“i, the errant pupil branko, surnamed fučić” – conference papers from the international...

7/26/2019 I, The Errant Pupil Branko, Surnamed Fui Conference Papers From the International Scholarly Seminar on th

1/44

Az grini diak Branko pridivkom Fui

I, the Errant Pupil Branko, Surnamed Fui


2/44


3/44

Az grini diak Branko

pridivkom FuiRADOVI MEUNARODNOGA ZNANSTVENOG SKUPAO IVOTU I DJELU AKADEMIKA BRANKA FUIA (1920. 1999.)

MALINSKA, DUBANICA, OTOK KRK,30. SIJENJA 1. VELJAE 2009. GODINE

I, the Errant Pupil Branko,Surnamed Fui

CONFERENCE PAPERS FROM THEINTERNATIONAL SCHOLARLY SEMINARON THE LIFE AND WORK OF ACADEMICIAN BRANKO FUI (19201999)

MALINSKA, DUBANICA, ISLAND OF KRK,30 JANUARY 1 FEBRUARY 2009

Priredio/Edited by

T G

Malinska Rijeka Zagreb, MMXI.


4/44

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTIINSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI

KATOLIKI BOGOSLOVNI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBUSTAROSLAVENSKI INSTITUT

SVEUILINA KNJINICA RIJEKAOPINA MALINSKA-DUBANICA

Urednitvo / Editorial Board

Anelko BADURINAJosip BRATULIPerica DUJMOVI

Igor FISKOVITomislav GALOVITonko MAROEVI

Milan MIHALJEVIAnica NAZOR

Milan PELCSlavko SLIKOVI

Franjo ANJEK

Urednik / Editor-in-Chief

Tomislav GALOVI

Recenzenti / Reviewers

dr. sc. Marica UNI (Staroslavenski institut, Zagreb)prof. dr. sc. Georg HOLZER (Universitt Wien)

akademik Milan MOGU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb)dr. sc. Luc ORESKOVIC (Universit Paris-Sorbonne, Paris IV)

prof. dr. sc. Ludwig STEINDORFF (Christian-Albrechts-Universitt zu Kiel)akademik Petar IMUNOVI (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb)


5/44

S / C

Radoslav Katii Metru Branku na spomen (umjesto predgovora) 13In Memory of Master Branko (instead of a preface)

Tomislav Galovi Uvodna rije na otvorenju skupa 23Introductory Remarks at the Conference Opening

POZDRAVNI GOVORI NA OTVORENJU SKUPA / WELCOMING

REMARKS AT THE CONFERENCE OPENING

Akademik Igor FISKOVI 33 Prof. dr. sc. Milan PELC34Doc. dr. sc. Slavko SLIKOVI 35 Prof. dr. sc. MilanMIHALJEVI 36 Mr. sc. Orietta LUBIANA 37 FraBonaventura DUDA 38 Mons. dr. sc. Mile BOGOVI 38 Goran CRNKOVI, prof. 39 Mr. sc. Tatjana STANIN40 Dr. Milan RADI 41 Mons. Nikola RADI 41Anton SPICIJARI 42

VITA OPUSQUE

Tonko Maroevi Zemlja prohodana, batina protumaena: hermeneutikirasponi Branka Fuia 45Land Trodden, Heritage Interpreted: the HermeneuticExpanses of Branko Fui

Josip Bratuli Biografija ili ivotopis moje uspomene na Branka Fuia(fragmenti) 51

Biography or Curriculum Vitae My Memories of BrankoFui (Fragments)

Anelko Badurina Branko, Porat, Istra i ja 59Branko, Porat, Istria and I

Stjepan Damjanovi Fuievi Glagoljski natpisi 63Fuis Glagolitische Inschriften


6/44

6

Franjo anjek Branko Fui poasni doktor Katolikoga bogoslovnogfakulteta Sveuilita u Zagrebu (1983. 1985.) 71Branko Fui Honorary Doctor of the Catholic TheologicalFaculty of the University of Zagreb (19831985)

Marijan Jurevi Branko Fui, prijatelj i kranin 75

Branko Fui as a Friend and ChristianAnton Bozani Posadanjenje povijesnih dogaanja i vjersko-teoloka

sastavnica u Fuievoj izgovorenoj i pisanoj rijei 83The Contemporary Evocation of Historical Events andReligious/Theological Components in Fuis Lecturesand Writings

Adalbert Rebi Suradnja Branka Fuia s Kranskom sadanjou 87Branko Fui and the Kranska sadanjostPublishing Company

Orietta Lubiana Akademik Branko Fui i Izloba glagoljice u Sveuilinojknjinici u Rijeci 93Academician Branko Fui and the Glagolitic ScriptExhibition at the University of Rijeka Library

Dobroslava Lucija Mlaki Akademik Branko Fui i Druba sestara Presvetog SrcaIsusova u Rijeci 99LAccademico Branko Fui e lIstituto delle Suore del SacroCuore di Ges

Anton Barbi Kranski nazori Branka Fuia 105The Christian Thought of Branko Fui

Franjo Emanuel Hoko Branko Fui i ljevica Hrvatskoga katolikog pokreta 109Branko Fui and the Left of the Croatian CatholicMoement

Gordana Greti O. Vinko Fugoi i Branko Fui kako je rivalstvo postaloprijateljstvo... (nepoznat detalj iz ivota akademika BrankaFuia) 123Fr. Vinko Fugoi and Branko Fui: How Rivalry Became

Friendship (Unknown Detail from the Life of AcademicianBranko Fui)

Marija Stela Filipovi Branko Fui i crtice iz njegova Koordinatnog sistema 129Branko Fui und Umrisse seines Koordinatensystems

Jadran Zalokar Branko Fui pjesnikujui luomo universale 135Branko Fui a Poet luomo universale


7/44

Milana Meimorec Gatronomija grinoga fra Karla z Dubanice 139The Gastronomy of the Sinful Friar Karlo

Josip galji Otok Krk u Fuievu ivotu i stvaralakom opusu 151Die Insel Krk im Fui kreativem Werk

Ivan Botica Tomislav Galovi Iz rada na cjelokupnoj bibliografiji Branka Fuia 161

From Work on the Comprehensive Bibliography of BrankoFuis Writings

ARS HISTORIAQUE

Alenka Klemenc Habemus artificem! (Iz pisem Branka Fuia FrancetuSteletu) 177Habemus artificem! (From Branko Fuis Correspondenceto France Stele) / Habemus artificem! (iz pisama Branka

Fuia Franceu Stelu)Klara Buri-Matijai Prapovijest u radu i djelima Branka Fuia 203

La preistoria nellattivit e nelle opere di Branko Fui

Pavua Vei Tri romanika trikonhosa 213Three Romanesque Triconchoi

Marijan Bradanovi Graditeljstvo Dubanice u razdoblju renesanse 231The Architecture of Dubanica During the Renaissance

Petar Runje Crtice iz kasnosrednjovjekovne povijesti Fuieva rodnog

kraja Dubanice 259Sketches from the Late Medieval History of Fuis Birthplace Dubanica

Janez Hfler Grafine predloge v srednjevekem stenskem slikarstvu Istre 265Graphische Vorlagen in der mittelalterlichen WandmalereiIstriens / Grafiki predloci u srednjojekonom zidnomslikarstvu Istre

Nikolina Marakovi Zidne slike u crkvi sv. Martina u Svetom Lovreu (Istra):nove spoznaje na tragu Fuievih opaanja 281Wall Paintings in the Church of St. Martin in Sveti Lore(Istria): New Insights in the Follow-Up of Fuis Observations

Radovan Otri Otkrivanje zidnih slika u crkvi sv. Prima i Felicijana uirkotima kod Zavrja 317The Discoery of Frescoes in the Church of Sts. Primus andFelician in irkoti at Zavrje


8/44

8

Dolores Otri Judin poljubac u crkvi sv. Prima i Felicijana uirkotima 323

Le baiser de Judas, la fresque dans lglise de St. Primuset Felician irkoti

Milan Pelc Insipiens iz Berma i poganska simbolika u

srednjovjekovnoj kranskoj ikonografiji hrvatskiprimjeri 337

Insipiens aus Beram und heidnische Symbolik in dermittelalterlichen christlichen Ikonographie Kroatiens

Marija-Ana Drrigl Crkva sv. Marije u Bermu etiko i retoriko itanjefresaka 355

The Church of St Mary in Beram Ethical and RhetoricalReading of Frescoes

eljko Bistrovi Zidne slike u crkvi sv. Marije na Bojem Polju krajViinade 365

Wall Paintings of the Blessed Virgin Mary in Boje Poljeat Viinada

Marina Vicelja-Matijai Branko Fui i ikonografija: prozorska rua na upnojcrkvi Marijina Uznesenja u Omilju 375

Branko Fui and Iconography: Rose-Window on ParishChurch of Marys Assumption in Omialj

SLAVISTICA ET CROATISTICA

Sanja Zubi Miscellanea philologica minorau djelu Branka Fuia 393

Miscellanea Philologica Minorain the Work of BrankoFui

Milan Mihaljevi Sandra Sudec Jezik hrvatskoglagoljskih natpisa i grafita 407

Linguistic Features of the Croatian-Glagolitic Inscriptionsand Graffiti

Amir Kapetanovi Morfosintaktika obiljeja, gramatiko i obavijesnoustrojstvo najstarijih hrvatskih glagoljinih epigrafskihspomenika (XI. XV. st.) 425

Morphosyntactic Features, Grammatical and Information(Thematic) Structure of the Earliest Croatian EpigraphicGlagolitic Texts (11th 15thCentury)


9/44

, , 435Forms of Proper Names in Branko Fuis Inscription andGraffiti Material and in Liturgical Manuscripts / Obliciosobnih imena u Fuievim Glagoljskim natpisima

i liturgijskim rukopisimaJohannes Reinhart Biblijski citati na hrvatskoglagoljskim natpisima 445

Bibelzitate auf kroatisch-glagolitischen Inschriften

Olga Akimova Glagoljski kulturno-povijesni mitologemi u europskomkontekstu 457 -

Vesna Badurina-Stipevi Legenda o svetom Antunu opatu u hrvatskoglagoljskoj

knjievnosti 467The Legend of St. Anthony the Abbot (St. Anthony of thePiglets) in Croatian Glagolitic Literature

. XIII XV . 475New Attributions of Croatian Glagolitic Scribal Hands from13thto 15thCenturies / Noe atribucije hrvatskoglagoljskihpisarskih ruku XIII. XV. stoljea

(o

xiv .) 483Entre lorthodoxie religieuse et la magie (La fonction durouleau aprs le XIVe s.) / Izmeu religiozne ortodoksnosti imagije ( funkcija svitka nakon 14. stoljea)

Marinka imi Kajkavski utjecaj u 2. novljanskome brevijaru 501The Kajkavian Influence in the Second Breviary from Noi

Marko Rimac Ivan Botica Hrvatska irilica u glagoljskim matinim knjigamazapadno od Krke 521Croatian Cyrillic Script in Glagolitic Registers of BirthsWest of Krka

O. ? 551One More Glagolitic Manuscript by the Croatian ScribeJuraj erni? / Jo jedan glagoljski rukopis hrvatskoga piscaJurja ernia?


