SEKURALIZACIJA, MIT ILI STVARNOST

Sekuralizacija (lat vijek), spada u jedan od najkontraverznijih drutvenih procesa. Pridjev sekularni pojavio se krajem 13 st s negativnim znaenjem da bi se odvojio ivot svjrtovnih sveenika od redovnikog ivota. Mnogi su sekuralizaciju svodili iskljuivo na kranski svijet pa je nazivaju desekuralizacijom. Kod pojma sekuralizacije izdvajaju se dva ekstremna pristupa ovom pojmu: oni koji u svakoj religiji vide neprjatelja sekuralizacije i oni koji u sekuralizaciji vide neprijatelja.Odnos religije prema sekuralizaciji- ni jedna od ivuih religija nije imala tako bogato iskustvo sa sekuralizacijom kao kranstvo. Tri su vodea sociologa koja su utrla put teoriji sekuralizacije: M. Weber, K. Marx, E. Dirkem. Meu teoretiarima 19 st posebno je bila rairena teza da sekuralizacija vodi potiskivanju religije iz drutvenog ivota. Na razvoj sekuralizacije uticala je pojava reformacije, osnivanje modernih drava, razvoj svjetovnog pularizma, porast kapitalizma, znanstveni izumi, razvoj drutvenih znanosti. Reformacija je ojaala religiski pularizam, moderna drava odbacila monoplistiki poloaj crkve a znanost otvorila nove puteve spoznaje. Pojam sekularizacije uptrebljava se da oznai odvajanje osobnog od religiskih pravila ponaanja, oznaavanje onoga to je graansko, svjetovno za razliku od religiskog. U sociologiji religije ono sve vie dobiva znaenje smanjenja uticaja religije i religiskih institucija najavni ivot. Sekuralizarnost podrazumjeva da graani nisu pod diktaturom ni dravne ni religiske zajednice. Sekularizarnost vodi u otvoreno i tolerantno drutvo u kojem se graani mogu slagati ili ne slagati sa religijom.Sekuralizacija kao osloboenje znanosti politike i drutvenog djelovanja od uticaja religiske zajednice reba razlikovati od sekuralizma-pokreta za osloboenje drutva od bilo kakovog uticaja religije i religiske zajednice. U islamskom nauavanju ne postoji razlika izmeu svjetovnog i duhovnog. U islamskim zemljama val sekuralizacije nije snanije prodirao pa religiska zajednica jo uvijek predstavlja snagu u drutvenom i politikom ivotu. Sekuralizacija nije isto to i teizam. Ona je samo emanicipacija svjetovnih sfera od religiskih normi i institucija i u tom smislu ona jest jedan od indikatora modernosti. Ako sekuralizacija vodi smanjenju crkvene religioznosti to ne mora znaiti udaljavanje od religije. Meu teolozima smatra se da je naelom odvojenosti religiskih zajednica i drave, sekuralizacija pravno varificirana. Time je religiska zajednica potisnuta u sferu duhovnog, prepustivi javni ivot dravi. Etiki i nacionalni sukobi, tamo gdje je religija element grupnog identiteta doveli su do usporavanja sekuralizacije. Sekuralizacija ne mora znaiti i bezreligioznost, ve samo potiskivanje religije i religiske zajednice iz javnog ivota. Socioloki indikatori sekuralizacije su: unutarnji-religisko interni i opi.

Indikatori sekuralizacije koje nevodi greeley: opadanje religiske samoidentifikacije, opadanje participacije u molitvama,opadanje redovnog odlaska na dumu/misu, opadanje broja vjenanih uz religiski ceremonijal,opadanje zanimanja za sveeniki poziv, pad davanja priloga za religisku zajednicu, opadanje tiraa religiske literature, opadanje tiraa vjerskih novina, pad pozornosti posveene religijama u mass medijima, smanjenje broja novih sljedbi, poveenje sekularnih tema, pad uticaja religija i konfesija na svakidanji ivot, porast biokonfesionalnih brakova, jaanje trita religije, odvojenost religiske zajednice i drave i itd.Socioloki indikatori stabilnosti religiskog identiteta: sudjelovanje u obredima, obavljanje molitve, lanstvo u organizacijama i drutvima koje organizira religiska zajednica, (ne)druenje s pripadnicima dr religiskih zajednica, (ne)sklapanje braka s pripadnicima dr religiskih zajednica, stavovi prema pripadnicima drugih religiskih grupa.Socioloki indikatori zastoja sekuralizacije: vraanje k religijama, uzimanje religije i konfesije kao faktora identiteta, instrumentalizacije religije i konfesije u mass medijima, poveenje br krtenja/suneenja/religiskih sklopljenih brakova. Sekuralizacija je potiskivanje religiskih institucija iz politikog ivota, slabljenje njihovog znaenja u javnosti savremenog ivota.RELIGIJA I GLOBALIZACIJA

