hrvatski zavod za javno zdravstvo -...

HRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO I

ŽUPANIJSKI ZAVODI ZA JAVNO ZDRAVSTVO

Pod pokroviteljstvom Ministra zdravstva i socijalne skrbi Doc. dr. sc. Nevena Ljubičića

X. ZNANSTVENO – STRUČNI SKUP

VODA I JAVNA VODOOPSKRBA

3.- 6. listopada 2006. godine Starigrad - Paklenica

Hotel “Alan“

1

HRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO I

ŽUPANIJSKI ZAVODI ZA JAVNO ZDRAVSTVO

Pod pokroviteljstvom Ministra zdravstva i socijalne skrbi Doc. dr. sc. Nevena Ljubičića

X. ZNANSTVENO – STRUČNI SKUP


ORGANIZACIJSKI ODBOR Prim. mr.sc. Željko Baklaić, dr. med., predsjednik, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb Dipl. ing. Mirjana Brnadić, dopredsjednik, Zavod za javno zdravstvo županije

Zadarske, Zadar Dipl. ing. Edo Lovrić, tajnik, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb ČLANOVI Dr. sc. Željko Dadić, dipl. ing. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zagreb Dr. sc. Slavko Šobot, dipl. prof. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zagreb Mr. sc. Krunoslav Capak, dr. med Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zagreb Šani Samardžić, dr. med. Ministarstvo zdravstva RH Zagreb Prof. dr. sc. Dragutin Gereš, dipl. ing. Hrvatske vode Zagreb Prof. dr. sc. Franjo Plavšić, dipl. ing. Hrvatski zavod za toksikologiju Zagreb Prof. dr. sc Ivan Mijatović, dipl. ing. Prehrambeno-biotehnološki fakultet Zagreb Benito Pucar, dipl. ing. ZZJZ Zadarske županije Zadar Nicoletta Berović, dipl. ing. “ Vodovod “ d.o.o. Zadar

ZNANSTVENI ODBOR Prof. dr. sc. Mate Ljubičić, dr. med. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zagreb Dr. sc. Željko Dadić, dipl. ing. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zagreb Dr. sc. Slavko Šobot, dipl. prof. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zagreb Mr. sc. Krunoslav Capak, dr. med. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zagreb Prof. dr. sc. Dragutin Gereš,dipl. Hrvatske vode Zagreb Prof. dr. sc. Ivan Mijatović, dipl. ing. Prehrambeno-biotehnološki fakultet Zagreb Prof. dr. sc. Franjo Plavšić, dipl. ing. Hrvatski zavod za toksikologiju Zagreb

2

SADRŽAJ: 1. Znanstveno-stručni skup

«Voda i javna vodoopskrba 1997. - 2006.»…………………………….. Dadić Ž., Lovrić E., Šobot S.

5

2. Korištenje voda i vodna politika EU…………………………….……... Gereš D., Dadić Ž., Lovrić E., Šobot S. Ujević M.

13

3. Javna vodoopskrba u proteklom desetljeću …………………………... Lovrić E., Dadić Ž., Šobot S., Gereš D., Ujević M.

31

4. Vodoopskrba zadarskog područja: Jučer- danas – sutra…………….. Berović N., Sumić V., Pavić I., Tičić I.

41

5. Kontrola kvalitete i zdravstvena ispravnost vode u vodoopskrbnom sustavu Grada Zagreba u periodu od 1995. do 2006. ………………… Šikić S., Mihovec-Grdić M., Andreis S., Lisičar D.

57

6. Vodoopskrba grada Osijeka – prošlost, sadašnjost i budućnost …….. Santo V., Valek M., Bareš V.

65

7. Vodoopskrba i zdravstvena ispravnost vode za piće u Požeško-slavonskoj županiji …………………………………………… Petrović I.

69

8. Sadašnjost i budućnost vodoopskrbe u Koprivničkoj Podravini ……. Ruk D., Horvat S.

75

9. Prošlost, sadašnjost i budućnost vodoopskrbe u Međimurju ………... Topolnjak V., Glumac N.

81

10. Vodoopskrba Ličko-senjske županije – deset godina poslije……….… Ivšinović D., Stilinović J., Margaretić B., Jurković D.

97

11. Zašto smo podigli ploču epidemiologu prim.dr. Miljenku Suiću? …... Smoljanović M.

115

12. Oci jeli grožđe a djeci trnu zubi ……….……………………………….. Valek M., Sabo A., Valek I., Čupurdija E., Santo V.

121

13. Razine sulfata u vodama Dalmacije ……….…………………………... Štambuk-Giljanović N., Dumanić T., Ledić M., Poljak M., Bakavić S. A., Zwirn M.

131

14. Kakvoća oborinske vode u Viškim cisternama ……………...………... Senta A., Marijanović- Rajčić M., Janev-Holcer N., Mustajbegović J.

147

15. Hidrokemijske karakteristike voda Imotske Krajine …………...…… Ujević M., Zorić Z., Dadić Ž., Lovrić E., Grbavec Z.

157

3

16. Elektrolitski hipoklorit – novo sredstvo za dezinfekciju vode ……….. Dragojević D.

165

17. Spori pješčani filtri nekad i sad – iskustva na Butonigi ……………… Hajduk - Černeha B., Nežić S.

171

POSTERI: 18. Kvaliteta vode rijeke Save u 2005. god. ………………………………..

Hitrec P., Vrsalović M., Vučković I., Marijanović Rajčić M.

185

19. Rezultati ispitivanja međugraničnih voda u 2005 god. ……………… Tomas D., Milović S., Kovačević S., Marijanović Rajčić M.

189

20. Gradski bazeni Varaždin ………………………………………………. Matijević-Kušter V., Tomiek I., Liber-Margetinac Đ.

195

4

ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP “VODA I JAVNA VODOOPSKRBA 1997. - 2006.” Dadić Ž.*, Lovrić E*., Šobot S.* Uvijek interesantno područje zdravstvene ispravnosti vode za piće i teme vezano za ovaj cilj do 1997. godine bolo je prezentirano na skupovima Zdravstvene ekologije zajedno s problematikom zdravstvene ispravnosti hrane i predmeta opće uporabe. Na prijedlog tadašnjeg ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prim. prof. Mate Ljubičića pristupa se organizaciji prvog znanstveno – stručnog skupa «VODA i JAVNA VODOOPSKRBA». Svi zajedno odlučili smo se za određena pravila od kojih ne smijemo odustati i koje smo nazvali «Deset zapovjedi» i to su.

1. skup će se održavati prvi tjedan u listopadu 2. skup će se održavati svaki put u drugoj županiji kako bi sudionici mogli

bolje upoznati «lijepu našu» 3. izbjegavati će se veliki gradovi i eskluzivna turistička mjesta 4. birati će se hoteli koji mogu na zadovoljavajući način smjestiti do 150

sudionika skupa 5. ukoliko hotel nema, kongresnu dvoranu, a što je bio najčešći slučaj, treba

se prilagoditi 6. prvi dan biti će svečano otvaranje uz jedno prigodno stručno popularno

predavanje koje bi trebalo zanimati ne samo stručnjake već i goste 7. cijeli drugi dan su stručna izlaganja. Ona završavaju Okruglim stolom na

kojem se iznose aktualne poteškoće u radu, postavljaju pitanja meritornim predstavnicima Ministarstva zdravstva, stručnjacima iz oblasti javnog zdravstva, tehnolozima, predstavnicima stručnih firmi, predlaže se donošenje boljih i učinkovitijih propisa i mjera,…

8. drugi dan završava svečanom večerom za sve sudionike 9. treći dan je stručni obilazak u okolicu s upoznavanjem nečeg iz područja

voda koji završava ni ručkom ni večerom negdje u prirodi 10. četvrti dan ujutro je rastanak do slijedećeg okupljanja

I. Stručni skup «Voda i javna vodoopskrba» održan je 1. - 4. listopada 1997 u hotelu Zagreb u Karlobagu u Ličko - senjskoj županiji. Kako hotel nije imao dvoranu, uz svesrdnu pomoć djelatnika hotela, prepravili smo kuglanu u dvoranu. Cilj stručnog skupa i središnja tema bila je prikazati stanje javne vodoopskrbe u Republici Hrvatskoj, prema županijskom ustroju. Na ovu temu izneseno je 21 izlaganje iz svih županija. Svaki Županijski zavod iznio je tadašnje stanje vodoopskrbe u svojoj županiji, probleme i ciljeve za unapređenje vodoopskrbe. Također, osim ovih pozvanih izlaganja na skupu su iznesena još dva izlaganja o dezinfekciji vode i po jedno iz područja mikrobiologije i kemije voda.

* Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Zagreb

5

vodoopskrba javno zdravstvo kemizam dezinfekcija mikrobiologija tehnologija ukupno

21 - 1 2 1 - 25

Stručni izlet, a koji je praćen olujnom podvelebitskom burom, organiziran je tako da su se prvo posjetili Bunkeri na ulazu u NP Paklenicu - djelo bolesnih umova u nedirnutoj prirodi Velebita. Tad je obećano da ćemo za 10 godina posjetiti ono lijepo u ovom kraju, tj. ljepoticu Velebita, NP Paklenicu. Poslije toga obišli smo crpnu stanicu Regionalnog vodovoda Sjeverne Dalmacije u Muškovcima na rijeci Zrmanji gdje smo bili lijepo ugošćeni od strane Regionalnog vodovoda Sjeverne Dalmacije iz Zadra. Ovaj skup završio je u gostionici u Gospiću uz vruću ličku janjetinu i tamburašku glazbu. II. Znanstveno-stručni skup «Voda i javna vodoopskrba» održan je od 7. - 10. listopada 1998. u hotelima «Zora» i «Slava» u Primoštenu u Šibensko - kninskoj županiji. Smještaj je bio primjeran, dvorana dobra. Tema skupa bila je - Zdravstvena ispravnost vode za piće iz javnih vodoopskrbnih sustava. Cilj stručnog skupa bila je prikazati realno stanje kvalitete i zdravstvene ispravnosti vode za piće, kao i načine rješavanja problema tamo gdje su prisutni. Također bilo je govora o zakonskoj regulativi koja uz ostale stručne teme vezane za zdravstvenu ispravnost vode za piće, dodatno doprinosi kvalitetnijoj opskrbi pučanstva vodom za piće, ali zdravom vodom za piće. Na skupu je izneseno 18 izlaganja i to:


2 11 1 1 2 1 18

Stručni izlet organiziran je tako da smo posjetili NP Krka (slapove Krke), s posjetom crpnoj stanici Jaruga. Tu nas je prigodnim domjenkom u starom selu i vodenicama ugostio «Vodovod» - Šibenik. Nakon obilaska kanjona Čikole, prekrasnog samostana na otočiću usred kraške ljepotice Krke - Visovcu završili smo u gostionici u Bilicama. III. Znanstveno-stručni skup «Voda i javna vodoopskrba» održan je od 7. – 10. listopada 1999. Hotel Ilirija, Biograd u Zadarskoj županiji. Da bi ovaj skup bio organiziran bili smo «prisiljeni» ofarbati sportsku dvoranu i na prozore postaviti plahte. Ipak svi smo bili zadovoljni. Središnja tema skupa bila je - Voda i zdravlje. Cilj ovog znanstveno-stručnog skupa bilo je prikazati, kako i na koji način uvjeti vodoopskrbe pučanstva, kemijski i mikrobiološki sastav vode za piće utječe na zdravlje ljudi. Saznanja i iskustva ukazuju na sve veće onečišćenje površinskih i podzemnih voda nizom različitih onečišćivala, koji su posljedica novih tehnoloških postupaka i procesa u industriji, kao i primjene raznih kemijskih supstanci u poljoprivredi. Sve to daje nove oblike onečišćenja, i isto tako i najrazličitije utjecaje i posljedice na zdravlje ljudi. Na skupu je bilo 15 izlaganja i to:

6


4 4 3 - 3 1 15

Stručni izlet napravili smo u NP Kornate s turističkim brodom obitelji Šangulin. Na brodu je priređena nezaboravna večera uz ribu s roštilja - pagari i pici - dar firme «Cenmar» iz Zadra i pjesme klape «Srdelice». IV. Znanstveno-stručni skup «Voda i javna vodoopskrba» bio je od 4. – 7. listopada 2000. u hotelu Punta u Velom Lošinju u Primorsko - goranskoj županiji. Na prvoj obavijesti bilo je napisano da će skup biti u hotelu «Belevue» u Malom Lošinju, ali nakon neispunjavanja nekih naših zahtjeva od strane uprave, premjestili smo se u Veli Lošinj u hotel «Punta». Naime, ovdje nam je pružena iskrena dobrodošlica kroz riječi direktora hotela «ako treba za vas ćemo i zidove rušiti». Predavanja su bila priređena u improviziranoj sportskoj dvorani čiji je krov prokišnjavao, ali to je ispalo više nego simpatično, jer smo na mjesta curenja vode postavili tegle s cvijećem i to smo prikazali kao «on line» zalijevanje kap na kap. Središnja tema skupa – Zdravstveno rizične tvari u vodi za piće Cilj skupa bilo je ukazati na koji način rizične tvari, mikroorganizmi i njihovi toksini, dolaze ili nastaju u vodi za piće, odnosno da li se nalaze u prirodnom sastavu vode ili su posljedica onečišćenja iz okoliša ili su pak nusprodukti u tehnološkim postupcima prerade vode za piće. Kako ih dokazati i kako ih ukloniti iz vode za piće bila je jedna od zastupljenijih tema skupa. Zakonska regulativa vezana za ovu temu, kao što je sprječavanje primarnog onečišćenja izvorišta vode za piće (zaštitne zone, zabrana prijevoza, zabrana korištenja visokotoksičnih i teško razgradivih spojeva itd.), propisane MDK vrijednosti na temelju znanstvenih istraživanja, pravilan odabir analiza, analitičkih postupaka i nadzora od strane države znatno će smanjiti rizik i posljedice na zdravlje ljudi.


1 7 3 1 3 1 16

Stručni izlet bio je na crpilištu uz kraški fenomen - jezero Vranu (gdje su se neki prevažali i u kamionima), posjetili smo naselje iz bajke Lubenice, ručali gulaš s palentom u pitoresknom Valunu i završili uz večeru i kišu na terasi hotela Punta. V. Znanstveno-stručni skup «Voda i javna vodoopskrba»,bio je od 3. – 6. listopada 2001. u hotelu Alga, u Tučepima u Splitsko - dalmatinskoj županiji. Ovdje nas je hotel prvi put prevario, jer je sobe dva puta prodao i nije bilo dovoljno soba za sve sudionike. Uprava je to riješila tako što je određen broj sudionika smjestila u hotele u Podgori, ali iako su napravili sve što je bilo tada moguće, ipak to nije bilo to.

7

Stručni skup nije imao strogo zadanu temu, pa se autorima ostavio slobodan izbor tema iz problematike vode i javne vodoopskrbe.


6 4 2 3 1 - 16

Stručni izlet bio je organiziran od strane Vodovoda iz Makarske u koji je bilo uključen obilazak svetišta Majke Božije u Vepricu, posjet vodopadu Gubavica na Cetini, jezeru Buško blato u Hercegovini, posjet Crvenom i Modrom jezeru u Imotskom, a završili smo kod Zdilara u Imotskom na tipičnoj janječoj večeri Dalmatinske Zagore. . VI. Znanstveno-stručni skup «Voda i javna vodoopskrba» bio je od 16. – 10. 2002. u hotelu Astarea u Mlinima u Dubrovačko - neretvanskoj županiji. Hotel je bio primjeren našim zahtjevima s dobrom dvoranom. Ipak, ovaj skup pamtimo po nama neshvatljivom ponašanju osoblja hotela koji, iako su imali klimatizaciju nisu je htjeli uključiti «zbog visokih troškova uključivanja». Središnja tema skupa bila je – Tehnologija i analitika voda u funkciji njene zdravstvene ispravnosti. Globalno onečišćenje okoliša najrazličitijim tvarima i novim spojevima nezaobilazno ima utjecaj na sve vode, bile one slatke ili slane, podzemne ili površinske. Cilj ovog znanstveno-stručnog skupa bilo je dati mali doprinos spoznaji na koji način ocijeniti «zdravstveno stanje voda» namijenjenih općenito ljudskoj uporabi. Novi oblici i supstance onečišćenja voda iziskuju i nove visoko sofisticirane aparate i postupke za njihovu identifikaciju. To je bitan preduvjet za izbor tehnoloških postupaka koji moraju dati odgovor kako i na koji način pojedine štetne tvari ili spojeve ukloniti iz vode, kako bi ona bila bezopasna za ljudsku uporabu.


6 2 3 - 1 4 16

Stručni obilazak u organizaciji dubrovačkog vodovoda uključivao je posjet Konavlima, obilazak glavnog crpilišta dubrovačkog vodovoda na rijeci Ombli i razgledavanje Grada s time da je glavni zadatak bio na upoznavanju vodoopskrbe Dubrovnika kroz vjekove. VII. Znanstveno-stručni skup «Voda i javna vodoopskrba» bio je od 1. – 4. listopada 2003. u hotelu Mirna u Istarskim Toplicama u Istarskoj županiji. Sam skup bio je organiziran u sumpornim toplicama uz miris sumporovodika i muziku kreketa žaba, ali uz primjernu organizaciju u pamćenju ostaje izvrsna glazba lokalnog benda. Dvorana je bila improvizirana, ali sve je funkcioniralo bez greške.

8

Središnja tema skupa bila je - Slatke vode Hrvatske Tu godinu svijet je obilježavao kao godinu slatkih voda. Sukladno tome ovaj skup bio je posvećen slatkim vodama Hrvatske. Saznanje o raspoloživim količinama i kakvoći slatkih voda bitan je preduvijet održivog razvoja svake države pojedinačno ili skupno, odnosno ta saznanja su u interesu globalnog razvitka i budućnosti cjelokupnog čovječanstva. Voda ne poznaje granice niti vlasnika. Briga o vodi mora biti usađena u misao svakog pojedinca jer to je jedini način i garancija očuvanja njenih količina i kvalitete. Poznato je i stalno se govori «bez vode nema života», ali isto tako možemo se zapitati «kakva je to voda bez života u njoj».


6 5 1 - 3 - 14

Stručni izlet bio je organiziran na umjetno jezero Butonigu gdje su nas djelatnici Vodovoda Butoniga proveli kroz moderno postrojenje. Nakon toga obišli smo Buzetsku pivovaru s posebnim naglaskom na Punionicu stolne vode Vistra i Aqua viva gdje smo bili počašćeni ručkom. Nakon toga otišli smo u obiteljsku kušaonicu gdje je svatko izabrao nešto za uspomenu. Završili smo veselom večerom u konobi kraj Buzeta uz prigodne istarske delicije. VIII. Znanstveno-stručni skup Voda i javna vodoopskrba bio je od 4. – 7. listopada 2004. gudine u hotelu Terme Tuhelj u Tuheljskim Toplicama u Krapinsko - zagorskoj županiji. Ovaj skup održan je prvi put u kopnenom dijelu Hrvatske. Dvorana za predavanje, u staroj kuriji Mihanovića, bila je do sada najljepša od svih. Središnja tema stručnog skupa bila je – Mineralne, izvorske i termalne vode Hrvatske Hrvatska je zemlja s iznad prosječnom količinom vode po glavi stanovnika. Od ukupne raspoložive količine vode oko 12% čine podzemne vode zadovoljavajuće kakvoće, «zahvaljujući» ograničenom razvitku, slaboj naseljenosti i djelomično racionalnom upravljanju vodnim resursima. Posebno bogatstvo čine mineralne, termalne i izvorske vode. Iskorištavanje tog prirodnog bogatstva je malo. To se posebno odnosi na termalne vode, čiji se zdravstveni, energetski i gospodarski potencijali koriste u zanemarivom postotku, a raspoložive količine su velike i dobro raspoređene. Postoje svi preduvjeti i potrebno je učiniti sve, da voda na bilo koji način postane strateški izvozni proizvod Hrvatske.


7 6 3 - 1 - 17

Stručni obilazak bio je organiziran pod vodstvom Zagorskog vodovoda iz Zaboka. Uključio je obilazak vodocrpilišta u Belečkoj Selnici, posjet jednoj od najljepših

9

baroknih crkvi u Belecu, posjet najvećem Marijanskom svetištu u Mariji Bistrici uz stručno vodstvo, a završio je uz zagorsku večeru u Zabokima u Zaboku. IX. Znanstveno-stručni skup Voda i javna vodoopskrba bio je od 3. – 6. listopada 2005., godine u hotel Osijek, u Osijeku u Osječko - baranjskoj županiji. Ovdje smo prvi put prekršili jednu od početnih Deset zapovjedi i to da smo organizirali skup u velikom gradu i velebnom hotelu. I to nam se osvetilo. Iako su se djelatnici trudili da nam ugode, ipak mi smo bili samo jedni od gostiju. Možda smo postali razmaženi ali npr. «Svečana večera» je bila sve samo ne svečana po katastrofalnom jelovniku neprimjerenom širokoj slavonskoj kuhinji. Središnja tema stručnog skupa bila je – Voda za budućnost Dvadesetprvo stoljeće, stoljeće je vode. Voda je strateška sirovina 21. stoljeća. Na zemlji je ima dovoljno, samo je pitanje njene raspodjele na zemlji. Kvalitetna slatka voda smatra se najvažnijim prirodnim resursom današnjice. Njezine su količine ograničene, potrebe za njom rastu, a za razliku od nafte, ona se nema čime nadomjestiti. Procjenjuje se da će u ovom stoljeću pitanje zaliha raspoložive slatke vode postati glavno ekološko, sigurnostno i gospodarsko pitanje. Voda je uistinu glavni strateški resurs. O njoj danas ovisi opći razvitak, a u budućnosti će ta njezina važnost još više dolaziti do izražaja. Hrvatska je tu u jako dobroj poziciji jer je stjecajem okolnosti na takvom zemljopisnom položaju koji ima značajne rezerve slatke vode. Po količini slatke vode po stanovniku nalazimo se na petom mjestu u Europi. Kada je u pitanju kvaliteta te vode događa se paradoks, zbog opće gospodarske nerazvijenosti, slabe industrijalizacije i mineralne upotrebe agrotehničkih mjera, imamo vrlo kvalitetnu vodu. Koliko i kavu vodu ćemo imati i osigurati za budućnost ovisi isključivo o nama samima.


10 6 3 - 1 2 22

Stručni izlet bio je izvrstan. Uz stručno vodstvo osječkog Vodovoda obiđeno je vodocrpilište Vinogradi, odlično se zamezilo na vodocrpilištu Pampas. Nakon toga obišli smo čudesan Park prirode «Kopački rit» i završili na fišu i šaranu s rašlji u gostionici Citadela u Vardarcu. Taj dan uvjerili smo se da široka slavonska duša još živi. X. Znanstveno-stručni skup Voda i javna vodoopskrba održava se od 3. – 6. listopada 2006. gudine u hotelu Alan u Starigradu - Paklenica u Zadarskoj županiji. Na ovo smo se odlučili da ispunimo zadano obećanje da ćemo upoznati ljepšu stranu najveće hrvatske planine Velebita i to kroz stručni obilazak NP Paklenica. Središnja tema ovog jubilarnog skupa je - Javne vodoopskrbe u RH – prošlost , sadašnjost i budućnost. Stanje i problemi vodoopskrbe stanovništva i šire ekološke zaštite vodnih resursa vrlo su značajni i od posebnog su interesa za društvo u cjelini. Cilj opskrbe pučanstva zdravstveno ispravnom vodom za piće motiviran je prvenstveno zdravstvenim i ekonomskim potrebama u cijeloj

10

Hrvatskoj. Opće je poznato da način vodoopskrbe ima direktni utjecaj na zdravlje ljudi. Organizirana vodoopskrba na našim prostorima seže u daleku prošlost i na tim temeljima počiva naša sadašnja a i buduća vodoopskrba. Strategija i principi razvoja javne vodoopskrbe ima za cilj postizanje skladnijeg i uravnoteženog razvoja svih područja i županija u Republici Hrvatskoj. Na ovom skupu biti će predstavljeno:

vodoopskrba javno zdravstvo Kemizam dezinfekcija mikrobiologija tehnologija ukupno

11 3 1 1 - 1 17

U stručnom obilasku uz posjet NP Paklenici predviđen je obilazak kraških ljepotica Zrmanje i Krupe i završetak negdje pod Velebitom na «ni ručku ni večeri». UMJESTO ZAKLJUČKA Na svim skupovima «Voda i javna vodoopskrba» bilo je u proteklom desetogodišnjem razdoblju preko 1 000 sudionika (neki i svih deset puta ). Ovaj impozantan broj govori o uvijek aktualnoj temi, koja će, bojimo se, sasvim sigurno postati još aktualnija ukoliko se budemo maćehinski odnosili prema vodi. U ovom desetogodišnjem razdoblju kroz deset tema ukupno je izloženo:


74 48 21 8 16 10 176

Želja nam je vjerovati da smo doprinijeli da je iz ova 176 izlaganja svatko nešto naučio, saznao, informirao se, da je sklopljeno puno poznanstava i prijateljstva. Također se nadamo, da smo nam pomogli upoznati zemlju u kojoj imamo sreću živjeti, trudili smo se da uđemo u one kutke ove zemlje koji su nam bili i samima otkriće, da upoznamo s kolikim bogatstvom vode ova zemlja raspolaže, a malo tko o tome nešto više zna. Želja nam je prigodno obilježiti ovaj deseti susret. Zahvaliti treba svima Treba zahvaliti svoj petorici Ministara zdravstva, koji su bili pokrovitelji ovog skupa. Svakako treba zahvaliti Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, svim županijskim zavodima za javno zdravstvo, svim vodoopskrbnim tvrtkama koje su sudjelovale u realizaciji ovih skupova, predstavnicima sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, svim tvrtkama koje su nas podupirale, ali u prvom redu treba zahvaliti Vama, drage kolege i prijatelji, koji ste nas podupirali cijelo vrijeme svojim radovima, svojim raspravama ili naprosto svojom prisutnošću. Još jednom iskreno HVALA.

11

KORIŠTENJE VODA I VODNA POLITIKA EU Dragutin Gereš*, Željko Dadić**, Edo Lovrić**, Slavko Šobot**, Magdalena Ujević** "Voda je opće nasljedno dobro, čiju vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakog da s njom gospodari i da je brižljivo koristi."

Točka X Evropske povelje o vodi

SAŽETAK Voda je osnovni element i pokretač razvoja. Potrošnja vode utrostručila se u posljednjih 50 godina i povećava se brže od rasta populacije. EU je Okvirnom direktivom o vodama odredila dugoročnu vodnu politiku. Direktiva uvodi principe i standarde u politiku održivog korištenja voda. Vodu treba iskoristiti učinkovito, te bez negativnih posljedica na zaštitu okoliša. UVOD Izvanredne osobine vode iz prirode, njezina obnova tijekom hidrološkog ciklusa i mogućnost samopročišćavanja, omogućuju očuvanje relativno čiste i zadovoljavajuće slatke vode za dulje vrijeme. To je u temeljima iluzije o neiscrpnosti vodnih resursa, koji su smatrani darom prirodnog okoliša. U takvim uvjetima, povijesno i tradicijski, nastao je nemaran odnos prema korištenju vodnih resursa, nastao je koncept minimalnih ulaganja za pročišćavanje otpadnih voda i uopće za zaštitu voda. Stanje se drastično promijenilo proteklih decenija. U mnogim dijelovima svijeta očituju se nepovoljni i dugoročni rezultati ljudskih aktivnosti. To ima utjecaja na direktnu uporabu vodnih resursa, kao i na promjene u slivnim područjima vodotoka. U posljednjih 25-30 godina u cijelom se svijetu događaju intenzivne antropogene promjene u hidrološkom ciklusu površinskih voda, kakvoći voda, uopće u vodnim resursima i bilanci voda. Količine vodnih resursa, njihova dinamika u vremenu i teritorijalna raspodjela danas su određeni ne samo s prirodnim kolebanjima klime, kao što je to bilo ranije, nego su određeni i s čovjekovim ekonomskim aktivnostima. Svjetsko stanovništvo se brzo povećava. U 1995. godini bilo je 5,7 milijardi, u listopadu 1999. godine Zemlja je dobila šestmilijarditog stanovnika, a očekuje se do 8,3 milijarde ljudi 2025. godine. Voda je nužno potrebna za održavanje života i za razvoj (slika 1.).

* Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220 i Građevinski fakultet Sveučilišta u Osijeku

** Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Zagreb

13

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

1930 1950 1970 1990 2010 2030 2050

Year

Popu

latio

n (b

illio

ns) a

nd

Ann

ual W

ater

Use

(mill

ion

m3 ) World Population

Fresh Water Use

Slika 1: Rast svjetske populacije i potrošnja vode od 1930 – 2050 godine Struktura korištenja slatke vode po temeljnim granama potrošnje prikazana je na slici .

7059

82

2230

10

811

8

0 20 40 60 80 100 120

Svijet

Razvijene zemlje

Zemljeu razvoju

Poljodjelstvo Industrija Domaćinstvo

Slika 2: Raspodjela slatke vode po temeljnim granama potrošnje Vidljivo je da postoje bitne razlike u korištenju slatke vode s obzirom na razvijenost pojedine zemlje. Razvijene zemlje koriste veću količinu slatke vode za domaćinstva i naročito za potrebe industrije. Za ovu uporabu standardi su stroži a time i veća cijena vode. ODRŽIVO UPRAVLJANJE VODAMA Primjena upravljanja vodnim resursima na principima održivog razvoja zahtijeva odgovarajuće uvjete. Znači da se moraju stvoriti politički, zakonski, organizacijski i financijski uvjeti s jedne strane i osigurati podrška stanovnišva za provođenje usvojene politike s druge strane. U upravljanju vodama mora se prihvatiti potreba zaštite cjelovitosti vodnih ekosustava, te sprječavati njihovo

14

degradiranje na razini slivnog područja. Zaštita vode trebala bi uključivati i preventivni pristup s ciljem sprječavanja i smanjivanja onečišćenja. Države moraju utvrditi i zaštititi vodna bogatstva i osigurati korištenje vode na održiv način. Potrebni su učinkoviti programi sprječavanja i nadziranja onečišćenja. Potrebna je procjena utjecaja na okoliš za veće razvojne programe koji se tiču izvorišta vode, a za koje se pretpostavlja da bi mogli narušiti kakvoću vode i vodne ekosustave. Održivo upravljanje vodama je nužnost u uvjetima porasta stanovništva i povećanih pritisaka na vodne resurse. Takvo upravljanje uravnotežuje raspoložive količine vode s potrebama za vodom različitih korisnika vode. KORIŠTENJE VODA U HRVATSKOJ 1. Socio-ekonomski i geografski kontekst Hrvatska se rasprostire na 56,54 tisuća km2 površine kopna i ima 4,437 milijuna stanovnika. U urbanim cjelinama živi 54 % stanovništva, a u ruralnim područjima 46%. Područje Hrvatske sastoji se od dvije različite geografske regije: 1. kontinentalne regije, koja se poklapa sa Crnomorskim slivnim područjem

(ukupno 35,13 tisuća km2 ili oko 62% ukupne površine), 2. mediteranske regije, koja obuhvaća obalno područje Jadranskog mora

(ukupno 21,41 tisuća km2 ili oko 38% površine). Klima u Hrvatskoj varira od umjerenih zima i suhih ljeta u mediteranskoj regiji, s oborinama između 500 i 1500 mm; do hladnih zima i više oborina u sjevernim i istočnim dijelovima Hrvatske. Prosječne oborine iznose 1 162 mm. 2. Vodni resursi površinskih i podzemnih voda Hrvatska se može smatrati vodom bogatom zemljom. Ukupni obnovljivi resursi iznose 111,66 x 109 m3/godišnje ili 25163 m3/godišnje po stanovniku. Glavni vodni resurs je površinska voda koja se nalazi u 20 rijeka; 26 prirodnih i umjetnih jezera; i Jadranskom moru. Dužina glavnih vodotokova iznosi ukupno 6 829 km. Najveće rijeke pripadaju slivu Crnog mora, a najkraće slivu Jadranskog mora. Postoji značajne sezonske i godišnje varijacije protoka rijeka. Višegodišnje varijacije godišnjeg protka su jako velike. U sušnim godinama, godišnji protok je manji od četvrtine (21%) prosječnog godišnjeg toka. Obzirom na geomorfologiju i klimu, Hrvatska trpi štete od poplava. Ukupna površina prirodnih i umjetnih jezera pojedinačne površine preko 0,2 km2 iznosi 81 km2. Hrvatski dio Jadranske oble je dug 5 835 km, od čega na preko 1 000 otoka otpada 4 058 km. Obalno more Hrvatske obuhvaća 31,071 km2. Zbog planinskih vijenaca u slivnom području istočna obala je jako ograničena, tako da samo male količine slatke vode iz Hrvatske (20% hrvatskih rijeka po količini vode) se drenira u Jadransko more. Vodni resursi podzemnih voda predstavljaju oko 20% ukupnih obnovljivih resursa. U slivu Save i Drave, podzemne vode se mogu naći u vodonosnim

15

slojevima u aluvijalnim formacijama. Krške formacije dominiraju u dalmatinskim, primorskim i istarskim slivovima. Usprkos bogatstvu vode, postoje problemi u smislu njene količine na lokacijama kao što su jadranski otoci, koji imaju slabe vodne resurse. Na njima se kontinuirano pojavljuje nestašica vode u toku ljeta. 3. Opskrbljenost vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava Vodovodi su sustavi za opskrbu naselja, gradova i gospodarstva vodom i tu pripadaju strogo kontrolirani izvori pitke vode, sabirnici i ostala postrojenja za doradu i obradu pitke vode, kao i vodovodna mreža. Ne prikupljaju se podaci o privatnim (kućnim) vodovodima, kao ni o specijalnim vodovodima nekih subjekata. Prostorni razmještaj stanovništva je izrazito neravnomjeran. Po upravno-teritorijalnom ustroju Hrvatska ima 21 županiju, 124 grada, 426 općina i 6.742 naselja. U Hrvatskoj je 2004. godine bilo ukupno 1.897 naselja i gradova priključenih u sustav javne vodoopskrbe. Prosječna opskrbljenost stanovništva Hrvatske vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava iznosila je 76% u 2002. godini, što znači da je na javnu vodoopskrbu priključeno oko 3,35 milijuna stanovnika Hrvatske, tablica 1. Predviđa se povećanje do 2009. godine na 88 %, odnosno na 94% u godini 2015., što znači prosječno povećanje od 1,4 % godišnje. Opskrbljenost stanovništva veća je na jadranskom slivu (86%) u odnosu na crnomorski sliv (71%). Stupanj prosječne opskrbljenosti vodom približava se europskoj razini i znatno je povećan u odnosu na 1990. godinu kada je iznosio 63%. (Tablica 1.). Tablica 1: Pregled vodoopskrbe Hrvatske po elementima

Godina Naziv 1994. 1996. 1998. 2000. 2003. Stanovništvo [u tisućama] 4784,3 4784,3 4784,3 4784,3 4437,5 Opskrbljeno stanovništvo [u tisućama] - 3274,2 - - 3353,2

Opskrbljenost stanovništva [%] 65 68 70 73 76 Duljina glavnih i razvodnih dovoda [km] 27281 30612 31908 32127 32127

Kapacitet izvorišta vode, ukupno [ l s-1] - - - - 29367

- od toga: površinska voda [ l s-1] - - - - 3103 - od toga: podzemna voda [ l s-1] - - - - 26264 Zahvaćena količina voda [ mil. m3 god -1 ] 476,1 525,4 527,9 512,3 531,8

Izvor podataka: Državni zavod za statistiku – Statistički ljetopis 2004. god. Stupanj opskrbljenosti stanovništva po županijama znatno se razlikuje i kreće se od najmanje vrijednosti u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji od 31%, do najveće u Istarskoj županiji od 95% i gradu Zagrebu od 96%. Još su veće varijacije stupnja opskrbljenosti stanovništva vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava po pojedinim općinama i gradovima u odnosu na prosjeke županija.

16

Vodoopskrba jadranskih otoka rješava se dovođenjem vode s kopna (Brač, Hvar, Šolta, Korčula), a u manjem opsegu opskrbom iz vlastitih izvora (Cres, Lošinj, Vis), skupljanjem kišnice u cisterne (individualna opskrba), putem vodonosaca (za vrlo male otoke), preradom boćate vode putem desalinacije (Lastovo, Mljet i južni dio Dugog otoka), odnosno kombinacijom različitih izvora ( Krk, Pag, Korčula). 4. Potrošnja vode u domaćinstvima i industriji U 2000. godini potrošnja vode bila je 374,26 milijuna m3/god. Od navedene količine za sustave javne vodoopskrbe koristilo se 287,40 milijuna m3/god., dok je preostali iznos od 86,87 milijuna m3/g. samostalno koristila industrija. Za zahvaćanje vode za potrebe javne vodoopskrbe u Hrvatskoj je izdano 128 koncesija, a za tehnološke potrebe 319 koncesija (svibanj 2002). Specifična potrošnja u domaćinstvima ovisi o veličini naselja i razvijenosti područja. Kreće se na području grada Zagreba od 159 l /stan/dan do najmanje veličine na vodnom području sliva rijeke Save od 116 l /stan/dan (2001). Prosječna specifična potrošnja po stanovniku u Hrvatskoj, bez uračunatih gubitaka, iznosi 144 l /stan /dan i na razini je potrošnje u zemljama Europske Unije. Ukupne količine zahvaćene vode za javnu vodoopskrbu su 46 % veće od isporučenih (fakturiranih) količina u 2001. godini, jer se veliki dio vode gubi iz vodoopskrbnih sustava ili predstavlja tzv. neevidentiranu potrošnju. Stalni trend povećanja gubitaka može se tumačiti kao posljedica starosti sustava, lošeg tekućeg i investicijskog održavanja, te neevidentirane potrošnje vode. Loše postojeće stanje ugrožava održivost nekih javnih vodoopskrbnih sustava. Sanacijom velikih gubitaka vode djelomično bi se smanjila potreba za novim zahvaćenim količinama vode u sustavima javne vodoopskrbe. 5. Voda za prodaju na tržištu Prema raspoloživim podacima u Hrvatskoj je do 2001. godine izdano 5 koncesijskih dozvola za zahvaćanje pitke vode radi prodaje na tržištu, ukupnog kapaciteta 233.900 m3/god (7,41 l/s). Do 31. 12. 2004. godine izdano je još 19 koncesijskih ugovora tako da je do tada maksimalna dozvoljena količina zahvaćanja vode za prodaju u ambalaži 877.270 m3 (27,8 l/s). Ova maksimalna dozvoljena količina zahvaćanja vode za prodaju u ambalaži iznosi tek oko 0.09% od maksimalnih korištenih kapaciteta u svrhu javne vodoopskrbe. 6. Voda za hlađenje Godišnja količina zahvaćenih voda iz vodotoka za potrebe hlađenja u Hrvatskoj iznosi oko 205 milijuna m3 vode. Morska voda se koristi za hlađenje postrojenja u godišnjoj količini oko 650 milijuna m3 morske vode. Danas nema posebnih ograničenja za količine vode za hlađenje. 7. Navodnjavanje U Hrvatskoj se navodnjava oko 7000 ha, što je manje od 1% ukupnog poljoprivrednog zemljišta, pogodnog za navodnjavanje. Navodnjavanju je

17

posvećena značajna pažnja u planovima ekonomskog razvoja kao dio sustava integralnog upravljanja vodama. Učestale suše posljednjih godina dovele su u pitanje održivost konvecionalnog ratarstva u Hrvatskoj. Procjenjuje se da se za navodnjavanje godišnje troši do 20 milijuna m3 vode. 8. Hidroenergija Teoretski bruto hidroenergetski potencijal Hrvatske je procijenjen na 20 000 GWh godišnje, tehnički izvodljiv potencijal na 12 000 GWh godišnje i ekonomski potencijal na 10 500 GWh godišnje. Za sada je razvijeno oko 51% tehnički izvodljivog potencijala. Postoje planovi za proširivanje sadašnjeg hidroenergetskog kapaciteta. Hidroenergija prosječno daje oko 54% proizvodnje električne energije u zemlji. Izgrađena su umjetna jezera kao akumulacije za hidroelektrane, za vodoopskrbu, zaštitu od poplava i druge namjene. Umjetna jezera imaju ukupnu površinu od 68 km 3 i ukupni volumen od 954,70 milijuna m3 vode. 9. Ribnjaci Ribnjaci imaju značajne površine vode u Hrvatskoj. Ukupne površine ribnjaka u 2003. godini iznosile su oko 9 700 ha a proizvodne oko 6 300 ha. Ukupna godišnja potrošnja vode iznosi oko 308 milijuna m3 vode. 10. Mineralne i geotermalne vode Po današnjim spoznajama, u Hrvatskoj ima 7 mineralnih i 26 termalnih voda. 12 lokaliteta pripada hipotermama, 3 lokaliteta homeotermama i 6 hipertermama. 2 lokaliteta ima vodu između hipo i homeotermalne granice, dok 3 vode se nalaze između homeo i hipertermalne vode. Mineralne i geotermalne vode, koje se u Hrvatskoj koriste u medicinske i rekreativne svrhe i za piće, predstavljaju nedovoljno iskorišten resurs. Danas radi s više ili manje uspjeha 11 termalnih toplica. Za potrebe korištenja geotermalnih i mineralnih voda izdano je ukupno 17 koncesija u 2004. godini za maksimalnu godišnju potrošnju od 8,36 milijuna prostornih metara vode. KAKVOĆA VODA Na podzemnu vodu u Hrvatskoj, od ukupne količine slatke vode, otpada samo oko 12%. Danas je podzemna voda u Hrvatskoj znatno bolje kakvoće od podzemnih voda u visoko razvijenim zemljama. Zadovoljavajuća kakvoća podzemne vode rezultat je u prvom redu u ograničenom razvitku naše zemlje, a samo djelomično u racionalnom upravljanju vodnim resursima. Ako govorimo o kakvoći moramo prije svega istaći da je ona usko vezana uz geološku građu vodonosnika. U Hrvatskoj imamo dva osnovna tipa vodonosnika. Panonski bazen: na sjeveru zemlje pretežu se vodonosnici međuzrnaste poroznosti, dominantni su kompleksni aluvijalni vodonosnici u prostranim

18

ravnicama rijeka Save i Drave. Nekoliko je općih obilježja tih krajeva. U prvom redu to je poljoprivredno najproduktivnije područje Hrvatske, ondje se nalaze brojni industrijski pogoni, ležišta nafte i plina, ali i veliki gradovi, najveći potrošači podzemne vode. Sve to upućuje na potrebu integralnog upravljanja vodnim resursima, a posebno zalihama vode za piće, jer je u pitanju područje najvećeg opterećenja prostora. Podzemnih voda ima u cijelom području sjeverne Hrvatske, ali su velike razlike u filtracijskim obilježjima, geološkim slojevima, te u prirodnoj kakvoći i u uvjetima zaštite podzemnih voda. Osnovni problemi u očuvanju kakvoće podzemnih voda sjeverne Hrvatske je u onečišćenju glavnih vodotokova (rijeke Save i Drave s pritocima) od strane urbanizacije i zaštite poljoprivrednih površina. Također jedan od velikih problema je i erozivno snižavanje korita rijeka, jer to snižavanje izravno utjeće na snižavanje razine podzemnih voda u okolnim vodonosnicima. Krško područje (Hrvatska južno od Karlovca) prevladavaju vodonosnici sekundarne pukotinske poroznosti. Područje krša je specifikum hrvatske hidrogeologije. Ovo je područje razvodnice između crnomorskog i jadranskog sliva. Važno je napomenuti da je to pretežno planinsko područje, praktički netaknute prirode, i da su podzemne vode krša vode visoke kakvoće i to posebno u usporedbi s evropskim zemljama. To se, u prvom redu, može zahvaliti slabijem razvitku tih područja. Brižljivom zaštitom voda u budućnosti se može očuvati današnja kakvoća voda. Kakvoća naših krških podzemnih voda je jako dobra u usporedbi s ostalim mediteranskim zemljama. Posebno se to odnosi na planinska područja Dinarida, područje dreniranja glavnih jadranskih rijeka. Najbolje su kakvoće početna izvorišta rijeka ili izvori visokih krških polja, a kakvoća vode malo se smanjuje u nizvodnim dijelovima krških slivova. Osnovni su problemi povremena mikrobiološka onečišćenost, kao i povremeno zamućenje izvorskih vode u nailaženju visokih vodnih valova. Kod površinskih voda, smanjenje industrijskih aktivnosti i drastičan pad korištenja gnojiva i pesticida u poljoprivredu značajno su smanjili onečišćenje voda. Vode nizvodno od Zagreba su bakteriološki onečišćene. Voda Drave i Mure je loše kvalitete prije ulaska u Hrvatsku. Voda Dunava je relativno dobre kvalitete. U istarskim i dalmatinskim slivovima, rijeke su uglavnom u uzvodnim dijelovima izuzetno čiste, ali se značajno pogoršavaju u donjem toku zbog ispuštanja nepročišćene otpadne vode. Hrvatska ima sistematski program monitoringa kakvoće površinskih voda (rijeke, jezera i akumulacije) i dok se monitoring podzemnih voda različito provodi. Po našem mišljenju za monitoring podzemnih voda potrebno je izdvojiti znatno više sredstava bilo iz državne (Hrvatske vode) bilo iz lokalne (vodovodi) blagajne.

19

ZAKONODAVSTVO I POLITIKA VODNIH RESURSA 1. Zakonodavstvo i vodnogospodarske institucije u Hrvatskoj Zakonodavstvo u upravljanju vodama čine Zakon o vodama, Zakon o financiranju vodnog gospodarstva i Zakon o hrani, te oko 30 - ak podzakonskih akata. Zakon o vodama sadrži institucionalni okvir za aktivnosti upravljanja vodnim resursima, regulira zakonski status vode i vlasništva na vodi; različite načine na koje se upravlja vodom; dodjeljuje nadležnosti različitim razinama vlasti, lokalnoj upravi i pravnim subjektima; te uspostavlja Hrvatske vode kao pravnu osobu za upravljanje vodama. Zakon o vodama sadrži koncept upravljanja vodama na razini slivnog/vodnog područja, pa se područje Hrvatske dijeli u četiri slivna područja, tj. teritorijalne jedinice u vodnogospodarske svrhe. Vodna područja sadrže jedno ili više slivnih područja manjih vodotoka i uključuje površinske i podzemne vode. Kao zasebna jedinica određuje se područje grada Zagreba. Zakonom se reguliraju sastavnice gospodarenja vodama i to: zaštita od štetnog djelovanja voda, korištenje voda i zaštita voda. Zakonom je određeno da vodoopskrba za stanovništvo ima prioritet u odnosu na druge vidove korištenja voda. Zakon o vodama predviđa izradu vodnogospodarskih planova upravljanja vodnih područja. Planovi upravljanja trebaju sadržavati potrebe za investicijama za zadovoljenje vodnogospodarskih ciljeva. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva regulira i dodjeljuje nadležnosti tijela za prikupljanje sredstava za financiranje aktivnosti upravljanja vodama. Zakonom su definirana sredstva za održavanje postojećih sustava i objekata, planiranje i investicije za nove objekte, te sredstva za troškove upravljanja vodama. Pored toga Zakon identificira izvore financiranja. Osnova je zakona princip da korisnik aktivnosti upravljanja vodom treba plaćati prema koristima koje ostvaruje. Zakon o hrani regulira vodu kao namirnicu. Posebno stvara uvjete za donošenje podzakonskih akata vezano za vodu kao namirnicu. Tu se u prvom redu misli na donošenje Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće i Pravilnika o prirodnoj mineralnoj, izvorskoj i stolnoj vodi koji moraju biti usklađeni s Direktivama EU. Dvije su vladine institucije direktno odgovorne za integralno upravljanje vodama u Hrvatskoj: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva – Uprava vodnoga gospodarstva i Hrvatske vode. Pored toga postoji i Nacionalno vijeće za vode, imenuje ga Hrvatski sabor, sa zadatkom usklađivanja različitih interesa i razmatranja sustavnih pitanja iz područja upravljanja vodama na najvišoj razini. Hrvatske vode imaju sveukupnu nadležnost za provođenje aktivnosti koje se odnose na upravljanje nacionalnim i lokalnim vodnim resursima. Djeluju u bliskoj suradnji s lokalnim poduzećima u slivnim područjima i koordiniraju i financiraju provođenje programa. Pružaju javne usluge i obavljaju druge zadatke iz plana upravljanja vodama u skladu sa sredstvima osiguranim za te namjene. Uprava vodnoga gospodarstva MPŠVG nadgleda rad Hrvatskih voda.

