ima li hercegovine

7/31/2019 Ima Li Hercegovine

1/50

37

Ima li Hercegovine?

(Tko i zato negira Hercegovinu iHercegovce?)

Doc. dr. Ivo Lui

1. Uvod

U listopadu 2005. predsjedatelj Predsjednitva Bosne iHercegovine Ivo Miro Jovi obratio se ministru vanjskih poslo-va BiH Mladenu Ivaniu dopisom kojim ga je upozorio da vele-poslanik u Misiji BiH pri NATO-u Sven Alkalaj neodgovornopredstavlja svoju dravu, jer na telefaks adresi Misije koju vodipie Ambasade de Bosnie, to ne odgovara nazivu drave.Jovi je zatraio od Ivania urno ispravljanje ove pogreke iutvrivanje okolnosti koje su dovele do ovakvog apsurda.Sarajevski dnevni list Osloboenje dao je ovome sluaju polasvoje tree stranice. Veleposlanik Alkalaj branio se tehnikimmogunostima telefaks aparata, koji doputa upisivanje samo20 znakova, pa Hercegovina jednostavno nije mogla stati.Veleposlanik je objasnio da nije mogao staviti niti skraenicuBiH, jer se ona rabi samo interno u kontaktima s predstavnici-ma domaih institucija, a da se skraenica B-H u francuskom

jeziku ne rabi? Novinarka (urednica) Osloboenja pita: Ukojoj (kakvoj) zemlji mi ivimo? I odgovara: U kojoj se pred-sjedavajui Predsjednitva brine o formi. A sutina?1 Radi lise ovdje samo o formi, o formalnosti ili je to bitno pitanje?Odgovor nije jednostavan, a cijelu problematiku valja sagle-dati iz razliitih rakursa. Najmanje je vjerojatno da seHercegovina izgubila u prijevodu na francuski jezik. Naime,primjetno je da se ve due u odreenim medijima, politikimkrugovima i uope u javnom diskursu izbjegava Bosnu i

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (6) 2005, pp. 37-86


2/50

Hercegovinu nazvati njezinim punim i pravim imenom, nego jezovu samo Bosnom. O ovome postoji niz potvrda i reakcija ubosansko-hercegovakim medijima, pa se ne moe govoriti osluajnosti ili o nepoznavanju problema.2 Je li u pitanju jezi-na ekonomija, intelektualna lijenost, malograanska ignoran-

cija, osmiljeni politiki projekt, ili ima moda od svega toga pomalo? To emo pokuati utvrditi u ovom tekstu.

2. Od Humske zemlje i zemljice Bosne do Bosne i Hercegovine

Papa Ivan X. pisao je dva puta tijekom 925. pisma hrvatskomkralju Tomislavu i knezu Humljana Mihovilu (Michaeli excel-lentissimo duci Chulmorum). Prvim pismom pozvao ih je nacrkveni sabor u Split, a drugim ih savjetovao da svoju mladeue latinskom, a ne barbarskom jeziku.3 Neto kasnije,

bizantski car Konstantin Porfirogenet (905.-959.) napisao je,odnosno priredio svome sinu nasljedniku, djelo poune naravipoznato pod nazivom O upravljanju carstvom. U njemu moe-mo pronai podatke o Dalmaciji i narodima koji su je nastanji-vali. Posebna poglavlja posveena su: Hrvatima, Srbljima iZahumljanima, zatim Trebinjanima, Konavljanima, Dukljanimai Paganima, odnosno Neretvanima, te njihovim zemljama.4

Porfirogenet posveuje XXXIII. poglavlje Zahumljanima izemlji koju sada nastanjuju, te spominje gradove: Bunu,Hum, Ston, Mokrsko, Jolje, Galumenik i Dobriik, te rijeku

Bunu. Nabrajajui gradove krtene Srbije spominje i zemljicuBosnu (to horion Bosona) s gradovima: Kotor i Desnik.5 Udesetom stoljeu knez Humljana (dux Chulmorum) sudjelovao

je u politikom ivotu i bio je poznat Rimu i Bizantu. U isto vri-jeme zemljica Bosna tek uzgred je spomenuta. NekaPorfirogenetova odreenja granica izmeu spomenutih naro-da i regija dvojbena su, kao i njihov status, ali ostaje injenicada je Bizantsko Carstvo u to vrijeme imalo takvu sliku o pros-toru na istonoj obali Jadrana.6 Pop Dukljanin u svom ljetopisuiz XII. stoljea spominje Hum sa upama: Ston, Popovo,

Zaablje, Luku, Veliku, Imotski, Veenike, Dubravu i Dabar.7Nakon kneza Humljana Mihovila Vievia zabiljeeni su i nje-govi nasljednici knezovi: Miroslav (1186.-1190.), Rastko,Petar, Toljen i Andrija, te upan Radoslav, Filip Nozdronja,Ivan Nelipi (1365.-1372.).8

Prvi bosanski vladar ban Bori spomenut je prvi put upovijesnim vrelima oko 1150., vie od dva stoljea (225 godi-na) nakon humskog kneza.9 Neki autori dre da su Zahumlje iHum sinonimi, a drugi tvrde da je Zahumlje iza Huma i da suto zapravo dva razliita prostora.10 Kako bilo, Humom su

vladali humski knezovi, a stanovnitvo je sebe zvaloHumljanima. Vano obiljeje njihova drutvenog ivota i iden-38


3/50

titeta bio je zemaljski Shod, neka vrsta sabora to je okupljaouglednike koji su polagali pravo na sudjelovanje u procesimadonoenja odluka i rjeavanja sporova. Postojao je i Sudbenistol Humskoga knetva, kojemu je sjedite bilo kod Bijelecrkve Svetoga Jurja u Brotnju. Pravna procedura poznata kao

Humsko pitanje, koja je podrazumijevala sudjelovanje hum-skih velikaa, a ticala se utvrivanja krivnje u odnosu nagospodara, odrala se sve do polovice XV. stoljea. Hum jepoetkom XIV. stoljea potpao pod vlast hrvatskog banaPavla ubia, zatim od 1326. pod vlast bosanskog banaStjepana.11 Takvo stanje nije dugo potrajalo, Stjepanov sino-vac i nasljednik Tvrtko predao je ve 1357. najvei dioHumske zemlje, odnosno kraj izmeu Cetine i Neretve saZavrjem i Imotskim u vlast hrvatsko-ugarskog kralja LudovikaI., koji je oenio njegovu roaku, Stjepanovu ker Elizabetu.12

Pet godina nakon Ludovikove smrti, tijekom 1387., sada vekralj Tvrtko (okrunjen 1377.) zauzeo je uz pomo hrvatskihustanika Klis, Omi, Vranu i Ostrovicu, te su ga kancelarijedalmatinskih gradova nazivale jo i kraljem Hrvatske iDalmacije.13 Kralj Tvrtko umro je 1391., a mirom izmeu nje-gova nasljednika bosanskog kralja Dabie i ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda iz 1394., Hum je opet (nakratko)vraen u vlast tada ve znatno oslabljenog bosanskog kralja.14

U XV. stoljeu Hum je bio izloen estim napadimaTuraka. U borbama protiv njih posebno se istaknuo vojvoda

Vlatko Vukovi, iji je sinovac i nasljednik Sandalj HraniKosaa (1392.-1435.) od svibnja 1405. vladao Humom.15

Sandalj nije potpuno prekinuo veze s bosanskim kraljem, alivladao je samostalno. U to vrijeme bosansko kraljevstvo bilo

je podijeljeno na etiri oblasti, kojima su potpuno samostalnovladali feudalni gospodari: bosanski kraljevi, herceg Hrvoje,Pavlovii i Kosae.16 Sandalja je u oujku 1435. naslijediosinovac Stipan Vuki Kosaa, koji se u listopadu 1448. pro-glasio Hercegom humskim i primorskim, ime je iskazao svojupotpunu neovisnost. Herceg je zaratio s bosanskim kraljem

Tomaem a rat je potrajao nekoliko godina.17 Herceg Stipanhtio je svoju vlast proiriti i na oblast Cetine, pa je u srpnju1459. zauzeo grad avinu.18 To je izazvalo nove sukobe sbosanskim kraljem Tomaem, koji je i sam imao ambicija utom pravcu, pa je od Hercega traio da mu ustupi osvojenigrad. Herceg je izjavljivao da bi avinu radije dao Turcimanego bosanskom kralju.19

Turci su 1463. zauzeli najvei dio Bosanskog Kraljevstvai ubili kralja Stjepana Tomaevia. Hercegovina se estokobranila. Sinovi hercega Stipana Vukia Kosae Vladislav i

Vlatko u savezu s hrvatsko-ugarskim kraljem MatijaemKorvinom navaljivali su na Turke i oslobaali dijelove

IvoLui:ImaliHercegovine?

39


4/50

Bosanskog Kraljevstva. Vladislav i hercegovaka vojskaposebno su se istaknuli u borbama za oslobaanje Jajcapoetkom listopada 1463. Kralj Matija uvrstio je Vladislavameu svoje velikae i dao je njemu i njegovom sinu Baligradove: Veselu Strau i Prozor sa upama: Uskoplje i

Rama.20 Snaga turskog oruja i nesloga zapadnog svijetauzrokovali su skori pad Hercegovine pod tursku vlast. Zadnjihercegovaki grad Novi pao je poetkom 1482., a zadnjeotpore Turcima uz vojsku Hercega Vlatka pruali su Ugari iHrvati pristigli iz Senja.21 Tako je nepuna dva desetljea posli-

je Bosne, nakon estokog otpora i najvei dio Hercegovinepao u turske ruke. Izvan turske vlasti ostalo je tek nekolikomanjih gradova u dolini Neretve i Primorju, koje su zauzeliMleani. Hercegovaka i bosanska drava potpuno suugaene.22

Herceg Stipan Vuki Kosaa umro je u Novom 22. svib-nja 1466.23 Njegova ki Katarina, bosanska kraljica, ena kral-

ja Tomaa i pomajka kralja Stjepana Tomaevia, uspjela jeizbjei preko Dubrovnika u Rim, gdje je umrla 25. listopada1478.24 Hercegov najstariji sin Vladislav sklonio se u Slavonijuu Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo, gdje je za sebe i svojepotomke, od kralja Matijaa dobio posjede u Krievakoj iVukovarskoj upaniji. Umro je poetkom 1489. Vladislavov sinPetar Bala dobivao je tijekom 1497. od Dubrovana novcena ime prihoda s imanja na dubrovakom teritoriju. Njegov

potpis nalazi se sedmi u ispravi koju je plemstvo (63 plemia)Dalmacije Hrvatske i Slavonije izdalo u oujku 1492. Trigodine kasnije Bala je kraljevim nalogom upuen opskrbitinamirnicama hrvatsko-ugarsku posadu u Jajcu, a poetkomXVI. stoljea zabiljeeni su njegovi vojni pothvati protiv Turakakod Kamengrada i Knina. Bala je 1498. dobio i mletakoplemstvo. Umro je oko 1515., a iza njega ostali su sinovi:Matija i Vladislav. Matija je imao sina Nikolu, koji je napustioSlavoniju i preselio na imanja svojih ujaka Jakia u anad-skoj upaniji. Nikola je imao sinove: Juru, Stipana i Pavla.

Dubrovani su 1605. isplatili Vladislavovim potomcima pri-hode s njihovih imanja, nakon ega se vie ne spominju upovijesnim vrelima.25

Hercegov mlai sin Vlatko sklonio se nakon pada Novog1482. na otok Rab, gdje je ubrzo, nekako kada i stariji bratmalo prije oujka 1489. i umro.26 Vlatko je imao tri sina, ali uvrelima se imenom spominje samo Ivan, koji je 1505. uvrtenu mletako plemstvo. Ivan je umro 1538., a iza njega ostala sutri sina: Vlatko, Stipan i Feranta. U ljeto 1551. Vlatko je boraviou Carigradu, odakle je preko Bugarske i Srbije doao u

Dubrovnik. U Carigradu je pokuao raistiti nesuglasice sasvojom roakom kerju Ahmed-pae Hercegovia. Spor se40

NATIONALSECURITY

ANDT

HE

FUTURE

3-4


5/50

vodio zbog vinograda i kue na dubrovakom teritoriju. Ona jeobavijestila sultana da je iz Mletaka doao sin sinovca njez-ina oca, nevjernik po imenu Vlatko. Vlatko je 1570. doao uKotor s namjerom osloboditi Hercegovinu od Turaka.Sudjelovao je u nekoliko bitaka, ali nije dobio dostatnu

podrku za ostvarenje svog nauma. Vlatko je zadnji putspomenut u povijesnim izvorima 1591., a ve 1596.Dubrovani su isplatili prihode na imanja njegovim sinovima:Ivanu, Alfonsu i Horaciju. Ivan je 1598. doao u sukob s mle-takim vlastima, a koliki je bio ugled Kosaa u kranskomsvijetu pokazuje i injenica da se za njega tada zauzeo i Papa.Ivan je umro oko 1602. Kosaama su 1624. isplaeni zadnjinovci na ime prihoda od njihovih imanja iz Dubrovnika, aIvanov sin Vlatko umro je izmeu 1637. i 1646.27

Najmlai sin Hercega Stipana, istoga imena Stipan,

preao je kao turski talac 1474. na islam. Prozvali su gaAhmed Hercegzade (hercegov sin). Dubrovani su mu 1495.isplatili 10.000 dukata na ime oeve zaostavtine i prihoda.Nastavili su plaati dohodak s imanja u Hercegovini baremdo 1513., o emu su sauvani dokumenti. U oujku 1497.

