INVESTICIJE Investicije

1.Realne

- kupovina opreme, zgrada, strojeva, sredstva koja se definiraju kao fiskni kapital

- povećanje zaliha sirovina i materijala, nedovršenih proizvoda te dovršenih, a

neprodanih proizvoda

2.Financijske

- kupovina vrijednosnih papira, dionica, obveznica i sl.

Sastoje se od dva dijela koja mogu biti:

- autonomni (ne ovisi o veličini BDP-a)

- ovisni (on je funkcija veličine BDP-a)

Planirane investicije

- mogu se razlikovati od ostvarenih investicija za razliku neželjenog povećanja

odnosno smanjenja zaliha

1.Rast realnog BDP-a

- ako je razina stvarnih zaliha manja od planiranih

- potražnja je bila veća od očekivane

- poduzeće mora povećati proizvodnju da bi došlo do željene razine zaliha

2.Pad realnog BDP-a

- razina stvarnih zaliha je veća od planiranih

- potražnja je bila manja od očekivane

- poduzeće ima problema sa isplatom nadnica, plaćanjem poreza državi, rastu troškovi

skladištenja i nelikvidnost u gospodarstvu

Pojmovi za vaţnost investicija

- profit

- trošak

- očekivanja

Dvostruka uloga investicija

- povećava se potražnja, proizvodnja, zaposlenost

- fond kapitala, gospodarski razvoj zemlje

Utjecaj drţave na investicije

- fiskalnom politikom: porezi

- monetarnom politikom: kamatna stopa

- mikroekonomskom politikom

Izdaci za investicije

- kamatna stopa

- poreza

- brzina tehnoloških procesa

- očekivana inflacija

- stupanj iskorištenosti proizvodnih kapaciteta

- potrošnja fiksnog kapitala

DRŢAVNA POTROŠNJA

Država također kupuje potrošna i investicijska dobra. Da bi nacionalno gospodarstvo

opskrbila netržišnim uslugama mora osigurati i plaće djelatnicima koji obavljaju te

poslove.

Drţavni izdaci

- riječ je o proračunu koji se uvijek donosi u tekućem razdoblju za iduću godinu

- proračun predlaže Vlada, a odobrava Sabor

- na ukupne izdatke država utječe fiskalnom politikom (porezi) i transferima (kad

rastu neto transferi, raste i raspoloživi dohotak)

Neto izvoz

- jednak je vrijednosti izvezenih dobara i usluga umanjenoj za vrijednost uvezenih

dobara i usluga

- uvozne robe troše svi ekonomski subjekti država, poduzeća i kućanstva

Ukupan uvoz prema namjeni uvezenih dobara

- potrošna dobra

- intermedijarna dobra

- investicijska dobra

Ukupan uvoz prema krajnjim potrošačima

- uvoz potrošnih dobara za kućanstva i državu

- uvoz intermedijarnih i investicijskih dobara za poduzeća i za državnu potrošnju

Čimbenici koji utječu na odluku inozemnih potrošača

- BDP u inozemstvu: viša razina BDP-a u inozemstvu znači i veću potražnju za

domaćim proizvodima

- stupanj specijalizacije: što je veća, to je koncentracija proizvodnje određenih

vrsta proizvoda u određenim zemljama veća

- cijene dobara: što su te cijene niže, izvoz domaćih proizvoda je veći

- devizni tečaj: izražava cijenu strane valute u domaćem novcu i pokazuje koliko

je domaćeg novca potrebno dati za jedinicu stranog novca

Multiplikator

- efekt koji kao jedinično povećanje investicija dovodi do povećanja proizvodnje

za više od jedan

- broj kojim množimo promjenu vrijednosti investicija da bismo odredili promjenu

vrijednosti ukupne proizvodnje

- može biti: multiplikator osobne potrošnje, investicijski, drţavne potrošnje,

izvoza

FISKALNA POLITIKA

- instrument makroekonomije

- skup mjera koje donosi Vlada da bi prikupila sredstava s kojim će podmiriti

nastale troškove

- postupak uvrđivanja primitaka i izdataka sa ciljem postizanja gospodarske

aktivnosti uz punu zaposlenost i nisku inflaciju

- državni proračun: plan rashoda i prihoda za određeno obračunsko razdoblje

(predlaže Vlada, a odobrava Sabor)

- suficit (P>R), deficit (P<R), ravnoteža (P=R)

- akumulirani deficit dovodi do javnog duga

Vrste deficita

- stvarni: onaj koji je ostvaren (prihodi manji od rashoda)