20

Ostala Ministarstva koja također imaju ulogu u upravljanju vodama su: − Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva -MZOPUG − Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi - MZSS − Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka – MMTPR − Ministarstvo kulture − Ministarstvo financija – MF Na lokalnoj razini, jedinice regionalne i lokalne uprave i samouprave (županije, gradovi i općine) su odgovorni za vodnu problematiku unutar njihova područja.

JAVNE USTANOVE I TRGOVAČKA DRUŠTVA U

IMOVINI REPUBLIKE HRVATSKE

HRVATSKE VODEPRAVNA OSOBA ZA UPRAVLJANJE VODAMA

HRVATSKI SABORNACIONALNO VIJEĆE ZA VODE

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

KOORDINACIJA ZA GOSPODARSTVO

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOG

GOSPODARSTVA, UPRAVA VODNOG GOSPODARSTVA

MINISTARSTVA

DRŽAVNE UPRAVNE ORGANIZACIJE

Slika 3: Uprav

ljanje vodama u državnom ustroju

AKO EUROPA UPRAVLJA VODAMA

emelj upravljanja vodama u zemljama Europske unije je Okvirna direktiva o

irektiva o vodama Europske unije

uropski parlament i Komisija Europske unije su 23. listopada 2000. godine

K Tvodama EU . Princip Okvirne direktive je izražen tvrdnjom da Voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi, nego naslijeđe koje treba čuvati, zaštititi i shodno tome postupati. D Eusvojili Direktivu o vodama. Dokumentom Direktiva o vodama Europska unija odredila je dugoročnu politiku u području voda. Ova Direktiva uvodi principe i standarde u stvaranju i realizaciji politike održivog iskorištavanja i zaštite voda. Zemlje članice Europske unije otišle su najdalje u konkretnim rješenjima i u prethodnom razdoblju međusobno su usklađivale svoje aktivnosti. Direktiva će doprinijeti integraciji i ujednačavanju politike upravljanja vodnim resursima na principima održivog razvoja u Europi. Osnovne principe, sadržane u Direktivi,

21

primenjivati će 25 zemalja članica Evropske unije, kao i zemlje kandidati za prijem u Europsku uniju te više zemalja koje su započele proces pridruživanja. I drugi međunarodni dokumenati, kao što je Konvencija o zaštiti i održivom korištenju Dunava (Convention for Protection and Sustainable Use of the Danube,1994) ; Konvencija UN o pravu korištenja međunarodnih vodotoka za neplovidbene svrhe, usvojena 1997. god., osiguravaju zakonski okvir za suradnju zemalja u okviru riječnih slivnih područja. Usvajanjem Direktive Europska unija je u potpunosti obnovila svoju politiku u vodnom sektoru. Temelj za izradu Direktive je upravljanje vodnim resursima na razini riječnih slivnih područja i pozitivna iskustva u primjeni zakona Europske unije u području zaštite voda u prethodnih 25 godina. Osnovni je cilj Direktive dovođenje svih prirodnih voda u dobro stanje, tj. osiguranje dobrog hidrološkog, kemijskog i ekološkog statusa voda. Ovo ne znači uspostavljanje prvobitnog prirodnog stanja vodnih resursa, već održivo stanje uz korištenje voda koje ne ugrožava okoliš. Cilj je Direktive da uspostavi okvire za zaštitu unutrašnjih površinskih voda, ušća rijeka u mora, morskih obalnih voda i podzemnih voda radi sprječavanja degradacije, zaštite i unapređenja statusa vodenih ekosustava; promoviranja održivog korištenja voda koje se temelji na dugoročnoj politici zaštite raspoloživih vodnih resursa; progresivnog smanjenja zagađenja površinskih i podzemnih voda; smanjenja učinaka poplava i suša itd. U okviru Direktive predviđen je niz pristupa i konkretnih aktivnosti. Najvažniji su

. Zemlje članice trebaju zaštititi, unaprijediti i obnoviti sve površinske vode da

2. ne slivove i označiti ih kao slivna

3. se osigura mudro korištenje voda, a

4. iječnim slivnim

5. ju poticati aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih

slijedeći: 1

bi se osiguralo dobro stanje voda u toku slijedećih 15 godina. Isto se odnosi i na podzemne vode, s tim što se mora osigurati ravnoteža između zahvaćanja podzemnih voda i njihovog obnavljanja; Zemlje članice EU trebaju utvrditi riječpodručja. Ova područja, koja obuhvaćaju površinske, podzemne i obalne vode, predstavljaju osnovnu jedinicu za kvantitativnu i kvalitativnu procjenu vodnih resursa i racionalno upravljanje; Uvođenje takve politike cijene vode da time doprinese ispunjenju ciljeva zaštite okoliša. Ova politika će se primjenjivati u vodnogospodarskim područjima prema principima utvrđivanja cijene vodnih usluga. Pri utvrđivanju cijene vode i vodnih usluga svaka država mora voditi računa o društveno-ekonomskim i ekološkim učincima. Tretman vode kao robe odrazit će se na jačanje svijesti i interesa stanovništva, posebno budućih direktnih korisnika, u izboru optimalnih, tehnički i ekonomski najpovoljnijih rješenja održivog korištenja voda; Zemlje članice moraju pripremiti planove upravljanja rpodručjima. Ako se radi o međunarodnim riječnim slivovima, države moraju osigurati koordinaciju aktivnosti radi pripreme jedinstvenog plana upravljanja riječnim slivovima; Zemlje članice trebastrana u pripremi, formiranju, prezentaciji i noveliranju planova za upravljanje riječnim slivnim područjima. Planovi moraju proći određenu proceduru, koja podrazumijeva javnu informiranost i dinamički plan realizacije određenih aktivnosti;

22

6. Da bi se spriječilo onečišćenje vode, a time i ugrožavanje vodenog ekosustava, usvojene su posebne mjere. Svrha im je progresivno smanjenje opasnih tvari u vodi. U okviru ovih mjera treba usvojiti popis opasnih tvari i popis posebno opasnih tvari, koje se moraju prve ukloniti. Pored toga, trebaju se utvrditi granične vrijednosti drugih opasnih tvari u emisiji. Ovo je važno za industriju i druge korisnike voda koji moraju napraviti planove aktivnosti;

7. Provođenje postavljenih ciljeva zahtijeva donošenje novih zakona, regulative i prilagodbu administracije.

Vodna politika EU u korištenju voda i pravna transpozicija u hrvatsko zakonodavstvo 1. Okvirna direktiva o vodama Direktiva 2000/60/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. kojom se uspostavlja okvir za djelovanje Zajednice na području politike voda. Djelomična pravna transpozicija Direktive o vodama obavljena je kroz Zakon o vodama i Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva iz prosinca 2005. godine. 2. Voda za piće Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Direktiva je u djelomično prenesena u važeći Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Kako je prilikom provedbe donesenog Pravilnika uočeno da potpuna provedba neće biti moguća, pokrenute su aktivnosti na donošenju novog Pravilnika koji je u cijelosti prihvatio odredbe Direktive. Prijedlog novog Pravilnika dan je na verifikaciju u EU. Glavni problem kod usklađivanja vidimo u sniženju MDK - vrijednosti za arsen i njene implementacije u vodoopskrbne sustave u dijelu Osječko - baranjske i Vukovarsko - srijemske županije. Ispunjavanje ostalih zadanih MDK-vrijednosti neće predstavljati veću poteškoću budući da su pojedine vrijednosti u europskim propisima blaže nego u dosadašnjim hrvatskim propisima. Zbog toga smo mišljenja da dosadašnje hrvatske norme treba zadržati, budući da ni do sada to nije predstavljalo problem. Sustav za cjelovito provođenje Direktive, odnosno provođenje Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće nije danas u potpunosti uspostavljen, ali u propisanom razdoblju sigurno je da će Pravilnik biti primjenjiv na području cijele Hrvatske. Ovu optimističku tvrdnju temeljimo na velikoj tradiciji i dobrom ustrojstvu javnog zdravstva u Hrvatskoj. 3. Podzemne vode

Direktiva Vijeća 80/68/EEZ od 17. prosinca 1979. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja uzrokovanih određenim opasnim tvarima. Potpuno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva o vodama nije još uvijek obavljeno. Trenutno neke od odrednica Direktive već sada jesu zastupljene u nacionalnoj legislativi i to u Zakonu o vodama, Državnom planu za zaštitu voda, Uredbi o opasnim tvarima u vodama, Pravilniku o graničnim vrijednostima

23

pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama, Pravilniku o izdavanju vodopravnih akata, Zakonu o otpadu, Pravilniku o uvjetima za postupanje s otpadom, Uredbi o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom i Pravilniku o procjeni utjecaja na okoliš. Pravno su regulirani dijelovi koji se odnose na zabranu ispuštanja i odlaganja opasnih tvari sa Liste I i Liste II. Uspostavljen je sustav davanja vodopravnih dozvola za direktno ispuštanje u podzemlje (iznimno na područjima gdje je to dozvoljeno). Nije preciznije određeno gdje je to dozvoljeno, odnosno definiranje osjetljivih područja tek predstoji, što će se odrediti unutar Planova upravljanja vodnim područjima (RBMP). 4. Nitrati

Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla. Trenutno, neke od odrednica Direktive već sada su zastupljene u nacionalnoj legislativi, i to u Zakonu o vodama, Zakonu o stočarstvu, te Zakonu o gnojivima i poboljšivačima. Sustavno usklađivanje s odrednicama Direktive nije još uvijek obavljeno. 5. Direktiva o opasnim tvarima + direktive kćeri

1. Direktiva Vijeća 76/464/EEZ od 4. svibnja 1976. o onečišćenju uzrokovanom ispuštanjem određenih opasnih tvari u vodeni okoliš Zajednice.

2. Direktiva Vijeća 86/280/EEZ od 12. lipnja 1986. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanje određenih opasnih tvari koje su uključene u Popis I. Priloga Direktive 76/464/EEZ, kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 88/347/EEZ, i izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 90/415/EEZ od 27. srpnja 1990.

3. Direktiva Vijeća 82/176/EEZ od 22. ožujka 1982. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja žive iz industrijskih postrojenja u kojima se primjenjuje elektroliza alkalnih spojeva klora.

4. Direktiva Vijeća 83/513/EEZ od 26. rujna 1983. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja kadmija.

5. Direktiva Vijeća 84/491/EEZ od 9. listopada 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja heksaklorocikloheksana.

6. Direktiva Vijeća 84/156/EEZ od 8. ožujka 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja žive iz sektora osim industrijskih postrojenja u kojima se primjenjuje elektroliza alkalnih spojeva klora.

U Zakon o vodama uključeni su članci Direktive (čl. 1., 2., 5.4.). Svi članci Direktive koji se odnose na tvari s EU Liste I obuhvaćeni su Uredbom o opasnim tvarima u vodama, kojom se zabranjuje ispuštanje u vode tvari iz nacionalne A skupine opasnih tvari. Postoje minimalne razlike nacionalne skupine A i EU Liste I. Nacionalna skupina A opasnih tvari je proširena nekim tvarima sa EU liste II opasnih tvari radioaktivnim tvarima. Državnim planom za zaštitu voda propisane su mjere zaštite voda, odnosno ispuštanje tvari nacionalne skupine A (EU Lista I) i ograničenje ispuštanja tvari nacionalne skupine B (EU Lista II). U pravnoj transpoziciji Direktive uključit će se aneks X Okvirne direktive o vodama, koji se

24

odnosi na prioritetne tvari. Prioritetne tvari biti će transponirane u nacionalnu skupinu A opasnih tvari. 6. Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. koja se odnosi na

pročišćavanje komunalnih otpadnih voda Sustavno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva o vodama nije još uvijek obavljeno. Predviđa se djelomično prenošenje do kraja 2006 godine u dijelu izmjena i dopuna Pravilnika o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama. Dio odredbi Direktive zastupljen je u nacionalnoj legislativi i to: Zakonu o vodama, Uredbi o klasifikaciji voda, Državnom planu za zaštitu voda, Pravilniku o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama, Pravilniku o izdavanju vodopravnih akata, te Pravilniku koji moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji. 7. Voda za kupanje

Direktiva Vijeća 76/160/EEZ od 8. prosinca 1975. koja se odnosi na kvalitetu vode za kupanje. Izvršena je djelomična transpozicija Direktive. Odredbe Direktive već sada su zastupljene u nacionalnoj legislativi i to u: Zakonu o vodama, Uredbi o klasifikaciji voda, Državnom planu za zaštitu voda, Uredbe o standardima kakvoće mora na morskim plažama koja je podzakonski akt Zakona o okolišu. Za javno zdravstvo od primarnog značenja je donošenje propisa koji bi regulirali kakvoću i zdravstvenu ispravnost vode na slatkovodnim kupalištima i bazenima punjenim bilo morskom bilo slatkom vodom. Usklađeni Prijedlog ovog Pravilnika nalazi se u Ministarstvu zdravstva od ranih 90-ih godina. 8. Voda za školjkaše

Direktiva Vijeća 79/923/EEZ od 30. listopada 1979. o kvaliteti vode koju trebaju zadovoljiti vode za školjkaše. Djelomična pravna transpozicija Direktive obavljena je kroz: Državni plan za zaštitu voda, Uredbu o opasnim tvarima u vodama, djelomično usklađena s Direktivom 76/464/EEZ, Pravilnik o veterinarsko - zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, pročišćavanje i stavljanje u promet živih dvokrilnih školjaka. Pravilnik sadrži norme kakvoće vode koje su djelomično usklađene s Direktivom i zbog neusklađenosti će biti izrađen novi pravilnik. Vode pogodne za život riba Direktiva Vijeća 78/659/EEZ od 18. srpnja 1978. o kvaliteti slatkih voda koje treba zaštititi ili poboljšati kako bi bile pogodne za život riba. Djelomična pravna transpozicija Direktive obavljena je kroz: Državni plan za zaštitu voda, Prilog D-2: kategorizacija voda, Uredba o klasifikaciji voda koja određuje: površinske vode I vrste kakvoće - kao salmonidne vode, te površinske vode II vrste kakvoće - kao ciprinidne vode, te Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratorij.

25

9. Voda za punjenje u ambalažu Direktiva Vijeća 80/777 od 15. srpnja 1980 o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na iskorištavanje i prodaju prirodnih mineralnih voda, kao i Direktive 96/70/EC i 40/20037EC (uporaba ozona u tretmanu mineralnih voda).

Ovo područje definira Pravilnik o prirodnim mineralnim, prirodnim izvorskim i stolnim vodama (NN2/2005). Hrvatski pravilnik daleko bolje pokriva ovo područje budući da on jasno razlikuju mineralne od izvorskih voda što nije slučaj kod europskih propisa. Naime, svaka voda po europskim propisima bez obzira na sastav (ukoliko je voda mikrobiološki i kemijski čista i ima stalan sastav) može se proglasiti mineralnom. Također, Direktive ne prihvaćaju izvorska voda iz krša koja je specifikum hrvatskog hidrogeološkog podneblja Sa sigurnošću možemo tvrditi da će prihvaćanje odredbi Direktiva biti korak unazad za potrošače.

ZAKLJUČAK Kod pristupanja EU treba biti oprezan i potrebno je napraviti sve da se zaštite interesi Hrvatske. Koliko će to biti moguće u velikoj mjeri ovisi o umješnosti hrvatskih pregovarača za ovo područje. Svakako, treba imati na umu da su Direktive donesene kao čin kompromisa i interesa mnogo zemalja različita ekološkog stanja i samog razvitka tih zemalja. S gledišta vodne politike treba učiniti mnogo napora da pristupanjem EU ne napravimo sebi medvjeđu uslugu i vratimo se na stanje koje imaju zemlje koje su nepovratno izgubile ono što mi još uvijek imamo, a to je čista zemlja i kvalitetna voda. Potpuno smo svjesni da pristupanje Hrvatske Europskoj uniji ima svoju cijenu, ali smo mišljenja da iz Europe trebamo prihvatiti ono što je dobro, a ono što je kod nas dobro trebamo štititi i nametati Europi. Svjesni smo da je ovaj stav možda utopistički, ali smo isto tako uvjereni da moramo napraviti sve da poštujemo načela održivog razvoja:

1. Okoliš: fizička izdržljivost okoliša postavlja granice mnogim ljudskim djelatnostima i kazuje da moramo smanjiti potrošnju prirodnih bogatstava. Moramo živjeti unutar ograničenja kako bismo svom potomstvu mogli predati ovaj planet u stanju u kojem će i dalje moći podržavati zdrav ljudski život;

2. Budućnost: moralna nam je dužnost ne ugroziti budućim generacijama mogućnost da namiruju svoje potrebe;

3. Pravednost: bogatstvo, povoljne prilike i odgovornosti trebali bi se pravedno podijeliti među svima, uz poseban naglasak na potrebe i prava siromašnih, te ljudi koji se iz bilo kojeg razloga nalaze u tom položaju;

4. Predostrožnost: nismo li sigurni kakav će utjecaj neki postupak ili razvoj događaja imati na okoliš, trebali bismo primijeniti ovo načelo i radije pogriješiti na drugu stranu;

5. Sveobuhvatno razmišljanje: rješavanje složenog problema održivosti zahtijeva da u proces rješavanja budu uključeni svi čimbenici koji utječu na problem.

26

LITERATURA: 1. Bonacci, O., Horvat, B. (2003): Bilanca voda Hrvatske: dostignuća i

potrebe. Zbornik radova 3. Hrvatske konferencije o vodama, Osijek, 28-31. 5. 2003.), str. 33 – 43.

2. Directive 2000/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October 2000 establishing a Framework for Community Action in the Field of Water Policy. Official Journal L 327, 22.12.2000 P.0001.

3. European Topic Center on Inland Waters - ETC/IW (1997.): Review of Water Use Efficiency in Europe.

4. Gereš, D. (2002): Održivo iskorištavanje voda. Građevinar 54 (2002)6, 345-353.

5. Gereš, D. (2004): Održivi razvoj vodnih resursa i vodnog gospodarstva, I i II dio. Hrvatska vodoprivreda, XIII (2004), 134 i 135; 25-29 i 41-44.

6. Gereš, D. (2005): Integralno upravljanje vodnim resursima i održivi razvoj. Hrvatska vodoprivreda,XIV (2005), 150-151; 10-13.

7. Gereš, D. (2005): Vodoopskrba u Hrvatskoj. Prošlost, sadašnjost i budućnost vodoopskrbe i odvodnje. Zbornik, str.115-132, Rijeka-Opatija, pozvano predavanje.

8. Gleick, P. H. (2000): The World's Water 2000 – 2001. Washington, DC ; Island Press.

9. Hayward, K. 2001: Water reform at the UN, WATER 21. 10. ICWE (1992.): International Conference on Water and the Environment,

Development Issues for the 21-st Century, January 26-31, 1992, Dublin, ICWE Sec. and WMO, Switzerland, 1992.

11. Kondzewicz, Z. W., (1997): Water Resources for Sustainable Development. Hydrological Sciences, 42 (4), 467-497.

12. Meadows, D.H., Meadows, D.L., Randers J. and Behrens, W.W. (1972) The Limits to Growth: A Report for The Club of Rome's Project on the Predicament of Mankind. New York, Earth Island, Universe Books.

13. Međunarodna banka za obnovu i razvoj / Svjetska banka (2003): Upravljanje vodnim resursima u jugoistočnoj Europi, Tom II. (Odjeljenje za okolišno i socijalno održiv razvoj). Washington, DC, USA.

14. Serageldin, I. (1995.): Water Resources Management: A new Policy for a Sustainable Future. Water Resources Development, 11(3):221-231.

15. Shiklomanov I. A. (1999) : World Water Resources at the Begining of the 21st Century. Cambridge Univ. Press,Cambridge.

16. Statistički ljetopisi Republike Hrvatske (2000 - 2004), Državni zavod za statistiku, Zagreb (SLJH-2000 - 2004).

17. The 3rd World Water Forum, march 16-23, 2003, Kyoto, Shiga and Osaka, Japan. http://www.world.water-forum3.com.

18. UNCED (1992.): UN Conference of Environment and Development – AGENDA 21.Protection of the Quality and Supply of Freshwater Resources, Application of Integrated Approches to the Development, Management and Use Water Resources. UN Geneve, 1992.

19. Vodnogospodarska osnova Hrvatske - Strategija upravljanja vodama (nacrt) (2006). http://www.duv.hr.

20. World Commission on Environment and Development, WCED: Our Common Future (“Bruntland Report”). Oxford University Press, Oxford – New York, 1987.

27

http://www.world.water-forum3.com/

http://www.duv.hr/

21. World Summit on Sustainable Development, WSSD (2002): http://www.worldsummit2002.org./

22. World Water Council, (2000) : World Water Vision (Making Water Everybody’s Business, Earthscan Publications, London.

23. World Water Development Report – UN WWDR (2003): http://www.unesco.org/water.

24. World Meteorological Organisation (WMO), Comprehensive Assessment of the Freshwater Resources of the World, 1997. WMO, Geneva, p.9.

25. Zakon o vodama i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama Republike Hrvatske Narodne novine br. 107/95. i 150/05.

26. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ( Narodne novine br. 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05 ).

27. xxxx Dokumentacija i podaci Hrvatskih voda (više godina), Zagreb. Direktive Europskoga parlamenta i Vijeća • Okvirna direktiva o vodama: Direktiva 2000/60/EZ Europskoga parlamenta

i Vijeća od 23. listopada 2000. kojom se uspostavlja okvir za djelovanje Zajednice na području politike voda (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.)

• Direktiva Vijeća 76/464/EEZ od 4. svibnja 1976. o onečišćenju uzrokovanom ispuštanjem određenih opasnih tvari u vodeni okoliš Zajednice (SL L 129, 18.05.1976., str. 23.)

• Direktiva Vijeća 86/280/EEZ od 12. lipnja 1986. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanje određenih opasnih tvari koje su uključene u Popis I. Priloga Direktive 76/464/EEZ (SL L 181, 04.07.1986., str. 16.) kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 88/347/EEZ, i izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 90/415/EEZ od 27. srpnja 1990. (Službeni list L 219, 14.08.1990., str. 0049.-0057.)

• Direktiva Vijeća 82/176/EEZ od 22. ožujka 1982. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja žive iz industrijskih postrojenja u kojima se primjenjuje elektroliza alkalnih spojeva klora. (SL L 081, 27.03.1982., str. 29.)

• Direktiva Vijeća 83/513/EEZ od 26. rujna 1983. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja kadmija (SL L 291, 24.10.1983., str. 1.)

• Direktiva Vijeća 84/491/EEZ od 9. listopada 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja heksaklorocikloheksana, Službeni list L 274, 17.10.1984., str. 0011.-0017.

• Direktiva Vijeća 84/156/EEZ od 8. ožujka 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja žive iz sektora osim industrijskih postrojenja u kojima se primjenjuje elektroliza alkalnih spojeva klora, Službeni list L 074, 17.03.1984., str. 0049. – 0054.

• Pročišćavanje komunalnih otpadnih voda: Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. koja se odnosi na pročišćavanje komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.05.1991., str. 40.)

• Nitrati: Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla (SL L 375, 31.12.1991., str. 1.

28

http://www.worldsummit2002.org./

http://www.unesco.org/water

http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/2901.htm

http://www.duv.hr/zip_zakoni_ZOFVG.htm





• Podzemne vode: Direktiva Vijeća 80/68/EEZ od 17. prosinca 1979. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja uzrokovanih određenim opasnim tvarima (SL L 020, 26.01.1980., str. 43.)

• Voda za piće i mjerenje vode za piće: Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 05.12.1998., str. 32.)

• Voda za kupanje: Direktiva Vijeća 76/160/EEZ od 8. prosinca 1975. koja se odnosi na kvalitetu vode za kupanje (SL L 031, 05.02.1976., str. 1.)

• Voda za školjkaše : Direktiva Vijeća 79/923/EEZ od 30. listopada 1979. o kvaliteti vode koju trebaju zadovoljiti vode za školjkaše (SL L 281, 10.11.1979., str. 47.)

• Vode pogodne za život riba: Direktiva Vijeća 78/659/EEZ od 18. srpnja 1978. o kvaliteti slatkih voda koje treba zaštititi ili poboljšati kako bi bile pogodne za život riba (SL L 222, 14.08.1978., str. 1.)

• Direktiva Vijeća 80/777 od 15. srpnja 1980 o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na iskorištavanje i prodaju prirodnih mineralnih voda.

• Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 96/70/EC od 28. listopada 1996. o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na iskorištavanje i prodaju prirodnih mineralnih voda.

• Direktive Komisije (EC) 40/20037EC od 16. svibnja 2003. o količinskim granicama i zahtjevima označavanja za sastojke prirodne mineralne vode i uvjete korištenja zraka obogaćenog ozonom za obradu prirodne mineralne i prirodne izvorske vode.

29

JAVNA VODOOPSKRBA U PROTEKLOM DESETLJEĆU Edo Lovrić*, Željko Dadić*, Slavko Šobot*, Magdalena Ujević*, Dragutin Gereš ** UVOD Republika Hrvatska ima površinu kopna od 56.538 km2, a mora 33.700 km2. Prema topografskim i hidrološkim obilježjima razlikuju se tri dijela teritorija Hrvatske:

1. Panonska zona površine oko 28.000 km2 2. Gorsko planinska zona površine oko 10.000 km2 3. Obalna zona i otoci površine oko 18.000 km2.

Svaka od tih zona ima posebna klimatska, hidrološka i hidrogeološka obilježja. Hrvatska je bogata vodom različitih tipova, ali je neravnomjerno raspoređena. Kao izvorišta vode za piće, javnih vodoopskrbnih sustava prevladavaju zahvati podzemnih voda oko 90%, a površinskim oko 10%. Morska voda za potrebe vodoopskrbe gotovo se i ne koristi, već samo za industrijske potrebe. Kritična stanja u opskrbi vodom za piće su u županijama i područjima, koja su siromašna sa stalnim izvorištima vode za piće i na područjima gdje su naselja raspršena i na nepogodnom reljefu. U kritična područja s gledišta vlastitih izvorišta pripadaju i jadranski otoci (izuzetak općine Cres, Lošinj, Krk i Rab) i unutrašnjost udaljena od obalne crte. U županijama kontinentalnog dijela Republike Hrvatske stanje u pogledu izvorišta je povoljnije, ali sama opskrbljenost vodom iz javnih sustava ne zadovoljava Vodopskrba Stanje i problemi vodoopskrbe stanovništva i šire ekološke zaštite vodnih resursa vrlo su značajni i od posebnog su interesa za društvo u cijelini. Cilj opskrbe pučanstva zdravstveno ispravnom vodom za piće limitiran je prvenstveno zdravstvenim i ekonomskim potrebama u cijeloj Hrvatskoj. Jedan od bitnih i limitirajućih čimbenika razvoja i rasta populacije pojedinih regija u Hrvatskoj je količina i zdravstvena ispravnost vode za piće. Ta dva pojma usko su vezana pa ih kod rješavanja svih komunalno - higijenskih, zdravstvenih i ekoloških problema treba promatrati i riješavati zajedno. Zaštitu podzemnih i površinskih voda nemoguće je sprovoditi djelomično. Ona se mora provoditi u okviru cjelovite zaštite okolišta.Voda ne poznaje regionalne, nacionalne ili državne granice. * Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Zagreb ** Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220

31

Nepobitna je činjenica da postoji čvrsta veza između načina opskrbe vodom za piće, odnosno njene zdravstvene ispravnosti i zdravlja ljudi. Svako ulaganje u razvoj vodoopskrbe i opskrbe stanovništva zdravstveno ispravnom vodom za piće, vraća se kroz smanjenje troškova za liječenje bolesti kojima je uzrok zdravstveno neispravna voda za piće. Otuda i posebni interes i obveza javnog zdravstva - prventveno zdravstvene službe za razvoj javne vodoopskrbe kao jedinog sigurnog načina opskrbe pučanstva vodom za piće. Obveza proizlazi prvenstveno iz Ustava Republike Hrvatske, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i Zakona o hrani Zdravstvena ispravnosti i nadzor nad vodom za piće regulirana je detaljnije Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće kao podzakonskim aktom koji je donešen na temelju Zakona o hrani i djelomičo usklađenog s odrebama Direktivom EU. Iz povijesti vodoopskrbe Vodopskrba na naši prostorima seže u daleku prošlost i poćela se razvijati još u antičko doba odnosno kada je ovo područje bilo dio rimskog carstva. Među najstarije vodopskrbne sustave spadaju Diklecijanov vodovod u Splitu, Caskanski vodovod na Pagu, rimski akvadukt iz I. stoljeća Vodovođa-Epidaur u dužini od 20 km. Posebno mjesto u razvoju vodoopskrbe zauzima Dubrovnik. Nakon razaranja Epidaura krajem IV. st. izbijeglo stanovništvo osniva Raguzium. Dolaskom Slavena u VIII.st. osniva se perdgrađe Dubrava. Krajem XIII. st. Oba naselja se spajaju u jedinstveni grad Dubrovnik. Potrebe za vodom uglavnom su zadovoljavali izgradnjom velikih cisterni. Rastom broja stanovnika razvojem poljoprivrede i zanatstva raspoložive količine vode nisu bile dovoljne. Veliko vijeće 1436. god. donosi odluku o izgradnji vodovoda kaptiranjem tri vrela na visini od 109 m. Izgrađene su 4 vodospreme i mreža u dužini od 12 km. Vodovod je završen 1437. god. i predstavlja prvi hrvatski gravitacijski vodovod. Propisana su stroga pravila i kazne za oštećenja ili namjerna onečišćenja vode (1443.god.) Moglo se kažnjavati novčano i fizički do sakaćenja. Kasnije (1621. god.) kazne su ublažene, ali su i dalje bile stroge Izgradnja modernih vodovoda u našim krajevima počela je vrlo rano i nimalo ne zaostaje za Evropm i Amerikom. Već 1858. god. izgrađen je vodovod u Puli. Zatim slijede Zagreb 1878. god., opatija i Senj 1884. god. 1889.god. Osijek it.d. Iz dostupnih podataka 1934. godine u Banovinama koje su činile veći dio današnjeg teritorija Hrvatske opskrbljenost vodom za piće iz javnih vodoopskrbnih sustava bila je oko 15% (Savska 12%, Primorska 11 % i Dravska 22%). Do drugog svjetskog rata procjenjuje se da je do 20% pučanstva u Hrvatskoj obuhvaćeno javnom vodoopskrbom.

32

Tablica 1. Razvoj vodoopskrbe od 1934. – 1990. godine, odnosno do stvaranja Hrvatske države.

GODINA Opskrbljenost vodom za piće iz javnih vodoopskrbnih sustava u %

1934 15 1940 20 (procjena)

1950/51 24,2 1960/61 29 1970/71 44 1980/81 55 1990/91 63,5

Anketa o stanju vodoopskrbe u Hrvatskoj koja je rađena 1990/1991., pokazala je da se cca 63 % stanovništva opskrbljuje vodom za piće iz 412 javnih vodovodnih sustava kojim upravlja oko 150 poduzeća za javnu vodoopskrbu. U ovaj broj nisu uključeni svi javni vodoopskrbni objekti, kako je to definirano Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.

Vodoopskrba od 1995. - 2005.god. Iz podataka o javnoj vodoopskrbi, koji su prikupljeni 1995. godine 68,4 % pučanstva Hrvatske koristilo je vodu za piće iz 412 javnih vodovoda Postotak opskrbljenosti vodom za piće iz javnih vodovodnih sustava 1995. god. različit je od županije do županije. U 6 županija Republike Hrvatske svega 50 % pučanstva koristilo se vodom za piće iz javnih vodovodnih sustava. Najmanji postotak opskrbljenosti vodom za piće ima bjelovarsko-bilogorska županija (33%), a najveći postotak opskrbljenosti (90%) dubrovačko-neretvanska (Tablica 2). Tablica 2. Opskrbljenost vodom za piće iz javnih vodovodnih sustava po županijama 1995. g.

OPSKRBLJENOST

R.BR.

ŽUPANIJA

BROJ

STANOVNIKA BROJ

%

1 Bjelovarsko – bilogorska 141 100 46 500 33 2 Brodsko – posavska 175 000 58 600 34 3 Koprivničko – križevačka 129 900 46 800 36 4 Vukovarsko – srijemska 231 200 94 300 41 5 Požeško – slavonska 134 500 56 000 42 6 Sisačko – moslovačka 287 000 139 400 49 7 Virovitičko-podravska 104 600 57 000 55 8 Osječko – baranjska 311 100 183 200 59 9 Zadarska 272 000 168 000 62 10 Ličko - senjska 71 200 45 600 64 11 Krapinsko-zagorska 149 600 96 900 65 12 Karlovačka 174 100 124 000 71 13 Varaždinska 197 300 139 900 75 14 Međimurska 119 900 90 800 76

33

15 Istarska 204 300 164 100 80 16 Zagrebačka – grad Zagreb 1 034 900 849 400 82 17 Šibensko-kninska 109 200 91 600 84 18 Primorsko – goranska 323 100 286 600 88 19 Splitsko - dalmatinska 474 000 423 500 89 20 Dubrovačko - neretvanska 126 300 114 200 90 UKUPNO HRVATSKA 4 784 300 3 274 200 68,4

Polazni cilj programa i razvoja vodoopskrbe iz 1995 .god. bio je da svaki stanovnik Hrvatske bude opskrbljen dovoljnom količinom zdrave i kvalitetne vode za piće. Osim toga vodoopskrbni sustavi moraju zadovoljiti sve gospodarske potrebe koje proizlaze iz Plana gospodarskog razvoja Hrvatske. Opća strategija i principi razvoja javne vodoopskrbe ima za cilj postizanje skladnijeg i uravnoteženog razvoja svih područja i županija u Republici Hrvatskoj, poboljšanje kvalitete življenja, što neposredno ovisi o podmirenju potreba za vodom, stvaranje povoljne osnove za razvitak gospodarstva, posebno turizma. Program nadalje riješava pitanje izvorišta vode, kakvoće vode, zaštite vodnih resursa u ukupnom okolišu, upravljanje vodoopskrbnim sustavima, razvoja tehnologije, monitoringa i kontrolnih sustava. U ostvarenju razvoja vodoopskrbe potrebno je napustiti dosadašnju i nažalost i još današnju praksu da se porast potreba za vodom riješava traženjem novih kapaciteta izvorišta, a da se ne vodi računa o veličini gubitaka u postoječim sustavima vodopskrbe, koji su nedopustivo velik i na razini vodopskrbnih sustava u Hrvatskoj iznose oko 35 i više posto. Zacrtani program razvoja javne vodoopskrbe, za razdoblje od 1996. do 2000. godine sadržavao je dvije varijante

I varijanta: imala je za cilj opskrbljenost 90 % pučanstva Hrvatske

vodom za piće iz javnih vodovodnih sustava i podmirit gospodarske potrebe.

II varijanta: imala je za cilj opskrbljenost 81 % pučanstva Hrvatske

vodom za piće iz javnih vodovodnih sustava i podmirit gospodarske potrebe

U tablici 3. Prikazane su potrebe za vodom u Hrvatskoj po obje varijante

34

Tablica 3. Potrebe za vodom u Hrvatskoj po obje varijante

POTREBE ZA VODOM M3/SEK. REPUBLIKA HRVATSKA

POLAZNO STANJE 1995. –

M3/SEK. I varijanta II varijanta

Pučanstvo Industrija Turizam

19,85 17,59 10,91

15,90 14,10 8,72

UKUPNO 27,45 48,35 38,72 Za prvu varijantu potrebno je osigurati 48,35 m3 vode u sekundi, a za drugu varijantu 38,72 m3/s. Plansko ulaganje za prvu varijantu trebalo je iznositi 1520 miliona DM odnosno 5700 miliona kuna, a za drugu varijantu 953 miliona DM (3500 miliona kuna). Struktura ulaganja prikazana je u Tablici 4. po obije varijante Tablica 4. Plansko ulaganje u razvoj vodoopskrbe 1996 – 2000. god. po varijantama

POTREBNA SREDSTVA U DM. REPUBLIKA HRVATSKA I varijanta II varijanta

Stanovništvo i industrija Turizam

1 174 000 000

346 000 000

737 000 000

216 000 000 UKUPNO 1 520 000 000 953 000 000 Po stanovniku 320 200 Također trebalo je računati na 10 – 15% sredstava više po obje varijante kako bi se postojeći tehnološki postupci poboljšali i tako garantirali zdravstvenu ispravnost vode za piće. Očito nedostatak financijskih sredstava potrebnih za razvoj vodoopskrbe i ispunjenje zadanih ciljeva rezultiraro je činjenicom da postavljeni ciljevi nisu postignuti. Opskrbljenost vodom za piće iz javnih vodovoda 2000.god. iznosila je oko 75% .

35

Tablica 5. Opskrbljenost vodom za piće iz javnih vodovodnih sustava po županijama 2001/02. god.

OPSKRBLJENOST

R.BR.

ŽUPANIJE

BROJ STAN.2001/02

BROJ

%

1 Bjelovarsko – bilogorska 131.343 42.420 32,30 2 Brodsko – posavska 172.993 82.577 49,47 3 Koprivničko – križevačka 123.736 40.274 32,55 4 Vukovarsko – srijemska 197.838 131.936 66,69 5 Požeško – slavonska 84.562 56.818 67,20 6 Sisačko – moslavačka 183.531 84.416 46,00 7 Virovitičko – podravska 92.381 45.256 49,00 8 Osječko – baranjska 326.446 238.078 72,93 9 Zadarska 158.936 117.110 73,68 10 Ličko – senjska 52.221 39.756 76,13 11 Krapinsko – zagorska 304.186 197.463 64,92 12 Karlovačka 140.125 118.129 84,30 13 Varaždinska 183.730 132.765 72,26 14 Međimurska 116.225 82.399 70,90 15 Istarska 205.717 189.659 92,20 16 Zagrebačka 304.186 197.463 64,91 Zagreb-grad 770.058 777.313* 100,00 Ukupno 1.074.244 974.776 90,74 17 Šibensko – kninska 112.070 98.458 87,85 18 Primorsko – goranska 304.410 296.269 97,32 19 Splitsko - dalmatinska 456.967 412.678 90,31 20 Dubrovačko - neretvanska 121.871 104.314 85,60

UKUPNO HRVATSKA 4.381.352 3.368.989 76,90

* Uključuje i vangradsko područje

Promatramo li razvoj javna vodoopskrba u posljednji 20-30 godina vidljivo je da je opskrbljenos rasla po približnoj stopi od 1% god. Iz toga proizlazi da bi opskrbljenost vodom za piće u 2005/. god. iznosila blizu 80%. što se približilo II varijanti iz programa razvoja javne vodoopskrbe ali sa zakašnjenjem od pet godina. To ukazuje da je nužno zakonskim propisima regulirati izvore financijskih sredstava za razvoj javne vodoopskrbe. Dokument koji se počeo pripremati 1999.god - „Strategija upravljanj vodama”-nacrt definira zakonodavno, organizacijski, tehnički, znanstveno-istraživački i informatički okvir djelovanja vodnog gospodarstva u sadašnjim društveno-gospodarskim odnosima pristupnog procesa pridruživanja Evropskoj uniji.

36

Strategija upravljanja vodama ja i okvir za pripremu strategije prostornog uređenja, zaštite okoliša, zaštite prirode i ostalih sektora koji ovise o vodama što uključuje i javno zdravstvo. Razrađuje i planska ulaganja financijskih sredstava za razvitak javne vodoopskrbe za razdoblje od 2005-2020. god. Procijenjeni iznos za ukupno razdoblje iznosi 9.960 mil.kuna. Naša osnovna primjedba na nacrt strategije, koju smo dobili da damo svoje mišljnje, bila da kod izrade ovako važnog dokumenta nije bilo nit jedne osobe koja se bavi problemom javnog zdravstva. Napominjem da su sve strategije, globalni razvoj, održivi razvoj i svi ostali dokumenti besmisleni ukoliko su ljud bolesni. Hrvatski zavod za javno zdravstvo tijekom 2005./06. god. sproveo je anketu o javnoj vodoopskrbi u RH s namjerom da se popišu svi javni vodopskrbni sustavi. Problem predstavljaju mali vodovodi koji nisu u okviru javnih poduzeća zaduženih za vodoopskrbu i nezna se tko s njima upravlja i tko ih održavai.Oni i predstavljaju največi zdravtveni rizik U Tablici 6. prikazan je popis javnih vodovoda po županijama bez detaljnh obilježja. Anketa još nije do kraja obrađena, a kada bude podatci će biti dostupni svim zainteresiranima. Tablica 6. Broj javnih vodovoda po žuanijama 2005/2006. god ablicaT

R. BR

ŽUPANIJA

BROJ VODOVODA

1 Zagrebačka 62 Zagreb 29

Zagrebačka + Zagreb 91 2 Dubrovačko-Nertvanska 18 3 Splitska-Dalmatinska 11 4 Šibensko-Kninska 11 5 Zadarska 10 6 Osiječka-Baranjska 26 7 Vukovarsko-Srijemska 51 8 Virovitičko-Podravska 7 9 Požeško-Slavonska 11

10 Brodsko-Posavska 12 11 Međimurska 3 12 Varaždinska 72 13 Bjelovarsko-Bilogorska 12 14 Sisačko-Moslavačka 11 15 Karlovačka 22 16 Koprivničko-Križevačka 12 17 Krapinsko-Zagorska 117 18 Primorsko-Goranska 29 19 Istarska 3 20 Ličko-Senjska 11

UKUPNO HRVATSKA

537

37

Zdravstvena ispravnost vode za piće Okoliš je bitan činioc koji ima utjecaj na ljudsko zdravlje .Gotovo ¼ bolesti ljudi i smrtnosti vezana je za okoliš. Razvoj industrije i poljoprivrede, koncentracija stanovništva u većim urbanim sredinama, kao posljedicu ima sve veće i teže poteškoće u smislu zaštite voda općenito, a napose postojećih izvora vode za piće (podzemne i površinske vode), kao i onih koji se planiraju koristiti za potrebe vodoopskrbe. Saznanja i iskustva ukazuju na sve veća onečišćenje voda vrlo širokim spektrom različitih supstanci, koji su posljedica novih tehnoloških postupaka i procesa kao i primjene niza kemijskih supstanci u poljoprivredi. Sve to daje nove oblike i vrste onečišćenja. Mnoge od tih tvari su kancerogene i mutagene odnosno vrlo štetne za zdravlje ljudi. Epidemiološke značajke ove vrste onečišćenja znatno se razlikuju od klasičnog mikrobnog onečišćenja, iz razloga što se negativne posljedice na zdravlje očituju nakon duljeg vremena. Zdravstvena ispravnost i nadzor nad vodom za piće regulirana je i sprovodi se sukladno Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (djelomično usklađenog sa Direktivom EU), koji regulira broj uzoraka vode iz javnih vodoopskrbnih sustava i drugih javnih vodoopskrbnih objekata, učestalost uzimanja uzoraka vode i mjesta uzimanja. Laboratorijsko ispitivanje uzoraka vode, kako bi se ocijenila njena zdravstvena ispravnost u okviru zdravstvenog nadzora, obavlja se u Zavodima za javno zdravstvo županija, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i drugim ustanovama ovlaštenim od Ministarstva zdravstva kao i u labratorijima poduzeča za javnu vodopskrbu. U posljednih nekoliko godina vidi se naprdak u laboratorijskom radu, analitici i kvaliteti kontrole zdravstvene ispravnosti vode .To se posebno odnosi na sve laboratorije koji imaju i koji su se kandidirali za dobivanje norme HRN EN ISO/IEC 17025 ili su uveli HACCP sustav Tablica 7. Rezultati ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za piće za razdoblje od 1996-2005.god .- Javni vodovodni sustavi

KEMIJSKI MIKROBIOLOŠKI Neispravno Neispravno

GODINA Pregledano

uzoraka Broj % Pregledano

uzoraka Broj % 1996. 20 436 706 3,5 21 035 1 509 7,1 1997 22 511 1 987 8,8 24 007 2 166 9,0 1998 25 054 1 555 6,2 27 004 2 572 9,5 1999 24 048 1 515 6,2 24 951 2 447 9,81 2000 23 538 2 174 8,2 25 374 2 128 8,4 2001 23 287 1 669 7,2 25 371 2 113 8,3 2002 22 791 1 848 8,1 23 583 1 936 8,2 2003 25 010 1 536 6,1 25 239 1 935 7,7 2004 24 680 1 602 6,5 24 908 1 918 7,7 2005 25 361 1 502 5,9 26 345 1 463 5,5

UKUPNO 236 355 16 094 6,8 248 017 20 187 8,1

38

Rezultati ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za piće za razdoblje od 1996-2005. godine pokazuju da je u tom razdoblju ispitano kemijski 236 355 uzoraka vode od čega je bilo neispravno 6,8%, a od 248 017 voda ispitanih mikrobiološki nije zadovoljavalo 8,1%. Zdravstvena ispravnost i kakvoća vode prvenstveno ovisi o njezinom prirodnom sastavu, a zatim o adekvatnoj zaštiti sadašnjih i budućih izvorišta vode za piće, definiranjem zaštitnih zona kako je to predviđeno zakonskim propisima, time bi se smanjilo (izbjeglo) primarno onečišćenje voda. Mora se naglasiti da u Hrvatskoj postoji još znatan broj izvorišta za koja nisu definirane zone sanitarne zaštite, a ako i postaje ćesto se krše odredbe koje reguliraju koje se aktivnosti mogu obavljati u pojedinoj zoni. Ukupno uzevši, zdravstvenom ispravnošću vode za piće iz javnih vodovodnih sustava na razini Hrvatske (Tablica 7) možemo biti zadovoljni. Broj neispravnih uzoraka je znatno ispod 10%.Iz analize uzroka neispravnosti možemo reći da u vodi za piće iz tih sustava nisu nađene toksične kemijske supstance. u koncentracijama iznad MDK-vrijednosti, a zanemarivo malo uvjetno patogenih ili ptogenih bakterijskih vrsta. ZAKLJUČAK Voda je strateška sirovina. Ona je opće dobro koje ne priznaje vlasnika i granice. Hrvatska ima dovoljno vode da zadovolji sve svoje potrebe. Gospodarenje, očuvanje kvalitete i količine voda je preduvjet održivog razvoja

Tradicija javne vodopskrbe na ovim našim prostorima seže u antičko doba. Izgradnja modernih javnih vodovoda na prostorima današnje Hrvatske poćela je polovicom 19.stoljeća. Danas opskrbljenos stanovništva (na nivo države) vodom za piće iz javnih vodovoda iznosi cca 80% .Ta opskrbljenost prema plan razvoja javn vodoopskrbe iz 1995.god trebala se postići 2000.god. što ukazuje na pomanjkanje financijskih sredstava. Nužno je zakonskim propisima regulirati izvore financijskih sredstava za razvoj javne vodoopskrbe

Strategija upravljanj vodama u svom nacrtu predviđa planska ulaganja financijskih sredstava za razvitak javne vodoopskrbe za razdoblje od 2005-2020. god. u iznosu, za ukupno razdoblje, od 9.960 mil.kuna Sve strategije, globalni razvoj, održivi razvoj i svi ostali dokumenti besmisleni su ukoliko su ljud bolesni. Zdravstvena ispravnost vode piće iz javnih vodovoda uglavnom zadovoljava zdravstvene norme. Broj neispravnih uzoraka na razini države kreće se ispod 10%. Na razini županija postoje znatne razlike u zdravstvenoj ispravnosti pitke vode.