Ahmed je prvi put postao veliki vezir Otomanskog Carstva,to je bio jo pet puta. Nakon vie uspona i padova u karijeriubijen je ljeti 1517. u Kairu, gdje je bio na funkciji Kair-bega.Imao je tri sina i tri keri. Ostala su sauvana imena dvojicesinova: Alija i Mustafe i keri, kojoj je otac dao znakovito ime

Huma. Jedna Ahmedova ker, kojoj nije ostalo upameno ime,ivjela je neko vrijeme u Mostaru, kao sandak-begovicaHercegovine. Dubrovani su nastavili isplaivati prihode

Ahmedovim nasljednicima do 1585., kada su umrli njegovizadnji potomci, koji nisu ostavili nasljednika.28

2. 1. Osmanlijska vlast nad Hercegovinom i Bosnom

Turci su odmah nakon okupacije Bosne 1463. osnovali

Bosanski sandak. Nakon to su osvojili dio Hercegovineosnovali su 1470. i Hercegovaki sandak, koji je bio u sas-tavu Rumelijskog ajaleta, a 1580. nakon osnivanja Bosanskogpaaluka postao je njegov sastavni dio. Povjesniari Baagi,Skari i Kreevljakovi napisali su da je Hercegovina kaosandak bila neovisna od Bosne, to su dokazivali injenicomda su hercegovaki sandakbezi u XV., XVI., a napose u XVII.stoljeu imali titulu paa, kao i bosanski beglerbezi, te su nazi-vani i valijama. abanovi to smatra pogrenim, tumaei daniti jedan sandak nije bio neovisan od nekog beglerbega, pa

ni hercegovaki.29 Bez obzira na organizaciju okupacijskeosmanlijske vlasti i njezinu hijerarhiju, injenica je da je


41


6/50

Hercegovina i tada zadrala svoje ime i svoju posebnost. Tose pokazalo i u danima slabljenja carstva, kada je Ali-paaRizvanbegovi u sijenju 1833. dobio vezirsku titulu,osamostalio Hercegovinu i potpuno je odvojio od Bosne.30Ali-paa je naglaavao vanost hercegovake samostalnosti u

odnosu na Bosnu, da nam ne smetaju bosanski ljivari!31Jedan od prvih modernih bosansko-hercegovakih povjes-niara Safvet beg Baagi u svojoj romantino intoniranojKratkoj uputi u prolost Bosne i Hercegovine, napisao je:Kad se to gradivo malo po malo obradi i tano ispitaju svaistona i zapadna vrela, a to e vie radnih sila stajati dostatruda i vremena; istom onda e poi za rukom jednome pov-

jesniaru od zanata, da sastavi potpunu povijest ponosneBosne i junake Hercegovine, koje su kao drave u dravi svedo Omer painih vremena 1850., sauvale svoju narodnu i

povjesniarsku individualnost u formi aristokratske zadrugeprkosei istoku i zapadu.32

Za razumijevanje odnosa Bosne i Hercegovine treba uzetiu obzir i ustroj Katolike crkve u tim zemljama. Bosanski fran-

jevci s pravom se smatraju uvarima tradicije srednjov-jekovnog Bosanskog Kraljevstva i drutva. Ponosno istiu daje franjevaka zajednica Bosna Srebrena jedina institucija uBosni i Hercegovini koja ima kontinuitet od srednjeg vijeka,odnosno od osnutka do danas.33 Bosanska franjevaka vikar-ija pravno je uspostavljena 1340. U njezin sastav ula je i

Humska zemlja, koja je sa samostanima u Stonu, Novom(apljina), Imotskom, Cetini, Bistrici (Livno) i Glamou pri-padala pod Duvanjsku kustodiju. Kasnije se podijelila naStonsku i Cetinsku kustodiju. Franjevaka zajednica, zah-valjujui ahd-nami, koju su dobili od Mehmeda II. i prilikamakoje su vladale u itavoj regiji, irila se zajedno s turskim osva-

janjima na Prekosavlje, Potisje i Podunavlje, pa je u jednomvremenu osim Bosne obuhvaala i prostore Hercegovine,Dalmacije, Slavonije, Ugarske, Rumunjske, Bugarske, Srbije i

Albanije. Tako je nastala uzreica: Kuda Turin s ordom, tuda

fratar s torbom.34 U isto vrijeme franjevci koji su ostali na slo-bodnim kranskim podrujima traili su neovisnost odbosanske kustodije, koja je bila neslobodna. Tako su ve uprosincu 1482. bivi kraljevski kapelan fra Marin iz Stona i fraFranjo Zlatari dobili doputenje pape Siksta IV. Da ustrojeneovisnu Krajinsku i Humsku kustodiju.35 Iz doputenja jeprimjetno da papa rabi tradicionalno ime zemlje, a Turcinovoosvojene krajeve nazivaju imenom izvedenim iz herce-gove titule herceg-oglu. Dugim vremenom turske vlasti usta-ljeno je za Humsku zemlju ime Hercegovina, i moemo

zakljuiti kako su ga upravo Turci afirmirali i ouvali.42

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


7/50

Veliina Bosanske franjevake vikarije, odnosno provinci-je nije znaila i njezinu snagu i sigurnost. Turci su uBosanskom sandakatu 1516. donijeli zakon (kanun-namu)kojim je zapovjeeno da se srue sve crkve i krievi sagraeninakon njihova dolaska. Slian, ali neto blai zakon donesen

je 1539. za Bosanski, Hercegovaki i Zvorniki sandakat.36Temeljem tih zakona Turci su 1524. sruili samostan uKonjicu, Visokom, Sutjesci i Fojnici, a ubrzo 1540. i crkvu uMostaru, Gabeli, te vie crkava u Popovu. Turci su neto kas-nije 1563. sruili samostane u Ljubukom i Mostaru, a fratri sus dijelom naroda izbjegli u Dalmaciju. One koji su ostali, ili suse vratili, pastorizirali su iz samostana u Zaostogu i ivo-gou.37 Turci su trpjeli samostane u Bosni da bi zadrali kato-like u rudnicima i kovanicama. Budui da su granicebosanske vikarije ovisile o ratnim prilikama i turskim osvajan-

jima, ona je 1514. podijeljena na Bosnu Srebrenu, koja je bilapod turskom vlau i Bosnu Hrvatsku, koja je bila pod vlaukatolikih vladara (pod tim imenom ostala je sve do 1688).Bulom pape Leona X. iz svibnja 1517. sve etiri postojeefranjevake vikarije na teritoriju hrvatskog jezinog podruja:Dalmatinska, Dubrovaka, Bosna Srebrena i Bosna Hrvatskaproglaene su provincijama.38 U kasnijim podjelama provinci-

je, bosanski fratri nastojali su zadrati i one teritorije koje suOsmanlije izgubili, iznosei pri tome razliite argumente.Izmeu Bosanske i Dalmatinske provincije izbio je 1735.

sukob oko nadlenosti nad teritorijem Huma (vojvodstva Sv.Sabe) i susjednih mjesta Livna i Duvna. U dekretu generalnogkomisara pisalo je da Bosanska provincija moe zadrati vlastnad tim podrujem, koje je pod osmanlijskom vlau, sve dokse sretnim razvojem prilika dogodi da tim podrujem zavladakranski vladar. Tada su granice provincija bile obale rijekeRame, koja dijeli bosansku dravu od dalmatinske, odvaja iProvinciju Bosnu Srebrenu od nove Provincije sv. Kaja, papei muenika.39 Hercegovinu su od 1700. opsluivali franjevci izbosanskih samostana Kreeva i Fojnice, i to pod jurisdikcijom

biskupa iz Makarske, sve do 1735., kada je uspostavljenApostolski vikarijat u Bosni i Hercegovini. Franjevci rodom izHercegovine 1844. zapoeli su graditi nove samostane u svo-

joj zemlji, koji su dekretom iz 1852. uli u novoosnovanuHercegovaku franjevaku kustodiju.40

Osmanlije su poslije dva desetljea ratovanja zauzelinajvei dio Hercegovine. Oko 1477. napravili su popisstanovnitva mjesta iz kojih su ostvarivali prihode. U popisu jenavedena i nahija Humska zemlja, u kojoj su zabiljeenamjesta koja se nalaze u dananjim opinama: Mostar,

Ljubuki, iroki Brijeg, Grude, apljina, Drvenik, Metkovi,Ploe i Makarska.41 Hercegovina je za najdue razdoblje43



8/50

osmanlijske vlasti bila poprite ratnih sukoba. Turskiputopisac Evlija elebija 1607. navodi da nije iao u Ljubuki,

jer neprijatelj je jako buntovan, iako je bio u bliziniLjubukog, stanovnitvo kojega je i sada u odmetnitvu.Neto kasnije, dok je boravio u Mostaru opisao je bitku s

ljubukim nevjernicima.42 Muslimansko stanovnitvo imaloje obvezu ratovati za sultana. Hercegovaki i bosanski musli-mani sudjelovali su u 241 bitci protiv krana, ratovali su pro-tiv 16 razliitih naroda. Na teritoriju Hercegovine i Bosne bilo

je 85 bitaka, a ostale su voene na teritoriju drugih drava.Muslimani iz Hercegovine i Bosne vodili su 129 bitaka sa sus-

jednim narodima i to 29 sa Srbima i Crnogorcima, a 67 sHrvatima. U bitci na Mohau 1526. sudjelovalo je oko 20.000muslimana iz Hercegovine i Bosne, a idue godine isti je brojsudjelovao u pljakakom pohodu na Hrvatsku. U slinom

pohodu na Hrvatsku 1531. sudjelovalo ih je oko 50.000.Hercegovaki i bosanski muslimani vodili su od XV. do XVIII.stoljea uglavnom napadake ratove, a u XVIII. i XIX. stoljeu,u vrijeme slabljenja Osmanskog Carstva vodili su uglavnomobrambene ratove.43 Veinu napadakih ratova protiv Hrvatavodili su od XV. do XVIII. stoljea, a bitke sa Srbima iCrnogorcima, nakon Kosova, uglavnom su vodili u XVIII. iXIX. stoljeu, te je sjeanje na njih puno svjeije. To je posp-

jeilo hrvatsku propagandu iz XIX. stoljea da su hercegova-ki i bosanski muslimani cvijee hrvatskog naroda, te da oni

nisu nikada ratovali protiv Hrvata. S druge strane Srbi sutoboe bili u vjekovnom neprijateljstvu s Turcima, odnosno,konstantno su provodili genocid nad nedunim musliman-skim stanovnitvom.

2.2. (Dis)kontinuitet Bosne i Hercegovine u postosmanskom raz-doblju

U Hercegovini, nedaleko od Gabele izbio je 1875. pod vod-

stvom don Ivana Musia zadnji ustanak kranskogstanovnitva protiv turske vlasti.44 Ustanak se ubrzo proiriona sjevernu i jugozapadnu Bosnu.45 Samo tri godine kasnije uljeto 1878. Austro-Ugarska Monarhija zauzela je obje zemlje.General Josip Filipovi uao je s trupama u Bosnu, a generalStevan Jovanovi u Hercegovinu.46 Ratovalo se u Hercegovinii 1882., ovaj put iz revolta prema austro-ugarskim vlastima ipod utjecajem srpskog nacionalnog programa, kada su Srbizajedno s muslimanima pokuali zaustaviti austrougarskiprodor na istok i pripojiti Hercegovinu i Bosnu Srbiji.47Austro-

Ugarska Monarhija definirala je zakonom 22. veljae 1880.poloaj Hercegovine i Bosne na sljedei nain: Bosna i44

