plaće sa 73%. Nakon plaća, slijede bonusi i poticaji kao i „božićnica“, „uskr-snica“ i regres koje isplaćuje 69% poduzeća. Najmanji dio poduzeća, samo njih 3%, pruža svojim zaposlenicima naknade za širenje znanja i fleksibilnosti, udio u profitu, studijska putovanja i naknade za nezaposlenost.


Grafikon 9 Povezanost sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog menadžmenta u poduzećima

Prema elementima materijalnih kompenzacija u poduzećima, u najvećem broju poduzeća su

zastupljene plaće sa 73%. Nakon plaća, slijede bonusi i poticaji kao i „božićnica“, „uskrsnica“ i

regres koje isplaćuje 69% poduzeća. Najmanji dio poduzeća, samo njih 3%, pruža svojim

zaposlenicima naknade za širenje znanja i fleksibilnosti, udio u profitu, studijska putovanja i

naknade za nezaposlenost.

Grafikon 9 Povezanost sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog menadžmenta u poduzećima


Od svih ispitanika, njih 58% smatra da u njihovim poduzećima postoji povezanost između

sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog menadžmenta; njih

19% ne može procijeniti postoji li povezanost; 13% ispitanika smatra niti povezanim niti

nepovezanim, dok 10% ispitanika jasno navodi da u njihovim poduzećima ne postoji

povezanost između sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog

menadžmenta. Nijedan ispitanik nije naveo da postoji izrazita nepovezanost između sustava

upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog menadžmenta u poduzećima u

kojima su zaposleni.

Kako bi se potvrdila postavljena hipoteza provedena je statistička analiza podataka prikazanih

na grafikonima 4 i 8 (odnosno podataka o postojanju sustavnog upravljanja radnom

uspješnošću i broju elemenata materijalnih kompenzacija u poduzećima).

Tablica 2 Odabrani statistički pokazatelji o broju elemenata materijalnih kompenzacija prema sustavnosti upravljanja radnom uspješnošću u poduzeću

Povezan46%


Niti povezan niti nepovezan

13%

Izrazito povezan12%

Nepovezan10%


Od svih ispitanika, njih 58% smatra da u njihovim poduzećima postoji povezanost između sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog menadžmenta; njih 19% ne može procijeniti postoji li povezanost; 13% ispitanika smatra niti povezanim niti nepovezanim, dok 10% ispitanika jasno navodi da u njihovim poduzećima ne postoji povezanost između sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacij-skog menadžmenta. Nijedan ispitanik nije naveo da postoji izrazita nepovezanost između sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog menadžmenta u poduzećima u kojima su zaposleni.Kako bi se potvrdila postavljena hipoteza provedena je statistička analiza podataka prika-zanih na grafikonima 4 i 8 (odnosno podataka o postojanju sustavnog upravljanja radnom uspješnošću i broju elemenata materijalnih kompenzacija u poduzećima).

Tablica 2 Odabrani statistički pokazatelji o broju elemenata materijalnih kompenzacija prema sustavnosti upravljanja radnom uspješnošću u poduzeću

Poduzeća koja imaju sustavno

upravljanje radnom uspješnošću

Poduzeća koja nemaju


Poduzeća u kojima postoji

djelomično (samo određeni elementi) upravljanje radnom

uspješnošću

Poduzeća u kojima se nije

mogla procijeniti sustavnost


Prosjek 6 3 7 3

Mod 2 1 6 2, 3 i 4

Medijan 6 2 6 3

Minimum 1 1 1 2

Maksimum 16 6 15 4



Prema podacima iz tablice vidljiva je razlika u prosječnom broju elemenata materijalnih kompenzacija koja imaju poduzeća sa sustavnim (6) i djelomičnim upravljanjem radnom uspješnošću (7) u odnosu na poduzeća koja nemaju upravljanje radnom uspješnošću. Također, razlike se vide i kod medijalne vrijednosti i maksimalnog broja elemenata koje materijalnih kompenzacija koje poduzeća s obzirom na sustavnost upravljanja radnom uspješnošću koriste. Razlika se može uočiti u svim pokazateljima, osim u pokazatelju naj-manjeg broja elemenata materijalnih kompenzacija gdje među svim promatranim podu-zećima mogu pronaći poduzeća koja imaju samo 1 element materijalnih kompenzacija. Iz svega navedenog se može zaključiti da je postavljena hipoteza većim dijelom dokazana.

5. ZAKLJUČAK

Upravljanje radnom uspješnošću i kompenzacijski menadžment pojmovi su koji se ne bi trebali promatrati odvojeno jedno od drugog. Dapače, aktivnosti procesa upravljanja radnom uspješnošću trebaju biti temelj, odnosno baza ukupnog sustava nagrađivanja. Nji-hovo kvalitetno provođenje, odnosno implementacija, velik je korak prema adekvatnom i pravednom sustavu kompenzacija u organizaciji te ujedno i doprinosi ostvarenju pojedi-nih funkcija, tj. aktivnosti menadžmenta ljudskih potencijala u organizacijama.Provedeno empirijsko istraživanje daje uvid u stanje sustava upravljanja radnom uspješ-nošću i kompenzacijskog menadžmenta u velikim poduzećima u Hrvatskoj. Pokazalo se da su zaposlenici relativno dobro upoznati s navedenim pojmovima te da postoji svijest o važnosti istih. U 80% ispitanih poduzeća postoji (barem djelomično) sustavno upravljanje radnom uspješnošću u čiju su primjenu većinom uključeni menadžment i odjel ljudskih potencijala. Nešto manje od polovice ispitanika smatra da je sustav upravljanja radnom uspješnošću u njihovim poduzećima učinkovit, a njih 15% smatra da je neučinkovit. U 78% ispitanih poduzeća postoji (barem djelomično) i prepoznaje se koncept kompenzacijskog menadžmenta. Samo 24% ispitanika navelo je da je sustav upravljanja kompenzacijama u njihovom poduzeću potpuno jasan i transparentan. Konačno, 58% ispitanika smatra da u njihovim poduzećima postoji povezanost između sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog menadžmenta, dok 10% ispitanika jasno navodi da u njiho-vim poduzećima ne postoji povezanost između sustava upravljanja radnom uspješnošću i koncepta kompenzacijskog menadžmenta. Navedeno upućuje da u velikim poduzećima u Hrvatskoj postoji povezanost upravljanja radnom uspješnošću i kompenzacijskog menad-žmenta, no da još postoji prostor za izgradnju odnosa kako bi svim zaposlenicima bio jasniji i transparentniji te relevantan za poduzimanje pojedinih aktivnosti. U radu je tako-đer prikazana i analiza kojom se većim dijelom dokazuje hipoteza da poduzeća koja imaju razvijen sustav upravljanja radnom uspješnošću imaju i razvijeniji sustav nagrađivanja od poduzeća koja nemaju upravljanje radnom uspješnošćuKao i većina empirijskih istraživanja, tako i ovo istraživanje ima svoja ograničenja. Kao prvo ograničenje može se navesti činjenica da je u istraživanju sudjelovalo tek nešto više od 12% od ukupnog broja velikih poduzeća u Hrvatskoj te da poduzeća nisu ravnomjerno zastupljena po djelatnostima. Kao drugo ograničenje može se navesti da su u istraživanju pretežno sudjelovali ispitanici sa područja grada Zagreba i okolice, relativno mlađe do srednje životne dobi te koji su u trenutku provođenja istraživanja bili dostupni, a imajući u vidu da su zaposlenici velikih poduzeća.


Iz svega iznesenog razvidno je da dobiveni rezultati provedenog istraživanja mogu biti indikativni za stručnjake u pojedinim poduzećima radi poduzimanja određenih aktivnosti s ciljem razvoja i povezivanja sustava upravljanja radnom uspješnošću i kompenzacijskog menadžmenta. Također, nalazi ovog istraživanja mogu biti temelj za provođenje složenijih i obuhvatnijih istraživanja iz predmetnog područja u budućnosti.


THE RELATIONSHIP BETWEEN PERFORMANCE MANAGEMENT AND COMPENSATION MANAGEMENT IN LARGE COMPANIES IN THE REPUBLIC OF CROATIA

Vinko Mostarac, MSc Croatian Chamber of Economy

Rooseveltov trg 2, Zagreb, CroatiaE-mail: [email protected]

Danijel Knežević, MScEuropean Business School ZagrebSelska cesta 119, Zagreb, Croatia

E-mail: [email protected]

Ivan Budimir, MScCroatian National Bank

Trg hrvatskih velikana 3, Zagreb, CroatiaE-mail: [email protected]

ABSTRACTIn modern companies, one of the main challenges is finding a way to motivate and retain quality employees. In order to truly achieve this goal, companies continuously monitor employees’ work performance and, on that basis, introduce and apply certain elements of a reward system. The main objective of this paper is to explore the performance management system and the concept of compensation management and ultimately their relationship in large companies in the Republic of Croatia. For this purpose, a survey was conducted on the sample of employees in large companies in the Republic of Croatia. The findings of the research imply the relevance and requisite for further continuous development and integration of a performance management system and compensation management in companies.

Keywords: performance management; compensation management; large companies; Croatia


LITERATURA

1. Armstrong, M. (2006). Performance management: Key strategies and practical guidelines. London and Philadelphia: Kogan Page.

2. Pfeifer, S. (2008). Upravljanje radnom uspješnošću. Osijek: Ekonomski fakultet [online]. Dostu-pno na http://www.efos.unios.hr/arhiva/dokumenti/8.%20predavanje%20MLJR.pdf [15. veljače 2020.]

3. Tipurić, D. et al. (2009). Strateške inicijative za unaprjeđenje poslovanja Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb: Ekonomski fakultet [online]. Dostupno na https://www.sumari.hr/biblio/pdf/14090-3.pdf [15. veljače 2020.]

4. Tkalac Verčić, A., Sinčić Ćorić, D. i Pološki Vokić, N. (2013). Priručnik za metodologiju istraživač-kog rada u društvenim istraživanjima. Zagreb: M.E.P.

5. Žilić, I. (2011). Utjecaj strategija poslovne izvrsnosti na performanse hotela u Republici Hrvat-skoj. Split: Ekonomski fakultet.

6. Bahtijarević-Šiber, F. (1999). Management ljudskih potencijala. Zagreb: Golden Marketing.7. Buble, M. i Bakotić, D. (2013.) Kompenzacijski menadžment. Split: Ekonomski fakultet.8. Galetić, L. (2012). Izabrane teme iz kompenzacijskog menadžmenta. Zagreb: Ekonomski fakul-

tet.9. HR Council for the Nonprofit Sector (2010). Trends & Issues: The Art of Performance Manage-

ment, nonprofit style. [online]. Dostupno na http://www.hrcouncil.ca/documents/LMI_perfor-mance_management.pdf [15. veljače 2020.]

10. Hrvatska gospodarska komora, Baza poslovnih subjekata. [online]. Dostupno na https://digital-nakomora.hr/home [17. kolovoza 2018.]

11. Križmarić, Ž. (2014). Strateški menadžment u korelaciji s upravljanjem radnom uspješnošću i oblikovanjem poslova. Tehnički glasnik, 8(1), 48-52.

12. Lawler, E. E., Mohrman, S. A. i Benson, G. (2001). Organizing for high performance: employee involvement, TQM, reengineering, and knowledge management in the Fortune 1000. San Fran-cisco: Jossey-Bass.

13. Pettinger, R. (2010). Organizational behaviour: performance management in practice. Abing-don: Routledge.


https://doi.org/10.38190/ope.10.1.13

ANALIZA UTJECAJA PET PORTEROVIH SILA NA KONKURENTNOST HRVATSKIH IZVOZNIH PODUZEĆA

Dr. sc. Kristijan Marić, viši predavač Sveučilište Libertas

Trg J. F. Kennedy 6 b, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon: +385 91 3888-305, e-mail: [email protected]

SAŽETAKU ovom radu problematizira se konkurentnost hrvatskoga gospodarstva. U teorijskim poglavljima rada, na temelju sekundarnih izvora podataka prikupljenih „desk“ metodom (istraživanje za stolom), prikazana je konkurentnost hrvatskoga gospodarstva i koncept pet konkurentskih sila prema Porteru. U tu svrhu korištena je znanstvena i stručna literatura te Internetski izvori. Uz sekundarne, u radu su prikazani i primarni rezultati istraživanja, koji predstavljaju odgovore ispitanika prikupljene metodom internetske ankete. Ispitanike su predstavljali zaposlenici hrvatskih izvoznih poduzeća, a njihovi odgovori obrađeni su metodom deskriptivne statističke analize. S tim u vezi, cilj istraživanja u ovom radu predstavlja rangiranje utjecaja Porterovih pet sila na konkurentnost hrvatskih izvoznih poduzeća, što je provedeno statističkom analizom varijanci. Predmetno istraživanje tj. sekundarni i primarni podatci prikazani u ovom radu preuzeti su iz doktorske disertacije autora ovog rada.

Ključne riječi: pet Porterovih sila, globalna konkurentnost; konkurentnost Hrvatske; hrvatski izvoznici


K. Marić: Analiza utjecaja pet Porterovih sila na konkurentnost hrvatskih izvoznih poduzeća164

1. UVOD

Konkurentnost hrvatskoga gospodarstva već godinama stagnira, što dokazuju i rezultati analize Nacionalnog vijeća za konkurentnost, prema kojima je Hrvatska svrstana na 60. mjesto od ukupno 63 analizirane zemlje. To znači da je Hrvatska konkurentnija samo od Argentine, Mongolije i Venecuele, što predstavlja problem istraživanja ovog rada. Shodno navedenom, rast izvoza predstavlja jedan od modela za podizanje konkurentnosti. S druge strane, kako bi se rast izvoza i ostvario, Hrvatska izvozna poduzeća konkontinuirano tre-baju podizati vlastitu konkurentnost. S tim u vezi, u ovom radu predstavljen je koncept pet konkurentskih sila prema Porteru, koje utječu na konkurentnost poduzeća. To su sile koje poduzeće treba internim resursima preoblikovati u svoju korist, a iste predstavljaju predmet istraživanja u ovom radu.Prema tome, rezultati istraživanja prikazani u istraživačkom poglavlju ukazat će koju razinu utjecaja na Hrvatska izvozna poduzeća ima svaka od pet Porterovih sila. Nadalje, rezultati će se rangirati sukladno čemu će se otkriti koje dvije konkurentske sile imaju najznačajniji utjecaj na konkurentnost hrvatskih izvoznih poduzeća, što predstavlja cilj ovog rada.

1.1. Metode, izvori istraživanja i metodologija

Sukladno definiranom problemu, predmetu i cilju istraživanja, u radu su na temelju sekun-darnih izvora podataka analizirani podaci dostupni u znanstvenoj i stručnoj literaturi te Internetu koji upućuju na spoznaje o istraživačkoj temi te je na temelju razvijenih teorij-skih tvrdnji pristupljeno deduktivnom zaključivanju. Navedeni sekundarni podaci priku-pljeni su istraživanjem za stolom („desk“ metoda), a korišteni su za prikaz koncepta kon-kurentnosti prema Porteru i za prikaz razine konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Uz teorijska, ovaj rad sadrži i istraživačko poglavlje, u kojem su korišteni primarni podatci pri-kupljeni putem internetske ankete, koja je izrađena korištenjem informatičkog programa Google Forms. Poveznica (link) na internetsku anketu upućena je elektroničkom poštom na adrese 380 poduzeća. Anketni upitnik ispunilo je 133 ispitanika iz 133 izvozna poduzeća koja su registrirana u Republici Hrvatskoj. Za prikaz i formuliranje rezultata empirijskog istraživanja korištene su različite znan-stveno-istraživačke metode kao što su: metoda anketiranja, metoda analize, metoda kom-paracije i metoda sinteze. Uz navedene, korištena je i metoda statističke analize prilikom izrade istraživačkog poglavlja ovog rada. U statističkoj analizi odgovora na anketna pitanja izračunavani su osnovni pokazatelji deskriptivne statistike: aritmetička sredina, standar-dna devijacija, koeficijent asimetrije i koeficijent varijabilnosti. Rezultati statističke obrade dobivenih podataka prikazani su tablično i grafički. Za statističku analizu podataka kori-šten je računalni program MS Excel. Metodom deskriptivne statističke analize odgovora ispitanika iz ankete analiziran je utjecaj pet Porterovih sila na konkurentnost hrvatskih izvoznih poduzeća, dok je rangiranje važnosti svake od pet Poterovih sila provedeno stati-stičkom analizom varijanci (Analysis of variance Analysis of means using variance).


1.2. Hipoteze rada

Hipoteza H1: Hrvatski su izvoznici spremni ulaganjem vlastitih resursa podizati konkuren-tnost kako bi promijenili u svoju korist one konkurentske sile koje ih čine nedovoljno konkurentnima.

Hipoteza H2: Promjenom konkurentske sile pregovaračka moć kupaca u svoju korist, hrvatski izvoznici omogućuju podizanje konkurentnosti svojih poduzeća.

Hipoteza H3: Promjenom konkurentske sile rivalitet među postojećim poduzećima u svoju korist, hrvatski izvoznici omogućuju podizanje konkurentnosti svojih poduzeća.

1.3. Svrha i znanstveni doprinos

Svrha provedenog istraživanja u ovom radu predstavlja teorijski i praktični doprinos razu-mijevanju povezanosti pet Porterovih konkurentskih sila i podizanja konkurentnosti hrvat-skih izvoznika. Shvaćanjem svrhe istraživanja, pregledom dokazivosti hipoteza i rezultata istraživanja te ostvarenjem cilja ovog rada, hrvatski izvoznici trebaju postati motivirani za poduzimanje potrebnih aktivnosti, putem kojih mogu promijeniti najvažnije konkurentske sile u svoju korist, što će omogućiti podizanja konkurentnosti njihovih poduzeća. Znan-stveni doprinos ovog rada predstavlja rangiranje pet Porterovih konkurentskih sila prema važnosti utjecaja na konkurentnost hrvatskih izvoznih poduzeća, a zahvaljujući rezulta-tima istraživanja, hrvatski izvoznici mogu unaprijediti svoje strategije za podizanje konku-rentnosti.

2. PORTEROV MODEL PET KONKURENTSKIH SILA

Michael E. Porter vodeći je svjetski ekonomist iz područja konkurentnosti poduzeća. U svojim djelima, Porter se uvijek fokusirao na podizanje konkurentnosti, ali i na održivost takvih modela poslovanja. S tim u vezi, u nastavku rada slijedi prikaz pet Porterovih konku-rentskih sila te definiranje svake konkurentske sile u odnosu na tržište i prisutne dionike, kao što su kupci, dobavljači i konkurenti. S tim u vezi, konkurentnost predstavlja preduvjet za izlazak poduzeća na inozemna tržišta, dok je izvoz generator razvoja svakog nacional-nog gospodarstva. Izvozom se ostvaruju devizna sredstva koja mogu posložiti za uvoz deficitarnih (nedo-stajućih) roba ili proizvoda koji se u vlastitoj zemlji uopće ne proizvode, a radi zadovolja-vanja potražnje u zemlji. (Andrijanić, 2012, 6) „Prva temeljna odrednica profitabilnosti poduzeća privlačnost je industrije. Konkurentska strategija mora nastati iz razumijevanja sofisticiranih pravila natjecanja koja određuju privlačnost neke industrije. Krajnji je cilj konkurentske strategije nositi se s tim pravilima, odnosno, u idealnom slučaju, promijeniti ih u svoju korist. U bilo kojoj industriji, bez obzira na to je li domaća ili međunarodna te nudi li proizvod ili uslugu, pravila natjecanja utjelovljena su u pet kompetitivnih sila: ulazak novih sudionika, prijetnja proizvoda supstituta ili usluga, pregovaračka moć kupaca, pre-govaračka moć dobavljača i rivalitete među postojećim konkurentima.“ (Porter, M. (2008). Konkurentska prednost, Masmedia, Zagreb str. 23.-24.)


Slika 1 Porterovih pet konkurentskih sila

Izvor: Porter, M. (2008). Konkurentska prednost, Masmedia, Zagreb, str. 24.