U zadnjih nekoliko godina očiti je pomak i u kvaliteti rada analitičkih laboratorija koji su se kandidirali ili već imaju normu HRN EN ISO/IEC 17025 ili HACCP sustav.

39

VODOOPSKRBA ZADARSKOG PODRUČJA: JUČER-DANAS-SUTRA Nicoletta Berović*, Void Sumić*, Irena Pavić*, Ivo Tičić* SAŽETAK Prva opskrba tekućom vodom grada Zadra gravitacijskim akveduktom Biba - Jader dužine 40350 m, izgrađenim od izvora Biba na području Vranskog jezera do Rimskog grada Jadera datira još iz I stoljeća n.e. Tijekom stoljeća izgradnja vodoopskrbnih objekata pratila je razvoj i potrebe stanovništva sve do današnjih dana kada prerasta u složen i zahtjevan voodpskrbni sustav kojim upravlja Vodovod d.o.o. Okosnicu vodoopskrbe grada Zadra i naselja Zadarske županije danas čini Regionalni vodovod koji je u neprestanom dinamičkom razvoju, a s kojeg se za potrebe vodoopskrbe naselja Zadarske županije odvajaju podsustavi za Obrovac i Benkovac, te podsustavi podvelebitskog, istočnog, sjevernog, zapadnog i otočnog pravca koji su ponegdje djelomice realizirani ili su tek u fazi izrade projektne dokumentacije. Podvelebitskim ogrankom regionalnog vodovoda rješava se vodoopskrba naselja na području od Maslenice do Starigrada, a razmatra se mogućnost produženja magistralnog cjevovoda do Mandaline, odnosno na područje karlobaškog vodoopskrbnog sustava. Usvojenim rješenjem vodoopskrbe naselja na području istočnog pravca omogućuje se dodatno povezivanje zadarskog, benkovačkog i biogradskog vodoopskrbnog sustava. Sustav vodoopskrbe naselja sjevernog pravca koja je u završnoj fazi realizacije obuhvaća područje od Posedarja preko Vinjerca do Ražanca i Rtine. S obzirom na količine vode koje stoje na raspolaganju za vodoopskrbu sjevernog područja Zadarske županije i uz potrošnju na razini dosadašnje, postoji mogućnost eventualnog usmjeravanja manjih količina vode prema otoku Pagu. Rješenje vodoopskrbe naselja zapadnog pravca obuhvaća područje zapadno od Zadra s otokom Virom. Za potrebe vodoopskrbe zadarskih otoka – otočni pravac, izgrađenim podmorskim cjevovodom voda se iz vodoopskrbne mreže grada Zadra dovodi na otok Ugljan. Otok Ugljan zbog svog položaja predstavlja otok-čvorište vodoopskrbnog sustava s kojeg će se prema sadašnjim planovima voda razvesti na južnu (Iž, Rava i jugoistočni dio Dugog otoka) i zapadnu skupinu otoka (Rivanj, Sestrunj, Molat, Ist, Premuda, Olib, Silba, Zverinac i zapadni dio Dugog otoka), dok je istočni krak prema otoku Pašmanu uglavnom već izgrađen i spojen s biogradskim vodoopskrbnim sustavom iako sustavi funkcioniraju zasebno. Vizija je Vodovoda d.o.o. da kroz osuvremenjivanje poduzeća i stalno poboljšanje kvalitete usluga što veći broj stanovnika opskrbi dovoljnim količinama zdravstveno ispravne vode za piće. Ključne riječi: razvoj, regionalni vodovod, vodoopskrba, Zadarska županija

* Vodovod.d.o.o., Zadar

41

ZADAR REGION WATER SUPPLY: YESTERDAY-TODAY-TOMORROW SUMMARY The first supply of running water in Zadar through Biba-Jader gravitation aquaduct of 40,350 m in length, built from Biba source in the Lake Vrana region to the Roman city of Jader dates from the 1st century A.D. Throughout the centuries, the building of water supply installations followed the development and needs of its inhabitants up to this day when it has grown into a complex and demanding water supply system managed by Vodovod d.o.o. (Water Company ltd.) The framework of Zadar and Zadar County localities is the Regional Water Company that is continually developing, divided into sub-systems Obrovac and Benkovac supplying Zadar County localities, and sub-systems of the east, north, west and island directions of the region under Velebit massif, partly realized in some places or just at the beginning of project documentation. The under-Velebit branch of the regional water supply has solved the water supply for the Maslenica and Starigrad region, and the possibility of lengthening the magisterial pipeline to Mandaline is being considered, the Karlobag water supply system. The solution adopted for the east region localities water supply has enabled an additional connection with the Zadar, Benkovac and Biograd water supply system. The northern direction localities water supply system is in its final phase of realization and embraces the region of Posedarje, across Vinjerac, to Ražanac. Considering the quantity of water at disposal for the water supply of the northern Zadar county region, and the consumption being at the present level, there is a possibility of directing the water towards the island of Pag. The water supply solution of the western direction localities encloses the region west of Zadar and includes the island of Vir. The island direction, built for the needs of the Zadar islands water supply, supplies water through pipelines under the sea, bringing water from Zadar water system to the island of Ugljan. The island of Ugljan, due to its position, represents an island-junction water supply system where, according to present plans, water will branch to the south (Iž, Rava and south-eastern part of the island of Dugi otok) and the west island group (Rivanj, Sestrunj, Molat, Ist, Premuda, Olib, Silba, Zverinac and the western part of the island of Dugi otok), while the eastern branch towards the island of Pašman has already been built and connected to the Biograd water supply system. The vision of Vodovod d.o.o. is to continue supplying needed quantities of healthy drinking water to a growing number of inhabitants through the modernization of its company and the continual improvement of service quality. Key words: development, regional water company, water supply, Zadar County

42

JUČER O rimskim akveduktima Davno prije pojave rimskog imperija orijentalni je Gilgameš pjevao o čistoj vodi i u njoj vidio rajski napitak, a za grčkog pjesnika Pindara voda je bila najčistiji element. No kanali starog Babilona i Egipta, kao i skromni vodovodi Grka teško se mogu uspoređivati s veličanstvenim konstrukcijama rimskih akvedukata. Rimljani su već u doba republike sagradili u svojoj prijestolnici odlične akvedukte, a na prvom akveduktu sagrađenom 312 g. prije n.e. Aqua Appia primjenjeni su gotovo svi najvažniji konstrukcijski elementi. Posvuda po rimskom carstvu ako je bilo moguće, pojavili su se gradski akvedukti. Na području sjeverne Dalmacije istraženo je osam akvedukata, dva u rimskoj koloniji Jader. Rimski akvedukti, vrlo složene i skupe građevine za opskrbu vodom urbanih područja tekućom pitkom vodom dokazi su veličine tehničkog napretka, te stručnog i znanstvenog potencijala antičkoga svijeta. U krškom podučju sjeverne Dalmacije gdje su izvori žive vode malobrojni, pored ostalih poznatih oblika snabdijevanja pitkom vodom (lokve, vodeni tokovi, bunari, zidane kaptaže za oborinsku vodu), najsloženiji i po postanku najmlađi oblik snabdijevanja vodom su rimski akvedukti. U doba republike, brigu oko izgradnje i održavanja javnih građevina, pa tako i akvedukata imali su cenzori. Cenzori su nastojali da se započete građevine dovrše za trajanja svog mandata jer su na uklesanim spomen pločama ostavljali trag svog značaja. Osim ostalih poslova, cenzori su brinuli i oko raspodjele i prodaje vode. Početkom 11.g. prije n.e. car August je reorganizirao službu za održavanje akvedukata koja se naziva Cura Aquarum, a na čelu uprave su bili kuratori koji su uvijek birani iz senatskog staleža. Od tada izgradnjom akvedukata izravno rukovodi sam car. Zadivljujuća je organizacija tadašnje vodoopskrbe jer su kuratori osim održavanja, vodili brigu i oko nezakonitih priključaka i postavljanja mjernih cijevi na razdjelnim bazenima. Za ove je poslove bila organizirana obrtnička ekipa od raznih stručnjaka koja je brojila oko 240 članova zajedno s robovima (obrtnicima). Na čelu je bio prokurator koji je za Konstantina Velikog postao Konsularis Aquarum. Djelatnost vodoopskrbe pratile su i radionice za obradu olova i izradu olovnih cijevi – plumberije, koje su osim carskih mogle biti i privatne. Akvedukti su podizali općedruštveni standard, zdravlje i higijenu građana pa su akvedukti bili državnopravno zaštićeni. Akveduktima dopremljena voda u grad prvenstveno je punila javne zdence i na taj način besplatno služila narodu. Neiskorištena voda što je neupotrijebljena istjecala iz zdenca mogla se uz odobrenje, a kasnije i uz naplatu, koristititi preko posebnih vodova za praonice rublja i suknare. Privatnik se mogao priključiti na javnu vodovodnu mrežu uz carsku dozvolu. Pored takvih stalnih i doživotnih dozvola za priključak postojali su i ugovori za korištenje vode na sate, dane ili u neko godišnje doba. No kako je čovjek uvijek i posvuda isti, vješti su se obrtnici i tada ponekad uspijevali bez carskog dekreta potajno priključiti na vodovodnu instalaciju.

43

Oko vodovodnih konstrukcija uspostavljane su zaštitne zone. Ako bi tko u doba republike namjerno onečistio vodu u javnom zdencu morao je platiti novčanu kaznu. Povijest vodoopskrbe Zadra od rimskog doba do 19.stoljeća Prva opskrba tekućom vodom grada Zadra gravitacijskim akveduktom BIBA - JADER dužine 40350 m, izgrađenim od izvora Biba na području Vranskog jezera do Zadra datira još iz I stoljeća n.e. Jader je, poput ostalih primorskih naselja imao povoljan visinski položaj (nešto viši od nulte točke morske razine) za dovod vode pomoću gravitacijskih kanala, za razliku od onih liburnskih naselja koja su osnovana na glavicama i visokim platoima. Hidrografske karakteristike okoliša starog Jadera uvjetovale su rješenje vodoopskrbe u doba Rima. Na sjeveru, svega 8 km udaljeno od Zadra nalazilo se veliko jezero, poznato Bokanjačko blato. Iako na prikladnoj nadmorskoj visini, nije moglo doći u obzir za izgradnju gravitacijskog kanala, jer ga od Zadra dijeli velika prirodna prepreka, dugačka i visoka bokanjačka kosa. A i po rimskim sanitarnim shvaćanjima ovo močvarno jezero nije moglo doći u obzir, jer nije imalo istaknuto izvorište a i vode mu nisu nadzemnim i otvorenim koritom, već poniranjem otjecale u more i obližnju Miljašić jarugu (Boljkovac). Osim ovog potencijalnog izvora vode za Jader, realno su postojala samo dva područja prikladna za izgradnju gravitacijskog akvedukta za Jader. Prvo i najbliže izvorište gradu je izvor Botina, 4 km istočno ispod sela Crno gdje još i danas izvire voda i pored ostalih manjih izvora puni korito potoka Ričina (Grobljanski potok). Drugo se područje nalazi u prostranoj Vranskoj dolini, s najvećim priobalnim jezerom na istočnoj obali Jadrana, poznatim Vranskim jezerom. Uz njegovu sjeveroistočnu stranu nalaze se mnogobrojni izvori i vrela od kojih su najsnažnija, nepresušna vrela Škorobić, Biba i Pećina koja su imala sva svojstva koja su zahtijevali rimski graditelji akvedukata: hladnu i zdravu vodu prijatnog okusa. Ostatak kamenog natpisa (otkriven 1620.g. u kući Panizzoni u Zadru) potvrđuje da je jedan od dva akvedukata koji su alimentirali Jader tekućom vodom bio sagrađen za cara Trajana (98-117.g.) što su dokazala kasnija interdisciplinarna istraživanja. Po svemu sudeći, kolonija Jader nije bila snabdjevana tekućom vodom prije početka 2 stoljeća n.e., a ako ipak jest, onda je to bio eventualno neki treći, nepoznat akvedukt. Istraživanja akvedukata su započela slučajno. Godine 1891. i 1897. područje Dalmacije zahvatile su velike dvogodišnje suše, pa je 1891. g. formiran odbor za izgradnju novog i kapacitetom zadovoljavajućeg vodovoda. Stručna ekipa (na čelu s ing. Čermakom) došla je nakon terenskih istraživanja do zaključka da rješenje treba tražiti u veoma snažnim i kvalitetnim izvorima Bibe i Škorobića. Ispitujući teren radi eventualne realizacije takvog vodovoda, stalno su nailazili na ostatke starog i napuštenog akvedukta Biba-Jader pitajući se istodobno, kako to da vlada 1897. godine nije u stanju riješiti goruće pitanje opskrbe grada tekućom pitkom vodom obnovom napuštenog akvedukta, dakle ono što su rimljani realizirali prije gotovo 2000.g.

44

Daljnjim istraživanjima (L. Jelić) utvrđeno je da su se rimski graditelji našli pred skupim i hidrotehnički složenim problemom: kako provesti vodeni tok preko 5 km duge i 36 m niže od nadmorske visine Vranske doline. Problem se pokušao građevinski riješiti pomoću kamenog sifona, koji međutim zbog niza manjkavosti nije po svemu sudeći nikada proradio. Budući da sifonska dionica nije arheološki ispitana teško je suditi uspješnost projekta. Dosad prikupljeni terenski podaci više govore u prilog pretpostavci da je kameni sifon u osnovi bio promašena tehnička zamisao budući da na unutarnjim stijenama kamenih elemenata nema nikakvih kalcitnih naslaga koje nastaju na protočnoj stijeni svake vodovodne cijevi uslijed djelovanja ugljične kiseline na vapnenac. Dobiva se dojam da kroz kameni sifon uopće nije protjecala voda. Drugi je argument taj što su stijenke sifona isklesane od mekog vapnenca i preslabo dimenzionirane za potreban pritisak od 3,6 atmosfera. To je vjerojatno uzrokovalo prskanje sifona već kod prvog punjenja i puštanja u probni rad. Osim toga, prosuđuje se da se nije mogla riješiti vodonepropusnost na 8000 komada kamenih sastavnica što bi i suvremena građevina teško riješila. Zato se danas kamenu sifonsku dionicu Biba –Jader smatra neuspjelim eksperimentom. Iz nužde i radi spašavanja tolikih investicija koje su bile uložene u gradnju 35 km duge trase gravitacijaskih kanala, bio je kasnije postavljen novi olovni sifon koji je bio položen paralelno s kamenim. Potvrda su brojni nalazi olovnih cijevi velikog protočnog presjeka. U toku 1955.g. terenskim je istraživanjem istražen dio trase akvedukta od Zadra do Bibinja u dužini od 4 km, a tijekom 1956.-57. istraženo je preostalih 38 km.

Slika 1. Situacija trase akvedukta Biba-Jader i Botina

45

I danas se u dijelovima grada mogu vidjeti ostaci nekadašnjeg monumentalnog akvedukta. Drži se da je ulaz akvedukta u grad bio kod današnjih Kopnenih vrata (Foša). Još nema odgovora na pitanje gdje se nalazio prihvatni rezervoar. Pomišljalo se da bi to mogla biti mletačka cisterna Pet bunara podignuta 1574.g. kao kaptažni rezervoar oborinske vode, koja je nakon dovršenja vodovoda od Botine 1838.g. upotrijebljena kao gradski rezervoar. Protuargument je činjenica da je ona sagrađena na položaju nakadašnjeg obrambenog jarka, a rimljani su gradske

e vile bile

ukta 115. godine što je polazio s izvora Botina, maksimalnog kapaciteta 34 L/s i koji je kao dodatni akvedukt dužine 3400 m bio priključen na vodovodnu konstrukciju akvedukta Biba-Jader. Ako se zbroji dolazna voda od Bibe i Botine, u grad Jader je moglo ući maksimalno oko 40 L/s vode. Ako se uzme u obzir da je unutar bedema Jadera moglo živjeti najviše 10 000 stanovnika, to bi iznosilo po glavi oko 300 L protočne vode na dan ( što je više od današnjeg ES?!) Budući da su gradski bedemi štitili urbanizirana naselja od neprijateljskih nasrtaja, nema sumnje da su akvedukti izvan zidina bili najslabija strateška točka takvih naselja. Vjerojatno je poput drugih akvedukata na području Dalmacije, akvedukt Biba-Jader uništen kao i oko 4 km duga trasa akvedukta od Botine do Jadera (koja je kasnije ponovo obnovljena). Zbog sve veće nesigurnosti u opskrbi rimskih gradova tekućom pitkom vodom, posebno nakon prestanka njihova rada, urbani centri su se ponovo vratili cisternama za kaptažu oborinske vode, odnosno revitalizaciju zapuštenih zdenaca. Ovo potvrđuju kasniji nalazi u Zadru. Na prijelazu iz antike u srednji vijek na području Zadra kopali su se bunari koristeći podzemnu vodu, koji su u mnogim gradskim dvorištima s čuvani do danas (bunar Sirac u blizini gradskog arhiva, Planchit pored crkve Sv. Krševana,

klaustru franjevačkog samostana...). U okolici grada je bilo više zdenaca,

služila za opskrbu brodova, a

rezervoare gradili isključivo unutar branjenog gradskog prostora. Nalazi također dokazuju da ja stari Jader na položaju rimskog foruma imao javnu fontanu. Hidraulički izračuni pokazuju iznenađujući zaključak da je unatoč 40 km duge i solidno izvedene vodovodne konstrukcije, u Jader transportirano svega 6 L/s vode, a poznato je da je Jader imao svoje gradske terme i da su nekpriključene na podzemnu niskotlačnu vodovodnu mrežu koja je na otkrivenom dijelu grada bila sastavljena od cjevastih keramičkih elemenata Problem je bio riješen izgradnjom drugog akved

a

unajznačajniji je izvor Vrulje u sjevernom dijelu luke i zdenac Fontana (slika 2) u predjelu Kolovara uz samo more koja jeMlečani su je koristili za vrijeme opsjedanja Zadra početkom 14 stoljeća. Iz tog se razdoblja spominje i cisterna na Zelenom trgu.

46

Slika 2. Zdenac Fontana s početka 14.st.

1565.g. na poljani Kampa izgrađena je cisterna veličine cijele poljane za prihvat kišnice koja je pritjecala s pločnika iznad cisterne. 1574.g. kada su izgradnjom širokih bedema oko grada prestali biti u funkciji

brambeni opkopi na jugoistočnoj i sjevernoj strani grada, u njima su izgrađene ocisterne. Na jugoistočnom opkopu izgrađena je velika cisterna s pet otvora za crpljenje vode s renesansnim vijencima od kamena nazvana Pet bunara (slika 3).

Slika 3. Trg Pet bunara

47

U sjevernom opkopu Kaštela najprije su izgrađene dvije cisterne, a 1751.g. i treća cisterna s baroknim kamenim vijencima nazvana Tri bunara. 1659. g u utvrdi Forte izgrađena je veća cisterna (danas park V. Nazora) za potrebe vojne posade.

kcije, udaljene od

da nalaze pod vodom preljevni bazeni gdje se pročišćavala

se pokazalo kako raspoložive količine vode od 42,1 L/s ne

a Bokanjac-Zadar, udarila melje današnjem vodoopskrbnom sustavu. Voda se crpila iz dubokih kopanih unara na Bokanjačkom blatu, tlačila do vodospreme Bokanjac apaciteta 500 m3), a zatim magistralnim cjevovodom dužine 5100 m stizala do

rada i gradskom mrežom dužine 6040 m do kućanstava. Izgrađeni su i rotupožarni hidranti i fontana na Novoj obali .

d 1910. -1935.g. izgrađeni su Bunar 3 ( kapaciteta 23,6 L/s ), Bunar 4 i povećan je kapacitet vodospreme na 2500 m3 .

946. osniva se poduzeće Gradski vodovod Zadar (raspoloživi kapacitet izvora , kapacitet tlačnog voda 27 L/s, kapacitet vodosprema i pomoćnih

odosprema 2500 m3, dužina vodovodne mreže 35 km, broj vodovodnih

od od vodospreme prema

u od vodospreme Bokanjac u pravcu Zemunika rakoplovna baza) kojom opskrbljuje naselja Bokanjac, Crno i Musapstan.

1957.g. izgrađen je Bunar V, kapaciteta do 160 L/s. 1960 - 1975.g. proširena je vodoopskrba na naselje Diklo , pušten u rad bunar Jezerce, kapaciteta 40-160 L/s (1966), izgrađena vodosprema Straža i tlačni cjevovod od izvora Jezerce do vodospreme i od vodospreme do Nina (1969), izgradnja vodovoda u pravcu Zatona i Petrčana (1970), izgrađen vodovod prema

Novija povijest vodoopskrbe zadarskog područja Trinaest stoljeća nakon prestanka rada rimskih akvedukata Zadar je ponovo dobio gradski vodovod. Sagradila ga je 1838.g. austrijska uprava na državni trošak (C.Bianchi), a trasa novosagrađenog vodovoda Botina-Zadar slijedila je dijelom trasu starog rimskog akvedukta. Na području današnje Botine iz pećine Kučina istjecalo je vrelo gdje se nalaze ostaci uzdužne konstrujadranske magistrale oko 500 m prema istoku. Unutar austrijske kaptažne konstrukcije još se i sai smirivala voda prije nego je 1838. potekla kamenim gravitacijskim cijevima dužine 4 278 m prema Zadru i punila cisternu na Trgu pet bunara (kapaciteta 2800 m3) a kasnije izgradnjom gradske mreže i cisternu na Trgu 3 bunara (kapaciteta 864 m3). Iz njih su vodarice raznosile kablima na glavi vodu po kućama u gradu. Nakon prestanka rada rimskih akvedukata, taj austrijski vodovod je prvi i najstariji vodovod novoga Zadra, a po svemu sudeći i najstariji na području Hrvatske. Budući da zadovoljavaju ni minimalne potrebe stanovništva, u razdoblju od 1891.-1900. g. provedeni su istražni radovi u svrhu poboljšanja vodoopskrbe grada Zadra. 1901.g. austrijska je uprava izgradnjom novog vodovodteb(kgp O ( kapaciteta 40 L/s )140-60 L/svpriključaka 770, ostvarena prodaja vode u1946. g. je 313 164 m3). 1956. izgrađena je vodsprema Zadar I i tranzitni cjevovnekim gradskim predjelima (Plovaniji, Stanovima) te je rekonstruran gravitacijski cjevovod čime je povećan kapacitet dotoka vode u grad s 35 L/s na 400 L/s. Vodvod preuzima mrež(Z

48

Privlaci (1971), izgrađen zahvat Boljkovac , kapaciteta 40-80 l/s i tlačni cjevovod od izvora do vodospreme Straža (1972), proširena vodoopskrba na Bibinje (1973), te do Grba i prema Vrsima (1975), puštena u rad vodosprema Zadar II (1975). Budući da tadašnji kapaciteti nisu mogli zadovoljiti sve veće potrebe grada i okolnih mjesta, osobito u ljetnom periodu, 1981.g. pušten je u rad Regionalni vodovod sjeverne Dalmacije: galerijskim zahvatom kaptirani desnoobalni izvori Sekulić, Dorinovac, Čavlinovac, Manišino vrelo i Čavle i vode Zrmanje zahvaćene u području Berberovog buka dovode se do crpne stanice Dolac, odakle se tlače do vodospreme i prekidne komore Milanci (kota 183 m n.v.) Od vodospreme Milanci voda teče gravitacijskim cjevovodom dužine 44 km u pravcu Obrovac-Maslenica-Zadar s odvojkom od Maslenice do Starigrada (podvelebitski krak). Istočni krak vodi u pravcu Obrovac-Karin-Benkovac. 1990.g. iz javnog poduzeća Vodovodi sjeverne Dalmacije izdvaja se samostalno poduzeće Odvodnja. 1991 - 1995.g. tijekom Domovinskog rata, nakon okupacije zahvata na Zrmanji i prekida rada Regionalnog vodovoda, uz raspoložive vode iz izvorišta Bokanjačko blato i Boljkovac (koja su osiguravala 25% predratne potrošnje), vodoopskrba grada rješavala se zahvaćanjem vode iz izvora Relja, Vruljica i Golubinka. 1993. godine su izgrađeni objekti vodoopskrbnog sustava Golubinka (I faza Golubinke), 1994. godine rješava se spojni cjevovod između vodosprema Zadar I/II i Pudarica , 1995. izgrađena je crpna stanica Oko u Dračevcu, izgrađen i pušten u rad tlačni cjevovod Jezerce -Zadar i rekonstruirana crpna stanica Jezerce (II faza Golubinke).

ivna izgradnja objekata sustava egionalnog vodovoda sjeverne Dalmacije, izgradnja lokalnih vodovodnih mreža

DANAS Okosnicu vodoopskrbe grada Zadra i naselja Zadarske županije čini Regionalni vodovod. Predstavlja kombinaciju regionalnog sustava (vodozahvati na Zrmanji) s vodozahvatima u Bokanjačkom blatu, Ninu i Poličniku, i lokalnih sustava s manjim lokalnim zahvatima (Novigrad, Strigrad i Žman na Dugom otoku).

Od 1995.g. do danas nastavljena je intenzRi njihovo spajanje na regionalni vodovod, izgradnja novih i rekonstrukcija postojećih vodovodnih ogranaka i kućnih priključaka.

49

Slika 5. Vodoopskrbni sustav zadarskog područja S regionalnog se vodovoda za potrebe vodoopskrbe naselja dijela Zadarske županije odvajaju podsustavi za Obrovac i Benkovac, te podsustavi podvelebitskog, istočnog, sjevernog, zapadnog i otočnog pravca.

UDIO ISCRPLJENE VODE PO UDIO ISCRPLJENE VODE PO IZVORIŠTIMAIZVORIŠTIMA

Mali izvor i1,68%

Boljkovac1,32%

Golubinka5,8%

Zrmanja61,04%

Bunar 59,72%Bunar 4

3.1%

Jezerce17,33%

Slika 6. Udio iscrpljene vode po izvorištima

50

51

Prostire na oko 215 250 ha površine, opskrbljuje oko 123 000 stanovnika. U svom sastavu ima 55 crpnih uređaja ukupne snage 6 373 kW, kapaciteta 2 896 L/s, 23 vodospreme i prekidne komore ukupnog kapaciteta 31 840 m3. Dužina magistralnog cjevovoda je oko 197 km, razvodne mreže 573 km (ukupna dužina cjevovoda iznosi oko 750 km) i oko 200 km priključnih vodova. Glavnih je vodovodnih priključaka 32 750, a od tog broja na području grada Zadra je izvedeno 14 958 priključaka (podaci za 2005. godinu). Uz glavne je zaprimljen i veliki broj sekundarnih vodomjera. Gustoća potrošnje se kreće od 419 stanovnika po km mreže u gradu Zadru do 12 ili manje stanovnika po km mreže u manje naseljenim područjima.

ematski prikaz vodoopskrbnog sustava s označenim zonama zaštite Slika 7. Sh Sustav je građen za znatno veću potrošnju vode, koja je do rata kontinuirano rasla i 1989. godine dosegla svoj maksimum od 12 417 725 m3, uz dodatnih 746 510 m3 isporučenih gradu Benkovcu. Od 1989. godine potrošnja vode se smanjuje, pa je 1999. godine bila na razini 1980. godine i iznosila je 7 832 868 m3, uz dodatnih 1 670 875 m3 isporučenih gradu Benkovcu. U posljednje se vrijeme potrošnja kreće između 7 800 000 i 8 200 000 m3 za područje Zadra i između 500 000 i 800 000 m3 za Benkovac i Biograd. Naime, voda se putem lokalnih vodoopskrbnih poduzeća povremeno isporučuje gradovima Biogradu i Benkovcu, kao i općini Preko.

Slika 8. Potrošnja vode u razdoblju od 1990.-2005. U 2005.g. isporučeno je ukupno 8.243 000 m3 vode, od toga kućanstvima 5.224 000 m3 , privredi 1.531 000 m3 i drugim vodovodnim sustavima 751 000 m3. Vodovod također skrbi i o opskrbi otoka koji administrativno pripadaju gradu Zadru.

3346 2588 3116

11541

18680,5

11181

02000400060008000

1800020000

me 10000

12000

tara

1400016000

2000 2001 2002 2003 2004 2005

godina

Novoizgrađena vodovodna mreža

Slika 9. Prikaz izgradnje nove mreže u razdoblju od 2000.-2005.

Slika 10. Prikaz rekonstrukcija mreže u razdoblju od 2000.-2005.g.

378

17342328

4077

32303742

0

1000

2000

3000

4000

5000

met

ara

2000 2001 2002 2003 2004 2005

godina

mrežaRekonstruirana vodovodna

0

2

4

6

8

10

12

po

tro

šn

ja u

mil

.meta

ra k

ub

ičn

ih

Potrošnja vode u periodu od 1990.god. do 2005.god.14

1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

ukupna potrošnja vode gospodarstvo domaćinstvo

52

SUTRA Podvelebitskim ogrankom regionalnog vodovoda rješava se vodoopskrba naselja na području od Maslenice do Starigrada, a razmatra se mogućnost produženja magistralnog cjevovoda do Mandaline, odnosno na područje karlobaškog

stanice

na procrpnica Donji Kašić, izgrađeni

ava zadarskog zaleđa omogućuje se dodatno

vodoopskrbnog sustava. Vodovodni sustav podvelebitskog područja čine: izgrađeni magistralni cjevovod od odvojka s regionalnog vodovoda kod Maslenice do Starigrada, projektirani vodospremnik i prekidna komora Rovanjska, postojeći i projektirani budući vodospremnik Starigrad i vodospremnik Seline, nedavno dovršen. Sustav vodoopskrbe naselja na području istočnog pravca regionalnog vodoopskrbnog sustava zadarskog zaleđa čine: projektirane crpne Grgurica i Biljane Donje, spojni cjevovod na vodospremnik Zemunik Gornji, magistralni cjevovodi c.s. Grgurica - c.s. Biljane Donje, c.s. Biljane Donje - vodospremnik Marići i vodospremnik Marići - spojno okno na postojećem spojnom cjevodovodu s benkovačkim vodopskrbnim sustavom, te vodospremnici Zemunik Gornji i Marići. Uz navedene, sustavu istočnog pravca pripadaju i izgrađeni glavni cjevovodi Grgurice - Islam Latinski - Islam Grčki - Kašić (koji se planira rekonstruirati), projektiravodospremnik Podgradina i projektirani vodospremnik Debeljak. Usvojenim rješenjem vodoopskrbe naselja na području istočnog pravca regionalnog vodoopskrbnog sustpovezivanje zadarskog, benkovačkog i biogradskog vodoopskrbnog sustava.

Slika 11. Vodoopskrba istočnog pravca regionalnog sustava zadarskog zaleđa (Hidroprojekt-ING, Zagreb, listopad 2003.)

53

Sustav vodoopskrbe naselja sjevernog pravca koja opskrbljuje Vodovod d.o.o. adar u završnoj je fazi realizacije a čine ga: izgrađeni magistralni cjevovodi

vin, Radovin - Ražanac i Radovin - vodospremnik Škripača, građeni novi vodospremnici Ražanac i Škripača, stari vodospremnik Vinjerac

a otoku Pagu.

ješenje vodoopskrbe naselja zapadnog pravca na području zapadno od Zadra s tokom Virom obuhvaća izgradnju magistralnog cjevovoda Petrčane - Nin - rivlaka - Vir, crpne stanice Vir, te vodospremnika Vir i Petrčane. Ujedno, za oboljšanje vodoopskrbe ovog područja u prvoj je fazi izgradnje predviđena anacija gubitaka uz istovremeno prespajanje vodospremnika Straža u ompenzacijski spoj, rekonstrukcija postojećeg čeličnog cjevovoda DN 700 mm i jevovoda oko vodospremnika Zadar I i II. S obzirom na raspoložive količine

oguće je uputiti prema otoku Pagu.

Slika 12. Rješenje vodoopskrbe naselja zapadno od Zadra s otokom Virom (Hidropojekt –ING, Zagreb, veljača 2001.)

ZLovinac - Radoiz(koji se planira modernizirati), projektirani vodospremnici Jovići i Slivnica Gornja, te procrpnice Bistrići u Radovinu i Vučijak za naselja Vučijak i Slivnicu Gornju. S obzirom na količine vode koje stoje na raspolaganju za vodoopskrbu sjevernog područja Zadarske županije i uz potrošnju na razini dosadašnje, postoji mogućnost usmjeravanja vode prem

RoPpskcvode, oko 20 l/s m

54

Za potrebe vodoopskrbe zadarskih otoka izgrađenim podmorskim cjevovodom voda se iz vodoopskrbne mreže grada Zadra od Puntamike dovodi na otok Ugljan (M. Lukoran).

tok Ugljan zbog svog položaja preO dstavlja otok-čvorište (središnji dio)

t, remuda, Olib, Silba, Zverinac i zapadni dio Dugog otoka), dok je istočni anu uglavnom već izgrađen i spojen s biogradskim

im sustavom, tako da naselje Kukljica, koja inače pripada zadarskom

e stanice rtljug i Ugljan na Ugljanu, Rava na Ravi i Luka na Dugom Otoku.

vodoopskrbnog sustava s kojeg će se voda razvesti na južnu (Iž, Rava iugoistočni dio Dugog otoka) i zapadnu skupinu otoka (Rivanj, Sestrunj, Molat,j

Is Pkrak prema otoku Pašmvodoopskrbnvodoopskrbnom sustavu, vodu privremeno dobiva preko otoka Pašmana. Sustav vodoopskrbe naselja otočnog pravca koja opskrbljuje Vodovod d.o.o. Zadar čine: crpna stanica Borik (koja bi se uskoro trebala pustiti u funkciju), izgrađeni podmorski cjevovod Borik - otok Ugljan, vodospremnik Starešin (u gradnji), glavni cjevovod od izlaza podmorskog cjevovoda do vodospremnika Starešin, izgrađena privremena procrpnica u Malom Lukoranu, te istočni krak glavnog cjevovoda koji spaja Veliki Lukoran, Preko, Kali do Kukljice i zapadni na potezu Veliki Lukoran - Ugljan. Na zapadnom kraku glavnog cjevovoda planiran je vodospremnik Burnjača za naselje Ugljan. Na istočnom se kraku koristi vodospremnik Kali, a planirani su vodospremnici Preko i Kukljica. Na južnoj skupini otoka planirani su vodospremnici Veli Iž, Mali Iž, Rava i Sali, a na zapadnoj vodospremnici Sestrunj, Božava, Soline, Molat i Ist, te crpnP Putem južnog spoja iz Sukošana prema Biogradu ljeti se voda isporučuje biogradskom području.

Slika 13. Vodoopskrbni sustav zadarskih otoka, (Hidroprojekt-ING, Zagreb, ožujak 2003.)

55

ZAKLJUČAK Tijekom stoljeća izgradnja vodoopskrbnih objekata pratila je razvoj i potrebe

ITERATURA:

. DR. Boris Ilakovac: Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije,

. C.F. Bianchi, Antichita Romane e Medioevali di Zara, Zara 1883. arte projekata vodoopskrnog sustava

stanovništva i nalazi se u neprestanom dinamičkom razvoju. Današnja je politika i vizija Vodovoda da kroz osuvremenjivanje poduzeća i stalno poboljšanje kvalitete usluga što veći broj stanovnika opskrbi dovoljnim količinama zdravstveno ispravne vode za piće. L 1

Zagreb 1982. 2 Hidroprojekt ING, Zagreb, K

56

KONTROLA KVALITETE I ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST VODE U VODOOPSKRBNOM SUSTAVU GRADA ZAGREBA U PERIODU OD 1995. DO 2006. Sandra Šikić*, Mira Mihovec-Grdić**, Svjetlana Andreis*, Danica Lisičar**

AŽETAK S

Održavanje kvalitete i zdravstvena ispravnost vode za piće od je neupitne važnosti. Zbog toga je potrebna svakodnevna ocjena njene kvalitete, te analiza fizikalno-kemijskih i mikrobioloških svojstava i ocjena njene zdravstvene ispravnosti. Velika raznovrsnost onečišćenja vode za piće u prošlosti, sadašnjošti i budućnosti postavlja uvijek nove izazove i zadatke određivanja tih onečišćenja. Da bi se to moglo ostvariti važno je opremiti laboratorije sa sofisticiranom opremom, educirati djelatnike, redovito pratiti stručnu literaturu, zakone, pravilnike, provoditi interkalibracije i akreditacije kako bi rad na ocjeni kvalitete i zdravstvene ispravnosti vode bio uspješan i pouzdan. Osim navedenog od iznimne je važnosti uspostaviti integralni informatički sustav koji bi povezao sve subjekte

lancu od nadležnih ministarstava, inspekcija i zavoda s ciljem brže i pouzdane urazmjene podataka, a po potrebi i informiranja javnosti o kvaliteti vode. Ključne r alit rni rij, zdr ravnost, akreditirani laboratorij UVOD Voda je osnovni uvjet nastanka i razvoja naselja, ona je uvjet života i zato o nje ih ko ode za piće zuzetan znač ako nekada tako i danas. Razvoj grada dovodi do dugogodišnjeg problema opskrbe vodom, što je gradsku upravu prisililo na rješavanje tog problema, te se 1861. godine osniva “Vodovodni odbor”. Kako je cjelokupna vodoopskrba ovisila o tridesetak kopanih p h s m količinama vode, a samo su zdenci Zrinski i M eva i dos oličine vode neovisne o suši, bilo je potrebno

oguće opskrbiti vodom na više ačina (gorski izvori, potoci, neposrednim zahvatom i filtriranjem Save, te

ra na Jurjevskoj cesti volumena 1560 m . Građani su se

e i pitke vode".

iječi: kv eta vode, inte laborato avstvena isp

sigura dovoljn ličina v ima i aj, k

rivatni zdenaca alim anduš

dlučiti o nac imalčinu opskrbe, jer je Zagreb bilo m

tatne konkopanjem i zahvatom podzemne vode iz vodonosnika savskog aluvija). Prevladala je ideja o kopanju zdenaca i zahvatu podzemne vode iz aluvija rijeke Save. Crpke na parni pogon, tlačile su vodu kroz 3919 m dug lijevano željezni cjevovod do rezervoa 3

opskrbljivali vodom preko javnih izljeva na uličnim vodovima čija je ukupna duljina bila oko 13,5 km. Bilo je to davne 1878. godine, a analize i ocjenu kvalitete vode dao je prof.dr. Janaček iz Beča, prema čijim je analizama bilo ocjenjeno da "voda ima osobine zdrav

* Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba ** GKG, podružnica vodoopskrbe i odvodnje, sektor vodoopskrbe

57

Današnja javna vodoopskrba u gradu Zagrebu bazirana je također na zahvatu odzemne vode iz bogatog vodonosnika savske aluvijalne doline, koji osigurava

e“, a kontrolu i ocjenu zdravstvene ispravnosti provodi laboratorij Zavoda

h 33 raspoređenih u i vodoopskrbne zone kapaciteta 125 000 m ; s vodoopskrbnom mrežom od

počeo je 01. prosinca 1961.godine), osnivanjem ontrolnog laboratorija u kojem su se provodila osnovna fizikalno-kemijska i akteriološka ispitivanja. Novoosnovani laboratorij bio je opremljen sa svim

ajima, za ono vrijeme “suvremeno opremljen”, a osoblje je amostalno provodilo uzorkovanja i ispitivanja nakon edukacije u Zavodima za

odile na isti način i istim metodama. apredak društva, razvoj industrije, korištenje sve većeg broja različitih

kih koncentracija različitih

o problematici kvalitete vode, a definirani su “Pravilnikom o

zakonodavnim odredbama.

pdovoljne količine vode za sadašnje, a nadamo se i buduće potrebe. Ocjenu interne kontrole kvalitete vode daje laboratorij „Vodoopskrbe i odvodnjza javno zdravstvo grada Zagreba, dok nadzor nad vodoopskrbom i vodoopskrbnim objektima provodi sanitarna inspekcija Grada Zagreba. Današnja vodoopskrba koristi sedam crpilišta s ukupno 36 zdenaca na području Zagreba i Samobora. Dnevna količina vode danas je porasla od 4 600 m3 na više od 350 000 m3. Počevši s jednom vodospremom, do današnji

3trpočetnih 13,5 km do današnjih 3 000 km. Zdravstveno ispravna voda za piće stiže do domova gotovo svih građana grada Zagreba, Samobora i niza naselja u bližoj i daljoj okolici grada. Vodoopskrbni sustav grada Zagreba opskrbljuje vodom oko 850 000 ljudi. KONTROLA KVALITETE VODE Interna kontrola kvalitete vode Od davne 1878. godine kada je započela javna briga o kvaliteti vode i njezinom utjecaju na zdravlje stanovništva, od prvog nalaza “da je voda zdrava i pitka”, mnogo se toga promijenilo. Ideja o osnutku vlastitog laboratorija pokrenuta je 1937. godine (prof.dr. H.Iveković). Početna ideja realizirana je tek krajem 1961. godine (rad laboratorija zakbpotrebnim uređszaštitu zdravlja, te su se analize vode provNkemijskih spojeva u svakodnevnom životu dovelo je do zagađenja velikog broja zdenaca koji su korišteni u vodoopskrbi. U periodu 1980. - 1993. godine isključeno je 12 crpilišta, zbog različitih zagađenja (metali, organska otapala, nitrati, nitriti, toluen, bakteriološka zagađenja). Takva problematika zahtjevala je i osuvremenjavanje internog laboratorija opremom koja omogućuje ispitivanja i identifikacije u skladu sa nastalim problemima. Značajno opremanje laboratorija započelo je 1987. godine, a taj trend traje još i danas. Važno je pri tome istaknuti da u suvremeno opremljenom laboratoriju na instrumentariju koji omogućuje ispitivanja niskemijskih spojeva i njihovu identifikaciju, moraju raditi stručno obrazovane osobe. Uzorkovanja i analize izvode se prema godišnjim planovima i specifičnim potrebama ovisno zdravstvenoj ispravnosti vode za piće” (NN 182/04.). Pripreme uzoraka za analizu, analiza odgovarajućom tehnikom, te interpretacija rezultata odvija se u skladu s propisanim i standardnim metodama i pravilnicima, odnosno

58

Kontrola kvalitete vode u svrhu provođenja mjera i ocjene njene kvalitete obavlja se kontrolom podzemne vode na vodozaštitnim - prilivnim područjima

ispitivanja prema karakteru agađenja pojedinog lokaliteta. Neka ispitivanja provode se i svakodnevno kroz

žećim akonskim normama.

opremom, priborom, instrumentima i kemikalijama, kako bi na čni djelatnici mogli analizirati uzorke vode.

Tablica 1. Pr pno k „Vodoopskrbe i odvodnje“

na Ukupan bu a

Mikrobiološki pokazatelji

ovne kalno-

ijske ana e

Kompletne fizikalno-kemijske analize

vodocrpilišta, kontrolom vode na vodocrpilištima iz zdenaca, kontrolom vode iz vodosprema, kontrolom vode sa zbirnih hidranata, te kontrolom vode iz dijelova vodoopskrbne mreže. Interna kontrola kvalitete vode za piće provodi se određivanjem organoleptičkih i fizikalno-kemijskih svojstava vode, određivanjem kemijskih i toksičnih tvari, te utvrđivanjem bakterioloških svojstava vode. Ovisno o indikacijama provode se i ciljanazodređeni period vremena, ukoliko dobiveni rezultati analiza ukazuju na potrebu sistematskog praćenja. Dobiveni rezultati analiza omogućuju uvid u kakvoću vode, te se ocjena ispravnosti vode za piće obavlja svakodnevno i utvrđuje sukladnost s vazU internom laboratoriju analizira se godišnje cca 10 000 uzoraka vode na fizikalno-kemijske i bakteriološke pokazatelje. Laboratorij raspolaže sa svom potrebnomnajkvalitetniji na

čin stru

egled uku g broja uzora a od 1995. – 2005. godine u laboratoriju

Godi roj zorak

Osnfizikem liz

1995. 9015 8996 1 125 2261996. 8628 8599 6 216 2321997. 9915 9815 4 111 2541998. 11074 10968 2 544 2531999. 10303 10256 0 378 2772000. 10618 10499 6 365 2222001. 10641 10511 4 344 1942002. 10244 10186 2020 352 2003. 10196 10101 7 368 2092004. 10809 10716 2074 333 2005. 11336 11250 2224 240

Važno je napomenuti da je opremanjem laboratorija od 1996. godine interni laboratorij započeo samostalno analizirati grupu policikličkih aromatskih

a koja nam omogučuje identifikaciju organskih pojeva (GCMS-analiza), te se ovom tehnikom godišnje analizira oko 100

ugljikovodika (PAH) i od početnih 26 uzoraka, prosječno se godišnje obradi od 295 do 406 uzoraka. 2001. godine, nabavljena je opremsuzoraka. Zbog pojave triazinskih herbicida 2005. godine ova tehnika se koristila i za analizu triazinske grupe spojeva.