pod pojmom globalizacija podrazumjevamo jedinstvo, univerzalno zajednitvo. Rije je o provesu koji nadilazi granice. Nastanak globalizacije vezuje se za raspad SSSR-a i razvoja informaciskih tehnologija. Globalizacija moe biti religiska, ekonomska, politika kulturna itd. Raste jaz izmeu bogatih i siromanih, jaa ekonomska migracija, formiraju se manjine sa snanom drutvenom moi. Sve su to negativne strane globalizacije. Ukazuju da globalizacija prijeti nacionalnim ekonomijama, savremenim nacionalnim dravama, kulturama i religiskom identitetu. Globalizacija vodi religije u susret s modernitetom, osobito u dijalog s drugim religijama. Stvaraju se prve organizacije poput Svjetske konferencije religija za mir, jaa dijalog meu religijama, sve se vie uvaava sloboda drugog. Svjetske univerzalne religije, uvijek su imale viziju svjetske zajednice koju ine pripadnici te religije.Globalizacija ne moe stvoriti globalni svjetonazor. Zabluda je da globalizacija vodi samo napretku i integraciji svijeta. Ona istovremeno podrazumjeva sustav moi koji ukljuuje i iskljuuje, unitava kulture i stvara nove oblike potrionje. Poimanje globalizacije kao procesa koji bi doveo do stvaranja univerzalne svjetske religije to bi vodilo nastanku tradicionalnh religija, moglo bi samo tetiti procesu globalizacije. Religiske napetosti mogu biti jedina prepreka jaanju globalizacije. Globalizaciju moramo poimati ne kao proces koji e dovesti do stvaranja neke svjetske religije koja bi nastala iz postojeih ivih religija, a niti kao proces koji e omoguiti da jedna od njih postane dominirajua u svijetu, da ima prevlast nad ostalim religijama. Globalizacija podrazumjeva slijed nekih univerzalnih naela koje nee odbaciti razliitost religija, ve omoguiti dijalog, toleranciju, suivot meu njihovim sljedbenicima.ona ne smije unititi, uskratiti osobama pravo na religiju. Zbog demografskog rasta muslimana neki govore da bi islam mogao biti jedna od religija globalizacije. I fundimentalni je odgovor na globalizaciju. Pokuaj je to da se uspostavi moralni sustav ali na tradicionalnim vrijednostima. Ono to predstavlja opasnost kod fundimentalizma je to da je samo jedna tradicija prihvatljiva, a sve druge tradicije religije i svjetonazori su neprihvatljivi. Na prelazu iz 2 u 3 milenijum javila se nova ideja religiske globalizacije- New Age. Skeptini odnos prema globalizaciji javlja se i kod onih kod kojih je taj proces poistovjean s pojmom amerikanizacije, navode proces nametanja jednog jezika cijelom svijetu ali i ekonomskih i drutvenih modela zasnovanih na amerikom. Deklaracija o globalnoj etici doneene je u ikagu, obavezuje se na kulturu bez nasilja i potivanje ivota, kulturu i solidarnost i pravednog privrednog poretka, kulturu toleranciju i istinski suivot, kulturu jednakosti i partnerstva izmeu mukaraca i ena.RELIGIJE I NACIJE