„Pet konkurentskih sila prikazanih na slici određuju profitabilnost industrije, zato što utječu na cijene, troškove i potrebne investicije poduzeća u industriji – element povrata na investicije. Na primjer, moć kupaca, kao i prijetnja supstituta, utječu na cijene koje poduzeća mogu naplaćivati. Moć kupaca također utječe na troškove i investicije budući da moćniji kupci traže skuplje usluge. Nadalje, pregovaračka moć dobavljača određuje cijenu sirovina i drugih inputa. Intenzitet rivalstva utječe na cijene, ali i troškove nadme-tanja u području postrojenja, razvoja proizvoda, oglašavanja i prodaje. Prijetnja ulaska novih sudionika ograničava cijene i oblikuje investicije koje su potrebne za odvraćanje novih sudionika. Snaga svake od tih pet konkurentskih sila (potencijalni sudionici, kupci, dobavljači, supstituti, rivalitet) funkcija je industrijske strukture, odnosno pozadinskih ekonomskih i tehničkih obilježja industrije. Industrijska struktura relativno je stabilna, ali podložna je promjenama kako se industrija razvija. Promjena strukture mijenja apsolutnu i relativnu snagu konkurentskih sila i prema tome može pozitivno ili negativno utjecati na profitabilnost industrije.“ (Porter, M. (2008). Konkurentska prednost, Masmedia, Zagreb str. 24.-25.)

Prijetnja novih sudionika „Ta sila određuje vjerojatnost ulaska novih sudionika, tj. poduzeća (konkurencije) u indu-striju u kojoj poduzeće posluje i na taj mu način oduzima dio stvorenih vrijednosti. Novi sudionici to mogu postići prenošenjem stvorenih vrijednosti na kupce tako što će spu-stiti svoje cijene ili povećanjem ulaganja u istraživanje i razvoj te marketing.“ (Porter, M. (2008). Konkurentska prednost, Masmedia, Zagreb str. 24.-25.)


Pregovaračka moć kupaca„Ta sila utječe na formiranje visine cijena od strane poduzeća, ali i na troškove, razvoj i investicije. Kupci više platežne moći žele kupovati skuplje proizvode i usluge što određuje koliko će stvorene vrijednosti poduzeća kupci zadržati za sebe, a koliko će stvorene vrijed-nosti ostati poduzećima za daljnju proizvodnju, rast i razvoj.“ (Porter, M. (2008). Konku-rentska prednost, Masmedia, Zagreb str. 24.-25.)

Pregovaračka moć dobavljača „Ta sila utječe na cijenu sirovina i ostalih potrebnih inputa što određuje koliko će stvorene vrijednosti za kupce preuzeti dobavljači, a koliko će stvorene vrijednosti ostati poduzeću.“ (Porter, M. (2008). Konkurentska prednost, Masmedia, Zagreb str. 24.-25.)

Prijetnja proizvoda supstituta„Ta sila određuje do koje mjere neki drugi proizvod može zamijeniti iste potrebe kupaca te na taj način postavlja gornju granicu koju je kupac voljan platiti za proizvod neke industrije i predstavlja sklonost kupaca prema drugim proizvodima što dovodi do oduzimanja dijela stvorene vrijednosti industriji u kojoj poduzeće posluje.“ (Porter, M. (2008). Konkurentska prednost, Masmedia, Zagreb str. 24.-25.)

Rivalitet među postojećim poduzećima„Ta sila utječe na određivanje i postizanje cijena, ali i na troškove koji dolaze kao posljedica nadmetanja s konkurencijom, a to je područje unaprjeđenja tehnološki naprednih postro-jenja, razvoj novih proizvoda te prodaja i marketing. Također, rivalitet među postojećim poduzećima ima sličan utjecaj kao i prijetnja ulaska novih sudionika u industriju, osim što određuje do koje će se mjere postojeća poduzeća u industriji međusobno natjecati za pri-svajanje dijela vrijednosti koju su stvorile za kupce, prenoseći je na kupce nižim cijenama ili rasipanjem kroz više troškove natjecanja.“ (Porter, M. (2008). Konkurentska prednost, Masmedia, Zagreb str. 24.-25.)

3. KONKURENTNOST HRVATSKOGA GOSPODARSTVA

Institut za razvoj poslovnog upravljanja iz Lausanne čiji je partner Nacionalno vijeće za konkurentnost, objavio je rezultate Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2019. Hrvatska je u ovogodišnjem izvješću zauzela 60. od ukupno 63 mjesta na ljestvici svjetske ekonomije, što je rast za jedno mjesto u odnosu na prethodnu godinu.


Tablica 1. Globalna konkurentnost zemalja 2018. – 2019.

WCY 2019 Zemlja WCY

2018 Promjena WCY 2019 Zemlja WCY

2018 Promjena

1 Singapur 3 +2 33 Češka 29 -4

2 Hong Kong 2 0 34 Kazahstan 38 +4

3 SAD 1 -2 35 Estonija 31 -4

4 Švicarska 5 +1 36 Španjolska 36 0

5 UAE 7 +2 37 Slovenija 37 0

6 Nizozemska 4 -2 38 Poljska 34 -4

7 Irska 12 +5 39 Portugal 33 -6

8 Danska 6 -2 40 Latvija 40 0

9 Švedska 9 0 41 Cipar 41 0

10 Katar 14 +4 42 Čile 35 -7

11 Norveška 8 -3 43 Indija 44 +1

12 Luksemburg 11 -1 44 Italija 42 -2

13 Kanada 10 -3 45 Rusija 45 0

14 Kina 13 -1 46 Filipini 50 +4

15 Finska 16 +1 47 Mađarska 47 0

16 Tajvan, Kina 17 +1 48 Bugarska 48 0

17 Njemačka 15 -2 49 Rumunjska 49 0

18 Australija 19 +1 50 Meksiko 51 +1

19 Austrija 18 -1 51 Turska 46 -5

20 Island 24 +4 52 Kolumbija 58 +6

21 Novi Zeland 23 +2 53 Slovačka 55 +2

22 Malezija 22 0 54 Ukrajina 59 +5

23 UK 20 -3 55 Peru 54 -1

24 Izrael 21 -3 56 Južna Afrika 53 -3

25 Tajland 30 +5 57 Jordan 52 -5

26 Saudijska A. 39 +13 58 Grčka 57 -1

27 Belgija 26 -1 59 Brazil 60 +1

28 Koreja 27 -1 60 Hrvatska 61 +1

29 Litva 32 +3 61 Argentina 56 -5

30 Japan 25 -5 62 Mongolija 62 0

31 Francuska 28 -3 63 Venezuela 63 0

32 Indonezija 43 +11

Izvor: http://konkurentnost.hr/imd-godisnjak-svjetske-konkurentnosti-2019-stvarni-napredak-zahtijeva-brze-i-temeljitije-reforme/ (1.7.2019.)


Kao što se vidi iz prikazanih rezultata u tablici, osim Irske, zemlje Europske unije nisu 2019. godine postigle osjetan rast konkurentnosti. Što se tiče ukupnog rezultata, Singapur je zauzeo prvo mjesto, skinuvši s trona SAD, koji je pao na treće mjesto, dok je Hong Kong zadržao drugu poziciju, kao i prethodne godine. S druge strane, najlošiji rezultat na ljestvici konkurentnosti, kao i prethodne godine, ostvarile su Venezuela i Mongolija, dok se odmah iza njih nalazi Argentina, koja je pala za pet mjesta. Ispred Argentine nalazi se Hrvatska, koja je rasla za jedno mjesto i nalazi se na šezdesetom mjestu, kao četvrta odostraga, što predstavlja jako loš rezultat. Također, treba naglasiti da je Hrvatska rasla zahvaljujući padu Argentine za pet mjesta.

Grafikon 1 Konkurentnost Republike Hrvatske i usporednih zemalja

Izvor: http://konkurentnost.hr/imd-godisnjak-svjetske-konkurentnosti-2019-stvarni-napredak-zahtijeva-brze-i-temeljitije-reforme/ (1.7.2019.)

Prema IMD-u (Godišnjak svjetske konkurentnosti) prikazana je konkurentnost zemalja u okruženju, od kojih su jedino Slovačka i Hrvatska rasle. Slovačka je rasla za dva mjesta, a Hrvatska je rasla za jedno mjesto, dok su Poljska i Češka ostvarile pad za četiri mjesta u odnosu na prošlu godinu. Ostale zemlje nisu mijenjale svoju poziciju u odnosu na pret-hodnu godinu


4. ISTRAŽIVANJE O VAŽNOSTI PET PORTEROVIH SILA ZA KONKURENTNOST HRVATSKIH IZVOZNIH PODUZEĆA

U nastavku rada prikazani su rezultati primarnog istraživanja preuzeti iz doktorske diser-tacije autora ovog rada.

Tablica 2 Sektori gospodarstva u kojima posluju analizirana poduzeća iz ankete empirijskog istraživanja (prema NKD 2007.)

Pitanje 3.: U kojem sektoru gospodarstva posluje Vaše poduzeće?

Promet< od

10 mil €

Promet< od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑

Izvan teritorijalne organizacije i tijela 1 1 2

Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 1 1 2

Financijske djelatnosti i osiguranje 1 1 2

Građevinarstvo 2 1 2 2 7

Informacije i komunikacije 1 2 4 2 9

El. energija, plin, para i klimatizacija 1 1

Ostale uslužne djelatnosti 2 2 1 5

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarst 2 2 3 7

Popravak motornih vozila 1 1

Poslovanje nekretninama 2 2

Prerađivačka industrija 21 14 13 13 61

Prijevoz i skladištenje 4 1 1 6

Rudarstvo i vađenje 1 1

Stručne, znanstv. i tehničke djelat. 1 3 4

Trgovina na veliko i na malo 9 4 4 5 22

Umjetnost, zabava i rekreacija 1 1

Ukupno 47 33 30 23 133

Izvor: Marić, K. (2019). Modeli za podizanje izvozne konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, doktorski rad, Sveučilište u Zadru i Sveučilište Libertas, str. 109.

„U tablici je prikazano u kojem sektoru gospodarstva (Prema NKD 2007.) posluju 133 ana-lizirana poduzeća, kako slijedi: izvan teritorijalne organizacije i tijela = 2 poduzeća, djelat-nosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi = 2 poduzeća, financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja = 2 poduzeća, građevinarstvo = 7 poduzeća, informacije i komunikacije = 9 poduzeća, opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija = 1 poduzeće, ostale uslužne djelatnosti = 5 poduzeća, poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo = 7 podu-zeća, popravak motornih vozila i motocikla = 1 poduzeće, poslovanje nekretninama = 2 poduzeća, prerađivačka industrija = 61 poduzeće, prijevoz i skladištenje = 6 poduzeća, rudarstvo i vađenje = 1 poduzeće, stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti = 4 poduzeća,


trgovina na veliko i na malo = 22 poduzeća, umjetnost, zabava i rekreacija = 1 poduzeće. Pivot tablica je višedimenzionalna i u istoj je prikazan odnos između analiziranih poduzeća prema sektoru gospodarstva u kojima poduzeća posluju i njihovog ukupnog prometa.“ (Marić, 2019, 109-110)

Tablica 3 Utjecaj konkurentske sile prijetnja novih sudionika na konkurentnost analiziranih poduzeća iz ankete empirijskog istraživanja

Pitanje 14.: Konkurentska sila „Prijetnja novih sudionika“ za konkurentnost mojeg poduzeće ima razinu utjecaja:

Promet < od

10 mil €

Promet < od

2 mil €

Promet < od

50 mil €

Promet > od

50 mil €∑

1. Iznimno visoka 7 2 3 1 13

Informacije i komunikacije 1 1

Ostal+e uslužne djelatnosti 1 1



Trgovina na veliko i na malo 4 1 5

2. Visoka 8 7 8 8 31

Izvanteritorijalne organiz. i tijela 1 1 2

Zdravst. zaštita i socijalna skrb 1 1

Građevinarstvo 1 1


Ostale uslužne djelatnosti 1 1


Trgovina na veliko i na malo 2 2 4 8

3. Podjednako visoka i niska 21 22 11 4 58

Zdravst. zaštita i socijalna skrb 1 1

Financijske djelatnosti i osiguranje 1 1


Informacije i komunikacije 2 1 3

El. energija, plin, para i klima 1 1


Poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo 2 2 2 6



Prijevoz i skladištenje 4 1 5

Stručne, znanstv. i tehničke djel. 2 2



Pitanje 14.: Konkurentska sila „Prijetnja novih sudionika“ za konkurentnost mojeg poduzeće ima razinu utjecaja:

Promet < od

10 mil €

Promet < od

2 mil €

Promet < od

50 mil €

Promet > od

50 mil €∑

4. Niska 9 1 6 7 23


Građevinarstvo 1 1 2



Poljoprivreda, šumarstvo i ribarst. 1 1

Popravak motor. vozila i motocikla 1 1

Prerađivačka industrija 3 3 5 11


Stručne, znanstv. i tehničke djelat. 1 1

Trgovina na veliko i na malo 1 1

5. Potpuno niska 2 1 2 3 8


Prerađivačka industrija 1 1 2

Prijevoz i skladištenje 1 1

Stručne, znanstv. i tehničke djel. 1 1



Ukupno 47 33 30 23 133

Izvor: Marić, K. (2019). Modeli za podizanje izvozne konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, doktorski rad, Sveučilište u Zadru i Sveučilište Libertas, str. 121-122.

„U tablici je prikazana razina utjecaja konkurentske sile prijetnja novih sudionika na kon-kurentnost 133 analizirana poduzeća. Stavovi ispitanika prikazani su na temelju analize prema Likertu, kako slijedi: 1. Iznimno visoka - 13 poduzeća, 2. Visoka – 31 poduzeće, 3. Podjednako visoka i niska – 58 poduzeća, 4. Niska – 23 poduzeća, 5. Potpuno niska – 8 poduzeća. Pivot tablica je višedimenzionalna i u istoj je prikazan utjecaj konkurentske sile „Prijetnja novih sudionika“ na konkurentnost analiziranih poduzeća u odnosu na sektore gospodarstva u kojima posluju ta poduzeća i njihov ukupni promet.“ (Marić, 2019, 123)

Nastavak tablice 3


Tablica 4 Deskriptivna statistička analiza odgovora ispitanika na anketno pitanje 14.

Aritmetička sredina 2,86

Median 3

Mode 3

Standardna devijacija 1,01

Koeficijent varijabilnosti 35,24 %

Koeficijent asimetrije 0,05

Broj uzoraka 133


„U tablici su prikazani rezultati deskriptivne statističke analize odgovora ispitanika na pita-nje 14. iz ankete o razini utjecaja konkurentske sile prijetnja novih sudionika na konkuren-tnost 133 analizirana poduzeća. Vrijednosti aritmetičke sredine, medijana i moda ukazuju da su ispitanici u većoj mjeri davali „niže“ odgovore što ukazuje na veću zainteresiranost. To potvrđuje i koeficijent asimetrije koji iznosi 0,05. Minimalna pozitivnost koeficijenta asimetrije ukazuje da konkurentska sila prijetnja novih sudionika ima neznatan utjecaj na konkurentnost analiziranih poduzeća.“ (Marić, 2019, 123)

Tablica 5 Utjecaj konkurentske sile prijetnja proizvoda supstituta na konkurentnost analiziranih poduzeća iz ankete empirijskog istraživanja

Pitanje 15.: Konkurentska sila „Prijetnja proizvoda supstituta“ za konkurentnost mojeg poduzeće ima razinu utjecaja:

Promet< od

10 mil €

Promet< od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑

1. Iznimno visoka 5 4 2 11

Izvan teritorijalnih organizac. i tijela 1 1





2. Visoka 8 9 5 7 29

Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 1 1

Građevinarstvo 1 1

Informacije i komunikacije 2 2 1 5







Pitanje 15.: Konkurentska sila „Prijetnja proizvoda supstituta“ za konkurentnost mojeg poduzeće ima razinu utjecaja:

Promet< od

10 mil €

Promet< od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑


Izvan teritorijalne organizac. i tijela 1 1




El. energ., plin, para i klimatizacija 1 1


Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 2 1 2 5





4. Niska 16 7 13 8 44


Građevinarstvo 1 1 2 4



Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 1 1




Prijevoz i skladištenje 1 1 1 3





5. Potpuno niska 4 5 2 1 12



Stručne, znanstv. i tehničke djelat. 1 1 2

Ukupno 47 33 30 23 133


Nastavak tablice 5


„U tablici je prikazana razina utjecaja konkurentske sile prijetnja proizvoda supstituta na konkurentnost 133 analizirana poduzeća. Stavovi ispitanika prikazani su na temelju analize prema Likertu, kako slijedi: 1. Iznimno visoka - 11 poduzeća, 2. Visoka – 29 poduzeća, 3. Podjednako visoka i niska – 37 poduzeća, 4. Niska – 44 poduzeća, 5. Potpuno niska – 12 poduzeća. Pivot tablica je višedimenzionalna i u istoj je prikazan utjecaj konkurentske sile prijetnja proizvoda supstituta na konkurentnost analiziranih poduzeća u odnosu na sek-tore gospodarstva u kojima ta poduzeća posluju i njihov ukupni promet.“ (Marić, 2019, str. 126)



Median 3

Mode 4



Koeficijent asimetrije -0,22

Broj uzoraka 133


„U tablici su prikazani rezultati deskriptivne statističke analize odgovora ispitanika na pita-nje 15. iz ankete o razini utjecaja konkurentske sile prijetnja proizvoda supstituta na kon-kurentnost 133 analizirana poduzeća. Vrijednosti aritmetičke sredine, medijana i moda ukazuju da su ispitanici u većoj mjeri davali „više“ odgovore što ukazuje na manju zainte-resiranost. To potvrđuje i koeficijent asimetrije, koji iznosi -0,22. Negativnost koeficijenta asimetrije ukazuje da konkurentska sila prijetnja proizvoda supstituta za većinu ispitanika nema utjecaj na konkurentnost analiziranih poduzeća.“ (Marić, 2019, 126)

Tablica 7 Utjecaj konkurentske sile pregovaračka moć dobavljača na konkurentnost analiziranih poduzeća iz ankete empirijskog istraživanja

Pitanje 16.: Konkurentska sila „Pregovaračka moć dobavljača“ za konkurentnost mojeg poduzeće ima razinu utjecaja:

Promet < od

10 mil €

Promet < od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑







Promet < od

10 mil €

Promet < od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑

2. Visoka 9 10 9 7 35

Izvanteritorijalne organizac. i tijela 1 1















Građevinarstvo 2 2


Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 2 3 5





4. Niska 16 10 3 5 34



Ostale uslužne djelatnosti 2 2 4







Nastavak tablice 7



Promet < od

10 mil €

Promet < od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑

5. Potpuno niska 3 2 5

Građevinarstvo 1 1




Ukupno 47 33 30 23 133


„U tablici je prikazana razina utjecaja konkurentske sile pregovaračka moć dobavljača na konkurentnost 133 analizirana poduzeća. Stavovi ispitanika prikazani su na temelju analize prema Likertu, kako slijedi: 1. Iznimno visoka - 12 poduzeća, 2. Visoka – 35 poduzeća, 3. Podjednako visoka i niska – 47 poduzeća, 4. Niska – 34 poduzeća, 5. Potpuno niska – 5 poduzeća. Pivot tablica je višedimenzionalna i u istoj je prikazan utjecaj konkurentske sile pregovaračka moć dobavljača na konkurentnost analiziranih poduzeća u odnosu na sek-tore gospodarstva u kojima posluju ta poduzeća i njihov ukupni promet.“ (Marić, 2019, 128-129).