59

Zdravstvena ispravnost vode za piće Od 1994. - 2004. godine uzorci vode na zdravstvenu ispravnost uzimani su po

rogramu Sanitarne inspekcije grada Zagreba premzaštiti.

zorci su s ali 3 puta tjedno u inspekcijskomZavoda za ja stv agreb

la je uz vode za alizu, odno voda”. 004. nisu e više uzimali uzorci za superanalizu, jer se, sukladno

ra .N. 117 ), superanal še ne pro di.

spravnosti

EN ISO/IEC 7 025:2000 za provedbu ispitivanja vode za piće, podzemne, površinske i

otpadne vode. Isto tako, uspješno sudjeluje u poredbenim međulaboratorijskim ka

ritanija, Vituki - Mađarska, FAPAS - Velika Britanija, Kemijski Inštitut jubljana- Slovenija). avod, kao izvršitelj monitoringa, o svakoj značajnijoj promjeni i odstupanju od

zahtjeva sukladnosti s Pravilnikom obavještava Stručno povjerenstvo za vodu za piće, Sanitarnu inspekciju grada Zagreba, te pravnu osobu koja upravlja vodovodom, a po potrebi i javnost putem sredstava javnog informiranja (N.N.182/04 čl.17, i čl. 23). REZULTATI Interna kontrola - rezultati ispitivanja Danas se godišnje obradi i analizira oko 10 000 uzoraka vode; voda za piće se ocjenjuje prema važećem “Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće”

željeza, pojavu mutnoće, pojavu atrazina i bakterioloških pokazatelja.Pojava crnog taloga u vodoopskrbnoj mreži od 1995. - 2002.godine bila je relativno učestala u istočnim djelovima grada, no danas je njegova pojavnost rijetka i povezana s još uvijek zaostalim talozima u dijelu vodoopskrbne mreže. Unos mangana u vodoopskrbnu mrežu od 12. prosinca 2002. godine sveden je na minimum izgradnjom uređaja za demanganizaciju. Pojava taloga željeza uzrokovana je dotrajalošću dijela vodoopskrbne mreže. Izmjena starih i dotrajalih cijevi jedna je od aktivnosti na kojoj se svakodnevno u našem gradu radi. Pojava mutnoće i neispravnosti zbog bakterioloških pokazatelja uzrokovana je u dijelu vodoopskrbne mreže koji je vezan na kaptaže, gdje hidrološke prilike značajno utječu na kvalitetu vode. Broj neispravnih uzoraka je oko 3% i odnosi se

P a Zakonu o zdravstvenoj

postupku. St zavoda za javn

U e uzimvno zdrav

ručna osoba o zdravstvo o grada Z a i Hrvatskog

uzima orak U 2

an s

sno superanalizu u prisustvu predstavnika „VodoZakonu o h ni (N /03 iza vi vo Od 2004. godine Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba provodi monitoring vodoopskrbnog sustava grada Zagreba. Za ispitivanje zdravstvene ivode za piće laboratorij za vode u potpunosti je opremljen suvremenom opremom, stručno i tehnički ekipiran, a od 8. prosinca 2003., Služba za zdravstvenu ekologiju, Odjel za ispitivanje voda, osposobljen je prema zahtjevima norme HRN 1

ispitivanjima na međunarodnoj razini (IFA - Austrija, Aquacheck - VeliBLZ

(NN182/04.). Neispravnih uzoraka u vodoopskrbi Zagreba ima oko 1%, a prema vrsti zagađenja, neispravnost se odnosi na: pojavu crnog taloga, pojavu taloga

1

najčešće na kvalitetu sirove vode prije dezinfekcije, no sanacijom kaptaža i taj će se problem riješiti. Pojava atrazina u vodi noviji je problem, naročito izražen na prilivnom području

97).

ablica 2. Prikaz zdravstvene ispravnosti vode za piće uzoraka uzetih po programu anitarne inspekcije u razdoblju od 1995. - 2004. godine u Odjelu za ispitivanje voda ZJZ GZ

pan broj

Broj neispravnih

Udio neispravnih

Broj neispravnih

Broj neispravnih

crpilišta Mala Mlaka. Voda iz pojedinih pijezometara ima koncentracije atrazina više od MDK (maksimalno dopuštena koncentracija je 0,1 µg/l). Za sada samo na dijelu crpilišta u zdencima B-4; B-5; B-9 i B-10 povremeno dokazujemo koncentracije atrazina nešto više od 0,1 µg/l, dok su koncentracije atrazina u zbirnoj vodi za sada ispod 0,1 µg/l i kreću se u rasponu od 0,04 do 0,09 µg/l. Zdravstvena ispravnost - rezultati ispitivanja U proteklih deset godina u svrhu ocjene zdravstvene ispravnosti vode za piće ispitano je 6152 uzorka vode na fizikalno-kemijske, kemijske i toksične tvari, te mikrobiološke pokazatelje. Od ukupnog broja uzoraka, 62 uzorka ili 1% nije zadovoljavalo uvjete propisane važećim Pravilnicima (N.N 46/94 i 49/ TSZ

Uku

uzoraka uzoraka uzoraka (%)

– kemijski pokazatelji

– mikrob. pokazatelji

1995. 296 4 1,35 2 2 1996. 309 2 0,65 2 0 1997. 610 7 1,15 5 5 1998. 766 12 1,57 10 2 1999. 768 13 1,69 13 0 2000 673 12 1,78 9 3 2001 652 7 1,07 5 2 2002. 604 2 0,33 1 1 2003. 599 1 0,17 1 0 2004. 875 2 0,23 2 0 Ukupno uzoraka

6152

62

1,00

50

14

U 50 uzoraka nisu zadovoljavali fizikalno-kemijski pokazatelji i to zbog povećane mutnoće i povećane koncentracije željeza i mangana. Koncentracija mangana u vodovodnoj mreži smanjena je izgradnjom uređaja za demanganizaciju na crpilištu Petruševec. Povećane koncentracije željeza i mutnoće su produkt korozije cijevi i nedovoljnog ispiranja cjevovoda. 14 uzoraka bilo je mikrobiološki neispravno. Mikrobiološki neispravni uzorci pojavljuju se uglavnom na mjestima gdje nema dovoljne potrošnje vode i zbog nedovoljnog ispiranja cjevovoda. Primjenom novog Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće iz 2004. godine, provodi se monitoring zdravstvene ispravnosti vode za piće, dinamikom tri puta tjedno i to vode na izvorištu, vode nakon procesa prerade, odnosno dezinfekcije, vode u spremniku, vode u razvodnoj mreži i vode na mjestu potrošnje (iz slavine).

61

Tablica 3. Prikaz zdravstvene ispravnosti vode za piće uzoraka uzetih po programu Monitoringa u razdoblju od 01.01 2005. - 01.09.2006. godine u Odjelu za ispitivanje voda ZZJZ GZ

Ukupan broj

Broj neispravnih

Udio neispravnih

Broj neispravnih

Broj neispravnih

uzoraka uzoraka uzoraka (%)

– kemijski pokazatelji

– mikrob. pokazatelji

2005. 930 6 0,64 2 4 2006. (do 01.09.) 612 4 0,65 4 0

Na temelju analiziranih uzoraka vode za piće tijekom 2005/06. godine može se

ad u količinama na granici MDK na ugroženim

zaključiti da stanovnici grada Zagreba piju zdravstveno ispravnu vodu. Sustavnim ispitivanjem u 2005. godini na pojedinim crpilištima ustanovljena je pojavnost rezidua pesticida, i to atrazina, ponek(0,1 µg/l). Zbog toga je pojačan monitoring atrazina u vodicrpilištima.

Koncentracija atrazina u 2005.

-0,05

0

0,05

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

0,1

0,15

0,2

0,25

Kon

cent

raci

ja a

traz

ina

(µg/

l)

MDK

Pr.st.M.Mlaka

Zbirni Hy 2805 A.Dubrovnik

Zbirni Hy Ranžirni kolodvor

Mjesec

Zbirni Hy Jarek Donji

lika 1. Prikaz koncentracija atrazina na ugroženim vodocrpilištima u 2005. godini S

Koncentracija atrazina u 2006. MDK

Pr.st.M.Mlaka

0,2

0,25

l)

Zbirni Hy 2805 A.Dubrovnik

Zbirni Hy Ranžirni kolodvor

-0,05 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12Kon

0

0,05

ntra

cij 0,1

0,15

razi

Mjesec

cea

atg/

na (µ

Zbirni Hy Jarek Donji

ika 2. Prikaz koncentracija atrazina na ugroženim vodocrpilištima u 2006. godiniSl

1

Rezultati ispitivanja za prvih osam mjeseci u 2006. godini, u odnosu na 2005., ukazuju na smanjenje količina atrazina na navedenim crpilištima.

neugodan okus i miris vode iz onitoring na mineralna ulja u

odi. Rezultati ispitivanja u stanovima prijavom građana, a po zahtjevu Sanitarne okazali su da je u vodi iz slavina u pojedinim stanovima

a mineralnih ulja znatno povećana (čak i do 68 µg/l - MDK iznosi 10

je uspješno rješen. đer, u tom razdoblju prisutna je i pojavnost mangana u količinama iznad

DK. Izgradnjom uređaja za demanagnizaciju 2002. godine, na crpilištu etruševec i taj je problem uspješno rješen.

đivalo vode na crpilištima smještenih u urbano- oljoprivrednom području. Iz tog razloga ciljano se pojačava monitoring na trazin kako bi se mogle predložiti mjere kao što je zabrana ili ograničenje porabe tog herbicida u poljoprivredi.

čišćenja vode za piće i u prošlosti, sadašnjošti i budućnosti, što pred laboratorije postavljaja uvijek nove izazove i zadatke etektiranja i kvantificiranja kemijskih spojeva u vodi. Za ispitivanja onečišćenja

oraju biti u potpunosti opremljeni suvremenom sofisticiranom premom na kojoj radi stručni i educirani kadar. To je imperativ da bi Republika rvatska postala ravnopravna članica Europske Unije, u dijelu koji se odnosi na

onitoring o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Da bi rezultati monitoringa ili prihvatljivi potrebno je da se analize provode prema standardiziranim

itirane od

Ponukani učestalim prigovorima građana nalavina na novoizgrađenim objekatima, pojačan je ms

vinspekcije, p

oncentracijkµg/l). Paralelno su uzimani uzorci na najbližim hidrantima koji su u nadležnosti vodovoda, a količine mineralnih ulja u tim uzorcima bile su ispod MDK. Može se zaključiti da se radi o zagađenju interne vodovodne mreže, što dovodi u pitanje kvalitetu izvođenja internih vodovodnih instalacija. U svrhu zaštite zdravlja ljudi nameće se potreba za većom kontrolom izvođača radova vodovodnih instalacija i materijala koji se koriste u izradi interne mreže za distribuciju vode za piće, odnosno donošenjem zakonskih mjera koje bi regulirale taj problem. ZAKLJUČAK U zadnjih deset godina voda za piće javnog vodoopskrbnog sustava grada Zagreba u visokom je postotku (99%) sukladna važećim Pravilnicima. Mora se naglasiti da ni u onih 1% nesukladnih uzoraka nisu izolirane patogene bakterije, enterovirusi (poliovirus, hepatitis A, Echo virus, Coxsackie virus i Rota virusi), te nisu nađene toksične i kancerogene tvari. Što se promjenilo u protekloj dekadi? Zadnjih desetak godina prošlog stoljeća kao aktualna onečišćenja vode bili su prisutni lakohlapivi halogenirani ugljikovodici u vodi crpilišta smještenih u urbano-industrijskoj zoni (Sašnak). Uvođenjem tehnologije odstranjivanja ovih pojeva putem aktivnog ugljena, problems

TakoMPDanas je atrazin zagapau Dakle, velika je raznovrsnost oneudvode laboratoriji moHsigurnost hrane i vode. Neophodno je kontinuirano provoditi nacionalni mbanalitičkim metodama koje su u skladu sa HRN EN ISO 17025, te akred

1

strane Hrvatske akreditacijske agencije (HAA). Isto tako, vodovodi trebaju spostaviti i provoditi mjere preventivnog postupka samokontrole po načelima

e. Stoga ih je sve bitnije sačuvati, štedljivo

javnosti.

u suradnju

uHACCP-a. Da bi se održala i unaprijedila kvaliteta laboratorija potrebno je i dalje provoditi stalno educiranje osoblja, te nabavu pouzdane i suvremene opreme. Osim navedenog, od iznimne je važnosti uspostaviti integralni informatički sustav koji bi povezivao sve subjekte sa ciljem brže i pouzdane razmjene podataka (inspekcije službe, ministarstva, vodnog gospodarstva i zavoda za javno zdravstvo). Takav bi sustav uveo red i standardizaciju, te omogućio usporedivost rezultata svih subjekata. Povelja o vodi Europskog vijeća prihvaćena davne 1968. godine, no bez obzira na proteklo vrijeme i promjene u društvu, još uvijek je aktualna, primjenjiva i suvremena. Zato je u cjelosti navodimo. Bez vode nema života, voda je dragocjeno, za ljude neophodno potrebno dobro. Zalihe dobre vode nisu neiscrpnpostupati s njima i gdje je to moguće povećati. Zagađivati vodu znači nanositi štetu ljudima i svim živim bićima. Kvaliteta vode mora odgovarati zahtjevima i predviđenom režimu korištenja. Upotrebljenu vodu treba vratiti u vodotokove u takvom stanju koje neće škoditi njihovom daljnjem korištenju za javne kao i privatne svrhe. Za održavanje vodnog bogatstva bitnu ulogu igra biljni pokrivač, posebno šume Treba obuhvatiti stanje vodnih resursa Upravljanjem s nadležnih mjesta postiže se potreban red u vodoprivredi Zaštita voda zahtjeva pojačano znanstveno istraživanje, školovanje stručnjaka i prosvjećivanje Svaki čovjek ima obavezu, za dobrobit svih (cjeline) vodu upotrebljavati štedljivo (ekonomično) Vodoprivredne planove treba raditi manje prema upravno-tehničkim (administrativnim) i političkim granicama, a više prema prirodnim slivnim područjima. Voda ne poznaje državne granice, ona zahtjeva međunarodn LITERATURA: 1. Monografija, Vodoopskrba grada Zagreba 1878. – 1998., Zagreb, 1998. 2. Monografija, 1878. – 2003. Vodoopskrba; 1892.- 2003. Odvodnja, Zagreb,

2003. 3. Godišnji izvještaji o kvaliteti vode za period 1995.-2005. 4. Konačni izvještaj za period 1995-2005 god. o ispitivanju kakvoće

podzemnih voda 5. Godišnja Izvješće o radu Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba (1995. -

2004.) 6. Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena djelatnost u gradu Zagrebu u

2005.

64

VODOOPSKRBA GRADA OSIJEKA – PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST Vera Santo*, Marina Valek*, Vesna Bareš* SAŽETAK Grad Osijek se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske i predstavlja glavni, privredni i kulturni centar regije. Taj status mu je pripadao, kako u bližoj, tako i u daljoj povijesti. Kako je vodoopskrba u svim vremenima bila jedno od mjerila civilizacije prostora i vremena, bitno je navesti da se organizirana vodoopskrba ovoga prostora spominje još 133. god. n.e., odnosno u doba rimske civilizacije. Vodoopskrba grada Osijeka u bližoj povijesti zasnivala se uglavnom na korištenju voda rijeke Drave ili podzemnih voda koje ovise o režimu rijeke Drave. Povijest razvoja vodoopskrbe u današnjem stanju izgrađenosti prostora, veže se za 1884. godinu, kada je izvršeno izravno zahvaćanje voda rijeke Drave, isprva doduše namijenjeno vatrogasnim potrebama. Grad Osijek je koristio vode rijeke Drave bez ikakve prerade do 1960. godine, te je 1951. godine u Osijeku registriran 51 slučaj trbušnog tifusa i bilo je neophodno izgraditi vodovod temeljen na suvremenim sanitarno-tehničkim principima - centralizirana vodoopskrba stanovništva. Tek 1960. godine izgrađena je prva faza, a 1968. godine druga faza uređaja za pripremu pitke vode iz rijeke Drave. Problemi u preradi dravske vode pridonijeli su rješenju, da se od 1984. godine koriste podzemne vode u opskrbi stanovništva grada Osijeka. Jedne probleme zamijenili su drugi problemi. Podzemne vode dubokih bunara nisu bakteriološki opterećene, ali zbog geološkog sastava tla, ove su vode opterećene visokom koncentracijom željeza, mangana i arsena te da bi voda udovoljila zahtjevima vode za piće, ona se mora preraditi. Koliko su Osječani zadovoljni postojećom vodom, to oni sami mogu najbolje odgovoriti, no činjenica je da je postojeći način dobivanja i opskrbljivanja zdravstvenom ispravnom vodom najprimjereniji ovim nizinskim krajevima.

* Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, F. Krežme 1

65

UVOD Osijek je glavni i najveći grad Slavonije, luka na desnoj obali rijeke Drave, 22 km uzvodno od njezina utoka u rijeku Dunav. Nadmorska visina grada je na 94 m, a grad ima 114 761 stanovnika. Gospodarsko je, prometno i kulturno središte Slavonije. Sastoji se od Gornjega grada, Tvrđe, Donjega grada te Novoga grada

enom Mursa. Rimljani su, osvojivši ovaj dio Panonije, na

, na prostoru anašnje Tvrđe. Najstariji pisani izvori spominju Osijek tek 1196. godine. Osijek u 8. kolovoza 1526. godine zaposjeli Turci koji su grad opljačkali, spalili i nakon ga započeli izgradnju orijentalnoga naselja. Za osmanske vladavine Osijek je

nom mostu, dugom osam kilometara, koji je u ono rijeme bio svojevrsno svjetsko čudo. Protezao se, preko Drave i baranjskih

načaju te postaje

OVIJESNI RAZVOJ VODOOPSKRBE

ko se organizirana vodoopskrba ovoga prostora spominje još 133. god. n.e., dnosno u doba rimske civilizacije, Osijek obilježava 255 godina sustavne

godina od provedene opće kanalizacije. Osijek je početkom ruge polovice 18. stoljeća, prvi od svih gradova u Kraljevini Hrvatskoj i

tvrđaDravu, taj nepresušni izvor velikih količina vode. Budući da je Tvrđa sve do

bila je snažna vojna utvrda, nije teško razumjeti zašto je jedino ona imala javnu

Buduostali dijelovi grada – Gornji grad, Novi grad i Donji grad – nisu imali vodovod

pitkunepostojanja valjane kanalizacije u tim dijelovima grada zagađivali plitki bunari,

(XIX. st.) i Retfale. Najveći je grad u istočnoj Hrvatskoj. Osijek dobiva gradski statut potkraj XVII. st., pa otada razvija svoju upravu poput svih razvijenih srednjoeuropskih gradova. Naselje i lokalitet na prostoru Osijeka postojalo je od 4. st. prije nove ere pod ilirsko-keltskim immjestu današnjega Donjega grada, formirali vojni logor i civilno naselje. Intenzivniji uspon grada povezan je s imenom cara Hadrijana koji je 133. godine Mursu uzdigao na status kolonije. Srednjovjekovni se Osijek razvio nešto zapadnije od rimske Mursedstobio nadaleko poznat po drvevmočvara, od Osijeka do Darde. Osijek je kao najveći slavonski grad, iznimno značajno prometno i trgovačko središte sa znamenitim mostom, bio nezaobilazna točka na putu između Istoka i Zapada. Osijek je oslobođen turske vlasti 29. rujna 1687. godine. Tri samostalne gradske općine: Tvrđa, Gornji i Donji grad, međusobno dosta udaljene, ujedinile su se u jedinstveni grad Osijek 1786. godine. Dvadesetak godina nakon ujedinjenja Osijek je 1809. godine proglašen Slobodnim i kraljevskim gradom. Gotovo do sredine 19. stoljeća najveći je grad u Hrvatskoj, no postupno zbog političke i prometne izoliranosti gubi na zčetvrti grad po veličini, a na tome mjestu nalazi se i danas.1

P Iaovodoopskrbe i 227dSlavoniji, imao vodovod i kanalizaciju javnog karaktera. Pri tome je izgradnja

vskog vodovoda bila vezana i uz pogodnost što je grad Osijek smješten uz

sredine 19. stoljeća jedina od četiri osnovna dijela Osijeka imala obilježje grada, a

vodoopskrbu. Prvi javni vodovod u Tvrđi vojne su vlasti otvorile 1751. godine ći da u potonjih 100 i više godina od uspostave prvog osječkog vodovoda

za potrebe stanovništva, u te su dijelove grada svakodnevno tzv. vodari dovozili vodu iz tvrđavskog vodovoda. Ta je voda bila tada na cijeni jer su se zbog

66

što je i u 19. stoljeću izazivalo stalne i česte epidemije zaraznih bolesti koje su harale među osječkim stanovništvom.

ako je više od 100 godina nakon izgrađenog tvrđavskog vodovoda niknulo Tnekoliko vodovoda

reže, koje su vod u Gornjem i Donjem gradu. Ubrzo su se na te vodovodne u crpile iz Drave, priključila i pojedina domaćinstva koja su

odu za piće mogla rabiti samo pošto bi je prokuhali.2

rijeme početka izgradnje današnjeg vodovoda veže se za 1884. godinu kada je građena prva crpna stanica na Dravi i kada je izgrađen cjevovod za dovod vode

do vatrogasnog tornja u Gornjem gradu za vatrogasne potrebe, međutim vrlo brzo ene i viđenije gradske porodice toga vremena.

odaci bitni za sagledavanje razvoja vodoopskrbe vežu se na 1902. godinu kada

vo Donjeg grada gradi 1926. godine svoju crpnu tanicu na Dravi s vodovodnom mrežom, koju 1928. godine predaje gradskoj

pskrba grada Osijeka s izravnim zahvaćanjem vode rijeke Drave i bez ikakve rerade vršena je do 1960. godine, kada je izgrađena prva faza današnjeg uređaja a pripremu vode s novim vodozahvatom dravske vode. tara vatrogasna crpna stanica u Donjem gradu korištena je do 1959. godine kada e postepeno uključivala u sustav vodoopskrbe nova crpna stanica, a to je bilo dmah nakon epidemije trbušnog tifusa (1958. godine) u Donjem gradu.

ti s izravnog korištenja vode rijeke Drave a kontrolirani, ili kako se u ono vrijeme kazalo, na higijenski sustav 1960.

novoizgrađenog uređaja za pročišćavanje dravske vode. To je ujedno i vrijeme s kojim se i završavaju do tada poznate i učestale epidemije trbušnog tifusa kojima je uzrok sigurno bila voda. 1966. godine počinje se s gradnjom druge faze uređaja za proizvodnju vode koja je davala ukupni kapacitet od 600 l/s. Ova se količina smatrala dostatnom za grad veličine 100 000 žitelja.3

SADAŠNJA VODOOPSKRBA OSIJEKA Kada se mislilo da je Osijek riješio sve probleme s kvalitetom vode, koncem 60-tih, a naročito 70-tih, pojavljuju se problemi u proizvodnji vode zbog degradacije kvalitete vode rijeke Drave. Promjenama kvalitete dravske vode bilo je u pojedinim slučajevima nemoguće prilagoditi tehnologiju proizvodnje vode za piće. Problemi su naročito bili zimi, kad su zbog malih voda rijeke Drave, koncentracije zagađivala bile velike, a učinkovitost pročišćavanja mala. Takvo stanje natjeralo je sve odgovorne na traženje novog rješenja. Novo rješenje počelo je s vodoistražnim radovima na podzemnim vodama. Proračunski

ealizacija navedenog crpilišta s novom ći pogon za

mvViz

na ovom cjevovodu su bile priključPje bila poznata epidemija trbušnog tifusa. Prva crpna stanica je zamijenjena 1906. godine novom, koja je 1936. godine predana na održavanje gradskoj upravi. Pojedini dijelovi cjevovoda se i danas koriste, čime se potvrđuje da se radilo o visokoj kvaliteti građenja. Dobrovoljno vatrogasno društsupravi. OpzSsoVodoopskrba Osijeka prešla je u cijelosngodine. Tada je na sustav priključena prva faza

kapacitet crpilišta "Vinogradi" je 600 l/s. Rtehnologijom prerade vode okončana je 1984. godine. Postojeproizvodnju vode proširen je objektima za aeraciju i doziranje što predstavlja treću fazu građenja. Nova faza građenja vodoopskrbnog sustava, gdje bi se rekonstruiralo crpilište na Dravi i za potrebe rezervnog crpilišta, a i za rješenje dovođenja novih količina

67

vode u sustav sada je u realizaciji i predstavlja četvrtu fazu izgradnje pogona za proizvodnju vode u gradu Osijek 4u.

posljednjim desetljećima 20. stoljeća stigla je pitka voda iz vodovodnog

a se mora preraditi. Jedne probleme zamijenili su rugi problemi

ije. Grad Osijek od 1894. godine ima prvu

i zadovoljni postojećom vodom, to oni sami mogu najbolje dgovoriti, no činjenica je da je postojeći način dobivanja i opskrbljivanja

. SRŠAN S.,Vodoopskrba i odvodnja Osijeka, povijesni pregled,3.

OVIĆ-KERŽE Z., Voda i grad, povijest vodoopskrbe grada Osijeka, monografija 2006. (u tisku)

3. VUKOVIĆ A.,Utjecaj Drave na vodoopskrbu Osijeka i njegove okoline, 3. ijek, 09.i 10. svibnja 2002., zbornik

4. VUKOVIĆ A.,Vodoopskrbni sustav grada Osijeka, IX znanstveno-stručni

Usustava svim Osječanima, a i stanovnicima gotovo svih obližnjih mjesta osječke okolice (Višnjevca, Nemetina i drugih mjesta) koja su uključena u gradsku vodoopskrbu. Epidemija trbušnog tifusa više nama ali podzemne vode dubokih bunara koje nisu bakteriološki opterećene, zbog geološkog sastava tla, ove su vode opterećene visokom koncentracijom željeza, mangana i arsena, te da bi voda udovoljila zahtjevima vode za piće, ondSadašnji način prerade vode, u pogledu koncentracije arsena, ne zadovoljava odredbe Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN br. 182/2004.), te će se morati graditi neka peta faza izgradnje pogona koja će osigurati koncentraciju arsena ispod MDK vrijednosti navedene u Pravilniku. UMJESTO ZAKLJUČKA Podaci bitni za sagledavanje razvoja vodoopskrbe vežu se na 1902. godinu, kada je bila poznata epidemija trbušnog tifusa. Od tada su ovim prostorom prošli mnogi, u Europi poznati poduzetnici i stručnjaci iz Beča, Pešte, Graza, Brusella, Berlina, Leipziga, koji su izučili vode ne samo okoline Osijeka, već i daleko šire, a naročito područja Papuka i Krndbakteriološku stanicu u Hrvatskoj u kojoj su bili instalirani najmoderniji instrumenti iz Berlina. Međutim i tadašnja izvješća su uglavnom završavala s konstatacijom da tamo gdje je bila kvalitetna voda nisu postojale količine, a gdje nisu bile u pitanju količine voda nije zadovoljavala kvalitetom.3

Koliko su Osječanozdravstvenom ispravnom vodom najprimjereniji ovim nizinskim krajevima. LITERATURA: 1

međunarodni simpozij Drava 2002., Osijek, 09.i 10. svibnja 2002., zbornik radova.

2. ZIVAK

međunarodni simpozij Drava 2002., Osradova

skup Voda i javna vodoopskrba, Osijek, 03.-06. listopada 2005., zbornik radova

68

VODOOPSKRBA I ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST VODE ZA PIĆE U POŽEŠKO-SLAVONSKOJ ŽUPANIJI Ivanka Petrović *

Slika 1: Požeško-slavonska županija Požeško-slavonska županija zauzima površinu od 1815 km2, na kojoj živi 84 542 stanovnika u 277 naselja. Na javne vodovode priključena su 93 naselja, odnosno 61 200 stanovnika (73%). Prostorno županiju možemo podijeliti na dva dijela: gradove Pakrac i Lipik s naseljima, te Požešku dolinu.

* Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije

69

Slika 2: Vodoopskrbni sustav Pakrac - Lipik

Prvi, manji dio, čine gradovi Pakrac i Lipik s naseljima, gdje živi oko 12 500 površini od 600 km2. Oko 9000 stanovnika, odnosno 72%, ima

nje pijeskom. Zahvaćena voda, nakon sporog filtriranja,

ltriranja voda se dezinficira plinovitim klorom i odlazi magistralnim nika ˝Pakrac˝ na Kalvariji, kapaciteta 1800 m3, a

datle u distributivnu mrežu.

mali dio tlačni, izgrađen te naselja:

ornju Šumetlicu, Filipovac, Prekopakru, Dobrovac, Kuknjevac, Gaj i Brezine.

sječe šume i rada strojeva, što rezultira zamućenjem vode. Zbog toga u vrijeme intenzivnih radova Šumarije, osobito tijekom 2005. godine, na tim područjima znatan broj uzoraka vode nije udovoljavao Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 182/04) zbog povećane mutnoće znatno iznad MDK vrijednosti, a povremeno i zbog bakteriološke kontaminacije. Uklanjanjem uzroka zamućenja vode na vodozahvatu, ispiranjem cjevovoda i pojačanim kloriranjem taj problem je saniran u 3. mjesecu 2006. godine. Osim toga, zbog velikih gubitaka vode na distributivnoj mreži Pakrac-Lipik, potrebno je obnoviti postojeću mrežu, a planira se paralelno polaganje drugog

stanovnika, na riješenu vodoopskrbu iz javnih vodovoda, a djelatnost vodoopskrbe obavlja KP Komunalac d.o.o. iz Pakraca. Voda se crpi iz vodozahvata ˝Šumetlica˝ u Gornjoj

umetlici, istočno od Pakraca. Š Na vodozahvatu je izgrađen zahvatni prag u koritu potoka Šumetlice, rešetke i taložnik za sporo filtriracjevovodom dolazi u bazene za bistrenje sa sulfatom i hidratiziranim vapnom, a zatim preko taložnica do filter stanice sa filter poljima za brzo filtriranje. Nakon ficjevovodom do vodospremo Vodoopskrbni sustav je gravitacioni, a samo jedan između 1976. i 1978. godine. Opskrbljuje gradove Pakrac i Lipik,GUkupni kapacitet zahvata je 30-40 l/s, a dnevno se isporučuje oko 1500 m3 vode. U blizini vodozahvata nema industrije, ali postoji mogućnost onečišćenja šumskih potoka uzvodno od vodozahvata prilikom

70

cjevovoda od PEHD-a u dužini od 20 km magistralnog cjevovoda. Također je u planu proširenje distributivne mreže južno od Gaja prema naseljima Antunovac i Pakračka Poljana. Prije domovinskog rata, tj. 1990. godine projektirana je akumulacija ˝Gornja Šumetlica˝ i započeti radovi, koji su prekinuti agresijom. 1998. godine, nakon deminiranja, napravljen je temeljni ispust brane i vodozahvatna građevina, a 2000. godine je konzervirana i miruje. Ove godine akumulacija je ponovno u planu Hrvatskih voda, te se planira nastavak njene izgradnje. Iz ove akumulacije dobilo bi se oko 200 l/s vode za regionalni vodovod Pakrac-Lipik i to bi bilo trajno rješenje problema vodoopskrbe ovog područja. Analize zdravstvene ispravnosti vode za piće provode se kontinuirano u Ekološkom laboratoriju Zavoda i pokazuju da voda u većini uzoraka udovoljava Pravilniku.

Slika 3: Vodoopskrbni sustav Požeštine

Drugi veći dio županije –Požeška dolina (Požeština), koju su još stari Rimljani zvali ˝Vallis Aurea˝ okružena je: Psunjem, Papukom, Krndijom, Dilj gorom i Požeškom gorom, gdje živi oko 72 000 stanovnika na 1200 km2 površine. Oko 52 000 stanovnika, odnosno 73%, ima riješenu vodoopskrbu iz javnih vodovoda. Djelatnost vodoopskrbe obavlja JP Tekija d.o.o putem regionalnog vodoopskrbnog sustava i 9 samostalnih lokalnih vodoopskrbnih sustava. Regionalni vodoopskrbni sustav vodom opskrbljuje gradove: Požegu, Pleternicu i Kutjevo, te općine: Veliku, Kaptol, Brestovac, Jakšić i Čaglin. Sustav je kombiniranog tipa, gravitacijsko-tlačni, a čine ga: crpilište ˝Zapadno polje˝, izvorišta Veličanka i Stražemanka, te površinski zahvat Kutjevačka Rika.

71

Crpilište ˝Zapadno polje˝ nalazi se zapadno od grada Požege. Dotok vode u podzemlje je iz aluvijalnih naslaga Orlja

obije infiltracijom padalina. Formirano je izmve uzvodno od crpilišta i vode koja se

eđu 1964. i 1995. godine. Čine ga im crpkama i sabirnim spremnikom, te 10 zdenaca infekcije upućuje prema potrošačima i prema

odospremi ˝Sv. Vid˝, zapremine 3000 m3. Razina vode u zdencima ovisi o radu i hidrološkim uvjetima. Crpne količine, ovisno o periodu godine i stanju nika, kreću se od 60 do 80 l/s. Blizina prometnica, naselja, obradivih

za vodoopskrbu, a u razdoblju zima-proljeće pojavljuje se išak preljevnih količina vode koje postojeći cjevovodi ne mogu prihvatiti.

ine vode kreću se od 20 do 110 l/s, ovisno o hidrološkim godine.

a Stražemanke smješten je neposredno uz lijevi bok vodotoka

Sovski Dol, Paka, Ruševo i Djedina ijeka (u općini Čaglin), te Pleternički Brđani, Zagrađe i Bučje (na području

grada Pleternice) vodom snabdijevaju po jedno naselje; Orljavac (u općini Brestovac) snabdijeva dva naselja, a vodoopskrbni sustav Čaglin (u općini Čaglin) vodom snabdijeva 6 naselja. To su sustavi sa kaptažama izvorišta, izdašnosti od 0.2 do 3.0 l/s, koji dnevno isporučuju od 5 do 160 m3 vode. Dezinfekcija vode na sustavima Sovski Dol,

d10 tzv. ˝teglenica˝ s niskotlačnz kojih se voda nakon dezi

vcrpilišta

odonosvpovršina, autopraonice i benzinske postaje predstavljaju velike opasnosti za zdravstvenu ispravnost vode ovog crpilišta, zbog velike mogućnosti njenog onečišćenja. Zahvat izvorišta Veličanke preljevnog je tipa, na 515 m nadmorske visine, a voda je iz karbonatnih vodonosnika Papuka. Postojeća kaptaža izvora Veličanke drenira isključivo preljevne vode izvorišta, koje su u vrijeme ljetnih i jesenskih

jeseci nedostatne mvZahvaćene količ

vjetima i perioduu

ahvat izvorištZStražemanke na 427 m nadmorske visine. Izdašnost izvorišta je 35 do 45 l/s. Površinski zahvat Kutjevačka Rika ima kapacitet 8 do 12 l/s, na kojem je ugrađeno filtersko postrojenje pješčanim filterima. Problem zahvata je zamućenje kod obilnijih padalina, kada se zahvat isključuje iz vodoopskrbnog sustava, pa se stanovništvo toga kraja vodom snabdijeva iz izvorišta Veličanke i Stažemanke. U tijeku je pokretanje projekta rekonstrukcije filterskog postrojenja koje će s lokacije Kutjevačke Rike biti izmješteno na novu lokaciju, na samom ulasku u Kutjevo iz pravca Orahovice. Ovim projektom će se građanima Kutjeva omogućiti bolja opskrba vodom za piće. Do 1997. godine u sustavu je bilo i crpilište ˝Istočno polje˝ koje se nalazi u istočnom dijelu Požege, nizvodno od grada i industrijske zone, ukupnog kapaciteta oko 20 l/s. Crpilište je isključeno iz javne vodoopskrbe 1997. godine zbog onečišćenja lakohlapivim ugljikovodicima. U blizini crpilišta Zapadno polje nalazi se crpilište ˝Luke˝, a čine ga četiri zdenca ukupnog kapacitete 60 l/s. U dva zdenca sirova podzemna voda sadrži povećane koncentracije mangana. Preradom vode i provedenom demanganizacijom crpilište je u funkciji i služi kao rezerva u slučaju nestašice vode.

amostalni lokalni vodoopskrbni sustavi:SR

72

Paka, Ruševo, Djedina Rijeka i Pleternički Brđani vrši se ručno Na-hipokloritom, dok ostali sustavi (Čaglin, Orljavac, Zagrađe i Bučje) imaju automatsko kloriranje Na-hipokloritom. Analize uzoraka vode iz ovih sustava tijekom dužeg vremenskog razdoblja pokazuju da je voda iz većine lokalnih vodoopskrbnih sustava zdravstveno neispravna zbog bakreriološke kontaminacije, povišene mutnoće i povišenih nitrata (Zagrađe), osobito vode iz sustava koji nemaju automatsko kloriranje. Trajno rješenje ovih problema bila bi izgradnja stanica za dezinfekciju ili spajanje ovih vodovoda s regionalnim vodoopskrbnim sustavom za što bi općina Čaglin i grad Pleternica zajedno s JP Tekija d.o.o. trebali osigurati potrebna sredstva da se to i provede.

vaju e s brojnim problemima, kao što su:

edovoljna raspoloživa količina vode, potrebna za zadovoljavanje rastućih otreba.

vi problemi riješili bi se:

ao trajno dugoročno rješenje vodoopskrbe predlaže se ˝alternativa˝ izgradnjom višen Kamenska˝ s odgovar preradom vode, te transp ima. Ovaj projekt omogućio bi vodoopskrbu ne samo naše, već i velikih dijelova susjednih županija.

Vodoopskrbni sustavi Požeško-slavonske županije, dugoročno gledano, suočas starost i dotrajalost vodovodne mreže, nepostojanje odgovarajuće vodoopskrbne mreže koja bi osiguravala opskrbu vodom svim naseljima, np O sanacijom kritičnih cjevovoda, povezivanjem postojećih i budućih izvorišta i crpilišta, izgradnjom precrpnih stanica, vodosprema, transportnih cjevovoda… K

amjenske akumulacije ˝ ajućom ortnim cjevovod

73

SADAŠNJOST I BUDUĆNOST VODOOPSKRBE U KOPRIVNIČKOJ PODRAVINI

amir Ruk*, Sanja Horvat* D UVOD Regija koja je područje interesa GKP Komunalac, distributera na tom području, pokriva dio Koprivničko-križevačke županije oko Koprivnice, sve do rubnih područja županije ili do dijelova u kojima je riješena vodoopskrba. Do prije nekoliko godina izgrađenost vodovodne infrastrukture ove regije, koja obiluje kvalitetnom podzemnom vodom, bila je relativno slaba za hrvatski prosjek. Zahvaljujući usvajanju zajedničke strategije županije, grada i distributera ostvaren je znatan napredak. SADAŠNJOST

ne dustrije Podravka. Lokacija je odabrana i spretno i sretno, jer je na rubnom

skog područja nazvanog "Legradski prag", gdje je, zbog kasnijeg zanja, pokrovni sloj tanak. Rezultat takvih uvjeta je formiranje

šću 170 l/s, dok se maksimalne crpne količine procjenjuju na 420 l/s. Kako se podzemni vodonosnici prihranjuju od oborina, iako tromo, reagiraju na njihovu količinu, formu i režim. U tom je smislu najpovoljniji snijeg koji kopni, a tlo tu oborinu apsorbira gotovo u potpunosti, dok je s druge strane od pljuskovitih oborina korist mala. Zato treba obratiti pažnju ne samo na prosjeke, koji se i ne mijenjaju bitno, već i na režim. Svjedoci smo "klimatskih promjena" koje ne karakteriziraju toliko odstupanja godišnjih prosjeka već drugih pokazatelja, npr. intenziteta i godišnje raspodjele. (Graf 1.)

odocrpilište V

Geoelektričkim mjerenjima i otvaranjem piezometara 1973. godine, uz sjeverni rub grada na području Ivanšćak, započinju hidrogeološka istraživanja s ciljem

snivanja vodocrpilišta za potrebe javne vodoopskrbe i rastuće prehrambeoindijelu geološki uektonskog uzdit

aluvijalnog vodonosnika oksidacijskog tipa. Općenita geološka shema podravlja su reduktivni, močvarni uvjeti, jer su vodonosni slojevi formirani u hipoksičnim uvjetima, pa ih karakteriziraju reducirane forme željeza i dušika. Lokacija se pokazala kao odlično rješenje; bila je blizu grada i industrijskih pogona, kapaciteti su bili višestruki u odnosu na potrebe a kakvoća vode besprijekorna. Danas se crpilište sastoji od 6 zdenaca. Vodoistražnim radovima iz 1985. zaključilo se da raspoložive zalihe vode dopuštaju stalni rad s izdašno

75

122,0

123,0

124,0

125,0

400

600

800

126,0nivo vode / m.n.v. oborine / mm

2000

2001

2002

2003

2004

2005

pros

j

200

oborineP3AP9P8granični

Graf 1. Nivo podzemne vode i godišnja količina oborina za vodocrpilište Ivanšćak

nikad nije došla u pitanje.

Mreža Uz uobi po lje vodne eže zanimljivo je uvesti i pokazatelje iskoristivosti mrež sto otrošnj ustoć čaka. Osim ekonom implikacija, iz njih se m iščitati i zaključ o potencijalnim problem a zd stvenom ode; po no je su ti pokazatelji čim već

duljina vodovodne mreže 5 km

Sušni početak tisućljeća odrazio se na nivo podzemne vode, koji je u najnepovoljnijem razdoblju pao ispod granične vrijednosti obzirom na dubinski smještaj bunarskih filtra. Usprkos tome zahvaljujući debljini vodonosnog sloja od četrdesetak metara padom nivoa za 10 % vodoopskrba

čajene materijalne kazategu

vodo mre – ću p e i g u priklju

skih ima s

oguću v

ci da rav ispravnoš želj

i.

30proizvodnja vode 3.488.47 34 mprodaja vode 14.83 3

gu3.1 1 m

bitak 10,7 % br nsta a distribu om po ju 14.155 oj kuća va n cijsk dručbroj priključenih kućanstava 10.311 broj stanovnika na distribucijskom području 43.309 broj osoba na javnoj vodoopskrbi 30.765 (71 %) prosječna dnevna potrošnja po stanovniku 127 L broj potrošača industrija i društveni sektor 735 gustoća potrošnje 10,2 m3/m gustoća priključaka 36,2 n/km

Tablica 1. Opća statistika o mreži 2005.

76

2005 vod b a oopskr na zon Σ

I III II IV prosjek prodaja /m3 1.346.464 8.895 0 20.33 11.278 39.318 1.799 0 485 1.428.569 udio 94,25% 0,62% 1,42% 0,79% 2,75% 0,13% 0,00% 0,0 0

ljina m 3% 1 0,00%

du reže /km 203,5 20 19,3 16,4 22,2 18 3 2,9 30stoća potrošnje /m

5,3 gum3 6,62 0,44 1,05 0,69 1,77 0,10 0,00 0,17 4,68

priključaka /n 9530 135 152 108 327 35 0 24 10gustoća priključn/km

.311 aka 46,8 6,8 7,9 6,6 14,7 1,9 0,0 8,3 33,8

V mreže/m3 3193,7 415,2 565,2 228,3 842,0 178,2 42,1 35, 4

ć faktor dnevne je

2 5 99,8

ku izm

anst

va

ne 1,16 0,08 0,11 0,04 0,71

prodaja /m3 1.661.822 1.722 2.123 12.687 4.726 495 2.687 0 1.686.262

osta

li

priključaka /n 677 7 14 8 20 6 2 1 73

a

5

prodaj /m3 3.008.286 10.617 .453 22 23.965 44.044 2.294 2.687 485 3.114.831 priključaka /n 10207 142 6 16 116 347 41 2 25 11gustoća potrošnje

046

14,78 m3/m 0,53 ,16 1 1,46 1,98 0,13 0,90 0,1 10,20 7 gustoća priključaka n/km 50,16 7,10 8,60 7,07 15,63 2,28 0,67 8,62 36,18

ukup

no

*faktor dnevne izmjene 1,42 0,09 0,15 0,04 0,88 * bez industrijskeI Koprivnica II

zone općine Rasinja i Koprivnički Ivanec

I općine Koprivnički Bregi, Peteranec i Drnje, Hlebine IV općina Sokolovac

ablica 2. Statistika po zonama opskrbe

II T Vidljivi su nepovoljni faktori iskoristivosti u perifernim općinama, što se u praksi očituju kao povremeni, zdravstveno neispravni uzorci vode iz tih područja u ljetnim mjesecima. U pravilu se radi o povećanom broju aerobnih mezofilnih bakterija.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5x106 m3

1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

kućanstvaprivredaproizvodnja

25 %

75 %

54 %

14,8

%

15,6

%

16,0

%

gubitak

46 %

10,7

%

Graf 2. Proizvodnja i potrošnja vode 1990.-2005.