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


9/50

Hercegovina jesu jedno jedinstveno zasebno upravno podru-je. Ova odredba, koja je unesena i u Zemaljski ustav (tatut)iz 1910. za Bosnu i Hercegovinu, pokazuje da su aus-trougarski inovnici bili potpuno svjesni posebnosti tih zemal-

ja, ali njihov interes bio je povezati ih u jedno upravno podru-

je. Ta svijest posebno je izraena u etvrtom stavku prvoglanka Ustava, koji glasi: U svim poslovima, koji ne pripada-

ju u vlastiti opseg rada zemaljske vlade, ali kojih se zakonskidomaaj protee na Bosnu i Hercegovinu, valja o zasebniminteresima ovih obiju zemalja sasluati zastupnike zemaljskeuprave.48 Austrougarska vlast zatekla je u Bosni iHercegovini osmanlijski feudalni sustav, koji iz politikih razlo-ga sve do 1912. nisu htjeli mijenjati. Donijeli su zakone premakojima je kmet mogao otkupiti zemljite koje obrauje (ifluk)u sporazumu s agom. Za tu vrstu otkupa davali su i

hipotekarne kredite.49Austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini htjela je po

svaku cijenu prekinuti kulturne veze BiH sa susjednim zemlja-ma i onemoguiti buenje i jaanje hrvatske i srpskenacionalne svijesti. Kao protuteu suprotstavila je bosanskuposebnost i bonjaku nacionalnost u kojoj je BenjaminKlay vidio rjeenje nacionalnog pitanja. Zbog pritiska polici-

jskog okupacijskog reima koji je nametao bonjatvo,nosilac drutvenog ivota i buenja hrvatske i srpskenacionalne svijesti bila je Hercegovina. U Mostaru je pokrenut

i prvi neslubeni list u Bosni i Hercegovini Hercegovaki bosi-ljak, koji je nakon zabrane od reima preimenovan u GlasHercegovca.50 Konac austrougarske vlasti u Bosni iHercegovini obiljeen je i djelovanjem srpske prevratnikeorganizacije Mlada Bosna. Ona vue korijene od srbijanskeoficirske zavjerenike organizacije Crna ruka, a temelj joj jeudario Hercegovac iz Bilee Vladimir Gainovi.51 Njegovavizija Bosne bila je znatno drugaija od austro-ugarskogreimskog bonjatva. Nakon raspada Austro-Ugarskemonarhije, novoosnovana Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca,

odnosno Jugoslavija, stvorena borbom i Mlade Bosne, nijepriznavala posebnost Bosne i Hercegovine. Obje povijesnezemlje u ime jugoslavenskog jedinstva preuene su i podi-

jeljene izmeu oblasti, a kasnije banovina: Primorske,Vrbaske i Drinske, do 1939., kada je stvorena i BanovinaHrvatska.52

Tijekom Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina ulesu u sastav Nezavisne Drave Hrvatske, koja je bila podijelje-na na njemaku i talijansku okupacijsku zonu. Hercegovina jebila u talijanskoj okupacijskoj zoni, a vlasti NDH vratile su joj

povijesno ime, uspostavivi veliku upu Hum sa sjeditem uMostaru. Hercegovina i Bosna bile su podijeljene u vie45



10/50

upravnih jedinica (velikih upa) s povijesnim nazivima.Bosansko ime sauvano je samo u nazivu velike upeVrhbosna sa sjeditem u Sarajevu.53 Hercegovina je odpoetka rata bila poprite meunacionalnih sukoba. Hrvati suuglavnom branili novostvorenu dravu, veina Srba nije je

priznavala, a dio muslimanske elite traio je naina kakoizboriti autonomiju.54

Komunistika partija Jugoslavije koja je izila iz rata kaopobjednik, bila je svjesna posebnosti Hercegovine. Komisijaza teritorijalnu podjelu BiH u svome izvjeu izraenomprema primjedbama predsjednitva ZAVNOBiH-a utvrdila je usijenju 1945. posebnost Hercegovine kao povijesne pokra-

jine. U izvjeu pie: U naoj narodno-oslobodilakoj borbiuspostavljena je Bosna i Hercegovina, pa treba uspostaviti iteritorijalnu podjelu, ukoliko ona ima istorijskog korijena. Tu na

prvom mjestu dolazi u obzir poloaj Hercegovine. Iako suBosna i Hercegovina srodne i bliske, ipak meu njima imanekih malih istorijskih razlika, koje dolaze do izraaja i uimenu nae federalne jedinice. Stoga Hercegovina treba daostane jedna teritorijalna cjelina, ne samo po tome da senovom teritorijalnom podjelom pojedini njezini dijelovi nepripoje Bosni, nego i po tome, to e i sama kao cjelina imati

jedno svoje predstavnitvo. Drugim rijeima Hercegovina kaoistorijska oblast treba da zadri svoje ime i teritorijalnucjelokupnost te da ima svoju oblasnu narodno-oslobodilaku

skuptinu, ma da inae moe imati istu nadlenost kao i okruziBosne. To bi zadovoljilo narod Hercegovine, koji je privrensvojoj oblasti, i odgovaralo bi imenu nae federalne

jedinice.55 To je potvreno i Odlukom o teritorijalnoj podjeliBosne i Hercegovine donesenom 7. veljae 1945.56

U ratnom vremenu vojnim postrojbama daju se imenakoja podiu moral vojsci, te se iz njih mogu iitati i vrijednos-ti za koje su se borili njihovi vojnici. Vlasti NDH nisu niti jednuvojnu postrojbu nazvali imenom Hercegovine, a partizani suustrojili 29. Hercegovaku diviziju. Bonjaci-muslimani orga-

nizirali su miliciju, koju su zvali Bosanskom legijom. U zad-njem ratu Hrvati su osnovali Hrvatsko vijee obrane (HVO) ukojem su bile dvije operativne zone s hercegovakim imenom:Jugoistona Hercegovina i Sjeverozapadna Hercegovina.Unutar njih ustrojene su: Prva hercegovaka brigada i briga-da Herceg Stjepan. Srbi su unutar Vojske Republike Srpske(VRS) imali Hercegovaki korpus, a Bonjaci-muslimani kraesu vrijeme imali 49. istonohercegovaku brigadu Armije BiH,kojoj je u listopadu 1993. promijenjeno ime, neposrednonakon to je donesena odluka o promjeni imena muslimanske

nacije u bonjaku.57

46

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


11/50

Nakon propasti komunistikog sustava i Jugoslavije,Republika Bosna i Hercegovina temeljem rezultata referen-duma o neovisnosti tijekom 1992., proglaena je neovisnomrepublikom i dobila je meunarodno priznanje. S tim se nisuslagali pripadnici srpske politike elite i veina srpskog naro-

da, koji su htjeli ostati u dravnoj zajednici sa Srbijom i CrnomGorom. Oni su nakon niza srpskih autonomnih oblasti (SAO)osnovali Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu. Na 19. zas-

jedanju Skuptine Srpske Republike BiH u Banjoj Luci 11. i12. kolovoza 1992. njezini zastupnici promijenili su joj ime uSrpska Republika, a ve u rujnu na sljedeem zasjedanju uRepublika Srpska.58 Na taj nain srpska elita odrekla se herce-govakog i bosanskog politikog nazivlja. Pripadnici hrvatskepolitike elite podrali su referendum i neovisnost Bosne iHercegovine. Ali, nakon to su pripadnici srpske vojske napali

neka hrvatska naselja u Hercegovini, a sredinja, dominantnomuslimanska, vlast nije reagirala, predstavnici hrvatske poli-tike elite osnovali su u sklopu Republike Bosne iHercegovine Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu, kao privre-meno tijelo vlasti.59 U kolovozu 1993. Zajednica je pretvorenau Republiku s istim imenom. Sporazumom u amerikom graduDaytonu postignut je dogovor o prestanku rata i novom ustro-

ju nekadanje Republike Bosne i Hercegovine. Ona je podi-jeljena na Republiku Srpsku, kao srpski nacionalni entitet iFederaciju Bosne i Hercegovine u kojoj suverenitet i vlast

dijele Hrvati i Bonjaci. Federacija BiH podijeljena je na desetupanija (kantona). Prema Ustavu FBiH imena kantona danasu prema gradovima sjeditima kantonalnih vlasti ili poregionalno-zemljopisnim karakteristikama.60 Tri upanije(kantona) imaju u nazivu ime Hercegovine. Od toga dvijesamo Hercegovine bez Bosne (Zapadnohercegovaka iHercegovako-neretvanska), te jedna i Hercegovine i Bosne(Herceg-bosanska). Dok dvije imaju ime Bosne bezHercegovine (Sredinja Bosna i Bosansko-podrinjska). Ostaleupanije (kantoni) nose imena po gradovima ili rijekama.61

Hrvati ine veinsko stanovnitvo u sve tri upanije koje noseili sadre ime Hercegovine i ono je sauvano njihovom poli-tikom voljom.

2.3. Vladavina Komunistike partije Jugoslavije u Hercegovini

U Bosni i Hercegovini tijekom Drugog svjetskog rata i poraaKomunistika partija Jugoslavije nije bila jaka politika idrutvena snaga. Pred rat je imala samo 196 lanova, od kojih

je 46 bilo u Sarajevu, a 37 u Mostaru.62 Nacionalni interesi i cil-jevi, a ne velike ideje dali su snagu komunistikom pokretu u47



12/50

Bosni i Hercegovini, a njegova nacionalna znaajka bila jedominantno srpska. Socijalna struktura bila je ruralna, a svakistoti lan KPJ iz BiH u to vrijeme studirao je ili je imao zavrenifakultet.63 Za ocjenu strukture tobonjih nositelja velike ideje ilinjezinih protivnika valja navesti i podatak o priblino 900.000

nepismenih odraslih stanovnika Bosne i Hercegovine.Nakon to je HSS-ovska vlast kapitulirala Ustae su isko-

ristile elju naroda za svojom dravom i uspostavili svoju vlastu Hercegovini, ne traei naravno ni od koga doputenje zato. Dovoljna je bila njihova uloga emigranata i boraca zanacionalnu stvar i andarska vladavina Kraljevine Jugoslavijenad veinom hrvatskog naroda. Katastrofalno socijalno igospodarsko stanje uzrokovalo je da se unutar svih naroda uBiH, pa tako i unutar hrvatskog, nalo dovoljno onih koji suzalueni velikim idejama povukli oruje na svoje susjede. Od

poetka rata razliiti komunistiki-partizanski bilteni s Biokovai s Mosora, te propagandisti iz splitske etnike centraleDobroslava Jevevia, koji su se borili za obnovu Jugoslavije,napadali su i prozivali sve Hrvate iz Hercegovine kao ustae izlikovce. Posebno su udarali na uglednije i istaknutije ljude.Time su htjeli potaknuti procese diferencijacije i pridobitistanovnitvo za svoju ideju i pokret. Ono je pak bilo pod jakimutjecajem tradicije i Katolike crkve, te nije moglo u veembroju prihvatiti komunistiku ideju. Veinom je pasivno ekalorazvoj dogaaja.

elja za nacionalnom dravom, nedoraslost politike elite,i s tim vezano nesnalaenje u tekim vremenima Drugogsvjetskog rata kotali su Hrvate u Hercegovini, s Livnom iTomislavgradom oko 23.000 mrtvih. Ubijen je, uglavnom odkomunistikih partizana, svaki trei mukarac, prosjeno star23 godine. Hercegovina je uz to i temeljito opljakana. ak jei ZAVNOBiH u sijenju 1945. reagirao na otimainu hrane,koju su provodile dalmatinske partizanske brigade uLjubukom i Posuju.64 Na taj nain, nakon Drugog svjetskograta vrlo efikasno provedena je deustaizacija

Hercegovine. Osim ustaa komunistiki partizani poubijali suu Hercegovini gotovo sve intelektualce, fratre-profesoreirokobrijeke gimnazije, bive HSS-ovce, te imunije seljake.Hercegovci su stradavali i izvan Hercegovine. Slikovit je prim-

jer hrvatskog intelektualca iz Mostara Ilije Jakovljevia, kojegaje kraljevska Jugoslavija zatvarala kao hrvatskog nacionalistu,a Pavelieva vlast drala ga je u koncentracijskom logoru kaonedovoljno dobrog Hrvata, a skonao je u jugoslavenskomkomunistikom zatvoru kao ovjek graanske politike ori-

jentacije i kranskog svjetonazora.65 Gledano iz hrvatskog

rakursa ustatvo je Hercegovinu osramotilo, a komunizam jojje poubijao mladost, te unitio njezinu drutvenu elitu. Nije48

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


13/50

ostao nitko tko bi s hrvatske strane, na vjerodostojan nain,predstavljao Hercegovinu i Hercegovce.