- strukturni: temelji se na procjeni prihoda i rashoda koje gospodarstvo može

ostvariti uz sve raspoložive resurse, odnosno ako ima potencijalnu proizvodnju

- ciklički: rezultat gospodarskog ciklusa i to je pasivni dio proračuna, a

predstavlja razliku između stvarnog i strukturnog proračuna

Mjere

- automatski stabilizatori: nastaju bez posredovanja vlasti, npr. progresivni

porezi, subvencije i druga transferna plaćanja

- diskrecijska stabilizacijska politika: provodi Vlada kroz fiskalnu i monetarnu

politiku (javni radovi, zapošljavanje u javnom sektoru i mjenjanje poreznih stopa)

Javni dug

- predstavlja ukupne posudbe od države od fizičkih ili pravnih osoba unutar ili

izvan granica

- predstavlja akumulirani deficit koji može dovesti do vanjskog ili unutarnjeg duga

- dovodi do dva efekta:

-efekt istiskivanja: iskazuje se u smanjenju privatnih investicija uzrokovanih

povećanjem državne potrošnje

-efekt tereta duga: sastoji se u zamjeni privatnog kapitala obveznicama

državnog duga čime se smanjuje kolanje kapitala u gospodarstvu

Porezi

- prihodi države radi zadovoljenja zajedničkih potreba

- prisilan i derivatan prihod države za koje nema direktne protunaknade, a ubire

ga u novčanom obliku kao nedestinirani prihod

- postoje posredni i neposredni porezi

Karakteristike poreza

- prisilnost plaćanja

- derivatnost (izvodi se iz porezne osnovice)

- nedestiniranost (nije im unaprijed određena točna namjena)

- teritorijalni princip (imovina se oporezuje tamo gdje se nalazi, porez plaćaju

građani prema mjestu prebivališta)

- nepovratnost poreza

- novčani oblik

- zadovoljavanje javnog interesa

- odsutnost direktne protunaknade

Vrste oporezivanja

- progresivno: što je veća porezna osnovica, veća je i porezna stopa

- proporcionalno: različite porezne osnovice, porezna stopa je ista

- degresivno: što je viša porezna osnovica, manja je porezna obveza

Principi i načela

- načelo korisnosti: svatko bi trebao platiti porez, srazmjerno koristima koje

dobivamo od vladinih programa

- načelo sposobnosti: svatko bi trebao plaćati porez, srazmjerno njegove platežne

sposobnosti

-horizontalna: ljudi sa istom poreznom osnovicom plaćaju isti porez

-vertikalna: ljudi sa većom poreznom osnovicom plaćaju veći porez

Porezna evazija (izbjegavanje plaćanja poreza)

- zakonito: ne kupi se proizvod, ne plaća se porez

- nezakonito: „siva ekonomija“

Porezna incidencija – prevaljivanje porezne obveze.

Instrumenti koji čine prihod drţavnog proračuna

- doprinosi: značajni instrument fiskalne politike, a prikuplja se radi sudjelovanja

u podmirenju zajedničkih potreba

- pristojbe: sredstva koja se plaćaju za intelektualne usluge ili neku drugu radnju

na osobni zahtjev

- carina: neizravan porez koji se plaća radi zaštite domaće proizvodnje, a može

biti uvozna, izvozna i tranzitna

Javni (drţavni) zajam

- domaće ili strane tvrtke ili osobe ustupe državi pravo raspolaganja nad

određenom količinom novčanih sredstava uz određene uvjete i na određeno

vrijeme (državne obveznice)

- država koja uzima zajam je dužnik, a osoba koja pozajmljuje novčana sredstva je

vjerovnik

- zajam je i prihod i rashod države (prihod – u trenutku prikupljanja, rashod – u

trenutku dospijeća)

MONETARNA POLITIKA

- instrument makroekonomske politike

- regulira ponudu novca u gospodarstvu (HNB)

- ciljevi: gospodarski rast, puna zaposlenost, stabilnost ciljeva, stabilnost vanjsko-

trgovinske bilance

- instrumenti: obvezna rezerva (minimalne rezerve koje je banka obvezna držati),

diskontna stopa (niža od kamatnih stopa), operacija otvorenog trţišta (odnosi

se na kupnju i prodaju vrijednosnih papira)

Restriktivna i ekspanzivna monetarna politika

- restriktivna: primjenjuje se u razdoblju kada ukupna potražnja uzrokuje porast

cijena, odnosno inflaciju i treba smanjiti ponudu novca i mogućnost kreditiranja

- ekspanzivna: primjenjuje se u razdoblju opadanja gospodarskih aktivnosti i

zaposlenosti, kada treba povećati ponudu novca i kredita

Financijski posrednici – institucije koje prikupljaju sredstva od suficitarnih sektora

(koji imaju višak sredstava) i plasiraju ih deficitarnim sektorima (koji imaju manjak

sredstava).