77

Zadnjih pet godina stalan je trend pada svih pokazatelja: ukupne crpne količine,

je potrošnje vode su dvotrećinski udio industrije u ukupnoj otrošnji u zadnjih petnaestak godina, smanjile na današnji udio od 50%.

prodaje ali i gubitaka, koji su prikazani maksimalno realno. Vjerojatni pad proizvodnje i restrikcip

12000 400srednja dnevna potrošnja /m3

6000

8000broj priključaka 200

300

duljina mreže /km

10000

2000

4000100

01990 1992 1994 1996 1998 2000 2002 2004

0

Graf 3. Razvoj vodovodne mreže Kao i u prijašnjim prikazima uočljivo je da novi kilometri mreže nisu praćeni porastom potrošnje, čak suprotno, a ni razmjernim porastom broja priključaka. Kakvoća vode Vodozahvat je iz prvog vodonosnog sloja s polupropusnom krovinom i retencijskim vremenom infiltracije oko 30 dana. Posljedice takvih uvjeta su sezonska kolebanja vodostaja i antropogeni utjecaj na kakvoću podzemne vode, što se uočava na vrijednostima dušikovih spojeva, prvenstveno nitrata. Uzroci su u neizgrađenosti kanalizacije u naseljima uzvodno od crpilište i u praksi neriješeni uvjeti poljoprivrede u drugoj. vodozaštitnoj zoni (Graf 4.).

y = 0,0108x + 23,654

0

10

20

30

40

50mg NO3

-/L

1996. - 2005.

raf 4. Vrijednost nitrata u sirovoj vodi na crpilištu Ivanšćak G

78

Prisutnost silikata preko MDK vrijednosti (između 20 i 28 mg/l) više je administrativni ne

ksikološki a time ni javnozdravstveni problemgo stvarni problem, jer te vrijednosti ne predstavljaju

. tivnoj mreži je mikrobiološka ispravnost

bakterija na periferiji vodoopskrbnog ustava u ljetnim mjesecima. Uzrok je u povećanoj temperaturi vode, koja na

labije potrošnje dosegne maksimum od oko 20 °C. Problem klora ovisno o temperaturi vode u mreži (doziranje na

toGlavni problem kakvoće vode u distribu

ukupnom broju aerobnih mezofilnih usmjestima najs

ešavamo doziranjemrjcrpilištu 0,2 – 0,3 mg /l tijekom godine) i ispiranjima mreže. Vođeni tom logikom na vodocrpilištu nam je težište laboratorijske kontrole na kemijskim pokazateljima, a u mreži na mikrobiološkim. Sustav kontrole Redovita kontrola vode se provodi u ovlaštenom internom laboratoriju distributera. Kod kontrole zdravstvene ispravnosti vode za piće u mreži prvenstveno smo orijentirani na ulične hidrante. Uz njih mjesta uzorkovanja su nam i škole kao mjesta potrošnje, iako ta voda nije «naša» tj. pravno nismo odgovorni za njenu kvalitetu, ali profesionalno jesmo.

broj analiza zdravstvena ispravnost

broj točaka na mreži godina

crpilište mreža broj % 1996. 28 269 297 100 22 1997. 45 245 290 100 25 1998. 50 234 284 100 17 1999. 55 260 315 100 22 2000. 46 240 286 100 16 2001. 48 234 282 100 17 2002. 50 231 281 100 20 2003. 49 230 278 99 17 2004. 68 396 430 93 28 2005. 89 358 425 95 43

ablica 3. Broj uzoraka i zdravstvena ispravnost vode koprivničkog vodovoda T

79

pokazatel 2005 j jedinica MDK 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.

temperatura °C 25 15,51 13,27 13,01 13,76 14,30 12,60

konc. H+ iona pH 6,5 - 8,5 6,93 7,08 7,13 7,16 7,15 7,22 7,10 6,94 7,05 7,00

elektrovodljivost mS/cm _ 535,9 532,6 522,7 523,8 522,9 514,6 525,5 519,2 546,7 558,7

utrošak KM 1,40 nO4 O2 mg/l 3,00 0,87 0,90 0,91 0,91 0,85 0,77 0,43 0,35 0,81

rezidualni klor Cl2 mg/l 0,50 0,11 0,11 0,13 0,12 0,11 0,11 0,12 0,11 0,14 0,15

amonijak 0,00 N mg/l 0,50 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

nitrati N mg/l 50,00 22,19 25,21 24,28 26,35 27,78 28,31 28,00 28,22 27,07 25,00

nitriti 0,00 N mg/l 0,10 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

kloridi Cl- mg/l 200 20,20 20,66 14,24 15,60 17,18 18,93 17,41 17,04 18,04 16,70

ukupni koliformi n/100 ml 0 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

fekalni koliformi n/100 ml 0 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

enterokoki 0,00 n/100 ml 0 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

broj kolonija 37°C n/1 ml 20 0 0,07 0 0 0,06 0,29 0,3 0,13 1,60 2,50

broj kolonij 21,40 a 22°C n/1 ml 100 0 0 0 0 0,14 0,61 1,38 0,75 7,00

Tablica 4. Srednje godišnje vrijednosti pokazatelja kakvoće vode za piće BUDUĆNOST Vodocrpilište Lipovec Podravina je dobro pokrivena vodoistražnim radovima, a kapaciteti kvalitetne vode daleko prelaze sadašnje potrebe. Postojeće vodocrpilište Ivanšćak je dovoljnih, ali ipak ograničenih kapaciteta eksploatacije i prostorno je «stisnuto» između naselja i industrijske zone, neposredno uz frekventne prometnice. Takvi nepovoljni aspekti potencijalno mogu ugroziti visoke standarde vodoopskrbe koje smo postigli. Iz tih razloga, a i s namjerom «izvoza» vode u susjedne regije, prišlo se opsežnijim vodoistražnim radovima, koji su rezultirali bušenjem pokusnog zdenca smještenog na dijagonalnoj strani grada u odnosu na postojeće vodocrpilište. S ciljem zaštite vode od površinskih utjecaja vodozahvat je iz drugog vodonosnog sloja, na dubini od 140 m. Crpljenjem pokusnog zdenca dobivene su količine od 120 l/s vode besprijekorne kakvoće, zdravstveno ispravne za vodoopskrbu po svim ispitivanim pokazateljima (analiza C u 2 neovisna ovlaštena laboratorija). Formiranjem vodocrpilišta Lipovec dugoročno bi se osigurale dovoljne količine vode za vodoopskrbu koprivničke Podravine i susjednih područja, ali i rezervirao i čuvao širi prostor za buduće potrebe.

80

PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST VODOOPSKRBE U MEĐIMURJU Vladimir Topolnjak*, Nada Glumac* SAŽETAK Prostor Međimurja predstavlja značajan podzemni spremnik pitke vode. Podzemna voda crpi se iz kvartalnoga vodonosnog kompleksa naslaga Drave i bez obrade, osim preventivnog dezinficiranja plinovitim klorom, upušta u distribucijsku mrežu. Javnim vodoopskrbnim sustavom Međimurske županije upravljaju Međimurske

tu vode po godinama uočen je trend poboljšanja kakvoće

ja kvalitetom i okolišem (ISO

av.

vode d.o.o., a početak organizirane vodoopskrbe u Županiji započeo je 1961. Do sada je izgrađeno 990 km vodovodne mreže i time mogućnost priključenja na javni vodoopskrbni sustav iznosi 98,5%. Na javni vodovod priključeno je tek 77,2% domaćinstava i gotovo svi industrijski objekti i ustanove. Kakvoću vode kontrolira laboratorij Međimurskih voda. U ovom radu obrađena su analitička izvješća vlastitog laboratorija u periodu od 2000.-2005.

spoređujući kvaliteUvode za piće. Postotak neispravnih uzoraka postepeno se smanjuje, a najčešći uzrok te neispravnosti je mikrobiološka zagađenost. Smanjenje broja neispravnih uzoraka vode pripisujemo primjeni HACCP sustava. Uz navedeni HACCP sustav od

002. primjenjuje se integrirani sustav upravljan29001/14001). Važna mjera zaštite vode za piće su zone sanitarne zaštite izvorišta vode, koje su uspostavljene na oba crpilišta. U tijeku je izrada novih Odluka za utvrđivanje zona sanitarne zaštite prema Pravilniku N.N.br.55/02. U planovima razvoja Međimurske županije, poseban značaj pridaje se izgradnji ustava odvodnje i pročišćavanja, te se planira do 2015. izgraditi cjeloviti susts

Na taj način doprinosi se zaštiti voda kao najvećeg prirodnog bogatstva Županije. . Ključne riječi: vodoopskrbni sustav, kakvoća vode, zaštita voda, voda za piće

* Međimurske vode d.o.o.

81

PAST, PRESENT AND FUTURE OF WATER SUPPLY IN MEĐIMURJE Vladimir Topolnjak*, Nada Glumac* ABSTRACT The area of Međimurje is a significant underground drinking water tank.

đimurske vode laboratory. This se laboratory within the period

uality of ed. ost

of the cation of HACCP system. Apart from the

system an intergrated system of quality and

wa ew Resolutions for

stem is scheduled r as the main

Mure koji seže od Varaždinskih gorica do prekomurskih prostora u Mađarskoj.

Underground water is draw from the Drava river quarterly water-bearing strata and gets distributed without any processing, except for the preventive desinfection by means of gaseous chlorine.The public water supply system in the Međimurje County is managed by Međimurske vode Ltd. and the beginning of organized water supply in the county dates back to 1961. So far 990 km of water supply network has been built and, thus, the possibility of connection to the public water supply system amounts to 98,5%. However, only 77,2% of households are connected to the public water supply, but almost all industrial buildings and institutions. The quality of the water is controlled by the Mepaper deals with analytical reports of the in-houfrom 2000 to 2005. Comparing the qualty oftowards change for the better in the q

the water year by year a trend drinking water has been notic

The percentage of faulty samples is gradually being reduced and their mcommon cause is microbiological contamina

mber of faultion. We ascribe the decrease

nu ty samples to the appliabove-mentioned HACCP environment management (ISO 9001/14001) has been applied since 2002. As for drinking water protection, some of the im

ter spring sanitary protection set up on boportant precautious are zones of

th pump sites. Nestablishing zones of sanitary protection according to the Statute N. N. No 55/02 are being made. Plans for the Međimurje County development attach special importance to the building of drainage and purification system and a complete syto be built by 2015. This is how it is contributed to protection of watenatural resource of our county. Key words: water supply, water quality, water protection, drinking water UVOD Međimurje je najsjevernija i površinom najmanja hrvatska županija, smještena između Mure i Drave. Ima tek 730 km2, ali i oko 120 tisuća stanovnika u 127 naselja. Sa 162 stanovnika po km2 Međimurje je najgušće naseljeno područje Hrvatske. Prostor Međimurja predstavlja značajni podzemni spremnik pitke vode koji nadilazi regionalne okvire. To je prostor aluvijalnih nanosa u međurječju Drave i

82

Podzemna voda se za potrebe javne vodoopskrbe crpi iz kvartalnoga vodonosnog kompleksa naslaga Drave i bez dorade, osim preventivnog dezinficiranja

linovitim klorom, upušta u distribucijsku mrežu. Glavni je izvor prihranjivanja odonosnika crpilišta Nedelišće i Prelog te pričuvnog crpilišta Sv. Marija rijeka

lelno s rijekom Dravom i opet se vraća u rijeku ravu). Napajanje se vodonosnika odvija i infiltracijom padalina. Mjerenja

da, otvoreno crpilište Savska Ves maksimalnog kapaciteta 100 l/s. U

ciju zdencem Z-1 eksploatacijskog kapaciteta 100 l/s. građena je vodosprema Lopatinec zapremnine 750 m3, te glavni tlačni vod ø

gradnje HE "Čakovec". Tada se vodovodni sustav "Gornje eđimurje" počeo širiti i na nizinsko područje uz odgovarajuće redukcijske

k 35 m na crpilištu edelišće. Profil je bušotine 1200 mm, a njega su ugrađene čelične cijevi ø 700

pvDrava (podzemna voda teče paraDvodostaja u piezometrima pokazuju da oborine ne utječu značajnije na promjene vodostaja, pa su uočene samo promjene uvjetovane promjenom vodostaja u starom koritu Drave. Podzemne vode visoke su kakvoće i izdašnosti i najveće su prirodno bogatstvo Županije. Međimurski vodonosnik toliko je bogat pitkom vodom da bi mogao bez ikakvih problema opskrbljivati širu regiju. POVIJEST RAZVOJA VODOOPSKRBNOG SUSTAVA MEĐIMURJA Početkom organizirane vodoopskrbe u Međimurju može se smatrati formiranje poduzeća "Vodovod" za gradski vodovod i kanalizaciju Čakovec, 1961. Svečano otvorenje gradskog vodovoda bilo je 25. studenoga 1962. U blizini je Čakovca, južno od graprvoj je etapi izgrađena i vodovodna mreža naselja Martane u Čakovcu u duljini 7063 m i opskrbni vod za poduzeće "Vajda". Vodovodna mreža Čakovca dalje se postupno širila i dobivala nove potrošače. Izgradnjom vodospreme kapaciteta 700 m3 na vrhu žitnog silosa "Čakovečkih mlinova" 1964., bitno se poboljšala kvaliteta i sigurnost vodoopskrbe Čakovca. Za opskrbu vodom gornjeg Međimurja rađeni su razni idejni projekti i rješenja te istražni radovi. Jugozapadno od Nedelišća, na temelju pozitivnih rezultata geofizičkih ispitivanja koji su ukazivali na vrlo bogate vodonosne slojeve (koji bi uz adekvatnu zaštitu mogli raspolagati s 1.000 l/s), pristupilo se istražno-eksploatacijskim radovima. Izbušena su dva zdenca ø 1200 mm dubine 23 m i 29 m, u koje su ugrađene cijevi ø 600 mm s mostičavim filterom. Crpilište je 1977. pušteno u eksploataIz350 mm dug 9,4 km. Crpilište Nedelišće bilo je pripremano i opremano samo za gornje Međimurje, bez grada Čakovca. Međutim, zbog smanjenja izdašnosti zdenca na crpilištu Savska Ves, 1978. je priključena čakovečka industrijska zona Globetka na sustav izgrađene vodovodne mreže vodovoda "Gornje Međimurje". Istodobno je pripremljena izgradnja vodovodne mreže za naselja uz Dravu koja su ostala bez vode zbogMstanice. Potom je zaključeno da je neophodno izraditi kompletnu koncepciju idejnoga rješenja vodoopskrbnog sustava Međimurje, uzimajući u obzir stanje crpilišta Savska Ves koje je trebalo zatvoriti zbog nedovoljne zaštitne zone i ugrožene kakvoće vode. Idejnim je rješenjem izrađenim 1982. sustav određen vodoopskrbnim zonama. Na osnovi ukazanih potreba 1986. izbušen je zdenac Z-3 duboNmm s "Geotehnika" filterom. Zdenci Z-2 i Z-3 su opremljeni te su uključeni u eksploataciju 1988. sa po 100 l/s. Povećanje koncentracije nitrata, povremeno

83

nitrita i amonijaka iznad dozvoljenih graničnih vrijednosti dovelo je do zatvaranja crpilišta Savska Ves potkraj 1988. (u vezi s tim, tada su na crpilištu Nedelišće stavljena u funkciju sljedeća dva zdenca: Z-2 i Z-3). Za potrebe vodoopskrbe IV. zone (donje Međimurje), 1981. izbušen je zdenac Z-1, a 1986. zdenac Z-2 i izrađena kompletna dokumentacija za vodoopskrbnu zonu. Usvojen je eksploatacijski kapacitet zdenaca od po 100 l/s. Na temelju istražnih radova utvrđeno je da na lokaciji Prelog postoji mogućnost crpljenja

ode Qmax 1.000 l/s. Zdenac Z-1 na crpilištu Prelog opremljen je i pušten u pogon 988.

28 u ugrađene eksploatacijske cijevi ø 750 mm. Zdenac Z-4 (100 l/s)

pušten je u eksploataciju 1992., a zdenac Z-5 (100 l/s, s novom klornom stanicom z crp Istraživački zdenac Z-6 na crpilištu Nedelišće izbušen je 2004. Radovima je o ćeno kaptiranje samo drugoga vodonosnog sloja na dubini 21,4 do 29,4 m. Za konstantnu količinu crpljenja preporuča se količina Qkons.eksploatacijski zdenac Z-6 nije opremljen i stavljen u uporabu jer se procijenilo da je potrebno veliko ulaganje za njegovo opremanje, a m crpiti relativno mala količina vode. Zdenac Z-7 na crpilištu Nedelišć bušen je i pušten u u 2006. Promjer

ušenja iznosi ø 1200 mm, zacjevljenje ø 800 mm inox cijevima s piralnomotanim filterom. Usvojeni je eksploatacijski kapacitet zdenca od 100 l/s,

a služi povećanju sigurnosti vodoopskrbe zone I.

ojačana investicijska aktivnost na prošir991. kada se iz "Komunala" izdvojila posebna radna jedinica "Voda" i pripojila

voda je polietilen (PE-HD) za profile do ø 200 mm, te nodularni lijev za

N RBN EĐIMUR

Vodoo j kog rješenja podijeljena na četiri vodoopskrbe zone, od koje se tri opskrbljuju iz 6 zdenaca crpilišta Nedelišće (zone I. II. i III.), a četvrta iz jednog zdenca crpilišta Prelog (zona IV.). Zonu I. opskrbljuju zdenci Z-3, Z-4, Z-5 i Z-7, zonu II. i III. zdenci Z-1 i Z-2. Svaki je zdenac eksploatacijskog kapaciteta 100 l/s. Danas crpilište Nedelišće oristi 6 z i i kapacite /s, d maksimalna količina crpljenja ni u sušnom om razdoblju ne prelazi 350 l/s. Crpilište Prelog koristi

v1U jesen 1990. na crpilištu Nedelišće izbušena su još dva zdenca do dubine od m, u koje s

a cijelo ilište) 1994.

buhva = 10 l/s. Pokusno-

ože se

e iz potrebubs

P ivanju vodoopskrbnog sustava vrši se od 1Javnom vodoprivrednom poduzeću za područje sliva Međimurje (skraćeno JVP "Vodoprivreda" p.o. Čakovec). Preoblikovanjem i usklađivanjem sa zakonskom regulativom iz JVP "Vodoprivreda" 1996. nastaju "Međimurske vode" d.o.o. Od 1991. intenzivno se radi na zamjeni dotrajalih vodovodnih cijevi, građenih prvenstveno od PVC materijala, čime se povećava sigurnost i kvaliteta vodoopskrbe i smanjuju gubici vode u sustavu.

rijal koji se u posljednjih 10 godina koristi za gradnju i rekonstrukciju Matejevoc

profile veće od ø 200 mm.

DANAŠ

JI VODOOPSK I SUSTAV M JA

pskrba Međimurja je prema usvo enoj koncepciji tehnič

k denaca ma t 600 l ok ljetn

84

1 zdenac kapaciteta 100 l/s. U sustavu se (u IV. vodoopskrbnoj zoni) nalazi i pričuvno crpilište Sv. Marija kapaciteta 22 l/s vode koje se ne koristi ali se drži u pogonskoj pripravnosti za slučaj ispada iz rada crpilišta Prelog. Izvorišta su međusobno spojena magistralnim vodovima. Crpilište Nedelišće može, u slučaju potrebe, služiti i vodoopskrbi zone IV., dok crpilište Prelog služi samo za potrebe zone IV. i dijela vodoopskrbnog sustava Koprivničko-križevačke županije (naselja Legrad, Veliki Otok, Selnica Podravska, Kutnjak i Antolovec). Crpilište Nedelišće podmiruje gotovo 86 posto potreba za vodom za javnu vodoopskrbu, a preostalo crpilište Prelog. U sustavu su vodospreme Čakovec 700 m3, Lopatinec 750 m3, Mohokos 750 m3, Zebanec 200 m3 i Prelog 350 m3. Ukupni kapacitet vodosprema je 2750 m3, što ne zadovoljava potrebe vezane uz sigurnost i kvalitetu vodoopskrbe. Za povećanje tlaka vode izgrađene su hidrostanice Mohokos, Zebanec, Banfi, Selnica i Robadje, a za smanjenje tlaka 73 redukcijskih ventila. Ukupna duljina izgrađenih magistralnih i sekundarnih vodova sa 31.12.2005.

28.899 komada

:ukupno priključeno gospodarstava i ov

1.476 potrošača

U 2005. godini ukupno je fakturirano 4.701.587 m3 vod ega se 77,83 posto o na k tva, a 22,17 posto ospodarstvo i ust . prosječna potrošnja vode po kućanstvu: 121,10 m3/g, ili 10,09 m3/m. prosječna potrošnja vode po stanovniku: 31,31m3/g, ili 2,61m /m ili 85,78 l/d. P čna specifična potrošnja po stanovniku od 86 l/dan bitno je manja od prosječne specifične potrošnje po stanovniku u Hrvatskoj (cca 140 l/stan/dan). U isto vrijeme opskrbljenost (priključenost) je na razini Hrvatske (77 posto), iako mogućnost priključenja ima 98,5 posto stanovnika. Vodoopskrbni sustav opskrbljuje 125 od ukupno 127 naselja Međimurske županije, bilo potpuno ili djelomično. U dva naselja (Križovec i Hlapičina) vodoopskrba se obavlja putem lokalnih seoskih vodovoda. Za naselje Križovec u tijeku je izrada projekta za uvođenje javne vodoopskrbe. Potrošnja vode u posljednjih deset godina stagnira i iznosi od 4.500.000 m3 do 5.000.000 m3 na godinu, iako je došlo do porasta broja potrošača (sa 24.000 na

iznosi 987 km. Ugrađeno je 5.845 hidranata te izvedeno 1.860 zasunskih okana. Od 1991. do 2005. rekonstruirano je 69.723 m magistralnih i sekundarnih vodova. Priključenost na vodovodnu mrežu 31.12.2005.: - kućanstva :ukupno kućanstava u Međimurju 39.650 kućanstava :ukupno priključeno kućanstava 30.619 kućanstava ili 77,2 % :ukupna mogućnost priključenja

kućanstava 39.074 kućanstava ili 98,5 %

:ukupan broj priključaka - gospodarstvo i ustanove

ustan a

e od čdnosi ućans na g anove

3

rosje

85

32.000) i do širenja cjevovodnog sustava. Smanjivanje potrošnje tumači se optimalizacijom potrošnje od strane potrošača i porastom cijene vode. KAKVOĆA VODE ZA PIĆE Međimurska Županija, kao i veći dio Hrvatske, ima sreće što raspolaže sa značajnim količinama podzemne vode, koja se koristi kao voda za piće. Javna vodoopskrba Međimurske županije bazirana je na zahvatu podzemne vode iz bogatog vodonosnika dravske aluvijalne doline s međuzrnskom poroznošću. U litološkom pogledu lokacija crpilišta Nedelišće (uža i šira vodozaštitna zona) sastoji se od šljunkovito-pjeskovitih naslaga, a u krovini se pojavljuju glinovito prašinaste naslage slabe propusnosti. Šljunkovito-pjeskovite naslage nalaze se ispod pokrivača i predstavljaju vodonosni sloj, a sastoje se od krupnog do srednje rnatog šljunka, dobro graduiranog utar njih su interpolirani praslojci

adzor nad kakvoćom vode u javnom vodoopskrbnom sustavu obavlja se stalnim i mreže u čestalost

uzimanja uzoraka vode za piće provodi se sukladno Prai d 04 anjag , laborat zorke kvarova na profilima cjevovoda ø ≥ 200 mm u slučaju sanacije ogrlicom), nakon rekonstrukcije pojedinih dijelova vodovodne mreže, nakon izgradnje novih v u eventualnih pr rađana. Hrvatski zavod za javno zdravstvo godišnje analizira 8 uzoraka sirove vode na takozvane ″C″ analize.

lastiti laboratorij također prati kakvoću podzemne vode iz piezometara na ranici druge i treće vodozaštitne zone. Nadzor nad kakvoćom vode provodi i anitarna inspekcija.

Kao doprinos zaštiti slatkih voda, Međimurske vode d.o.o. uvele su 2002. integrirani sustav upravljanja kvalitetom i okolišem. Time su postale važan čimbenik u zaštiti pitke vode, zaštiti zdravlja ljudi, te zaštiti okoliša. U postojeće sustave 2003. integriran je HACCP sustav tj. sustav za osiguranje zdravstvene ispravnosti vode za piće. Od 2006. u integrirani je sustav uvedena i međunarodna norma ISO 22000. Obrađena su analitička izvješća vlastitog laboratorija Međimurskih voda u periodu od 2000.-2005. Obrađivani su podaci laboratorijskih analiza po zdencima, vodospremama i na mreži, a također je posebno obrađena fizikalna, kemijska i mikrobiološka ispravnost uzoraka. Te analize uključivale su slijedeće parametre: fizikalno-kemijske (boja, miris, mutnoća, okus, utrošak KMnO4, elektrovodljivost, pH ); kemijske (kloridi, amonijak, nitriti, nitrati); mikrobiološke

i, E.coli, enterokoki, ukupan broj bakterija).

išegodišnjim sustavnim praćenjem e vode utvrđena je kakvoća vode u vnom vodoopskrbnom sustavu Međimurske županije. Uspoređujući kakvoću

z , a unpijesaka. U vodoopskrbi se koriste bušeni zdenci dubine oko 30 m. Voda je visoke kakvoće što potvrđuje i korištenje vode bez posebne prerade osim dezinfekcije klorom. Kloriranje se vrši plinovitim klorom u koncentraciji 0,2-0,35

g/l klora. mNi sistematskim pregledom uzoraka vode iz zdenaca, vodosprema

lastitom laboratoriju Međimurskih voda. Vrsta i obim analiza, te uvvilniku o zdravstvenoj koje se provodi prema nakon sanacije

spravnosti voodišnjem plan

e za piće (N.N.182/u uzorkovanja

). Osim uzorkovorij ispituje i u (osim

odova, te u slučaj itužbi g

Vgs

(ukupni koliform Vja

kakavoć

86

vode po godinama uočen je trend poboljšanja kakvoće vode za piće. Poboljšanje uočljivo na svim kontrolnim točkama tj. na zdencima, vodospremama i mreži.

ava pravljanja zdravstvenom ispravnošću vode za piće tj. HACCP sustavu.

ablica 1: Ispitivanja uzoraka vode za piće uzorkovanih prema godišnjem planu od

jeTako tablica i graf 1. prikazuju rezultate ukupnih ispitivanja uzoraka vode za piće uzorkovanih prema godišnjem planu od 2000.-2005. Vidljivo je da se postotak neispravnih uzoraka postepeno smanjuje, te za 2005. iznosi 1,8 posto u odnosu na 2000. kada je taj postotak iznosio 12,10 posto. Smanjenje broja neispravnih uzoraka vode može se objasniti u sve boljoj primjeni preventivnog sustu T2000.-2005.

Godina Pregledano uzoraka Broj neispravnih uzoraka % neispravnih uzoraka

2000. 675 82 12,10%

2001. 699 33 4,70%

2002. 719 42 5,80%

2003. 740 22 3,00%

2004. 705 15 2,10%

2005. 703 13 1,80%

Ukupno neispravnih uzoraka

12,10%

4,70%5,80%

3,00%2,10% 1,80%

0,00%

2,00%

4,00%

6,00%

8,00%

10,00%

12,00%

14,00%

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

% neispravnihuzoraka

Graf 1.

Tablica 2. prikazuje udio neispravnih uzoraka prema fizikalno-kemijskim, kemijskim i mikrobiološkim parametrima. Također se uočava trend opadanja neispravnih uzoraka po vrstama zagađenja (graf 2). Najčešći uzrok neispravnosti uzoraka je mikrobiološka zagađenost, što je i razumljivo, jer iako je podzemna voda izuzetno dobre kvalitete, zbog dužine sustava, male potrošnje vode,

jelomičnog priključenja na vodoopskrbni sustav, te velikih profila cijevi teško je dmikrobiološke parametre uvijek držati pod kontrolom.

87

Tablica 2: Udio neispravnih uzoraka

Fizikalno-kemijski Mikrobiološki Fizikneispravno neispravno

alno-kemijski i mikrobiološki neispravno Godina

bbroj uzoraka postotak bbroj uzoraka postotak bbroj uzoraka postotak 2000. 24 7,90% 50 7,40% 8 2,60% 2001. 2 0,60% 28 4,0% 3 0,40% 2002. 7 0,97% 33 4,60% 2 0,30% 2003. 5 0,67% 6 1,90% 1 0,14% 2004. 2 0,28% 12 1,70% 1 0,14% 2005. 0 0% 13 1,80% 0 0%

Neispravni uzorci po vrstama zagađenja

10,00%

0,00%

2,00%

4,00%

6,00%

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

8,00%

fiz-kem.

mikrobiol.

fiz-kem. imikrobiol.

Graf 2.

Iz tablice i grafa 3., koji nam prikazuju postotke neispravnih uzoraka po mjestima uzorkovanja, ponovno je vidljivo da se od 2000. do 2005. postotak neispravnih uzoraka smanjivao, što se najviše uočava na mreži, dok je postotak neispravnih uzoraka na zdencima i vodospremama nizak i nema većih odstupanja. Mogući razlog smanjenja neispravnih uzoraka na mreži je dobro preventivno održavanje vodovodne mreže uključujući i redovito dnevno odzračivanje mreže

rema godišnjem planu. Nakon utvrđivanja eventualno neispravnog uzorka vode podmah se pristupa odzračivanju i odmuljivanju mreže preko hidranata i muljnih ispusta, te ponovnom uzorkovanju vode. Tablica 3: Neispravni uzorci po mjestima uzorkovanja

Godina Zdenci Vodospreme Mreža

2000. 2,0% 8,2% 21,0%

2001. 1,4% 0,5% 9,7%

2002. 3,5% 0,0% 10,8%

2003. 2,2% 2,6% 3,8%

2004. 1,4% 1,5% 3,0%

2005. 3,9% 0,0% 1,7%

88

Neispravni uzorci po mjestu uzorkovanja

20,0%

25,0%

0,0%

5,0%

10,0%

15,0%

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Zdenci

Vodospreme

Mreža

Graf 3.

Neispravnost je uzoraka na zdencima i vodospremama niska, te je možemo pripisati isključivo mikrobiološkom zagađenju što i prikazuje tablica 4, u kojoj se nalaze ukupni postoci neispravnih uzoraka za posljednjih pet godina. Tablica 4: Ukupni postoci neispravnih uzoraka za posljednjih pet godina.

Mjesto uzorkovanja

Fizikalno-kneispravnost

Fizikalno-kemijska i emijska Mikrobiološka neispravnost mikrobiološka

neispravnost

Zdenci 0% 2,40% 0% Vodospreme 0% 2,10% 0% Mreža 2,20% 5,30% 0,80%

Vrste zagađenja po mjestu uzorkovanja

4%

6%

0%

2,40%

0% 0%

2,10%

0%

2,20%

0,80%

5,30%

5%

0%

1%

2%

3%fiz-kem.

mikrobiol.

fiz-kem. imikrobiol.Zdenci Vodospreme Mreža

Graf 4.

89

ZAŠTITA ZAHVATA VODE ZA PIĆE Važna mjera zaštite vode za piće su zone sanitarne zaštite izvorišta vode. Zbog

ga se oko crpilišta javne vodoopskrbe nužno uspostavljaju zone sanitarne zaštite

ta Nedelišće i Prelog imaju utvrđene tri zaštitne zone odozahvata. U svakoj od vodozaštitnih zona zabranjene su brojne aktivnosti.

70

ISO 9001/14001, HACCP, a od 2006. i ISO 22000.

vale sve mjere zaštite mogući rizici sveli na najmanju moguću mjeru.

je kvalitete. adi se o usitnjenosti parcela s više različitih vlasnika kojima uglavnom oljoprivreda ne predstavlja osnovnu životnu djelatnost. Činjenica je i da se neke arcele ne obrađuju.

završavale u tlu. Od 2003. općina edelišće povjerila je koncesionaru odvoz otpadnih voda s područja Općine

lišće izvedena je vodonepropusna kanalizacija duljine 23 km, vrijednost investicije 7 milijuna eura. Izvedena je kanalizacija u svim postojećim ulicama uključujući i kolektore unutar naselja na koje će se priključiti sva ostala naselja

pćine Nedelišće. U tijeku su pripreme za izvođenje kompletne kanalizacije na odručju općine Nedelišće (cjelovito vodozaštitno područje). Idejni projekti i

stručne podloge su pripremljeni, u 2006. će se izraditi glavni projekti. Od ostalih su značajnijih mjera uređenja i sanacije III. zone sanitarne zaštite, sanirane deponije komunalnog otpada, izgrađene javne vodovodne mreže, plinoficirana naselja, organiziran odvoz komunalnog otpada u svim naseljima

tounutar kojih vjerojatnost prodora zagađivala u podzemlje treba svesti na minimum. Crpilišv Crpilište Nedelišće Međimurske vode d.o.o. vlasnik su I. zone sanitarne zaštite, koja iznosi 23,hektara. Prva zona je ograđena, te se u njoj u potpunosti provode mjere zaštite. Osim propisanih mjera zaštite Međimurske vode d.o.o. provode i niz drugih mjera kvalitete, zaštite okoliša i sigurnosti vodoopskrbe utvrđenih uvedenim certificiranim sustavima Međimurske vode d.o.o. prva je tvrtka u komunalnom gospodarstvu u Republici Hrvatskoj koja je uvela sve navedene certificirane sustave. Naravno da certificirani sustavi dodatno obvezuju Međimurske vode na niz aktivnosti, pogotovo u I. zoni sanitarne zaštite crpilišta, kako bi se poštii Uže vodozaštitno područje (II. zona sanitarne zaštite) na terenu je vidljivo označena tablama s natpisom "uže vodozaštitno područje". Radi se o poljoprivrednim površinama. Od mjera zabrana utvrđenih Odlukom o zaštiti crpilišta ne poštuje se zabrana upotrebe kemijskih sredstava za bonifikaciju tla i zaštitu bilja (umetnih gnojiva, pesticida i herbicida). Sretna je okolnost što se ne radi o intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji, vezano na tlo slabiRpp U širem vodozaštitnom području (III. zoni sanitarne zaštite) otpadne vode naselja zbog neizgrađene kanalizacije uglavnom su Ncisternom na pročistač otpadnih voda u Čakovcu, čime se bitno doprinijelo zaštiti podzemnih voda do izgradnje predviđenih vodonepropusnih kanalizacijskih sustava u svim naseljima Općine. Sve otpadne vode s područja općine Nedelišće odvest će se nepropusnom kanalizacijom na izgrađeni mehaničko-biološki uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Čakovcu. U razdoblju 2003.-2006. u naselju Nede

op

90

putem koncesionara na deponij otpada – van vodozaštitnog područja. Također se vrši selektivno skupljanje otpada putem tzv. "zelenih otoka" te zbrinjavanje tako selekcioniranog otpada (staklo, PET, papir, metal, baterije). Zbog velike propusnosti pokrovnog sloja prometnice predstavljaju stalnu opasnost, pogotovo zbog mogućih akcidenata pri prijevozu opasnih tvari. Eventualno čišćenje jednom zagađenog vodonosnika je tehnički vrlo složeno, dugotrajno i skupo, a konačni rezultat je neizvjestan. Osim toga ceste su stalni izvor zagađenja fenolima i olovom, te periodični izvor zagađenja zbog posipavanja solju tijekom zimskih mjeseci. Županijska uprava za ceste Međimurske županije zabranila je prijevoz opasnih tvari cestom Gornji Hrašćan – Pušćine. Međimurske vode zatražile su 2002. od Hrvatskih cesta zabranu prijevoza opasnih tvari na državnim cestama koje prolaze granicom II. i III. zone sanitarne zaštite. Hrvatske ceste su pristupile izradi Operativnog plana mjera za sprečavanje širenja i uklanjanja iznenadnog zagađenja voda s državnih cesta, te će po usvajanju istog od strane Uprave društva Hrvatskih cesta d.o.o. moći poduzeti radnje i mjere za sprečavanje nastajanja zagađenja i zaštitu vodocrpilišta. Povišene koncentracije nitrata (veće od MDK) utvrđene su u razdoblju od 1983. –

o se prišlo organiziran unalnog otpada u III. zoni te, te nakon sanacije divljih deponija otpada u vodozaštitnom

proteklih su

đu crpilišta, na priljevnom području je ugovorena ekološka

oljopr dna košnja i odvoz trave zaštite voda na

hektara). U toj zoni sanitarne zaštite poštuju se sve mjere zaštite i uvedeni O sustavi "Međimurskih voda" d.o.o.

1989. Nakon štanitarne zašti

om odvozu komspodručju, koncentracije nitrata smanjene su u dozvoljene granice. Rezultat je to i sve manjeg prihranjivanja mineralnim gnojivom na poljoprivrednim površinama ovog kraja, budući se radi o stanovništvu kojemu je poljoprivreda samo pomoćni izvor prihoda, a poznato je da jače prihranjivanje mineralnim gnojivima u određenim sušnim razdobljima na aluvijalnom tlu može izazvati kontra efekte. Važno je naglasiti da postoji dobra suradnja sa lokalnom samoupravom. Prostorni plan uređenja općine Nedelišće, Plan zelenog djelovanja općine Nedelišće i Strateški plan gospodarskog razvitka općine Nedelišće temeljni su dokumenti dugoročnog razvoja Općine kojima je, između ostalog, utvrđen niz mjera zaštite voda kroz održiv razvitak. Za dostignuće u zaštiti okoliša na području Općeg doprinosa zaštite okoliša – jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Općina Nedelišće je 2004. dobitnik EKO-OSKARA, nagrade Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. U svrhu daljnje zaštite crpilišta Nedelišće, Međimurske vode d.o.o. u

9 hektara zemljišta u II. zoni sanitarne zaštite. Otkupljivano pet godina otkupile 1je zemljište uz zapadnu i jugozapadnu mecrpilišta. Na otkupljenom zemljištu sa zakupcima

te urep ivredna proizvodnja: sijanje djeteline i traveili sjena. Ugovorom o zakupu definirane su sve propisane mjere

štu, te obveze i odgovornosti zakupca. zakupljenom zemlji Crpilište Prelog Prva zona sanitarne zaštite ograđena je i u vlasništvu "Međimurskih voda" d.o.o.

9,17 (1IS

91

U II. je zoni sanitarne zaštite prisutna intenzivna poljoprivredna proizvodnja, a brada zemljišta uz ograničenje primjene agrotehničkih mjera se ne poštuje.

bog mogućih akcidenata pri prijevozu opasnih tvari potrebno je zabraniti

aštiti voda lokalna samouprava posvećuje sve veću brigu poduzimanjem

donosnog sloja, ugrađeni su lizimetri i

ođer se ispituje utjecaj centralne deponije otpada

lanirana izgradnja cjelovitog sustava odvodnje otpadnih voda u

problematici pridaje poseban

je Međimurja, za

sufinanciranje "pretpristupnih fondova" Europske unije, te Državnih

koliša i gospodarenja prirodnim resursima, u sklopu prioriteta poboljšano gospodarenje otpadnim vodama i otpadom", predviđa mjeru

o Kanalizacijski sustav je izveden samo djelomično i to u gradu Prelogu, međutim nije vodonepropustan. U pripremi je nastavak izgradnje kanalizacijskih sustava i izgradnja pripadajućih pročistača čime će se poboljšati mjere zaštite crpilišta. Na ovom je području dominantni utjecaj poljoprivrede. Najefikasnija mjera zaštite podzemnih voda od utjecaja poljoprivrede sigurno je ograničavanje količina mineralnih gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i drugih kemijskih sredstava koje se koriste u poljoprivredi. Važna je edukacija poljoprivrednih proizvođača. Na temelju određenih istraživanja slijedi potreba za uspostavu metodologije izračuna bilance hranjiva (dušika, fosfora, organskog gnojiva) na nacionalnoj razini. Ulazom u EU očekuje nas i primjena nitratne direktive, određivanje vodoosjetljivih (ranjivih) područja, trajni monitoring kakvoće podzemne vode… Na vodozaštitnom području crpilišta Prelog grad Prelog uskoro započinje sanaciju deponije komunalnog otpada koji se organizirano dovozi na deponij. Zprijevoz istih na ugroženom području. Prilikom planirane gradnje sjeverne obilaznice Preloga potrebno je poštivati uvjete odvodnje prometnice na vodozaštitnom području II. zone, a pri gradnji gospodarskih zona u III. zoni uvjete odvodnje otpadnih voda van vodozaštitnog područja. Zaktivnosti i mjera zaštite. Istraživački radovi Hrvatskih voda i Međimurskih voda d.o.o. U razdoblju od 2003. – 2007. izvode se nove istraživačke bušotine, izveden je istražni zdenac za zahvat vode iz drugog votenziometri te se u suradnji s Agronomskim fakultetom prati utjecaj poljoprivrede na vodozaštitnom području. TakTotovec na podzemnu vodu, a ispituje se i utjecaj odvodnje Čakovca na podzemnu vodu. Rezultati istraživanja odredit će daljnje aktivnosti u zaštiti voda. PMeđimurskoj županiji Planovima razvoja Međimurske županije ovoj se značaj, te se planira do 2015. izgraditi cjeloviti sustav odvodnje otpadnih voda u Međimurskoj županiji u skladu sa usvojenom Studijom odvodnšto je potrebno oko 140 milijuna eura. Taj će se ambiciozni plan moći ostvariti samo uz institucija. Bez visokih ulaganja u sustave odvodnje nema budućnosti u zaštiti vode za piće, niti gospodarskog razvitka. Upravo usvojeni Regionalni operativni plan Međimurske županije u cilju očuvanja o"

92

"izgradnja cjelovitog sustava gospodarenja otpadnim vodama". Cilj mjere je zaštita podzemne vode i vodotoka od utjecaja zagađenja otpadnih voda.

Prva faza sustava daljinskog nadzora i upravljanja u upotrebi je od 1997. godine. Sustav čine komandni centar Nedelišće, prislušni centar – uprava Čakovec i daljinske stanice: crpilište Prelog, vodospreme Čakovec, Lopatinec, Mohokos i Zebanec, pričuvno crpilište Sv. Marija i komandno mjerne postaje Frkanovec i Peklenica. Daljinske stanice su PLC-i opremljeni modemima za komunikaciju. Postojeća radijska mreža koristi jedan Sx kanal u 0,7 m opsegu. Upravlja se i nadzire rad izvorišta vode, vodosprema, precrpne stanice, dezinfekcija vode i automatska neutralizacija klora, te dvije komandno-mjerne postaje na magistralnim vodovima. Iskustva u korištenju izvedene prve faze sustava vrlo su pozitivna (smanjen broj osoblja na crpilištima, pravovremeno uočavanje većih havarija, brža intervencija kod kvarova, povećana kvaliteta i sigurnost vodoopskrbnog sustava, ušteda električne energije, riješena protuprovalna zaštita objekata). U planovima razvoja planirano je proširenje i modernizacija sustava daljinskog nadzora i upravljanja vodopskrbnim objektima na oko pedesetak vodoopskrbnih objekata, za što je izrađeni glavno-izvedbeni projekt. Dio postojeće opreme je dotrajao, pa se mora zamijeniti, dok se planiranim povećanjem broja daljinskih stanica (pogotovo na cjevovodima) bitno povećava kvaliteta i sigurnost vodoopskrbe. Od financijskih sredstava ovisna je dinamika proširenja i moderniziranje sustava daljinskog nadzora i upravljanja vodovodom. STANJE GUBITAKA VODE U VODOOPSKRBNOM SUSTAVU MEĐIMURJA I POTENCIJAL UŠTEDA U suradnji sa specijaliziranom tvrtkom tijekom 2005. i 2006. izvršena je Analiza gubitaka vode i izrađen Program aktivne kontrole gubitaka vode. Svrha je stvaranje osnovnih preduvjeta – predstavljanje prijedloga, mjera i aktivnosti čija implementacija će omogućiti kvalitetnu kontrolu i smanjenje postojećih gubitaka vode. Izvršena su mjerenja protoka i tlaka u ukupnom trajanju od preko 3.000 sati.

SUSTAV DALJINSKOG NADZORA I UPRAVLJANJA MEĐIMURSKIM VODOVODOM

93

Međimurske vode d.o.o.Pregled strukture vode i gubitaka u standardnom obračunu (1995. - 2005.)

(gubici prikazani kao nefakturirana količina vode)

6.000.000

7.000.000

8.000.000

9.000.000

ina

u m

3

0,00

10,00

30,00

40,00

50,00

60,00

bici

vod

e u

%

10.000.000

5.000.000 vod

e

2.000.000

3.000.000

4.000.000

Kol

ič

20,00

Gu

0

1.000.000

1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Godine

Zahvaćene količine Fakturirane količine Gubici vode u m3 Gubici u % Graf 5.

Međimurske vode d.o.o.Godišnji gubici vode prema osnovnim specifičnostima sustava (broj potrošača i duljina cjevovoda)

(gubici prikazani kao nefakturirana količina vode)

3.800,00

4.000,00

4.200,00

4.400,00

4.600,00

4.800,00

5.000,00

vod

e m

3/ k

m i

% x

100

130,00

140,00

150,00

160,00

e m

3/po

trošač

3.200,00

3.400,00

3.000,001995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Godine

100,00

3.600,00

Gub

itak

110,00

120,00 Gub

itak

vod

Gubici po km Gubici u % (x100) Gubici po potrošaču

Graf 6. Iz predstavljene analize grafova 5. i 6. vidljivo je smanjenje gubitaka vode u odnosu na temeljne specifičnosti sustava a to su broj potrošača i duljina cjevovodnog sustava (smanjenje od oko 20 posto, od 1995. do 2005.), dok su ukupni gubici (u postocima) u razdoblju 1995. – 2005. ostali nepromijenjeni. Analizom bilance vode za 2005. utvrđeno je da stvarni gubici vode iznose 38,6 posto. Međutim ovaj način prikaza gubitaka ne daje pravu sliku uspješnosti

rješavanja problema gubitaka tj. efikasnost upravljanja vodoopskrbnim sustavom

94

s gledišta gubitaka vode. Prikaz ne uključuje stvarne gubitke m3/km cjevovoda /dan ili litara/priključak/dan. Također ne uključuje primjenu faktora tlaka u ustavu jer o njemu značajno ovise gubici u sustavu. K tome, u razdoblju od 2002.

eizbježni godišnji stvarni gubitci UARL = 82 litara/priključak/dan.