10/44

10

Anica Vlai-Ani Kukuljeviev glagoljski epitaf Zahvalni sin svomeotcu 561

Kukuljevis Glagolitic Epitaph of the Grateful Son toHis Father

Jasna Vince Transliteriranje hrvatske glagoljice 581

Transliterating Croatian Glagolitic into Latin Script

EPIGRAPHICA GLAGOLITICA FUIIANA

Anica Nazor Doprinos Branka Fuia istraivanju glagoljskih natpisa 599

The Contribution of Branko Fui to the Research ofGlagolitic Inscriptions

Tanja Kutovi Boris Kuzmi Branko Fui i Baanska ploa 615

Branko Fui and The Baka TabletMateo agar Paleografske smjernice glagoljske epigrafike u

znanstvenom djelu Branka Fuia 621

Palaeographic Determinants of Glagolitic Epigraphy inBranko Fuis Scholarly Work

Vladimir Sokol Posljednji otkriveni glagoljski natpisi u Vinodolu inastanak hrvatske irilice i tzv. Crkve bosanske 627

Last Discoered Glagolitic Inscriptions in Vinodol and the

Emergence of Croatian Cyrillic Script and the So-CalledBosnian Church

Lada Prister Doprinos Branka Fuia istraivanju crtea grafita nakamenim spomenicima u kontinentalnom dijeluHrvatske 641

Branko Fuis Contribution to the Research of Graffiti-Drawings on Stone Monuments in Continental Partof Croatia

Blaenka Ljubovi Doprinos akademika Branka Fuia prouavanju

glagoljske batine grada Senja 649The Contribution of Branko Fui to the Study of theGlagolitic Heritage of the City of Senj

Vclav ermk Branko Fui a Staromstsk kmen 659

Branko Fui and the Stone Fragment from Star Msto /Branko Fui i kameni fragment iz Starog Msta


11/44

ETHNOGRAPHICA ET ALIA

Jelka Vince Pallua Bio sam terenac, pjeak, istraiva starina etnolokasastavnica Fuievih istraivanja 667

I Was the Field Worker, Pedestrian, Antiques Researcher the Ethnological Component of Fuis Research

Antonija Zaradija Ki Brankov bestijarij Terrae incognitae 675

Brankos Bestiary in Terra Incognita

Maja Pasari Vieslojna kulturoloka predodba ovce u putopisuApsyrtidesBranka Fuia 693

The Multilayered Culturological Notion of Sheep inBranko Fuis Travelogue Apsyrtides

Evelina Rudan Kapec FuievJure ki nainja ruke i krsnik kao iscjelitelj 709

FuisJure ki nainja rukeoder Krsnik als HeilerVinko Kovai Jezik Grdoselske kronikei Fuieva prijevodna

rjeenja 727

La lingua della Cronaca di Grdosele le soluzionitraduttive di Fui

SCIENTIAE AUXILIARES HISTORIAE ET ALIA

Mirjana Matijevi Sokol Latinska epigrafija otoka Krka od IX. do XII. stoljea.Prilog kontekstualizaciji novopronaenog natpisa ugradu Krku 739

Latin Epigraphy on the Island of Krk from 9thto 12thCentury. A Contribution to the Contextualization of theNewly Found Inscription in Krk

Franjo Veli Heraldiko stvaralatvo Branka Fuia 759

La creazione araldica di Branko Fui

Damir Sabali Inventarizacija staroga knjinog fonda u samostanskimknjinicama na Kvarneru 771

Inentorying the Antique Books in the Monastic Librariesof Kvarner

Darko ubrini Putokazi Branka Fuia 779

Sign-Posts of Branko Fui


12/44

12

PRILOZI / CONTRIBUTIONS

RASPORED RADA Raspored rada Meunarodnoga znanstvenog skupa o ivotui djelu akademika Branka Fuia (1920. 1999.) Azgrini diak Branko pridivkom Fui, Malinska, Dubanica,otok Krk, 30. sijenja do 1. veljae 2009. / Schedule of

Proceedings for the International Scholarly Seminar on theLife and Work of Academician Branko Fui (19201999) I, the Errant Pupil Branko, Surnamed Fui,

Malinska, Dubanica, Island of Krk, 30 January 1 February 2009 795

KRONIKA Kronika Meunarodnoga interdisciplinarnog znanstvenogskupa o ivotu i djelu akademika Branka Fuia (1920. 1999.) Az grini diak Branko pridivkom Fui /Recordof Proceedings of the International and Interdisciplinary

Scholarly Seminar on the Life and Work of AcademicianBranko Fui (19201999) I, the Errant Pupil Branko,Surnamed Fui(Tomislav Galovi Perica Dujmovi) 807

KAZALO Kazalo osobnih i zemljopisnih imena /Index of Proper andGeographical Names


13/44

Nakladnici / Publishers

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb / Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb

Institut za povijest umjetnosti, Zagreb / Art History Institute, Zagreb

Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb / Catholic Theological Faculty,University of Zagreb, Zagreb

Staroslavenski institut, Zagreb / Old Church Slavonic Institute, ZagrebSveuilina knjinica Rijeka, Rijeka / University Library of Rijeka, Rijeka

Opina Malinska-Dubanica, Malinska / The MalinskaDubanica Municipality, Malinska

Za nakladnike / For the Publishers

Pavao RUDAN Milan PELC Josip OSLI Marica UNISenka TOMLJANOVI Anton SPICIJARI

Oblikovanje naslovnice / Front-Page

Perica DUJMOVI

Grafiki urednik / Graphic Editor

Franjo KI, ArTresor naklada, Zagreb

Prijelom / Layout

Borjana TETI, ArTresor naklada, Zagreb

Lektura / Language Supervision

Tomislava BONJAK BOTICA, prof.

Korektura / Proofreading

Andrea RADOEVI, prof.dr. sc. Sandra SUDEC

Struni suradnik / Professional Associate

Dejan ZADRO


14/44

Prijevod / Translation

Boris ANI (engleski / English), Miroslav BARUN (njemaki / German), Edward BOSNAR (engleski/ English), Tomislava BONJAK BOTICA (francuski / French), Silva TOMANI KI (engleski /

English), autori lanaka / Authors

Kazalo / Index

Tomislav GALOVI, David KI

UDK/ UDC

Sveuilina knjinica Rijeka, Rijeka

Tisak / Printer

Denona d. o. o., Zagreb

Naklada/ Issued

800

CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguSveuiline knjinice Rijeka pod brojem 120804096

ISBN 978-953-6106-90-5 (Institut za povijest umjetnosti)ISBN 978-953-6080-08-3 (Staroslavenski institut)

Tiskanje zbornika potpomognuto je od Zaklade HAZU.


15/44

R K

M B

( )

Branko Fui, to je ime koje susreem jo od mladih dana. Nailazio sam na nj najee kad sam listaoAkademijine Ljetopise. Tamo sam nailazio na izvjea s njegovih terenskih pohoda, uvijek zanimljiva.Nije to bio moj predmet, bila je povijest umjetnosti, a ja sam tada ulazio u filologiju, i to klasinu,ali je uvijek bilo, izravno ili neizravno, glagoljatvo, i uvijek je bila Istra ili Kvarner, sve to meni jakoprivlaivo. Tako sam se, sve ne poznavajui ga osobno, priviknuo na prisutnost Branka Fuia. A

iz razgovora starijih ubrzo sam razabrao kako mu je dobar glas i kako je priznat i prihvaen. Bio jeprimjer za vrijednost koja se potvruje i opstaje sama iz sebe usprkos tenjama i zahtjevima vlada-juih. Postao je tako dio mojega svijeta i kako sam, gotovo neopazice, sve dublje zalazio u slavenskufilologiju, osjeao sam da me negdje u budunosti jo eka susret s njim. To vie to sam u Akademijisaznao da on sprema potpun korpus glagoljikih natpisa, koji se oekivao s upornim nestrpljenjem.No njegovi Glagoljski natpisidoli su mi u ruke, jako su me obogatili, i zadivili dakako, s njima podmiicom obilazio sam na ljetnim izletima terene, a da njega osobno jo nisam poznavao.

Da ga sretnem, moralo je proi dosta vremena i dogoditi se mnogo toga. Postao sam profesorslavenske filologije u Beu i po elji studenata poao s njima i starijim kolegom, profesorom Franjom

Veeslavom Mareom, kako se rado nazivao kad je govorio hrvatski, a govorio je izvrsno, na glago-ljake terene. Po Mareu je glagoljica uvijek bila ivo prisutna na bekoj slavistici.Obili smo dosta temeljito otok Krk, Vinodol, Grobnik, Kastav i Istru. Ekskurzija je poela u

Zagrebu. Studenti su upoznali glagoljaki Zagreb: Baansku plou u Akademiji, glagoljske rukopiseu Akademijinu arhivu i u knjinici samostana franjevaca treoredaca na Ksaveru. Zanimljivo je bilodoivjeti kakav je Zagreb znatan glagoljaki centar. A onda se krenulo na Kvarner. Prvo je trebalo poipo Branka Fuia, jer kakva bi bila naa ekskurzija da nam se on nije pridruio. Mare ga je dobropoznavao ve od prije. Na putu sam, dakako, studentima objanjavao povijesno i kulturno zemljite.Provezli smo se ispod Trsata, proli tada jo kroz Rijeku, i onda, daleko vani prema Voloskom, stigli doFuieve kue. Kako god smo bili dosta brojni, doek je bio upravo nevjerojatno gostoljubiv, a pogled

to se s balkona otvarao na Rijeki zaljev bio je takav da zastane dah i potpuno obuzme onoga kojigleda. Bilo je nekako znakovito da ovjek kakav je Fui ima takav stan, on koji sigurno nije pripadaomeu privilegirane. Nezaboravna je ostala toplina kojom nas je doekala i pogostila domaica.

Tako sam upoznao Branka Fuia, ovjeka koji mi ni tada nije ba nikako bio nepoznat. A bit eda je i on tada ve znao za mene. Kako bilo, odmah smo se, na hip, dobro razumjeli. Od prvih rijeibio mi je jedan od najdraih sugovornika. A onda smo u punom sastavu, s Brankom Fuiem naelu, ve po noi krenuli na Krk.


16/44

14

RK Kako god mi to, znajui s kim sam, nije bilo neoekivano, opet me se snano doimalo kako je

Fui bio sroen sa zemljitem kojim smo prolazili. Od kad nam se on pridruio, na poseban sunain oivjeli predjeli kojima smo se kretali. A i on ih je doivljavao duboko i gotovo uzbueno kaoda ih prvi put upoznaje. Njegova sroenost sa svojim terenom jako nam je intenzivirala doivljajtoga upoznavanja i irila obzorje daleko preko granica glagoljike filologije i epigrafike, koje su bileglavno teite naega zanimanja. On nas pak nije vodio samo od lokaliteta do lokaliteta, od poune

zanimljivosti do poune zanimljivosti, nego i od upnika do upnika, od gvardijana do gvardijana,pa i od biskupa do biskupa. Naim se studentima tako stala ocrtavati slika kakvu nisu zamiljaliotiskujui se na put u komunistiku Jugoslaviju. No i nama koji smo Hrvatsku i dotad dobro po-znavali na svakom su se koraku otvarali novi vidici. Fui je razgovarao ne samo sa upnicima, negoi s njihovim domaicama, ne samo s gostioniarima i poslovoama gostionica, nego i s konobarimai pipniarkama, s ljudima u vrtovima kua kraj kojih smo prolazili. I od toga je oivljavao svijet ukoji smo bili doli, oivljavao ivou ivota koji bi nam bez takva vodia ostajao skrovit.