- komercijalne banke: prikupljaju depozite i plasiraju kredite

- štedno-kreditne zadruge: primaju štedne i čekovne depozite i koriste ih za

davanje hipotekarnih zajmova

- štedionice: slične štedno-kreditnim zadrugama, primaju depozite i daju

hipotekarne zajmove, prikupljaju depozite malih iznosa i servisiraju potrebe

građana

- kreditne unije: male kooperativne zajmovne institucije često organizirane na

radnim mjestima ili strukovnim udruženjima, prikupljaju depozite i daju

potrošačke kredite

- MMF: pribavljaju sredstva prodajom dionica i koriste profite za kupovanje

portfelja dionica

Funkcije financijskih posrednika

1.Minimiziranje troškova pribavljanja sredstava: financijske institucije ustanovljuju

organizacijski oblik koji snižava troškove prikupljanja novca od velikog broja

deponenata.

2.Minimiziranje troškova nadzora posuditelja: financijski posrednik izvodi tu funkciju

nadzora koristeći specijalizirane izvore koji imaju mnogo niže troškove nego što bi

imalo svako domaćinstvo da poduzima takve postupke pojedinačno.

3.Udruţivanje pri snošenju rizika: financijski posrednici omogućuju ljudima da

podijele rizik na učinkovit način. Tisuće ljudi polaže novac kod financijskih posrednika, i

zauzvrat financijska institucija posuđuje novac stotinama ili tisućama poduzeća ili

privatnih osoba.

4.Kreiranje likvidnosti: financijski posrednici kreiraju likvidnost prikupljajući

depozite na kratki rok (uzimanje depozita, ali spremnost isplate po zahtjevu) i dajući

im zajmove na dugi rok (obvezivanje za dugo unaprijed određeno vremensko razdoblje).

MEĐUNARODNA RAZMJENA

Međunarodna razmjena obuhvaća sveukupnu razmjenu s drugim državama, a predmet

međunarodne razmjene je kapital, roba, tehnologija i informacije.

Međunarodna ili vanjska trgovina je onaj dio međunarodne razmjene koja se odnosi

samo na razmjenu dobara i usluga.

Međunarodna ekonomska transakcija je svaka transakcija između rezidenata

različitih zemalja.

Rezident je svaka fizička ili pravna osoba koja ima svoje prebivalište, odnosno sjedište

u određenoj državi. Međunarodne ekonomske transakcije se odvijaju na području

međunarodne trgovine i međunarodnih transakcija.

Poslovi međunarodne trgovine

- poslovi razmjene proizvoda

- poslovi razmjene usluga

- poslovi međunarodnog trgovačkog posredovanja

Međunarodno kretanje osoba

- ekonomske migracije: imigracije i emigracije

- nevidljivi izvoz (turizam)

Međunarodno kretanje dobara odnosi se na uvoz, izvoz, tranzit i prepravni promet.

Prepravni promet – vanjski promet robe radi oplemenjivanja, dorade ili popravka u

drugoj zemlji.

- reeksport: ponovni uvoz, a označava uvoz robe radi dorade, oplemenjivanja,

popravka, prerade da bi se kasnije ta roba ponovno izvezla

- reimport: ponovni uvoz, a označava izvoz robe radi dorade, oplemenjivanja,

popravka, prerade da bi se ta roba mogla ponovno uvest

Tranzit je posredovanje neke zemlje u trgovini između različitih zemalja.

Razlozi sudjelovanja u međunarodnoj razmjeni

- različitosti u uvjetima proizvodnje

- troškovne prednosti (niži troškovi proizvodnje zbog nove tehnologije)

- različitosti u ukusima i sklonostima potrošača

Otvoreno gospodarstvo je svako gospodarstvo koje sudjeluje u međunarodnoj

razmjeni.

Stupanj uključenosti u vanjsku trgovinu (SUVT):

Bilateralna međunarodna razmjena odvija se između dvije zemlje, a multilateralna

razmjena odvija se između više zemalja. Odnos između uvoznih i izvoznih cijena su

uvjeti trgovine.

Uvjeti vanjske trgovine

- merkantilisti (15. – 18. st.)