= Infrastructure Leakage Indeks CARL = Current Annual Volume of Real Losses

277/82,

rativno pripadaju u red arodne prakse. Iz toga se

i prioritet

o se vodom opskrbljuje dio

dluka o

utjecaja poljoprivredne proizvodnje.

e vodoopskrbe. Prioriteti u sljedeći:

rojektima,

s– 2005. godišnja potrošnja po potrošaču smanjila se za 14,42 posto, a ista utječe na veličinu gubitaka vode. Zbog toga se od 2006. godine u ISO standardima Međimurskih voda d.o.o. primjenjuju aktualni međunarodni standardi tj. indikatori u prikazu gubitaka vode i uspješnosti njihovog rješavanja. Stvarni gubitak vode u sustavu: CARL = 277 litara/priključak/dan. NILI = CARL/URAL Engl. ILI UARL = Unavoidable Annual Real Losses Vodoopskrbni sustav Međimurja za 2005. godinu : ILI = odnosni ILI = 3,4 Prema tom indikatoru, Međimurske vode d.o.o. kompauspješnijih vodovoda Republike Hrvatske i međunnameće zaključak da je u slučaju Međimurskih voda d.o.o. trenutno većulaganje u povećanje pouzdanosti i sigurnosti sustava od smanjenja gubitaka vode. ZAKLJUČAK Trenutni prioritet Međimurskih voda d.o.o. je povećanje pouzdanosti i sigurnosti sustava. Sigurnost javne vodoopskrbe na zahvatima osigurana je dovoljnim količinama vode zadovoljavajuće kakvoće koja se bez dorade upušta u vodoopskrbni sustav. Međimurske vode d.o.o. u ovom trenutku mogu osigurati i količine vode za potrebe šire regije. TrenutnKoprivničko-križevačke županije, a mogla bi se osigurati i voda za potrebe pograničnih županija u Mađarskoj i Sloveniji gdje postoje problemi u osiguranju dovoljnih količina voda zadovoljavajuće kakvoće. Stručno povjerenstvo za pripremu Odluka o zonama izvorišta izradilo je projektni zadatak za izradu elaborata zaštitnih zona izvorišta. Pokrenut je postupak usklađenja Ozaštiti crpilišta s novim Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN br. 55/02.). Nove se Odluke planiraju donijeti 2007. Najvažnije mjere zaštite zahvata vode u narednom razdoblju su izgradnja vodonepropusne kanalizacije na vodozaštitnom području i smanjenje Prosječni stupanj opskrbljenosti iznosi 77 posto iako izgrađenost vodovodne mreže iznosi 98,5 posto. U tom smislu u idućem razdoblju radi zaštite zdravlja građana nastojat će se priključiti na vodoopskrbni sustav što više potrošača s ciljem povećanja prosječnog stupnja opskrbljenosti do 2015. na 94 posto (na 2015. zacrtanu plansku opskrbljenost Hrvatske). Javna vodoopskrba mora se podići na višu tehnološku razinu, a posebno učinkovitost i djelotvornost sustava kao i sigurnost javnsproširenje i modernizacija nadzorno-upravljačkog sustava vodoopskrbe prema izrađenim izvedbenim p

95

izrapovećanja sigurnosti sustava vodoopskrbe, izgKoizgradnja zdenaca Z-2 na crpilištu Prelog za zahvat vode iz drugog vodonosnog slojispada nas Priorazvoj sustava nadzora protoka i tlakova u pojedinim segmentima sustava, podunaočitanj mjesečna potrošnja vode), unatlakovaimpnastava a za praćenje gubitaka vode i nascjevovo Sa stanovišta zaštite potrošača potrebno je zadržati visoku kakvoću vode, te

isoko ocjenjeno zadovoljstvo korisnika kvalitetom vodoopskrbe.

onomsko korištenje oda uz uvođenje principa korisnik plaća.

du GIS-a (katastra instalacija) potrebno je ubrzati i implementirati sa ciljem

radnja vodosprema Dragoslavec, Železna Gora, Čakovec, Dekanovec, toriba, Bukovec, Frkanovec

a (veći stupanj zaštite podzemne vode od zagađenja) te za slučaj kvara ili iz rada zdenca Z-1,

tavak daljnjih rekonstrukcija cjevovoda zbog starosti i kvarova.

riteti Međimurskih voda d.o.o. s gledišta stvarnih gubitaka vode:

jela sustava u manje samostalne cjeline (zone), pređenje sistema očitanja potrošnje vode kod svih korisnika (daljinsko

e vodomjera, mjesečna ili dvopređenja u primjeni i kontroli uređaja za regulaciju tlaka u područjima visokih

, lementacija nove metode obrade podataka i praćenja gubitaka vode u sustavu,

k daljnjeg osuvremenjivanja i obuke timtavak daljnjih rekonstrukcija cjevovoda gradnjom sigurnih i učinkovitih

da.

v Prilikom planiranja svjesni smo da specifična potrošnja vode iznosi samo 86 l/stan/dan i da se kao vrlo niska neće povećati uvažavajući ekv

96

VODOOPSKRBA LIČKO-SENJSKE ŽUPANIJE - DESET

etić*, D. Jurković*

GODINA POSLIJE D. Ivšinović*, J. Stilinović*, B. Margar

CILJ RADA Prikazati promjene koje su se dogodile unatrag 10 godina u opskrbi pučanstva Ličko senjske županije (dostupnost, kvaliteta ) vodom za piće kao jednim od

ne Ličko senjska

oopsk p ns u tome n lo n l pnije bila ni zadovoljavajuć čanstva je bilo

nem a o novinskog rata stanje je svakako pogoršano. injenica da se

ov sko rata ije god a ni jed hidr na e idemija govori u ap

stribuiraju vodu za piće. Od 1996. godine obnavljanje vodovodne mreže, vi cjev vod vod spre a, c pnih tanic kao ur enja novih u il u do a tot puč stva ri učenog na

vodne sustave ,kao i povećala kvalitetu vode za piće koju dobivaju u svojim omovima.

važnih čimbenika očuvanja kvalitete zdravlja. SAŽETAK Ličko senjska županija površinom od 5350,50 km sa 53 677 stanovnika jedna je

d najslabije naseljenih Županija (10 st / km ). S druge straožupanija je Županija sa najvećim resursima kvalitetne pitke vode. Osnovu hidrografske mreže Ličko-senjske županije čine porječja ponornica Like i Gacke. Vod rba uča tva natoč

a. Premnije ima

a iz 1991 - 84 % pu laka, a u eda ekoj rošlosti

a podacimpriključeno na vodovodne sustave. Razaranjem ,za ariv njem

Č vod vod og

sustava tijekomtijekom doprilog n

domm in g n do il ti na ič p

orima koji su ulagale osobe da te razrušene vodovodne sustave održe i diizgradnjazahvata vodo

no h o a, o m r s a i eđrod a s plo m te povećal pos ak an p klj

d

* Zavod za javno zdravstvo Ličko - senjske županije

97

UVOD U Ličko-sen 2jskoj županiji koja se prostire na površini od 5 350,50 km prema

opisu iz 2001.godine živi 53 677 stanovnika pa je prema tome najslabije

Republici Hrvatskoj osim ličkog zaleđa obuhvaća i veći

tinentske ličko-orske i primorske podgorsko-otočne cjeline. koje su razdvojene sa najdužom i

edstavlja najveći prirodni spremnik kvalitetne pitke vode te buhvaća izuzetno atraktivne rijeke Liku,Gacku,Unu i Koranu.Takvu vrijednost

og akvatorija.

etno križište između šku jezgru Republike

litvička Velebit) i parkova

a u Hrvatskoj .

upanija je podijeljena na 4 grada i 8 općina sa sjedištem županije u gradu ospiću :

radovi: Općine: - Grad Gospić - Općina Brinje - Grad Novalja - Općina Donji Lapac - Grad Otočac - Općina Karlobag - Grad Senj - Općina Lovinac

- Općina Perušić - Općina Plitvička jezera (sjedište u Korenici) - Općina Vrhovine

hidrografske mreže Ličko-senjske županije čine porječja nekadašnjih onornica Lik G e.

ijeka Lika sa približnom površinom porječja d 1 0 km izvire u podnožju om dijel Lič orsk j visi od 6 m .Lika je

ka ponornica s dužinom d 7 km o je svrstava po dužini toka u o veli č

i lam čica i Jadova s desne strane. L iz đena je brana akum cij g j ra K ščica kroz koje se

vlja d Li vog olja ula u tunel Lika-Gacka.Rijeka je odsječena od onora u Lipovom polju u kojem je ponirala spojena s rijekom Gackom.Od izvora o Gospića Lika je svrstana u prvu kategoriju kakvoće (salmonidne vode), a izvodno do Gusić polja u drugu kategoriju kakvoće (ciprinidne vode).

,nastalo je izgradnjom brane klope 1971. godine za potrebe HE Senj.Nalazi se na donjem dijelu rijeke Like

pnaseljena županija u Republici Hrvatskoj (10 st./km2).Kao što samo ime govori ova najveća županija u dio planine Velebit i njegovo Senjsko-karlobaško primorje te sjeverozapadni dio otoka Paga.Zato se prema fizionomijsko –homogenim obilježjima Ličko-senjska županija sastoji od dvije bitno različite prostorne cjeline :kongnajistaknutijom hrvatskom planinom Velebit. .Ličko-gorska krška zavala sa orografskim obodom Plješivice i Kapele zbog svoje geološko-geomorfološke predispozicije prožupanijskog prostora upotpunjuje i njezin primorko-otočni dio kojem pripada jedan od ekološki najčistijih dijelova hrvatskog jadransk Važnost Ličko-senjske županije je i u tome što je geopromZagreba,Rijeke i Splita te predstavlja geostratešku i ekoloHrvatske.Prema broju nacionalnih parkova (Nacionalni park Pjezera,Nacionalni park Paklenica i Nacionalni park Sjeverni prirode (Park prirode Velebit) Ličko-senjska županija je vodeć ŽG G Osnovup e i ack R o 57 2

Velebita u junajveća lič

u p

žn u kog polja na nadm o ni 59 o 8 št

druglijeve strane U kanjonu tok nasta

čini ponornicu Europe.Glavni pritoci Like su Nov ica i Otešica s G oike

ograpo

ula sko eze ru p i za

pdnAkumulacijsko jezero Kruščica ,površine 3,9 km 2

S

98

kod sela Mlakva u Kosinju.Ime je dobilo po selu Kruščici koje je na tom mjestu potopljeno a stanovništvo iseljeno. Rijeka Gacka sa približnom površinom porječja od 400-600 km 2 izvire u jugoistočnom dijelu Gackog polja na 475 m nadmorske visine.Svojom dužinom od 55,4 km predstavlja treću po veličinu ponornicu u Europi.Izvire u Sincu a

kraju donjeg dijela toka ompenzacijski bazen Gusić polje.Iz bazena Gusić polje vrši se vodozahvat

zeća:

„Komunalac“ Senj, koje distribuira vodu za područje grada Senja.

4. Vodovod Hrvatsko Primorje –Južni odvojak distribuira vodu za potrebe

“Komunalije“ d.o.o . Novalja, koji vrši distribuciju vode za područje grada Novalje.

unalac“ d.o.o. Otočac, koji opskrbljuje vodom pa op

do d“ .o.o rin ko dist uir odu a pod čje općine Brinje. odu ojo se o krb je čanstvo

unalac“ d.o.o. Korenica distribuira vodu za podru K en i

10. “Hidrokom“ d.o.o. Udbina, drži pod nadzorom vodozahvate i distibuciju vode za područje Udbine i Podudbine.

11. “Komunalac“ d.o.o. Donji Lapac, distribuira vodu za područje općine Donji Lapac.

de na području

izvore čine Majerovo i Tonković vrilo.Pritoci su Knajpovac,Begovac i Malinišće u gornjem toku a nizvodno su najjači pritoci Sinačka pučina i Kostelka.U srednjem toku Gacke učinjena je akumulacija Vivoze i nakvelikog vodovoda-Južni ogranak primorskog vodovoda. Upravljanje nad javnim vodovodima u Ličko-senjskoj županiji vrši 12 javnih komunalnih podu

1. “Usluga“ d.o.o. Gospić, koja vrši distribuciju vode za područje grada Gospića i općine Perušić.

2. “Velinac“ d..o.o. Karlobag, koji vrši distribuciju vode za općinu Karlobag 3. Gradsko komunalno društvo

mjesta od Senja do Karlobaga uključujući otoke Pag i Rab. 5.

6. “Kom učanstvo grada Otočc

7. “Vo8. N.P.“Plitvice“ drži pod nadzorom

iv

ć dine Vrhovine.

o . B je, ji rib v

a v k

zm

rups lju pu

nacionalnog parka Plitvice. 9. “Kom

Ličkog Petrovog Sela. čje or ice

12. Općinsko vijeće Lovinac drži pod nadzorom distribuciju voopćine Lovinac.

Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije vrši kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za piće za sva gore spomenuta komunalna poduzeća osim za „Vodovod Hrvatsko Primorje“ koji imaju vlastiti laboratorij. VODOOPSKRBNI SUSTAV PODRUČJA GRADA GOSPIĆA I OPĆINE

ERUŠIĆ P Grad Gospić se nalazi u središnjem dijelu Like na ocjeditoj zaravni uz rijeku Novčicu..Prostire se na površini od 967 km 2 , a prema popisu iz 2001.godine ima 12 980 stanovnika.

99

Vodoopskrbni sustav grada Gospića i općine Perušić čini jednu cjelinu,a njegova izgradnja je počela u drugoj polovici 19.stoljeća da bi prvi objekti bili pušteni u

nkciju 1894.godine. Danas sustav ima 400 km vodoopskrbnih cjevovoda preko

6. Košna voda - Brušane 2. Pećina 7. Vriline - Brušane

rđenovac - Medak

5. Muharev jarak

posljednjih sedam do osam godina izrađen je nadzorno-upravljački sustav (20-k objekata) čime su smanjeni gubici vode i bez čega bi danas bilo nezamislivo

e od k in or ća i o v n drBužima te na vodozahvatu Mrđenovac gdje je došlo do problema s

dnim bunar p u li ji ra t i šic m vode na rubnim područjima kod većih suša jer je nemoguće

ti u edn kr su va dru zb veli du a vo a uvje a kada u Mr ov im ov no de. va tua a m že

iz rišta na p ruč Paz rišta Buž a u doglednoj buduć sti z o be aln cje od

ajveće područje bez vode je Kosinj u općini Perušić gdje se sustav izgrađuje adnjih sedam godina što će se okončati u narednom trogodišnjem razdoblju. Do ada je izgrađeno oko 25 000 m vodoopskrbnog sustava Kosinj te dvije odospreme od 250 m 3 . Voda za ovaj dio sustava se zahvaća iz Tonković vrela a je izvršena i rekonstrukcija starog željezničkog cjevovoda na dionici Ličko

aralelno sa izgradnjom tog sustava izvršena je rekonstrukcija cjevovoda iz

građen je niz manjih vodoopskrbnih cjevovoda po selima čime je pokrivenost

odgovarajućih uređaja na

đenovac i Vriline koristi

fukojih se vodom opskrbljuje između 13 000 i 14 000 stanovnika što vjerojatno čini jedan od najnepovoljnijih odnosa između broja korisnika i duljine mreže.Voda se zahvaća na devet vodozahvata:

1. Ričina

3. Odra Pazarišta 8. Vrbas - Bužim 4. Domićuša 9. M

Uafunkcioniranje vodoopskrbnog sustava.

ajveće problemN u v oops rbi č e p eme ji u zdašn sti iz ora a po učju Pazarišta i je om a je rea zaci izg dnja rećeg bunara. Navedeni problemrezultiraju nestransportiračak ni u

ta ovodtim

s j og ajađen

stacu

naa d

giolj

og vo

kihTak

ljin si

cjecij

vodo

rezultirati dakoriste samo

se vo od ju a i im noa p tre lok ih vov a.

NzsvpLešće-Janjče. Ppravca Otočca što će osigurati potrebne količine vode jer je to nemoguće iz pravca Perušića, a potrebno je realizirati i kvalitetnije povezivanje vodoopskrbnog sustava grada Gospića i grada Otočca. Izjavnom vodoopskrbom porasla preko 90 % na području grada Gospića. Dezinfekcija pitke vode riješena je kloriranjem putemsvim izvorištima osim Košne vode gdje nije potpuno automatizirana već jednim dijelom ovisi o nadzorniku izvorišta. Na izvorištima Mrse plinski klor, za grupu izvorišta u Pazarištima klor-dioksid i natrijev hipoklorit, a za izvorišta Vrbas i Košna voda koristi se natrijev hipoklorit.

100

Tablica 1. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g. na području grada Gospića i općine Perušić

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ = Bro 12 12 12 12 144 j uzoraka 12 12 12 12 12 12 12 12 Broneiuzoraka 1 0 0 0 0 0 0 0 1

j kemijski spravnih

0 0

0

0

VODOOPSK Grad Otočac sa površinom

RBN SU TAV RA A O OČ

od 565,30 km na i se Gac j do i ještenoj među Velebita i Male Kapele, a prema popisu iz 2001.godine ima 10 411

tanovnika.

odručje grada Otočca se opskrbljuje vodom iz jednog od izvorišta rijeke Gacke

odovodna mreža pokriva Otočac, Sinac, LičkoLešće, Čovići, Švica, Ponori,

og sustava, pušten je u radu dio starog vodovoda od Vrhovina prema kolnim selima.

odospreme: Crpne stanice:

tarevu 2.“Marinići“ u Kutarevu 4. „

I S G D T CA

2 laz u ko lin sm

Brobakteriološki neiuzo

0 0 0 0 0 2 0 0 0 4

j

spravnih 2raka

0

0

izs Pkoje se nalazi u Sincu. VBrlog, HrvatskoPolje, Kompolje, Založnicu, Škare, Doljane, Podum, Staro Selo, Brlošku Dubravu, Drenov Klanac, Vrhovine, Vivoze i Šumečicu. Unatrag 10 godina izvršena je rekonstrukcija pojedinih dijelova starog vodovodno Izgrađeno je i novih 19 146 m cjevovoda na potezu Švica-Krasno, napravljene su četiri vodospreme i u skladu s tim četiri crpne stanice: V 1. „Šegotinka“ iznad Švice 1.“Švica“ 2. „Šepci“ u Ku

3. „Grezina“ 3.“Kutarevo“ Melkača“ 4.“Grezina“

101

Tablica 2. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g. na području grada Otočca

enjske županije u podnožju Male

reža kroz Brinje izgrađena 60-ih godina prošlog stoljeća opskrbljuje vodom dio

ODOOPSKRBNI SUSTAV OPĆINE BRINJE V Općina Brinje se nalazi na sjeveru Ličko-sKapele i prema popisu iz 2001.godine ima 4 108 stanovnika. Izvorište Maljkovac na kojem je kaptaža izvršena još 1912.godine, a vodovodna mnaselja Brinja. Na tom izvorištu 2001.godine postavljen je klorinator (ukapavanje natrijevog hipoklorita) koji služi za dezinfekciju vode. Izdašnost izvora Maljkovac je 8-10 l/s, a voda se do naselja dovodi gravitacionim sustavom. Vodoopskrbni sustav Brinje opskrbljuje vodom sedam naselja: Brinje, Draženoviće, Holjevce, Brinjsku Kamenicu, Križpolje, Jezerane i Stajnicu. Voda se za to područje dobiva iz izvorišta Žižići koje se nalazi u Stajnici i

apaciteta je k80 l/s , a vodovod Stajnica-Brinje izgrađen je 1993.godine. Taj vodoopskrbni sustav je kombinacija tlačnog i gravitacionog sustava , točnije od crpnog postrojenja do vodospreme Kovačevac taj je sustav tlačni , a od vodospreme

ovačevac do Brinja gravitacioni. K Tablica 3. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g.za područje općine Brinje

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ =Broj uzoraka 5 0 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 6Broj kemijski

avnih

neispr

uzoraka 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0Broj bakteriološki

eispravnih zoraka

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 nu

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ =Broj uzoraka 5 5 5 5 5 5 5 5 5 6 5 5 61 Broj kemijski neispravnih uzoraka

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

Broj bakteriološki neispravnih uzoraka

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

102

VODOOPSKRBNI SUSTAVA PODRUČJA GRADA SENJA

odručje grada Senja se nalazi između mora, obronaka Kapele i Velebita i

1.godine senjsko područje ima 8132 stanovnika.

em komandne ploče gdje se

vodosprema Melkača-Krasno, vodosprema enj i vodosprema Trbušnjak.

ene su vodospreme Melkača-Krasno sa

cjev ći.

opsBal tava).

Izg rema Klada kapaciteta 200 m sa transportnim i opskrbnim

Senju je izgrađena vodosprema Bilićevica te su naselja Bilićevica, Pijavica i

ablica 4. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g. na području grada Senja

Pprostire se na površini od 658 km 2. Njegova površina se proteže kroz 60 km morske obale i oko 40 km Velebita, najveće i najljepše hrvatske planine. Prema popisu iz 200 Vodovodni sustav Senjska Draga opskrbljuje vodom grad Senj i mjesto Sv.Križ, a iz vodovodnog sustava Hrmotine vode se distribuira prema Senju i južnom ogranku hrvatskog Primorja. Na vodovodnom sustavu Hrmotine 1998.godine izvršena je rekonstrukcija uređaja za pročišćavanje vode. Umjesto kloriranja tekućim klorom ugrađen je plinski klorinator sa neutralizatorom. Svi glavni ulazni i izlazni ventili na objektu zamijenjeni su elektroventilima kojima se upravlja putmogu očitati podaci o protoku. Na telemetrijski sustav povezane su S U periodu od 1998-2006.godine izgrađtransportnim i opskrbnim cjevovodima te je u tijeku realizacija nastavka

ovoda i izgradnje vodospreme AniNa području Podgorja izgrađena je vodosprema Šegote kapaciteta 100 m 3 sa

krbnim vodom čime je omogućena opskrba vodom za naselja Šegote, Mršiće i ensku Dragu (cca 70 domaćins

rađena je vodosp 3

vodom čime je 200 domaćinstava spojeno na vodovod. UBunica spojena na gradski vodovod. T

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ = Broj uzoraka

10 10 10 10 10 10 20 30 10 10 10 10 150 Broj kem

eispravniijski h n

uzoraka

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0


0

0

0

0

1

0

0

10

1

0

0

0

12

103

VODOOPSKRBNI SUSTAV JUŽNOG OGRANKA HRVATSKOG RIMORJA

ističke sezone.

ca ispod prekidne komore Stinica čime se povećala

točnosti cjevovoda na dionici Hrmotine- PK Stinica cca 30

m će se omogućiti obivanje 370 l/s na prekidnoj komori Stinica, a ujedno i 250 l/s na prekidnoj

ine planirana je izgradnja vodospreme Koromačina

PSK BN US V D Č

os n položaju unutar Li -se ko pan gra No ljaočni dio. Na područ grada Novalje, na površini 93,36 km 2,

00 an nikje tu tič ce r i ed ja a ka aga žu nij Li o-

krbni ust gr a N valj dob a vo u iz odov da j nog ogra ka rvatskog Primorja a pokriva područje Metajne, Zubovića, Kustića, Vidalića, aske, Gajca, Stare Novalje, Potočnice, Jakišnice i Luna.

P Ovaj vodoopskrbni sustav pokriva distribuciju vode za potrebe naselja od Senja do Karlobaga, otoka Paga i Raba. U zimskom periodu ovaj vodovodni sustav opskrbljuje oko 20 000 stanovnika vodom dok taj broj dostigne i 100 000 stanovnika za vrijeme tur Voda se za ovo područje dobiva iz izvorišta Hrmotine na čijem je pročišćivaču izgrađen peti zatvoreni filter vode kapaciteta 100 l/s. Izgrađena je i premosniprotočnost cjevovoda prema otoku Pagu cca 30 l/s. Izgrađen je obilazni vod oko prekidne komore Lokva u dužini 970 m čime se dobilo povećanje prol/s. U toku je izgradnja procrpnice Stinica čijim završetkodkomori Koromačina za otok Pag i općinu Karlobag. U razdoblju 2007-2009.godveličine 1000 m3 čime bi sustav bio zaokružen. Tablica 5. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g. za vodoopskrbni sustav južnog ogranka hrvatskog Primorja


0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

Bra

oj bn

kteriološki eispravnih zoraka

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

u

VODOO R I S TA PO RU JA GRADA NOVALJE Po svom pr tor om čko njs žu ije d va čini njezin jedini živi oko 35Novalja

ot ju stris

ovki

a. nta sr išn luk oto P te pa e čk

senjske. Vodoops s av ad o e iv d v o už nhC

104

U posljednjih 10 godina na vodovodnom sustavu grada Novalje izvršene su

2. 1998.godine na prihvatnoj vodospremi Komorovac montiran je uređaj za skog klora u svrhu bolje dezinfekcije vode.

3. Do 2006.godine izgrađene su mjesne vodovodne mreže u naseljima

ablica 6. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g. na području grada Novalje

ješteno u Podvelebitju sa dužinom obale od 42 km.Prema

strukcija vodoopskrbnog cjevovoda iz izvora udanka i izvršena sanacija vodovoda Baške Oštarije-Karlobag .

cijski radovi na vodovodu i vodospremi Bojna Draga (kod konstrukcija vodovoda Baške Oštarije-Karlobag u dužini 6

sljedeće preinake: 1. 1996.godine dovršena je .izgradnja magistralnog vodovoda sa

pripadajućim objektima za Lun i druga naselja u dužini 18 000 m.

doziranje plin

Dubac--Varsan, Potočnica, Lun, Jakišnica, Dudići, Mulobedanj u ukupnoj dužini 17 100 m.

4. Do 2006.godine izvedena su proširenja postojećih vodovodnih mreža u ukupnoj dužini 10 000 m.

T

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ =Broj uzoraka 5 5 5 5 5 5 10 10 5 5 5 5 70 Broj kemijski neispravnih uzoraka 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0

Broj

bakteriološki neispravnih uzoraka

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

VODOOPSKRBNI SUSTAV OPĆINE KARLOBAG Karlobag je mjesto smpopisu iz 2001.godine ima 1019 stanovnika. Voda sa za mjesto Karlobag distribuira iz izvorišta koja se nalaze na Baškim Oštarijama, a u ljetnim mjesecima zbog turističke sezone stanovništvo se opskrbljuje vodom iz vodovodne mreže južnog ogranka hrvatskog Primorja. U odnosu na stanje 1996.godine kada nije vršena prerada vode ugrađena je oprema za dezinfekciju vode tekućim klorom na vodovodu Baške Oštarije-Karlobag i vodospremi Koromačina-Karlobag (južni ogranak hrvatskog Primorja). Izgrađen je vodovod Trolokve (kod mjesta Cesarica), provedena je sanacija vodozahvata Rudanke ,Crnog Vrela i crpne stanice Crno Vrelo na Baškim Oštarijama. Izvedena je rekonR U tijeku su investimjesta Ribarica), re040 m i rekonstrukcija vodoopskrbnog cjevovoda Karlobag.

105

Tablica 7. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g. na području općine Karlobag

ODOOPSKRBNI SUSTAV OPĆINE PLITVIČKA JEZERA

ještena između Male Kapele i Plješivice na v i o 539 k i prema popisu iz 2001.godine ima 4 668

ika.

ln parku Plitvič jez a k aža pre a v se še sa m parka i u posljednjih nekoliko godina nije izvršena neka veća sanacija

odoopskrbnog sustava koji je pod upravom tehničke službe Nacionalnog parka.

evina. Od tog izvorišta do jesta Prijeboj se ne vrši kloriranje vode jer na tom području nema stanovnika. U

a je premosnica vodovoda Jezerce-Prijeboj u dužini 1 000 m što

godine i izgradnja odospreme Ličko Petrovo Selo .

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ =Broj uzoraka 4 4 4 4 4 4 8 8 4 4 4 4 56 Broj kemijski

eispravnih 0 n

uzoraka 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 Broj bakteriološki

eispravnih 0

0

0

0

nuzoraka

0 0 0 0 0 0 0 0 0

V Općina Plitviprostire se

vn

čka jezera koja je sm po ršin d ,08 m 2

stano U Nacionasredištu

om ka er apt i rad ode vr u mo

v Ličko Petrovo Selo dobiva vodu iz izvorišta Čujić KrčmPrijeboju se kloriranje vrši sa Na-hipokloritom ovisno o protoku vode, otkud se voda dalje distribuira prema Ličkom Petrovom Selu. Sa izvorišta Vrelo voda se distribuira prema Korenici, a kloriranje se vrši automatski sa plinskim klorinatorom. Na području Ličkog Petrovog Sela i Korenice u posljednjih 10 godina izvršene su sljedeće izmjene na vodovodnoj mreži: 1. Rekonstrukcija vodovoda Ličko Petrovo Selo –Vaganac u dužini od 1 000 m,

a u planu je dalnjih 8 500 m. 2. Izvršen

omogućuje vodoopskrbu Ličkog Petrovog Sela u ljetnim mjesecima kada izvor u Čujić Krevini presuši

3. Rekonstrukcija cjevovoda u Vagancu (završen Gornji i Donji Vaganac) u dužini 3 000 m.

4. Rekonstrukcija vodovoda kroz selo Smoljanac u dužini 3 000 m 5. Rekonstrukcija vodovoda u selu Željava u dužini 1 500 m U planu je rekonstrukcija vodovoda u Korenici u naredne tri v

106

Tablica 8. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g. na području općine Plitvička jezera

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ =Broj uzoraka 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6

VODOO

72 Broj kem

eispravniijski h n

uzoraka

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

Bb

roj akteriološki

neispravnih uzoraka

0

0

1

0

0

0

0

0

0

0

0

0

1

PSKRBNI SUSTAV PODRUČJA UDBINA

istribucija vode na području Udbine se vrši iz dva izvorišta od kojih je raljevac stavljen u funkciju 1975.godine, a Krbavica 1985.godine. Kako se na m području povećao broj stanovnika s obzirom na 1996.godinu i prema popisu 2001.godine je dosegao broj od 1649 stanovnika trebalo je izvršiti sanaciju odoopskrbnog sustava.

ako je već 1997. i 1998.godine izvršena sanacija vodotornja (premazan je odonepropusnim premazom iznutra,izrađena je vanjska fasada i termoizolacija laznih i izlaznih cijevi). akođer na vodocrpilištu Kraljevac promijenjene su obadvije crpke, automatika i gregat za struju.Uvođenje crpki manje snage a većeg učinka dovelo je do uštede lektrične energije. 001.godine rekonstrirano je 1100 m tlačnog cjevovoda između crpnog ostrojenja Kraljevac i vodotornja Udbina koji je do tada bio azbestcementni, a amijenjen je sa kvalitetnim cijevima od lijevanog željeza .

004.godine rekonstrirano je 1500 m vodovodne mreže na Udbini pri čemu su građeni i novi vodomjeri. 005.godine zbog dotrajalosti i kvarova rekonstruirano je 1 300 m cjevovoda na odručju Podudbine.

odine rekonstruirano je 4700 m cjevovoda na potezu Bunić-ebelo Brdo pri čemu su ugrađeni i novi vodomjeri.

ovoda rbavica--Udbina od vodospreme do Šalamunića gdje su zasada i najveći gubici

vode (50 %). Do 1996.godine gubici u vodovodnoj mreži na ovom području iznosili su oko 60 % što je sa gore navedenim rekonstrukcijama smanjeno na 10 % kakva je situacija i danas.

DKtoizv TvuTae2pz 2u2pOd 2005.-2006. gDZa 2007. godinu u planu je rekonstrukcija 8000 m magistralnog cjevK

107

Tablica 9. A 005.g. na po

OOP BNI TAV O INE D I LAPAC

nji Lap e nala istočnoj Lici koja se još naziva i Ličko Pounje ispod ine Pl ice na 82 m n.v. U općini Donji Lapac koja se prostire na šini od 4,20 k , prem pisu iz 2 1. godine ž 1 880 stan nika.

eći dio općine Donji Lapac opskrbljuje se vodom iz izvorišta Ostrovica koje se alazi u blizini Kulen Vakufa, na području Republike Bosne i Hercegovine.

Doprema vode iz susjedne države praćena je stalnim problemima koji se odnose na sigurnost vodoopskrbe , količinu i kvalitetu isporučene vode, te cijenu vode. Stoga je neophodno izgraditi novi vodovod koji će biti osnova za gospodarski razvoj ovog područja. Vodoopskrbni sustav Donji Lapac građen je u razdoblju od 1972.-1975. godine. Iz kaptaže voda se pomoću dvije crpne stanice kapaciteta 28,50 l/s i tlačnim cjevovodom doprema do vodospreme Donji Lapac koja se nalazi na 668,51 m n.v. čiji je kapacitet 800 m3 .Dužina cjevovoda od kaptaže Ostrovica do Donjeg Lapca je cca 13 km. Pored vodospreme Donji Lapac nalazi se precrpna stanica koja tlači vodu prema naseljima Dnopolje i Birovača . Vodosprema Bubanj koja se nalazi na 660,59 m n.v. kapaciteta 50 m3 opskrbljuje naselja Dobroselo i Doljani. zvorište Loskun

jeverni dio općine Donji Lapac dobiva vodu iz izvorišta Loskun udaljenog od pćinskog središta 20 km , a smještenog u neposrednoj blizini rijeke Une koja jedno predstavlja i državnu granicu između Republike Hrvatske i Republike osne i Hercegovine.

Minimalni kapacitet izvorišta iznosi 25 l/s uz koji je izgrađen sabirni bazen i crpna stanica.Voda se iz crpne stanice tlači u vodospremu Nebljusi kapaciteta 400m3, a nalazi se na visini 620,53 m n.v. sa ukupnom dužinom cjevovoda od 5627 m. Kloriranje vode vrši se preko automatskog klorinatora, a sredstvo za klorinaciju je klordioksid.

naliza uzoraka vode za piće tijekom 2 dručju Udbine

VOD SKR SUS PĆ ONJ Do ac s zi uplanpov

ješiv 35

5m 2 r

a po 00 ivi ov

Izvorište Ostrovica

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ =Broj uzoraka 2 2 2 2 24 2 2 2 2 2 2 2 2 Broj kemijs

spravnih raka

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

ki neiuzo 0

0

0

Broj eriološkravnih

raka

0

0

0

0

0

0

0

2

0

2

baktneisp

i

0

uzo

0

0

Vn

I SouB

108

Ovaj vodoopskrbni sustav izgrađen je 1989. godine i posjedovao je svu potrebnu dokumentaciju koja je nestala tijekom ratne operacije „Oluja“ kada i sam sustav prestaje biti u funkciji sve do 2001. godine. Tada se obnavljanjem crpne stanice ponovno stavlja u funkciju . Do izvorišta je napravljena makadamska cesta a samo izvorište se nalazi 500 m od želježzničke stanice Loskun. Izvorište Joševica Izvorište se nalazi u Zadarskoj županiji na području općine Gračac između sela Brotinja i Zaklopac. Smješten je u šumskom području na 390 m n.v.. Izdašnost izvora prema zadnjim istraživanjima je 30 l/s Budući da se veći dio općine Donji Lapac snabdijeva sa vodom iz Bosne i

ercegovine stavljanje ovog izvorišta u funkciju omogućilo bi izgradnju novog odoopskrbnog sustava koji bi riješio gore navedene probleme sa izvorištem strovica..

a ostvarivanje ovog plana već je dobivena lokacijska i građevinska dozvola od trane Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog uređenja te je cjevovod u gradnji od svibnja 2006. godine.

ablica 10. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g. na području općine Donji apac

, Krušnica i

ovnika.

područja.

HvO Zsiz TL

Mjeseci

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ =

Broj uzoraka 4 4 4 6 6 6 6 6 6 6 6 6 66 Broj kemijski

0 0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0 neispravnih

zoraka 0 u

VODOOPSKRBNI SUSTAV OPĆINE LOVINAC Mjesto Lovinac je smješteno na jugoistoku najvećeg kraškog polja u Hrvatskoj, Ličkog polja.Tim područjem protječu rijeke Ričica , Opsenica


0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

Banica.Na tom području se nalaze i dva akumulacijska jezera jedno u Sv.Roku a drugo u Štikadi za potrebe HE Velebit u Obrovcu. Općina Lovinac se prostire na 317,27 km 2 , a prema popisu iz 2001. godine ima 1 096 stanDistribucija vode na području općine Lovinac do 2001. godine nije bila pod nadzorom niti jednog komunalnog poduzeća već se odvijala na „divlje“. Te godine je Općinsko vijeće Lovinac preuzelo nadzor nad vodoopskrbom tog

109

Na području općine Lovinac postoji vodovodna mreža od 37 432 m .Trenutno izgrađenu vodovodnu mrežu imaju naselja Ličko Cerje, Ričice, Štikada, veći dio

potrošača. Zbog oboljšanja vodoopskrbe naselja Lovinac izgrađena je crpna stanica na brdu vituša kapaciteta 100 m 3. protekle dvije godine izvšena je sanacija glavnog cjevovoda ukupne dužine 13 m i to na dionici Vriline-Ruka, Ruka-Matres, Ruka-Lovinac.

zvorišta Vrilina i Mračaj koje se trenutno koriste za vodoopskrbu nemaju ovoljan kapacitet kojim bi se zadovoljili dodatni potrošači stoga je nužno

pristupiti vodoistražnim radovima kako bi se pronašle dodatne količine vode nužne za snabdijevanje postojećeg i očekivanog broja stanovnika. U izradi je projektna dokumentacija za izgradnju vodovoda Gornja Ploča – Vranik-Lovinac-Piplica-Vagan-Muntanja-Smokrić,te vodovoda Lovinac-Volarica. Tablica 12. Analiza uzoraka vode za piće tijekom 2005.g. na području općine Lovinac

naselja Sv.Rok i Lovinac. Dok naselja Raduč, Ploča, Kik, Vranik i Smokrić nemaju vdovod.. Na postojeću mrežu priključeno je 320pCUk Id


0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0


0

0

0

1

0

3

1

1

1

1

0

1

9

110

REZULTATI Tablica 13. Zdravstvena ispravnost vode za piće u Ličko-senjskoj županiji tijekom 1997.g. i 2005.g.

0

20

40

60

80

100broj uzoraka

II IV VI VIII X XII

mjeseci

Grafiči prikaz broja uzoraka vode za piće u 1997.g. i 2005.g.

1997.g.2005.g.

Broj uzoraka pitke vode

Broj Bakteriološki neispravnih uzoraka

Broj kemijski neispravnih uzoraka

Mjeseci 1997.g. 2005.g. 1997.g. 2005.g. 1997.g. 2005.g.

I 30 62 3 2 0 0 II 37 62 2 4 2 0 III 48 62 2 1 2 0 IV 49 68 7 1 1 0 V 38 63 2 1 1 1 VI 54 64 17 3 2 0 VII 43 86 9 1 1 0 VIII 49 92 12 13 0 0 IX 66 64 16 1 5 0 X 47 64 15 4 8 0 XI 43 63 11 0 1 0 XII 24 61 3 1 0 0

Σ = 528 811 9(18,75) 32(3,94%) 23(4,30%) 1( 0,12%)

111

012345678broj kemijski

neispravnih uzoraka

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

mjeseci

Grafički prikaz kemijski neipravnih uzoraka vode za piće u 1997.g. i 2005.g.

1997.g.2005.g.

02468

101214neispravnih

uzoraka

1618broj

bakteriološki

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

mjeseci

Grafički prikaz bakteriološki neispravnih uzoraka vode za piće u 1997.g. i 2005.g.

1997.g.2005.g.

112

ZAKLJUČAK Nakon domovinskog rata oko 70-tak % domaćinstava nije se opskrbljivalo vodom

vodnim sustavom

da se

% je bilo bakteriološki a 11 vodosprema,4 crpne

iz vodovodnog sustava . Voda koja se distribuirala tim vodo528 uzoraka 1997. godine za analizu vode iz ponekad je bila i upitne kvalitete. Od

tih sustava 23 uzorka ili 4,30 % je bilo kemijski nezadovoljavajuće . Maradilo uglavnom o mutnoći ili eventualno utrošku KMnO4 voda nije zadovoljavala propisanim normativima. Kod bakteriološke ispravnosti stanje je bilo lošije - od 528 uzoraka 99 uzoraka ili 18,75

jneispravno. Izgradnja 94,8 km nove mreže,izgradnstanice,te kaptaža 4 nova izvorišta dovodi do znatnog poboljšanja. Postotak domaćinstava koja su opskrbljena vodom se penje na gotovo 90 %. - još uvijek je mali dio Kosinja bez vodovodne vode ( to je u izgradnji),mali dio Općine Karlobag prema Lukovom Šugarju, područje Krivog Puta, mali zaselci po Velebitu. Kvaliteta vode je znatno porasla. Od 811 uzoraka u 2005 samo je 1 uzorak ili 0,12% kemijski nezadovoljavajući zbog mutnoće ,a 32 uzorka ili 3.94% bakteriološki ne ispunjavaju zadane normative. Od 13 uzoraka tijekom VIII mjeseca .9 je bilo iz vodovoda za područje Senja zbog ustajalosti vode u kanala što je već kod idućeg uzorkovanja bilo ispravljeno. Dostatnost količine vode dolazi u pitanje u ljetnim mjesecima na turističkim područjima što je svakako prioritet u daljnjim intervencijama.

113

ZAŠTO SMO POSTAVILI SPOMEN PLOČU PIDEMIOLOGU Dr. MILIJENKU SUIĆU?

laden Smoljanović*, Josip Tomasović**

VOD

ć, liječnik, specijalist epidemiolog, živio je devedeset i etom stoljeću. Od diplomiranja 1929. godine pa do smrti

999. godine, bogato je i dugo sedamdeset godišnje razdoblje aktivnog

tra i Vis,

omuk)

E M

U Primarius dr. Milijenko Suiosam godina u dvades1liječničkog djelovanja liječnika praktičara, specijaliste epidmiologa, znanstvenika i nastavnika. Među brojnim njegovim postignućima najveće značenje treba posvetiti njegovom radu na istraživanju i suzbijanju epidemija hidričnog puta prijenosa u Dalmaciji prije i poslije drugog svjetskog rata, a posebno posljednjoj epidemiji trbušnog tifusa 1969. godine u Omišu – posljednja turistička epidemija trbušnog tifusa u Hrvatskoj. Njegovi prijedlozi rješenja problema vodoopskrbe naišli su na podršku suvremenika što je rezultiralo izgradnjom velebnog vodoopskrbnog objekta na Zagradu kod Omiša 1974. godine. Od tada grad Omiš i njegovo područje te otoci Brač, Hvar, Šolta, suimaju na raspolaganju dovoljne količine zdravstveno ispravne vode za piće dobivene obradom površinske vode rijeke Cetine zahvaćene u tunelu hidrocentrale «Zakučac». U spomen na djelo prim. dr. Milijenka Suić, uz suglasnost Poglavarstva grada Omiša, Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i Vodovod Omiš na Dan grada Omiša 16. svibnja 2006. godine (sv. Ivan Neppostaviše spomen ploču u znak zahvalnosti i poučan primjer nama za postupanja u budućnosti.

* Zavod za javno zdravstvo Županije splitsko – dalmatinske ** Vodovod d.o.o., Omiš

115

Osnovno iz života i rada prim. dr. Milijenka Suić:

ođen 21. prosinca 1902. (Postira – Brač) dine Herceg Novi – Boka Kotorska.

avršio klasičnu gimnaziju u Splitu. ikowa).

stva vojske prelazi na studij u Beogradu gdje

ojni liječnik u Benkovcu od 1931. do 1940. godine. pravnik Vojne bolnice u Splitu od 4. siječnja 1940. do okupacije kada je otjeran od okupatora.

Radi kao privatni liječnik i 1942. godine uključuje se u Narodno oslobodilački okret. d završetka rata 1945. radi kao rajonski liječnik u Splitu. d 1. siječnja 1946. do kolovoza 1947. radi kao liječnik na Internom odjelu ojne bolnice Split. o 1953. godine vodi internističku i rentgen ambulantu Gradske poliklinike – asnije Doma zdravlja. međuvremenu 1951. godine osnovao je i vodio Stanicu za proučavanje i

suzbijanje ehinokokoze Ministarstva narodnog zdravlja SR Hrvatske u Splitu. Zatim 1954. godine prelazi u Higijenski zavod Split za voditelja Centra za ehinokokozu i Odjela za zdravstveno prosvječivanje. Od 1959. godine do umirovljenja 1971. godine voditelj je Epidemiološkog odjela Higijenskog zavoda ( kasnije Zavoda za zaštitu zdravlja). Osnovao i vodio Dispanzer za tropske bolesti i Centar za ehinokokozu. U Laboratoriju proizvodio ehinantigen. Stručno usavršavanje: 1936. Skoplje – antimalarični seminar 1949. Buenos Aires – suzbijanje ehinokokoze – potpredsjednik svjetske udruge za suzbijanje ehinokokove bolesti 1958. Tropski institut Hamburg 1958. specijalistički ispit iz epidemiologije Medicinski fakultet Zagreb Znanstveno stručni rad: Eradikacija malarije – Ravni Kotari, Bukovica, od 1959. godine čitava Dalmacija. Suzbijanje ehinokokoze – izučavanje rasta cista, proizvodnja ehinantigena, plan i metodologija eliminacije ehinokokoze u Europi. Poboljšanje vodoopskrbe u čitavoj Dalmaciji – «Nitko nije bio turista u Vodicama, a da nije dobio proljev». Epidemija trbušnog tifusa Omiš srpanj-kolovoz 1969. godine- posljednja turistička epidemija trbušnog tifusa u Hrvatskoj! Danas Česi govore:»Posljednju epidemiju trbušnog tifusa u Češkoj imali smo 1969. godine u gradu Omišu!» Epidemiologija nezaraznih bolesti: psihičke bolesti, invalidnost, maligne bolesti. Gerontologija

RUmro 12. veljače 1999. goZMedicinu studira u Zagrebu (demonstrator patologije kod prof. SaltZbog vojne stipendije Ministardiplomira 1929. Pripravnički staž obavlja u Beogradu 1930.-1931.god. VUp

pOOVDkU

116

Zdrav stil života – «Mediteranski stil života» Publiciranje: 90-ak stručnih i znanstvenih radova Knjige: - Ehinokokoza – izdanje JAZU - Imunitetna zaštita organizma - Zdravstveni savjetnik za turiste za putovanja u tropske predjele - Život i zdravlje starijih osoba Organizacijski rad: - brojni seminari, simpoziji, predavanja Nastavna aktivnost: - Srednja zdravstvena škola u Splitu viši predavač pri Školi narodnog zdravlja «Andrija Štampar» Zagreb na poslijediplomskom studiju nastavnik higijene na Višoj stomatološkoj školi u Splitu ispitivač za državne ispite liječnika Rad od međunarodnog značenja: Kongresi u Alžiru (1951.), Ateni (1956.), Hamburgu (1958.), Rimu (1960.), Salzburgu (1969.), Buenos Airesu (1970.), Ateni (1977.). Vrlo dobro čitao, govorio i pisao talijanskim, francuskim, španjolskim i njemačkim jezikom. Engleski čitao.

117

Najznačajnije društve aktivnosti

- predsjednik Zbora liječnika Hrvatske – podružnica Split od 1- funkcije u saveznim komisijama za suzbijanje malarije, ehinokokove

- član Upravnog odbora Medicinskog centra općine Split i Omiš - Brojne aktivnosti kroz Crveni križ ……

rim. dr. Milijenko Suić, specijalist epidemiolog, djelovao je u stručnom, astavnom, znanstvenom i odgojnom pogledu na brojne generacije kroz gotovo tri osljednje četvrtine dvadesetog stoljeća. Kroz takav dug životni i radni vijek

bolest – hinokokozu – bolest ovčara uz pomoć veterinarske struke suzbio do veoma

962. do 1965.

bolesti i stručnog savjeta za epidemiologiju itd. - Kotarskog zdravstvenog centra – Split

Kao kršćanin i katolik bio dugogodišnji volonterski liječnik sjemeništarcima, bogoslovima i svećenicima Splitsko-makarske nadbiskupije gdje je bio dugogodišnji nastavnik medicinskih predmeta. Bio je oženjen. Dugo godina živio je životom udovca uz pripomoć pastorke kod koje je i preminuo u Herceg Novom. Djece nije imao. KAO ZAKLJUČAK Pnpmogao je biti veoma zadovoljan postignutim. Aktivni je sudionik eradikacije

alarije, suradnik i prijatelj prof. dr. Andrije Štampara. Dalmatinsku me

118

rijetkih oblika pojavnosti. Trbušni tifus i bacilarna dizenterija kao antroponoze liminirane gotovo do eradikacije samo kroz higijenske mjere ispravno riješene

noštvo, dok prijava bolesti nema.

skom nasljeđu, imaju i u načinu (stilu) življenja.

Milijenko Suić, poljički sin (otac mu rođen u Docu

utobiografski neobjavljeni zapisi samog prim. dr. Milijenka Suić.

oču isklesao: Josip Župa u bronci: majstorska radionica Šeparović Blato n/K

evodoopskrbe uz regulirano uklanjanje fekalnih izlučevina. Jednako tako rijetke su bolesti dječja žutica – posljednjih godina bilježimo samo importirane oblike i amebijaza – susreće se samo kao klico Danas smo zapljusnuti brojnim preporukama o zdravom stilu života sa zapada. Prim. Suić sve je to davno pripovijedao i preporučao. Već prije više od trideset godina govorio je o potrebi većeg izučavanja imunološkog odgovora čovjeka i epidemiologiji masovnih kroničnih nezaraznih bolesti, a koji svoje uzroke poremećaja, osim u genet Njegovo ne samo geslo: « Pij malo, jedi malo, radi malo, ali sve redovito i nedjeljom se u šetnji odmori!» sigurno je zalog i njegove zdrave dugovječnosti. Nesporno je da je prim. dr.Donjem), zaslužio spomen-ploču na objektu vodovoda na Zagradu pored heroine Mile Gojsalić, tvorca hrvatske himne Antuna Mihanovića i sv. Leopolda Mandića. On je prvi epidemiolog u Hrvatskoj kojemu je postavljena spomen-ploča. IZVOR PODATAKA: aAutor reljef-biste: Ante Strinić PlOdljev

119

OCI JELI ZELENO GROŽĐE, A DJECI TRNU ZUBI Ezekiel,18:2

M. Valek*, A. Sabo*, I. Valek*, E. Čupurdija*, V. Santo*

SAŽETAK

U krugu od 200 m od skladišnog prostora jedne šumarije na području Osječko – aranjske županije,u uzorcima tla i bunarske vode pronađene su visoke

koncentracije diklordifeniltrikl T). Koncen u uzorku tla, s trid dubine, la je 2 g/ kg tla; u uzorcima bunarske vode, na udaljenosti 30 (60)m, 3.85 (2.31) µg/l, a na udaljenosti od 100 metara (n=3) 0.012 – 0.057 µg/l. Osim DDT u uzorku tla detektirani su i neki drugi organoklorni pesticidi (lindan, endosulfan I) kao i u uzorcima vode (endosulfan sulfat), u do ncentracijama. Ovi nalazi upućuju na potrebu tuacije u ok ama gdje je poznato ili se sumnja kako su odložene kemikalije bilo one koje se više ne up o one u upora

* * *, E. Čupurdija*, V. Santo*

boretana (DD tracija DDT

esetak centimetara bi

zvoljenim ko praćenja si olišu na lokacij

otrebljavaju bil bi.