Komunistika partija Jugoslavije uspostavila je Bosnu iHercegovinu iz pragmatinih politikih interesa i uredila je kao

jugoslavensku federalnu jedinicu, nemajui uvijek jasnu viziju

njezina drutvenog i politikog razvoja. U vrijeme stvaranjaBiH i u poratnim godinama, ta republika zamiljena je kao svo-

jevrsna tampon zona izmeu Hrvatske i Srbije. Politika real-nost postojanja Banovine Hrvatske, NDH, te utjecajaKomunistike partije Hrvatske na podruju Posavine,Cetinske krajine i dijela Hercegovine onemoguavao je pripa-

janje BiH Srbiji. S druge strane srpska komunistika elita nijese mogla zadovoljiti njezinom podjelom. Jedan od liderakomunistikog pokreta iz BiH, Rodoljub olakovi, tvrdio je da

je osnutak BiH uvjetovan potrebom vee stabilnosti

Jugoslavije, jer je stara Jugoslavija bila rovita i zbog toga, toje svi njeni narodi nisu smatrali svojom domovinom.66

Na osnivakom kongresu KPJ BiH odranom u studenom1948. lan Politbiroa CK KPJ Moa Pijade rekao je: Bosna iHercegovina zauzima posebno mjesto meu ostalim naimnarodnim republikama. Ona je esta jugoslavenska republikau zajednikoj dravi u kojoj ivi pet jugoslavenskih nacija.Njeno stvaranje kao posebne narodne republike nije bilo dik-tovano istorijskim dravnopravnim razlozima, ma da objepokrajine pretstavljaju odreenu istorijsku jedinicu, koja je

imala svoj posebni istorijski razvitak, jer je u srednjem vijeku,stojei izmeu Srbije i Hrvatske, imala svoju posebnu dravnuorganizaciju, i jer je ne samo dugo ostala pod osmanskomvlau nego je i pod vlau aneksionistike sile Austro ugarske ostala u svojoj izolovanosti pod turskim feudalnimsistemom, koji je u postepenom likvidiranju tek poslije prvogsvjetskog rata, a konano tek u novoj Jugoslaviji. Istoriskimomenat igra ulogu samo ukoliko je u istoriskom razvitku ovihzemalja u njima stvoren naroiti odnos u njihovom nacional-nom sastavu, tako da u njoj ivi u nerazruivoj izmijeanosti

dio srpskog i dio hrvatskog naroda, dok trei dio stanovnitvasainjavaju muslimani slovenskog porijekla, koji su primiliislam i koji sebe obiljeavaju po vjerskoj pripadnosti, a uvelikoj veini nacionalno nisu opredjeljeni. Ova injenica da sedanas moe u Evropi nai stanovnitvo bez nacionalnog obil-

jeja plod je one teke zaostalosti i vjekovnog stagniranja kojikarakterie skuenost turskog feudalizma. Prema tome,Bosna i Hercegovina nisu, kao ostale nae narodne republikedrava ove ili one jugoslavenske nacije, tj. Narodna RepublikaBosna i Hercegovina nema obiljeja nacionalne republike kao

ostale. Ali ba u toj posebnosti karaktera Narodne RepublikeBosne i Hercegovine i lei njen pravi i veliki znaaj.6749



14/50

Pijade je dodao: Ne smijemo se uspavljivati time to jenacionalno pitanje rijeeno i ne smijemo zbog zaotravanjaklasne borbe u periodu socijalistike izgradnje zaboravljati nanacionalno pitanje, zauzimati stav kao da ga vie nema ilipadati u pogreno shvatanje da proces razvitka vodi stvaran-

ju neke nove, bosanske nacije. To je zabluda opasna, zablu-da koja ne znai nikakav napredak, ve naprotiv nazadakprema postignutom rjeenju nacionalnog pitanja u ovim oblas-tima.68 Predsjednik najireg komunistikog fronta Savezasocijalistikog radnog naroda SR BiH Todo Kurtovi, uMostaru 1971. govorei o dravnosti republika rekao je da jeBosna i Hercegovina kao drava rezultat dananjih okolnos-ti i potreba, a ne historijskog prava.69

Odnos KPJ/SKJ prema BiH, kao i odnosi u BiH poinju semijenjati ezdesetih godina u skladu s ukupnim promjenama

u tadanjoj Jugoslaviji. Drutvena i politika kriza uzrokovalisu odreenu liberalizaciju i decentralizaciju. U takvim okol-nostima jaala je bosansko-hercegovaka dravnost. Tito jeradi stvaranja antihegemonistike koalicije forsirao jaanjetzv. jugoslavenske politike periferije, pa tako i jaanje suv-erenosti i autonomnosti BiH, da bi dostigao odreenuravnoteu i simetriju naspram Srbije, Hrvatske i Slovenije.Traio je da se BiH ponaa to suverenije kao tampon repub-lika izmeu Srbije i Hrvatske. Od sredine ezdesetih BiH jekrenula prema emancipaciji od savezne administracije i to u tri

vana aspekta: proglaenje Muslimana nacijom, smanjivanjerepresije nad Hrvatima i obuzdavanje velikosrpskih snaga.70

Tito je koristio bosansko-hercegovake muslimane kao oruesvoje nesvrstane politike. Muslimanske prvake koristio je prisusretima s liderima islamskih zemalja. Zauzvrat, muslimanisu na popisu stanovnitva 1971., a u skladu s odlukom iz vel-

jae 1968. donesenom na XVII. sjednici CK SK BiH, dobilimogunost izjanjavati se Muslimanima u nacionalnom smis-lu.71

Pod utjecajem povoljnije politike klime, u Zagrebu je u

oujku 1967. donesena Deklaracija o nazivu i poloajuhrvatskog knjievnog jezika, u kojoj je naglaena opasnostunitaristike koncepcije o stvaranju jedinstvenog dravnog(srpskog) jezika.72 Srpski knjievnici reagirali su dokumentomnazvanim Predlog pitanja za razmiljanje, traei da TelevizijaBeograd izbaci latinicu iz programa i slui se samo irilinimpismom. Zalagali su se i za veu uporabu irilice u Srbiji, daknjievni jezik bude srpski jezik i da se on upotrebljava u srp-skim kolama i ustanovama u Hrvatskoj.73 U isto vrijeme, uoujku 1967. Muhamed Filipovi objavio je tekst pod

naslovom Bosanski duh u knjievnosti ta je to? Naglasio jeda je narodni duh uvijek povijesni duh. Filipovi je naveo da50

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


15/50

se do tada pojam bosanska knjievnost primjenjivaouglavnom na djela srpske literature, a po njemu to su djelamuslimanskih pisaca.74 Filipovi je bosanski duh najprijedefinirao kao univerzalno, opeljudsko, izvan nacionalno,izvan konfesionalno trajanje, pa ga sveo na bonjako-musli-

mansko kulturno, odnosno knjievno nasljee. Sve ovodogaalo se u specifinim politikim okolnostima.

Enver Redi meu prvima se u socijalistikoj Jugoslavijizalagao za bosansku nacionalnost bosanskih i hercegovak-ih muslimana. Njegove stavove iznesene u asopisu Pregledu travnju 1970., osporavala je slubena politika CK SK BiH, as njim su polemizirali Kasim Suljevi i Salim eri. Kasnije suti tekstovi objavljeni i kao knjiga.75 Salim eri osporavao jeRedievu tezu o bosanskoj nacionalnosti muslimana argu-mentima da je veliki dio podruja koji danas ini BiH dugo bio

izvan srednjovjekovne bosanske drave, to je negativnoutjecalo na formiranje bosanskog etniciteta kao cjeline.Stjepan Vuki Kosaa u XIV. stoljeu odcijepio jeHercegovinu i stvorio posebnu dravu, konano, pie eri:Ni naziv bosanski (bonjaki) jezik ne uvjerava u postojanje

jedinstvenog bosanskog naroda, i dodaje: Uzalud E. R., unastojanju da dadu veu uvjerljivost svojoj tezi svuda pominjusamo Bosna, Bosanci, bosanski, a izbjegavaHercegovina, Hercegovci, hercegovaki, on nije mogao dadokae postojanje bosanske nacionalnosti.76

eri pie da pristalice bosanske nacionalnosti vjeruju dae drava Bosna i Hercegovina morati logikom postojanjapripomoi stvaranje nove, ire bosanske nacionalnosti i nas-tavlja: Zato, po njima, treba planirati budunost na dugi rok,na stotinu, moda dvjesta godina unaprijed, kada e u draviBosni konano postojati kao njena osnovna snaga, bosanskanacionalnost. Na tome treba raditi obazrivo, polako i strpljivo.Ii od malog: na primjer, ukinuti ime Hercegovina, napraviti tajbezazleni potez, tek iz razloga praktinosti, da je nazivrepublike krai; onda, umanjivati grijehe muslimanskih

predaka, umanjivati njihova razmimoilaenja sa Srbima iHrvatima, da bi se kod ovih stvarala povoljnija klima premaMuslimanima; prikupljati prole manifestacije bosanske svi-

jesti, uveliavati njihovo koheziono znaenje i popularizirati ih;uveliavati znaenje svih kohezionih dogaaja uope, speci-

jalno narodnooslobodilake borbe; budui sporovi saSocijalistikom Republikom Srbijom i SocijalistikomRepublikom Hrvatskom oko materijalnih i drugih pitanja, kojihe svakako biti, odvajae automatski bosanskohercegovakeSrbe i Hrvate od sunarodnika u maticama, i razvijati osjeaj

meu njima da su blii Muslimanima u BiH nego sunarodnici-ma u drugim republikama, to e praktino stvarati povoljnu51



16/50

klimu za novu bosansku nacionalnost; raditi na unifikacijibosanskog jezika kao jo jednog elementa budueg razliko-vanja Srba i Hrvata sa sunarodnicima van Bosne iHercegovine. A poto e i inae sve vea industralizacijasmanjivati selo i izolacije a poveavati grad i mijeanja, na

radnom mjestu, u privatnim i drutvenim kontaktima, brakovi-ma, ujednaavati jezik, kulturu i mentalitet, eto, jednog lijepogdana, nove bosanske nacionalnosti. Tek tada e bosansko-hercegovaki Muslimani definitivno odahnuti!77

eri je piui o neprihvatljivosti ideje o bosanskojnacionalnosti za sve narode SR BiH i SFRJ naveo:Sugerisanjem ideje o bosanskoj nacionalnosti jedna relativ-na manjina, muslimanska, eli da se nametne kao osnovnihistorijski, najpouzdaniji faktor dravnosti SR BiH. To izazivanezadovoljstvo kod Srba i Hrvata u SR BiH. To aktivira protiv

SR BiH velikonacionalistike srpske i hrvatske snage izvanSR BiH, a sve skupa oteava njen politiki poloaj () Ta tezane vodi rauna ni o ve ustaljenoj tradiciji dviju pokrajina,Bosne i Hercegovine, koja ne trpi unifikaciju.78 I ve spomin-

jani Todo Kurtovi osvrnuo se na prijedloge da se Muslimaniizjasne kao Bosanci. Zakljuio je da bi to neminovno konfron-tiralo Srbe i Hrvate u Bosni prema Muslimanima, jer bi znai-lo da oni nisu Bosanci, nego pripadnici svojih nacija.79 Zbog

jasnog stava i vrstoe vlasti KPJ muslimani su postaliMuslimani, a ne Bosanci i konfrontacija naroda u BiH oko

imena i prava na dravu odgoena je za neko drugo vrijeme.Da je problem samo odgoen, a ne rijeen pokazuje upravofascinantna preciznost kojom je Salim eri predvidiodogaaje vezane za stvaranje bosanske nacije.

3. Tko i zato negira Hercegovinu i Hercegovce?

Jedno od grubljih nasilja nad nekom zajednicom jest njezinonegiranje. Za negiranje Hercegovine postojali su praktinirazlozi. Prvi su takve razloge imali bosanski franjevci.

Negirajui Hercegovinu, odnosno njezinu posebnost, oni su utekim vremenima titili prava i granice svoje redodrave. FraFilip Lastri branio je 1735. interese bosanskih franjevaca usporu s dalmatinskom franjevakom provincijom okonadlenosti nad teritorijem Hercegovine i susjednih mjestaLivna i Duvna, tvrdnjom da je Humska kneevina jo od banaBoria bila dio Bosanske banovine i kraljevine.80 Za bosanskefratre svakako je bilo bolno i odcjepljenje njihove hercegov-ake brae polovicom devetnaestog stoljea. Fra Jako Baltinapisao je u Guoj Gori da je kreevskom samostanu nain-

jena velika teta, jer je izgubio sve prihode iz hercegovakihupa, zbog ega su se Kreevljaci bunili. Balti je dodao da i52

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


17/50

nije pravo da je onoliki narod lien crkava.81

Dio fratara Bosne Srebrene esto pod pojmom Bosnapodrazumijeva itavo podruje BiH. To uglavnom ine sa svi-

jeu o davnim granicama svoje redodrave, a manje s nam-jerom konstruiranja politike zbilje. Istina, jedan dio politiki

angairanih fratara esto (ne)opravdano iznosi primjedbe naponaanje dijela hrvatskih politiara iz Hercegovine. Neki akupadaju u zamku generaliziranja. Tako je fra Luka Markei,

jedan od politiki angairanih sveenika i nesueni kandidatna izbornoj listi HSS-a na izborima 1996., u jednom intervjuuizjavio kako bosanski Hrvati zamjeraju Hercegovcimaegoizam, jer hercegovaka politika na iritirajui nain otpisujedvije treine sunarodnjaka u ostatku drave.82 Neto prije upolemici sa svojim subratom fra Miroslavom Mandiem okoHrvatskog narodnog sabora odranog u Novom Travniku,

Markei je napisao da HDZ ustani po Bosni, da bi sau-vao svoje nepravedne steevine u Hercegovini, te da e sveto tutnjanje zavriti u hercegovakom paaluku, tonije uGrudama, odakle je i poelo.83 Kritike prema Hercegovinidolaze i od dijecezanskog sveenstva. Predsjednik Hrvatskogkulturnog drutva Napredak, dr. Franjo Topi iz Sarajeva,ustvrdio je da sav politiki ivot u BiH vode Hercegovci, te da

je puno ljudi u Hercegovini za politiku prikljuenja Hrvatskoj.84

Izvan politikog konteksta Hercegovina u krugovima Katolikecrkve izgleda drugaije. Veliki vicarski teolog Hans Kng

napisao je da mu je ezdesetih godina dvadesetog stoljea,prilikom privatne audijencije, u svezi s istragom oko nekih nje-govih spornih teolokih stavova, kardinal Franjo eper, koji senalazio na elu Kongregacije za nauk vjere, rekao: Kada bise moglo, najradije bih vas poslao u najzabaenije selo uHercegovini, tamo biste, sine moj, nauili to je prava vjera.85

Zanemarimo fratarske prijepore iz daleke prolosti ipokuajmo se podsjetiti kada je pria o nepoeljnimHercegovcima zapoela? Navodno je Marija Pavelieva, bilaprva zagrebaka graanka kojoj su oni smetali. Prema legen-

di, poglavnikova supruga nije mogla spavati jer suHercegovci, koji su osiguravali njezinu kuu znali zapjevatigangu, od koje se i sada mnogim hercegomrscima okreeutroba. Ali rat nije zavrio onako kako je Marija prieljkivala,pa se ona, prema istoj legendi, jedne noi u krevetu nevelikesobe u Buenos Airesu, poalila svome muu da bi slatko zas-pala samo da joj je uti gangu. Ali ova pria ima i svoj politi-ki nastavak! Marijina i Antina ki Vinja u intervjuu zagre-bakom Jutarnjem listu negirala je bilo kakvu odgovornostsvoga oca za zloine koje su ustae poinile u Drugom svjet-

skom ratu tvrdnjom da se njezin otac uvijek zalagao za punopotivanje ratnih obiaja i svih meunarodnih konvencija. A53



18/50

onda je Vinja Paveli otkrila i krivce na koje njezin otac nijemogao utjecati: Bio je to hercegovaki lobi koji je iniozloine, a posebno Maks Luburi.86 Da gospoica Pavelinije spomenula Luburia mogli smo pomisliti da je pobrkalaratove. Naime, u hrvatskoj javnosti poprilino je rairena tvrd-

nja da je za zloine i u ovom ratu kriv hercegovaki lobi.