S Fuiem niti jedan nam korak nije bio nesiguran. On je savreno poznavao sav taj teren. Samojednom je zakazao, a to nam je reklo mnogo o njem. Kad smo iz Vinodola stigli u avle, zamo-lili smo ga da nas povede ravno u Kastav kako se ne bismo morali probijati kroz Rijeku i njezinu

prometnu guvu. A on, umjesto da nas uputi da prijeemo preko mosta na Rjeini, pa onda prekoSvetoga Mateja Vikova i preko Ronjga u Kastav, a ja sve to tada jo nisam znao, odveo nas jepod Grobnik, pa nam se kombi po grbavoj neasfaltiranoj umskoj cesti, ve po noi, jedva jedviceispenjao do asfalta i tako smo, muno, ipak dospjeli do Kastva. U mraku je bio izvanredno dojmljiv.Pokazalo se tako da Branko Fui, koliko god izvrsno poznaje teren, ne pozna ceste! Taj nenadma-ivi terenac nije se kretao automobilom. Sve je obilazio pjeice i javnim prometalima. I to je dodaloonomu potovanju koje smo i bez toga osjeali za njegovu osobu i njegov rad.

Obili smo tada sve to je na Krku, u Vinodolu, u Kastvu i Istri glagoljaki relevantno. I kolegaMare i ja prinosili smo, svaki sa svojega gledita, tumaenju sve to smo mogli. No iza Fuia bilo je

malo to rei. Studenti su bili jako i sve vie zainteresirani. Vratili smo se silno obogaeni. A BrankaFuia nisam od tada samo jo vie cijenio kao kolegu, vrhunskoga strunjaka i poznavatelja, negoje u meni stekao prisnoga i odanog prijatelja. ivo sam elio opet krenuti s njim istarskim putima.I nije trebalo dugo ekati. Ba tada je Staroslavenski institut u Zagrebu pod dinaminim vodstvomsvojega vrijednog suradnika Milana Mihaljevia stao upriliivati niz ekskurzija na glagoljake terene.Uvijek se dolazilo i do kue s pogledom na Rijeki zaljev da se pridrui i Branko Fui. Tek s njimje ekskurzija dobivala svoju pravu ivost i pun sadraj.

U tim ekskurzijama, koje je organizirao Milan Mihaljevi, a struno i terenski vodio BrankoFui, sudjelovao sam i ja kad god sam samo ikako mogao. One su mi ostale nezaboravne, osobitoekskurzija u kojoj smo krstarili Istrom slijedei obilaske opisane u Istarskom razvodu ili ona druga

u kojoj smo obili sve vinodolske gradove, od Ledenica do Grobnika, poavi od frankopanske pa-lae u Novome, to je zapravo bila temeljita reambulacija Vinodolskoga zakona. Bilo je to tik predDomovinski rat. Bili smo od toga svi pomalo razdraeni i napeti. Poslije takvih ekskurzija vie nijebilo. Ali ja sam i na tima, na kojima sam uzmogao sudjelovati, nauio neizmjerno mnogo o glago-ljakim terenima i prijateljski se zbliio s Brankom Fuiem.

Fui je znao i umio mnogo toga. Ne samo nepogreivo posezati za glagoljskim vrelima, ne samoitati glagoljske natpise, reproducirati ih i tumaiti kao vrhunski znalac glagoljike epigrafike, znao


17/44

je do u zapanjujue pojedinosti i kulturni ambijent iz kojega su ti natpisi potekli. Kao povjesniarakulture teko ga je bilo dostii, a kamoli nadmaiti. A bio je vrlo znatan i kao popularizator glago-ljake kulture i vrijednosti njezine batine. Na putu od Roa do Huma, kraj Aleje glagoljaa, imaoje u jednoj kuici i u njezinu ograenu dvoritu radionicu u kojoj je izraivao izvanredno uvjerljivekopije kamenih spomenika s glagoljskim natpisima. Postajalo je to tako kulturno dobro koje sebez osobitih mjera zatite moglo prenositi i postavljati gdje god bi se to uinilo umjesnim. Bila su

to uila koja su se ujedno mogla rasporeivati kao izloci ili izvanredno kvalitetna dekoracija. Zasvaku istarsku crkvu znao je kakve su u njoj freske. Znao je govoriti kajkavski ba kako se govori uZagrebu, akavski kako se govori na njegovu rodnom Krku, u zaviajnoj Dubanici, ali i kako se go-vori u Istri. A izvrsno je, dakako, poznavao crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije, koji je nauiood glagoljaa. Usjeklo mi se u pamet kako je znao prolazei kraj kue nepoznatih ljudi nagnuti sepreko dvorine ograde ili kroz otvoren prozor i glasno upitati koga od domaih: a kuha? Odmahje bio uspostavljen prisan i srdaan odnos i bili smo domai. Zbog svih tih znanja i vjetina netkood mlaih sudionika ekskurzije stao ga je nazivati metar Branko. Svi smo to odmah prihvatili i onje to za nas ostao.

Doista, bio je metar u svem bogatom i slojevitom znaenju te rijei. Bio je majstor, ne samo na

jednom podruju. Nedostian majstor. I bio je svima nama uitelj. Veliki uitelj. Svima nama, a nesamo mladima. Teko mi je nai rijei da valjano izreknem koliko bih neukiji i siromaniji bio danisam imao Branka Fuia za uitelja.

Nad naim posljednjim susretima kao da se nadvila neka sjena. Nije to bio samo osjeaj da sve vi-e dozrijeva prolaznost. Neke stvari kao da su se iaile i izrodile. U drugoj polovici ratnoga travnja1993. skupina studenata beke slavistike organizirala je izlet u Istru. Okupili su se oko lektorice kojaim je bila nastavnica. Bili su to napredni studenti, antiautoritarni, koji su otklanjali uiteljstvo, asebe lako uzimali kao mjeru svih stvari. Njihova lektorica me je kratko prije nego je ekskurzija kre-nula zamolila da im se pridruim jer e tako vie nauiti. Prihvatio sam taj poziv jer sam osjeao da

mi je to dunost, iako sam znao da zapravo ne pripadam tomu krugu i da je odnos veine studenatana toj ekskurziji prema meni u najmanju ruku ambivalentan. Ja sam na junom kolodvoru u Beukupio Veernji listi itajui ga na putu iz njega saznao to se uasnoga dogodilo u Ahmiima. Tome je duboko potreslo i zagorilo radost od toga to sam bio na putu u Istru. Putovali smo prekoLjubljane, u Hrvatsku smo uli u apjanama. S vlaka smo sili u Matuljima, gdje nas je ekao kombineke turistike agencije. Dvije ene koje su nam imale biti vodii odmah su se pred studentima po-ele ograivati od nacionalistike hrvatske vlasti i tjerati neko istrijanstvo. To je padalo na plodnotlo. Bili su indoktrinirani duhom koji sam osobito jasno upoznao u emisiji austrijskoga radija koja jeodgovor istarskoga seljaka Io sono Istriano, tako na talijanskom jeziku, proglaavala najviom mudro-u kada se govori o nacionalnim odnosima u Istri. Organizatori su ekskurziji udarili bazu u Opatiji.

Stanovali smo u starinskom luksuznom hotelu, kojemu su cijene, tako potpuno izvan sezone, bilepristupane. Uslijedila je jo veernja etnja po Opatiji.

Vrijeme je bilo runo. Ipak se po programu sutradan otilo u Pulu. Obili su se najvaniji spo-menici, dakako arena, forum i antiki hramovi, ali da se ja nisam umijeao, ne bi se bila pogledaladobro ouvana prekrasna ranobizantska crkva Marija Formoza. U tom obilasku najvanije, naj-glavnije od svega, bilo je razgledavanje groblja iz austro-ugarskih vremena. Osjetio sam da je Pulakao mornarika baza Habsburke Monarhije tu bila najzanimljivija. Na povratku prema Lovranu,


18/44

16

RK Opatiji i veernjoj promenadi pogledali smo, i opet samo na moju inicijativu, i Plominski natpis i

kasnoantiki reljef u koji je uklesan, posjetile su se, i opet samo na moju intervenciju, Moenice.ak u kii, koja je neumorno kapala, i zavijene u niske oblake bile su arobne. Mene je dua vuklada poemo jo i do Veprinca, ali osjeao sam da nije umjesno toliko nametati svoje kriterije. Za tugrupu to oito nije bilo primjereno.

Sutradan se imalo poi u kopnenu Istru. Smatrao sam da to ne smije biti bez metra Branka.

Stupio sam u dodir s njim i lako ga pridobio da poe s nama. Pokazivati Istru onima koji ju jo nisuvidjeli bilo mu je osobito veselje. Tako sam sve po kii jo jednom posjetio Dragu. Pokazao samstudentima na groblju jedan do drugoga grobove porodica Krivii i Crivelli. Osjetio sam kako izgrupe prema meni zrai odbojnost. Nije im bilo jasno zato im o tome govorim. Fui im je pokazaoi objasnio umjetniko blago Dragua. Obilazili smo i druga mjesta, a pogledali smo i mrtvaki pleskod Berma. Metar Branko je sve to protumaio, onako ivo i sadrajno kako je samo on to znao.

Posljednjega dana pridruio nam se Fui opet kod svoje kue kraj koje smo se vozili u Rijeku.U Rijeci nas je odveo na izlobu glagoljice i svojim nezamjenjivim tumaenjem proveo kroz nju.Ekskurzija je time bila doista okrunjena.

Metar Branko bio je vrlo ivahan i sasvim on sam, pravi. Ipak sam osjetio da je zapravo klonuo,

zasjenila ga je bila neka jedva primjetljiva, vjerojatno samo meni, tamna sjena. Poela ga je svladavatibolest. Tako je, kad smo se opratali, i moje raspoloenje bilo zasjenjeno nekom sjetnom zebnjom.Vie osjeajem nego zakljukom da se nai susreti blie kraju. I nebo i more bili su podjednako sivi.

Ipak nai susreti nisu zavrili u tom osvjetljenju. Negdje u kasnim devedesetima prologa stolje-a sjedio sam za grubo istesanim drvenim stolom u dvoritu pred upnim dvorom u Repiu podOkiem. Dan je bio zrelo proljetni, sunan i svijetao. Po plavom nebu razlijevala se boja sunca kojese tek bilo zaputilo prema zalazu. Sjedio sam u dvoritu s Jurom, upnikom, podiui povremenopogled prema Oki-gradu i pijuckao izvrsno pljeiviko vino. A kako bi kod upnika i bilo drukijenego izvrsno?