THE FATHERS HAVE EATEN SOUR GRAPES, AND THE CHILDREN'S TEETH ARE SET ON EDGE

Ezekiel, 18:2 M. Valek , A. Sabo , I. Valek SUMMARY High levels of dichlorodiphenyltrichloroethane (DDT) residues were found in well water and soil samples in a circle of 200 m from a forestry storage shed situated in the northeast part of Osijek – Baranya County. Soil sample from 30 cm depth had concentration of 2 g/ kg. Well water samples from 30 (60) m distance had 3.85 (2.31) µg/l and those from 100 m (n=3) had 0.012 – 0.057 µg/l. Besides DDT some other organochlorine pesticides were detected in soil (Lindane, endosulphane I) and water (endosulphane sulphate) samples in minor concentrations. These findings indicate the necessity of enviromental situation monitoring at the sites of known or suspected chemicale storage wether obsolete or currently in use.

Zavod za javno zdravstvo Osječko – baranjske županije, Osijek, F. Krežme 1 *

121

UVOD Prisutnost i perzistentnost DDT-a (diklordifeniltrikloretana) i njegovih metabolita širom svijeta od velikog su značaja u javnom zdravstvu. Gotovo da i nema živog organizma na Zemlji bez DDT-a. (1) DDT je organoklorni insekticid koji se danas uglavnom koristi samo u kontroli malarije. Njegova uporaba u suzbijanju nametnika žitarica zamijenjena je manje perzistentnim insekticidima. Intenzivno je korišten tijekom II svjetskog rata u uzbijanju prijenosnika tifusa i malarije. Sintetiziran je 1874. , a njegova sekticidna svojstva opisana su tridesetih godina prošlog stoljeća. Komercijalna

edamdesetih godina prošlog stoljeća zabranjena je uporaba DDT-a poglavito ja na okoliš (perzistencija, bioakumulacija, negativan uticaj

a reprodukciju ptica), a ne zbog eventualnog toksičnog djelovanja na čovjeka.

AS 50-29-3

sinprodaja počela je 1945. Szbog njegova djelovann(2) Republika Hrvatska je po uzoru na druge zemalje također u tom periodu zabranila njegovu uporabu. U 2001. donešena je Stockholmska konvencija o POP (perzistentni organski polutanti) s primjenom od 2004. tragom koje je Republika Hrvatska u prosincu 2004. donijela Nacionalni plan implementacije načela Stockholmske konvencije u našoj zemlji. Fizikalno kemijske osobine DDT Tehnički DDT je smjesa o- i p- DDT i DDD (diklorodifenildikloroetan), krutina poput voska, a u čistom stanju je u obliku bezbojnih kristala. Ostali relevantni fizikalno kemijski i toksikološki podaci prikazani su u tablici 1. Tablica 1. Fizikalno - kemijske i toksikološke osobine DDT – a Cmolekularna težina 354.51 topivost u vodi < 1 mg/L pri 20 0 C

topivost u drugim otapalima

cyclohexanon v.s., dioxan v.s., benzen v.s., xylen v.s.trichloroethylen v.s., dichloromethan v.s., aceton v.s.chloroform v.s., diethyl ether v.s., ethanol s. i methanol s.

, ,

talište 108.5-109 0 C tlak pare 0.025 mPa pri 25 0 C parcijalni koeficijent octanol/voda) ( 100,000

adsorpcikoeficijen

oni t 245,000

ADI1 0.02 mg/kg/d HA2 nije određen RfD3 0.0005 mg/kg/dan PEL4 1 mg/m3(8-sati) Prema: Extension Toxicology Network http://pmep.cce.cornell.edu/profiles/extoxnet/carbaryl-dicrotophos/ddt-ext.html, 8.8.2006. 1 ADI – acceptable daily intake 2 HA – health advisory level 3 RfD – reference dose 4 PEL – permissible exposure limit

122

Toksički učinci DDT-a Ekspozicija kožom i inhalacijom najvjerojatnija je kod profesionalno izloženih osoba, dok je kod opće populacije najvjerojatnija ekspozicija ingestijom. Dojenčad i fetus eksponirani su prodorom DDT-a kroz transplacentarnu barijeru i dojenjem. DDT i njegov raspadni produkt DDE (diklorodifenildikloroetilen) nakupljaju se u svim tkivima, a najviše u masnom tkivu. Postoje procjene kako je potrebno 10-20

ema daljnje kspozicije. (1) Rezidue DDE su odraz uporabe DDT-a nekad u prošlosti, koji je etaboliziran u okolišu i koji godinama kasnije može hranom biti unesen u

rganizam. (3) Rezultati ispitivanja rezidua DDT-a objavljeni u stručnoj literaturi tkivima unazad nekoliko

esetljeća u odnosu na ranija mjerenja. (2)

ćanje, ekscitiranost. Kod viših oza mogući su tremor i konvulzije. Brzo se apsorbira iz gastrointestinalnog akta, osobito u prisutnosti masti. Slabo se resorbira putem kože.

godina da bi se organizam oslobodio DDT-a pod uvjetom da nemopokazuju značajan pad koncentracije u ljudskimdToksični učinci DDT-a izntenzivno su ispitivani na životinjama. (4) Simptomi akutnog trovanja kod srednjih i umjerenih koncentracija u čovjeka izazivaju mučninu, povraćanje, smanjenu enzimatsku aktivnost jetre, iritaciju luznica, pojačanu peristaltiku crijeva, loše osjes

dtrKod kroničnog trovanja dolazi do promjena na nervnom sustavu (tremor, smetnje

vnoteže), jetri (oštećenje jetrenih stanica), bubrezima (krvarenje u nadbubrežn ama), imunon sustavu (smanjeno stvarnje antitijela),

ti en potvrđeni su na eksperimentalnim životinjama. Ne postoje podaci o takvim a u čovjeka iako istraživanja pokazuju

ovećan rizik pobačaj rođajne težine ovorođenč ta, skraćenje lutealne faze menopauze; te oštećenja kromosoma u krvi osoba koje su bile profesionalno ožene. (2 ) ncerogen inci utvr u samo eksperim ih živo Nema demiolo tudija k edvosm upućivale na kancerogene učinke T u ljud je iz opr ificiran ogući karcinogen (klasa 2B) (2, 7). literatur najčešće e pove izici od dnih tu ora dojki,

ušterače, Non-Hodgkin lifoma, multiplog mijeloma, prostate i testisa,

udbina u okolišu

DT vrlo dugo perzistira u okolišu. Poluvrijeme raspada mu je i do 20 godina. poro prodire kroz tlo. Do gubitaka i degradacije dolazi ispiranjem, hlapljenjem, tolizom i biodegradacijom (aerobnom do DDE-a i anaerobnom do DDD-a). To

u procesi koji se odvijaju izrazito sporo, a raspadni produkti su isto tako erzistentni i imaju slične fizikalno kemijske osobine kao DDT.

azgradnja u površinskim vodama DT može dospjeti u površinske vode ispiranjem s tla, zrakom, vjetrom ili

namjernim unošenjem (npr, tretman komaraca). Poluživot u jezerskoj vodi mu je

raim žlijezd sustavu. Najv

vni i teratogendokrinomReproduk

jerojatnija ekspozicija čovjeka je profesionalna. (5) i učinci

djelovanjimp a, prijevremenog poroda, manje po

enstrualnog ciklusa, ranije nastupanje n emizl ,4, 6Kaepi

i uč đeni s kod entaln tinja. ških si, ali

oje bi neza klas

isleno kao mDD

U i se navod ćani r zloću mgendometrija, crijeva. (2,8) S Razgradnja u tlu i podzemnim vodama DSfosp RD

123

otprilike 56, a u rječnoj oko 28 dana. Gubici nastaju hlapljenjem, fotodegradacijom, adsorpcijom na čestice u vodi i sedimentacijom. Dio psorbiraju živi organizmi u vodi, te na taj način ulazi u hranidbeni lanac gdje

dolazi do izražaja bioakumulacija i biomagnifikacija DDT-a. (3) Rizik kontaminacije podzemnih voda Tablica 2. Rizik kontaminacije podzemnih voda DDT – em s obzirom na lokalne okolišne uvjete i osobine samog pesticida

mali rizik visoki rizik

a

osobine pesticida topivost u vodi niska visoka adsorpcija u tlu visoka niska perzistencija niska visoka osobine tla tekstura fina glina krupni pijesak organska tvar visoka niska makropore nekoliko, male puno, velike dubina do podzemne vode ≥100 m ≤ 60 m volumen vode kiša/irigacija rijetki mali volumeni učestali veliki volumen

Prema: http://ewr.cee.vt.edu./environmental/teach/gwprimer/group11/index.html, 10.8.2006.

a tablici 2 su zadebljanjim slovima označeni uvjeti tipični za područje gdje je Ndošlo do kontaminacije.

idima, a na zahtjev

Zbrinjavanje ostataka DDT-a Po zabrani korištenja DDT-a, zaostale količine zbrinjavane su na različite načine: skladištenjem u više ili manje adekvatnom prostoru, zakapanjem u zemlju, ili slanjem u treće zemlje. (9-13) Tako nakupljene ogromne količine zabranjenih i zastarjelih pesticida postale su opasna prijetnja okolišu i zdravlju ljudi u svakom kutku svijeta. (11) Osječko – baranjska županija je regija s intenzivnom poljoprivredom i šumarstvom zbog čega je do zabrane korištenja, DDT intenzivno korišten u zaštiti šuma i usjeva. Zaostale količine zakapane su u krugu tadašljih poljoprivrednih dobara i šumarija. Desetljećima kasnije, u dvorištu jedne šumarije u našoj Županiji, prilikom rušenja starih gospodarskih zgrada, izlile su se nepoznate količine pokopanog pesticida i otpadnih mineralnih ulja u okoliš. Po

ojavi Kliničke bolnice Osijek o suspektnom trovanju pesticdEpiodemiološke službe Zavoda za javno zdravstvo Osječko baranjske županije izvršene su analize tla i vode u bunarima okolnog stanovništva.

124

CILJ RADA Kako su izvršene analize ukazale na kontaminaciju tla i vode u bunarima organoklornim pesticidima (DDT, lindan, endosulfan I i endosulfan sulfat), ovim radom želimo upozoriti stručnu javnost kako loše zbrinute zalihe zabranjenih ili zastarjelih pesticida na ovome području predstavljaju realnu opasnost za stanovništvo i okoliš, tim više što su lokacije i količine takvog opasnog otpada nepoznate. MATERIJAL I METODE

i koji žive u neposrednoj blizini umarije posjeduju kopane bunare u svojim dvorištima koje redovito koriste za

akodnevne potrebe (kao i za piće), obavljeno je koncentrično uzorkovanje u romjeru od 200 m. O rezultatima epidemiološkog izvida službeno su baviještene sve nadležne inspekcijske službe, te Hrvatski zavod za javno dravstvo i Hrvatski zavod za toksikologiju.

zorkovanje tla i bunarske vode

zorak tla uzet je s dubine od cca 30 cm na mjestu provođenja građevinskih ahvata. Voda je uzorkovana koncentrično, na udaljenosti do 200 m, iz pet bunara dvorištima okolnog stanovništva u razmacima od dva tjedna. Na dvije lokacije zorkovanje je ponovljeno nakon dva mjeseca. Uzorci vode istog dana su, u mnim, litrenim, bocama transportirani u laboratorij gdje su čuvani u hladnjaku o početka analize.

etoda

kstrakcija uzoraka vode provedena je metodom tekuće – tekuće koji su potom pareni u rotavaporu do 1 ml.

zorak tla sušen je u digestoru, na sobnoj temperaturi tijekom 2 dana, a potom na 050C do konstantne težine. Pet grama tla pomiješanog s 50 ml smjese eksan:aceton 1:1 mućkano je u lijevku za izmućkivanje. Nakon odvajanja krute i kuće faze, tekuća faza profiltrirana je preko filter papira i bezvodnog natrijevog

ulfata. Nakon uparavanja do suhog preostali uzorak otopljen je u 1 ml heksana.

Epidemiološki izvid Dana 22. svibnja, 2006. dežurni epidemiolog Zavoda zaprimio je prijavu s Internog odjela KB Osijek kako je pod sumnjom trovanja pesticidima na odjel zaprimljena jedna ženska osoba. Odmah je proveden epidemiloški izvid. Utvrđeno je kako bolesnica stanuje u neposrednoj blizini šumarije u čijem dvorištu su se tih dana rušila stara skladišta i garaže. Okolno stanovništvo navodilo je kako se već danima iz dvorišta šumarije širi neugodan miris koji izaziva suzenje i pečenje očiju, a hospitalirana bolesnica je imala i gastrointestinalne simptome. Epidemiolog koji je bio u izvidu obavio je uzorkovanje tla u dijelu dvorišta s najintenzivnijim neugodnim mirisom. Kako je usmenom anketom utvrđeno da stanovnicšsvpoz U Uzuutad M Eu U1htes

125

Sva primjenjena otapala bila su GC čistoće.Korišten je standard pesticida firme estek, USA.

detek1500C 2 min. Temperatura injektora bila je postavljena na

0Cod 64 ca detekcije 0.001

Potvr

U uzo /kg suhe

Drugi itragovim

Tablic

ac

RAnalize su izvršene na plinskom kromatografu Agilent 6890 N s ECD

torom. Korištena je kolona HP-5. Temperaturni program pećnice je bio: /4.5 min, 2900C/2.

250 , a detektora na 3000C. Kao plin nositelj korišten je čisti dušik s protokom ml/min. Retenciono vrijeme je bilo 19.638 min, a grani

µg/l za vodu i 0.01 µg/kg za tlo. da analitičkih rezultata provedena je GC MS, Finnigen, USA.

REZULTATI

rku tla koncentracija DDT-a bila je 2 g/kg suhe tvari (MDK 0,5 mgtvari (14). Koncentracije DDT-a u uzorcima bunarske vode prikazani su u tablici 3.

dentificirani organoklorni pesticidi (lindan, endosulfan I i endosulfan sulfat) bili su nazočni samo u a, pa nisu dalje evaluirani.

a 3. Izmjerene koncentracije DDT- a u vodi privatnih bunara

udaljenost

lok ija od izvora zagađenja

izmjerene koncentracije DDT (µg/l) u vodi privatnih bunara

(m) vrijeme proteklo od zagađenja ( tjedni ) 0 2 4 10 I 1.039* 0.12 0.0152 30 3.85* *

II 60 2.31* 0.025 0.010 0.049 III 100 0.08 0.057 0.01 - IV 150 0.026 0.012 0.008 - V 200 0.022 0.038 0.003 -

poviš simalno dopuštene

vrijednosti više od MDK ( 0.1 µg/l) za pojedini pesticid u vodi za piće (15)

Prva mjerenja, nekoliko dana nakon incidenta i obilnih kiša, pokazala su znatno

ene koncentracije DDT – a s obzirom na MDK (makkoncentracije) na dvije lokacije, na udaljenosti od 30 – 60 m od izvora zagađenja.

126

Slika 2. Dinamika smanjenja koncentracije DDT – a u vodi jednog od ispitivanih bunara

3,85

1,039

0,12 0,0150

1

2

3

4

5

6

0 2 4 10

tjedni

conc

DD

T/m

ikro

g/l

Koncentracija DDT – a u bunarskoj vodi smanjivala se po obrascu vrlo sličnom onom zabilježenom u literaturi. Punom linijom prikazan je trend raspada DDT-a. (http://www.cluin.org/products/newsltrs/ttrend/view.cfm?issue=tt0800.htm, 29.8.2006.) Uzorkovanja dva i četiri tjedna nakon incidenta obavljena su u periodu bez oborina i visokih temperatura zraka. Uzorkovanje u 10. tjednu bilo je vrijeme nakon višednevnih obilnih oborina. Tom prilikom izmjerene koncentracije bile su u skladu sa zahtjevima Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. RASPRAVA I ZAKLJUČAK Zalihe zastarjelih i zabranjenih pesticida su "vrući" problem velikog broja zemalja, osobito onih u razvoju. Problem postaje još značajniji ako te zalihe nisu uskladištene na adekvatan način, jer se povećava vjerojatnost nekontroliranog širenja u okoliš, pa tako i kontaminacije površinskih i podzemnih voda. (16) U velikom broju zemalja, organoklorni spojevi poput DDT –a čine najveći dio zastarjelih i zabranjenih zaliha pesticida, koje su nikako ili neadekvatno zbrinute. (17 – 19) U tom smislu u literaturi se navode zemlje poput Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske, te zemlje Latinske Amerike i Jugoistočne Azije. S obzirom na situaciju u susjedstvu i nemili događaj na području naše Županije, za pretpostaviti je kako ni Hrvatska nije pošteđena ovakvih rizičnih lokacija. Na području Osječko – baranjske županije stanovništvo se vodom za piće snabdjeva uglavnom eksploatcijom podzemnih voda, a do 20% stanovništva opskrbljuje se vodom iz plitkih i srednje dubokih bunara, čak i u uvjetima gdje su instalirani veliki javni vodoopskrbni objekti koji vodu zahvaćaju na velikim dubinama. Takva situacija zatečena je i u ovom slučaju, čak štaviše u jednom domaćinstvu se privatni bunar koristio kao atrakcija i izvor "zdrave vode" u turističkoj usluzi.

127

Temeljem izvršenih analiza utvrđeno je kako se u ovakvim situacijama sasvim alno može očekivati kontaminacija vode za piće (vidi tablicu 2), barem plitkih

unara, te da se može očekivati kako voda neće biti za ljudsku uporabu i kroz više

– 10 tjedana, ovisno o intenzitetu agađenja. Moramo istaknuti kako su se tijekom izvida i monitoringa iznjedrili i eki problemi koji su ukazali na slabosti u funkcioniranju sustava odgovornih

ucija u ovakvim slučajevima. Nevjerojatno, ali istinito, kontaktirane spekcije negirale su svoju nadležnost, tako da je uzorkovanje obavljeno prema

.

ja pučanstva, proveden je svojevrsni mini

njem izvora zagađenja od strane inkriminirane firme koja je pokazala

rebtjedana (vidi sliku 2). U našem slučaju vrijednosti DDT –a vratile su se na vrijednosti manje od MDK tek nakon 8 znosoba i institinsavjesti i znanju djelatnika Zavoda za javno zdravstvo pri čemu ističem nesebičnu pomoć i sugestije djelatnika Hrvatskog zavoda za toksikologiju

Zbog osobina DDT-a navedenih u uvodu, činjenice kako je izvor zagađenja gotovo u središtu grada, saznanja o prijašnjim, sporadičnim kontaminacijama bunara nekim drugim pesticidima na više lokacija u Županiji tijekom kišnih

erioda, i naravno zaštite zdravlpmonitoring s ciljem pravovremene detekcije eventualne nove kontaminacije. Zadnja mjerenja nisu pokazala ponovno povećanje koncentracije, iako se uzorkovalo nakon višednevnih obilnih oborina. To je objašnjeno vjerojatnim

klanjauveliku kooperabilnost i spremnost za poduzimanje svih mjera potrebnih za uklanjanje izvora zagađenja. Ovom prilikom nismo željeli razmišljati na koji način i gdje. Po najgorem scenariju, u nekoj od slijedećih kišnih sezona, nekoj drugoj generaciji djece, mogli bi trnuti zubi.

128

LITERATURA:

. Turusov V, Rakitsky V, Tom1 atis L. Dichlorodiphenyltrichloroethane biquity, Persistence, and Risks. Environmental Health Perspective (DDT): U

2002;110(2):125-8 2. Rogan WJ, Chen A. Health risks and benefits of bis(4-chlorophenyl)-1,1,1-

thrichloroethane (DDT). Lancet 2005;366(9487):763-72 3. Molina C, Falcon M, Barba A, Camara MA, Oliva J, Luna A. HCH and

DDT residues in human fat in the population of Murcia (Spain). Ann Agric Environ Med 2005: 12:133-6

. Extoxnet. Pesticide Information Profiles. http://extoxnet.orst.edu/4 ,

le

10.8.2006. 5. Salazar-Garcia F, Gallardo-Diaz E, Ceron-Mireles P,Loomis D, Borja-

Aburto V. Reproductive effects of occupational DDT exposure among mamalaria control workers. Environ Health Persp 2004; 112(5):542-7

6. Venners S, Korrick S, Xu X, Chen C, Guang W, Huang A, Altshul L, Perry M, Fu L, Wang X. Preconception serum DDT and pregnancy loss: A propspective study using a biomarker of pregnancy. Am J Epidemiol 2005;162:709-16

. Luzardo OP, Goethals M, Zumbado M, Alvarez-Leon EE, Cabrera F, Serra-7Majem L, Boada LD. Increasing serum levels of non-DDT-derivate organochlorine pesticides in the younger population of the Canary Islands (Spain). Sci Total Environ 2006; (Epub ahead of print)

8. Settimi L, Masina A, Andrion A, Axelson O. Prostate cancer and exposure to pesticides in agricultural settings. Int J Cancer. 2003; 104(4):458-61

9. Beranek M, Petrlik J. Stockpile legacy in the Czech Republic. Pesticide News. 2005; 69:19

10. Simonian EML, Anakhasyan E. Hazards of burial site in Armemia.. Pesticides News 2005; 69:20

11. UNEP Global POPs Treaty – INC5/Johannesburg. Disposing of obsolete stockpiles. WWF 2000

12. The New Farm. Obsolete pesticides piling up in Latin America. farm.orgwww.new , 8.8.2006.

13. Brown VJ. Old pesticides pose new problems for developing world. www.ephonline.org/docs/2001/109-12/forum.html, 8.8.2006-08-30

14. Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima, NN 15/92

15. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, NN 182/04 6. Felsot AS, Racke KD, Ham1 ilton DJ. Disposal and degradation of pesticide

3; 177:123-200

remains severe after cleanup of a stockpile of obsolete pesticides at Vikuge, Tanzania. Ambio 2004;33(8):503-8

18. Badach H, Nazimek T, Kaminski R, Turski WA. Organochlorine pesticides concentration in the drinking water from regions of extensive agriculture in Poland. Ann Agric Environ Med 2000;7:25-8

19. Yanez L, Ortiz D, Calderon J, Batres L, Carrizales L, Mejia J, Martinez L, Garcia-Nieto E, Diaz-Barriga F. Overview of human health and chemical mixtures: problems facing developing countries. Environ Healtn Persp 2002;110(6):901-9

waste. Rev Environ Contam Toxicol 2007. Elfvendahl S, Mihale M, Kishimba MA, Kylin H. Pesticide pollution 1

129

RAZINE SULFATA U VODAMA DALMACIJE Nives Štambuk-Giljanović*, Tina Dumanić*, Milica Ledić*, Mirjana Poljak*, Ana Spomenka Bakavić*, Mirna Zwirn*

SAŽETAK Cilj rada je istražiti razine sulfata u izvorskim, površinskim i podzemnim vodama Dalmacije u 2005. godini. Ukupno je ispitano šezdeset voda. Srednje koncentracije sulfata kretale su se u izvorskim vodama od 7,11 do 164 mg/L SO4, u površinskim vodama od 7,9 do 172 mg/L SO4 i u podzemnim vodama od 19,7 do 158 mg/L SO4. U izvorskim su vodama koncentracije sulfata varirale od 14,5% do 94,4%, u

rema koeficijentu korozivnosti K1 (odnos zbroja klorida, sulfata, i karbonatne rdoće) 83% izvorskih voda svrstava se u nekorozivne vode (K1 manji od 0,2), a

(K1 od 0,2 do 0,65); 84% površinskih voda svrstava se u ekorozivne vode, a 16% u vrlo korozivne (K veći od 0,65). Sve istražene

d ukupno ispitanih 60 voda, 91,7% voda se svrstava u hipolaksativne vode i

), normolaksativnu

informatičkog stajališta zdravstvene podatke treba svrstati u baze podataka koje i kao metodološko polazište za proučavanje utjecaja sulfata na ljudsko

dravlje. Za to bi epidemiološke studije trebale povezati različite razine sulfata u

a

površinskim vodama od 8,6% do 100% i u podzemnim vodama od 59,9% do 101%. Ptv17% u slabo korozivne n 1podzemne vode vrlo su korozivne. O8,3% voda u normolaksativne vode. Sulfati nisu ni na jednoj mjernoj postaji prelazili preporučenu koncentraciju do 250 mg/l SO4 koja karakterizira hipolaksativnu i normolaksativnu vodu. Vodu za piće podijelili smo na hipolaksativnu (<100 mg/L SO4(od 101 do 250 mg/L SO4), i hiperlaksativnu, (>250 mg/L SO4) tako što smo količinu sulfata povezivali projektivno s laksativnim učinkom znajući da povećana količina sulfata u vodi utječe na peristaltiku crijeva pa ima laksativni učinak. Smogu bitzvodi s drugim čimbenicima koji utječu na ljudsko zdravlje. Ključne riječi: sulfati, ljudsko zdravlje, Dalmacij

*

Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije

131

SULFATE LEVELS IN THE DALMATIAN WATER RESOURCES SU

he he sulfate levels in the spring water,

1%.

e corrosiveness coefficient K1 (the ratio between the chlorides and d the carbonate hardness), 83% of the spring waters have been

1,7% waters was grouped in hyperlaxative water

ct s

logical starting point for studying the

MMARY

Ts

objective of this paper was to analyse turface and underground waters in Dalmatia during 2005. Total number of

analysed waters was sixty. The mean concentrations ranged from 7,11 to 164 mg/L SO4 in the spring water, in the surface water they ranged from 7,9 to 172 mg/L SO4 and in the groundwater they ranged from 19,7 to 158 mg/L SO4. In the spring water the sulfate concentrations varied from 14,5% to 94,4%, in the surface water from 8,6% to 100% and in the groundwater from 59,9% to 10 According to thsulfates sum anclassified as non-corrosive and 17% as water with a low degree of corrosiveness; 84% of the surface waters have been classified as non-corrosive water and 16% as very corrosive. All ground water has been classified as very corrosive water. Of total analysed sixty waters, 9and 8,3% in normolaxative waters. Sulfate mean values did not exceed concentration up to 250 mg/L sulfate which is characteristic for hypolaxative and normolaxative drinking water neither nor on one sampling site. The drinking water has been defined as hypolaxative, (<100 mg/L SO4), normolaxsative, (from 101 to 250 mg/L SO4) and hypolaxative(>250 mg/L sulphate) by relating the concentration projectively with the notion laxative effeknowing that an increased ulfate concentration in the drinking water influences on the verses peristaltic and so has laxative effect. From the informatics standpoint the data related to health should be classified into databases which can serve as a methodoinfluence of sulfate upon human health. Consequently epidemiological studies should relate various sulfate levels in drinking water and to other factors which effect human health. Key words: sulfate, human health, Dalmatia.

132

UVOD Okus se vode mijenja ako je koncentracija sulfata u vodi za piće veća od 500

Nisu utvrđeni pogubni utjecaji sulfata na zdravlje ljudi. Nije predložena optimalna

sulfata. Serumska koncentracija ulfata kod odraslih ljudi je između 1,4 i 4,8 mg/100 mL, s prosjekom od otprilike

anski sulfat, a drugih 10% kao organski sulfati, a ostatak se izlučuje kao

toksični anion. Smrtna količina za ljude kao kalcijevi sulfati je 5 g. Najmanja smrtna količina magnezijeva sulfata za sisavce je 200 mg/kg.

kon uzimanja velike količine agnezijeva ili natrijeva sulfata. ulfati se nalaze u prirodi u mineralima, u baritu (BaSO4), epsomitu (MgSO4 x

2O)) i gipsu (CaSO4 x 2H2O)11. Na2SO4 se često proizvodi gdje ima naslaga rirodne slane vode.

ulfati se ispuštaju u vodu otpadom iz industrije koja koristi sulfate i sumpornu ,11

umporni dioksid u zraku koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva u procesima pečenja u metalurgiji može pridonositi sadržaju sulfata u površinskoj vodi. Čse utvrdi da je razina sulfata u površinskoj vodi u korelaciji s razinama sumpornog dioksida u ispust opogenih izvora. U Sudbury u Ontariu

eno je da se promjene kakvoće vode, kao što je pove je smanjenje sulfata nikla i bakra podudara sa smanjenjem broja

pusta sumpornoga dioksida iz metalnih talionica.13,

Morska voda sadržava oko 2700 mg 15. Sm a se 1,7 m juna a sulfata godišnje u zrak an otj d 16

i sulfati koriste kao zerv u vo hran 6 Dio sulfida koji i u hrani, ta er se može sidi i

čno 453 m č

ja ima magn eva ta v od m kor e k laksa o kod odraslih i. L ativn za so u so gSO 2H e

mg/L prema kanadskim propisima za vode za piće1. Zbog mogućih loših fizioloških učinaka pri višim koncentracijama sulfata preporuča se da zdravstvene ustanove budu obaviještene o izvorima vode za piće koji sadržavaju više od 500 mg/L sulfata.

količina u hrani za anorganski sulfat zbog toga što se cistein i metionin koji se nalaze u proteinima u hrani mogu oksidirati dos3,1 mg/100 mL. Sulfata ima u svim tkivima u tijelu ali ga se najviše nalazi u vezivnim tkivima2,3. Prevelike se količine sulfata u krvi4,5 brzo odstranjuju u urinu premda se dio može izlučiti preki žuči. Otprilike 85% sumpora u urinu nalazi se kao anorgalkil sulfat.6

Sulfat je najmanje4Sulfati od 1000 do 2000 mg (14 do 29 mg/kg tjesne težine) imaju laksativni učinak kod ljudi. Ispod te koncentracije fiziološki je bezopasan za ljude.7,8

Poznato je da se ljudi, mogu tijekom vremena prilogoditi višim koncentracijama sulfata.8,9

Dehidracija je uobičajeni popratni učinak na10m

S2Hp Skiselinu kao što je rudarstvo i talionice, tvornice papira, tekstila i kožarnice.12

Sesto

ćan

ton

ima iz antr

adi

(Kanada) utvrđrijednosti pH iv

is 14

atr/L sulfataeče

da iliu u K p o morske pjene.

Sulfiti se kon ansi proiz dnji e.5,

se nalaz17

kođ ok rati preći u sulfate u probavnomtraktu.Sulfati kao aditivi pridonose prosje g dnevnoj koli ini unosa sulfata kod Amerikanaca.9,10

Voda ko ezij sulfa iše 1000 g/L isti s ao tivnsredstvo ljud aks a do za Ep mov l (M 4 x 2O) j

133

oko 2g. Ona se može biti ti ne un o 2L de, im 0

lfata vo a pi ože ti po i . Pr ijevajući utjecaj če na rad crijeva pa ima laksativni učinak kod ljudi,

o po istom ačelu sulfatnih razina u vodi za pi odi i vo a tivne, od 0-1 mg olaksativne, od 101 do 250 mg SO i

sativne, iznad 0 mg /L.

acije praga sa z ličite sulfatne vode jesu od 500 mg ili v a ištvo premda osjetljivi pojedinci mogu imati dojam da je okus loš ako ima

oguć činaka zbog više koncentracije ča se zdravstvene ustanove obavijestiti o izvorima vode za piće koje no nadmašu repo nu cen ju ata 250

.) u normolaksativnoj vodi za piće, s o im še 50 , ksativnoj vod

živanja razin lfat oda al e 05. ini b je is i ta u voda Dal je d se le istiti rać je ut a

će.

traživanj

almacija pripada krškom području u kojemu ima mnogo oborina, ali ona ipak skudijeva vodom, jer se voda gubi u pukotinama i najviše otječe podzemno.

odzemne vode u Dalmaciji svrstavamo u pukotinske vode koje su prema hidrokemijskim i higijenskim značajkama slične površinskim vodama. Podzemne

tav. Umjereno su tvrde, a razmjerno su brza podzemna toka. Krške se vode najčešće dijele na kalcijsko-hidrogenkarbonatne vode. Međusobno se razlikuju prema sadržaju sulfata, klorida, magnezija, natrija i otopljenoga CO2. U mnogim krškim vodama im iše k da, što je po dica u aja m a i tozbog izravnog miješanja morske vode s riječnom vodo iješanja mor

okovima. U tim dama im povećana sadržaja klorida, povećase i sadržaj sulfata, natrija i m ezija Metode

čni uzroci voda u Dalm vorskih voda, 25 površinskih voda i 6 nih voda) uzorkovani su mjesečno, na šezdeset mjernih postaja (slika 1.)

nja 2005. do . si a 20 god

U vodama su mjerene koncentracije sulfata turbidim kom metodona stvaranju za ćenja nakon dodatka barijeva klorida u vodi u kojoj se

ulfati.

do ako u jelo d vno esen vo koja a 39mg/L sulfata. Nazočnost su di z će m da sebn okus edmnsulfata u vodi, koji utjeodlučili sm n će p jelit de nhipolaksa 00 SO4/L, norm 4/Lhiperlak 25 SO4 Koncentr oku a raz /L iše zstanovni manje sulfata. Zbog mpreporu

ih loših tjelesnih u

povreme ju p ruče kon traci sulf od mg/L (N.N. 182./2004 odno no ak a vi od 2 mg/Lu hiperla i. Cilj istra e su a u v ma D macij u 20 god io tražitrazine sulfa ma maci a bi mog kor za p en jecajsulfata na ljudsko zdravlje i brz nadzor sulfata u vodi za pi Područje is a Do P

se vode zamućuju, pa ih treba pročistiti ako ulaze u vodoopskrbni sus

a v

voagn

lori

, os.

sljem ili zbog m

tjec or ili a s va podzemnim t

Pojedinapodzem

aciji (29 iz

od 1. siječ 31 ječnj 06. ine.

etrijs m23, koja se temelji muodređuju s

134

Prema koeficijentu K1 no oja lorida lfata rbon tvr ) vode ljene u tri sku e:

korozivne, K1 man 0,21 od 0,2 do 0,65;

rozivne 1 većim od 0,65.

ltati istra an da lma tat đen ikazs je jedn Iz an su sta dne vijac

enti varijabilnosti i zan u ma alne i mini e ko trasulfata na istraživani m m postajam koncentracije na razini

đeni podaci prikazani su u tablicam1 za sve mjerne postaje.

ULTATI

entracije sulfata u vo , p nski od nim vodama u Dalmablic 1 za . g , zde jernih postaja.

1 rikazan je na slikama 3.5. i 7.

izvorskim vodama u Dalmaciji (tablica 1.) srednje koncentracije sulfata (slika .) kretale su se od 8,5 (Plat) do 164 mg/L (Prud). Najviše su varirale na postaji arila (105%), a najmanje na Šilovci (4,7%). Najveća zabilježena pojedinačna oncentracija od 468 mg/L sulfata nađena je na mjernoj postaji Modro Oko što tu odu trenutačno svrstava u hiperlaksativnu vodu. Prema koeficijentu korozivnosti 1 (slika 3.) veoma je korozivna. Maksimalne koncentracije sulfata u izvorskim

a bile su od 9,4 (Opsenica-Jurjevići) do 468 mg/L (Modro Oko) a .

oeficijent korozivnosti K1 bio je od 0,1 u vodi Parilu (vrgoračko područje) do 0,88 u Kotarki (zadarsko područje). Od istraženih 29 izvorskih voda 83% voda se svrstava u nekorozivne, a 17% u slahipolaksativne i 21% u normolaksativne.

U površinskim vodama u Dal iji (t ica 2.) koncentracije sulfata (slika 4.) bile su od 7,9 (Ljuta) do 172 mg/L sulfata (Mislina). Koncentracije sulfat jviše vari na p tajam islin Kosi 0%), a najmanje na Čikotinoj Lađ

a korozivna (tablica 2., slika 5.). Pove kor nostajama uzrok ana j dor ora u vodotok rijeke Neretve u svezi s jem njegove razine. caj m naj je šća Neretve do Opuzena,

juje se do Me vića, zna sta u Metkoviću utjecaj m gote. Naime, iznad most etk u d jeke se uzdi a 2 o 2,5anjuje prodiranje morske vode pri dnu rijeke iznad mosta.

(od s zbr k , su i ka atne doćesu podije pin

a) ne ji od ; b) slabo korozivne, Kc) vrlo ko sa K

Godišnji rezu živ ja vo u Da ciji s istički su obra i. Pr ani su kao aritmetičke redn vri osti. račun e ndar de ije, koeficij prika e s ksim maln ncen cije

m jerni a te C95 vjerojatnosti P=95%. Statistitablicama je prikazan i koeficijent korozivnosti K

čki obra a 1.-3. U

REZ

Konc iz rskim ovrši m i p zem ciji prikazane su u ta ama .-3. 2005 odinu na še set mSrednje koncentracije sulfata donose slike 2., 4 i 6., a koeficijent korozivnosti Kp U2PkvKvodamminimalne koncentracije od 4,5 mg/L (Opsenica-Jurjevići) do 75 mg/L (Prud) K

bo korozivne; 79% voda se svrstava u

abl

rale

mac

sui (8,6%). Voda je na postajam

a na os a M i i a Mislini i Kosi

(10

normolaksativna i veom ćana oziv t na tim pos ov e pro om mkoleban Utje ora veći od usman tko a i d mo ora ovo prestaj a u M ović no ri že z m d m što sm

135

Maksimalne su koncentracije sulfata u površinskim vodama bile od 12 (Ljuta) do 470 mg L (Mislina), a minimalne koncentracije od 4,5 (Štikada, Josetin most) do

icijentu korozivnosti K1 sve su istražene podzemne vode veoma korozivne (slika 7.). Maksimalne koncentracije sulfata su u podzemnim vodama

/35,6 mg/L (Stara Neretva). Koeficijent korozivnosti K1 kretao se od 0,10 (Cetina Vinalić, Rudino ušće) do 3,2 u Mislini što tu vodu svrstava u veoma korozivne vode. Od svih istraženih površinskih voda prema K1, 84% voda se svrstava u nekorozivne vode a 16% u veoma korozivne vode.

Od 25 istraženih površinskih voda u Dalmaciji, 84% ih se svrstava u hipolaksativne i 16% u normolaksativne vode. U podzemnim vodama u Dalmaciji (tablica 3.) srednje koncentracije sulfata (slika 6.) bile su od 19,7 mg/L u Nerezi do 158 mg/L u Boljkovcu. Najviše su varirale na mjernoj postaji Jandrić (zadarsko područje) (101%), a najmanje u Gustirni (48,4%). Prema srednjoj koncentraciji sulfata sve podzemne vode se svrstavaju u hipolaksativne s iznimkom Boljkovca koji se svrstava u normolaksativne vode (158 mg/L SO4). Prema koef

bile od 35,6 (Nereza) do 468 mg/L (Boljkovac) a minimalne koncentracije od 8,3 mg/L u Nerezi do 41,1 mg/L u Boljkovcu. Istražene podzemne vode su hipolaksativne (83%) i normolaksativne (17%).

136

Tablica 1. Koncentracije SO4 (mg/L) u izvorskim vodama Dalmacije (2005. god.)

edin

a (⎯

C)

Mjerne postaje

C95

Bro

j uzo

raka

A

ritm

etič

ka sr

Stan

dard

na d

evija

cija

, (-)

Koe

ficije

nt v

arija

biln

osti,

%

Mak

sim

alna

kon

cent

raci

ja

Min

imal

na k

once

ntra

cija

Koe

ficije

nt k

oroz

ivno

sti K

1,(-)

1. Biba 12 31,8 22,2 80,2 69,8 79 6,8 0,18

2. Kakma 12 23,4 7,8 40,4 33,3 39 12 0,20

3. Kotarka 12 153 92,8 355 60,6 318 72,8 0,88

4.Opsenica Jurjevići 12 7,11 1,62 10,64 22,7 9,4 4,5 0,19

5. Šimića izvor 12 58,82 16,3 94,7 27,7 75 11,3 0,17

6. Jaruga 12 68,5 26,9 128 39,2 126 50 0,16

7. Torak 12 31 23,3 82,3 75,1 95,4 15 0,20

8. Izvor Krka 12 14,7 3,26 21,9 22 21,8 11,3 0,18

9. Krka Miljacka 12 84,3 23,7 136 28,1 126 50,4 0,17

10. Čikola izvor 12 21,6 14,9 55,5 68,9 52,6 7,5 0,16

11. Mala Ruda 12 20,6 4,9 31,4 23,7 26,3 12 0,20

12. Izvor Cetine 12 12,7 7,6 29,6 59,8 28,2 6,8 0,18

13. Kosinac 12 11,1 3,3 18,4 29,7 18,8 6,8 0,19

14. Šilovka 12 26,1 12,3 53,2 4,7 100 54 0,66

15. Grab 12 14,3 3,9 18,5 27,2 18,8 6,8 0,11

16. Studenci 12 14,7 2,2 19,7 14,9 17,7 10,5 0,10

17. Klokun 12 127 120 391 94,4 449 24 0,35

18. Prud 12 164 63,5 304 38,7 289 75 0,7

19. Parila 12 151 159 501 105 243 17,2 0,1

20. Prigon 12 154 135 45,1 87,6 187 21,8 0,5

21. Opačac 12 15,9 7,35 32,1 46,2 30,7 8,3 0,19

22. Butina 12 153 114 404 74,5 442 23,3 0,18

23. Ombla 12 9,6 1,96 13,9 20,4 12 7,5 0,20

24. Palata 12 10,5 1,96 14,87 18,6 14 7,5 0,19

25. Ston-Oko 12 21,8 5,27 33,4 24,1 32,6 15 0,25

26. Plat 12 8,5 1,24 11,2 14,5 10,5 6,8 0,21

27. Jadro 12 15,8 4,65 26 29,4 21,8 8,3 0,18

28. Žrnovnica 12 15,7 3,19 22,7 20,3 19 13,2 0,18

29. Modro Oko 12 128 120 389 93,7 468 45 0,68

137

Tablica 2. Koncentracije SO4 (mg/L) u površinskim vodama Dalmacije (2005. god.)

Mjerne postaje

Bro

j uzo

raka

A

ritm

etič

ka sr

edin

a (⎯

C)

Stan

dard

na d

evija

cija

, (-)

C

95 K

oefic

ijent

var

ijabi

lnos

ti, %

M

aksi

mal

na k

once

ntra

cija

M

inim

alna

kon

cent

raci

ja

Koe

ficije

nt k

oroz

ivno

sti K

1,(-)

1. Crpna stanica Dolac 12 15,34 13,9 45,6 90,6 57,8 6,8 0,18

2. Štikada 12 10,77 9,86 32,3 91,5 34 4,5 0,16

3. Josetin Most 12 7,60 1,87 11,67 24,6 10,5 4,5 0,17

4. Zrmanja Žegar 12 15,22 4,2 24,4 27,5 23,3 8,3 0,16

5. Zrmanja Muškovci 12 10,70 3,5 18,3 32,7 16,9 5,6 0,19

6. Krka Knin 12 97,20 14,74 89,6 25,7 94 37,5 0,19

7.Čikotina Lađa 12 24 2,08 28,57 8,6 27 20 0,17

8. Cetina Prančevića brana 12 25,60 3,06 32,26 11,9 30,7 20,7 0,16

9.Cetina Vinalić 12 36,90 7 67 18,9 56,4 17,7 0,10

10. Ušće Rude 12 20,80 5,7 33,3 27,4 28,2 13,1 0,10

11. Cetina Gubavica 12 23,2 4,0 32,1 17,2 28,9 15 0,12

12. Cetina Trilj 12 20,7 5,73 33,3 27,6 28,9 11,3 0,17

13. Cetina ispod brane 12 18,8 4,6 29 24,4 28,2 13,1 0,19

14. Cetina Blato n/C 12 24,1 2,34 29,2 9,7 28,9 19,5 0,18

15. Cetina Zadvarje 12 23,4 4,03 34,8 17,2 30 14,3 0,19

16. Cetina Radmanove mlinice 12 31,4 22,3 80,5 71 99,8 15 0,17

17. Staševica 12 109 89 305 81,6 289 19,5 0,18

18. Vrljika Kamen most 12 16,1 6,19 29,7 38,4 28,2 10,5 0,17

19. Neretva Čapljina 12 26,7 10,75 50,4 40,2 50 11,3 0,20

20. Stara Neretva kraj 12 100 74,6 264 74,6 270 35,6 2,1

21. Mislina 12 172 173 52,9 100 470 20,7 3,2

22. Kosa 12 134 135 428 100 468 27 2,6

23. Neretva Opuzen 12 130 129 414 99,2 442 31,8 0,17

24. Ljuta 12 7,9 2,05 12,4 27,2 12 5,6 0,19

25. Jadro na ulazu u ribnjak 12 19,5 4,23 28,8 21,69 24,4 14,3 0,2

138

Tablica 3. Koncentracije SO4 (mg/L) u podzemnim vodama Dalmacije (2005. god.)

Mjerne postaje

Bro

j uzo

raka

A

ritm

etič

ka sr

edin

a St

anda

rdna

dev

ijaci

ja, (

-)

C95

K

oefic

ijent

var

ijabi

lnos

ti, %

M

aksi

mal

na k

once

ntra

cija

M

inim

alna

kon

cent

raci

ja

Koe

ficije

nt k

oroz

ivno

sti K

1,(-)

1. Bokanjac 12 68,6 42,3 161 61,6 143 17,7 0,84

2. Golubinka 12 38,2 22,9 88,1 59,9 84,5 17,7 1,8

3. Boljkovac 12 158 113 404 71,5 468 41,1 1,6

4. Jandrić 12 33,1 33,7 106,5 101 141 14,3 0,8

5. Gustirna 12 23,3 11,3 48,2 48,4 46,8 12 0,6

6. Nereza 12 19,7 13,8 50,1 70 35,6 8,3 0,7

RASPRAVA

Dalmacija spada u krško područje na kojem postoje nadzemni i podzemni krški

jedanja i od boranja. Oborinske se vode brzo gube s površja, prodirući kroz vapnenačke pukotine koje se zbog otjecaja vode sve više proširuju i čine veliki vodospremnik podzemnih voda. Otjecanje podzemnih voda akumuliranih u vapnencu prema nižim razinama od kojih je najniža ona morska

če naslate nepropustljivih ili slabopropustljivih stijena različitih litoloških

mne vode sifonski podiže, pa se pojavljuju u moru kao vrulje. Tu barijeru često čini samo more koje usporava protjecanje podzemne vode pa se ona pojavljuje kao priobalni izvor. U najjačim

i Benkovac, izvor Čikole Drniš, Jaruga i andrić Šibenik, Jadro Split i Trogir, Klokun opskrbljuje Ploče, Ombla

Ćilipe. Mala Ruda koristi se za novi injski vodovod, a izvor Prud za Pelješac i Korčulu. Spomenutim većim izvorima mogućnost vodoopskrbe izvorskom vodom praktički iscrpljena. Površinska

fenomeni, od kojih su potonji znatno složeniji, a uvjetovani su geološkim sastavom krša. Tako u krškom području pretežu naslage vodopropustljivog vapnenca, razlomljenog od ras

prijeformacija. Dolomiti i dolomitični vapnenci najvažniji su u zaustavljanju podzemnih voda. Te stijene imaju izolacijsku ulogu u odnosu na kolanje podzemnih voda. Kao barijere zaustavljaju podzemne tokove i prisiljavaju ih da koncentrirano izbijaju kao izvori ili ih tok podze

dalmatinskim priobalnim izvorima izbija podzemna krška voda, koja protječe iz udaljenih krških područja i iz njihovih naplavnih polja, u kojima se ponorima uz rubove brda, najviše uz rasjede kraj nepropustljivih stijena, voda cijedi u podzemlje.