3.1. Jugoslavensko obavjetajno podzemlje

Za jugoslavensku komunistiku elitu etabliranu nakon Drugogsvjetskog rata zapadni dio Hercegovine, ili zapadnaHercegovina, kako se najee govorilo, stekla je status svo-

jevrsne Vende, reakcionarne-kontrarevolucionarne pokra-jine.87 Hercegovci su pak u toj percepciji uglavnom bili ostaci

poraenih snaga, preivjele ustae, o kojima brigu trebajuvoditi tijela sigurnosti. Takav stav opravdavao je represiju nadHrvatima iz Hercegovine i potpuno zapostavljanje toga kraja uprocesu izgradnje i modernizacije. Nakon to je Tito 1966.sruio Rankovia, a sekretar CK SK BiH Cvijetin Mijatovitijekom Mostarskog savjetovanja odranog u jesen 1966.,istakao kako je bilo teko biti Hrvat u Hercegovini, izgledalo jeda e se stanje popraviti.88 Tada je eskalirao nacionalni pokretu SR Hrvatskoj, u kojem je nakon etvrt stoljea prisilne ut-nje sudjelovalo i neto Hercegovaca. Koliko je njihov znaaj u

tom vremenu bio neznatan govori i injenica da je najek-sponiraniji bio Ante Paradik, predsjednik Kluba studenataHercegovine, koji je brojao oko 300 lanova. On je upozoriona tendenciozno etiketiranje Hercegovaca kao ekstremnihnacionalista, to meu njima izaziva revolt.89 U tom kontek-stu zanimljivo je spominjanje pojma hercegovaki zid, koji

je upotrijebio Ivan ibl, objanjavajui situaciju unutar stu-dentskog pokreta. Taj je zid prema iblu bio baza na kojoj sudesni ekstremisti zasnivali svoju snagu i na kojoj je desnarukovodea garnitura zapravo gradila svoje pozicije.90 Savka

Dabevi Kuar traila je objanjenje to je to hercegovakizid i nije ga dobila?91 Guenjem nacionalnog pokreta koncem1971. Paradik je zatvoren, a dijelu politiara koji su potomdoli na vlast Hercegovci su posluili kao glavna meta napa-da. Jedan od njih, Jure Bili, napisao je da ih je lako prepoz-navao na skupovima po kvadratnim glavama.92 Prvopojavljivanje Hrvata iz Hercegovine u politikom ivotu (uhrvatskom kontekstu) uvrstilo im je stigmu nacionalista,desniara!

Kada je komunistiki reim Jure Bilia, Milke Planinc i

Ivice Raana propao, beogradska arija pokrenula jeJugoslavensku narodnu armiju, koja je bila militarizirani dio54


19/50

Saveza komunista Jugoslavije, u rat protiv RepublikeHrvatske. Nakon prvih sukoba s hrvatskim braniteljimaNovosadska televizija objavila je prilog iz Vukovara i istoneSlavonije. U tom prilogu lokalni Srbi izjavljivali su da njimanisu problem Hrvati starosjedioci, nego doseljeni Hercegovci.

Neto kasnije, u Zagrebu su se pojavili letci u kojima je pisaloda Zagrepani skijaju, a Hercegovci brane Hrvatsku. Nakonto je pala zagrebaka pijunska mrea Organa bezbednostiJNA (kolokvijalno KOS-a), otkriveno je da su prie oHercegovcima bile dio KOS-ove akcije protiv Hrvatske, kao i

jaanje regionalizama radi stvaranja jaza izmeu hrvatskihpodruja. Akciju je vodila tajna grupa Opera, formirana od pri-padnika KOS-a i nekih slubenika CK SK Hrvatske.

Grupa je osnovana pri zapovjednitvu ratnog zrakoplovst-va i protuzrane obrane (RV i PVO) JNA. Izvela je niz teroris-

tikih akcija, a izmeu ostaloga: raketiranje Banskih dvoraradi ubojstva hrvatskog Predsjednika, miniranje idovskeopine i groblja radi kompromitacije Republike Hrvatske idezavuiranja njezine vlasti. Pripadnici ove grupe sueni su uBeogradu i Zagrebu, s razliitim motivima i optubama. Poredteroristikih akcija, oni su unutar informacijskog rata koji jetada voen protiv hrvatske vlasti, osmislili i izveli brojne pro-pagandno-psiholoke akcije. Pored ostalog, ova grupa vodila

je kampanju protiv Hercegovaca, i uope Hrvata iz Bosne iHercegovine. Takoer su prvi postavili tezu o dvostrukoj crti

funkcioniranja vlasti u Republici Hrvatskoj, na to se kasnijenadovezala teza o dvostrukoj crti zapovijedanja u hrvatskojvojsci, u Hrvatskom vijeu obrane i sl. Za ovu vrstu akcijarabljeni su razliiti mediji, bilo da su vrbovani novinari, ili suformirani novi mediji, primjerice televizijski program YUTEL.93

Jugoslavenska vojna kontraobavjetajna sluba (KOS)imala je vanu ulogu u pripremi agresije na Hrvatsku i Bosnui Hercegovinu. Gotovo svi elnici pobune u Hrvatskoj bili susuradnici te slube, koja ih je usmjeravala, naoruavala,

obuavala i titila od policijskih snaga. Pored opremanja par-avojnih postrojbi, protuobavjetajna sluba planirala je i teror-istike akcije, koje su opet bile dio ireg plana politike kom-promitacije i blokade novoformiranih republikih vlasti.94 U istovrijeme obavjetajno-sigurnosne slube JNA u BiH, uz pomoveeg dijela srpskih kadrova u MUP-u i drugim institucijamaprovodile su razliite akcije, pa i teroristike. Po slinomobrascu, kao i idovska opina u Zagrebu, minirano jePartizansko groblje u Mostaru. Bila je to jedna u nizu eksploz-ija izazvanih temeljem plana o kontroliranom izazivanju

panike, odnosno kontroliranom teroru.95

Cilj ove akcije bio jeuplaiti lokalno stanovnitvo, te ga usmjeriti na promjenu55



20/50

vlasti prosvjedima i natjerati na kapitulaciju pred jugoslaven-skim snagama, ali i tobonjom faizacijom kompromitiratinovu demokratski izabranu vlast.

Iz propagandne radionice KOS-a stiglo je i objanjenje toje to bio famozni Hercegovaki zid. U knjizi Jugoslovenska

kriza i rat 1991-1995. objavljenoj u Beogradu 2000. pie:Mas-pok je 1970. pripremao secesionistiki udar u stilu nodugih noeva. Autor je zatim citirao general-pukovnika JNAPavla Jakia koji je napisao: Tada je u Zagrebu bio obrazo-van hercegovaki zid. Oko 300 ustaa iz zapadneHercegovine, obuenih u policijska odela, bili su snabdevenikombi-automobilima Zastava i lanim policijskim legitimacija-ma i nalozima da, na Badnju no, svirepo pobiju na Sljemenuoko 1.000 boraca NOR-a, protivnika Mas-poka i da uspostaveustaku NDHrvatsku.96 Kada ovako neto tvrdi general-

pukovnik JNA i to se citira 2000. godine u Beogradu kao vjero-dostojan podatak, onda je jasno kolika je u tim krugovimamrnja prema hrvatskom stanovnitvu u Hercegovini. Nakonpoznatog zaustavljanja tenkovske kolone u selu Polognedaleko od Mostara poetkom svibnja 1991., koja je krenulaprema Splitu da bi presjekla Hrvatsku, tenzije premaHercegovini jo su vie porasle. Stare ideoloke podjele iantagonizmi iz Drugog svjetskog rata i poraa, animozitetistvoreni u vrijeme hrvatskog nacionalnog pokreta, jasnoopredjeljenje Hercegovaca protiv svake Jugoslavije, zaustav-

ljanje tenkova JNA koji su trebali osloboditi Split, masovnosudjelovanje u postrojbama Hrvatske vojske, temelj su mr-nje kod srbijanske i jednog dijela hrvatske javnosti koji jeformiran i djeluje unutar komunistikog i jugoslavenskog okvi-ra.

Propaganda nastala u tom okviru djelovala je na brojnediplomate i strane novinare. Jedan od dobrih primjera jestprosrpski nastrojen bivi vedski premijer i upravitelj Bosne iHercegovine Carl Bildt, koji u memoarima, kada pie oHrvatima, razlikuje i usporeuje pitome politiare iz plodne

Posavine i izraene nacionaliste koji potiu sa krtih herce-govakih brda.97 Dugotrajna drutvena izoliranost, obe-spravljenost i marginalizacija, rezultirali su nesnalaenjem, alii bahatou, uzurpacijom vlasti i prava, te uope asocijalnomponaanjem nekih Hercegovaca u drutvenom i politikomivotu. To je njihovim protivnicima posluilo za irenje stereoti-pa i mrnje na sve Hercegovce.

Informacijski rat voen je uglavnom unutar politikog kon-teksta. Predsjednitvo Hrvatske stranke prava (HSP) objavilo

je 13. lipnja 1991. u Ljubukom Lipanjsku povelju o obnovi i

uspostavi Nezavisne Drave Hrvatske na cjelokupnom povi-jesnom i etnikom prostoru sa istonim granicama Subotica,56

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


21/50

Zemun, Drina, Sandak i Boka Kotorska.98 Jugoslavenska isrpska politika dobile su time potvrdu za svoje tvrdnje oHercegovcima kao ekstremnim nacionalistima profaistikeorijentacije. Srbijanski povjesniar akademik SANU-a MiloradEkmei ustvrdio je da je predsjednik HSP-a Dobroslav

Paraga sakupio 10.000 dobrovoljaca i s faistikim insignija-ma sveano proglasio NDH u Ljubukom.99 PovjesniarkaSmilja Avramov dodala je da je Hrvatska izvrila oruanuagresiju na BiH, najprije stacioniranjem 16.000 svojih vojnikau zapadnoj Hercegovini, sa glavnim stoerom u Ljubukom,radi uspostave Hrvatske do Drine i ienja Bosne iHercegovine od Srba.100 injenica je da je Dobroslav Paraga,zajedno s grupom svojih pristaa, lanova i simpatizera HSP-a izveo spomenutu predstavu proglaenja NDH, ali to je odlokalnih vlasti i naroda shvaeno kao provokacija i pro-

tuhrvatsko nastojanje, te se ne moe dovesti u vezu sHercegovcima, niti s hrvatskom dravnom politikom.

Moda je cijela predstava trebala posluiti kao povod(alibi) jugoslavenskim snagama za obraun s faistima?Jer, samo stotinjak dana kasnije Jugoslavenska komunistikavojska, ojaana srpskim paravojnim postrojbama, spalila jesedam hrvatskih sela u istonom dijelu Hercegovine, napalaDubrovnik i unitila Vukovar. Muslimanski lider i predsjednikPredsjednitva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi izjavioda to nije njihov-muslimanski rat. Bila je to jasna poruka da su

Hrvati preputeni samima sebi. Reagirali su osnivanjemobrambene zajednice Herceg-Bosna, koja je u prvo vrijemebila zajednica opina s hrvatskom veinom, ili znatnimudjelom hrvatskog stanovnitva, koje je trailo naina kako seorganizirati i obraniti. Kasnije je Zajednica dobila neto vruformu privremenog tijela vlasti. Budui da Hrvati nisu imalipotpuno u svojoj vlasti niti jedan vei grad, sjedite Zajednicebile su Grude, naselje u Hercegovini, nedaleko od granice sRepublikom Hrvatskom i prilino sigurno od moguih napada.