19 st je karakteristino za nacionalno buenje i formiranje nacija. Webwr jw smatrao da su religiske zajednice kroz duebonost, propovjed, savjete bile stvoritelj nacionalnog karaktera. Povratak k religijama prihvaen je kao oznaka nacionalnog identiteta. Osnovno naelo organiziranja gotovo svih pravoslavnih crkava bilo je organiziranje unutra nacionalnih drava. Njihova organizacija postavljena je na nacionalnom a ne univerzalnom principu.ISLAM spada u nadnacionalne religije i okuplja razliite narode. Kod pripadnika islama dugo se identitet nije zasnivao na naciji ve na umni, zajednici. Islam je dugo vremena na naciju gledao kao na neto to bi bilo suprotno univerzalnom karakteru islama. Zbog univerzalizma, kod muslimana je religiska pripadnost dugo bila primarnija od nacionalne pripadnosti. Stari zavjet pojam Boijeg naroda vezivao je za idove koji su bili odabrani narod. Okolnost da je Krist donio otkupljenje svima bez obzira na narodnost i jezik kranstvu je omoguilo da rzvije svejtsku religiju. Kranstvo okuplja ljude svih nacija ostavljajui na pravo na ivot u vlastitojnaciji da slijede obiaje u nonji, hrani i drugom ivotu. Kod kranstva razvila su se 3 modela odnosa prema naciji: rimokatoliki model (njeguje zasebnost, ali ne univerzalnost koja e negirati narodima njihov identitet), model etikog kranstva (njeguje Pravoslavlje-koje je vrsto povezano s jednom nacijom), i protestanski model ( vie sklon univerzalizmu, esto se negativno odnosi prema samim nacionalnim simbolima,to ne znai da meu protestanskim zajednicama nema onih koje predstavljaju nacionalne zajednice.)Kod univerzalnih religija-religiska grupa uvijek prredstavlja iru grupu od nacionalne. Nedovoljna briga drutvenih zajednica za pitanje iz nacionalnog ivota ovog ili onog naroda, ostavlja prostor za angairanje religiskih zajednica u podruiju nacionalnog. Veza izmeu religija i nacija najvie se manifestirala u obrednoj sferi jer se obred i djelatnost religije i religiske zajednice uvijek odvajaju u konkretnom narodu. Povezivanjem religija i religiskih zajednica za naciju nije samo karakteristika samo za narodne ve i za svjetske religije. Svojim viestoljetnim dijelatnostima one su upale na nacionalna sjeanja/osjeanja ljudi utiui na razvoj njihove kulture. Mogue je da neka religiska zajednica, ako univerzalna odbacuje naciju. U balkanskim uvjetima ei je model identifikacije religiske i nacionalne zajednice. Presudnu ulogu u nacionalnom diferenciranju ima religija i religiska zajednica.Teritorijalna rasprostranjenost pojedinih religija i religiskih zajednica moe biti podudarna s teritorijalnom rasprostranjenou pojedinih nacija. Sakraliziraju se nacionalne tradicije. Religiski prznici imaju karakter nacionalnih. Nacija se integrira po religiskom predznaku. Religija se doivljava kao znak nacionalnog identiteta. Ako je sprega religije i nacije jaa proces sekuralizacije tee zahvaa religiski ivot. Religija se uzima kao politika ideologija, kultura na kojoj se formira nacija. Svaki nacionalizam ivi najvie od mita, mitologije, povjesnih prava. Nacionalisti tu esto naglaavaju kontinuitet svoje nacije to marginizira druge nacionalne populacije. Povratak u nacionalno bio je povratak religiskom determiniranom. Ako jaa nacionalni identitet u okviru religije onda e naputanje religiskog obreda smatrati kao odstupanje od nacionalne tradicije. Ukoliko je vei stupanj nacionalne identifikacije pojedinca, utoliko postoji vea identifikacija vlastite konfesionalne i nacionalne pripadnosti.Poistovjeenje nacionalnog i religiskogvodi idealiziranju uloge religije i religiske zajednice u formiranju nacija i razvijanju njihovog identiteta. Religiske zajednice prepisuju da je najbitnija osnova i sredstvo nacionalne integracije i homogenizacije, da im pripada odluujua uloga u nacionalnom osamostaljivanju. Nacija i religija su autonomne drutvene pojave i jedna drugoj niti su nadreene niti su podreene. Religija ne moe biti osnov za konstituiranje narodne nacije. ovjek moe biti pripadnik nacije a da ne pripada ni jednoj religiji ni religiskoj zajednici.RELIGIJA-DEMOKRATIJA I LJUDSKA PRAVA

Demokratija predstavlja vladavinu naroda. Demokratski model drutva jedan je od najpogodnijih za razvoj svjesti, vjerosipovjesti i religiskog pularizma. U socioloke indikatore demokratije spada priznavanje ljudskih prava, pularizam naeo veine. Naelo veine ne smije dovesti u pitanje vjerska prava manjina. U demokratskom drutvu nuno je prihvatiti razliitost religiskih obiaja tradicija u oblaenju, svetkovanje praznika. Odnos religije i ljudskih prava-nuno je poi od injenice da religija nije na poetku 21 st jedina ljudska preokupacija. Teko je demokratiju ostvariti u drutvu u kojem nema vladavine prava i u kojem postoji politiko i religisko nasilje. Vanu ulogu ima stupanj razvijenosti vjerskih sloboda. Svako mora da ima slobodu da svjedoi svoju vjeru. Na religiske slobode ne trebamo gledati kao na neto to je izvan religiskih zajednica, ve to treba biti odlika unutarnjeg ivota relig zajednica. Rije je o unutarnjim slobodama u svakoj od relig zajednica. Uslov za razvoj ustavnog religiskog pularizma je da su relig zajednice prihvatile da su slobodne vladati same sobom, da su one zasebne institucije. Religiski pularizam predstavlja najvei izazov za vjerske slobode.Protestantizam je uticao na razvoj i jaanje politikih sloboda, unapreena je ideja jednakosti, njegovan je individualizam. Jaala je svijest o vjerskim razliitostima i njihovom toleriranju. Demokratija se najsnanije razvila u drutvima gdje je bio prisutan Kalvinizam. Reformacija je dovela da promjene u odnosu na znaaj zajednice i pojedinca. Ideje jednakosti pred Bogom, dovelo je do ideje jednakosti jesnih pred drugima.