Median 3

Mode 3



Koeficijent asimetrije -0,08

Broj uzoraka 133


„U tablici su prikazani rezultati deskriptivne statističke analize odgovora ispitanika na pita-nje 16. iz ankete o razini utjecaja konkurentske sile pregovaračka moć dobavljača na kon-kurentnost 133 analizirana poduzeća. Vrijednosti aritmetičke sredine, medijana i moda ukazuju da su ispitanici u većoj mjeri davali „više“ odgovore što ukazuje na manju zainte-resiranost. To potvrđuje i koeficijent asimetrije koji iznosi -0,08. Negativnost koeficijenta asimetrije ukazuje da konkurentska sila pregovaračka moć dobavljača za većinu ispitanika nema utjecaj na konkurentnost analiziranih poduzeća.“ (Marić, 2019, 129)

Nastavak tablice 7


Tablica 9 Utjecaj konkurentske sile pregovaračka moć kupaca na konkurentnost analiziranih poduzeća iz ankete empirijskog istraživanja

Pitanje 17.: Konkurentska sila „Pregovaračka moć kupaca“ za konkurentnost mojeg poduzeće ima razinu utjecaja:

Promet < od

10 mil €

Promet < od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑





2. Visoka 13 11 11 10 45


Zdravstv. zaštita i socijalna skrb 1 1

















Poljoprivreda, šumarstvo i ribarst. 2 1 2 5








Pitanje 17.: Konkurentska sila „Pregovaračka moć kupaca“ za konkurentnost mojeg poduzeće ima razinu utjecaja:

Promet < od

10 mil €

Promet < od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑

4. Niska 7 2 5 4 18

Zdravstv. zaštita i socijalna skrb 1 1








Trgovina na veliko i na malo 1 1

5. Potpuno niska 2 1 1 4


Stručne, znanst. i tehničke djelat. 1 1

Ukupno 47 33 30 23 133


„U tablici je prikazana razina utjecaja konkurentske sile pregovaračka moć kupaca na kon-kurentnost 133 analizirana poduzeća. Stavovi ispitanika prikazani su na temelju analize prema Likertu, kako slijedi: 1. Iznimno visoka - 19 poduzeća, 2. Visoka – 45 poduzeća, 3. Podjednako visoka i niska – 47 poduzeća, 4. Niska – 18 poduzeća, 5. Potpuno niska – 4 poduzeća. Pivot je tablica višedimenzionalna i u istoj je prikazan utjecaj konkurentske sile pregovaračka moć kupaca na konkurentnost analiziranih poduzeća u odnosu na sektore gospodarstva u kojima posluju ta poduzeća i njihov ukupni promet.“ (Marić, 2019, 131-132)



Median 3

Mode 3




Broj uzoraka 133


Nastavak tablice 9


„U tablici su prikazani rezultati deskriptivne statističke analize odgovora ispitanika na pita-nje 17. iz ankete o razini utjecaja konkurentske sile pregovaračka moć kupaca na kon-kurentnost 133 analizirana poduzeća. Vrijednosti aritmetičke sredine, medijana i moda ukazuju da su ispitanici u većoj mjeri davali „niže“ odgovore što ukazuje na veću zainteresi-ranost. To potvrđuje i koeficijent asimetrije, koji iznosi 0,25. Slaba pozitivnost koeficijenta asimetrije ukazuje da konkurentska sila pregovaračka moć kupaca ima slab utjecaj na kon-kurentnost analiziranih poduzeća.“ (Marić, 2019, 132)

Tablica 11 Utjecaj konkurentske sile rivalitet među postojećim poduzećima na konkurentnost analiziranih poduzeće iz anketnog upitnika empirijskog istraživanja

Pitanje 18.: Konkurentska sila „Rivalitet među postojećim poduzećima“ za konkurentnost mojeg poduzeće ima razinu utjecaja:

Promet < od

10 mil €

Promet < od

2 mil €

Promet < od

50 mil €

Promet > od

50 mil €∑


Zdravstvena zaštite i socijalna skrb 1 1






2. Visoka 10 9 11 8 38



Građevinarstvo 1 1












Građevinarstvo 1 1




Pitanje 18.: Konkurentska sila „Rivalitet među postojećim poduzećima“ za konkurentnost mojeg poduzeće ima razinu utjecaja:

Promet < od

10 mil €

Promet < od

2 mil €

Promet < od

50 mil €

Promet > od

50 mil €∑







4. Niska 7 6 3 5 21









5. Potpuno niska 2 1 1 4

Građevinarstvo 1 1



Ukupno 47 33 30 23 133

Izvor: Marić, K. (2019) Modeli za podizanje izvozne konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, doktorski rad, Sveučilište u Zadru i Sveučilište Libertas, str. 133-134.

„U tablici je prikazana razina utjecaja konkurentske sile rivalitet među postojećim podu-zećima na konkurentnost 133 analizirana poduzeća. Stavovi ispitanika prikazani su na temelju analize prema Likertu, kako slijedi: 1. Iznimno visoka - 22 poduzeća, 2. Visoka – 38 poduzeća, 3. Podjednako visoka i niska – 48 poduzeća, 4. Niska – 21 poduzeće, 5. Potpuno niska – 4 poduzeća. Pivot tablica je višedimenzionalna i u istoj je prikazan utjecaj konkurentske sile rivalitet među postojećim poduzećima na konkurentnost analiziranih poduzeća u odnosu na sektore gospodarstva u kojima posluju ta poduzeća i njihov ukupni promet.“ (Marić, 2019, 135)

Nastavak tablice 11


Tablica 12 Deskriptivna statistička analiza odgovora ispitanikana anketno pitanje 18.


Median 3

Mode 3




Broj uzoraka 133


„U tablici su prikazani rezultati deskriptivne statističke analize odgovora ispitanika na pita-nje 18. iz ankete o razini utjecaja konkurentske sile rivalitet među postojećim poduzećima na konkurentnost 133 analizirana poduzeća. Vrijednosti aritmetičke sredine, medijana i moda ukazuju da su ispitanici u većoj mjeri davali „niže“ odgovore što ukazuje na veću zainteresiranost. To potvrđuje i koeficijent asimetrije koji iznosi 0,12. Slaba pozitivnost koeficijenta asimetrije ukazuje da konkurentska sila rivalitet među postojećim poduze-ćima ima slab utjecaj na konkurentnost analiziranih poduzeća.“ (Marić, 2019, 135)

Tablica 13 Zainteresiranost poduzeća iz ankete empirijskog istraživanja za ulaganje vlastitih resursa u podizanje svoje izvozne konkurentnosti

Pitanje 19.: S ciljem podizanja izvozne konkurentnosti poduzeće je zainteresirano ulaganjem vlastitih resursa promijeniti u svoju korist konkurentske sile koje ga čine nedovoljno konkurentnima:

Promet < od

10 mil €

Promet< od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑

1. Iznimno zainteresirano 17 4 7 10 38





Popravak motornih vozila 1 1




2. Zainteresirano 11 15 14 12 52

Građevinarstvo 1 1


Opskrba el. energ., plinom, parom 1 1



Pitanje 19.: S ciljem podizanja izvozne konkurentnosti poduzeće je zainteresirano ulaganjem vlastitih resursa promijeniti u svoju korist konkurentske sile koje ga čine nedovoljno konkurentnima:

Promet < od

10 mil €

Promet< od

2 mil €

Promet< od

50 mil €

Promet> od

50 mil €∑

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 1 1 1 3








3. Podjednako zainteresirano i nezainteresiran 13 12 8 1 34


Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 1 1 2










4. Nezainteresirano 5 2 1 8





5. Potpuno nezainteresirano 1 1


Ukupno 47 33 30 23 133


„Na uzorku od 133 analizirana poduzeća u tablici je prikazana razina zainteresiranosti poduzeća za ulaganje vlastitih resursa u podizanje svoje konkurentnosti kako bi promije-

Nastavak tablice 13


nila u svoju korist one konkurentske sile koja ih čini nedovoljno konkurentnima. Stavovi ispitanika prikazani su na temelju analize prema Likertu, kako slijedi: 1. Iznimno zainte-resirano - 38 poduzeća, 2. Zainteresirano – 52 poduzeća, 3. Podjednako zainteresirano i nezainteresirano – 34 poduzeća, 4. Nezainteresirano – 8 poduzeća, 5. Potpuno nezainte-resirano – 1 poduzeće. Pivot tablica je višedimenzionalna i u istoj je prikazana razina zain-teresiranosti poduzeća da vlastitim resursima mijenjaju u svoju korist one konkurentske sile koje ih čine nedovoljno konkurentnima u odnosu na sektore gospodarstva u kojima posluju i njihov ukupni promet.“ (Marić, 2019, 137-138)



Median 2

Mode 2




Broj uzoraka 133


„U tablici su prikazani rezultati deskriptivne statističke analize odgovora ispitanika na pita-nje 19. iz ankete o razini zainteresiranosti poduzeća za ulaganje vlastitih resursa u podi-zanje svoje konkurentnosti. Analizirana su 133 poduzeća. Vrijednosti aritmetičke sredine, medijana i moda ukazuju da su ispitanici u većoj mjeri davali „niže“ odgovore što ukazuje na veću zainteresiranost. To potvrđuje i srednje jak koeficijent asimetrije koji iznosi 0,49. Srednje jaka pozitivnost koeficijenta asimetrije ukazuje da su poduzeća srednje jako spre-mna ulagati vlastite resurse u podizanje vlastite konkurentnosti kako bi u svoju korist pro-mijenile one konkurentske sile koje ih u ovom trenutku čine nedovoljno konkurentnima.“ (Marić, 2019, 138)

5. RANGIRANJE KONKURENTSKIH SILA ZA PODIZANJE KONKURENTNOSTI HRVATSKIH IZVOZNIKA

Na temelju odgovora ispitanika iz ankete provedena je analiza važnosti utjecaja i rangi-ranje pet Porterovih konkurentskih sila statističkom analizom varijanci. Rangiranje prika-zuje važnost svake pojedine Porterove sile na podizanje konkurentnosti hrvatskih izvoznih poduzeća.Predmetna analiza pokazala je da najvažniju silu za podizanje konkurentnosti hrvatskih izvoznih poduzeća predstavlja „Pregovaračka moć kupaca“.Strateška je nakana poduzeća usmjeriti preferencije kupaca prema vlastitom asortimanu proizvoda i usluga te je stoga važno razumjeti strukturu potreba i želja kupaca. Nužno je stvoriti dodatne vrijednosti za kupce koje oni vide kao posebno važne sa stajališta pove-ćanja svoje djelotvornosti i boljeg zadovoljavanja potreba (Tipurić i suradnici, 1999, 20).


Tablica 15 Analiza varijanci pet konkurentskih sila

Konkurentske sile Ukupno Zbroj Prosjek Varijance

Konkurentska sila „Prijetnja novih sudionika“ 133 381 2,864662 1,026999

Konkurentska sila „Prijetnja proizvoda supstituta“ 133 416 3,12782 1,233538

Konkurentska sila „Pregovaračka moć dobavljača“ 133 384 2,887218 1,025063

Konkurentska sila „Pregovaračka moć kupaca“ 133 342 2,571429 0,989177

Konkurentska sila „Rivalitet među postojećim poduzećima“ 133 346 2,601504 1,074846

Izvor varijanci SS df MS F P-value F crit

Između grupa 27,97593985 4 6,993985 6,536894 0,0000 2,38543

Unutar grupa 706,1503759 660 1,069925

Ukupno 734,1263158 664

Izvor: Marić, K. (2019). Modeli za podizanje izvozne konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, doktorski rad, Sveučilište u Zadru i Sveučilište Libertas, str. 217.U tablici su prikazane statistički značajne razlike (p<0,01) utjecaja pet analiziranih Portero-vih konkurentskih sila na podizanje konkurentnosti hrvatska izvozna poduzeća.

Tablica 16 Rang utjecaja pet konkurentskih sila

Rang utjecaja Aritmetička sredina

„Pregovaračka moć kupaca“ 2,57

„Rivalitet među postojećim poduzećima“ 2,60

„Prijetnja novih sudionika“ 2,86

„Pregovaračka moć dobavljača“ 2,89

„Prijetnja proizvoda supstituta“ 3,13


Grafikon 2. Rang utjecaja pet konkurentskih sila



U tablici i na grafikonu prikazan je rang utjecaja pet Porterovih sila na konkurentnost hrvatskih izvoznih poduzeća. Iz predstavljenih rezultata vidi se da najvažniji utjecaj na podizanje konkurentnost hrvatskih izvoznika imaju konkurentske sile pregovaračka moć kupaca i rivalitet među postojećim poduzećima.

6. ZAKLJUČAK

Na temelju rezultata istraživanja i provedene statističke analize potvrđeno je da su hrvat-ski izvoznici spremni podizati svoju konkurentnost vlastitim resursima. Također, rezultati su otkrili da najznačajniji utjecaj na podizanje konkurentnosti hrvatskih izvoznika imaju konkurentske sile pregovaračka moć kupaca i rivalitet među postojećim poduzećima, a iste su opisane u drugom poglavlju ovoga rada - Porterov model pet konkurentskih sila. S druge strane, hipoteze ovoga rada potvrđene su na temelju rezultata prikazanih u istraži-vačkom poglavlju - Istraživanje o važnosti pet Porterovih sila za konkurentnost hrvatskih izvoznih poduzeća, u tablicama kako slijedi: Sukladno rezultatima statističke analize prikazanima u tablici 17., nedvojbeno je potvr-đena hipoteza H1: Hrvatski su izvoznici spremni ulaganjem vlastitih resursa podizati kon-kurentnost kako bi promijenili u svoju korist one konkurentske sile koje ih čine nedovoljno konkurentnima. Sukladno rezultatima statističke analize prikazanima u tablici 13., nedvoj-beno je potvrđena hipoteza H2: Promjenom konkurentske sile pregovaračka moć kupaca u svoju korist, hrvatski izvoznici omogućuju podizanje konkurentnosti svojih poduzeća. Sukladno rezultatima statističke analize prikazanima u tablici 15., nedvojbeno je potvr-đena hipoteza H3: Promjenom konkurentske sile rivalitet među postojećim poduzećima u svoju korist, hrvatski izvoznici omogućuju podizanje konkurentnosti svojih poduzeća. Sve hipoteze ovog rada nedvojbeno su dokazane, shodno čemu se može zaključiti da primje-nom rezultata istraživanja ovog rada hrvatski izvoznici mogu podići svoju konkurentnost. S druge strane, ograničenja ovog istraživanja odnose se na manji broj ispunjenih upitnika (133), što je dovelo do nedovoljnog uzorka za provođenje rangiranja i testiranja dokazi-vosti hipoteza za svaki pojedini sektor gospodarstva i za svaku pojedinu grupu poduzeća (broj zaposlenih, visina prihoda). Uz navedeno, ograničenja istraživanja predstavljalo je i nepostojanje ovakvih i/ili sličnih istraživanja u Hrvatskoj i svijetu.


THE ANALYSIS OF THE INFLUENCE OF THE FIVE PORTER FORCES ON THE COMPETITIVENESS

OF CROATIAN EXPORT COMPANIES

Kristijan Marić, Ph.D., senior lecturerLibertas International University

Trg J. F. Kennedy 6 b, 10000 Zagreb, CroatiaMobile phone: +385 91 3888-305, e-mail: [email protected]

SUMMARYThis paper discusses the competitiveness of the Croatian economy. In the theoretical chapters of the paper, secondary data sources are based on and collected by the desk research method. These chapters present the competitiveness of the Croatian economy and the concept of five competing forces according to Porte. For this purpose, scientific and professional literature and Internet sources were used. In addition to the secondary ones, the paper also presents the primary results of the research, which represent the answers of the respondents collected by the method of an online survey. Respondents were represented by employees of Croatian export companies, and their answers were processed by the method of descriptive statistical analysis. In this regard, the aim of the research in this paper is to rank the impact of Porter’s five forces on the competitiveness of Croatian export companies, which was conducted by statistical analysis of variance. The subject of this research, with secondary and primary data presented in this paper, is taken from the doctoral dissertation of the author of this paper.

Keywords: five Porter forces; global competitiveness; Croatian competitiveness; Croatian exporters


LITERATURA

1. Andrijanić, I. (2012). Poslovanje u vanjskoj trgovini. Zagreb: Mikrorad. 2. Tipurić, D. i suradnici (1999). Konkurentska sposobnost poduzeća. Zagreb: Sinergija. 3. IMD godišnjak svjetske konkurentnosti (2019). Preuzeto s: http://konkurentnost.hr/imd-godi-

snjak-svjetske-konkurentnosti-2019-stvarni-napredak-zahtijeva-brze-i-temeljitije-reforme/ (1.7.2019.)

4. Marić, K. (2019). Modeli za podizanje izvozne konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva (doktor-ska disertacija, Sveučilište u Zadru i Sveučilište Libertas, Zagreb).

5. Porter, M. (2008). Konkurentska prednost. Zagreb: Masmedia.



FINANCIJSKA PISMENOST - JEDAN OD TEMELJA PODUZETNIČKOG UČENJA

mr.sc. Martina Primorac Krmpotić, pred.Europska poslovna škola Zagreb

Selska cesta 119, Zagreb, HrvatskaTelefon: +385 98 775 258, e-mail: [email protected]

SAŽETAKU Hrvatskoj su odrasli građani prezaduženi, a mladi financijski nepismeni te je evidentna potreba za financijskim obrazovanjem. Međunarodno istraživanje OECD-a PISA 2012 pokazalo je da hrvatski petnaestogodišnjaci nisu sposobni donijeti ispravnu financijsku odluku i planirati budućnost. Različita istraživanja financijske pismenosti u Republici Hrvatskoj pokazala su da je prosječna ocjena financijske pismenosti poražavajuća. Najnižu pismenost imaju mlađi od 19 godina. U sklopu istraživanja uobičajeno se mjere tri osnovne kategorije: financijsko znanje, financijsko ponašanje i odnos prema novcu, a rezultati pokazuju da, premda se mladi od najranije dobi susreću s novcem, o novcu se ne razgovara u obitelji, vrtiću, školi ili fakultetu. Osnovno financijsko obrazovanje nije ponuđeno u obrazovnom sustavu u Hrvatskoj ni na kojoj razini. Posljedica je da mladi ne znaju procijeniti izazove i rizike na financijskom tržištu, što dovodi do loših poslovnih odluka, pada prihoda i prevelike zaduženosti. U nastojanju da se to promijeni, a u skladu s dva dokumenta Vlade Republike Hrvatske (Odluku o donošenju programa međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole i Nacionalni strateški okvir financijske pismenosti potrošača za razdoblje od 2015. do 2020. godine) učenicima trećeg i četvrtog razreda Hotelijersko-turističke škole uveden je fakultativni predmet Financijska pismenost. U ovom su radu prezentirana očekivanja učenika koji su prepoznali vrijednosti nastavnog sadržaja, opisan je nastavni proces i načini učenja putem izvannastavnih aktivnosti. Prikazan je sadržajni okvir predmeta distribuiran po modulima u skladu s Odlukom o donošenju kurikuluma međupredmetne teme Poduzetništvo za osnovne i srednje škole, zatim metode procjene znanja i usporedba rezultata anketa učenika koji pohađaju financijsku pismenost i učenika koji je ne pohađaju.

Ključne riječi: financijska pismenost; obrazovanje za poduzetništvo; fakultativni predmet; srednje škole

Stručni rad / Professional paper

M. Primorac Krmpotić: Financijska pismenost - jedan od temelja poduzetničkog učenja190

1. UVOD

Financijska pismenost je kombinacija znanja, vještina, stavova i ponašanja koji su potrebni za donošenje ispravnih financijskih odluka i za financijsko blagostanje sva-kog pojedinca, a time i društva. U Hrvatskoj su odrasli građani prezaduženi, a mladi financijski nepismeni te je evidentna potreba za financijskim obrazovanjem. Međunarodno istraživanje OECD-a PISA 2012 pokazalo je da hrvatski petnaestogodišnjaci nisu sposobni donijeti ispravnu financijsku odluku i planirati budućnost. Različita istraživanja financijske pismenosti u Republici Hrvatskoj pokazala su da je prosječna ocjena financijske pismenosti poražava-juća. Najnižu pismenost imaju mlađi od 19 godina. U sklopu istraživanja uobičajeno se mjere tri osnovne kategorije: financijsko znanje, financijsko ponašanje i odnos prema novcu. U dva dokumenta Vlade Republike Hrvatske (Odluku o donošenju programa među-predmetnih i interdisciplinarnih sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole (NN 104/2014.) i Nacionalni strateški okvir financijske pismenosti potrošača za razdoblje od 2015. do 2020. godine (NN 11/2015.) financijska pismenost bila je dio teme Građanskog odgoja te nije bila dio teme Poduzetništvo. U Nacionalnom okvirnom kuriku-lumu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2011) očekivana odgojno obrazovna posti-gnuća teme Poduzetništvo spominju se kroz cikluse i odgojno-obrazovna područja oba-veznog osmogodišnjeg i nakon toga srednjoškolskog obrazovanja, bez razrade po područ-jima i predmetima. U siječnju 2019. godine donesen je kurikulum međupredmetne teme Poduzetništvo za osnovne i srednje škole (Narodne novine, broj 7/2019) te se financijska pismenost sada vodi u toj temi. Po kurikulumu su poduzetnost kao vrijednost i poduzet-ništvo kao međupredmetna tema komplementarni svim ostalim predmetima i međupred-metnim temama i uvršteni u sve cikluse i sve nastavne predmete i izvannastavne aktivno-sti. U Odluci o donošenju kurikuluma međupredmetne teme Poduzetništvo za osnovne i srednje škole poduzetnost se definira kao vrijednost čije su pretpostavke korištenje osob-nih potencijala na kreativan, konstruktivan, odgovoran i inovativan način, pri čemu se osoba uspješno prilagođava promjenjivim okolnostima u različitim društvenim ulogama te u različitim životnim područjima (Narodne novine, broj 7/2019). Kompetencija za poduzetništvo (Entrepreneurship competence) navedena je kao jedna od ključnih kompetencija Europskoga referentnog okvira za cjeloživotno učenje. Prema definiciji i načelima te ključne kompetencije cjeloživotnoga učenja, a koje su Europski par-lament i Europsko vijeće naveli u svojim preporukama za razvoj poduzetništva, poduzet-ništvo predstavlja sposobnost pojedinca da pretvara ideje u djela. Ova se kompetencija odnosi i na svijest o važnosti etičnoga ponašanja i etičkih vrijednosti te promiče dobro upravljanje (odgovorno, transparentno, u skladu sa zakonom, participativno, efektivno, efikasno). (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2019). U kurikulumu se navodi svrha i opis međupredmetne teme, zatim odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja. Kurikulum međupredmetne teme Poduzetništvo ostvaruje se u tri domene: promišljaj poduzetnički, djeluj poduzetnički i ekonomska i financijska pismenost.Cilj je ovog rada prikazati kako se kurikulum međupredmetne teme Poduzetništvo ostva-ruje u domeni ekonomska i financijska pismenost kroz fakultativni predmet Financij-ske pismenosti koji pohađaju učenici Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu, opisan je nastavni proces i načini učenja putem izvannastavnih aktivnosti poput posjeta financij-


skim institucijama te odlazaka na razna financijska događanja Prikazan je sadržajni okvir predmeta distribuiran po modulima, zatim metode procjene znanja i usporedba rezultata anketa učenika koji pohađaju financijsku pismenost i učenika koji je ne pohađaju.