U sijenju 1992. jenjavao je rat u Hrvatskoj i sve vie pri-

jetio Bosni i Hercegovini. Unato tome to su odbili Paraginuneoustaku politiku i to nisu prihvatili fantomsku NDH, Hrvatiiz Hercegovine dobili su etiketu faista samom injenicom tosu odluili iskoristiti svoju ustavnu konstitutivnost i postati poli-tiki subjekt. Kolumnist Slobodne Dalmacije i zadnji urednikpartijskog lista Komunist za SR Hrvatsku Danko Plevnik ulanku Atentat na Hrvatsku iz srpnja 1992. proglasio jeHrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu hercegovakom NDH,tvrdei da budunost Hrvatske ovisi o hercegovakimHrvatima, kojima zbog meunarodne politike zajednice i

poloaja Hrvatske mora biti dovoljna demokracija.101

57



22/50

Ovakvu (dis)kvalifikaciju Herceg-Bosne i Hrvata u BiH pot-pomogli su i lokalni politiari koji su u svojoj nezrelosti koketi-rali s ustatvom, dajui ustaka imena ulicama i nekim vojnimpostrojbama. Osim politike nezrelosti, bilo je u tome i podi-laenja dijelu javnosti onih koji su radni vijek proveli u struktu-

rama komunistike vlasti. Bivi lanovi komiteta i reimskihsveenikih udruga nastojali su time popraviti svojuprolost. Aktivnu hrvatsku politiku i ne mirenje s divljanjemJNA neki su opet ocijenili politikom podjele Bosne. Tako jeIvan Zvonimir iak u sarajevskom tjedniku Slobodna Bosnau sijenju 1992. izjavio da je podjela Bosne ustupak herce-govakom lobiju i dodao: eli se rtvovati 700 tisua Hrvataza raun 100 tisua Hercegovaca.102

3. 2. Hrvatsko intelektualno i politiko prizemlje

Nakon to je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) dobilaizbore u Hrvatskoj, apsolutna veina Hrvata u Bosni iHercegovini pristala je uz tu politiku stranku, bolje reipokret, koji je vodio dr. Franjo Tuman. Hrvatska demokrats-ka zajednica za BiH dobila je veinu glasova Hrvata iz terepublike na izborima u studenom 1990. Zbog tereta prolosti

jedina alternativa Tumanu i HDZ-u u Hercegovini je bilaHrvatska stranka prava (HSP) i njezin predsjednik Dobroslav

Paraga. Politiki protivnici HDZ-a i Franje Tumana koristili suHercegovinu i Hercegovce u borbi protiv Tumana i HDZ. Utome im je jedan dio Hercegovaca pomagao svojim apolitin-im, a katkad i asocijalnim ponaanjem. Novinarka AleksaCrnjakovi napisala je u veljai 1992.u Vjesniku lanakFenomen Hercegovci. U sklopu tog lanka obavila je i raz-govor sa sociologom dr. Ivanom Luevim, gdje je otvorenopitanje funkcioniranja dinarskih emotivaca, ali i hercegov-akog lobija, koji naime osvaja Tukanac poput JakovaBlaevia, ili Jure Bilia nekada. Na istoj stranici Sanja

Kapetanovi nabrojila je najutjecajnije urbane Hercegovceu Zagrebu.103

Fama o Hercegovcima proirila se nakon neuspjelog puaMesia i Manolia u HDZ-u. uvar jugoslavenskih tajni uHrvatskoj, Josip Manoli, za sve loe u HDZ-u optuio jehercegovaki lobi, mafijako-vercerske klanove uHerceg-Bosni, hrvatsku neprijateljsku emigraciju podrijet-lom iz Hercegovine, s kojom je cijelu svoju mladost ratovao.Manoli je govorio da su oni pripadnici ili sljedbenici snagaporaenih 1945. koje su hrvatski politiki preporod doivjele

kao svoju politiku pobjedu. Te snage Hercegovce smatrajuizabranim Hrvatima, a Herceg-Bosnu titom Hrvatske.10458


23/50

Vidljiva je sva dubina ideolokih podjela i animoziteta koji sukomunisti imali prema svojim idejnim i politikim protivnicima.Oni nisu nestali u novoj hrvatskoj politikoj konstelaciji,dapae, stari animoziteti jo vie su produbljeni. Herceg-Bosanci, odnosno Hercegovci, u njihovim su oima obrnutom

logikom postali nepoeljnim Hrvatima-ustaama, a Herceg-Bosna smetnjom Hrvatskoj-nekom vrstom NDH! S drugestrane dr. Franjo Tuman tumaio je HDZ-ovu politiku u BiHkao jedinu moguu alternativu ekstremizmu.105

Pitanje i problem Hercegovaca u Republici Hrvatskojaktualizira se pred svake izbore. Prisjeamo se onih iz 2000.,to ih je dobio Stjepan Mesi, koristei se i manipulirajui,izmeu ostalog, i mrnjom prema Hercegovcima, koja jestvorena u znatnom dijelu hrvatske javnosti. Do tada nepoz-nati reiser Dalibor Matani snimio je krajnje neukusan i poli-

tiki nekorektan spot za Hrvatsku seljaku stranku (HSS), ukojem zagovara ienje Zagreba od bijeloarapaa. Istireiser, nakon izborne pobjede 2000. dobio je sredstva isnimio film Blagajnica hoe ii na more, u kome je glavni liknegativacHercegovac, ef nekakvog duana. Dio malo-graanskih, toboe ljeviarskih, kritiara, u ijem je okrilju irazvijen najnoviji oblik ovinizma u Hrvatskoj, braniMatanievu slobodu umjetnikog izraaja. Tako JurajKuko brani Matania od optubi da mu je film rasistiki, fais-tiki i sl.106 S druge strane Dragan Antulov pie da su ovim fil-

mom prvi put Hercegovci istisnuli Srbe s mjesta deurnihtlaitelja Hrvatske. Te zakljuuje da je Mataniev film mnogoblii ostvarenjima koje su na temu idova 30-ih i 40-ih godinaradili Goebbelsovi filmai. Antulov je napisao da e veinaHrvata s odobravanjem gledati prikaz Hercegovaca, ali e gle-datelji sa savjeu u ovom filmu prepoznati nepatvorenirasizam.107 Pobjednika euforija koalicijske vlasti osnovanenakon treesijeanjskih izbora bila je u revolucionarnomzanosu ispunjena antihercegovakim raspoloenjem. Ono seoitovalo u medijskim napisima, (ne)opravdanim kadrovskim

istkama, produkciji viceva tipa: Hercegovce treba zakapatiu kovezima s rupama, da crvi mogu izii i povraati.

Udarnu snagu hrvatskog intelektualnog prizemlja u demo-niziranju Hercegovaca ine ostraeni novinari formirani ukomunistikom miljeu. Urednik Playboya Denis Kulji pisao jeo rasnim karakteristikama Hercegovaca, o dlakama koje imrastu iz uiju, te objavljivao popise tih dlakavih barbara uministarstvima i slubama dravnih institucija, kao i popisehercegovakih firmi. Pri tome je rabio razliite atribute, npr.hercegovaka klate.108 Slino je pisao i novinar-reiser

Sreko Jurdana, tvorac konstrukcije o Tumanovoj lojalnos-ti koteriji hercegovakih profitera, koja nadmauje lojalnost59



24/50

hrvatskom narodu.109 Naroito istaknutu ulogu u ovinistikojpropagandi protiv Hercegovaca imao je Denis Latin, koji naHTV vodi emisiju Latinica, a koju su u Hercegovini prozvaliirilicom. I ako je poneki Hercegovac okrenuo antenu premaodailjaima sarajevske federalne TV, onda je Latin tome uve-

liko pridonio. U emisiji emitiranoj 16. svibnja 2005., odnosnoprilogu Pomozimo rodijacima iznio je niz lai i podvala oNovoj bolnici u Mostaru. Latinove lai ovaj put nisupreuene. Grupa novinara iz Hercegovine uputila je pismoLatinu i ravnatelju HTV Mirku Galiu, u kojem demantirajuLatinove lai i upozoravaju na injenicu da taj novinar nepro-fesionalno i tendenciozno vrijea i blati Hercegovce.110

Naravno, nisu dobili odgovor.Knjievnik i publicist Ivan Lovrenovi na pitanje novinara

Darka Hudelista o genezi pejorativnog pojma hercegovaki

sindrom, koji se sve ee mogao uti u javnosti RepublikeHrvatske, odgovorio je: to se zapadne Hercegovine u naojnovijoj politikoj povijesti tie, stvar je paradigmatski jasna. Od1918. naovamo to je regija prema kojoj se svaki dravni sus-tav i svaka politika vlast odnosi ne samo maehinski nego ineprijateljski. Takav odnos gotovo da i ne postoji u cjelokup-noj evropskoj politikoj praksiEkonomski gledano (to je akanegdotalno poznato), zapadna je Hercegovina zemlja vina iduhana, ali i emigracije. U toj muci i patnji, u kojoj se gen-eracije skrbe oko svakodnevne egzistencije pod budnim okom

neprijateljske vlasti oliene u andaru i financu, a pod crkven-im zvonikom kao svojom jedinom duhovnom utjehom, obliko-vao se mentalitet i nain doivljavanja drave i politike vlastikoji svaku vlast, osim one koju bi izravno osjeao kao svoju,osjea neprijateljskom. Na to se nadovezala i tragina epizo-da iz Drugog svjetskog rata, pa zatim iz 1945. i kasnije, kada

je gotovo itav zapadnohercegovaki svijet bio a prioriimeno-van kao ustaki u najcrnjem znaenju toga pojma, to jedakako poticalo nove i nove valove emigracije. Tako se formi-rao mentalitet koji je s jedne strane razvio izuzetnu sposob-

nost preivljavanja, i to u svim aspektima toga pojma, a sdruge izrazito negativistiki refleks prema dravi s istoka injezinim institucijama. Lako je zato razumjeti otkuda u zapad-nih Hercegovaca, koji su svi mahom Hrvati i katolici, takonaglaena inklinacija prema Zagrebu kao sreditu tedrave.111

Lovrenovieva analiza mogla bi biti dostatan odgovorPlevniku na njegovu tvrdnju da se Hrvati u BiH moraju zado-voljiti demokracijom. Kako, kada u svojoj povijesti nisu nika-da osjetili slasti demokracije. Hrvatima u Hercegovini sve

vlasti spoitavale su i separatizam, rabei njihov teak poloaji elju za slobodom koju su vidjeli samo u svojoj dravi. Jo60

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


25/50

je Todo Kurtovi upozoravao na tetnost nekih pojava, kojepokuavaju odvojiti zapadnu Hercegovinu od apljine iMostara, jer bi to unazadilo te krajeve. Istovremeno je upozo-rio da se neki funkcionari u apljini ljute kada se kae da jeapljina u zapadnoj Hercegovini.112 Moglo bi se rei da su prije

neki htjeli amputirati zapadni dio Hercegovine i odvojiti ga odveih gradova. Nekadanji predsjednik HDZ Stjepan Kljuisvjedoio je da mu je Slobodan Miloevi nudio zapadnuHercegovinu.113 Kao ministar vanjskih poslova RepublikeHrvatske Mate Grani, bio je poetkom 1994. nazoan na dvasastanka gdje je Izetbegovi nudio Tumanu Hercegovinu,odnosno sve juno od Prozora. Tuman je obje ponudeodbio.114 Izgleda kako Hercegovinu nitko i nije ba previehtio, a vjerojatno je ni danas nee, osim njezinih stanovnika -Hercegovaca. Oni pak postaju problem uvijek kada pokuava-

ju postati politiki subjekt, aktivnije se ukljuiti u politiku i sud-jelovati u kreiranju politike stvarnosti. Tada smetaju i uSarajevu i u Zagrebu. Ali jedino tamo mogu rijeiti svoje prob-leme. Postoje i jasni politiki, ili drugi, interesi za negiranjeHercegovine. To su prije svega bili, ili su jo uvijek interesi

jugoslavenskog obavjetajnog podzemlja, hrvatskog intelektu-alnog prizemlja ili bonjako-muslimanskog nacionalizma.Njima moemo dodati i razliite kategorije neznalica i igno-ranata.

