simfonija u bijelom ima li za zeleni pokret išta bolje?
DESCRIPTION
SIMFONIJA U BIJELOM Ima li za zeleni pokret išta bolje?. Blagajnik u trgovačkom centru razgovora s a starij om dam om i kaže joj kako su plastične vrećice štetne za okoliš i kako bi ona trebal a nositi svoj u torbu kad ide u kupovinu. - PowerPoint PPT PresentationTRANSCRIPT
SIMFONIJA U BIJELOM
Ima li za zeleni pokret išta bolje?
Blagajnik u trgovačkom centru razgovora sa starijom damom i kaže joj kako su plastične vrećice štetne za
okoliš i kako bi ona trebala nositi svoju torbu kad ide u kupovinu.
Žena se ispričava i kaže: "Znate, u moje vrijeme, pokret zelenih nije postojao"
Blagajnik odgovori:
"To i jest naš problem danas. Vaša generacija nije imala
dovoljno razuma očuvati okoliš u kojem živimo."
„U pravu ste, naša generacija nažalostnije imala pokret zelenih.A i zašto bi, … jer u to vrijeme....
... kupovali bismo mlijeko, pivo iMineralnu u povratnim bocama,
trgovine su ih slale nazad proizvođačima, gde su prazne i
sterilizirane ...
... prije no što ih ponovo napune.
Na taj bi se način, ista boca koristila više puta.
To je bila 100% učinkovita reciklaža.
Ali tačno je, mi tada nismo imali pokret zelenih!
Penjali smo se stepenicama, jer nije bilo pokretnih traka.
Do trgovine smo išli pješice …
… umjesto da sjednemo u auto s 300 konja – pjepešačili bismo dva bloka.
Ali vi ste zaista u pravu. Nismo tada imali pokret zelenih!
U to vrijeme su se pelene za bebe prale, jer
nije bilo onih za jednokratnu upotrebu.
Veš se sušio na užetu …
... ne u električnim sušilicama na struju...
... već na suncu i vjetru.
Djeca su nosila stvari od svoje starije braće i sestara,
... ne isključivo nešto novo.
Ali vi ste u pravu: nismo tada imali pokret zelenih!
U to vrijeme smo imali po jedan TV ili radio – u domaćinstvu ...
… a ne ... TV u svakoj sobi.
A televizor je imao ekran veličine maramice (sjećate li se toga?)...
... a ne veličine monitora na nogometnom igralištu.
U kuhinji smo mješali i mjesili rukama ...
... zato što nije bilo električnih uređaja, koji svemu oduzmu dušu.
Ako smo htjeli poštom poslati nešto lomljivo ...
... uzimali smo zgužvane stare novine kao zaštitu ...
... a ne plastične mehuriće.
Tih dana smo travnjake njegovali tako da pri tom ne trošimo benzin...
... koristili smo kosilice za travu koje rade na mišiće.
Svakodnevnica nam je bila ispunjena kretanjem, tako da nismo morali ići u teretanu, u zatvoren prostor, na trake koje rade na električni pogon.
Ali vi ste u pravu:Nismo tada imali pokret zelenih!
Pili bismo sa izvora kad smo bili žedni ...
... umjesto da svaki put kad želimo piti vodu uzmemo staklenu ili plastičnu bocu.
Nalivpera smo punili tintom, umjesto da svaki put zamjenimo uložak...
... Brijali smo se tako što smo mijenjali smo britvicu, umjesto cijelog brijača kada se oštrica istupi.
Ali, zaista, nismo tada imali pokret
zelenih!
Tada su, ljudi su putovali vlakovima ili autobusima...
... a djeca išla u školu biciklom, tramvajemili pješice, umesto da mama preuzme ulogu taksiste 24 sata dnevno.
Imali smo po jednu utičnicu u sobi, a ne baterije utičnica na svakom ćošku.
I nije nam bio potreban elektronski uređaj za prijem signala sa satelita udaljenog hiljadama
kilometara....
... da bismo locirali najbližu piceriju.
Dakle, da li smatrate da sadašnju generaciju starijih ljudi treba osuđivati samo zato što tada nije bilo pokreta zelenih?
Ovu priču možete ispričati svakome ko želi lekciju u zaštiti životnog
okoliša.
Ugodan “bijeli” dan