Odjednom se u velikom luku uvezao u dvorite automobil. Za volanom je sjedio povjesniarumjetnosti Andrej mega, sin mojega dragog i osobito cijenjenog kolege, jo sa studija, na stra-njem sjeditu njegova supruga Jasna apo, etnolokinja. A kraj vozaa, bilo je to kao neko udo,nitko drugi nego Branko Fui. Izveli su ga na izlet, upoznavao je krajolik, prirodni i kulturni, togakuta Hrvatske. S njima je bio i pokojni Josip Pepi Stoi, i on povjesniar umjetnosti. Pridruili sunam se u tom osunanom poslijepodnevu dok su se boje sve neprimjetno mijenjale u predveernje.Bio je izvrsno raspoloen, iako vidljivo manje pokretan nego sam ga imao u pamenju. Uz pleme-nitu kapljicu ivo smo razgovarali. Stoi je pokrenuo raspravu o tome je li u Zagrebakoj biskupijibilo benediktinaca. On nas je uvjeravao da nije, a nama je bilo teko to prihvatiti. Fui je u tojraspravi ostajao vrlo suzdran. Nije to bio njegov teren. Uio je. Takvo mi je sunano poslijepodne

ostalo nezaboravno. A bio je to moj posljednji susret s metrom Brankom. U prekrasnom osvjetlje-nju i raspoloenju, doista dostojno i pravedno.

Bilo mi je dano da u zimi 1999. budem na glagoljakoj misi zadunici koju je u crkvi svetogaFranje Ksaverskoga sluio fra Anelko Badurina, i on povjesniar umjetnosti, velik i zasluan istrai-va nae srednjovjekovne batine. I njemu dugujem mnogo. Poslije mise vraao sam se tramvajem ugrad s pravim drutvom: Josipom Bratuliem i Stjepanom Damjanoviem. Bio je to ispraaj u kojemsu se proimale tuga i radost spojene s velikom zahvalnosti.


19/44

Oni napredni studenti s beke ekskurzije izdavali su svoje glasilo. To im je bilo vanije i zani-mljivije od glagoljice. U njem je netko od njih za sve svoje kolege opisao svoje doivljaje u Istri. Tuse pokazalo da je njih vie od svega zanimala Abbazia kao ljetovalite bekoga graanstva, Abbazia imaruni, etnica uz more. Prezirno se spomenulo razgledavanje Plominske ploe, s primjedbom daonakvi, o tim stvarima znaju sve i mnogo govore. A studente to, dakako, ne zanima, njima je todosadno. A Fuiu, Fuiu su se rugali. Opisali su ga kao kominu figuru, ishlapjela starca koji rado

pije rakiju. Zapisujem to da ostane na njihovu trajnu sramotu. Pojma nisu imali koga su sreli. Nisuimali osjetila za to. A zadovoljan sam to moje sudjelovanje na ekskurziji nisu niti spomenuli. Doistami tamo nije bilo mjesto.

A metru Branku do groba sam zahvalan. To to sam sve od njega nauio i ime me je obogationemjerljivo je, kako se danas rado kae. A ja sam, koliko sam mogao, davao od toga drugima. Silnoje bogata batina koju smo od njega primili. Treba joj se pokazati doraslim. U svoje ime i u ime svihprinosnika ovomu zborniku izriem mu: hvala! Neka mu je slava jer je jedan od onih malobrojnihkojima najvie dugujemo.


20/44

18

R K

I M M B

( )

Branko Fui, the name I have encountered so many times since my youth, most often as I was lea-fing through the pages of the AcademysAnnals. There I would come across his ever intriguing fieldreports. It was not my actual subject, it was art history, but as I was entering the field of classical phi-lology, I found that the ever appealing Glagolitic heritage, together with Istria and Kvarner, would

ever be, directly or indirectly, coming my way. Thus I grew accustomed to the presence of BrankoFui without knowing him personally. Listening to the conversations of my seniors soon made merecognize his considerable reputation, acknowledgement and wide acceptance of his work. He wasan outstanding example of self-sustaining and self-confirming value, notwithstanding the ambitionsand pretensions of the governing systems. He thus became a part of my world and as I proceededwith my exploration of Slavic philology, I felt that my encounter with him was bound to happensometime in the future. This anticipation became more intense as I learned that he was collectingan eagerly awaited, complete corpus of Glagolitic inscriptions. As I finally got hold of his Glagoljskinatpisi (Glagolitic Inscriptions), I found myself enrichedand impressed and ever accompanied bythem under my arm as I went on summer field trips, without knowing their collector personally.

It still took a lot of time and circumstances for me to finally meet him. After becoming a pro-fessor of Slavic philology in Vienna, I accompanied my students and a senior colleague, ProfessorFranjo Veeslav Mare (as he would introduce himself in his perfectly fluent Croatian) on theirGlagolitic sites tour. According to Mare, Glagolitic script had ever been vividly present in Slavicculture curriculum at the University of Vienna.

We explored the Island of Krk, Vinodol, Grobnik, Kastav and Istria fairly thoroughly. Ourexcursion started in Zagreb. The students were first introduced to Glagolitic Zagreb: the Bakatablet at the Academy, Glagolitic scripts in the Academys Archives and in the library of TertiaryFranciscan Monastery in Ksaver. It was rather impressive to experience Zagreb as a significant center

of Glagolitic heritage. And then it was time for us to set off for Kvarner. But prior to that, it wastime to invite Branko Fui to join us, for his absence would have made our excursion rather incom-plete. Mare had already known him fairly well. Along the way, I naturally used the opportunity tointroduce the students to important historical and cultural sites. We drove beneath Trsat, throughthe town of Rijeka and then, further outwards to Volosko, we reached Brankos house. Despite beingso numerous, we were greeted with almost unbelievable hospitality, and the view from the balconyoverlooking the bay was breathtaking and mesmerizing. It was somewhat suggestive for a man like


21/44

Fui to have a house like that, since he was surely never a part of the privileged kind. The warmthwe were welcomed with remained unforgettable.

And that is how I met Branko Fui, the man I had always felt acquainted with. And by then he musthave already heard of me. Be it as it was, we could understand each other well from the very first instant.Ever since we exchanged our first words, he became one of my dearest conversation partners. And onceour team was finally complete with Branko Fui as the leader, at night we set off for the Island of Krk.

Regardless of my expectations due to his presence, it was still unbelievably impressive to witnesshow intimate Fui was with this land that we were passing through. From the moment he joinedus, this land somehow became remarkably vivid. And he seemed overwhelmed by it all over again,as if exploring it for the very first time. His kinship to his field elaborated our experience of it andwidened our horizons far over the borders of Glagolitic philology and epigraphy, our primary scopeof interest. Our tour was not a mere walk from one locality to another, from one illuminating dis-covery to the next. We walked from parish priest to parish priest, from guardian to guardian, evenfrom bishop to bishop. Our students started creating a very different image from the one they hadin mind as they set off on a journey to Communist Yugoslavia. But his accomplishment was evengreater as he succeeded in opening up new horizons every step of the way, even for us who had

known Croatia well. Fui spoke not only to parish priests, but to their housekeepers, innkeepersand landlords, waiters and bartenders, people in gardens of the houses we walked by. And he thusinvigorated this world we had entered, with such wonderful vividness that would have remainedsecret to us if it had not been for our exceptional guide.

Fui enabled us to tread this terrain safely. He was familiar with it to the very detail. Only oncedid he fail, and this incident revealed a whole new story of him. When we arrived to avle fromVinodol, we asked him to take us directly to Kastav, so as to avoid dense traffic through Rijeka.Instead of directing us to the bridge over Rjeina and further over Sveti Matej Vikovo and Ronjgito Kastav, which I did not know at that time, he took us beneath Grobnik, so our van had to struggle

through a bumpy, uphill forest road in the night. It finally did make its way to asphalt surface so we,although painfully, reached Kastav, which was extraordinarily impressive in the dark. It turned outthat, even though exceptionally well acquainted with the terrain, our guide Branko Fui did notknow anything about the roads! This unmatched field expert never used a car in his quests. He wenteverywhere either on foot or by means of public transport. And this revelation much contributed toour already existing deep respect for his person and his work.

Our excursion encompassed all significant Glagolitic sites on the Island of Krk, in Vinodol,Kastav and Istria. Both my fellow colleague Mare and I, each from his respective point of view,contributed to the interpretation as much as we could. But there was nothing left to say after Fuidelivered his speech. The interest of our students continued to grow. We returned from our tour

truly enriched. This whole experience compelled me to respect him even more as a colleague, anoutstanding expert and a connoisseur and become his very close and loyal friend. I was eager tore-embark on another journey through Istria with him. And I did not have to wait long. At thatvery time, Old Church Slavonic Institute in Zagreb, under dynamic initiative of its valued associateMilan Mihaljevi, started arranging a number of excursions to Glagolitic sites. And each journeywould first stop by the house with a magnificent view over Rijeka Bay to have Branko Fui join. Itwas only with him that each excursion would gain its true spark and a full purport.


22/44

20

RK Every chance I got, I participated in these excursions, organized by Milan Mihaljevi and con-

ducted by Branko Fui. And they remained unforgettable, especially our cruise through Istria, sear-ching for all locations described in Istarskirazvod (Istrian Demarcation). Or the excursion in whichwe toured through all towns in Vinodol, from Ledenice to Grobnik, setting off from the FrankopanCastle in Novi Vinodolski, a tour that was in fact a thorough perambulation of the Vinodol Statute.It was at dawn of the Homeland War, making us all somewhat edgy and tense. It was the last we

would have of such excursions. But those journeys I took part in enabled me to gain profoundknowledge of Glagolitic sites and become a closer friend with Branko Fui.Fui had a lot of knowledge and skills. Not only did he unmistakably grasp for the wells of Glagolitic

heritage, not only did he know how to read Glagolitic inscriptions, reproduce them and interpret themas an unequivocal expert of Glagolitic epigraphy, he could also account for every minor detail of thecultural context from which those inscriptions were derived. It was difficult to attain, much less exceedhis proficiency in the field of cultural history. His work aimed at popularizing Glagolitic culture andthe value of its heritage was also of considerable significance. On the way from Ro to Hum, by theGlagolitic Alley, he had a little cottage with a fenced garden and workshop where he manufacturedextraordinarily faithful copies of Glagolitic monuments in stone. He thus created a cultural property

that did not require special security measures to be moved and placed wherever appropriate. These alsopossessed a value of didactic means that could be used either as exhibits or elaborate decorations.

He was familiar with each fresco in all Istrian churches. He could speak Kajkavian as it is spokenin Zagreb, akavian as spoken on his native Krk and in Dubanica, but he could speak Istrian dia-lect as well. And, naturally, his knowledge of Old Church Slavonic was superb, having learnt it fromGlagolitic priests. It remained deeply embedded in my mind how he used to, passing by somebodyshouse, lean over the fence or the window and ask loudly a kuha?. (What are you cooking?)This would immediately create such friendship and cordiality and we were always welcomed as thelocals. Because of all these skills, younger participants of the tour dubbed him master Branko. The

rest of us readily embraced that name and he remained master Branko to us all.He was master indeed, in all the possible meanings of that word. A master of many scholarlyfields. Unequalled master. And he was a teacher to us all. A great teacher to all of us, not only to theyoung. It is difficult to find appropriate words which would convey how much more ignorant andpoor I would be, had it not been for Branko Fui.

It seemed as if a shadow was hanging over our last encounters. It was something more than afeeling that transience was ripening. Almost as if things were twisting and degenerating. In the sec-ond half of April 1993, with war in full swing, a group of students of Slavic studies from Viennaorganized a trip to Istria. They were gathered around a lector, who was also their teacher. They wereadvanced students, defying authority and teaching, who took themselves as measure of all things.