2. FINANCIJSKA PISMENOST: KURIKULUM I NJEGOVA REALIZACIJA

2.1. Kurikulum - Domena ekonomska i financijska pismenost

U dokumentu Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Poduzetništvo za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 7/2019) govori se o temi Poduzetništvo isključivo kao o međupredmetnoj, ali nije specificirano na koji će se način to provoditi u praksi. Zna se da ta tema podrazumijeva kreativnost, inovativ-nost, sposobnost razumnoga preuzimanja rizika kao i sposobnost planiranja, organiziranja te vođenja projekata kako bi se postigli određeni ciljevi. Odgajatelji, učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji svih odgojno-obrazovnih institucija trebali bi podupirati stva-ranje poticajnoga okružja za razvoj poduzetničke kompetencije. Pritom se podrazumijeva povezivanje škole s gospodarstvom, tržištem rada i lokalnom/regionalnom zajednicom s posebnim naglaskom na mentorski rad i iskustveno učenje, ali nije specificirano na koji način to postići. Osjećaj za inicijativu i poduzetništvo, tj. poduzetnička znanja, vještine i stavove, po kurikulumu bi se trebale razvijati u ranim fazama socijalizacije od vrtićke dobi nadalje. Nadalje, odgojno-obrazovni sustav bi trebao od najranije dobi osnaživati i poti-cati proces usvajanja poduzetničkog mišljenja i djelovanja. Komunikacija između odgojno-obrazovnih radnika i učenika bi trebala biti otvorena, trebalo bi prakticirati suradničko učenje i druge oblike rada, sve uz uzajamno poštovanje i ohrabrivanje. Učenici bi trebali učiti o aktivnome i odgovornome sudjelovanju u društvu, a shvatili bi da učenje za podu-zetništvo otvara vrata raznim životnim mogućnostima i perspektivama.Kurikulum nadalje opisuje svrhu učenja i poučavanja ove međupredmetne teme te razvi-janje poduzetničkoga načina promišljanja i djelovanja u svakodnevnome životu i radu, zatim stjecanje radnih navika i razvoj osobina poduzetne osobe (odgovornost, samostal-nost, marljivost, inicijativnost, kreativnost, inovativnost, sposobnost donošenja odluka, samopouzdanje, odlučnost u djelovanju, spremnost na razuman rizik i upravljanje rizikom, mobilnost, fleksibilnost i dr.). Učenik bi time trebao postati osoba koja je osposobljena za prepoznavanje prilika i mogućnosti za samoaktualizaciju. Na kraju, kurikulum definira svrhu učenja i poučavanja ove međupredmetne teme kao razvoj poduzetničke kompeten-cije usvajanjem poduzetničkih znanja, vještina i stavova nužnih za pripremu i sudjelovanje u svijetu rada. Tema Poduzetništvo uključuje razumijevanje temeljnoga ekonomskog pro-cesa (ideja – planiranje – realizacija – stvaranje nove vrijednosti) bez isključive usmjereno-sti na pokretanje vlastita poslovanja te poučava odgovornom djelovanju u svim aspektima radnoga života, neovisno o odabiru karijere.Zatim su u kurikulumu definirani odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja međupred-metne teme Poduzetništvo, koji se upotpunjuju sa sadržajima ostalih međupredmetnih tema. Po kurikulumu, učenik će: razviti organizacijske i upravljačke sposobnosti (planira-nje, provođenje planova, praćenje izvršenja, upravljanje vremenom) te sposobnost dono-šenja odluka, postavljanje ciljeva i prioriteta, rješavanja problema, timskog rada, vođenja; razviti komunikacijske vještine (međusobne i skupinske, prezentacijske i pregovaračke vje-


štine); upoznati pravila učenja i rada u interkulturalnom okružju; biti otvoren za nove ideje i mogućnosti, stvarati inovativna, konkurentna i kreativna rješenja; stvarati prilike, a ne ih čekati; upoznati se s izradom projektnih prijedloga i upravljanjem projektima; razumjeti ekonomsko okružje, razviti ekonomsku i financijsku pismenost, upoznati se s temeljnim ekonomskim konceptima (stvaranje nove vrijednosti) i ponašati se društveno odgovorno; razviti upornost, pozitivan odnos prema radu i radne navike; razviti sposobnost samo-procjene i kritičkoga mišljenja, definiranja i rješavanja problema; razlikovati i istraživati pojedina zanimanja; usvojiti temeljna znanja iz područja svijeta rada i poslovanja u svrhu razvoja karijere; prepoznavati potrebu i prilike za cjeloživotno učenje. (Ministarstvo zna-nosti, obrazovanja i športa, 2019)U kurikulumu međupredmetne teme Poduzetništvo navedeno je da domena ekonom-ska i financijska pismenost služi za uvođenje učenika u svijet rada i financija, stjecanje i raspodjelu rezultata. Ta mu domena treba omogućiti osnovno razumijevanje ekonomije i poduzetničkoga djelovanja kao procesa stvaranja nove vrijednosti te djelovanja tržišnih zakonitosti. Učenik upoznaje rad poduzeća, rad državnih, gospodarskih i financijskih insti-tucija, uči kako se odgovorno odnositi prema radu i novcu, kako stvoriti uvjete za osobni i profesionalni razvoj. Financijska pismenost podrazumijeva svijest o financijskim moguć-nostima i rizicima te sposobnost prikupljanja potrebnih informacija i donošenje odluka o izboru financijskih usluga u skladu s osobnim potrebama. Domena se sastoji od očekivanja koja se odnose na razumijevanje financijskih proizvoda, usluga i koncepata te odgovorno upravljanje novcem.

Tablica 1 5. odgojno-obrazovni ciklus (3. i 4. razred četverogodišnjega i 2. i 3. razred trogodišnjega srednjoškolskog obrazovanja)

Domena: EKONOMSKA I FINANCIJSKA PISMENOST

Očekivanja u ovom ciklusu ostvaruju se izradom projekta.

ODGOJNO-OBRAZOVNA OČEKIVANJA

ZNANJE VJEŠTINE STAVOVIPREPORUKE ZA OSTVARIVANJE OČEKIVANJA

Učenik:pod C.5.1.Sudjeluje u projektu ili proizvodnji od ideje do realizacije (nadovezuje se i uključuje elemente očekivanja iz 3. i 4. ciklusa).

Analizira različiteprimjere projekata ulaganja – poslovnih planova.Identificira čimbenike koji utječu na poslovanje(interno okružje, mikrookruženje).Analizira promjene na lokalnom i globalnom tržištu i njihov utjecaj na gospodarstvo i život građana.Navodi važnost uvoza i izvoza. Razlikuje ulogu i aktivnosti državnih,poduzetničkih potpornih institucija i socijalnih partnera (u HR i EU) u poslovanju.

Upravlja materijalnim i nematerijalnim resursima.Sudjeluje u simulacijama različitih poslovnih situacija.Participativno vodi grupu ili tim.Istražuje postupak otvaranja poduzeća ili obrta.

Promiče poduzetničko djelovanje i razvoj poduzetničke klime.Kritički se odnosi prema promotivnim sadržajima.Preuzima odgovornost za ispunjenje obveza i poštivanje rokova.Poštuje zakonske propise i ne odobrava primjere nepoštivanja propisa.Promičepoštovanje prava proizvođača i potrošača.

Integrirano kao međupredmetni projekt.Projekt je moguće uključiti u nastavne predmete Politika i gospodarstvo, Matematika, Hrvatski jezik ili druge nastavne predmete po izboru učitelja.Moguće je organizirati prezentacije praktičnih radova, natjecanja za najbolju poslovnu ideju i dr.U ostvarivanje pojedinih sadržaja moguće je uključiti vanjske suradnike, goste predavače i sl.Korelacija s Građanskim odgojem i obrazovanjem


2.2. Izrada predmetnog kurikuluma i godišnjeg izvedbenog plana i programa

U skladu s kurikulumom napravljen je kurikulum fakultativnog predmeta Financijska pismenost za učenike 3. i 4. razreda Hotelijersko turističke škole i Zagrebu (prikaz na tablici 2).

pod C.5.2.pod C.5.3.Objašnjava osnovne namjene i koristi se financijskim uslugama.

Prepoznaje važnost financijskoga savjetovanja pri izboru financijskih usluga.Prepoznaje financijska kaznena djela i opisuje odgovarajuće mjere opreza.

Poduzima odgovarajuće mjere opreza.

Preuzima razuman riziku korištenju financijskih usluga.Iskazuje odgovornost za poštivanje zakona i propisa.

Ostvaruje se kao dio međupredmetnih projekata.U ostvarivanje pojedinih sadržaja moguće je uključiti vanjske suradnike, goste predavače i sl.Korelacija s Građanskim odgojem i obrazovanjem

KLJUČNI SADRŽAJI: resursi (materijalni, ljudski, financijski – kapital, participativno vodstvo), čimbenici poslovanja (interno okružje – unutarnja organizacija poduzeća; mikrookruženje – kupci, dobavljači, poduzetničke potporne institucije, socijalni partneri), tržište, upravljanje novcem (financijske institucije – HNB, burza, FINA, komercijalne banke, porezna i financijska kontrola; financijske usluge – štednja, kamate, računi, krediti, kartično poslovanje, investicijski i mirovinski fondovi, dionice, državne obveznice, leasing, osiguranja).

Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_157.html (16.06.2019)

Nastavak tablice 1

Tablica 2 Kurikulum nastavnog predmeta Financijska pismenost (fakultativni)

ŠTO ZAŠTO TKO KAKO KADAS KOJIM PREDVIĐENIM ISHODOM

ZNANJA VJEŠTINE KOMPETENCIJE

I NOVAC

Kako bi učenik znanja, vještine, stavove i ponašanja koji su potrebni za donošenje ispravnih financijskih odlika i za financijsko blagostanje svakog pojedinca, a time i društva

NASTAVNIK I

UČENICI,

Udruga Štedopis

usmeno izlaganje, demonstracija, individualni rad (rješavanje zadataka), grupni rad, rad u paru (pomoć učenicima s poteškoćama), istraživački rad, projektna nastava

1.-11. sat

Učenik će moći definirati pojam novca klasificirati platne kartice s obzirom na osigurano pokriće

Učenik će moći objasniti pojam novca i njegovu gospodarsku dimenziju, razlikovati funkcije novca u nacionalnim i međunarodnim plaćanjima, interpretirati devizne tečajeve i izračunati vrijednost kune u različitim stranim valutama, objasniti osnovna obilježja, pogodnosti i rizike korištenja kreditnih kartica u usporedbi s debitnim i prepaid karticama, objasniti prednosti i rizike internetskog plaćanja

Učenik će znati , popuniti klasični nalog za plaćanje i koristiti internetsko i mobilno bankarstvo, razlikovati nominalne i realne vrijednosti s obzirom na utjecaj inflacije, objasniti pojam kamatne stope i njenu ulogu, izračunati jednostavne kamate, demonstrirati razliku između jednostavnih i složenih kamata


Zatim je napravljen i pripadajući plan i program predmeta:

Nastavak tablice 2

ŠTO ZAŠTO TKO KAKO KADAS KOJIM PREDVIĐENIM ISHODOM

ZNANJA VJEŠTINE KOMPETENCIJE

IIFINANCIJSKI PROIZVODI I FINANCIJSKE INSTITUCIJE


NASTAVNIK I

UČENICI,

Udruga Štedopis


12.-24. sat

Učenik će moći nabrojiti štedne proizvode, klasificirati prema stupnju likvidnosti, rizika i mogućeg prinosa, razlikovati financijske proizvode osiguranja od financijskih proizvoda kreditnih institucija

Učenik će moći objasniti ulogu banaka kao financijskog posrednika i ulogu HNB-a, objasniti razliku između štednje po viđenju i oročene štednje, obrazložiti prednosti diversifikacije portelja i podjele rizika, grupirati vrste, namjene i uvjete odobrenja kredita, interpretirati razlike između otplate kredite jednakim anuitetima i nominalno jednakim otplatnim kvotama

Učenik će moći planirati trošak kamata gotovinskih i stambenih kredita, objasniti strukturu plana otplate i mjesečne anuitete, izračunati anuitet i napraviti plan otplate

IIIPLANIRANJE OSOBNIH FINANCIJA


NASTAVNIK I

UČENICI,

Udruga Štedopis


25.-35. sat

Učenik će moći razlikovati bruto i neto dohodak, opisati koristi i troškove najma stambene nekretnine kao alternative stambenom zaduživanju, razlikovati oblike mirovinskog osiguranja u RH

Učenik će moći objasniti značenje i ulogu planiranja osobnih financija, postaviti prioritete razlikujući želje od potreba, analizirati izdatke u odnosu na planirane, ali i na planirana i ostvarena primanja, analizirati opravdanost zaduživanja, , grupirati investitore prema sklonosti riziku, klasificirati rizike u upravljanju osobnim financijama

Učenik će moći sastaviti bilancu i novčani tok kućanstva, odrediti financijske ciljeve, napraviti financijski plan i kontrolirati njegovo izvršenje, definirati i izraditi svoj osobni proračun, analizirati osobne potrošačke navike, izračunati neto plaću, planirati štednju


Tablica 3 Plan i program nastavnog predmeta Financijska pismenost

NASTAVNA CJELINA

NASTAVNI SAT

NASTAVNAJEDINICA

NASTAVNAMETODA

ISHODI UČENJA

INOVAC

1 Uvodni sat-kako je nastao i što je novac. Novac na tekućem računu

Frontalni rad, individualni rad, rad u paru, grupni rad, istraživački rad, projektna nastava

Učenik će moći definirati pojam novca i objasniti njegovu gospodarsku dimenziju, razlikovati funkcije novca u nacionalnim i međunarodnim plaćanjima, interpretirati devizne tečajeve i izračunati vrijednost kune u različitim stranim valutama, klasificirati platne kartice s obzirom na osigurano pokriće, objasniti osnovna obilježja, pogodnosti i rizike korištenja kreditnih kartica u usporedbi s debitnim i prepaid karticama, objasniti prenosti i rizike internetskog plaćanja, popuniti klasični nalog za plaćanje i koristiti internetsko i mobilno bankarstvo, razlikovati nominalne i realne vrijednosti s obzirom na utjecaj inflacije, objasniti pojam kamatne stope i njenu ulogu, izračunati jednostavne kamate, demonstrirati razliku između jednostavnih i složenih kamata

2Funkcija novca u domaćem i međunarodnom prometu. Promjena deviznih tečajeva

3Platne kartice. Debitne, kreditne i prepaid kartice. Odgovorno korištenje kreditnih kartica

4 Načini plaćanja. Plaćanje putem interneta i zaštita od prijevara

5 Elektroničko bankarstvo. Klasični i elektronički nalog za plaćanje

6 Novac i inflacija. Zašto je važna stabilnost cijena

7Uloga kamate u očuvanju vrijednosti novca. Realne kamatne stope. Promjenjive kamatne stope

8-9 Jednostavni kamatni račun

10-11 Složeni kamatni račun

IIFINANCIJSKI PROIZVODI I FINANCIJSKE INSTITUCIJE

12 Banke- financijski posrednici i HNB Učenik će moći objasniti ulogu banaka kao financijskog posrednika i ulogu HNB-a, nabrojiti štedne proizvode, objasniti razliku između štednje po viđenju i oročene štednje, klasificirati prema stupnju likvidnosti, rizika i mogućeg prinosa, razlikovati financijske proizvode osiguranja od financijskih proizvoda kreditnih institucija, obrazložiti prednosti diversifikacije portfelja i podjele rizika, grupirati vrste, namjene i uvjete odobrenja kredita, planirati trošak kamata gotovinskih i stambenih kredita, objasniti strukturu plana otplate i mjesečne anuitete, interpretirati razlike između otplate kredite jednakim anuitetima i nominalno jednakim otplatnim kvotama

13-14 Štedni proizvodi financijskih institucija

15-16Obilježja imovine u funkciji štednje ili ulaganja. Likvidnost, rizičnost i prinos

17-18 Oblici štedno-ulagačkih financijskih proizvoda

19 Oblici, namjene i uvjeti odobravanja kredita

20 Dopušteno prekoračenje na tekući račun

21-22 Gotovinski krediti-anuiteti

23-24 Stambeni krediti


Nastavak tablice 3

NASTAVNA CJELINA

NASTAVNI SAT

NASTAVNAJEDINICA

NASTAVNAMETODA

ISHODI UČENJA

IIIPLANIRANJE OSOBNIH FINANCIJA

25 Financijsko ponašanje-želje i potrebe

Frontalni rad, individualni rad, rad u paru, grupni rad, istraživački rad, projektna nastava

Učenik će moći objasniti značenje i ulogu planiranja osobnih financija, postaviti prioritete razlikujući želje od potreba, sastaviti bilancu i novčani tok kućanstva, odrediti financijske ciljeve, napraviti financijski plan i kontrolirati njegovo izvršenje, definirati i izraditi svoj osobni proračun, analizirati osobne potrošačke navike, analizirati izdatke u odnosu na planirane, ali i na planirana i ostvarena primanja, razlikovati bruto i neto dohodak, izračunati neto plaću, analizirati opravdanost zaduživanja, opisati koristi i troškove najma stambene nekretnine kao alternative stambenom zaduživanju, planirati štednju, grupirati investitore prema sklonosti riziku, klasificirati rizike u upravljanju osobnim financijama, razlikovati oblike mirovinskog osiguranja u RH

26-28 Postavljanje financijskih ciljeva-RADIONICA

29-30 Proračun-prava slika potrošnje-RADIONICA

31 Upravljanje dugom-odgovorno zaduživanje

32-33 Štednja i ulaganje

34 Planiranje porezne pozicije

35 Zaključivanje ocjena

Satnica predmeta je 35 sati godišnje. Sadržaj predmeta je podijeljen u 3 modula: Novac, Financijski proizvodi i financijske institucije i Planiranje osobnih financija, a očekivanja se ostvaruju izradom projekta.

3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA ZADOVOLJSTVA I USPJEHA UČENIKA

Iskustva učenika iznesena su u anketi kao odgovor na pitanje: Što ste očekivali od pred-meta Financijska pismenost, koje vam je poglavlje u knjizi najzanimljivije i zašto, što ste novo/korisno naučili na financijskoj pismenosti. Učenici su izrazito zainteresirani za predmet Financijska pismenost. Prva generacija je upi-sana školske godine 2017./18. i prvobitno je bilo planirano da se predmet sluša samo u trećem razredu srednje škole. Interes učenika za nastavak predmeta u četvrtom razredu srednje škole bio je izrazito velik, tako da im je omogućeno da Financijsku pismenost slu-šaju i u četvrtom razredu. U nastavi se koristi udžbenik M. Ivanov, D. Barbić, A. Lučić, Moj novac, Moja budućnost, Štedopis, Zagreb. Naglasak je na učenju putem mnogobroj-nih izvannastavnih aktivnosti poput posjeta financijskim institucijama (Zagrebačkoj burzi, Hrvatskoj narodnoj banci, Hanfi) te odlazaka na razna financijska događanja (Velika uče-nička debata „Test financijske pismenosti kao uvjet za zaduživanje – za ili protiv“ HNB-a, razni okrugli stolovi o financijskoj pismenosti, gostovanje i prilozi na HRT-u, predstavlja-nje brošura i knjižica na temu financijske pismenosti). Učenici rado sudjeluju u svakoj od tih aktivnosti, a napravljeni su i mnogobrojni projekti poput usporedbe financijskih pro-izvoda za mlade (istraživanje banaka u RH i predstavljanje rezultata istraživanja), osobni proračun, štedni proizvodi financijskih institucija i mnogi drugi, putem kojih se ostvaruju očekivanja koja su sastavnica 5.ciklusa domene ekonomska i financijska pismenost. Uče-


nici su se studiozno pripremali za izvanučioničku nastavu, posebno za okrugle stolove i Veliku učeničku debatu HNB-a te su u posjete institucijama dolazili spremni i upućeni u temu o kojoj će biti govora, mogavši tako doprinijeti kvaliteti bilo edukacije, bilo debate. U nastavku slijedi prikaz rezultata anketiranja učenika, provedenog u veljači 2019. Prove-deno je anketno ispitivanje pomoću namjenski izrađenog upitnika.