Primjetno je da u hrvatskoj i bosansko-hercegovakoj

javnosti vlada prava zbrka pri porabi pojmova: dravljanstvo,domovina, nacionalnost, regionalna pripadnost i slino. Kadase mladi tenisa Marin ili, Hercegovac iz Meugorja, plasir-ao u juniorsko finale Roland Garrosa, to je naravno izazvalointeres medija i javnosti. Pisalo se danima o iliu, njegovimpoecima, ambicijama, servisu i sponzorima. Meutimnajzanimljiviji su bili napisi o njegovom podrijetlu, zaviaju,domovini NovinarSlobodne Dalmacije napisao je sljedeureenicu: Ulazak Marina ilia u finale juniorskog RolandGarossa odjednom je unio nemir meu deurne duobrinike,

kako on moe biti Hrvat, ako je iz Meugorja. Novinar nudii zauujui odgovor: Vrlo jednostavno momak je izabraoHrvatsku kao zemlju za koju e igrati i ve je u njenom dresuosvojio momadsko prvenstvo Europe do 16 godina (zajednos Juricom Grubiiem), kao i pojedinanu titulu europskogprvaka. Osim toga, od ljeta 2002. godine stanovnik jeZagreba, dok su mu roditelji ostali ivjeti u Meugorju. I uemu je onda problem? Zbog ega toliko uzbuenja? Modasu ljudi pomislili da smo pomahnitali, pa ga prisvojili. Nismo,kao ni Ivana Ljubiia. Je li tako? Ljubii je roen u Banja

Luci, a izabrao je Hrvatsku kad je kao izbjeglica stigao uRijeku u ratnom vihoru 1993. godine.11561



26/50

Nakon citirane obrane ilia slijedi novo poglavlje naslovl-jeno: Tko kae da ili nije na?. U njemu isti novinar rabinogometne argumente, pa nabraja nogometae koji su roeniu BiH, a igraju ili su igrali za reprezentaciju RepublikeHrvatske: braa Kova, imi, Didulica, eri, ivkovi,

Neretljaki zakljuuje da domovina nije uvijek tamo gdje sise rodio!!! Novinar zatim kao dodatnu argumentaciju zasvoju teoriju navodi sluaj dizaa utega Nikolaja Pealova, terodoslovlja brojnih francuskih nogometaa, koji nisu roeni uFrancuskoj ve diljem Afrike, ali im to ne smeta igrati zareprezentaciju Francuske, niti pak Francuzima umanjuje slasttitule svjetskog prvaka.116 Navedene nedoumice oko Marinailia pokazuju opseg nepoznavanja problema nacionalnosti,dravljanstva i zaviajnosti u javnom diskursu RepublikeHrvatske, te koliinu predrasuda koje iz neznanja proizlaze.

3.3 Znanstveni okvir mrnje

U procesu nacionalnog konstituiranja i promicanja velikih ide-ologija na podruju bive Jugoslavije posebno su se istaknulinacionalni ili partijski znanstvenici. Oni su svojim intelektu-alnim angamanom stvarali konstrukcije kojima su odravali i

jaali postojei sustav vlasti, ili stvarali nove, ne marei to supri tome itave regije i narode dovodili na rub egzistencije.

Piui predgovor za knjigu Jefte Dedijera Hercegovina, njegovsin Vladimir napisao je: Hercegovac po roenju, Dedijer je uMostaru uio gimnaziju, i jo kao gimnazista doao pod uticajCvijiev. Prema Cvijievim Uputstvima poeo je prouavatisela svog rodnog kraja s mladikim ubeenjem da e timedoprineti osloboenju svoje domovine. Sa tom osnovnomtenjom da nauno koristi nacionalnoj stvari, doao je Dedijer1902. u Geografski Zavod Velike kole i odao se studiranjugeografije pod neposrednim Cvijievim uputstvom.117

Navedena (zlo)upotreba znanosti, a kasnije i medija u korist

nacionalne odnosno klasne stvari, rezultirala je u Bosni iHercegovini nevjerojatnim drutvenim konstruktima i fantaz-mama tijekom XIX. i XX. stoljea. Svaki nacionalizam imapotrebu prikazati svoju naciju to starijom i tako joj priskrbitipovijesno pravo na odreeni teritorij. Teritoriju daje ime naci-

je, ili naciji ime teritorija. Srbi su imali uvenog Simu LukinaLazia, koji je vidio Srbe pod Trojom, za koga su Srbi bili i nekirimski carevi, a i sam Isus Krist prema Siminim teorijama bio

je Srbin.118 U vrijeme buenja hrvatske nacionalne svijesti, lid-eri narodnog preporoda preuzeli su ilirsko ime, pod koje su

htjeli okupiti sve june Slavene.119 Moemo pretpostaviti kakosu vjerovali da se svi oni osjeaju Ilirima. Bonjaki62


27/50

nacionalni znanstvenici povezuju Ilire s Bogumilima, manihe-jstvo s Islamom, a posebnu kategoriju ine energetskekugle iz bosanske piramide Sunca, koju su navodnogradili prabosanci jo u rimsko ledeno doba.120

Iskopavanje piramide, uz sva potrebna slubena federalna

i kantonalna doputenja, poelo je ove jeseni nedaleko odVisokog, ba na mjestu gdje je Konstantin Porfirogenet lociraozemljicu Bosnu.121

Za politiki obraun s Hercegovcima i znanstvenoobjanjenje njihove asocijalnosti, nakon spomenuteekspertize dr. Ivana Lueva naglo su popularizirani tekstoviDinka Tomaia o takozvanoj plemenskoj stoarsko-ratarskoj, odnosno pljakako-ratnikoj-hajduko-uskokojkulturi. Oni su pisani tridesetih godina prolog stoljea, aponovno su objavljeni u nakladi izdavake kue Jesenski i

Turk.122 Kako god je Jovan Cviji nekada nekritino slaviodinarski rasni tip, dokazujui da su u njegovom selu naj-pametniji ljudi na svijetu,123 tako su sada isto tako nekritikirazni nadri-intelektualci pljuvali na Dinarce, otkrivajuigenetske oblike nasilnika i pljakaa, koji su opet najizraeni-

ji kod Hercegovaca, a koji pak pljakaju i tlae Hrvatsku. Takoje ovinistika propaganda dobila i (pseudo)znanstveni okvir.U njegovoj izgradnji posebno se istakao filozof prakse MilanKangrga, koji je u svom degutantnom ovinistikom esejuHercegovci i rasizam najprije napisao da su Hercegovci

rasno inferiorna turska i srpska kopilad, lopovi, hadezeovipljakai, vercerski drparoi po profesiji, a zatim etikidodao kako se to ne odnosi na hercegovaki narod.124 NijeKangrga jedini filozof koji se okomio na Hercegovce, on je utome najnie pao.125 U tjedniku Obzor, u srpnju 1996. objavl-

jen je intervju koji je Marija Bai vodila s AlainomFinkielkrautom, francuskim filozofom i navodnim velikim pri-

jateljem Hrvatske. Njegova poruka svela se na upozorenjehrvatskoj javnosti Kontrolirajte Hercegovce da oni ne bi kon-trolirali vas.126 U splitskom tjedniku Feral Tribunu, koji je

jedan od promotora i izdavaa Kangrginih faistikih umotvo-rina, objavljivani su tekstovi o Hercegovcima, npr. Kremenko

protiv Glembaya, Ero, go home, Dugi mar bijelih arapa islino.127 Koliko god su Feralovi novinari (s pravom) ustrajavaliu obrani prava Srba u Hrvatskoj, jo vie su ocrnjivaliHercegovce i to ne samo one u Republici Hrvatskoj, nego i usamoj Hercegovini. Indikativni su tekstovi: naziva Rodijakarepublika, Hrvatsko vijee obmane,128 ili iroki zbjeg.129 U tek-stovima su nabrajani Hercegovci koji bilo to znae uHrvatskoj, od ugostitelja, doktora, do generala, s jasnom

porukom: Ero go home!63



28/50

U neasnom poslu diskreditacije Hercegovaca istaknulase i skupina Yale-ovih politiara-intelektualaca. Sveuiliniprofesor i kolumnista tjednika Feral Tribune dr. Ivo Banac,nekritino i nedopustivo za povjesniara, prihvatio je podvalusrbijanske propagande da je oruje namijenjeno Vukovaru i

Dubrovniku zavrilo u Hercegovini.130 Tu tvrdnju, koja jeimputirala i dio odgovornosti Hercegovaca za pad Vukovara, itekoe u obrani Dubrovnika, ozbiljna je historiografijaopovrgnula.131 Dio hrvatske javnosti povjerovao je da suHercegovci krivi za sve njihove nedae. Javnim ovinistikim,a ako emo prihvatiti Bilievu teoriju o kvadratnim glavamai rasistikim napadima koji su uglavnom dolazili iz komunis-tikih i(li) (malo)graanskih politikih i javnih krugova suprot-stavljali su se rijetki. Najmanje Hercegovci, oni su zautjeli.Veina nije imala niti prilike neto rei, drugi su se povukli u

svoje sinekure, koje su na vrijeme osigurali, tek su rijetki gov-orili, ali njihov glas nije se uo od buke klevetnika.

Ipak nisu svi uutjeli. Novinar i knjievnik Petar Miloironino je pisao da razumije Zagrepane kojima su problemonih nekoliko postotaka Hercegovaca, ali neka zamisle kako

je tek njemu u Mostaru, gdje su sami Hercegovci. Na princip-ijelan nain Hercegovce su branili (ili bar napadali malo-graantinu) ljudi koji su se istovremeno suprotstavljali politicidijela hercegovakih politiara. Tako je Boris Buden napisaoda su Hercegovci odbaeni upravo po istom rasistikom

kljuu koji ih je doveo na tron hrvatske dravnosti. Na mjestoiljoglavih Srba, doli su kockoglavi Hercegovci. Kao potvrdanjegovih stavova napisan je grafit Vratite nam nae Srbe etovam vai Hercegovci.132 Miljenko Jergovi napisao je da je uviziji one malograanske rasistike Hrvatske Hercegovinapuno ira od same sebe. Prostire se preko Imotskog, Hrvacai Drnia sve do Gospia. Hercegovci su za njih i Hrvati izBosne, ako nisu muslimani i li iz Sarajeva.133 PojamHercegovci sve ee je sinonim za Hrvate iz Bosne iHercegovine.

3. 4. Bonjakobosanski nacionalisti protiv Hercegovine

Nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine i rata koji jeosamostaljenje pratio, muslimanka politika elita donijela jeodluku o preimenovanju nacionalnog imena u bonjako.Kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca donio je 22.prosinca 1992. u Sarajevu Rezoluciju u kojoj su svoj narodnazvali bosanski Muslimani (Bonjaci). Taj naziv potvrdili su

Odlukom Drugog bonjakog sabora u Sarajevu 28. rujna1993.134 Svoj jezik nisu nazvali svojim imenom, nego imenom64

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


29/50

zemlje Bosanski jezik.135 Bio je to prvi formalni korak svoen-ja bosanske kulture i tradicije na bonjako-muslimanski okvir.Bosanski duh iz ezdesetih stvorio je iri okvir od musli-manske nacije: bonjaku naciju i bosanski jezik, s oitomtenjom stvaranja bosanske nacije. Prvi slubeni potez u tom

pravcu povukla je Stranka demokratske akcije (SDA), inaenajvea i najutjecajnija bonjako-muslimanska stranka uBiH. Njezin predsjednik i lider bonjakog naroda, AlijaIzetbegovi, iznio je na Treem kongresu stranke odranom13. listopada 2001. ideju bosanske nacije. Prema njegovimrijeima dvije treine graana BiH izjasnilo bi se Bosancima.On je to i obrazloio: Prije svega, to e uraditi svi Bonjaci itzv. ostali. Posljednji e vrlo rado doekati tu mogunost da bise oslobodili poniavajue kategorije ostalih. Oni bi to i sadauinili, ali ih sprjeavaju inovniki formulari. Uinit e to i pri-

padnici mjeovitih brakova, a zatim i jedan broj uglednih Srbai Hrvata koji danas istiu da su Bosanci.136 Izetbegovievuideju kritizirali su brojni intelektualci u BiH razliite nacional-nosti smatrajui tu ideju opasnom igrom, dezintegrira-

juom idejom, tvrdei da su samo komunisti imali iluziju dase nacija moe ustanovljavati.137

Ideja dravnog bosanstva imala je svoje pobornike,najvie meu Izetbegovievim poklonicima. Tako je itateljsarajevskog dnevnika Osloboenje Mirza Ibrievi poslaopismo urednitvu, u kojem se kao glas naroda poziva na

povjesniarku slovenskog podrijetla Veru Kriinik-Buki injezinoga mua Envera Bukia, te podrava ideju afirmacijebosanske nacije. Ta ideja bi se prema navedenim mogla afir-mirati kao osjeaj domovinske pripadnosti BiH, koji bi tre-bao postupno potiskivati etnonacionalni osjeaj i transformiratiga u osjeaj pripadnosti dravnoj naciji. Ibrievi zavravapismo sljedeim argumentom: I rahmetli Alija Izetbegovi,koji je itekako osjeao prirodno bilo Bosne, svojom porukomda pored toga to smo Bonjaci, Srbi i Hrvati trebamo sve viebiti Bosanci, ostavio nam je amanet da razvijamo taj

osjeaj.138Alijin amanet (zavjet) najpozvaniji je uvati njegovsin Bakir. Pa nije ni udno to je u lipnju 2005. na jednom odbrojnih sijela koje organiziraju stranci po Bosni (ovaj putFondacija Konrad Adenauer), pa i po Hercegovini, izjaviokako treba promijeniti ime dravi, koja bi se trebala zvati samoBosna, jer Hercegovina je samo jedna od bosanskih regija,kao Krajina ili Semberija. To je mlai Izetbegovi potkrijepiomiljenjem da izmeu 80 i 90% stanovnitva BiH osjeabosanski identitet. Striktno prema Izetbegovievom amane-tu postupila je i utjecajna dunosnica SDA, kontroverzna

veleposlanica Bosne i Hercegovine u Washingtonu, BiseraTurkovi. Ona je u raspravi o Daytonskom sporazumu na65



30/50

sveuilitu George Washington izjavila kako e se sva trinaroda u Bosni i Hercegovini asimilirati i svi skupa osjeatiBosancima.139