Islamske zemlje prihvatile su od zapada razvoj znanosti tehnologije ali su bile sumljive spram vrijednosti individualizma i demokratije. Zapadno naelo individualizma bilo je suprotno islamskoj ideji zajednitva, a demokratija suvereniteta Boga. Demokratija se razdvaja izmeu politike i vjere, a islam je vjera i drava, on je drutveno vojno ureenje. Meu samim muslimanima postoje razliite ocjene o odnosu islama i demokratije: oni koje kreu od toga da je demokratija anatema islama, da islam nije kompatibilan s demokratijom, da su islam i demokratija kompatibilni da ocjene da islam zahtjeva demokratiju. Demokratija je pokazala da je najbolji model za slobodu svjesti religije i relig pularizma. Nastalo je razoarenje u demokratiju, ona se svela na viestranako glasanje, a sa sobom je donjela mo, korupciju, mrnju, manipulaciju.

Odnos religije i religiske zajednice prema ljudskim pravima-problem ljudskih prava nije samo problem drave i njenih organa ve i relig zajednica i institucija. Religija nikad ne bi trebala biti usmjerena protiv ljudskih prava. idovstvo, kranstvo i islam su dunost i obavezu prema Bogu uzdigli iznad svih prava i dunosti prema bilo kom drugom. Religija i relig zajednica su kroz povijest znale osiguratidrutvenu i ideoloku potporu razliitim politikim pokretima. Oni koji u se zalagali za socijalnu pravdu, ukidanje ropstva, pacifizacija, graanska prava. Moderna je priznavala naeloope vjerske slobode. Relig zajednice dugo su se opirale prihvaanju opih ljudskih prava, proklamiranih u francuskoj i amerikoj revoluciji. Kriterij demokratinosti ustaljeno se navode aktivno ili pasivno izborno pravo za mukarce i ene, prava manjina. Zanimljiv je odnos religije prema enskim pravima. Hinduizam daje ista prava eni i mukarcu. Oblastima kojima su religiske zajednice najee nameu politici ljudskih prava su: u sferi zakonodavstva, u odgojnom obrazovnom procesu, u zahtjevima da se religiski praznici priznaju z dravne i nacionalne, u zahtjevu da se potuju etika naela religije o prehrani. Teze o razvoju demokracije unutar BiH: insistira se na kolektivnim pravima, opa volja veine, okupljanje u drutvene pokrete itd. Za razvoj demokratije su nuni tolerancija i dijalog, pa tolerancija i dijalog izmeu konfesija, a osobito meu njihovim sljedbenicima. Dijalog je unutrnji. Dijalog vodi prevladavanju iracionalnih strahova i predrasuda i jaa odnos potovanja prema drugom i njegovoj religiji, vodi tome da shvaamo kako je drugi u nama, da je to druga mogunost nas samih. Nema dijaloga bez slobode i jednakopravnosti onih koji bi u njemu sudjelovali. Dijalog je razgovor s njima.