Tablica 4 Rezultati istraživanja zadovoljstva i uspjeha učenika

očekivanja najzanimljivije lekcije koristi zapažanja Razred

učenika

zvučalo je kao nešto iz čega mogu naučiti neke korisne stvari, pogotovo za svoj budući život. Na početku sam mislila kako ćemo učiti samo o štednji i pravilnoj potrošnji, no ugodno sam se iznenadila.

„Financijsko ponašanje“ (želje i potrebe, kontrola i sl.)

u zadnje sam vrijeme počela više razmišljati o važnosti novca te kako ga mogu, recimo to tako, kvalitetnije trošiti

atmosfera na satu je opuštena, što je meni također jako važno jer smatram da se time svi ugodnije osjećaju

3.f

očekivala sam učenje o financijama, novcu, bankama, kreditima i ostalim temama vezanim za financije o kojima najčešće vrlo malo učimo u školi

poglavlje o marketingu i markama, vjerojatno zato što bih u budućnosti htjela raditi nešto vezano za marketing

s obzirom da sam tek nekoliko mjeseci prije lekcije o platnim karticama dobila debitnu karticu, bilo je vrlo korisno naučiti razliku između debitne i kreditne kartice, dopuštenog minusa i o tome kako se odgovorno koristiti karticama.

naučila sam mnoge stvari na koje do sad nisam obraćala pozornost i nisam ih znala

3.a

naučiti kvalitetnije štedjeti, raspolagati svojim novcem i kako ga pametno uložiti jednog dana

„Potrošačka prava i odgovornosti“ i iz tog poglavlja sam imala prezentaciju

naučila sam svoje obaveze i prava kao potrošač u ovom potrošačkom društvu te kako napisati pravila prigovor. Smatram da je ovaj predmet vrlo koristan za moj budući život i financijsku stabilnost.

nadam se da će mi jednog dana sati financijske pismenosti pomoći u organiziranju svojih financija

3.f

naučiti bolje raspolagati novcem, štedjeti te naučiti neke pojmove koji mi dosad nisu bili jasni

„Potrošačka prava i odgovornosti“

naučila sam svoja prava kao potrošač te kako pravilno napisati prigovor

sve što sam naučila na nastavi Financijske pismenosti koristit ću u svakodnevnom životu, predmet mi je vrlo koristan i drago mi je što sam se upisala

3.f



učenika

imala sam dobra očekivanja, koja su se i ostvarila

sve lekcije podjednako zanimljive, ali bih mogla izdvojiti „Upoznajte vlastita potrošačka prava i obveze“ jer mislim da to malo ljudi zna i da bi se trebalo više educirati o tome

naučila sam stvari vezane uz kredite, vrste kartica i kako pametno kupovati na internetu

zadovoljna s predmetom te se nadam da će se ovakav rad na zanimljiv način održavati i u buduće

3.a

imala sam velika očekivanja koja su se i ostvarila, jako se veselim posjetu Hrvatskoj narodnoj banci

najzanimljiviji dio mi je bio naš mali „projekt“ u kojem smo trebali ići po bankama i istraživati o raznim pogodnostima za juniore, seniore...

smatram da će nam to biti jako korisno u životu

jako mi se sviđa ovaj predmet i način rada. Smatram da bi se Financijska pismenost trebala uvesti kao redovni predmet u srednjim školama

3.a

od predmeta sam ponajprije očekivao opće znanje korištenja novaca i financijskih sredstava

poglavlje Inflacija, to me zanima zato što čujem taj pojam stalno u mom okruženju i na televiziji i htio sam ga shvatiti što bolje moguće

naučio sam neke vrlo važne stvari o svakodnevnom korištenju financijama te od sada počinjem baratati novcem pametnije i odgovornije

u samo pola godine sam shvatio mnogo stvari koje do tada nisam razumio u vezi svijeta financijskih sredstava

3.f

očekivala sam dobiti neke praktične informacije o korištenju novca, kreditnim karticama, kreditima, štednji i svemu onome što će nas u financijskom smislu dočekati kad počnemo sami zarađivati, očekivala sam puno praktičnih primjera i upute, možda čak i savjete kako pravilno postupati s novcem

dio o marketingu jer mislim da smo u današnje vrijeme prilično nesamostalni u kupovini i kupujemo impulzivno i nepotrebno, zahvaljujući reklamama

naučila sam okvirno kako raspolagati novcem, koje vrste računa postoje te što je odnos ponude i potražnje na tržištu

mislim da bi Financijska pismenost trebao biti obavezan predmet za sve srednjoškolce.

3.a

Nastavak tablice 4



učenika

naučiti kako pravilno trošiti novac i nešto općenito o financijama

sva poglavlja u knjizi su podjednako zanimljiva, izdvojila bih „Odgovorna potrošnja“ jer mislim da bih to trebala naučiti zato što će mi trebati u budućnosti

naučila sam kako pametno kupovati, sve vezano uz kredite i vrste kartica.

sve u svemu, zadovoljna sam predmetom i nadam se da ćemo naučiti još puno važnih i potrebnih stvari

3.a

naučiti kako pravilno upravljati financijama, funkcije kredita i kamata, funkciju poreznog sustava te kako na najbolji i najbrži način uštedjeti novac

dva najzanimljivija poglavlja su mi „Potrošačka prava“, i „Načini plaćanja“

naučila sam koja su moja potrošačka prava, kako se zaštititi od prijevara te kako pravilno napisati prigovor

predmet mi je vrlo zanimljivim te smatram da će mi biti koristan u budućnosti

3.f

da će me osvijestiti kao potrošača i pomoći mi u budućnosti oko mojih osobnih financija

najviše mi se svidjelo poglavlje koje govori o kupcu, internet kupovini, mjerama opreza suvremene kupnje te kako se ne ponašati pri kupnji na internetu

postala sam financijski informiranija, dok je jedna od najkorisnijih stvari koje sam naučila upravo to da se treba vrlo dobro informirati pri potpisivanju ugovora u raznim bankama

naizgled smo komplicirano gradivo na jednostavan i zabavan način uspjeli obraditi – što nisam očekivala. Bilo mi je super to što smo mi, učenici, izrađivali prezentacije (i plakate) te to što smo ih jedni drugima prezentirali

3.b

očekujem pobliže naučiti o boljem upravljanju financijama, pravima potrošača i sl

najviše su mi se svidjele prezentacije Potrošačka prava i Odgovorno trošenje gdje sam pobliže naučila o tim temama.

bilo mi je veoma važno pravilno naučiti pisati prigovor

predmet smatram jako zanimljivim i krajnje korisnim za budućnost. Financijska pismenost nije dovoljno zastupljena u školama i mislim da bi trebao biti obavezan predmet

3.f

kako bih naučila osnove za upravljanje financijama te kako bih sebi osigurala financijsku sigurnost u budućnosti

najzanimljivija lekcija mi je bila „Potrošačka prava i odgovornost“

naučila sam kako pravilno napisati prigovor, što mi je nedavno bilo potrebno

sviđa mi se što nastava nije samo obrada lekcija već je uključeno i gledanje filmova s povezanom temom te izvanškolske posjete institucijama, a žao mi je što je financijska pismenost fakultativni predmet jer smatram da bi svima koristio

3.f

Nastavak tablice 4



učenika

očekivao sam da ću naučiti nešto novo o novcu, kako pametno trošiti i ostale stvari vezane uz tu temu

najzanimljivije poglavlje u knjizi bilo mi je o marketingu, promociju i oglašavanju

naučio sam kako se formira cijena proizvoda, koji se sve trikovi koriste pri oglašavanju i promoviranju nekog proizvoda i zbog toga sam postao više svjesniji kada vidim neke reklame Također sam naučio nešto novo o korištenju kartica i koje sve kartice postoje i kako ih možemo koristiti

posebno zanimljiv projekt bio mi je kad smo morali sami posjetit banke i izraditi plakate. Sve u svemu jako sam zadovoljan ovim predmetom, predmet mi je jako zanimljiv i nadam se da će biti mogućnost da ga i sljedeće godine nastavim pohađati.

3.a

Rezultati pokazuju da su učenici najzainteresiraniji za poglavlja o potrošačkim pravima i utjecaju marketinga na njihovo financijsko ponašanje te korištenje platnih kartica i pla-ćanje karticama, što je i razumljivo s obzirom da su to teme s kojima su u neposrednom i svakodnevnom dodiru. Svi predmet smatraju korisnim, a većina razmišlja o tome da je financijska pismenost nedovoljno zastupljena u srednjim školama i vide potrebu šire pri-mjene ovakvog načina edukacije u cilju podizanja opće financijske pismenosti mladih.Isti se zaključak mogao donijeti nakon Velike učeničke debate „Test financijske pismenosti kao uvjet za zaduživanje – za ili protiv“, koja je održana u Okrugloj dvorani glavne zgrade HNB-a 29. ožujka 2019., i bila je središnji događaj obilježavanja Svjetskog tjedna novca u Hrvatskoj narodnoj banci te je okupila dvjestotinjak učenika, između ostalih i učenici HTŠ u Zagrebu koji pohađaju predmet Financijska pismenost. Tijesna pobjeda negacijske ekipe na učeničkoj debati, pokazala je da je financijsko obrazovanje bitno svima, iako većina smatra da ga nije potrebno testirati, a Hotelijersko-turistička škola Zagreb jedna je od rijetkih škola u kojima je učenicima to i omogućeno kroz fakultativni predmet Financijska pismenost. Provedena je i anketa/testiranje učenika trećih razreda, pri čemu je napravljena uspo-redba rezultata anketa učenika koji pohađaju financijsku pismenost i učenika koji je ne pohađaju. Istraživanje je napravljeno na kraju školske godine. Uzorci su bili 20 učenika koji su pohađali predmet Financijska pismenost i 20 učenika istih razreda koji nisu pohađali taj predmet.

Nastavak tablice 4


Tablica 5 Anketa-usporedba rezultata učenika koji pohađaju Financijsku pismenost i učenika koji je ne pohađaju

PitanjePostotak točnih odgovora

učenika koji pohađaju Financijsku pismenost

Postotak točnih odgovora učenika koji ne pohađaju

Financijsku pismenost

Nabroji dvije vrste suvremenog novca 90 20

Razlika između tekućeg i žiro računa? 100 55

Razlika između debitne i kreditne kartice? 100 35

Što je revolving kartica? 85 0

Zašto je važna stabilnost cijena? 85 35

Što je inflacija? 100 75

Što je deflacija? 90 10

Najvažnija uloga HNB-a? 85 5

Može li se otvoriti tekući račun u HNB-u? 100 30

Što je više, a što manje likvidno? (Poredaj od likvidnijeg, prema manje likvidnom) 100 15

Što je više, a što manje rizično? (Poredaj od rizičnijeg, prema manje rizičnom) 85 35

Što je nominalna kamatna stopa, a što EKS? 75 0

Predaj kredite od najpovoljnijeg do najnepovoljnijeg: prešutno prekoračenje, stambeni i gotovinski.

90 5

Nakon provedenog t-testa, zaključak je da postoje značajne razlike u postotku točnih odgovora između učenika koji pohađaju Financijsku pismenost i onih koji ne pohađaju.

4. ZAKLJUČAK

U dokumentu Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Poduzetništvo za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj govori se o temi Poduzetništvo isključivo kao o međupredmetnoj, ali nije specificirano na koji će se način to provoditi u praksi. U kurikulumu je jedna od domena ekonomska i financijska pismenost koja učeniku treba omogućiti osnovno razumijevanje ekonomije i poduzetničkoga djelovanja kao procesa stvaranja nove vrijednosti te djelovanja tržišnih zakonitosti te ga učiti kako se odgovorno odnositi prema radu i novcu, kako stvoriti uvjete za osobni i profesionalni razvoj. Uvođe-nje fakultativnog predmeta Financijska pismenost za učenike 3. i 4. razreda Hotelijersko turističke škole u Zagrebu je upravo realizacija domene ekonomska i financijska pismenost i njenih očekivanja u praksi. Iz učeničke ankete proizlazi da je upravo uvođenje nastavnog predmeta, pa makar i fakul-tativnog, ono što oni smatraju najprimjerenijim za ostvarivanje cilja u skladu s kuriku-lumom međupredmetne teme Poduzetništvo, tj. upravo to smatraju najboljim načinom pomoću kojeg će učenik razumjeti ekonomsko okružje, razviti ekonomsku i financijsku pismenost, upoznati se s temeljnim ekonomskim konceptima (stvaranje nove vrijednosti)


i ponašati se društveno odgovorno. Isti se zaključak mogao donijeti nakon tijesne pobjede negacijske ekipe na Velikoj učeničkoj debati HNB-a koja je pokazala da je financijsko obra-zovanje bitno svima, iako većina smatra da ga nije potrebno testirati, a Hotelijersko-turi-stička škola Zagreb jedna je od rijetkih škola u kojima je učenicima to i omogućeno kroz fakultativni predmet Financijska pismenost. Rezultati Ankete-usporedba rezultata uče-nika koji pohađaju financijsku pismenost i učenika koji je ne pohađaju prikazanih u Tablici 5. nakon provedenog t-testa tom zaključku učenika daju za pravo.U budućnosti se svakako treba posvetiti proširenju fakultativnog predmeta Financijska pismenost i na učenike 1. i 2. razreda srednje škole, u skladu s kurikulumom međupred-metne teme Poduzetništvo, točnije kroz realizaciju njegovog 4. odgojno-obrazovnog ciklusa (1. i 2. razred četverogodišnjega i 1. razred trogodišnjega srednjoškolskog obra-zovanja).


FINANCIAL LITERACY - ONE OF THE CORNERSTONES OF ENTREPRENEURIAL EDUCATION

Martina Primorac Krmpotić, MSc, LecturerEuropean Business School ZagrebSelska cesta 119, Zagreb, Croatia

Telephone: +385 98 775 258, e-mail: [email protected]

ABSTRACTThe fact that the adult Croatian citizens are severely indebted and the youth is financially illiterate, created the need for financial education. OECD-a PISA 2012 international research showed that Croatian fifteen-year-olds do not know how to make a sound financial decision or plan their future. Various research studies conducted in the Republic of Croatia indicated a very low average rate of financial literacy, the lowest being recorded among the population younger than 19. The research ubiquitously measures three basic categories: financial knowledge, financial conduct and attitude toward money. The results show that the finances are not discussed either in the family circle or in school or at university. Basic financial education is not a part of the curriculum at either of the educational levels. Consequently, young people do not know how to estimate potential risks and meet the challenges of the financial market, which leads to making bad business decisions, profit decrease and debts. Trying to change that situation, the School of Hotel Management and Tourism in Zagreb has implemented Financial Literacy as an elective school subject in the third and the fourth year curriculum, in accordance with two documents issued by the Government of the Republic of Croatia (Decision on Implementing Interdisciplinary and Cross-Curricular Topics of Civic Education in Primary and Secondary Schools and National Strategic Outline of Financial Literacy of Consumers for the Period between 2015 and 2020). This paper encompasses the expectations of students who recognized the value of the subject matter, describes the educational process and learning methods used in extracurricular activities: visiting financial institutions. The paper also outlines the modular structure of the school subject curriculum, in accordance with Decision on Implementing Interdisciplinary and Cross-Curricular Topics of Entrepreneurship in Primary and Secondary schools, evaluation methods and comparative results of the survey conducted among the students who attend Financial Literacy classes and the students who do not.

Keywords: financial literacy; education for entrepreneurship; elective school subject; secondary school


LITERATURA

1. Hrvatska narodna banka (2019). Preuzeto s: https://www.hnb.hr/-/u-hnb-u-sredisnja-debata-u-svjetskom-tjednu-novca (15.06.2019)

2. Ivanov, M., Barbić, D i Lučić, A. (2018. Moj novac, moja budućnost, Zagreb, Štedopis

3. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. (2011). Nacionalni okvirni kurikulum za predškol-ski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Preuzeto s: http://mzos.hr/datoteke/Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf (16.06.2019)

4. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. (2014). Odluka o donošenju programa međupred-metnih i interdisciplinarnih sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole. Preuzeto s https://www.azoo.hr/images/strucni2014/Graanski_odgoj-program-2014_08_104 _2019.pdf (15.6.2019)

5. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. (2019). Međupredmetna tema - Recenzija - Poduzetništvo - Projekt podrške strukturnim reformama. Preuzeto s: https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obrazovanje/NacionalniKurikulum/MedupredmetneTeme//Me%C4%91upredmetna%20tema%20-%20Recenzija%20-%20Poduzetni%C5%A1tvo%20-%20Projekt%20podr%C5%A1ke%20strukturnim%20reformama.pdf

6. Narodne novine. (2015). Nacionalni strateški okvir financijske pismenosti potrošača za raz-doblje od 2015. do 2020. godine. Preuzeto s: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/ 2015_01_11_224.html (15.6.2019)

7. Narodne novine. (2019). Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Poduzet-ništvo za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj, Zagreb, NN 7/2019 https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_157.html (16.6.2019)

8. PISA, OECD’s Programme for International Student Assessment. Preuzeto s: http://www.oecd.org/pisa/ (15.6.2019)

9. Štedopis. (2019). 1000-ucenika-uci-o-novcu. Preuzeto s: https://www.stedopis.hr/stedopis-1000-ucenika-uci-o-novcu/ (15.6.2019)


https://doi.org/10.38190/ope.10.1.12

DRUŠTVENO PODUZETNIŠTVO: GLAVNE ODREDNICE I PRIKAZ SLUČAJA

Petar Šajfar, mag.act.soc., asistentPravni fakultet Osijek,

Stjepana Radića 13, Osijek, HrvatskaTelefon: +385 31 224 500; e-mail: [email protected]

Lorena Strmota, studenticaPravni fakultet Osijek

Stjepana Radića 13, Osijek, Hrvatskae-mail: [email protected]

SAŽETAKProfitno orijentiran sustav, kao dominantna paradigma, generira brojne probleme u društvenoj sferi, posebice kada je riječ o ranjivim društvenim skupinama među koje spadaju osobe s invaliditetom. Postoje brojni odgovori na navedeno stanje, a jedan od njih je društveno poduzetništvo koje teži integraciji ekonomskih i socijalnih ciljeva čime se smješta na razmeđe profitnog i neprofitnog sektora. Iako svoje korijenje vuče iz 18. stoljeća, u zadnjim desetljećima, a posebice u doba krize, ponovo se aktualizira i intenzivno proučava. Cilj je rada pružiti najvažnije informacije potrebne za razumijevanje koncepta društvenog poduzetništva. Navedeno će se nastojati postići kroz prikaz povijesnog pregleda razvoja koncepta društvenog poduzetništva, definicija te prikaz institucionalnog i normativnog okvira, s naglaskom na hrvatski kontekst. Naposljetku se daje primjer društvenog poduzeća u razvoju te zaključna razmatranja temeljena na ranijim prikazima.