Before they set off, their lector asked me to accompany them, because she thought they would learnmore. I accepted because I felt it was my duty, although the relationship of most students taking partin that trip towards me was ambivalent, to say the least. On Viennas southern station, I bought acopy of Veernji list and, as I was reading, I learned about the horrible event in Ahmii. I was deeplyshaken and it clouded my joy about the Istria trip. We were travelling via Ljubljana, and we reachedCroatia in apjani. We got off the train in Matulji, where a van, sent by a tourist agency, was waitingfor us. Two women, designated as our guides, immediately started denouncing the nationalistic


23/44

Croatian government, claiming they were Istrian. Their attitude was warmly welcomed. They wereindoctrinated with the same spirit I recognized in a programme on Austrian radio which proclaimedthe response of Istrian peasant Io sono Istriano as the sign of ultimate wisdom when it comes torelationship of nationalities in Istria. The organizers settled Opatija as the basis of our trip. Wewere staying in an antique, luxurious hotel where the prices were affordable, since it was off season.Afterwards, we took an evening stroll along the coast.

The weather was bad. However, we set off for Pula the following day, as scheduled. We visitedthe most important landmarks, arena, forum and classical temples, but, had it not been for myinsistence, we wouldnt have seen the beautiful and well preserved early Byzantine church of MariaFormoza. During our tour, the most important thing was visiting Austro-Hungarian cemeteries. Isensed that Pula was the most interesting, because it was a navy base during the Habsburg monar-chy. On our way back to Lovran, Opatija and our evening promenade, I encouraged the group tosee Plomin inscription in the late classical relief. We saw Moenice too, which again I initiated.Even under the incessant rain and wrapped in low clouds, it was magical. I felt a deep urge to seeVeprinac as well, but I felt it wouldnt be proper to impose my criteria any further. The group wasobviously not up to that.

The day after, we were scheduled to go to the Istrian hinterland and I thought that it shouldnthappen without master Branko as our companion. I contacted him and he readily agreed to joinus. It gave him great pleasure to show Istria to those who hadnt been there before. Thus I visitedDragu once more, under the rain. On the cemetery, I showed the tombs of Krivii and Crivellifamilies to the students. I felt waves of dislike from the group. They didnt understand why I wastelling them those things. Fui was talking about the art treasure of Dragu. We visited some otherplaces as well and saw the Dance Macabre near Beram. Master Branko interpreted everything withhis characteristic vigour and substance.

On the last day, as we were passing by his house on our way back to Rijeka, Fui joined us. In

Rijeka, he took us to see the Glagolitic exhibition and offered his priceless guidance. It truly was thecrown of the entire trip.Master Branko was very lively and very much his true self. And yet, I could sense his tiredness,

he was wrapped in some barely discernible shadow. Illness was beginning to take its toll. And so, aswe were bidding farewells, my mood was also overshadowed by gloomy anxiety. Our feelings, morethan our conclusions were telling us that our gatherings were coming to an end. Sea and sky wereequally grey.

And yet, our meetings did not end in such light. Sometime in the late nineties of the previouscentury, I was sitting at a coarse wooden table in the yard of the Repie parish house under Oki.It was a late spring day, sunny and bright. The colour of the setting sun was melting into the blue

of the sky. I was sitting in the yard with parish priest Jura, occasionally looking up to Oki townand sipping excellent wine from Pljeivica. A pastor could not offer wine which would be less thanexcellent.

All of the sudden, a car arched into the yard. Andrej mega, art historian and a son of my dearand estimated university colleague was driving, and on the back seat was his wife Jasna apo, eth-nologist. Next to the driver, as if it was a miracle, was Branko Fui himself. They took him on atrip, to introduce him to the natural and cultural landscape of that part of Croatia. In their company


24/44

22

RK was the late Josip Pepi Stoi, also an art historian. They joined us during that sunny afternoon while

the colours were imperceptibly changing into dusk. He was in excellent mood, though obviouslyless agile than I remembered. We were engaged in a lively conversation, sipping precious liquid.Stoi started a discussion on whether there were Benedictine monks in Zagreb Diocese. He tried topersuade us that there werent any, and we found it hard to accept that claim. Fui was very quietduring in the discussion. That wasnt his field. He was learning. That sunny afternoon remained very

much alive in my memory. And it was also to be my last encounter with master Branko. In beautifullighting and mood, it was indeed right and salutary.In winter 1999, I was in the church of St Francis on a Glagolitic holy mass, which was officia-

ted by friar Anelko Badurina, himself also an art historian, a great and respectable researcher ofCroatian medieval heritage. I owe so much to him as well. After the mass I was returning to the townin good company: with Josip Bratuli and Stjepan Damjanovi. It was a send-off brimming withsadness and joy, mixed with immense gratitude.

The advanced students from the Vienna trip were publishing their own bulletin, which theyfound more important and interesting than the Glagolitic script. One of them, in the name of hiscolleagues, recounted their Istria experience. It was apparent that they were mostly interested in

Abbazia, because that was the summer resort of Vienna citizens, Abbazia, chestnuts, promenadeby the sea. They contemptuously mentioned visiting the Plomin plate, adding that those peopleknew everything about it and talked a lot. And the students were not, of course, interested in it,they thought it was boring. And Fui, they mocked him. They described him as a comical figure, adrained and senile old man who likes drinking brandy. They had no idea who they had met. I writeit down as a sign of their permanent shame. And I am glad that my part in the trip was not evenmentioned. I really did not belong there.

And to master Branko I owe eternal gratitude. What I learned from him enriched me beyondmeasure. And I gave from that source to the others, as much as I could. The heritage he bestowed

on us is immensely rich. We must prove ourselves worthy of it. In my name, and in the name of allthe contributors to this review, I pronounce: thank you! He deserves praise because he is one of thefew who indebted us the most.


25/44

U

Potovane dame i gospodo, obitelji i rodbino Fui, uvaene kolegice i kolege, dragi Dubaljani tesvi nazoni gosti, prijatelji, potovatelji maloga Bojega ovika Branka Fuia!

Izrazita nam je ast to vas moemo pozdraviti na ovome mjestu i to u ovolikom broju kojim bizasigurno bio vie nego iznenaen i onaj komu posveujemo dogaanja koja e se danas i idua dvadana odravati u Dubanici i u Rijeci!

Ponajprije zbog mladih vrijedi se podsjetiti nekoliko osnovnih podataka o ovjeku iji ivot idjelo upravo ovaj skup ima nakanu prikazati te valorizirati u ukupnosti hrvatske znanosti i kulture.

Branko Fui istaknuti je hrvatski znanstvenik, istraiva istarskog kraja, kvarnerskog primorjai otoka, irega zadarskog i drugih podruja Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Svoj znanstveno-stru-ni i umjetniki rad posvetio je temama iz povijesti umjetnosti, slavistike/kroatistike, arheologije,etnologije, knjievnosti (alias Toni Tinov) i drugim podrujima.

Roen je u selu Bogovii na otoku Krku 8. rujna 1920. godine. Za sebe je jednom prilikomrekao, obraajui se svojim Dubaljanima: Va sam srcem i zaviajem jer sam roen ovdje, meuvama, u Dubanici, tu u Bogoviima, u kui kraj kole jer sam u Dubanici otvorio oi i oblikovaosebi prvu sliku svijeta.

No, u rodnom kraju ivio je vrlo kratko. U Zagrebu pohaa osnovnu kolu, gimnaziju i fakultet.Nakon Drugoga svjetskog rata otpoinje ivjeti u Rijeci.Doktorirao je 1965. pri Filozofskom fakultetu Sveuilita u Ljubljani.Bio je redoviti lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te dopisni lan Slovenske. Autor je

i suautor brojnih djela, od kojih napose istiemo: Istarske freske, Leksikon ikonografije, liturgike i sim-bolike zapadnog kranstva, kapitalno djelo Glagoljski natpisi, monografiju Vincent iz Kastva, knjiguTerra incognitai mnogo toga drugoga.

Za znanstveni je i struni rad na podruju hrvatske povijesti i umjetnosti, kulture, a posebnoglagoljatva dobio brojna priznanja i nagrade.

U nedjelju, 31. sijenja 1999. godine preminuo je u Rijeci Branko Fui. Sahranjen je po vlastitojelji na starom groblju sv. Apolinara u dubaljanskom polju.

Kako se ove godine navrava deseta godinjica Fuieve smrti, odlueno je da mu se tom pri-godom rodni dubaljanski kraj dostojno odui i uprilii meunarodni znanstveni skup o njegovuivotu i djelu, pod simbolikim naslovom Az grini diak Branko pridivkom Fui. Tako se, naime,on sam potpisao na kraju svoje Gatronomije grinoga fra Karla z Dubanice.

No, kakav je Fui zaista bio, znaju samo oni koji su ivjeli i suraivali s njim. Prisjeam se ovomprilikom samo onih toplih rijei o Fuiu koje je nama mlaima govorio pok. monsinjor i na pro-fesor Antun Hek.


26/44

24

TG Meutim, onima koji to nisu ostaju drugi tragovi. Ovom prilikom proitao bih ulomak iz jednog

pisma koje je Fui napisao gospodinu Branku Staparu-Agrameru kao odgovor na prijanje pismo gos-podina Stapara, a vezano uz nekoliko hrvatskih glagoljskih isprava koje su dole u posjed potonjega:

Rijeka, 13. II. 1996.

Dragi neobini ovjee!Dugo je Vae pismo cijela Vaa biografija.Drago mi je da ste se u Slovakoj snali, da Vam je dobro, da imate kreativno zvanje i da Vas k tomeoivljuju i Vai hobby-ji.Ja sam sada bolesnik i starac (rodjen sam 1920.). Po struci sam historiar umjetnosti i kulture. Uivotu nisam radio nita to mi ujedno ne bi bio i hobby. Bio sam terenski istraiva, uvijek pjeak.Sad me noge ve ne nose.Vaa glagoljica to je sve arhivski materijal iz Veprinca. Veprinac vidim svaki dan s moje terase ili sprozora: minijaturni grad u masivu Uke, iznad Opatije.

Kuda se je sve po svijetu rasipala veprinaka glagoljaka batina?Najmanje je ima kod upnika u samom Veprincu. Znatan dio je u Zagrebu (Arhiv Hrvatske akade-mije, Dravni arhiv Hrvatske), a sada ste i Vi vlasnik jednog dijela koji je dospio u Slovaku.Sve to ste mi u xeroxima poslali napisano je glagoljskim kurzivom u XVII. stoljeu ().to da uinite s arhivalijama? Morate odluiti sam.U svakom sluaju mislim da Vau glagoljsku gradju treba publicirati. A gdje? ini mi se da bi to bilonajbolje u SLOVO Staroslavenskog zavoda u Zagrebu.S njima morate kontaktirati. Prijaviti im nalaz. Navesti podatke, u prvom redu koliinu glagoljskihisprava.

Evo Vam njihove adrese: STAROSLAVENSKI ZAVOD, Demetrova 11, 10 000 Zagreb (Hrvatska,Croatia), tel. (01) 272-957, (01) 278-684. Direktorica Zavoda je akademik Anica Nazor.itate li glagoljicu? Glagoljski kurziv? Ako ne znate, nauite. To nije ni nemogue a ni teko. Samiizvrite transliteraciju na latinicu i objavite.