Tolerancija podrazumjeva ukazivanje potovanja prema tradicijama, svetim mijestima, blagdanima obredima onih koji vjeruju na drugaiji nain. Naelo tolerancije nije vrlina izraena prema onima kao mi i onih koji pripadaju nama, ve odnosa prema onima koji drugaije misle i koji pripadaju njima. Granica za tolerantno ponaanje je sloboda drugog. Netolerancija moe biti otvorena, strukturalna, prekrivena. Netolerancija vodi neznanje o religiji i drugog i njeno ne uvaavanje. Zakonska nejednakost potie netoleranciju. Na religisku i nacionlnu razliitost treba prestati gledati k na prijetnju vlastitoj opstojanosti. Cilj demokratije je izgradnja drutva s ljudima razliitih svjetonazora i religiske zajednice bi trebale prihvatiti cilj vlastitog drutva.TIPOLOGIJA ODNOSA RELIGIJSKIH ZAJEDNICA I DRAVA: Drava ima elemente kao i religija:dogme, misterije, svetost, simbole, sveenike. Religijske zajednice i drave ne mogu izbjei meusobni odnos. Religijska zajednica uvijek postoji u dravnoj zajednici sa kojom mora regulirati niz pitanja iz meusobnih odnosa. Na to utie odnos drave prema religijskim zajednicama, ali i odnos religija i religijskih zajednica prema dravi. Odnos izmeu drave i religijske zajednice odreen je dobrim delom i odnosom stranke na vlasti prema religiji i religijskim zajednicama. Sa jedne strane imamo odnos drave i dravnih organa prema religiji i delatnosti religijskih zajednica i imamo odnos politikih stranaka prema religiji i religijskim zajednicama. Odnosi izmeu religijskih zajednica i drave mogu biti DOBRI I KONFLIKTNI. Drava moe ignorisati religijske zajednice, a moe imati i religijsku dravnu zajednicu. U mulri konfesionalnim zajednicama konflikti mogu voditi odnose u kojima bi neka od rekigijskih zajednica imala status drave Crkve. Idealan je odnos u kojem e sve religijske zajednice imati jednaka prava, bez bilo kakvih razlika. I drava i religijska zajednica izbjegavauju miljenja i konfliktne situacije, niti je u interesu dravi da se mea u sferu politike delatnosti, da na toj relaciji izazivaju sukobe sa dravom...Harmonija u meusobnim odnosima zasnovana je na potenju, uzajamnoj nezavisnosti i obostranim pravima koristi i u religijskim zajednicama i u dravi. Za taj odnos je vana spoznaja religijske zajednice i religijskih voa da treba napustiti uplitanje u politika pitanja, odricanje dravnih organa od uplitanja u interne poslove religijskih zajednica. Odnosi izmeu religijskih zajednica i drave esto su obilovali nerazumevanjem, nepoverenjem i otrim meusobnim konfliktima. Religija moe biti i tehnika izbjegavanja zahteva koje postavlja ta drava. Konflikti mogu i izazivati i religijske zajednice, a ane samo drave. Ako religijska zajednica iri uenje da je svaka vlast avolsko delo, ono vodi konfliktu sa dravom. Mogui su i nereligijski konflikti izmeu drave i religijskih zajednica kad one hoe osnaiti svoju ulogz u politikom ivotu. Postoje 3 modela odnosa izmeu religijskih zajednica i drave:

Teokratski model - Drava za svoju osnovu priznaje religiju i religijsku zajednicu i njeno uenje ugrauje u sustav vrednosti drutva. Ostale religijske zajednice nemaju prava ili su diskriminisane. Taj model postoji u V. Britaniji, Danskoj, Norvekoj, Grkoj... U dravnoj crkvi religija je udoredna policija drave. Ona ui poslunosti i dravnoj pokornosti svojih sljedbenika. Neposlunost prema dravi je i neposlunost prema Bogu, jer je vlast od njega. Dravna religijska zajednica smatra da njoj pripada potpuna sloboda, jer je ona jedina, prava. Drava na razne naine potpomae dravnu religijsku zajednicu, uz pomo drave, namee drutvu svoj sustav vrednosti. Mogua je situacija da se geografsak rasprostranjenost neke religijske zajednice, u ovom modelu, podudara sa geografskiom rasprostranjenou dravnih granica. ef drave imao je ovlatenja i uticaj na religijsku zajednicu. Radi se o modelu u kojem su vladari, da bi uvrstili svoju vladavinu, eleli biti na elu religijskih zajednica. Weber to naziva CEZAROPAPIZAM. Re je o kontroli drave nad religijom i koritenjem religije i religijskih zajednica za legitimiranje politike vlasti. To je odlika teokratskog modela vlasti: vrhovna religijska i vrhovna svjetovna vlast su u rukama vladara. U dravnoj crkvi religijsko vostvo ini dio dravnog aparata, te je napad na njega napad na vlast. U totalitarnim politikim sustavima nalazimo tenju vlasti ka kontrolisanju religijske zajednice. Mogua je i situacija da dominantnu poziciju ima religijska zajednica. Taj model nazivamo HIJERKRACIJA. Re je o religioznoj dravi, nesavrenoj dravi koja uzurpira religiju. Religija je drava nuna kao instrument za postizanje njenih ciljeva. Drava brigu za religijskim zajednicama smatra svojom zadaom, religija je bila dio dravnog prava, religijska zajednica i drava bile su jedno te isto. Postoji jedinstvo religije i politike, religijske i poltike zajednice. U ovom modelu politike stranke mogu svoje interese identifikovati u islamskim zajednicama (zemljama) u kojima je religija osnova ustavne vladavine. Sustav tzv. Priznatih religija - kada drava prizna odreeni broj religija i religijskih zajednica koje imaju jednaka prava, dok pripadnici drugih nepriznatih religija nemaju pravo izraavati svoju religioznost. Taj model je primenjen i u bivoj Jugoslaviji nakon II Svetkog rata. Osnovno obeleje i jednog i drugog modela je da garantuju slobode religije samo pripadnicima jedne ili odreenog broja religija. Odvojenost religija i religijskih zajednica od drave - titi religije od sveta i svet od religija. Ovaj model proizaao je iz leberalne, politike ideologije. Taj model su slijedili Belgija, Holandija, Nemaka, Austrija... U ovom modelu religijske zajednice nemaju politiku ulogu, ve ostaju religijske institucije koje se bave problematikom vjere, a ne politike. Religijske zajednice nemaju institucionalnog uticaja na dravni ivot.