Ključne riječi: društveno poduzetništvo; društveno poduzeće; inovativnost; osobe s invaliditetom

Stručni rad / Professional paper

P. Šajfar, L. Strmota: Društveno poduzetništvo: glavne odrednice i prikaz slučaja206

1. UVOD

Poznata uzrečica „Money runs the world“ definitivno ima svoje oživotvorenje u profitno orijentiranom sustavu koji dominira svijetom, no moglo bi se reći kako isti taj sustav, kao dominantna paradigma, generira brojne probleme na koje, barem za sada nema odgo-vora. Zanimljivo je promišljanje Ivančića (1998.) koji kaže kako se čovjek nekoć borio protiv prirodnih nepogoda i njegovo blagostanje ovisilo je o prirodnim uvjetima koji su odredili rodnost godine, a time i sve ostalo, dok se danas ogromna količina energije troši na sani-ranje posljedica koje nastaju djelovanjem sustava koji najvećim dijelom ovisi o utjecaju čovjeka. Primjer donosi Amartya Sen, indijski nobelovac, koji je analizirajući pojavu gladi u Indiji otkrio kako je godina u kojoj se glad pojavila bila čak iznadprosječno rodna, ali i nekoliko prethodnih nije bilo lošeg uroda (Knežević, 2013.). Ipak, djelovanjem tržišnih mehanizama ogroman dio pučanstva je izmanipuliran te je u konačnici nastala nestašica žitarica – osnove prehrane (Knežević, 2013.). Paradoksalnost ovakvog ishoda pokazuje izražene slabosti profitu orijentiranog gospodarstva, a o paradoksalnosti takvog sustava govori i Knežević (2013.) koji kaže kako svijet nikad prije nije raspolagao većom količinom bogatstva koja je u ovim trenucima i više nego dovoljna da svakom čovjeku osigura dosto-jan život, no unatoč tome evidentno je kako su siromaštvo, isključenost, iskorištavanje, glad i dalje široko rasprostranjeni. Kritički pogledi na ovakav sustav generiraju razne ideje kojima se nastoje riješiti problemi promjenom načina djelovanja ili, još radikalnije, zamjenom cijele paradigme. Kako ovo potonje zahtjeva općedruštvenu transformaciju, češće se javljaju različiti koncepti koji unutar postojećeg sustava donose snažne inicijative. Jedan od takvih je i koncept druš-tvenog poduzetništva koji danas pobuđuje sve veći interes od razine njegove praktične primjene pa sve do pojačanog znanstvenog teoretiziranja i istraživanja (Stubbs i Vidović, 2017.)1. U suvremenoj literaturi učestalo se koriste pojmovi socijalne ili društvene ekonomije i poduzetništva (eng. social economy, social entrepreneurship). Pri tome se socijalno, odno-sno društveno koriste uglavnom kao sinonimi. No, Strategija razvoja društvenog poduzet-ništva za razdoblje od 2015. do 2020., kao jedan od ključnih dokumenata u ovom području u Republici Hrvatskoj, koristi se isključivo terminom „društveno“ (poduzetništvo), kako bi naglasila usmjerenost na društvene ciljeve i izbjegle konotacije koje može imati termin „socijalno“ (Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (MRMS), 2015.). Prateći navedeni normativni okvir, u ovome radu će se također koristiti termin „društveno“. Cilj rada je, u osnovnim crtama, prikazati koncept društvenog poduzetništva. Rad ne ulazi u dubinsko razmatranje pojedinih aspekata i tema važnih za društveno poduzetništvo, nego čitatelju pruža najvažnije informacije potrebne za razumijevanje stanja. Navedeni cilj će se nastojati postići kroz prikaz povijesnog pregleda razvoja koncepta društvenog podu-zetništva, definicije, prikaz institucionalnog i normativnog okvira, s naglaskom na hrvatski kontekst te naposljetku prikaza slučaja.

1 U literaturi se javljaju rasprave je li socijalno poduzetništvo samo nastavak neoliberalne hegemo-nije ili pak inovativni i razvojni koncept.


2. POVIJESNI PREGLED DRUŠTVENOG PODUZETNIŠTVA

Korijene društvenog poduzetništva nalazimo u prvoj polovici 19.stoljeću. Tada je Charles Dunoyer prvi put upotrijebio pojam društvena ekonomija što je širi pojam koji obuhvaća i društveno poduzetništvo (Lešić, 2015.). Kraj 18. i početak 19. stoljeća razdoblje je prve industrijske revolucije i pojave novih problema u tadašnjem gospodarstvu te se kao odgo-vor na to počinje javljati koncept društvene ekonomije, odnosno društvenog poduzet-ništva. Nadalje, kroz 19. stoljeće ključnu ulogu u društvenom poduzetništvu zauzimaju zadruge (dok su u Sjedinjenim Američkim Državama to bile fondacije) koje su, promovira-jući vrijednosti demokratskog udruživanja, zajedništva i suradnje, postale temelj moderne socijalne ekonomije (MRMS, 2015.). Važno je reći kako su Zadruge i u današnje vrijeme jedan od izuzetno značajnih aktera razvoja društvenog poduzetništva (Babić i Račić, 2011). U 20. stoljeću, posebice nakon Drugog svjetskog rata koncept gubi na značaju zbog veli-kog naglaska na nužnosti ponovne izgradnje razorene Europe i ubrzanog ekonomskog rasta. Posebice nepovoljna situacija za društveno poduzetništvo bila je u socijalističkim zemljama gdje država nije ostavljala prostora privatnim inicijativama. Preokret se događa 1980-ih kada se počinje uviđati kako tradicionalno, profitno orijentirani sustav ne može odgovoriti na probleme dugotrajne nezaposlenosti, socijalnog isključivanja, obrazovanja i sl. Posljednja svjetska ekonomska kriza 2008. godine, ponovno je, dodatno, aktualizirala koncept društvenog poduzetništva i u njemu se pokušava pronaći rješenja za goruće soci-jalne probleme (Petričević, 2011.). Kako vidimo iz navedenog, društveno poduzetništvo ima svoje povijesne korijene. Njegov nastanak vezan je za pojavu krize u ekonomskoj, ali i općedruštvenoj sferi, a svako novo krizno razdoblje od 18. stoljeća ponovno ga revitalizira.

3. DEFINIRANJE DRUŠTVENOG PODUZETNIŠTVA

Kako bismo jasnije odredili koncept društvenog poduzetništva, važno je razumjeti širi kon-cept društvene ekonomije, unutar koje se ono pojavljuje. Općenito govoreći, društvena je ekonomija važan dio ekonomskog rasta, redistribucije dobara, korekcije tržišnih disba-lansa, ali i sredstvo osnaživanja ekonomske demokratičnosti (Monzón & Chaves, 2012.). Slično navedenome, društvena ekonomija razmatra se kao jedan od koncepata koji teži usklađivanju gospodarstva i različitih socijalnih, kulturnih i ekoloških izazova (Šimleša i sur., 2016.). Društvena ekonomija također se može definirati kao djelovanje subjekata kojima neposredno upravljaju njihovi članovi, s ciljem ispunjavanja društvenih ciljeva (MRMS, 2015.). Iz navedenih definicija može se zaključiti kako je društvena ekonomija široki koncept koji smjera ostvarenju različitih ciljeva, ali koji se mogu svesti pod nazivnik općeg dobra, na način da u isto vrijeme koristi i korigira različite tržišne mehanizme. Zbog navedene širine, ne čudi velik broj različitih dionika koji se smatraju akterima društvene ekonomije, osno-vanih u formi zadruga, udruga, fondacija, uzajamnih društava (Vojvodić i Šimić Banović, 2019.). Iako se navedeni akteri smatraju imanentni društvenoj ekonomiji, integriranje kon-cepta društvene ekonomije moguće je pronaći i u drugim organizacijskim oblicima, kao što su, inače profitno orijentirana dionička društva, društva s ograničenom odgovornošću, privatne ustanove, kreditne unije (Šimleša i sur., 2016.), ali i vjerske zajednice te političke stranke (Lešić, 2015.).


Tako različite organizacije, koje implementacijom inovacija stvaraju dodanu vrijednost u uvjetima rizika, zapravo participiraju u poduzetništvu u širem smislu riječi (Buble i Buble 2014.). Društveno poduzetništvo, iako specifičnije i tek dijelom poduzetništva u cjelini, također je općeniti termin koji obuhvaća velik raspon inovativnih i dinamičnih praksi raši-renih u različitim kontekstima pojedinih država (Vincetić i sur., 2013.). Nadalje, društveno poduzetništvo možemo definirati kao koncept koji integrira stvaranje ekonomske i soci-jalne vrijednosti (Škrtić i Mikić 2007.). Iz navedene definicije vidimo jedno od ključnih obi-lježja socijalnog poduzetništva, a to je stvaranje i socijalne vrijednosti što u integraciji s ekonomskim ovaj koncept smješta na razmeđe profitnog i neprofitnog sektora. Nešto razrađeniju definiciju daju autori Mair i Marti (2006.) navodeći da je društveno poduzet-ništvo proces prepoznavanja prilike za ekonomsku aktivnost usmjerenu rješenju različitih društvenih problema na inovativan način, u konačnici stimulirajući društvenu promjenu i generiranje društvenih vrijednosti (Vidović, 2012.). Društveno poduzetništvo dakle, inte-grira postizanje socijalne misije s načelima poslovnog sektora i inovacijama (Bacq i Janssen 2011.). Određena skupina definicija društveno poduzetništvo vidi kao strategiju zarađiva-nja prihoda i tržišne aktivnosti neprofitnih organizacija kojom one podupiru ostvarivanje zadane misije (Defourny i Nyssens 2010.).Poseban doprinos u konceptualiziranju društvenog poduzetništva donosi Međunarodna istraživačka mreža (EMES) navodeći društvene, ekonomske i upravljačke kriterije koji određuju neku organizaciju kao aktera društvenog poduzetništva. Prema navedenoj orga-nizaciji, društveni kriteriji su: a) izričit cilj djelovanja je opća, društvena korist; b) inicijativa dolazi od građana, odnosno civilnog sektora; c) ograničena je distribucija profita (može se koristit u svrhu ostvarivanja misije organizacije). Kao ekonomske kriterije, navedeni su: a) kontinuirana produkcija dobara, odnosno usluga; b) preuzimanje značajnog ekonomskog rizika; c) minimiziranje plaćenog rada. U konačnici, kriteriji upravljanja kazuju o načinu upravljanja takvim organizacijama: a) visok stupanj autonomije; b) mogućnost sudjelova-nja u donošenju odluka ne temelji se na udjelu vlasništva; c) u proces djelovanja i uprav-ljanja organizacijom, mogu se uključiti različiti dionici (npr. zaposleni, korisnici usluga, itd.) (EMES, 2020.). Spomenute definicije su samo kap u moru postojećih definicija socijalnog poduzetništva koje su nastale, ne samo kroz znanstvene radove, nego i razne institucionalne dokumente (npr., Zelena knjiga – Poduzetništvo u Europi), ali i kroz organizacije specijalizirane za razvoj socijalnog poduzetništva (npr., Ashoka, NESsT, ACT Grupa, i dr.). Ovdje navedene definicije ukazuju na najvažnije elemente koji su zajednički većini defini-cija kojima se nastoji odrediti koncept društvenog poduzetništva, odnosno njegove speci-fičnosti. Prije svega to je naglasak na stvaranju društvenih vrijednosti pored ekonomskih, tj. profita koji pada u drugi plan (Baturina, 2013.). Sljedeći važan element je da su aktiv-nosti karakterizirane inovacijom, odnosno kombinacijom postojećih resursa na nove kre-ativne načine (Baturina, 2013.). Inovacije tako postaju važnije nego masovna proizvodnja, novi strojevi i slično, budući da tzv. snaga mozga predstavlja najvažniju komponentu u poduzetničkoj aktivnosti (Barković, 2009.). Treći element je korištenje poslovnih mehani-zama, odnosno prepoznavanje i iskorištavanje prilika te preuzimanje rizika s čime je pove-zano i barem djelomično oslanjanje na tržišne mehanizme (Barković, 2009.). Naposljetku, definicije govore kako se specifičnosti socijalnog poduzetništva ogledaju i u naglašavanju važnosti društvene promjene te ostvarivanje misije organizacije (Baturina, 2013.).


4. INSTITUCIONALNI I NORMATIVNI OKVIR DRUŠTVENOG PODUZETNIŠTVA

Na području Europske Unije društveno poduzetništvo se uglavnom pojavljuje kroz zadruge i udruge, a najčešće je djelatnost usmjerena na integraciju u tržište rada i osiguravanje usluga socijalne skrbi (Vidović, 2012.). Europski Parlament, Vijeće Europske Unije te Europska Komisija, kao najviše europske institucije, višekratno su se bavile pitanjem društvene ekonomije i poduzetništva, dono-seći različite akte u okviru svoje nadležnosti (European Commission, 2013.). Među zna-čajnije se mogu navesti primjerice dokumenti kao što su Small Business Act for Europe i European Agenda for Enterpreneurship. Osobito važna je Direktiva o javnoj nabavi koja javnim tijelima sugerira da prilikom nabave proizvoda i usluga posebno obrate pozornost na ponuditelje iz domene društvene ekonomije (predviđa se osiguranje rezervnih ugovora i implementacije socijalnih klauzula) (Vojvodić i Šimić Banović, 2019.).Značajnu podršku društvenom poduzetništvu Europska Unija pruža kroz nekoliko inici-jativa i financijskih instrumenata. Tako inicijativa „Unija inovacija“ potiče dobrotvorne organizacije i socijalne poduzetnike na razvoj inovativnih rješenja za podmirivanje socijal-nih potreba koje tržište, odnosno javni sektor nije u mogućnosti podmiriti (Vincetić i sur. 2013.). Sljedeća važna inicijativa „Akt o jedinstvenom tržištu“ ide za poticanjem zajednič-kog europskog okvira te jedinstvenim tržištem čime bi se povećala dostupnost fondova, a samim time i ulaganja u svim državama članicama (Vincetić i sur. 2013.). Također važna je i „Inicijativa za socijalno poduzetništvo“ nastala na temelju Europske platforme za suz-bijanje siromaštva i socijalne isključenosti. Ova inicijativa predlaže tri ključne mjere: lakši pristup financiranju, veću vidljivost društvenog poduzetništva te razvoj poticajnog zako-nodavnog okruženja (European Commission, 2011.). Vjerojatno najznačajniji dokument za razvoj Europske Unije, a time i ogromnog utjecaja na društveno poduzetništvo, jest Europa 2020 (European Commission, 2010.) iz kojeg proizlaze daljnje inicijative i programi. Naime, navedena strategija postavlja tri prioriteta budućeg razvoja: - pametan rast, tj. razvoj ekonomije utemeljene na znanju i inovacijama- održiv rast, tj. promicanje ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse- uključiv rast, tj. njegovanje ekonomije s visokom stopom zaposlenostiNavedeni prioriteti međusobno se nadopunjuju, a ako pogledamo definicije društvenog poduzetništva, jasno je kako se navedeni koncept jako dobro uklapa u ostvarivanje ova-kvih prioriteta. Osim ovih prioriteta, Europa 2020 donosi i pet specifičnih ciljeva čijem ostvarenju društveno poduzetništvo može pružiti značajan doprinos. Prije svega, to se može reći za ciljeve izvlačenja 20 milijuna ljudi iz rizika od siromaštva te dostizanja stope od 75% zaposlene populacije u dobi od 20. do 64. godine. Sve ciljeve države članice moraju implementirati u svoje nacionalne ciljeve što omogućuje stvaranje pozitivnog okruženja za razvoj društvenog poduzetništva na teritoriju cijele Europske Unije. Također, EU Program za zapošljavanje i socijalne inovacije koji, između ostalih ciljeva kom-plementarnih društvenom poduzetništvu, eksplicitno navodi i povećanje pristupa finan-cijskoj pomoći za društvena poduzeća (European Commission, 2014.). Navedeni financijski instrument, kao i ranije spomenuti strateški dokument Europa 2020 završavaju upravo u


2020. godini, iako se ugovorene aktivnosti provode do najkasnije 2023. U tijeku su pre-govori i formiranje novog strateškog dokumenta za sljedeće sedmogodišnje razdoblje, u kojemu ostaje vidjeti nastavlja li Europska Unija daljnji razvoj područja društvene ekono-mije, odnosno poduzetništva. Pored nadnacionalnog okvira Europske Unije, zemlje članice imaju suverenitet razvoja vla-stitog zakonodavstva i politika usmjerenih na društvenu ekonomiju, odnosno poduzetniš-tvo. Kako je ono uvelike kontekstualno uvjetovano, ne čudi različitost između pojedinih zemlja. Načelno govoreći, zemlje u kojima je socijalna skrb visoko razvijena (primjerice Njemačka, Austrija i skandinavske zemlje), društveno poduzetništvo javlja se kao pokretač inovacija u socijalnim uslugama, dok u drugima, među kojima je i Hrvatska, društveno poduzetništvo ima značajan udio u osiguravanju usluga koje javni aparat ne uspijeva pokriti (Vojvodić i Šimić Banović, 2019.). Pored navedenog, društveno poduzetništvo u Europi ima dva smjera koja se međusobno ne isključuju, ali stavljaju različite naglaske. Jedan smjer je djelovanje društvenog poduzetništva s ciljem integracije ugroženih sku-pina, kao primjerice zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. WISE pristup) (Marković i sur., 2017.), dok drugi smjer teži ostvarenju širih društvenih ciljeva (Vojvodić i Šimić Bano-vić, 2019.).

4.1. Društveno poduzetništvo u hrvatskom kontekstu

Hrvatska, unatoč poteškoćama socijalističkog razdoblja, ima dugu tradiciju zadrugar-stva te one predstavljaju dobru osnovu za daljnji razvoj društvenog poduzetništva. Ipak, današnji najuspješniji primjeri socijalnog poduzetništva nastali su kao inicijative organiza-cija civilnog društva, što je razumljivo činjenicom da organizacije civilnog društva nakon poratnog razdoblja ostaju bez značajnog dijela inozemnih potpora te sami moraju iznaći nove izvore financiranja (Vidović, 2012.).Na institucionalnoj razini društveno poduzetništvo počinje se spominjati 2000. godine u programu suradnje Vlade i nevladinog sektora te se u Nacionalnoj strategiji stvaranja poti-cajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2006. do 2011. godine pokušalo uspostaviti okvir za razvoj društvenog poduzetništva, a sljedeća strategija za razdoblje od 2012. do 2016. predviđala je mjere za osnaživanje uloga organizacija civilnog društva u pokretanju socijalnih inovacija i društvenog poduzetništva (Šimleša i sur., 2015.). Također, doprinos razvoju pružao se kroz mjere poticanja društvenog poduzetništva kao strateške aktivnosti u području zapošljavanja, koje su predviđene u Strategiji borbe protiv siromaštva i soci-jalne isključenosti (MRMS, 2015.). Pored navedenih dokumenata ne postoji jedinstveni zakon o društvenom poduzetništvu kao što je to primjerice slučaj u susjednoj Sloveniji, nego ovo područje uređuje niz zakona (Lupšić, 2011.):• Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14, 114/18, 98/19 )• Zakon o udrugama (NN 74/14, 70/17, 98/19)• Zakon o zakladama i fondacijama NN 36/95, 64/01 • Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19)• Zakon o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07,

146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19)


• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13, 152/14, 39/18, 32/20)

• Zakon o javnoj nabavi (NN 120/16)• Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13,

121/16)Disperziranost pravne regulative sa sobom nosi i disperziranost institucionalnog okvira, budući da je provedba navedenih zakona vezana uz različite dionike, ponajprije resorna ministarstva i druga javna tijela (Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i soci-jalnu politiku, Ured za udruge pri Vladi Republike Hrvatske...). Kako bi se uredilo navedeno područje, donesena je, ranije spomenuta, Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. (dalje: Strategija). Pored uspostave i unapređenja institucionalnog i normativnog okvira za razvoj društvenog poduzetništva, Strategija propisuje još tri ključna cilja. Oni se odnose na uspostavljanje financijskih mjera namijenjenim društvenom poduzetništvu, promicanje važnosti društvenog poduzetništva kroz sve oblike obrazovanja te naposljetku osiguranje vidljivosti i informiranje o društve-nom poduzetništvu (MRMS, 2015.). Za ostvarivanje navedenih ciljeva određene su različite mjere te je za svaku posebnu mjeru razrađeno koje aktivnosti će se provoditi, tko su nositelji (najčešće su nositelji mini-starstva, organizacije civilnog društva i znanstveno-istraživačke institucije), koji su rokovi, potrebna sredstva (ukupno nešto više od 270 milijuna kuna) i izvori financiranja (ministar-stva, EU fondovi) te naposljetku koji su relevantni pokazatelji. Prije samog donošenja Strategije, objavljen je Prijedlog Strategije te su, kroz provedenu javnu raspravu (MRMS, 2014), zainteresirani mogli dati svoj doprinos u razradi strateškog dokumenta. Iz kritika je razvidno da se već tada najviše zamjeralo što za veliki dio sredstva predviđenih Strategijom ne postoji nikakva analiza konteksta i uvjeta u kojima bi se tre-bale provoditi određene mjere što ne stvara dovoljno jasno sliku kako će sama implemen-tacija mjera izgledati i kakav će uspjeh donijeti. U odnosu na Nacrt, donesena Strategija je smanjila predviđena sredstva za više od 40 milijuna kuna. Budući da se radi o prvoj stra-tegiji na našem području te nemamo jasno profiliran sektor, u javnoj raspravi zahtijevalo da Strategija odredi evaluaciju za svaku godinu, umjesto samo dva puta tijekom razdoblja od šest godina, kako bi se lakše pratila provedba i putanja razvoja. Naposljetku, riječ je o strateški važnom dokumentu koji donosi konkretne mjere koje je potrebno provesti, no razvidno je kako je i prije samog donošenja strategije postojalo kašnjenje (prvotno je pla-nirano donijeti Strategiju za razdoblje od 2013. do 2020.) pa je takva situacija već ulijevala dozu skepse glede ostvarivanja postavljenih ciljeva. Ušavši u zadnju godinu koju je Strate-gija obuhvatila (2020.), možemo zaključiti kako ciljevi strategije nisu ostvareni (Vojvodić i Šimić Banović, 2019.), možda iz upravo navedenih razloga (Baturina, 2018.). Unatoč slabostima, razvidna je velika važnost dokumenta (Kolaković, Turuk, Turčić, 2018.) koja se očituje u propisivanju kriterija za prepoznavanje društvenih poduzeća (MRMS, 2015.). Uspostavljanje jasnih kriterija ključna je stvar u razvoju društvenog poduzetništva, jer se na taj način društvena poduzeća mogu diferencirati od ostalih te poticati kroz speci-jalizirane natječaje. No, analizirajući navedene kriterije, dolazi se do problema nedovoljne operacionaliziranosti, odnosno potrebe detaljnijeg tumačenja, jer pojedini kriteriji ostaju nejasni ili teško dostižni (Šimleša i sur. 2016.).