U sarajevskom Osloboenju, postoji rubrika Tribina, toje bosanska inaica nekadanjih Odjeka i reagovanja

beogradske Politike. Tamo moemo itati nevjerojatne fan-tazme o bosanskoj i hercegovakoj povijesti ili politikojsituaciji te se upoznati s razliitim oblicima zasunjene svijestii drutvenih frustracija. U studenom 2004. jedna itateljica toglista javila se pismom u kojem estoko napada lanove pred-sjednitva BiH etnikog sina Boru Paravca te izdankahercegovakih kripara Dragana ovia, to nisu dostojnoobiljeili dan ZAVNOBiH-a. Gospoa elaborira: oviu,borcu za hrvatsku samoupravu, ne smetaju hrvatske zastaveistaknute po bosanskim gradovima Stocu, itluku, Livnu.140

Nastranu to se ovi i nije istaknuo u radu samouprave i tonjegovi preci nemaju nikakve veze sa kriparima, zanimljivo jekako u imaginariju Mustedanagike, a i mnogih drugihBonjaka-Bosanaca izdanci hercegovakih kripara postavlja-

ju hrvatske zastave po bosanskim gradovima itluku, Stocuitd. kripari hercegovaki a gradovi bosanski. Hercegovci ukripovima, a Bosanci u gradovima! Tko onda kae da prolirat nije bio sukob urbane i ruralno-kriparske kulture? Bosancii Hercegovci nisu regionalne nego vrijednosne kategorije?Prema Izetbegovievom amanetu i Hercegovci bi izgleda

morali biti Bosanci? Kolika je pak zbujenost u jednom dijelustanovnitva Bosne i Hercegovine kada su u pitanju kolektivniidentiteti pokazuje i navod itatelja bonjakog tjednika Ljiljan,nekadanjeg neslubenog glasila SDA, koji pie: Bosancipravoslavci kao i katolici nas muslimane nazivaju Turcima. Mismo Turci onoliko koliko su oni Srbi i Hrvati. ak i manje.141

Moemo i razumjeti zbunjenost, po svemu sudei skrom-no obrazovanih itatelja nacionalnih(istikih) tiskovina, alipokuajmo razumjeti objanjenja akademika MuhamedaFilipovia, koji je osmislio sadraj bosanskog duha. Naime,

osim Tribine, dnevni list Osloboenje subotom donosi iposeban prilog pod imenom Pogled, u kojem objavljuje iposebne-zauujue priloge u formi feljtona, eseja i slino opovijesti, politici itd. Jedan od redovitih suradnika tog priloga

jest i akademik Filipovi. U Pogledu od 5. lipnja 2004. Filipovije objavio esej Narod koji ne rezervira zemlju. Zadnji dio esejaoznaen podnaslovom Vraanje imena Filipovi je zapoeo:Vraanje imena Bonjak u opticaj, kao nacionalnog imenanjenih stanovnika, a ime je otvoreno za svakog ko se smatravezanim za zemlju i njenu tradiciju, ima mnogostruko znaen-

je. Prvo, zemlja Bosna je konano dobila svoj narod, kao toHrvatska ima Hrvate, Srbija Srbe itd. koji olakava identi-66

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


31/50

fikaciju zemlje. I Bosna sada ima svoj narod Bonjake (his-torijsko ime) to ne ostavlja sumnje u njen identitet.142 Iako jecijeli tekst indikativan i zanimljiv jer ponavlja nacionalistikutezu o temeljnom narodu, koji od drugih naroda trai lojalnostsvojoj dravinavesti emo samo njegov zavretak:

Prema tome, Bonjaci su svojim imenom i smislom svogidentiteta obavezni da postupaju tako da Bosna ne moe biti inito(a) drugo nego onakva i ona zemlja kakvu je njena his-torija proizvela, a to je zajednika zemlja svih ljudi koji u njojive, dakle, da ne moe da bude zemlja ni jedne posebnenacije i uope da ne moe biti nacionalno definirana zeml-

ja.143

Osam godina prije Filipovi je u knjizi Bonjaka politikanapisao: Otuenje drave Bosne i Hercegovine od njenognaroda, koji je bio istog povijesnog imena kakvo ima i zemlja

i drava, bilo je, u stvari, odvajanje nacionalnog od dravno-pravnog razvoja bonjakog naroda i uope identitetastanovnitva Bosne i Hercegovine. Tome je, naravno, najviedoprinijelo i samo ime zemlje, koje je ve austrougarskapromijenila, od povijesnog imena Bosna u subpovijesno imeBosna i Hercegovina. Bosna je time, u izvjesnom, a prijesvega u dravnopravnom i nacionalnom smislu bila definiranada bude prazan prostor, da bude prostor bez specifinognacionalnog i dravnopravnog identiteta, tj, nacionalnognosioca tog dravnopravnog identiteta. Bila je to sada zemlja

bez svog sopstvenog bosanskog naroda.144 Filipovi je ukontekstu osmiljavanja muslimanske nacije odnos entitetakrajnje pojednostavio. Zemlja s jednim imenom Bosna i njezinnarod Bonjaci, s tim da Bosna nije nacionalno definirana?to s Hrvatima i Srbima? Oni, pie Filipovi imaju svojenacionalne centre, koji se kroz cijelu povijest nisu premaBosni prijateljski odnosili, ali naravno oni mogu i dalje u Bosniivjeti, a Bonjaci kao narod Bosne, narod koji ima obvezu bitiuvar njezinog povijesnog bia, od njih (Hrvata i Srba) traida vole Bosnu, da su joj lojalni i da ne stavljaju interese bilo

koje druge zemlje ispred interesa Bosne.145Bez dubljeg ulaenja u Filipovieve tjeskobe teko moe-

mo otkriti sve razloge takva bahatog, ali i nesuvislog pisanja.Za usporedbu i pojanjenje fenomena o kojem Filipovi pie,i sam sebe viestruko demantira, valja navesti miljenje

jednog drugog bonjakog autora Kasima Suljevia. On je uknjizi Nacionalnost Muslimana napisao: I dok ostale

jugoslavenske republike nose nacionalno ime, a time i his-torijsko, Bosna i Hercegovina jedina nosi svoje historijskoime. Zatim dodaje: Pristup osmiljavanju muslimanske

nacije i razrjeavanju njenog nacionaliteta iziskuje odreenihistorijski okvir da se ova problematika dovede u korelaciju67



32/50

dva entiteta Bosnu i Hercegovinu kao geopolitiki subjek-tivitet i Muslimane kao jedan od njenih nacionaliteta, odnosno

jedan od nacionaliteta unutar jugoslavenske drave.146

Izetbegovi je ideju o bosanskoj naciji iznio na koncusvoje politike karijere i na koncu ivota. Ona je, kako smo

vidjeli u analizi Salima eria, znatno starija i samo jedostignuta budunost planirana na dugi rok, ali eto beza-zleni potez ukidanja imena Hercegovine nije uspjeno izve-den prije pa ga je trebalo ukinuti naknadno.147 Za taj poteznalo se dragovoljaca. Bonjako-muslimanski politiar i pub-licist dr. Rusmir Mahmutehaji, roen u Stocu u Hercegovini,napisao je u uvodu knjige tiskane 2002. u Zagrebu sljedee:Bosna je ime zemlje, povijesti i kulture koji neprekinuto trajudulje od tisuu godina. Od srednjevjekovne banovine i kral-

jevine, preko administrativne posebnosti u Osmanskom i

Austro-Ugarskom carstvu, federalne republike u Jugoslaviji doobnovljene dravne neovisnosti sauvan je integristikismisao tog imena, iako mu je u novije doba u zamjenskom izvaninom obliku dodijeljena inaica Bosna iHercegovina.148

Dr. Hakija ozi, jedan od nekoliko pripadnika musli-manko-bonjake inteligencije, koji je 1994. sudjelovao uraspravi Vijea kongresa bonjakih intelektualaca (VeKaBI-

ja) o temi Tko su vlasnici zemlje u BiH, i dokazivao kako suMuslimani veinski vlasnici te drave,149 napisao je u

Osloboenju od 2. kolovoza 2003. tekst pod naslovomHumska zemlja, fitilj pod dravom!? ozi ne rabi argumenteiz historijskih radova, nego iz knjievnih tekstova, pa nakonniza izmatanih situacija zakljuuje kako su u povijesnimradovima objavljene mnoge (polu)istine o toponimuHercegovina, te on daje Mogua rezonovanja i pie:Spomenuta objanjenja za termin Hercegovina su nastala,objektivno gledano, kao proizvod nemorala, separatizma inovogovora. Uostalom o tome nema adekvatnih objanjenja umeritornim povijesnim tekstovima. Izbjegavaju se, dakle,

davati realna objanjenja, mogue, zato to je terminHercegovina oduvijek predstavljao lako upaljiv separatistikifitilj, koji se pui u svakoj kriznoj situaciji u naoj dravi.Da je prethodna procjena tana govori i injenica to je, 1878.godine, naoj dravi nasilno odreeno dvolano ime: Bosna iHercegovina. Ali, svako nasilje ima neslavan kraj, to e se,valjda uskoro desiti i sa iroko rasprostranjenim jezinim bar-barizmom u bosanskom jeziku uope, pa i kada je u pitanjudvolani naziv nae drave. Dalji zakljuci se nameu sami odsebe, pa ih nije potrebno ovdje navoditi.150 Zanimljiva je i

ozieva teza po kojoj su Bosnu osnovali itelji, a ne naci-je, jer u vrijeme bana Stjepana Kotromania (u XIV. stoljeu)68

NATIONAL

SECURITYAND

THE

FUTUR

E

3-4

(6)2005


33/50

nije bilo dananjih nacija, a Stjepan je svoje stanovnikenazivao Bonjanima. Sve ovo umovanje oziu slui da bidokazao kako je naoj dravi vie puta nasilno mijenjanoime i slubena povijest, pa on zakljuuje: Posebno je bitnoto je po (Kardeljevom) Ustavu SFRJ iz 1974., zapisano je da

je ine tzv. tri konstitutivna naroda i ostali. I sad se neki trudeda naknadno nau opravdanje za spomenuti boljevikiizraz.151Apsurd je to e se isti, ve sutra, na nekom drugomskupu, pozivati na Ustav iz 1974. i dravnost BiH, trait eprogon onih koji svojim izjavama dovode u pitanje ustavniporedak BiH (koji je zasnovan na ravnopravnosti konstitu-tivnih naroda) itd. Ali nije ozi jedini koji eli napisati slube-nu povijest i odrediti slubeni naziv drave. Povijest i imekoji bi po nekadanjem modelu bili verificirani u nekomkomitetu, ili na sastanku VeKaBIja.

Tako je prof. dr. Meho Bai u tjedniku Ljiljan, u oujku2004., napisao: Dolo je vrijeme da se, prema mom miljen-

ju, iz slubenog naziva u teritorijalnom kontekstu odstrani onoHercegovina, i premjesti u historijski arhiv. Dakle da ostanesamo BOSNA; ponosna, prkosna, postojana, jedna i jedi-na.152 Kao ilustracija Baievu tekstu, u kojem on obrazlaesvoje miljenje, slui poznati falsifikat grba Bosne sasaracenskim glavama, te mjesecom i zvijezdom u titu.153

Knjievnik Abdulah Sidran, napisao je jo 1993., nakonproglaenja bonjake nacije, tekst o potrebi brisanja imena

Hercegovine, a vie od deset godina kasnije ustvrdio je da suBonjaci za Alijina ivota uspjeli vratiti ime svome narodu,pa bi trebalo vratiti ime i svojoj dravi Bosni. Naime, premanjemu Hercegovina je samo jedna od bosanskih pokrajinica itreba je izbrisati iz ustava i pamenja.154 Slino je mislio i AlijaIsakovi koji je ezdesetih godina dvadesetog stoljea uasopisu Odjekpredlagao brisanje imena Hercegovine.155

Ve spominjani novinar i publicist Darko Hudelist pokazaoje puno nepoznavanja povijesti Hercegovine i Bosne, tegeneze imena drave Bosne i Hercegovine, kada je u ve

spomenutom intervjuu, Ivanu Lovrenoviu postavio pitanje:Kada se, povijesno gledajui, Bosna prvi put zove Bosnom iHercegovinom?156 Ispravno pitanje bilo bi: Kada se Bosna iHercegovina prvi put zovu Bosnom i zato? Ivan Lovrenovi

je piui o bosanskim Hrvatima naveo: Novi gospodar,Austro-Ugarska, dat e zemlji nespretni dodatak, duplo ime:...i Hercegovina, ali prvi zaetnik toga dualiteta bio je nekolikodecenija ranije, jo za turske vlasti, Ali-paa StoeviRizvanbegovi, eznui poto poto za vlastitim paalukom, pamakar i uz cijenu podjele Bosne.157 Iz hercegovake per-

spektive nije jasno kako bi to Ali-paa dijelio Bosnu, timeto bi od nje odvojio Hercegovinu?69



34/50

Rezultati intelektualnih, politikih i propagandnih naporabrisanja imena Hercegovine, radi unitarizacije BiH, te njezinepripreme za zav

ima li hercegovine

Documents