Drava se oslobaa dravne, religijske zajednice i religija se ne smatra sastavnim delom prava. Weber ovaj model nativa SINALIJA - ravnopravni odnos u kojem ni religijske zajednice ni drava ne izdaju zapovedi jedna prema drugo. U ovom modelu vjerske slobode ne zavise od veliine religijske zajednice niti od broja sljedbenika neke religije. Drava emancipira od religije, jer ne postoji dravna religija i dravna religijska zajednica. Kada nema dravne, privilegovane religije, ovjek se politiki emancipuje od religije kada je iz javnog potiskuje u privatno pravo. Drava ne priznaje ni jednu religiju niti religijsku zajednicu za neto osobito.

Kontroverze oko stava "RELIGIJA JE PRIVATNA STVAR" - privatnost religije upiuje na razmiljanje o ne ba stabilnoj poziciji religija i religijskih zajednica u savremenom drutvu. Teolozi prigovaraju kako je taj stav rezultat ideologije prosvetiteljstva i individualnog poimanja religije kao osobnog ina i odbacuje njene socijalne uloge.

U sekularnoj dravi religija mora biti privatna stvar u odnosu na dravne organe i institucije. Ako je religija privatna stvar graana onda ona ne moe biti ideologija drutva. Drava nikome ne namee religiju, niti namee graanima kakov e odnos imati prema religijskoj zajednici - da li pozitivan ili negativan?!Odnos prema religiji kao privatnoj sferi podrazumeva da se ne dozvoljavaju nikakve privatne ili neke druge javne razlike meu graanima koje bi proizilazile u zavisnosti od njihovih religijskih opredeljenja. Drava na (ne)verovanja gleda kao na privatnu stvar graana. Mesto koje modernizam odreuje religiji je dom.Privatizacija religije jne mora znaiti da religija nije nazona u ponaanju ljudi, njihovim stavovima pa i odlukama.DEPRIVATIZACIJA RELIGIJE moe biti opravdana kada religija i religijska zajednica ne tite samo svoju slobodu, ve slobode i prava u cjelosti. Razine odvojenosti religijske zajednice i drave: STRUKTURALNA ODVOJENOST - simboliko iskazana u maksimi "cara carevo, Boga boije"... APSOLUTNA ODVOJENOST - prvi amandman ustava SAD regulie da drava nee donositi nikakav zakon u smislu uspostave dravne religije ili speavanju pokazivanja religijske pripadnosti...VREDNOSNO ODVAJANJE - religijske zajednice ne mogu imati uticaja na obrazovanje...PRILAGOAVANJE I SARADNJA - meusobno pomaganje i proimanje sve dok drava ne daje prednost ni jenoj religijskoj zajednici.. Iz modela odvojenosti religijskih zajednica i drave proizilazi nekoliko bitnih naela i to: Ne radi se ni o verskoj niti ateistikoj dravi, ve o svetovnoj, demokratskoj zajednici u kojo je svjetonazor stvar osobne slobode!Niko dravi ne mora podnositi izjee! Drava se ne mjea u aktivnost religijskih zajednica u pitanjima vjerovanja, imenovanja i premjetanja religijskog voe! Graani mogu slobodno osnivati religijsku zajednicu! Polaj religijske zajednice se regulie ustavom! Niko zbog stava prema religiji nema ni pravnih ni politikih ni drutvenih posljedica! Slobodno (ne)obavljanje vjerskih obreda i vjerskih poslova! Izazivanje, raspirivanje ili poticanje vjerske netrpeljivosti, mrnje, razdora je obino zakonom kanjivo! Svakom se priznaje njegovo religijsko opredeljenje!