- Adam Smith (teorija apsolutnih prednosti)

- David Ricardo (teorija komparativnih prednosti)

Merkantilisti: Autori koji su prvi sustavno analizirali vanjsku trgovinu. Smatrali su da

veći izvoz od uvoza djeluje povoljno na ekonomiju neke zemlje jer povećava zalihe, a

time i ponudu novca u zemlji potičući ekonomsku aktivnost.

Adam Smith – teorija apsolutnih prednosti: Svaka zemlja će se specijalizirati za

proizvodnju proizvoda kod kojeg će imati najmanje troškove proizvodnje. Da bi

sudjelovala u vanjskoj trgovini neka zemlja mora imati koristi od toga.

David Ricardo – teorija komparativnih prednosti: Svaka zemlja se mora

specijalizirati u proizvodnji onih proizvoda kod kojih je relativna prednost te zemlje

veća, mjereno odnosom komparativnosti. Taj proizvod ima komparativnu prednost.

Racionalno je opredjeliti se za proizvodnju i izvoz onih proizvoda gdje je prednost

najveća. Svaka zemlja treba proizvoditi one proizvode koje može ostvariti uz niske

troškove, a uvesti one koje može ostvariti uz visoke troškove.

Međunarodno kretanje kapitala obuhvaća kretanje nematerijalnih vrijednosti tj.

novca, vrijednosnih papira, imovinskih prava i obveza koje prelaze granicu neke države.

Sve ekonomske transakcije sa drugim državama prate se pomoću bilance međunarodnih

plaćanja. Dio koji prikazuje vrijednost uvoza i izvoza naziva se trgovačka bilanca.

Izvoz predstavlja potražnu stranu, a to označava priljev sredstava, a uvoz dugovnu

stranu, a to je odljev sredstava. Priljev sredstava nastaje kada stranci plaćaju robu

određenoj zemlji, a odljev sredstava nastaje kada domaći rezidenti kupuju robu i slične

vrijednosti u inozemstvu.

Sve obveze prema inozemstvu mogu biti:

1.Kratkoročne (od 3 do 6 mjeseci) – služe za tekuće kreditiranje kod međunarodnog

robnog prometa i trgovačkih transakcija.

2.Srednjoročne (od 1 do 5 godina) – služe za nabavku različitih kapitalnih dobara,

strojeva, uređaja, odnosno financiranje različitih investicijskih nabavki.

3.Dugoročne (od 5 do 10 godina) – služe za izgradnju proizvodnih objekata ili nekih

drugih kapitalnih objekata većih vrijednosti.

Investicije u inozemstvu mogu biti financijske (portfolio) i realne. Financijske

investicije odnose se na ulaganje kod pribavljanja inozemnih vrijednosnih papira npr.

obveznica, zajmova, dionica, bankovnih zapisa i dr., a realne investicije se odnose na

kupnju zemljišta, zgrada, strojeva, sirovina i materijala, inventara i dr.

Slobodna trgovina – odvijanje vanjske trgovine bez ograničenja.

Protekcionizam je skup mjera koje donosi država da bi zaštitila domaće gospodarstvo.

Sve mjere mogu biti cjenovne i administrativne. Cjenovne mjere su carine i premije, a

administrativne su kvote.

Carine

- prohibitivne: izuzetno visoke carine koje indirektno zabranjuju uvoz

- neprohibitivne: sve ostale carine

- optimalne carine: carine koje maksimiziraju domaće realne dohotke

Posljedice uvođenja carina su povećanje domaće proizvodnje zbog povećanja cijena i

smanjenja uvoza.

Hamilton i List – jedni od prvih autora koji su se zalagali za uvođenje carina.

Premije – državne pomoći izvoznicima i uvoznicima u obliku novčanih potpora, a mogu se

pojaviti kao subvencije, olakšice i stimulacije.

Izvozna subvencija – može se definirati kao iznos koji se izvoznicima plaća izravno ili

neizravno prilikom izvoza određene robe. To se može definirati kao izravne premije,

subvencionirani krediti, naknada za transport i neke druge olakšice.

Osim carina mogu se koristiti i izvancarinske prepreke za zaštitu domaćeg

gospodarstva. One se sastoje od neformalnih ograničenja koje otežavaju stranim

uvoznicima pristup na domaće tržište. To su npr. veterinarski, higijensko-zdravstveni

odnosno sanitarni propisi koji svojim visokim zahtjevima štite domaćeg proizvođača i

potrošača.

Kvote – unaprijed definirane količine koje je dozvoljeno izvesti odnosno uvesti.