Pored navedenih kriterija, Strategija donosi i značajnu SWOT2 analizu, koja pomaže uvi-djeti ključne aspekte društvenog poduzetništva u Hrvatskoj. Iako je analiza rađena prije donošenja Strategije, sada, pred njezinim istekom, moguće je zaključivati o (ne)uspjehu promjena. I dalje se među najznačajnijim snagama, osim ranije već spomenute duge tra-dicije i državnih poticaja, ističe postojanje široke podrške za razvoj sektora društvenog poduzetništva kroz SEFOR3 i mrežu CEDRA HR4, regionalne razvojne agencije, ali i sve više prepoznatih primjera dobre prakse (npr. ACT grupa) (Vojvodić, Šimić Banović, 2019.).Prema navedenoj analizi, od najznačajnijih slabosti mogu se izdvojiti općenito nepozna-vanje i nerazumijevanje društvenog poduzetništva i njegove uloge na tržištu. Vidljiv je problem i nedovoljne kompetentnosti, odnosno nedovoljnog znanja, vještina, suradnje i ljudskih resursa za generiranje i implementiranje društveno poduzetničkih ideja (MRMS, 2015.). Rješenje ovakvom problemu nazire se kroz ranije spomenutu mrežu potpornih ser-visa koji mogu pružiti potrebne informacije, omogućiti edukacije i stvaranje potrebnih vje-ština te razmjenu iskustava dobre prakse. Nadalje, slabosti se očituju i u nedovoljnoj valo-rizaciji društvenih poduzetnika od financijskih institucija što otežava podizanje zajmova za projekte društvenog poduzetništva (MRMS, 2015.). Ovakvom problemu donekle bi se moglo doskočiti stvaranjem posebnih razvojnih fondova kao specifičnih izvora financira-nja (Zadruga za etično financiranje, (n.d.)). Navedene slabosti, zajedno s ranije izloženim obilježjima hrvatskog normativnog okvira, trebale su biti korigirane kroz mjere propisane Strategijom. No, njihovo neprovođenje, perpetuira daljnje postojanje navedenih slabosti (Vojvodić, Šimić Banović, 2019.).Unatoč brojnim slabostima, izuzetno su značajne mogućnosti za razvoj društvenog podu-zetništva u Hrvatskoj. Naime, poželjnost društvenog poduzetništva u Europskoj Uniji i nastojanja da se ovo područje etablira i što više razvije, stvara pozitivni kontekst, a brz protok informacija omogućuje razmjenu znanja i ideja te stvaranje partnerstava i suradnje (MRMS, 2015.). Osim toga, postoji potreba na tržištu za brojnim proizvodima i uslugama (npr. usluge socijalne skrbi) koje se kroz društveno poduzetništvo mogu realizirati (MRMS, 2015.). Nadalje, različite obrazovne institucije u svoje programe uvode sadržaje edukacije o društvenom poduzetništvu (Vojvodić, Šimić Banović, 2019.). Time se pružaju potrebna znanja, posebice mladima aktivnim u neprofitnom sektoru koji imaju vrlo visoko mišljenje o društvenom poduzetništvu i njegovim potencijalima te su vrlo zainteresirani za razvoj vlastitog posla u tom području (Gvozdanović i sur., 2009.). K tome, zaposlenici u društve-nim poduzećima pokazuju visoku motiviranost i zadovoljstvo poslom u takvim organizaci-jama rada (Puđak i Šimleša, 2020.). Ovakvi rezultati jasan su pokazatelj potencijala razvoja društvenog poduzetništva preko mlade populacije čime bi se ujedno radilo i na smanjenju

2 SWOT je skraćenica i naziv za metoda analize. Skraćenica je sastavljena od prvih grafema izraza na engleskom jeziku: Strengths (snage), Weaknesses (slabosti), Opportunities (mogućnosti), Thre-ats (prijetnje).

3 SEFOR je Forum socijalnog poduzetništva nastao kroz IPA projekt (dodjela bespovratnih sred-stava za razvoj lokalnog partnerstva i zapošljavanje) s glavnim ciljem stvaranja poticajnog okru-ženja za razvoj socijalnog poduzetništva.

4 CEDRA HR je mreža regionalnih centara nastala na inicijativu SEFOR-a s ciljem pružanja potpore socijalnim poduzetnicima i istraživanjima SP-a u Hrvatskoj


problema nezaposlenosti mladih5. Naposljetku, valja uzeti u obzir zainteresiranost (doma-ćih) velikih kompanija za uključivanje u razvoj društvenog poduzetništva (Vojvodić, Šimić Banović, 2019.), budući da na taj način mogu doprinijeti ostvarenju vlastitih ciljeva druš-tveno-odgovornog poslovanja (Lešić, 2015.). Kada je riječ o prijetnjama društvenom poduzetništvu, važno je imati na umu i moguće zlouporabe koncepta, primjerice radi korištenja financijskih sredstava iz raznih fondova ili ostvarivanja marketinške propagande (MRMS, 2015., Vojvodić i Šimić Banović, 2019.). Ova prijetnja nije specifična samo za Hrvatsku, stoga je potrebno ustrajati na jasnim kriterije kojima se određuje što je zapravo društveno poduzetništvo. Značajna prijetnja ogleda se u mogućim administrativnim preprekama, koje proizlaze iz neprepoznavanja značaja druš-tvenog poduzetništva od strane javnih/državnih tijela (Vojvodić i Šimić Banović, 2019.) te zbog ranije opisane normativne složenosti.Opisan kontekst društvenog poduzetništva, neki autori (Šimleša i sur. 2015.) smatraju nedovoljno atraktivnim za njegov značajan razvoj. No, unatoč tome, postoje i javljaju se novi primjeri uspješnih inicijativa društvenog poduzetništva. Dubinsko upoznavanje takvih inicijativa, donosi upotpunjavanje znanja o tzv. makro-nivou (npr. ranije izneseni prikaz institucionalnog i normativno okvira), istodobno pružajući uvid u mikro-nivo, odnosno kako konkretni akteri društvenog poduzetništva, oživotvoruju svoja nastojanja (Stubss i Vidović, 2017.).

5. PRIMJER DRUŠTVENOG PODUZETNIŠTVA

Udruga za osobe sa invaliditetom „Bubamara“ (dalje Bubamara) osnovana je 1984. godine s ciljem pružanja kvalitetnih usluga te promoviranja jednakosti djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba sa invaliditetom u društvu. S obzirom na to da broj članova udruge prelazi 1400, a broj zaposlenih 200, Bubamara je jedna od najvećih organizacija civilnog društva u Hrvatskoj. Tijekom svog postojanja provela je oko 150 projekata koji su za cilj imali poboljšanje života osoba s invaliditetom. Njihov vrlo značajan i inovativan projekt jest tzv. Buba Bar. Prikaz Buba Bara, kao jednog od aktera društvenog poduzetništva temelji se na podacima prikupljenim upitnikom koji se sastoji od 50 otvorenih pitanja. Namjera je prikupljanja podataka prikazati razvoj konkretnog društvenog poduzeća, u specifičnom lokalnom kon-tekstu. Upitnik je poslan vodstvu Bubamare, a sažetak zaprimljenog odgovora slijedi u nastavku.Ideja za otvaranje društvenog poduzeća, u kojemu bi radile osobe s invaliditetom, nastala je temeljem domaćih primjera (Čokolaterija Hedona iz Križevaca), ali po uzoru na caffe-slastičarnicu iz Škotske, koju su predstavnici Bubamare posjetili u okviru međunarodne Erasmus suradnje. Zamisao je bila osnovati posebno poduzeće koje bi poslovalo isključivo po tržišnim principima, pružilo mogućnost zapošljavanja osobama s invaliditetom te pru-

5 U prilog tome govori i panel rasprava, održana 7.3.2014. u Europskom domu u Zagrebu na kojoj su sudjelovali predstavnici Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Grada Zagreba, UNDP-a, CEDRA-e, političkih stranaka i organizacija civilnog društva te su raspravljali o mogućnostima zapošljavanja mladih kroz razvoj ideja socijalnog poduzetništva i „zelenih projekata“.


žalo ugostiteljske usluge. Po prezentaciji ideje, izrazito pozitivne reakcije i značajan interes javnosti bili su prvi značajan poticaj za daljnja djelovanja. Suradnici u razvoju ideje pojavili su se iz privatnog i civilnog sektora te različitih razina javne vlasti. Primjerice ugostitelji su osigurali osnovnu opremu i obuku za rad. Grad Vin-kovci je ustupio prostor unutar kojeg je i kuglana te sredstava za izgradnju i rekonstrukciju prostora. Došlo je i do dopuna u zakonodavstvu koje su omogućile rad osobama s invalidi-tetom bez gubitka prihoda temeljem invalidnosti. Neka poduzeća iskazala su želju za uklju-čivanjem osoba s invaliditetom u vlastito poslovanje. Provedena je kampanja prikupljanja sredstava (tzv. crowdfunding), koja je proglašena jednom od najuspješnijih u Hrvatskoj.Postupni ulazak u posao započet je djelovanjem Bubamare koja je kao udruga civilnog društva zakupila drvenu kućicu u kojoj su se za vrijeme lokalnih manifestacija (Advent i Vinkovačke Jeseni) prodavali napitci te je služila za obučavanje osoba s invaliditetom u navedenom poslu. U daljnjem periodu očekuje se ostvarivanje kontinuiranog poslova-nja koje će Bubamara u potpunosti prepustiti Buba Baru d.o.o., kao posebnom pravnom subjektu. Bubamara jest osnivač te je upravljala spomenutim aktivnostima, ali Buba Bar je zapravo u vlasništvu njegovih članova (zaposlenika). Iako će svi sudionici u radu Buba Bara moći participirati, bit će imenovan voditelj koji će donositi poslovne odluke i preuzeti odgovornost za ukupno poslovanje. On bi trebao biti izrazito multidisciplinaran s obzirom na to da se mora usklađivati na kontinuumu profita i socijalne osjetljivosti. Za sada postoji dilema treba li se zaposliti ekonomist sklon socijalnom radu ili socijalni radnik sa širokim ekonomskim znanjem. Kada je riječ o misiji i viziji djelovanja Buba Bara, naglasak se stavlja na integraciju osoba s invaliditetom, promjenu percepcije javnosti o njihovim potencijalima, osiguranje prava na rad i plaću, povećanje životnog standarda, primjere pozitivne prakse te pritisak na zakonsku regulativu kada su u pitanju njihova prava. Djelatnost je Buba Bara u početku zamišljena tako da 15 zaposlenika, od kojih je sedam osoba s invaliditetom, obavlja ugo-stiteljsku djelatnost - rad u kafiću, gdje će posluživati kavu i sokove. Pored navedenog osi-gurat će se zabavni sadržaji kao što je sportska kuglana, a kroz naredno vrijeme planira se proširiti djelatnost na pripremu i usluživanje hrane te još zabavnih sadržaja (npr. pikado). Također je u planu i otvaranje malog hostela čime bi se zaokružio spektar pružanja usluga te bi se broj radnih mjesta mogao udvostručiti.Dakle, u punom kapacitetu ukupan broj zaposlenih bit će 30 osoba. S obzirom na oslanja-nje na tržišne principe, ugovori o radu prvotno će biti na određeno vrijeme. Zaposlenici bi trebali biti profesionalci ili priučeni ugostitelji, a planira se zaposliti i socijalnog radnika i psihologa. U prva tri mjeseca za puno radno vrijeme, plaće će biti u visini minimalne plaće, ali daljnjim uspješnim razvojem poslovanja planira se povećanje do razine nešto malo više iznad prosječnih iznosa za pojedino radno mjesto. Na taj način želi se dati snažna poruka, kako osobe s invaliditetom mogu i trebaju participirati na otvorenom tržištu rada uz ade-kvatnu plaću koja jamči dostojanstvo. Osobe s invaliditetom radit će u skladu sa svojim mogućnostima te će biti osigurana fleksibilnost u radu. Uz snažnu motivaciju i adekvatnu podršku, sva ostala obilježja osoba s invaliditetom nisu presudna za rad. Mogao bi se poja-viti problem prilikom regrutacije zaposlenika s obzirom na veliki interes već mnogobroj-nog članstva Bubamare, ali i drugih osoba s invaliditetom. Samim time može postojati bojaznost od negodovanja, osjećaja diskriminacije te poremećenih ljudskih odnosa što predstavlja veliki izazov vodstvu. Upravo ovaj jaz ponude i potražnje ukazuje na veliku


potrebu ovakve vrste društvenog poduzetništva, jer je ponuda radnih mjesta na tržištu rada skromna.Specifičnost odabira ostalih zaposlenika, ogledati će se u tome što pored tražene uobiča-jene kompetentnosti u svom području, moraju imati visoki senzibilitet za rad s osobama s invaliditetom. Dok je u ranijem odlomku razvidan izazov odabira kadra među većim brojem zainteresiranih, u ovome slučaju izazov će biti pronaći radnike koji udovoljavaju zahtjevima kompetentnosti, senzibilnosti, ali i spremnosti na rizik. Rizičnost za društveno poduzeće, sukladno oslanjanju na tržišne principe, ogleda se ponaj-prije u nestabilnosti izvora prihoda, nevidljivosti društvenog poduzetništva i negativne percepcije konkurencije koje društvena poduzeća mogu gledati kao nelojalnu konku-renciju. Dok se nestabilnost prihoda mora kompenzirati kontinuiranim naporom svakog aktera društvenog poduzetništva, po pitanju vidljivosti ključnu ulogu ima država kroz postavljanje adekvatnog normativnog okvira, ali značajnu ulogu imaju i financijske institu-cije kako bi se inicijative društvenog poduzetništva mogle financirati. Percepcija nelojal-nosti zapravo može doprinijeti još lakšem ostvarenju misija društvenih poduzeća. U spo-menutom primjeru caffe-slastičarnice iz Škotske, drugi ugostitelji u okruženju su također počeli zapošljavati osobe s invaliditetom kako bi zadržali svoje goste. S obzirom na to da Buba Bar još nije počeo redovito poslovati, teško je procijeniti iznos pri-hoda kao i dobiti. No, u skladu s postavkama društvenog poduzetništva, sva potencijalno ostvarena dobit ulagat će se u daljnji razvoj djelatnosti Buba Bara, odnosno ostvarivanje postavljene misije.Iako se kod poslovanja Buba Bara ističe želja za poslovanjem po tržišnim principima bez pomoći, ukoliko rizici prevladaju ne postoji razrađena izlazna strategija. U tom slučaju, mogli bi se okrenuli dostupnim državnim potporama, naročito od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Buba Bar djelovat će na lokalnoj razini, no već sada se dobivaju ponude za franšizno poslo-vanje kako unutar, tako i izvan Hrvatske. Tome je pridonijela dobro odrađena promocija, no jačanje prepoznatljivosti i dalje je u tijeku putem medija i društvenih mreža. Osim bran-diranja ovakav nastup također doprinosi ostvarenju misije poduzeća, ali i djelovanju na šire društvene promjene, poglavito u vidu položaja osoba s invaliditetom.

6. ZAKLJUČAK

U trenucima kada profitno orijentirana ekonomija pokazuje značajne slabosti i generira brojne probleme, pokušavaju se naći rješenja koja bi to neutralizirala. Jedan od konce-pata koji se ponekad stavlja kao panaceja za takve slabosti, jest društveno poduzetništvo. Iako svoje korijenje vuče iz 18. stoljeća, u zadnjim desetljećima, a posebice u doba krize, ponovo se aktualizira i intenzivno proučava. Europska Unija stavlja velika očekivanja u društvenu ekonomiju, odnosno poduzetništvo te svojim politikama nastoji prometnuti ih kao važan pokretač razvoja europskog pro-stora. Društveno poduzetništvo u Hrvatskoj ima svoje korijenje u povijesno značajnom zadrugarstvu, no u novije vrijeme značajniji projekti društvenog poduzetništva ostvaruju se u okviru organizacija civilnog društva. Najznačajnije snage i mogućnosti za društveno poduzetništvo u Hrvatskoj su raširena mreža za podršku i razvoj (npr. regionalne razvojne


agencije, CEDRA, itd.), mogućnosti financiranja iz fondova EU, potražnja za proizvodima i uslugama ovog sektora, mogućnost brze razmjene znanja s drugim društvenim poduzet-nicima itd.Među najznačajnije slabosti i prijetnje spadaju brojni propisi kojima se uređuje socijalno poduzetništvo u RH, a s time povezano i administrativne prepreke te nedovoljni kako materijalni, odnosno financijski, tako i ljudski resursi potrebni za razvoj novih ideja i provo-đenje značajnijih projekata društvenog poduzetništva. Značajni doprinos policy uređenju društvenog poduzetništva u RH predstavlja Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj od 2014. do 2020. koja je trebala donijeti konkretne mjere i osigurati put jasnijem razvoju ovog koncepta. Detektirane slabosti nisu razriješene te se primjena Strategije može smatrati vrlo ograničenom. Unatoč tome, društveno poduzetništvo uspi-jeva se oživotvoriti kroz razne inicijative i primjere društvenih poduzeća. Promatrajući slučaj Buba Bara razvidno je kako za pokretanje društvenog poduzeća treba izvjesno vrijeme. Iako se ideje mogu pronaći u drugim sličnim poduzećima, uvjetovanost lokalnog konteksta onemogućuje čisto kopiranje ideje te je potreban kontinuirani razvoj i primjena širokog spektra znanja iz različitih područja. Pri tome je vrlo korisno imati zale-đinu u vidu neke organizacije, kao što je u navedenom slučaju Bubamara, koja može pru-žiti podršku u različitim oblicima (stručnu, administrativnu, financijsku, kadrovsku, volon-tersku, itd.). Uspoređujući prikaz ideje Buba Bara s teorijskim aspektima, posebice definicijama druš-tvenog poduzetništva, može se zaključiti kako Buba Bar uglavnom zadovoljava postav-ljene kriterije i spada u aktere društvenog poduzetništva. Primjerice, vodeći se ranije spomenutom EMES definicijom, razvidno je da se očekuje puno ostvarenje društvenih i ekonomskih kriterija, dok kriterije upravljanja treba još dodatno razraditi. Osvrćući se na kriterije postavljene u Strategiji, također je razvidna sukladnost, iako primjerice kriterij evaluacije društvenih, ekonomskih i okolišnih učinaka nije implementiran, a pojedini kri-teriji u Strategiji nisu jasno operacionalizirani kako bi se utvrdilo njihovo (ne)ispunjavanje.6 Prikazani razvitak konkretnog društvenog poduzeća predstavlja primjer u kojem poten-cijalni novi poduzetnici mogu vidjeti uzor te im pomoći anticipirati moguće teškoće i rješenja kod pokretanja novog poduzeća. Korišteni upitnik predstavlja dobru osnovu za daljnji razvoj instrumenta koji bi omogućio sustavnije prikupljanje podataka na većem broju aktera društvenog poduzetništva te daljnju znanstvenu obradu prikupljenih poda-taka. Promatrajući povećani interes znanstvene i stručne javnosti za koncept društvenog poduzetništva, aktivni angažman vlasti na različitim razinama u normativnom i institucio-nalnom uređivanju sektora te najvažnije, pojavu uspješnih primjera društvenog poduzet-ništva, možemo očekivati njegov daljnji razvoj te sve veći značaj.