Najidealniji tip odnosa religijskih zajednica i drava u multikonfesionalnim drutvima omoguava da sve religije i religijske zajednice imaju ista prava, da se ne pravi razlika izmeu pripadnika pojedinih religijskih zajednica niti pojedinih pojavnih oblika religija. Pluralitet religijskih zajednica, koji je odlika sve veeg broja zemalja, zahteva da drava ne bude svetovna. Pluralizam religijskih zajednica i razliitosti u njihovim vjerovanjima je ono to navodi modernu dravu da zauzme stav neutralnosti prema svakoj od religija i religijskih zajednica.RELIGIJA I POLITIKA Drava spada u drugi dio politike strukture, a religijska zajednica u dio religijske strukture. Uplitanje religijske zajednice u svjetovna pitanja i u politiku imalo je teke posljedice i po religijsku zajednicu i po politiku. Religijska zajednica djeluje na socijalne, udoredne, pravne, politike i sline odnose ljudi. One mogu ukazati na vlastito podruje djelovanja koje je odvojeno od politike i isticati da politiku ostavljaju savjesti svakog graanina. Religija i religijska zajednica bi trebale ii prije politike, Iako religijske zajednice nisu dio politike, nisu politike ustanove, one imaju svoj odnos prema politici. On zavisi o njihovom socijalno-poltikom uenju, odnosu prema svetu, razvijenosti etikih normi. Socijalno-poltiko u enje religijskih zajednica moe odobravati ili ne odobravati sudjelovanje u politici. Religija i religijska zajednica mogu poticati poslunost politikoj zajednici, ali i pobunu protiv nje. To zavisi od doktrinarnih stavova religije prema svetu. Odnos drutva prema politikoj delatnosti religijskih zajednica kao i danas religijskih zajednica prema politici, zavisio je od istorijskih i poltikih odnosa u datoj sredini. U drutvima u kojim je politika u krizi, religija i religijska zajednica mogu imati veu regulatornu ulogu. Mogua su 2 modela odnosa religijske i politike zajednice:Model u kojem se drutvo organizuje na religijskoj osnovi - u takvom sekularnom drutvu religija i politike zajednice su podudarne. Religijska zajednica propagira obrazac po kojem su vjernici duni pokoravati se vipim vlastima. U ovom tipu odnosa izmeu religijskih zajednica i politikih zajednica (ne)pripadnost odreenoj religiji i konfesiji moe (ne)znaiti i priliku za gospodarski i polotiki uspeh. U ovom modelu religija i religijska zajednica zadiru u mnoga podruja politikog ivota, normiraju poltiku, nameu oblik politikog organizovanja drutva. Koritenje religijske retorike kod politiara, pokazatelj je znaenja religijske simbolike u politikom ivotu. Religijske zajednice tite politiki sastav, naglaavajui zajedniku vrednost sa njima. Tako se religija i religijska zajednica javljaju kao stabilizirane religije. Izrazita politizacija religijskih zajednica moe lako apsorbirati samu religiju, te da se religijsk zajednicA PONE BAVITI PRETENO POLITIKOM, A ZABORAVI NA RELIGIJU. Tim religijskim zajednicama postaje i polotika zajednica.Model odvojenosti svetovnog od duhovnog - to je karakteristika modernih drutava u kojima se emancipira politika zajednica od religijske zajednice, religija od politike zajednice. Re je o sekularnom drutvu u kojem je religija politiki nemona, jer je politika odreuje kao privatnu stvar. Rasprave o pitanjima religije i ivota religijskih zajednica ne spadaju u domen politiara i politikih stranaka. Ovaj model omoguava religijskim zajednicama da sauvaju svoju religijsku bit, a vrlo je pogodan za multikonfesionalna drutva, jer izostaje posebnu podrku politike zajednice. Religijska naela ne odreuju politiku niti su mjerila za drutvo. Religijske zajednice mogu uticati na politiku na vie naina.

Religijska zajednica moe da potie apstinenciju od politikog angamana - Karakteristino za religijsku grupu. Ponekad se drutveni i politiki odnosi mogu razvijati tako da religijska zajednica postane jedno utoite za politiki angaman.Religijska zajednica i izbori - najei se uticaj religijskih zajednica na politiku ogleda u njenom odnosu na glasanje. Religijske zajednice vide mogunost kontrole nad nacijom na izborima, zato im sugeriu za koga r dati svoj glas. Religijska zajednica moe preporuiti vjernicima da biraju politika stajalitaspojiva sa vjerom. Za izbornu kontrolu nad nacijom koriste se tzv. elektronska crkva-religijske TV I radio postaje. Kandidat na izborima uvijek rauna na glasove svoje religijske grupe. To je karakteristino za multikonfesionalna drutva u kojima postoji empirijska podudarnost izmeu religijske i nacionalne zajednice. Religijsko opredeljenje moe biti u korelaciji sa politikim stajalitem.