Srdano Vas pozdravlja Branko Fui

***

Ovaj je skup potaknut prije svega eljom da se prikae Fuiev ivotni put i vrjednuje znanstvenodjelo. Jo vei poticaj svemu tomu dala je injenica da sline manifestacije ovoga opsega, znanstve-nog karaktera i uope nakane do sada na alost nije bilo.

No, unato tomu vrijedi se prisjetiti onoga to je na tome polju dosad ipak bilo uinjeno.Uvertirom dananjem skupu moemo smatrati Sveanu akademiju Akademiku Branku Fuiu u

spomenkoja je bila odrana u Bogoviima, 31. sijenja 2007. godine.No i prije ovoga bilo je jo prigodnih okupljanja i sjeanja na Fuia.


27/44

Prvo rije je o izlobi pod naslovom Akademiku Branku Fuiu u spomen, nad kojom jeorganizacijski bdio vl. Ivan Brusi, tadanji dubaljanski plovan.

Potom drugo, ali znanstveno, prisjeanje na Fuia bilo je ono znanstvenika koji su okupljeni okoRijekoga teolokog asopisa. Oni su mu prije svih vrijedi to napose istaknuti posvetili jedan cijelibroj svoga uglednog asopisa.

O Branku Fuiu govorilo se i u Buzetu unutar tradicionalnoga strunog okupljanja Buzetski

dani2000. godine. Nakon toga u Buzetskom zbornikutiskan je poseban prilog koji je nastao kaorezultat toga okupljanja.Prigodno sjeanje na Branka Fuia takoer je bilo uprilieno i na cresko-loinjskom arhipelagu.Vjerujemo da je slinih prisjeanja bilo i drugdje, odnosno ondje gdje je svojom nogom i istrai-

vakim arom tijekom dugoga znanstveno-strunoga rada pristupio Branko Fui.Toliko o onome to nam je prethodilo.Vrijedi istaknuti da se za sudjelovanje u radu ovoga naeg skupa u svojstvu predavaa prijavilo

vie od 70 akademika, sveuilinih profesora, znanstvenika i strunjaka razliitih profila iz Hrvatskei inozemstva Rusije, Bugarske, Njemake, Austrije, Slovenije i eke. Od njih posebno prednjaeslavisti/kroatisti i povjesniari umjetnosti; s dvaju podruja kojima je kapitalan i nezaobilazan prinos

dao upravo Branko Fui.Suorganizatori skupa ugledne su institucije hrvatske znanosti i kulture: Hrvatska akademija

znanosti i umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita uZagrebu, Staroslavenski institut i Sveuilina knjinica u Rijeci sve institucije s kojima je BrankoFui radio i usko suraivao!

U rad Meunarodnoga znanstvenog skupa ukljueno je jo nekoliko dogaanja: izloba o BrankuFuiu koja je postavljena u Sveuilinoj knjinici u Rijeci, potom predstavljanje prigodnog zborni-ka o Branku Fuiu koji na svjetlo dana izlazi ponajprije trudom gospodina eljka Meimorca.

U ime Organizacijskog odbora ovdje moramo izraziti zadovoljstvo ostvareno u suradnji sa spo-

menutim institucijama.Posebno su pak svoj doprinos dali kolege dr. Milan Pelc, ravnatelj Instituta za povijest umjetno-sti, i dr. Milan Mihaljevi iz Staroslavenskog instituta. Naime, iz zajednikih plodonosnih razgovaras njima i sami smo uili.

Takoer nam u dragom sjeanju ostaje razgovor s tadanjim dekanom Katolikoga bogoslovnogfakulteta u Zagrebu, dr. Josipom Balobanom, koji je odmah podrao ideju skupa i predloio fakul-tetske predstavnike u znanstvenicima, akademiku Franji anjeku i dr. Slavku Slikoviu.

Hvala Razredu za likovne umjetnosti HAZU, njegovu tajniku akademiku Anti Vulinu te pred-stavniku na skupu akademiku Igoru Fiskoviu na ostvarenoj suradnji.

Isto vrijedi i za akademika Tonka Maroevia iz Instituta za povijest umjetnosti, koji je drage volje

prihvatio poziv da odri uvodno predavanje, kao i za akademkinju Anicu Nazor iz Staroslavenskoginstituta koja je dala bezrezervnu potporu organizaciji skupa.

Sveuilina pak knjinica u Rijeci, u ije je ime kao izaslanik na skupu kolegica Orietta Lubiana,na sebe je preuzela realizaciju prigodne izlobe o ivotu i djelu Branka Fuia, a koju emo sutra svizajedno posjetiti.

No, dva su imena ula u Znanstveni odbor poticajem ove sredine. To su fra Anelko Badurina iakademik Josip Bratuli.


28/44

26

TG U organizacijskom pak pogledu za potpuni vizualni identitet, kao i uope osmiljavanje sadraja ovo-

ga meunarodnog i interdisciplinarnog znanstvenog skupa nemjerljiv je prinos dao Perica Dujmovi.Financijske i druge organizacijske poslove na svojim su leima iznijeli Lidija Kovai i Bernard

Cveli, a marketinko-promidbene Gordana Greti, na emu im iskreno zahvaljujemo.I na kraju ne manje vano ovaj je Meunarodni znanstveni skup omoguen ponajprije razumi-

jevanjem i eljom Opine Malinska-Dubanica, poglavito zalaganjem gospodina Antona Spicijaria

da se jedan ovako veliki kulturni i znanstveni program realizira na otoku Krku kolijevci rane hr-vatske pismenosti.Vjerujem da e ovaj skup svojim radom i kasnije tiskanim zbornikom u svemu opravdati za otok

Krk u cjelini status velikoga kulturnog i znanstvenog dogaaja.Hvala na pozornosti i ugodan boravak na Dubanici!

Malinska, 30. sijenja 2009. Tomislav GALOVI


29/44

I R

C O

Honourable ladies and gentlemen, Fui family and kin, dear colleagues, dear people from Dubanica,and all the guests here, friends and those who honour little man of God Branko Fui!

We are deeply honoured that we can greet you here, at this place and is such a number, whichwould come as surprise to the one to whom we dedicate the events set for today and the next twodays in Dubanica and Rijeka!

Primarily, because of the young, we are to remember a few basic data about the man whose lifeand work is to be presented at this conference and evaluated in the context of the entire Croatian

scholarship and culture.Branko Fui is a renowned Croatian scholar, researcher of Istria region, Kvarner coast andislands, wider Zadar region and Bosnia and Herzegovina. He dedicated his scholarly, professionaland artistic work to the topics in History of art, Slavic/Croatian studies, Archaeology, Ethnology,Literature (alias Toni Tinov) and other areas.

He was born in the village of Bogovii on the island of Krk on 8thSeptember 1920. Once, addressinghis fellow Dubanica inhabitants, he said about himself: I belong to you with my heart and my homeregion, because I was born here, among you, in Dubanica, here in Bogovii, in the house next to theschool because I opened my eyes here in Dubanica and pictured the world here for the first time.

However, he lived in his home region only for a very short time. He attended primary school,grammar school and faculty in Zagreb.

After the Second World War he started living in Rijeka again.He defended his doctoral thesis in 1965 at the Faculty of Humanities and Social Sciences at

Ljubljana University.He was a full member of Croatian Academy of Sciences and Arts and an associate member of Slovenian

Academy. He is an author and co-author of numerous works, and just a special few to mention hereare: Istrian Frescoes, Lexicon of iconography, liturgy and symbolism of the western Christianity, masterworkGlagolitic inscriptions, monograph Vincent of Kastav, a book Terra incognitaand many others.

He was given numerous awards for his scholarly and professional work in the field of Croatian

history, art and culture but above all for his work on Glagolitic script.Branko Fui died on Sunday, 31stof January 1999. He was buried, as he wished, in the old gra-veyard of St. Apollinaire in Dubanica field.

Since this year marks the tenth anniversary of Fuis death, his native region of Dubanica hasdecided, as a token of gratitude, to hold a symposium on his life and work, symbollicaly named :Az grini diak Branko pridivkom Fui (I, the Errant Pupil Branko, Surnamed Fui). That was,in fact, his own signature at the end of his work Gatronomija grinoga fra Karla z Dubanice.


30/44

28

TG But, what Fui was really like, is known only to those who lived and worked with him. This

occasion reminds me only of the warm words which the late monsignor and our professor AntunHek had told us about Fui.

However, those who didnt have the privilege of living and working with him are left with otherremainders. I would like to use this opportunity to read a paragraph from a letter which Fui wro-te to Branko Stapar-Agramer as response to the previous letter from Stapar and regarding several

Croatian Glagolitic documents which had come to Stapars possession:

Rijeka, 2/13 1996

My dear unusual man!Your letter is long indeed your entire biography.I am very glad that you have settled well in Slovakia that you have been doing well, that you have acreative vocation and that your hobbies keep you lively.I am now an old and sick man (I was born in 1920). I am a historian of art and culture, and I havenot done anything in my life which was not my hobby at the same time. I was a field researcher, always

walking. Now my legs cannot carry me anymore.Your Glagolitic script it is all an archive material from Veprinac. I see Veprinac every day from myterrace or from my window: a miniature town in the mountain massif of Uka, above Opatija.Where in the world has Veprinec Glagolitic heritage been scattered?The smallest part is with parish priests in Veprinec. The significant part is in Zagreb in CroatianAcademy Archives and Croatian State Archives) and now You own the part which found its way toSlovakia.Every xeroxed document that you have sent was written in Glagolitic cursive in the 17 century ().What to do with the archival material? You have to decide for yourself.In any case, I think that your Glagolitic material must be published. But where? I think it would be

best appreciated in SLOVO by the Old Church Slavonic Institute in Zagreb.You need to contact them. Report your findings. Tell them your data, first of all the number of Glagoliticdocuments.This is their address: OLD CHURCH SLAVONIC INSTITUTE, Demetrova 11, 10 000 Zagreb(Croatia), phone (01) 272-957, (01) 278-684. The head of the institute is the member of the Academyof Sciences and Arts Anica Nazor.Can you read Glagolitic script? Glagolitic cursive? If you cannot, then learn it. It is neither impossiblenor difficult. Do the transliteration to Latin script and publish it.

Best regards,

Branko Fui

***

This symposium has first and foremost been inspired by the desire to present Fuis life and to esti-mate his scholarly work. An even greater encouragement has come from the fact that until now, there wasno other manifestation like this, with this scope and scholarly character and even this kind of aim.


31/44

Despite that, it is worth remembering the things which have been done in this field so far.The ceremony Akademiku Branku Fuiu u spomen(In the memory of the member of the Academy

Branko Fui), which was held in Bogovii on 31 January 2007, can be regarded as an overture tothe symposium.

However, there were other occasional gatherings in the memory of Branko Fui prior to this one.First of all there was an exhibition entitled In memoriam of academician Branko Fui, or-

ganized by Ivan Brusi, then a priest in Dubanica.Second, but this time scholarly gathering was organized by the scholars working on Rijeka Journalof Theology (Rijeki teoloki asopis Ephemerides theologicae Fluminenses). And it should be stressed;they dedicated an entire issue of their renowned journal to Fui.