6 Primjerice kriterij “Društveni poduzetnik ostvaruje ravnotežu društvenih, okolišnih i ekonomskih ciljeva poslovanja”.


SOCIAL ENTREPRENEURSHIP: THE MAIN DETERMINANTS AND CASE REVIEW

Petar Šajfar, MSW, research/teaching assistantFaculty of Law Osijek

Stjepana Radića 13, Osijek, HrvatskaTelephone: +385 31 224 500; e-mail: [email protected]

Lorena Strmota, studentFaculty of Law Osijek,

Stjepana Radića 13, Osijek, Hrvatskae-mail: [email protected]

ABSTRACTThe profit-oriented system as the dominant paradigm, in addition to all its benefits, generates numerous problems in society. It is especially significant in terms of vulnerable groups such as people with disabilities. Social entrepreneurship could be a model that contributes to combating social problems. It integrates social and economic goals and takes place between profit and non-profit sectors. Social entrepreneurship has rooted in the 18th century, but in recent decades, it has been actualized and studied intensively, especially during periods of economic crisis. The purpose of this paper is to provide crucial information about social entrepreneurship. Considering that, the paper consists of chapters about historical development and definitions of social entrepreneurship, institutional and normative framework, especially in the Croatian context, an example of social entrepreneur and conclusion.

Keywords: social entrepreneurship; social entrepreneur; innovation; people with disabilities


LITERATURA

1. Babić, Z. i Račić, D. (2011). Zadrugarstvo u Hrvatskoj: trendovi, pokazatelji i perspektiva u europskom kontekstu. Sociologija i prostor, 49(3), 287-311.

2. Bacq, S. i Janssen, F. (2011). The multiple faces of social entrepreneurship: a review of definti-onal issuses based on geographical and thematic criteria. Entrepreneurship & Regional Deve-lopment, 23(⅚), 373-403.

3. Barković, I. (2009). Teorija poduzetništva: izazovi i perspektive. Osijek: Pravni fakultet Sveučili-šta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

4. Baturina, D. (2013). Konceptualiziranje socijalnog poduzetništva i izazovi razvoja područja. Eko-nomska misao i praksa, 22(1), 123-142.

5. Baturina, D. (2018). A Critical Review of the First Strategy for the Development of Social Entre-preneurship in the Republic of Croatia 2015–2020 and Potential for the Development of the Sector. Hrvatska javna uprava: časopis za teoriju i praksu javne uprave, 18(2), 11-38.

6. Buble, J, Buble, M. (2014). Poduzetništvo. Split: Aspira.7. Defourny, J. i Nyssens, M. (2010). Conceptions of Social Enterprise and Social Entrepreneurship

in Europe and the United States: Convergences and Divergences. Journal of Social Entreprene-urship, 1(1), 32-53.

8. European Commission (2010). EUROPE 2020: A strategy for smart, sustainable and inclusive growth. Preuzeto s https://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO%20%20%20007%20-%20Europe%202020%20-%20EN%20version.pdf (23.3.2020.)

9. European Commission (2011). Social Business Initiative - Creating a favourable climate for social enterprises, key stakeholders in the social economy and innovation. Preuzeto s https://www.fi-compass.eu/sites/default/files/publications/social-business-initiative-creating-a-favourable-climate-for-social-enterprises-key-stakeholders-in-the-social-economy-and-inno-vation.pdf (23.3.2020.)

10. Euopean Commission (2013). Social economy and social entrepreneurship: Social Europe guide. Preuzeto s: https://sofisam.se/download/18.3453fc5214836a9a472a0430/1472023483855/EU+kommissionen,+Social+Economy+and+Social+Entreprenreurship.pdf (23.3.2020.)

11. European Commission (2014). Employments, Social Affairs & Inclusion. Preuzeto s https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1081 (18.3.2020.)

12. Gvozdanović, A., Potočnik, D. i Sočo, A. (2009). Sam svoj majstor: Istraživanje socijalnog poduzetništva u neprofitnom sektoru mladih. Preuzeto s http://www.civilsocietylibrary.org/CSL/1079/Sam-svoj-majstor-Poetnica-iz-socijalnog-poduzetnitva-za-organizacije-mladih-I-za-mlade (21.3.2020.)

13. Ivančić, T. (1998). Uloga vrijednosti u razvoju gospodarstva i društva. Crkva u svijetu, 33(4), 343-355.

14. Knežević, M. (2013). Riječ urednika. Ljetopis socijalnog rada, 20(1), 5-7.15. Kolaković, M., Turuk, M. i Turčić, I. (2018). Social Entrepreneurship: Strategic Development in

Croatia. International Review of Economics & Business, 21(2), 129-143.16. Lešić, D. (2015). Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici

Hrvatskoj. Obrazovanje za poduzetništvo, 5(2), 83-95.17. Lupšić, D. (2011). Zakonodavni okvir za razvoj društvene ekonomije i društvenog poduzetništva

u Republici Hrvatskoj. U Lupušić, D. i sur. (ur.), Poduzetništvo u službi zajednice: Zbornik radova o društvenom poduzetništvu, 27-29. Preuzeto s https://zaklada.civilnodrustvo.hr/upload/File/hr/izdavastvo/digitalna_zbirka/poduzetnistvo_u_sluzbi_zajednice.pdf (15.2.2020.)


18. Marković, L, Baturina, D. i Babić, Z. (2017). Socijalna poduzeća za radnu integraciju (WISE) u postsocijalističkim zemljama. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 53(1), 139-158.

19. Mair, J. i Marti, L. I. (2006). Social Entrepreneurship Research: A Source of Explanation, Predic-tion and Delight. Journal of World Business, 41(1), 36-44.

20. Međunarodna istraživačka mreža (EMES). Social Enterprise. Preuzeto s https://emes.net/focus-areas/ (20.3.2020.)

21. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (MRMS) (2014). Nacrt Strategije razvoja socijalnog/ društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj od 2014. do 2020. godine. Preuzeto s http://rasprava.mrms.hr/bill/prijedlog-strategije-razvoja-socijalnogdrustvenog-/ (16.3.2020.)

22. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (MRMS) (2015). Strategija razvoja društvenog podu-zetništva za razdoblje od 2015. do 2020. Preuzeto s http://www.esf.hr/wordpress/wp-content/uploads/2015/02/Strategija-razvoja-dru%C5%A1tvenog-poduzetni%C5%A1tva-u-RH-za-raz-doblje-2015-2020.pdf (10.3.2020.)

23. Monzon, J.L. i Chaves, R. (2012). The Social Economy in the European Union – Report by José Luis Monzón & Rafael Chaves. European Economic and Social Committee. Preuzeto s https://www.eesc.europa.eu/resources/docs/qe-30-12-790-en-c.pdf, (14.3.2020.)

24. Petričević, T. (2011). O društvenoj ekonomiji i društvenom poduzetništvu. U Lupušić, D. i sur. (ur.), Poduzetništvo u službi zajednice: Zbornik radova o društvenom poduzetnišvu (str. 27-29). Preuzeto s https://zaklada.civilnodrustvo.hr/upload/File/hr/izdavastvo/digitalna_zbirka/podu zetnistvo_u_sluzbi_zajednice.pdf (15.2.2020.)

25. Puđak, J. i Šimleša, D. (2020). Je li društveno poduzetništvo bolje za radnike? Utjecaj iskustva u hrvatskim društvenim zadrugama na percipiranu dobrobit radnika. Revija za sociologiju, 50(1), 7-30.

26. Stubbs, P. i Vidović, D. (2017). Social enterprise in transition: a case study of ACT Group. Druš-tvena istraživanja, 26(2), 143-163.

27. Šimleša, D, Bušljeta Tonković, A. i Puđak, J. (2016). Društveno poduzetništvo u Hrvatskoj: od prepoznavanja do primjene. Revija za sociologiju, 46(3), 271-295.

28. Šimleša, D., Puđak, J., Majetić, F., i Bušljeta Tonković, A. (2015). Mapiranje novih obzora: Izvje-štaj o stanju društvenog poduzetništva u Hrvatskoj. Preuzeto s https://www.kulturpunkt.hr/sites/default/files/izvjestaj-mapiranje-novih-obzora.pdf (30.3.2020)

29. Škrtić, M. i Mikić, M. (2007). O socijalnom poduzetništvu u svijetu i u Republici Hrvatskoj. Zbor-nik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 5(1), 153-163.

30. Vidović, D. (2012). Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj. doktorska disertacija, Preuzeto s https://bib.irb.hr/datoteka/611357.Davorka_Vidovic_doktorat.pdf (5.2.2020.)

31. Vincetić, V, Babić, Z. i Baturina, D. (2013). Definiranje područja i potencijal razvoja socijalnog poduzetništva Hrvatske u komparativnom kontekstu. Ekonomski pregled, 64(3), 256-278.

32. Vojvodić, I. i Šimić Banović, R. (2019). Analiza socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj s kompara-tivnim osvrtom na regulatorni okvir. Pravni vjesnik, 35(2), 105-135.

33. Zadruga za etično financiranje (n.d.). Preuzeto s https://www.zef.hr/hr (21.3.2020.)

Upute za autore 220

Upute za autore

NASLOV RADA< dva reda razmaka >

Autor s titulom, tvrtka ili visoko učilište Adresa: Ulica, mjesto, država

Telefon: + 000 00 000, e-mail: autor@domena(red razmaka)

SAŽETAK Uredništvo prima neobjavljene radove na hrvatskom i engleskom jeziku. Sažetak rada treba biti napisan u jednom odlomku na hrvatskom i engleskom jeziku italic/ukošenim fon-tom, treba ukazati na problem i ciljeve istraživanja, korištene metode istraživanja, popu-laciju, veličinu uzorka, najvažnije rezultate i zaključak. Prilaže se u posebnom dokumentu s navedenim naslovom rada, imenom i prezimenom autora, afilijacijom autora na oba jezika i naslovljeno sa SAŽETAK, eng. ABSTRACT veličine od 150 do 300 riječi. Sažetak na jeziku članka treba smjestiti između naslova i teksta članka, a sažetak na drugom jeziku iza teksta članka, prije popisa literature. Cjeloviti rad treba dostaviti na engleskom i/ili hrvatskom jeziku. Autori su odgovorni za kvalitetu teksta.

(red razmaka)Ključne riječi: ispod sažetaka navesti 3 do 5 ključnih riječi, razdvojiti ih „;“ (točka sa zare-zom)

(dva reda razmaka)

1. UVOD(red razmaka)

Časopis OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO objavljuje izvorne znanstvene, pregledne i stručne radove koji neposredno ili posredno reflektiraju tematiku učenja i obrazovanja za poduzetništvo te povezanih tema. Objavljuju se samo prethodno neobjavljeni radovi. Autor ili autori snose odgovornost za uvažavanje etike znanstvenika, napose glede korište-nja dijelova teksta preuzetih od drugih autora te odgovornost da isti rad nije prethodno već negdje objavljen. Časopis izlazi dva puta godišnje. Prema potrebi, izdavat će se i izvan-redni brojevi. Radove uredništvu treba dostaviti u elektroničkom obliku, u Word dokumentu na adresu: [email protected]. Zadatak je autora što detaljnije poštivati pravila izgleda rada i dosta-viti lektoriran tekst pregledan odgovarajućim spelling checkom (hrvatski, engleski). Opseg radova, uključujući sažetak, bibliografiju, bilješke i mjesto za grafičke priloge, može iznositi najviše 5000 riječi.

(dva reda razmaka)

221Upute za autore

2. NASLOV(red razmaka)

Nužno je koristiti obostrano poravnanje, prored 1,5 redak, Arial, veličinu slova 12 točaka. Između poglavlja treba koristiti dva reda razmaka, a između naslova poglavlja i teksta red razmaka. - Naslov poglavlja poravnati na sredinu između dviju margina članka, pisati velikim

tiskanim slovima veličine 14 točaka, stil fonta podebljano/bold.- Naslove potpoglavlja pisati malim tiskanim slovima, veličine 14 točaka, koristiti lijevo

poravnanje i stil fonta podebljano/bold.- Naslove poglavlja i potpoglavlja numerirati arapskim brojevima.- Za format stranice odrediti margine: gornja, donja, lijeva i desna 20 mm.

(red razmaka)

2.1. Citati

(red razmaka)Svaki put kada se u tekstu navode tuđe riječi, rečenice, sintagme, podaci i sl., izvor se daje u tekstu (APA stil), a ne u bilješkama ispod teksta. U bilješkama se mogu navoditi samo pojašnjenja (terminologija itd.). Referenca se stavlja u zagradu te sadrži prezime autora, godinu izdanja i stranicu, npr. (Holmberg, 1977, str. 23), a u slučaju parafraziranja navoda u zagradu se stavlja prezime autora i godina izdanja, npr. (Holmberg, 1977).

(red razmaka)

2.2. Slike, tablice, grafikoni

(red razmaka)Svaku tablicu, sliku i grafički prilog treba numerirati (slika 1, 2, 3, …), a njihove nazive nave-sti iznad priloga veličinom slova 12 točaka, a izvore ispod veličinom slova 12 točaka.

(dva reda razmaka)

3. ZAKLJUČAK(red razmaka)

U zaključku sumirati ključne spoznaje i rezultate istraživanja te praktičnu primjenu rezul-tata istraživanja.

Upute za autore 222

LITERATURA(red razmaka)

U popis literature na kraju rada navesti podatke o svim djelima koja se spominju u refe-rencama i to abecednim redom po prezimenu autora te numerirati arapskim brojevima.1. Aras, G. i Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publishing.2. Avery, G. C. i Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhancing

business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. doi:10. 1108/108785711 11128766

3. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Preuzeto s http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html (23.04.2011.)

4. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current management techniques. In Näsi, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking (str. 75-96). Helsinki: LSR-Julkaisut Oy.

5. Državni zavod za statistiku (2009). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2008. Zagreb: Državni zavod za statistiku.

6. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.7. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for managing

resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. U K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (ur.), Conference proceedings: Vol. 2. Entrepre-neurship and Macroeconomic Management: Reflections on the World in Turmoil (str. 1317-1341).

8. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. US-China Education Review A&B, 7, (str. 909-923). Preuzeto s http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

9. O’ Keefe, E. (n. d). Egoism & the crisisin Western values. Online Originals. Preuzeto s http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135 (15.08.2014.)

10. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Preuzeto s http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (02.05.2014.)

11. Pfeifer, S. i Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb s learning style theory to entrepreneurship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

12. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Harvard Business Review, 84(12), 14–14. Preuzeto s http://hbr.org/

13. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.

RADOVI KOJI SE NE PRIDRŽAVAJU UPUTA PISANJA NEĆE BITI PRIHVAĆENI ZA OBJAVU U ČASOPISU. UREDNIŠTVO PRIDRŽAVA PRAVO ODLUČIVANJA O IZBORU TEKSTOVA I REDOSLIJEDA OBJAVLJIVANJA. NAJMANJE DVA NEOVISNA RECENZENTA RECENZIRAT ĆE SVE PRISPJELE RADOVE. RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISU OBRAZOVANJE ZA PODU-ZETNIŠTVO NE HONORIRAJU SE.

223Guidelines for authors

Guidelines for authors

TITLE OF THE PAPER< 2 line spacing >

The name of the author, title, affiliation Complete address

Telephone: + 000 00 000, e-mail: author@domain(one line spacing)

ABSTRACT The editorial board accepts unpublished papers in Croatian and English language. The abstract must be submitted in English and Croatian language. The text of an abstract has to be written in one paragraph in italic. The abstract should address the problem and the goals of the research, the methods used, population, sample, the most relevant results and the conclusion. It should be submitted separately, together with the title, the name of the author, their affiliation, in both languages and should be marked SAŽETAK, eng. ABSTRACT. The length of the abstract is between 150 and 300 words. The abstract written in the same language as the paper should be placed between the title and the text, and the abstract in a different language should be placed after the text before the literature. The full paper should be submitted in English or/and Croatian language(s). The authors are responsible for the quality of the translated text.

(one line spacing)Key words: provide 3 – 5 key words separated by semicolon immediately after the abstract

(two line spacing)

1. INTRODUCTION(one line spacing)

Journal EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP publishes original scientific papers, scien-tific reviews, professional reviews and professional papers directly or indirectly related to learning and education for entrepreneurship and related topics. The journal publishes only previously unpublished papers. Authors are responsible for adhering to scientific eth-ics, especially with regards to using parts of texts from other authors as well as submitting papers that have not been previously published. The journal is published twice a year. If necessary, extra editions will be published. Papers should be submitted electronically, in word format to: [email protected]. Authors should follow the guidelines for paper submission and their texts have to be previously proofread and spell checked. The length of the paper, including abstract, bibliography, notes and appendices should not exceed 5000 words.

(two line spacing)

224 Guidelines for authors

2. TITLE(single line spacing)

It is mandatory for the title to be fully justified with 1.5 line spacing, font Arial and text size 12pt. Paragraphs must be separated by two line spacing whereas the title of the para-graph and the text should be separated by single spacing. - Paragraph title should be centrally justified between the two article margins, with

mandatory use of upper case letters size 14pt, font bold - Subparagraph title should be written in lower case letters size 14pt with left justify

and font bold- Paragraph and subparagraph headings must be numbered as Arabic numerals - Set margins for page form: upper, lower, left and right 20 mm

(single line spacing)

2.1. Quotations

(single line spacing)Every time someone else’s words, sentences, phrases, data, etc. are quoted, the source must be cited in the text (APA style), not in the footnotes below the text. The footnotes can only include explanations (terminology, etc.). References should be quoted in brack-ets and they should include the author’s name, year of publication and page number, e.g. (Holmberg, 1977, p. 23). In case of paraphrasing quotations the author’s name and the year of publication is placed in brackets, e.g. (Holmberg, 1977).

(single line spacing)

2.2. Figures, tables, graphs

(single line spacing)All tables and figures should be numbered (figure 1, 2, 3,...). The title of the graphic file formats needs to be cited above the tables or figures and the sources are cited below with text size 12pt.

(double line spacing)

3. CONCLUSION(single line spacing)

Conclusion should contain key notions and research results as well as their practical appli-cation.

225Guidelines for authors

LITERATURE(one line spacing)

The literature at the end of the paper should contain information on all sources men-tioned in the references. They should be listed alphabetically according to author’s last name and numbered using Arabic numerals. 1. Aras, G. i Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publishing.2. Avery, G. C. i Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhancing

business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. DOI:10. 1108/108785711 11128766

3. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Retrieved from http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html

4. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current management techniques. In Näsi, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking. (pp 75-96). Helsinki: LSR-Julkaisut Oy.

5. Državni zavod za statistiku. (2009). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2008. Zagreb: Državni zavod za statistiku.

6. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.7. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for managing

resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. In K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (Eds.), Conference proceedings: Vol. 2. Entrepre-neurship and Macroeconomic Management: Reflections on the World in Turmoil (pp 1317-1341).

8. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. US-China Education Review A&B, 7, (909-923). Retrieved from http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

9. O’ Keefe, E. (n.d). Egoism & the crisis in Western values. Online Originals. Retreived from http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135 (15. 8. 2014)

10. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Retreived from http://narodneno-vine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (2.5.2014.)

11. Pfeifer, S. i Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb’s learning style theory to entrepreneurship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

12. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Harvard Business Review, 84(12), 14–14. Retrieved from http://hbr.org/

13. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.

PAPERS WHICH DO NOT COMPLY WITH THE GUIDELINES WILL NOT BE PUBLISHED IN THE JOURNAL. THE EDITORIAL BOARD DECIDES ON THE CHOICE OF THE TEXTS AND THE PUBLICATION ORDER. ALL PAPERS WILL BE REVIEWED BY AT LEAST TWO INDEPEN-DENT REVIEWERS. AUTHORS DO NOT RECEIVE FEES FOR THE PAPERS PUBLISHED IN THE JOURNAL.




OBR

AZO

VAN

JE Z

A PO

DUZE

TNIŠ

TVO

- E4

E /

EDU

CATI

ON

FO

R EN

TREP

REN

EURS

HIP

- E4E



issn 1849-661x (online) i sn 1849- 61x (online) issn 1849 ...slovenija), hatidža jahić (sarajevo,...

Documents