Religijska zajednica moe uticati na politiku u sferi zakonodavstva - veoma su aktivne u zakonskoj regulativi pobaaja, braka iitd. Mogu uticati u oblasti kolstva, regulisanja praznika. Religijske zajednice mogu apelovati na vjernike da apstiniraju od politike. Religija moe suzbijati politiki angaman ako daje prednost religijskom u odnosu na svetovno. Religijske zajednice mogu od vjernika traiti da se u javnom i politikom ivotu ponaaju u skladu sa doktrinama rimokatolianstva, islama, pravoslavlja... Vernik moe religiju doivljavati kao najveu snagu i izvor nadahnua u izgradnji drutva, ako drutvo od njega trai da se angauje suprotno interesima svoje religije i religijske zajednice. Politiki sustav i angaovanost mogu se prihvatiti, uz ovekovu intimnu religioznost. Savez religije i politoke u multireligijskom drutvu moe dovesti do haosa i konflikata.

Korelacija izmeu religije i politike nije svugdje podjednaka. Korelacija je izraenija u zemljama 3 svijeta i tranzicijskim zemljama. Sami Zabaida dao je u odnosu na politiki ivot sljedeu tipologiju islama:

1) KONZERVATIVNI ISLAM - Saudijska Arabija - Insistiraju na moralnoj obnovi koja bi bila u skladu sa vjerskim nauavanjima. Oni hoe primjenu erijata i na islam gledaju kao na mjeavinu religije, drutva, kulture i politike.2) RADIKALNI ISLAM -koji zagovaraju razne grupe u Egiptu. Tee likvidaciji nemuslimanske vladavine.3) POLITIKI ISLAM - koji zagovara drutvene reforme zasnovane na islamu. Muslimanski sekularisti eleli bi odvojiti religiju od politike. Sekularisti ele da religija bude stvar osobnog ivota, te da se iz politikih, a ne verskih razloga eli ouvati spreg islama i politike.Politika zajednica moe iskoristiti religiju kao instrument svoje vanjske politike. Uvwek postoji opasnost da neka stranka instrumentalizira religijsku zajednicu za svoje pragmatine ciljeve. Religijske zajednice mogu okupljati vjernike razliitih politikih stranaka. Religizacija politike moe se vriti sistematskim davanjem religijskih atributa i konotacija politikim konceptima, ako se politiki konflikti predstavljaju kao konflikti razliitih religijskih kultura. Postoje 2 modela: PRAGMATIKI MODEL - polazi od toga da se politika zajednica potinjava religijskim interesima politike akcije. MODEL GDE POLITIKA ZAJEDNICA ZAPOSTAVLJA RELIGIJSKU - smatrajui je neprijateljem. Postoje 3 modela politikih stranaka koje su proistekle iz njenog odnosa spram religiji i kongesiji: STRANKE KOJE EGZISTIRAJU U KONTEKSTU NACIONALNOG I RELIGIJSKOG PLURALIZMA, POLITIKAANKA ZASNOVANA NA SLJEDBI, POLITIKA STRANKA ZASNOVANA NA RELIGIJSKOJ IDEOLOGIJIKlerikalizam dolazi od lat. rei clericalus - crkveni. Odnosi se na klera. Kleriklizam je u sutini vezan za obiajne vernike, laike. B. Klai ga odreuje kao politiki pokret za gospodstvom crkve i sveenstva u politikom i kulturnom ivotu zemlje. To je unoenje elemenata politike u religiju i religije u politiku. Njega treba razlikovati od religije. Tamo gdje poinje klerikalizam. prestaje religija.Antiklerikalizam - borba protiv uticaja religijskih zajednica i institucija na politiki ivot.Fundamentalizam - pokret nastao u SAD. Sutina mu je protivljenje liberalnim idejama i modernoj znanosti. Mete fundamentalizma su sekularizacija, modernizam, pluralizam, politika, liberalizam, feminizam, homoseksualnost... Sociologijski indikatori fundamentalizma su verovanje u doslovnu nepogreivost svetog spisa, odbacivanje svih modernih znanosti. Ko odstupa od ova dva naela nije vernik, ne prihvata se nikakva politikaReligijski fanatizam - reakcija na sekularizam. Sociologiski indikatori fumdimentalizma su: vjerovanje u doslovnu nepogreivost svetog spisa, odbacivanje svih modernih znanosti, ko odstupa od ova dva prednjanja naela nije vjernik, ne prihvaa se nikakva politika.Islamski fundamentalizam - zagovara povratak izvornom islamu, islamu kao celovitosti islamskog drutvenog, gospodarskog, politikog, religijskog sustava.Panislamizam - uenje o jedinstvu svih pripadnika islama, o jedinoj mulslimanskoj naciji. To je bio pokret za saradnju svih islamskih drava i sljedbenika islama i njihovo politiko, duhovno sjedinjavanje u skladu sa uenjem Kur'ana. Panislamizam je insistirao na znaenju islama. Za nositelje panislamizma religija je poltika, politika religija.