Branko Fui was also mentioned numerous times in Buzet during the traditional scholarlysymposium Buzetski daniin 2000. After that, in Buzet reviewwas printed a special report whichdescribed the events at symposium.

Another appropriate event in Fuis memory was held on Cres and Loinj archipelago.We believe that similar ceremonies in memory of Branko Fui took place elsewhere, that is, in

those places that Branko Fui had visited with his expert fervour during his long scholarly work.

So much about the preceding events.It is worth mentioning that more than 70 members of the Academy of Sciences and Arts, univer-

sity professors, scholars and experts of various profiles from Croatia and abroad (Russia, Bulgaria,Germany, Austria, Slovenia and the Czech Republic) applied to participate as lecturers in this sym-posium. Among them the largest number comprises Slavic and Croatian language scholars and arthistorians. Those are the two fields which profited tremendously by Branko Fuis contributionsthat cannot be disregarded.

Co-organizers of the symposium are renowned Croatian scientific and cultural institutions:Croatian Academy of Sciences and Arts, Institute of Art History, Catholic Theological Faculty of

the Zagreb University, Old Church Slavonic Institute and University Library Rijeka all of thembeing institutions with whom Branko Fui worked and closely cooperated.The International Scholarly Symposium includes several more events: an exhibition about Branko

Fui set up in the University Library Rijeka, and a presentation of an occasional collection of pa-pers on Branko Fui which is published mostly because of the efforts of eljko Meimorec.

On behalf of the Organization Committee we must point out the pleasure which sprang outfrom the cooperation with the above mentioned institutions.

Milan Pelc, PhD, the head of the Institute of Art History, and Milan Mihaljevi, PhD, from theOld Church Slavonic Institute, specially contributed to the enterprise since we learned a lot fromour fruitful conversations with them.

A conversation with then dean of the Catholic Theological Faculty in Zagreb, Josip Baloban,PhD, is one that stays in fond memory. Mr Baloban immediately decided to support the idea ofholding the symposium and suggested that representatives of the faculty be scholars Franjo anjek,a member of the Academy of Sciences and Arts and Slavko Slikovi, PhD.

We want to show gratitude to the Department of Fine Arts at the Croatian Academy of Sciencesand Arts, to its secretary Ante Vulin, a member of the Academy, and to the representative at thesymposium Igor Fiskovi, a member of the Academy, for the realised cooperation.


32/44

30

TG We would like to express the same gratitude to Tonko Maroevi, a member of the Academy and

the Institute of Art History, who gladly accepted an invitation to hold an introductory word, and toAnica Nazor, from the Old Church Slavonic Institute and a member of the Academy, who unfailin-gly supported the organization of the symposium.

University Library Rijeka, whose representative at the symposium will be Orietta Lubiana, tookupon itself the realization of the occasional exhibition about life and work of Branko Fui, which

we will visit together tomorrow.Two names entered the Scholarly Committee by initiative from this area. They are friar AnelkoBadurina and Josip Bratuli, a member of the Academy.

Regarding organization, Perica Dujmovi immensely contributed to it by giving to this interna-tional and interdisciplinary scholarly symposium a complete visual identity as well as the makeupof its content.

Financial and other organization tasks were carried out by Lidija Kovai and Bernard Cveli.Promotion and advertising was done by Gordana Greti. We are sincerely grateful for their work.

And last, but not least, this International Symposium has been made possible mostly becauseof Malinska-Dubainca Municipalitys understanding and desire, especially the efforts of Anton

Spicijari, to realize such a great cultural and scholarly programme on the Island of Krk, the cradleof early Croatian literacy.

I believe that this symposium will, with its work and later with published symposium proceedin-gs, completely justify the status of a great cultural and scholarly event for the island of Krk.

Thank you for your attention and have a pleasant stay in Dubanica!

Malinska, 30 January 2009 Tomislav GALOVI


33/44

POZDRAVNI GOVORI NA OTVORENJU

SKUPA / WELCOMING REMARKS AT THECONFERENCE OPENING


34/44


35/44

A I FISKOVIHrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Potovane dame i gospodo!Osobita mi je ast u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, njezina predsjednika i

Predsjednitva, te posebice VII. Razreda za likovne umjetnosti pozdraviti ovaj skup i zaeljeti mu puniuspjeh. Ujedno, s neizmjernim potovanjem prema linosti i djelu pokojnog akademika Branka Fuia,elim ovdje podsjetiti na njegovu dugotrajnu povezanost s naom Akademijom u Zagrebu, kojoj je biolan suradnik od 1975., izabran za dopisnoga lana 1983., te za pravoga lana 1991. Tijekom toga raz-doblja on je na svjetlo dana dao najupeatljivija svoja ostvarenja u obliku dvadesetak knjiga te mnogoveeg broja studija koje sve zajedno odaju istraivaki poriv i spisateljsko umijee rijetke vrsnoe. Zatovalja naglasiti kako je i koliko Branko Fui pridonio opem identitetu i dignitetu stoerne ustanovehrvatske znanosti i umjetnosti dok dugo i tijesno bijae s njome povezan. Zaposlenikom Akademijinihinstitucija, naime, postao je ve 1949. godine, a u LjetopisuAkademije dvije godine kasnije tiskaniFuiev Izvjetaj o putu po Istri bio je krucijalan za profiliranje njegovih istraivakih zalaganja i do-

prinosa. U istome Ljetopisu, kao redovitom godinjaku Akademije, ponajbolje se pak prati gusti ritamraanja dragocjenih zapisa o dinaminom lancu otkria iz irega prostornog okruenja, osvrta na kul-turno i umjetniko naslijee srednjega vijeka iz sjevernog dijela jadranske Hrvatske, to su sa svojomproblemskom cjelovitou i izuzetnom slojevitou Branka Fuia upisali u red najzaslunijih tumaanae povijesne batine. Ostavio je on za sobom nemale povrine strpljivo ienih fresaka, ureenezbirke novootkrivenih glagoljskih natpisa, struno konzervirane crkvice kao i zapise o pukom svakod-nevlju, a pobrao je i znatne drutvene nagrade ili struna priznanja. O tome neizbrisivom zalogu, uo-stalom, vrlo uputno govori i knjiga saetaka ovoga skupa s obzirom na to da se ezdesetak prijavljenihizlaganja naslanja na njegove spoznaje koje tvore izuzetno iroko i duboko korijenje razgranatoga stabla

modernih humanistikih zanimanja unutar nacionalnog nam prostora.Iz njihove preguste mree, naravno, trenutno se ne usuujem isticati najsonije grane ili ile,ali moram upozoriti na to da su pozornica najeeg javljanja Branka Fuia bile stranice BulletinaInstituta za likovne umjetnosti, kao glasila VII. Akademijina razreda, onda ureivana od autoru bli-skoga Ljube Babia. Meusobno pak njihovo razumijevanje osvjedoeno tom suradnjom nedvojbe-no se zasnivalo na izvanrednom likovnom senzibilitetu Branka Fuia, neodvojivu od intelektualnei duhovne pronicavosti kojima je proeo istinsko i sutinsko prepoznavanje djela davnih slikara ikamenara iz Istre i Kvarnera. Otkrivi zamjerne koliine fresaka, objavivi mnoinu glagoljskih nat-pisa, kao i razliitih crtica ili podataka o svekolikom izraavanju predaka, Branko Fui nadiao jeustaljene konvencije predstavljanja kulturnih dobara blistavih prostranstava u kojima je proveo svoj

radni vijek. Svoja je oduevljenja troio kao neumorni pjeak po otvorenim krajolicima, no voenneutaivom znatieljom prema svemu to dokazuje ljudsko ivljenje u ambijentu, nije se skanjivaolistanja arhiva niti iskopavanja ruevina. Nadasve noen individualnom strau suivljavanja s po-ljima domae prolosti, usadio ih je u nau dananju svijest poglavito spontanim sagledavanjemprocesa njihova nastajanja, ali i dubinskim doivljavanjem tijeka ukupnog im opstajanja. Uspio jeto najizravnije na nain svojstven ovjeku osobita dara, koji je poetak svojeg djelovanja nipotosluajno iskazao upisom na zagrebaku Likovnu akademiju 1938. godine. Meutim je svojevoljno


36/44

34

P

prekinuo tu vrstu kolovanja, te se nakon zavrenog studija povijesti umjetnosti na Filozofskom

fakultetu s osobitim marom okrenuo propitivanju i tumaenju umjetnike batine s originalnimpristupom, koji je oivljavao u svim dimenzijama. Pohodei svakovrsne spomenike na terenu te imanalitiki raskrivajui mnoge tajne, empirijski je izgradio osobno iskustvo uoavanja njihovih stvar-nih vrijednosti po provjerljivim kriterijima ne samo sjajna znalca nego i istanana prosuditelja, dabi ih to elim naroito istaknuti predoavao najuvjerljivije kako uvijek ivahnom rijeju tako i

itkom jasnoom vlastita pisanog izriaja. Zapravo su njegove vizualne opservacije uz literarnu na-darenost i povjesniarsku promuurnost postale bitnim sredstvom predstavljanja davnih ostvarenjakao imbenika univerzalne tenje za plemenitim artikuliranjem duhovne i fizike zbilje jedne, ponjemu, najsuvislije zaokruene mediteranske regije. U tom smislu djelo istraivaa Branka Fuia i-vi kao uzorni ljudski in te postaje i jamstvo valjanosti ovoga skupa kao sadrajnog nastavka njegovaneizbrisiva traga. Radujem se to ga mogu podrati ovom pozdravnom besjedicom i zaeljeti Vamuspjenost u postavljenim ciljevima dograivanja dolinog spomena na dinoga znanstvenika.

P. . . M PELCravnatelj Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb

Potovane dame i gospodo, potovane kolegice i kolege!U malom vodiu o Portu stoji da je Branko Fui najznamenitiji Kranin 20. stoljea. Njegovoj je

uspomeni, kako smo doznali, posveen najvei znanstveni skup koji je ikad odran na krkim prostorima.Rije je, dakle, o dvama superlativima zbog kojih se osjeam osobito poaenim to vam se mogu obratitipri otvaranju ovoga skupa u ime jedne od ustanova suorganizatora, Instituta za povijest umjetnosti uZagrebu. Vjerujem da Vam se obraam ne samo u ime Instituta nego i u ime svih hrvatskih povjesniaraumjetnosti koji su ostali zadueni suradnjom, uspomenama i kontaktima s Brankom Fuiem.

Veze Branka Fuia i Instituta za povijest umjetnosti bile su vrste, trajne i mnogostruke. Bile suto veze profesionalne, a isto tako i osobne. Ve spomenuti Leksikon ikonografije, liturgike i simbolikezapadnog kranstva, koji je uredio na dugogodinji djelatnik fra Anelko Badurina, a kojega je prvoizdanje 1979. godine objavila Kranska sadanjost, najveim je dijelom zapravo nastajao u okvirimarada Instituta za povijest umjetnosti. Branko Fui bio je jedan od njegovih glavnih autora. Kolikoje bilo osobnih susreta, koliko suradnje, pomoi, konzultacija s Brankom Fuiem na Institutu uop-

e se ne moe nabrojiti. ao mi je to fra Anelko Badurina nije sada s nama jer je on bio uistinujedan od najprisnijih Fuievih prijatelja i suradnika s Instituta. I ja sm mnogo sam se puta susre-tao s Brankom Fuiem koji je bio i ostao jedan od mojih najveih uitelja i uzora. Premda nikadanije radio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Fui je itekako bio i duhom i tijelom prisutan uzagrebakoj povijesti umjetnosti. O tome kolika je bila pozitivna mo toga ovjeka i znanstvenikasvjedoi sigurno i odziv ovomu skupu, koji okuplja i povjesniare umjetnosti i jezikoslovce i teologe,zatoenike djela i osobe velikoga metra igrinoga diakaBranka.


37/44

Pri organiziranju ovako velikog skupa uloen je velik trud i zato elim zahvaliti ponajprije dvo-jici agilnih organizatora, kolegama Tomislavu Galoviu i Perici Dujmoviu. Isto tako, zahvaljujemostalim ustanovama suorganizatorima koje su ovdje ve spomenute, te posebice Opini Malinska-Dubanica na gostoprimstvu.

elim da nam svima ovo druenje uz teme bliske i drage naem uitelju, uzoru i prijatelju,Branku Fuiu, bude i ugodno i korisno. A njemu emo time barem donekle vratiti sve ono to smo

od njega primili.

D. . . S SLIKOVI, prodekan za organizaciju i podruni studij

Katolikoga bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

Potovane dame i gospodo!Sve vas srdano pozdravljam u ime Katolikoga bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,

njegova dekana prof. dr. sc. Josipa Oslia, kolega prodekana, profesora, studenata i djelatnika.Akademik Branko Fui u svom je radu, ali i privatno, bio povezan s brojnim hrvatskim teolozi-

ma. Budui da su svi studiji bogoslovije u njegovo vrijeme bili afilirani Fakultetu u Zagrebu, prekosvakog od tih teologa ostvarivane su Fuieva veze i s naim najveim i najstarijim teolokim uili-tem koje u kontinuitetu djeluje na hrvatskim prostorima.

Onodobni je Statut kao svrhu Fakulteta isticao njegovati i promicati svete discipline, kao ione koje su s njima u vezi u jaanju kranske vjere, kako bi se ona to potpunije razumijevala,uvijek cjelovito uvala, rasla i irila, pa je bio pozoran na pojave i osobe koje su promicale iste ci-ljeve. Time nadahnuta etvorica uvaenih profesora Vjekoslav Bajsi, Tomislav Janko agi-Buni,Bonaventura Duda i Marijan Valkovi 9. veljae 1983. godine predloili su Vijeu Katolikogabogoslovnog fakulteta u Zagrebu da se neumornom istraivau nae glagoljske batine dr. BrankuFuiu dodijeli poasni doktorat. Konkretan povod bio je izlazak njegova epohalnog djela Glagoljskinatpisi, dok predlagatelji nisu zaboravili spomenuti i zasluge za prouavanje kranske umjetnosti, ai promicanje teolokog znanja u naim krajevima, jer i sam posjeduje zamjerno poznavanje teolokeproblematike i teoloke povijesti, posebno koliko je ona izraavana kroz umjetnike oblike. Vijeeje na svojoj III. redovitoj sjednici odranoj 12. veljae iste godine jednoglasno prihvatilo izneseni

prijedlog te imenovalo dr. Josipa Turinovia i dr. Franju anjeka laudatorima koji trebaju na jednojod iduih sjednica podnijeti izvjee o Fuievu znanstvenom radu. Uslijedili su i drugi potrebni iuobiajeni koraci u skladu sa Statutom Fakulteta. Nakon referata profesora anjeka i TurinoviaVijee Katolikoga bogoslovnog fakulteta na svojoj V. redovitoj sjednici, odranoj 23. oujka 1985.godine, jednoglasno je usvojilo prijedlog o dodjeli poasnog doktorata Branku Fuiu. Tom je pri-godom prof. dr. Ivan Golub u raspravi istaknuo da Fui tako umije tumaiti glagoljske spomenikekao da s ambona umjetnosti navijeta Evanelje. Dana 11. rujna iste godine Sveta Kongregacija za


38/44

36

P

katoliki odgoj dala je svoj Nihil obstatza podjelu poasnog doktorata. Na Danu fakulteta 27. velja-

e 1986. godine Branku Fuiu dodijeljen je poasni doktorat, a on je odrao sveano predavanje.Stoga je Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu sa zadovoljstvom primio poziv za

suorganizaciju meunarodnoga znanstvenog skupa o ivotu i radu svoga poasnog doktora. Na VII.redovitoj sjednici Fakultetskog vijea odranoj 25. travnja 2008. godine jednoglasno je prihvaenspomenuti prijedlog te su u Znanstveni odbor imenovani prof. dr. sc. Franjo anjek i doc. dr. sc.

Slavko Slikovi, a zakljueno je da se podri i objavljivanje zbornika radova.estitam i zahvaljujem Organizacijskom odboru na elu s Tomislavom Galoviem! Zahvaljujemsvim predavaima koji su se odazvali u tako velikom broju, to je takoer jedno od svjedoanstvavanosti Branka Fuia u hrvatskom, ali i irem svjetskom kontekstu. elim uspjeno odvijanjesimpozija kako bi se s ove govornice osvijetlio ivot i rad onoga koji je govorio, a svojim djelima jouvijek govori i govorit e s ambona umjetnosti i znanosti, meu kojima je i teologija!

P. . . M MIHALJEVIStaroslavenski institut, Zagreb

Pozdravljam vas u ime Staroslavenskoga instituta i u ime nae ravnateljice dr. sc. Marice unikoja, uz najbolju volju, zbog neodgodivih obveza nije mogla biti danas ovdje, pa je moram ispriati.Vidjeli smo da je pokojni barba Branko suraivao s razliitim ljudima i organizacijama. Svi znamoda je bio drueljubiv. Mislim ipak da je veza izmeu Branka i Staroslavenskoga instituta bila poseb-na, to je i sam znao isticati govorei: Ja sam nezakonito dite Staroslavenskoga instituta. Na to bi

obino dodao da se takva dica najvie vole. U Staroslavenskom institutu, u asopisu Slovoobjav-ljivao je nalaze i svoja itanja glagoljskih natpisa. U Institutu je obavljen i najvei dio urednikih,korektorskih i drugih popratnih radova pri izdavanju njegova kapitalnoga djela Glagoljski natpisizakoje je dobio i Herderovu nagradu. Institut je organizirao, a esto i financirao njegova istraivanja iputovanja, zapoevi od arheolokih istraivanja opatije sv. Lucije u drugoj polovici pedesetih godina20. stoljea, kad to nitko drugi nije htio ili se nije usudio, pa sve do pred smrt. Koliko se sjeam,posljednje je takvo putovanje bilo u Brodski Drenovac kraj Poege da vidi glagoljski natpis koji jeondje bio pronaen. Tada je bio pronaen samo jedan natpis, a danas znamo da ih je vie. O tojposebnoj vezi Branka Fuia sa Staroslavenskim institutom mislim da najoitije svjedoi i to da je,kad je dobio uglednu meunarodnu Herderovu nagradu za doprinos europskoj kulturi i kultur-

noj suradnji u Europi, osjeao potrebu i obvezu da Herderova stipendija za usavravanje mladogaznanstvenika koja ide uz nagradu mora pripasti Staroslavenskomu institutu. Osobitu povezanost saStaroslavenskim institutom potvruje i njegov odgovor na estitku koju smo mu uputili prigodomdodjele nagrade, a koji kao presliku prilaem uz ovaj pozdrav.

Zbog toga smo s velikim veseljem doekali vijest kad su se mlada gospoda Galovi i Dujmovipojavili kod nas u Institutu o organiziranju znanstvenoga skupa o desetoj godinjici njegove smr-ti i rado smo prihvatili ulogu jednoga od suorganizatora. estitam organizatorima na onome to


39/44

su dosad napravili i to su okupili toliko ljudi, takoda je ovo, kako je ve spomenuo kolega Pelc, najveihumanistiki skup po broju referenata koji je odranna otoku Krku. Moram priznati da su nadmaili naskup povodom stote obljetnice Staroslavenske akade-mije koji je imao 63 referenta. Ovdje ih ima baremdesetak vie. Zahvaljujem isto tako opini Malinska-

Dubanica to su nas ugostili, a svim sudionicima u ime Staroslavenskoga instituta elim ugodanboravak na Krku kako bi to i barba Branko zaelio i puno uspjeha u radu.

Branko Fui djelatnicima Staroslavenskoga instituta uZagrebu (Rijeka, 13. VI. 1983.)

M. . O LUBIANASveuilina knjinica Rijeka

Potovane dame i gospodo!elim vas sve najsrdanije pozdraviti u ime Sveuiline knjinice u Rijeci, jednoga od suorga-

nizatora ovoga znanstvenog skupa, i podsjetiti na kljunu ulogu koju je akademik Branko Fuiimao u nastajanju i otvorenju jedine stalne izlobe glagoljice u Hrvatskoj, koja je smjetena upravou prostoru Sveuiline knjinice, a s kojom je akademik Fui dugo i plodno suraivao i uvijek biorado vien posjetitelj i prijatelj.

Zamisao o potrebi za ovakvom izlobom rodila se u Akademijinu Institutu u Rijeci u ranim pedesetimgodinama prologa stoljea, kada je trebalo znanstvenim i terenskim istraivanjima argumentirati da ne-tom prikljueni anektirani dijelovi Hrvatske Istra, Rijeka, Zadar i otoci pripadaju matici zemlji.

Tijekom 1945. i poetkom 1946. akademik Fui pronaao je brojne glagoljske natpise, freske i grafitepisane glagoljicom kojima se moglo dokazati da je Istra slavenska zemlja. Rezultate svojih dugogodinjihistraivanja objavio je u mnogim znanstvenim lancima i publikacijama, objedinivi ih u svom najvani-jem djelu Glagoljski natpisi(Zagreb, JAZU, Razred za filologiju i Razred za likovne umjetnosti, 1982.).

Izloba o glagoljici otvorena je u Sveuilinoj knjinici u Rijeci, tada Naunoj biblioteci, 30.prosinca 1968. godine, u spomen na 25. godinjicu sjedinjenja Istre, Rijeke, Zadra i otoka s mati-

com domovinom. Akademik Fui izradio je koncepciju izlobe, razradio teme, obradio i oblikovaoizlobene jedinice, izabrao eksponate, izradio s bratom Dragom kopije odljeve kamenih ploa sglagoljskim natpisima, dizajn panoa, autor je vie fotografija, napisao je tekst za Vodikoji je preve-den na engleski i njemaki jezik itd.

U tom je VodiuBranko Fui napisao i ovo:Namjera je ove izlobe da domoroci s njome doive korijen vlastite kulturne tradicije a stranci ljepotu

njene osebujnosti. Izloba nije polemina. Informativna je i ilustrativna. Aktuelna je po tome to prvi


40/44

38

P

puta objelodanjuje neke od najnovijih istraivakih rezultata. A istraivanje je stimuliralo i omoguilo

upravo sjedinjenje s domovinom.Uz akademika Fuia, autori Izlob

“i, the errant pupil branko, surnamed fučić” – conference papers from the international...

Documents