Zatvorena krška polja u Dalmaciji jesu slijevna područja u kojima se voda sakuplja, podzemnim tokovima otječe i na nekim područjima izvire dajući mnogo vode.18´Većina je izvora služila kao baza za vodozahvate gradskih vodovoda u priobalnom području Dalmacije. Tako podzemna voda Bokanjac opskrbljuje Zadar, izvori Kakma i Biba BiogradJDubrovnik, a izvor Duboke Ljute Cavtat i sje

139

voda dalmatinskih rijeka zahvaćena je na rijeci Cetini kraj Gata i Zadvarja i na jeci Zrmanji, a uskoro će se zahvatiti i rijeka Krka.

krškim vodama Dalmacije ima više bikarbonata nego klorida i sulfata, zbog ga što voda dolazi najčešće u dodir s vapnencem i dolomitom, a naslage su

sulfatnih minerala razmjerno rijetke i teže topive, a kloridnih minerala nema. U nogim se krškim vodama javljaju veće koncentracije klorida, što je posljedica

tjecaja mora, i to iz zbog izravnog miješanja morske vode s riječnom vodom ili bog prodiranja mora u podzemne tokove. U tim se vodama, osim povećanih oncentracija klorida, povećava i koncentracija natrija i magnezija. Sulfati i loridi u nekim krškim vodama, za razliku od bikarbonata, veoma variraju i

zemnih voda odnosno oborinama. Srednod 7površinskim vodama. Prem mg/L SO4), normolaksativne

tako u sulfata povezivali projektivno s laksativnim učinkom,

crijev vni učinak. Od svih hipol reći da ne prelaze

hipol iće. Prema koeficijentu korozivnosti K1 od svih istraženih šezdeset voda u Dalmaciji,

svrstakoroz

Na tevoda zličitim

Ljudi koji pate od opstipacije trebali bi piti normolaksativnu ili još bolje

ispita dravstvenih podataka. Posebno je važno što će

njegopacijbi bildebelog crijeva.

ri Uto

muzkkzavise o razini pod

je koncentracije sulfata u vodama Dalmacije, tijekom 2005. godine su bile ,6 mg/L SO4, u površinskim vodama, do 172 mg/L sulfata također u

a podjeli vode za piće na hipolaksativne (<100(od 101-250 mg/L sulfata) i hiperlaksativne (> 250 mg/L SO4), koju smo ostvarili

što smo koncentracijznajući da povećana koncentracija sulfata u vodi utječe na privlačenje fluida iz

ne sluznice, odnosno na peristaltiku crijeva pa ima laksatiistraženih šezdeset voda u Dalmaciji, 91,7% voda se svrstava u

aksativne vode i 8,3% u normolaksativne, što ćepreporučenu koncentraciju do 250 mg/L SO4 na koja karakterizira i

aksativnu i normolaksativnu vodu za p

70% voda se svrstava u nekorozivne vode (K1 manji od 0,2), 6,7% voda se va u slabo korozivne (K1 od 0,2 do 0,65), a 23,3% voda se svrstava u vrlo ivne (K1 veći od 0,65).

melju koncentracija sulfata i/ili, kloridima i sulfatima određene, korozivnosti valjalo bi proučavati stanje zdravlja u populaciji koja pije vodu s ra

koncentracijama sulfata (i/ili klorida).

hiperlaksativnu vodu. Koncentracije sulfata u vodi za piće treba longitudinalno ti zajedno s povećanjem z

tako prikupljeni podaci omogućiti sustavno praćenje sulfata u vodama za piće, jer ve razine mogu biti zanimljive onima koji liječe opstipaciju svojih

anata. Opstipacija se povezuje s većom učestalošću raka debelog crijeva pa o uputno koncentracije sulfata u vodi za piće korelirati s incidencijom raka

140

ZAKLJUČAK Koncentracije sulfata su praćene u izvorskim, površinskim i podzemnim vodama Dalmacije, tijekom 2005. godine, da bi se proučio njihov utjecaj na ljudsko zdravlje, znajući da povećana količina sulfata u vodi utječe na peristaltiku crijeva pa ima laksativni učinak. Srednje koncentracije sulfata bile su u izvorskim

odama od 7,11 do 164 mg/L. Varirale su od 14,5% do 94,4%. Prema koeficijentu korozivnosti K1, 83% izvorskih voda se svrstava u nekorozivne vode (K1 manji od 0,2), a 17% u slabo korozivne (K1 od 0,2 do 0,65). Od ukupno istraženih 29 izvorskih voda, 79% voda se svrstava u hipolaksativne (<100 mg/L SO4) i 21% u normolaksativne (> 20 mg/L SO4) Srednje koncentracije sulfata u površinskim vodama bile su od 172 mg/L sulfata. Varirale su od 40% do 159%. Prema koeficijentu korozivnosti K1, 84% površinskih se voda svrstava u nekorozivne vode, a 16% u vrlo korozivne. Od svega istraženih 25 površinskih voda, 84% voda se svrstava u hipolaksativne, i 16% u normolaksativne. Srednje koncentracije sulfata u podzemnim vodama bile su od 19,7-158 mg/L sulfata. Varirale su od 59,9% do 101%. Istražene podzemne vode su hipolaksativne (83%) i normolaksativne (17%). Prema koeficijentu korozivnosti K1 sve se podzemne vode svrstavaju u vrlo

orozivne vode. set voda u Dalmaciji, tijekom 2005. godine, 70% se voda

svrstava u nekorozivne vode, 6,7% u slabo korozivne, a 23,3% voda u vrlo

v

kOd svih istraženih šezde

korozivne. Prema rezultatima istraživanja šezdeset voda, 91,7% voda se svrstava u hipolaksativne vode i 8,3% voda u normolaksativne vode. Na temelju koncentracija sulfata i/ili kloridima i sulfatima određene korozivnosti voda valjalo bi proučavati stanje zdravlja u populaciji koja pije vodu s različitim koncentracijama sulfata i/ili klorida.

144

LITERATURA: 1. Guidelines for Canadian drinking water quality. Health of Canada, Health

and environment ministries of the provinces and territories, 6th ed. 1996. p 90.

2. Dziewiatkowski DD. Isolation of chondroitin sulphate-35S from articular cartilage of rats. J. Biol. Chem., 1951; 189:87.

ellular fluid space in man. J. Appl. Physiol. 1976; 40. . Laidlaw JC. and Young L. A study of ethereal sulphate formation in vitro

using radioactive sulphate. Biochem. J., 1953; 54:142. 6. Diem K. (ed). Documenta Geigy scientific tables. 6th edition. J. R. Geigy S.

A., Basel, Switzerland 1972, pp 533 7. McKee JE and Wolf HW. Water quality criteria. 2 nd edition. California

State Water Quality Control Board, Sacramento, CA 1963. 8. Arthur D. Litle, Inc. Water quality criteria data book. Vol. 2. Inorganic

chemical pollution of freshwater. Water Pollut. Control Res. Ser. No DPV 18010. U. S. Environmental Protection Agency, Washington, DC 1971.

9. U.S. Environmental Protection Agency. National primary drinking water regulations: synthetic organic chemicals, inorganic chemicals and microorganisms: proposed rule. Fed. Regist., 1985, 50 (219):46936.

10. Fingl E. Laxatives and cathartics. In. Pharmacological basis of therapeutics. A. G. Gilman, LS. Goodman and L. Gilman (eds). McMillan Publishing Co., New York, NY 1980.

11. Greenwood NN and Earnshaw A. Chemistry of the elements. Pergamon Press, Oxford, UK, 1984.

12. Delisle CE. and Schmidt JW. The effects of sulphur on water and aquatic life in Canada. In: Sulphur and its inorganic derivatives in the Canadian environment. NRCC No. 15015, Associate Committee on Scientific Criteria for Environmental Quality, National Research Council of Canada, Ottawa 1977.

13. Keller W. and Pitblade JR. Water quality changes in Sudbury area lakes: a comparison of synoptic surveys in 1974-1976 and 1981-1983. Water Air Soil Pollut. 1986; 29:285.

Institute of Chemical Engineers and U.S. Environmental

nment. NRCC No. 15015. Associate

iladelphia, PA. 1972, p. 56.

3. Dziewiatkowski DD. Intracellular synthesis of chondroitin sulphate. J. Cell Biol., 162; 13:359.

4. Bauer JH. Oral administration of radioactive sulphate to measure extrac

5

14. Hitchcock DR. Biogenic contributions to atmospheric sulphate levels. Proceedings of the Second National Conference on Complete Water Re-use. AmericanProtection Agency, Chicago, IL, May. 1975, p.291.

15. Kaiz, M. The Canadian sulphur problem. In: Sulphur and its inorganic derivatives in the Canadian enviroCommittee on Scientific Criteria for Environmenal Quality, National Research Council of Canada, Ottawa, 1977, p. 21.

16. Department of National Health and Welfare. Food additive pocket dictionary. Ottawa 1987.

17. Thienes CH. and Haley TJ. Clinical toxicology. 5th edition. Lea and Fegiger, Ph

18. Štambuk-Giljanović N. Vode Dalmacije. Split/Zagreb: Zavod za javno zdravstvo Županije splitsko-dalmatinske, Hrvatske vode, 1994.

145

KAKVOĆA OBORINSKE VODE U VIŠKIM CISTERNAMA Senta Ankica*, Marijanović Rajčić Marija**, Janev-Holcer Nataša*, Mustajbegović Jadranka* SAŽETAK Opskrba stanovnika Visa se obavlja uglavnom preko vodovodnog sustava koji je sagrađen 1963. godine. Koriste se četiri zdenca s crpilišta Korita i izvora Pištica. Nedostatak vode javlja se uglavnom u turističkoj sezoni. Cisterne se koriste samo u mjestima u kojima nema vodovoda i većinom su neodržavane i zapuštene. Ispitana su 3 uzoraka sirove vode, 9 uzoraka iz privatnih cisterni i 9 uzoraka vodovodne vode. Uzorci kišnice su uzete u mjestima Vis, Komiža, Duboka, Rukavac Podhumlje, Podšpilje. Istražena je fizikalno-kemijska i mikrobiološka kakvoć vode. Svih devet ispitanih cisterni ne zadovoljava kvaliteti vode za piće po mikrobiološkim parametrima. U vodi su nađene koliformne bakterije, fekalne koliformne bakterije, a u sedam uzoraka enterokoki. Pseudomonas i

ne. Broj mezofilnih bakterija na agaru na vodom (kišnica i vodovodna voda) bio u

VOD

5 km od kopna, a od Hvara ga dijeli 18 km širok Viški kanal. Površine je 90,3 m2 dok je površina Viškog arhipelaga (Palagruža, Biševo, Sv Andrija,

is najveća općina u rvatskoj. Najviši vrh otoka je Hum (587 m). Dužina obale Visa je oko 77 km.

O ripada Jadrans te anske klim ćih i suhih ljeta te blagih i vlažnih zima. Veoma je bogat bilj cjedan je od najzelenijih otoka. Prosječna ljetna temperatu , a 9 ° C. U toku ljeta padne oko 40 mm kiše.

a

sulfitoreducirajuće klostridije nisu izolira37º i 22º 0C je u cisternama s miješanomdozvoljenim vrijednostima, dok je u cisternama s kišnicom prelazio u četiri uzorka kod 37 0C, a u tri kod 22 0C. Uzorci sirove vode bili su sukladni Pravilniku po svim parametrima jedino je izvor Pištica imao povećanu koncentraciju klorida. Ključne riječi: otok Vis, vodoopskrba, cisterne, oborinska voda, kakvoća vode

U

Otok Vis je najudaljeniji veći otok u grupi srednjodalmatinskih otoka. Udaljen je4kBudihovac, Jabuka, Brusnik) oko 103 km2 po čemu je VH

tok Vis p kom tipu medi r e vrunom getave ijom, uz Last

ra je 24 ° Covo i Mljet

a zimsk

* Medicinski fakultet, Škola n g zdravlja “Andrija Štam**Hrvatske vode

arodno par”

147

Na otoku živi nešto više od 4000 stanovnika (1995.), od čega 85% stanovništva ž i K eća naselja na otoku su Vis na istočnoj i Komiža na zapadnoj obali otoka. U unutrašnjosti otoka smještena su naselja Podselje, Marine Zemlje, Podspilje, Podstražje, Podhumlje, Žena Glava. Otok Vis pripada rijetko naseljenim H.

ivi u gradovima Visu omiži. Najv

područjima R

lika 1. Karta otoka Visa

čni čimbenik razvoja naših otoka je voda što se potvrđuje svake godine u etnom periodu. Svaki otok ima slične, ali opet različite probleme u načinu

vodoopskrbe. Vodoopskrba na otocima odvija se na već poznate načine: vodovodnom vodom koja je nađena na otoku, ili koja dolazi podmorskim cijevima ili koja se dobiva putem desalinizacije boćate vode, te cisternama koje se pune kišnicom, vodovodnom vodom, deselaniziranom vodom ili doveženom vodom s kopna. Preporuka je da se potiče očuvanje i izgradnja objekata za skupljanje kišnice. Vodoopskrba stanovnika otoka Visa obavlja se preko vodovodnog sustava u sastavu JKP-a Komiža. Vodovod je sagrađen 1963. godine. Crpilišta-Korito ima 4 bunara oko 130 metara dubine i Pištica (Pizdica) 1 bunar 2 m dubine. Pizdica je na granici saliniteta. Kloriranje se na crpilištu Korita obavlja natrijevim hipokloritom (15-17%) i to u sabirnom bunaru.

S

Kljulj

148

Slika 2. Crpna stanica u Koritima

Jedanaest mjeseci se koristi voda iz crpilišta Korito (oko 3500 ljudi), a samo jedan m esec u ljeto i iz Pizdice i to samo za Komižu. U ljeto broj stanovnika naraste i na 13000. Stanovnici se većinom opskrbljuju iz javnog vodoopskrbnog sustava i to u Komiži 96%, a u Visu 94%. Sjeverozapadni dio Visa i Stončica n oj stanov a kao i dr i dijelov ka ljeti o de, ci koj aju cisterne većino ih pune v dom. Razm vršenje magistralnog vodovoda Omiš — B is. Prob ki gub u vodovo , a potreb e narasti za nekoliko godina i do 60 l/s od sadašnjih 38 l/s. N is ima dovoljno vode ako se sustavom dobro gospodari. Naime p a i a zah va znatno ću količ vode od o raspolaže Vis. tiče sad u ljetnom riodu s branjuje z Cisterne se danas koriste s jnjoj nuždi kad je nestašica vode. Kakvoća v a koji se odvijaju u atmosferi (bližoj ili udaljenijoj okolici cisterne) te lokalnim uvjeti Zagađenje vode u cisterni ovisit ć period ju naka površine ocijeđivanju vode s površine terena ili podzem cisterne. Seku arno se vo može kontaminirati pri zahvaćanju vode od sam orisnika. Glav izvori su od lok uvjeta

ao: raslinja (lišće, granje) koje se skuplja na nakapnim površinama, te životinje tice, mačke) koje se kreću po nakapnim površinama. Pticji izmet na krovu i u

ljebovima skoro da se ne može izbjeci pa najvise straha izazivaju uzrocnici znih zoonoza, bolesti koje sa zivotinje prelaze na ljude. Rijec je ponajprije o

zrocnicima vrlo neugodnih crijevnih bolesti - salmonelama, yarsinijama i ampylobacteru. Kako je za pojavu bolesti nužno u organizam unijeti tzv. kritičnu ozu od 10.000 do 100.000 klica (ovisno o vrsti), pri mjerenju u mililitarskim zorcima kišnice nijednom nije ustanovljena ova količina. Štoviše, pokazalo se da hladnom (ukopanom) spremniku gdje je temperatura uglavnom oko 18°C a

o povremeno, za najvećih vrućina, oko 22°C, ne postoje uvjeti za razvoj ovih lica do razine pri kojoj bi se dosegla kritična granica. Na toj se temperaturi čak i

nožava vrlo usporeno. Iako se zna da današnjim rađenjem cisterni od čvrstog materijala (beton, plastika) nije moguće ontaminirati vodu procjeđivanjem vode ipak je ono moguće ako dođe do

puknuća, slabo spojenih dijelova i sl. S obzirom da se na otoku Visu kao i na većini otoka prije gradnje kuće gradila cisterna na koju je poslije nadograđivana kuća može se reći da je starost i neodržavanje cisterni glavni problem.

j

emaju vodu. Komiža k a ima 1700 nik ug i otosjećaju nestašicu vo te stanovni i im m odovodnom vo atra se i dorač — Hvar — V lem su i veli ici du e ć

eki smatraju da Voticanje sadnje maslin drugih kultur tje ve inunih kojima Iako se po nja pe e zaalijevanje

amo u kraode u cisternama ovisi o procesim

ma. e o duljini sušnog a, o ispiran pne , pr

da no u ndog k ni ipak alnih

k(pzraucduusamkzloglasna escherichia coli razmgk

149

Kvaliteta vode dosta ovisi o odnosu korisnika prema sustavu od kojeg se sastoji opskrba vodom individualnih objekata (cisterna, oluk, nakapna površina, sustav

ljita dugor pitivanj u ic em ostice na ne s kro ni tim e a

ikroorganizama. đutim, niska azina ustajale e u sp iku i dugotrajne tempera iznad

mogu kišnicu pretvoriti u vodu koja nije podobna za pi toga zivnupotreba kišnice uz stalno punjenje i pražnjenje dodatno smanjuje m ćnost zagađenja bujan akterija. Osim toga lo je vjerojatn ce se u vodi

ći na zaista opasne uzročnike bolesti npr. shigella, bakterije kolere ili tifusa.

jni su radovi iz Amerike, Australije i Novog Zelanda u kojima se referira prisustvo: Salm la, Legion pp, ridiu rfri Ae asa

ibrio Parahaemoliticus, Cam bacter, protozoa Cryptosporidium, Giardiajeklo može d otpadn ari ptic ba, ra, g aca il ulih

inom nih r U ra ima iz Hrvatske također đeno risustvo

koncentracija broja bakterija u vodi ka.

filtriranja itd.) Teme očna is a pokazuj

ć pod odre da kišn

đea u spr

jeniku ne sadrži sam

ostaj

krute čemedij za razvoj raznih m

plavlje va ve m uv a p vrlo dob r

Me r vod remn ture ten

23 °C će. S in a

ogujem b , ma o da s

krova nai

Broonel ella s Clost m pe gensa, romon ,

V pylo . Pori biti o ih tv a, ža gušte lodav i ugin životinja i insekata.bak

Većihia coli.

se ipak ispituje prisustvo ukupnih kolifiormdovterija, Esce je na p

ukupnih koliformnih bakterija, povišena cisterni s oto MATERIJAL I METOD

raživanje no is tivanje u raka k ice iz iteljskih rivatnihte sirov odne e. Uzo vanje de na o u je ob ljeno u

. god

zdrav zor vode za piće otoku uhvati detalja renskdoo obje , a u orato u analizu su jučen

organoleptičke, bakteriološke i fizikalno kemijske pretrage. Osim novnihparametara iz analize“A” propisanih Prav o ravstve j isprav sti vod

iće određeni su i parametri koji su karakteristi za ob sku vo oćatuvodu. U bakteriološku analizu uključene su pored koliformnih bakterija, fekalnih

ja se koristi za vodoopskrbu određivana je tvrdoća vode

-kemijske

E

U ist je uključe pi zo išn ob p cisterni, e i vodov vod rko vo tok av rujnu 2003 ine. Sanitarno stveni nad na ob o je n te i pregled vo pskrbnih kta lab rijsk ukl e

os ilnikom zd no no e

za p čni orin du b

koliforma, enterokoka, broja aerobnih mezofilnih bakterija na 37º i 22º 0C i sulfitireducirajuće klostridije te pseudomonas aeruginosa. Zbog različitog porijekla vode ko(ukupna, kalcijeva, karbonatna, nekarbonatna, te magnezijeva) alkalitet, kalcij i magnezij. U pojedinim uzorcima određena je ukupna otopljena tvar, kao i mjerenje organske tvari (ukupni organski ugljik). Uzorkovanje je obavljeno prema HRN ISO normi, kao i čuvanje prema HRN ISO normi. Uzorci su skupljani u toku dana i čuvani u hladnjaku. Fizikalnoanalize načinjene su u laboratoriju ŠNZ-a, a bakteriološke analize su načinjene u Zavodu za javno zdravstvo Županije Splitsko - dalmatinske

150

REZULTATI U okviru znanstvenog projekta “Voda, hrana, neposredni životni okoliš–determinante zdravlja” u istraživanje je uključeno pored javne vodoopskrbe i opsežna ispitivanja cisterni. Na otoku Visu ispitan je ukupno 21 uzorak, tri uzorka sirove vode (dva sa vodocrpilišta Korita i jedan na Pizdici). Od devet uzoraka vodovodne vode u Komiži su uzeta tri u Podhumlju jedan, Pliskom polju jedan, Rukavcu jedan i Visu tri. Tri uzorka vode iz cisterni su imale mješavinu kišnice i vodovodne vode, a šest samo kišnicu.. Voda iz cisterni uzeta je u Komiži iz tri cisterne, u

odhumlju i Dubokoj iz dvije, Rukavcu i Visu iz jedne. Sastav vode u uzorcima ao i broj uzoraka pokazan je slikom 2.

Slika 2. Prikaz broja

Prili bavljen razgovor

smjesčetiriizvan cisterne, a čiste se svakih tri do četiri godine.

U tab

Tabli

Pk

uzoraka i sastav vode

6

3

9

Kišnica

Mješavina Kišnica +vod. voda

Sirova voda

Vodovodna voda

kom uzimanja uzoraka vode obavljen je terenski nadzor i o

s vlasnicima cisterni. Većina cisterni je stara i građena od kamena i ožbukana s om kreča i zemlje (gline). Ispitivane cisterne su stare iznad sto godina, a su novijeg datuma (starosti od 20 do 30 godina) građene od betona većinom kuće. Predfilter imaju samo tri

Kloriranje Izosanom se provodi kod četiri ispitivane cisterne jedanput godišnje.

lici 1. prikazani su rezultati ispitivanja sirove vode iz Korita i Pizdice. Vidljivo je da voda je kvaliteta sukladna pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće jedino je izvor Pizdica opterećen većom količinom klorida 580 mg/l

ca 1. Rezultati analize sirove vode iz bušotina s otoka Visa

151

Pokazatelj Mjerna jedinica

Vodoopskrbni objekt

Sirova voda Korita Bunar (1,2,3)

Sirova voda Korita Bunar 3

Sirova voda Pizdica

Boja BEZ BEZ BEZ Miris BEZ BEZ BEZ Temperatura 0C 17,5 16 pH 7,14 7,17 7,37 El.vodljivost µS/cm 837 900 2030 UOT mg/l 502 540 1218 KPK/Mn mgO2/l 0,32 0,48 0,87 Amonij mg/l <0,01 <0,01 <0,01 Nitriti mg/l <0,001 <0,001 <0,001 Nitrati mg/l 1,06 1,72 1,52 O-fosfati mgP/l <0,01 <0,01 0,02 Broj koliformnih bakterija NBK/100ml 0 0 0 Broj fekalnih koliforma. NBFK/100m 0 0 0 Broj enterokoka NBE/100ml 0 0 0 Broj aerob.bakterija. B.K/ml 22 0C 0 0 0 Broja aerob.bakterija. B.K/ml 37 0C 0 10 0 Pseudomonas aerug. B.pse/100ml 0 0 0 Alkalitet (m) mg CaCO3/l 282 287 274 Alkalitet (p) mg CaCO3/l 0 0 0 Ukupna tvrdoća mg CaCO3/l 395 394 485 Karbonatna tvrdoća mg CaCO3/l 282 287 274 Nekarbonatna tvrdoća mg CaCO3/l 113 107 211 Kalcijeva tvrdoća mg CaCO3/l 242 266 263 Magnezijeva tvrdoća mg CaCO3/l 153 129 222 Ca mg/l 97 106 105 Mg mg/l 37 31 54 Kloridi mg/l 128 131 580

152

Tablica 2. Rezultati analize sirove vode iz cisterni s mješavinom kišnice i vodovodne vode Pokazatelj Mjerna jedinica Mjesto Komiža Komiža Podhumlje Starost cisterne godine 18 20 100 Boja BEZ BEZ BEZ Miris BEZ BEZ BEZ Temperatura 0C 21,5 pH 7,62 7,67 7,39 El.vodljivost µS/cm 580 117 118 Ukupna Otopljena Tvar mg/l 348 70 71 KPK/Mn mgO2/l 0,71 0,32 0,64 Amonij mg/l 0,003 <0,001 0,003 Nitriti mg/l 0,003 <0,001 0,003 Nitrati mg/l 2,41 0,57 0,5 O-fosfati mgP/l 0.01 0,01 0,02 Broj koliformnih bakterija NBK/100ml 80 2 240 Broj fekalnih koliforma. NBFK/100m 50 2 79 Broj enterokoka NBFS/100ml 8 0 5 Broj aerob.bakterija. B.K/ml 22 0C 23 0 40 Broja aerob.bakterija. B.K/ml 37 0C 75 6 31 Pseudomonas aerug. B.pse/100ml 0 0 0 Sulfitoreduc. klostridije. B.sulfidi/20ml 0 0 0 Alkalitet (m) mg CaCO3/l 123 53 51 Alkalitet (p) mg CaCO /l 0 0 0 3

Ukupna tvrdoća mg CaCO3/l 226 49 72 Karbonatna tvrdoća mg CaCO3/l 123 49 51 Nekarbonatna tvrdoća mg CaCO3/l 103 0 21

Kalcijeva tvrdoća mg CaCO3/l 133 44 54 Magnezijeva tvrdoća mg CaCO3/l 93 5 18 Ca mg/l 53 18 22 Mg mg/l 23 1 4 Kloridi mg/l 105 8,9 10,2

153

Tablica 3. Rezultati analize kišnice iz cisterni na otoku Visu

Poka

zatelj Mjerna jedinica

Mjesto Podhumlje Komiža Duboka Podšpilje Rukavac Vis Starost cisterne godine >100 >100 >100 30 20 95 Boja BEZ BEZ BEZ BEZ BEZ BEZ Miris BEZ BEZ BEZ BEZ BEZ BEZ Temperatura 0C 21,5 pH 7,61 9,22 8,07 7,94 7,47 7,39 El.vodljivost µS/cm 159 134 200 143 193 201 UOT mg/l 95 80 120 86 116 121 KPK/Mn mgO2/l 0,48 0,23 0,23 0,71 0,86 0,71 Amonij mg/l <0,001 <0,001 <0,001 <0,001 0,006 <0,001 Nitriti mg/l <0,001 0,001 <0,001 <0,001 0,003 0,002 Nitrati mg/l 0,15 0,54 1,15 1,13 0,63 1,19 O-fosfati mgP/l 0,01 0,01 0,03 0,08 <0,01 0,06 Broj bakte

koliformnih rija NBK/100ml 170 11 140 ›1800 130 540

Broj fekalnih koliforma. NBFK/100m 49 1 33 70 4 130 Broj enter koko a NBE/100ml 5 0 7 31 1 1 Broj aerob.bakterija. B.K/ml 22 0C 52 15 15 350 120 150 Broja aerob.bakterija. B.K/ml 37 0C 36 6 280 ›1800 150 330 Pseudomonas aerug. B.pse/100ml 130 0 79 0 8 1 Sulfitored kluc. ostridije. B.sulfidi/20ml 0 0 0 0 0 0 Alkalitet (m) mg CaCO3/l 76 35 55 47 50 61 Alkalitet (p) mg CaCO3/l 0 0 0 0 0 0 Ukupna tvrdoća mg CaCO3/l 102 59 89 62 75 84 Karbonatna tvrdoća mg CaCO3/l 76 35 55 47 50 61 Nekarbonatna tvrdoća mg CaCO3/l 126 24 34 15 25 23 Kalcijeva tvrdoća mg CaCO3/l 91 45 66 58 53 76 Magnezijeva tvrdoća mg CaCO3/l 11 14 23 4 22 8 Ca mg/l 36 18 26 23 21 30 Mg mg/l 3 3 6 1 5 2 Kloridi mg/l 10,9 6,1 17 8,2 17,7 16,4

Kao što se moglo očekivati u vodi iz cisterni nađeno je bakteriološko zagađenje tako da nijedan uzorak nije sukladan Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (tablica 4).

ne bakterija su nađene u svih šest cisterni i broj se kretao od 11 do kalnih koliforma od 1 do 130. Od šest cisterni u pet je bilo nađeno

ulfitoreducirajuće klostridije nisu detektirane. Broj aerobnih l, a na 37 0C od 6 do

5/ml uzorka.

Koliform>1800, feenterokoka od 1 do 31, pseudomonas aeruginosa u četiri cisterne od 1 do 130. Sulfitoreducirajuće klostridije nisu nađene ni u jednom uzorku. Broj aerobnih bakterija/ml na 37 0C se kretao od 6 do >1800 a na 22 0C od 15 do 350.

Malo bolja situacija je kod cisterni koje se pune i vodovodnom vodom tablica 3. Koliformne bakterije su bile prisutne u sva tri uzorka od 2 do 240, fekalni streptokoki od 2 do 79, a enterokoki u dva uzorka i to 5 i 8 /100 ml. Pseudomonas i s

akterija na 22 0C je bio prisutan u dva uzorka 23 i 40 /mb7

154

ZAKLJUČAK Danas se cisternama na otocima ne pridaje veliki značaj i dosta je nemara prema njima. Nekad su bili jedini način vodoopskrbe, a danas se rijetko koriste i za zalijevanje. Rezultati analize pokazuju da se ne održavaju ni naplavne površine kao ni same cisterne. Ćišćenje je vrlo rijetko kao i dezinfekcija. Stare cisterne bi trebalo popraviti, jer očito postoje slaba mjesta u samom sustavu. Zbog dobre čistoće zraka onečišćenje dolazi sekundarno. Dogradnja šljunčanih filtera ili njihovo čišćenje ako postoje, održavanje naplavnih površina, te čišćenje samih cisterni doprinjelo bi bitno mikrobiološkoj kakvoći vode. Povremena dezinfekcija pogotovo u ljetnom periodu također bi poboljšala kakvoću vode. LITERATURA:

-Rajčić M, Janev-Holcer N. Vodoopskrba i mikrobiološka kakvoća oborinske vode na otoku Lastovu. Zbornik radova sa

išnice. Zbornik radova Okrugli stol voda na hrvatskim otocima. Hvar, 1998.

3. Dadić Ž. Priručnik o temeljnoj kakvoći vode u H4. Lovrić E, Gereš. Javna vodopskrba u Hrvats

zdravstvena ispravnost. Zbornik radova sa II vodopskrba, Primošten, 1998

5. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće6. WHO. Guidelines for drinking water quality. Re

to Volume 1, Geneva, Switzerland, 1998. 7. HRN ISO 5667-5:2000 Kakvoća vode - Uzorko

uzorkovanje pitke vode i vode za pripremu hrane i napitaka (ISO 5667-5:1991)

8. HRN ISO 5667-3:1999 Kakvoća vode - Uzorkovanje - 3. dio: Smčuvanju uzoraka i rukovanju uzorcima (ISO 566-

9. Standards methods for examination of water and wastewater, ur. Clesceri LS, Eaton AD, Greenberg AE. Washington, DC: American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment

6057:1984) 11. Brodrinbb R, Webster P and Farrell D (1999). Recurrent Campylobacter

(829) pp1063-1068. 3. Crabtree K, Ruskin RH, Shaw SB & Rose J (1999). The Detection of

Cryptosporidium oocysts and Giardia Cysts in cistern Water in the U.S. Virgin Islands”, Wat Res, 30 (1), 208-216.

1. Senta A. Marijanović

IX znanstveno-stručnog skupaVoda i javna vodopskrba, Osijek 2005. 2. Margeta J. Vodoopskrba korištenjem k

rvatskoj.Zagreb 2001 koj–opskrbljenost razvoj i stručni skup voda i javna

(NN 182/04). commendations, Addendum

vanje - 5. dio: Smjernice za

jernice o 3:1994)

Federation, 1995, 6-61 - 6-66. 10. HRN ISO 6058:2001 Water quality-determination of calcium content-

EDTA titrimetric method (ISO

fetus subspecies bacteraemia in febrile neutropaenicpateints linked to tank water Communicable Disease Intelligence (19):312-313.

12. Lye (1989) Bacterial levels in the Cistern Water systems in Northern Kentucky. Water Res Bulln

1

155

14. Simmons GC and Smith J (1999) “Roof water probable source of Salmonella infection”,NZ PublicHealth Rep, 4 (1) 5.

15. Yaziz M, Gunting H, Sapiari N and Ghazali A (1989) Evaluation of Rainwater Quality: Heavy Metals and Pathogens, IDRC, Ottawa, 103 p.

16. Koplan JP, Dean RD, Swanston WH & Tota B (1979) “Contaminated Roof-collected Rainwater as aPossible Cause of an Outbreak of Salmonellosis”, J Hygiene, Cambridge, 8, pp303-309

17. Lester R, 1999) “A mixed outbreak of cyptosporidium and giardiasis,” Update, Australia (9) pp14-15.

18. www.info-vis.net dostupno 10.09.2006. 19. www.vis-jan.com dostupno 10.09.2006.

156

HIDROKEMIJSKE KARAKTERISTIKE VODA IMOTSKE

M. Ujević*, r *, Ž. Dadi o *, b * S O alno i par tara zo a v (21 tih2 6 in izv je , rij p ( ka n ruImotske krajine. Podaci su obrađeni pom Q ha pro a te geokem odela MINTEQ za odredjivanje tipa vode i dobivanje uvida u h sk a istik dV p ju Imot k e d an su bik na tiI vo u o e o za e kalcito ov e nov v sta a de zv a i u rijeci su nezasićed dok su stajać z it te n ća koncentracija Mg2+ izvorima. Nisu pronađ etala u vodi, dušikovi spojevi su prisutni u niskim ncentraci , a nisu detektirani ni spojevi fosfora. Mikrobiološko one enje e na ru koji se na u n iglavnu prom u Kljucne rije drokemijski parametri, ka ina lit ode S Y Nineteen (19) physical and hydrochemi ters in water samcollected during 2005 and 2006 from ngs, lakes, river and stream l n o ots er sted. da ere yz r w ty

haracteristics using the QW_Chart and MINTEQ software. W te type. The tested waters vary from

e

KRAJINE

Z. Zo ić* ć*, E. L vrić Z. Gr avec

AŽETAK

dređivano je 19 fizk -kem jskih ame u u rcim ode ) uze u 005 i 200 god i s ora, zera eke i otoka 11 lo cija) a pod čju

oću W_C rt gramijskog m

idrokemij e kar kter e vo a. ode na odruč ske rajin omin tno Ca- arbo tnog pa.

spitivane de s slab zasić ne d sićen m. P ećanj zasiće sti idljivo je kod oda jaćic . Vo na i orim ne olomitom ice asićene dolom om se u jima javlja ve

nego na ispitivanimčajnije koncentracije mene zna

ko jamačišć uoč no je izvo Jauk lazi aselju uz

etnic .

ci: hi Imots kraj , kva eta v .

UMMAR

cal parame ples (21) spri (11

ocations) i area f Im ki w e te The ta w anal ed fo ater pes and hydrochemical c

aters in Imotski area are of Ca-bicarbonalightly saturated to saturated with calcite. Saturation increase was observed in stagnated waters. The spring waters are under saturated regarding to dolomite, while the stagnated waters are saturated with dolomite, which causes higher concentrations of Mg2+ than in springs. No significant concentrations of trace metals were found. Nitrogen compounds are present in very low concentrations, while phosphorus compound were not detected. Microbiological pollution was observed in the spring Jauk located in the populated are and near to the main road. Key words: Hydrochemical parameters, Imotska krajina, wat r quality.

* Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Zagreb ** Privatna gimnazija Zadar, Kraljskog Dalmatina 4, 23000, Zadar

157

UVOD Voda je oduvijek bila limitirajući faktor u razvoju nekog područja, a posebno u krškim područjima koja se odlikuju velikom količinom vode u podzemlju, rijetkim površinskim tokovima te velikim oscilacijama u količini vode tijekom kišnih i sušnih razdoblja. Imotska krajipodručja. U posljednjim desetljećima 20. stoljećdistribucijskom mrežom polako dolaziNapredak u vodoopskrbi je vidljiv. Međupažnju je zaštita voda – pogotovo izvosjetljivo područje. Glavni izvor koj se kje Opačac (jedan od izvora Vrljike). Smugrožen od septičkih jama i gnojnica iz oprolazi neposredno uz vodocrpilište. Nseptičke jame, nekontrolirano odlaganje ouzrokovati brzo onečišćenje krškog vodopostojećeg vodocrplišta kao i na detaljnijCilj ovog rada je:

- uspostavljanje baze podataka o kvaliteti i hidrokemijskim karakteristikama

- uočavanje različitih onečišćivala, njihovih mogućih izvora i utjecaja na

anju slivova, u definiranju zaštitnih zona te učinkovitoj zaštiti vodnih resursa.

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

–JI i važno za život u ovom kraju. Veliku važnost ima i rijeka Vrljika čiji se izvori

prihranjuju iz širokog krškog zaleđa, a koja ponire na JI dijelu polja. Uz SZ dio polja nalaze se duboke provalije koje su ili ispunjene vodom pa tvore jezera ili su im dna prekrivena obradivim tlom (doci). Među njima Crveno i Modro jezero u neposrednoj blizini grada Imotskog zauzimaju značajno mjesto. Crveno jezero nikad nije presušilo, dok Modro i Prološko jezero redovito presušuju. U tom periodu funkcioniraju kao ponori, a u vlažnom dijelu godine kao izvori (estavele). KLIMA Imotska krajina odlikuje se mediteranskom klimom promijenjenom utjecajima s kontinenta. Temperature su ljeti više nego u obalnom području, a zimi niže nego uz obalu zbog snažnog utjecaj planinskog masiva. Srednja godišnja temperatura

mu je srednja siječanjska 4,2 °C, a srednja srpanjska 23,3 °C. Postoje kišna i sušna razdoblja; kišna počinju u studenom i traju do travnja. Srednja godišnja količina padalina iznosi 1310 mm.

na jedno je od takvih hrvatskih krških

a vodovod Imotske krajine sa svojom i do najudaljenijih mjesta u krajini. tim, slijedeća točka kojoj treba posvetiti ora. Zaštita izvora u kršu posebno je oristi za vodoopskrbu u Imotskoj krajini ješten je u samom naselju te je direktno bližnjeg naselja, a i od prometnice koje eadekvatno napravljene i neodržavane tpada i nobrađenih otpadnih voda mogu

nosnika. Sve to navodi na potrebe zaštite a proučavanja okolnih vodnih resursa.

voda u Imotskij krajini

vodne resurse kao i ukazivanje na moguće mjere za poboljšanje situacije - hidrokemijski parametri mogu pomoći u određiv

Imotska krajina smještena je u južnom dijelu Hrvatske (Dalmatinska zagora). Tipično je područje krša u kojem se Imotsko polje pruža smjerom SZje

zraka prema mjerenjima na području Imotskog je 13,6°C pri če

158

HIDROGEOLOGIJA PODRUČJA

loška funkcija terena određena

osti ne

a Ponir u Roskom polju (BiH) dokazana je podzemna povezanost s izvorom Opačac (Slišković i Ivičić, 1999).

ETODE Mjes

u travanju 2005 i ožujku

draga

Modro jezero, Blato Akumulacija: Ričice Rijeka: Vrljika Potok : Ričina (Suvaja) (u kanjonu Badnjevice)

mjestima uzorkovanja (preuzeto iz Meridijani br. 100/05 i preuređeno).

Električna vodljivost, ukupno otopljene tvari (TDS) i temperatura izmjereni su na terenu s multiparametarskim terenskim instrumentom (LF 320, WTW). Instrument je kalibriran prije svakog izlaska na teren. Otopljeni kisik mjeren je s oximetrom (Oxi 340-A, WTW).

Sliv Imotskog polja i rijeke Vrljike pripada središnjem dijelu dinarskog krša. Ovo se područje u hidrogeološkom smislu odlikuje različitim položajem morfoloških i hidrogeoloških razvodnica. Površinski tokovi završavaju u ponorima ili ponornim zonama koji daju vodu u sliv gornjeg toka rijeke Tihaljine ili na vrulje u Jadranskom moru (Vrulja na Dubcima). Hidrogeoje: međusobnim odnosima hidrogeoloških karakteristika stijena, tektonskom oštećenosti, prostornim položajem geoloških struktura, morfologijom terena i količinom padalina. Postojanje slabopropusnih naslaga predstavlja barijeru tečenju podzemnih voda, s druge stane postoje i naslage koje u potpunsprječavaju tečenje u podzemlju već ga reguliraju i usmjeravaju. Cijelo je područje izgrađeno od vapnenaca u izmjeni s dolomitima (Slišković i Ivičić, 2000). Trasiranjem ponor

MATERIJALI I M

ta uzorkovanja i mjerenja «in situ»

Uzorkovanja su provedena

2006. Uzorci su uzeti na 11

Slika 1. Područje istraživanja s prikazanim

lokacija (sl. 1). Izvori: Dva oka,Utopišće, Opačac, Jauk, Duboka

Jezera: Mamića jezero,

159

Uzorkovanje i obrada uzoraka Uzorci su prikupljeni u polieteilenske boce i spremljeni u hladnjaku na 4 °C do daljnjih analiza. Uzorci za metale su prikupljeni u polietilesnke boce koje su prethodno oprane u 10% HNO3. Za određivanje otopljenih metala uzorci su profilitrrani na terenu kroz filtere od 0,45 µm i zakiseljeni (HNO3 supra pur 1/ 1000 v/v). Za određivanje ukupnih metala uzorci su zakiseljeni bez prethodne filtracije. Uzorci su konzervirani u hladnjaku na 4 °C. Uzorci za mikrobiološku analizu (ukupni koliformi, feklni koliformi...) uzeti su u sterilne staklene boce i čuvani u hladnjaku do analize u laboratoriju. Mikrobiološke analize uzete su samo na četiri mjesta uzorkovanja zbog ograničenog vremena čuvanja uzoraka (Mamića jezero, akumulacija Ričice (samo u 2005) te Modro jezero i Jauk). Metali su određeni na ICP-OES Intrepid II, Dual view, Thermo, a dominantni anioni (nitrati, kloridi, sulfati, fosfati) i kationa (kalcij, magnezij, natrij, kalij) na ionskom kromatografu IC 500, Dionex. Nitriti i amonij su određivani spektrofotometrijski na spektrofotometru PU-8620. Ukupna tvrdoća i hidrogenkarbonat određivani su titrimetrijski, a pH je mjeren s WTW pH-metrom, InoLab pH Level 2. Za određivanje tipa vode i Piperovih trilinearnih dijagrama koristen je QW_Chart, USGS Software. Indeksi zasićenosti kisikom i dolomitom, te log pCO2 izračunati su pomoću geokemijskog modela MINTEQ. Pri tome za SI=0 postoji termodinamička ravnoteža između vodene otopine i krute faze, SI<0 ukazuje na nezasićenost određenom mineralnom fazom i SI>0 ukazuje na zasićenost vodene otopine određenom mineralnom fazom. SI<0,3 predstavlja slabu zasićenost, a SI od 0,3-0,7 jaku zasićenost (Appelo i Postma, 2005).

160

REZULTATI I DISKUSIJA

ablica 1. Rezultati fizikalno-kemijskih ispitivanja u vodama Imotske krajine.

n na svim mjestima uzorkovanja i kreće se u rasponu od ko niske. U svim

ida čišćenja (Helena, 1998). Samo na uzorcima s izvora

(u 2005. god.) pronađene su jako niske količine ine nitrata su niske i kreću se od 0,95 do 5,92 mg/L NO3

-, dok samo

rani fosfati, a koncentracije metala (Pb, Cd, r, Cu, Zn i Ni) su ispod granice detekcije korištene metode ispitivanja. Fe, Mn, l prisutni su u koncentracijama do 2 µg/L. a četiri uzorka (Mamića jezero, akumulacija Ričice (samo u 2005.god.), Modro

ološka analiza. Rezultati

Lokacija Uzork. ºC mg/L pH El. vod µS/cm

Ca2+

mg/L Mg2+

mg/L Na+

mg/L K+

mg/L HCO3

-

mg/L Cl-

mg/L SO4

2-

mg/L

T

Datum T O2

Dva oka 15.04.2005. 12,2 15,4 7,48 365 75,4 2,86 1,75 0,29 233,0 3,30 6,12

11,6 11,3 7,51 368 72,6 2,36 1,75 0,34 237,3 3,30 5,74 31.03.2006 Duboka Draga 5,92 15.04.2005. 11,0 8,9 7,40 364 75,8 2,77 1,61 0,20 235,5 3,67

5,77 31.03.2006 10,7 8,8 7,65 376 74,3 2,49 1,81 0,34 252,2 3,49

Utopišće 9,90 15.04.2005. 13,9 6,8 7,53 445 98,6 2,90 5,09 1,63 284,5 7,72

9,38 31.03.2006 11,9 7,6 7,55 493 96,5 2,87 5,09 1,37 307,0 6,92

Opačac 5,91 15.04.2005. 11,9 13,1 7,76 362 74,6 2,75 2,04 0,39 229,3 3,58

5,82 31.03.2006 10,6 12,6 7,66 371 73,3 2,42 1,94 0,53 239,8 3,57

Jauk 7,79 359 74,2 2,29 1,49 0,20 225,6 3,03 5,53 17.04.2005. 10,8 n.m

0,31 250,4 3,25 6,26 02.04.2006 10,7 5,9 7,56 370 71,7 2,54 1,71

Vrljika 3 0,22 229,9 3,08 5,89 15.04.2005. n.m. n.m. 7,66 n.m. 75,1 2,65 0,9

31.03.2006 n.m. n.m. 7,59 369 72,7 2,39 1,76 0,36 239,8 3,19 5,83 Mamića jezero 12,4 7,6 8,19 323 62,6 5,28 1,63 0,24 207,6 3,44 2,56 16.04.2005.

01.04.2006 11,9 7,4 8,05 353 61,7 5,31 1,58 0,27 229,2 3,66 2,52

Blato 4,26 16.04.2005. 14,4 7,1 8,02 331 61,8 6,03 2,06 0,74 216,3 3,82

3,91 01.04.2006 n.m n.m. 8,20 333 59,5 5,82 2,29 0,73 221,7 4,39

Badnjevice 99 3,42 0,89 201,4 4,30 12,2 16.04.2005. 14,0 n.m. 8,22 342 61,9 6,

23,9 01.04.2006 14,3 11,0 8,04 420 68,9 9,34 5,11 0,86 245,4 5,90

Ričice 10,4 16.04.2005. 10,1 8,5 8,33 318 58,8 6,42 3,42 1,47 190,9 4,14 Modro jezero n.m. 8,33 364 64,7 8,58 2,48 0,86 218,8 4,65 5,94 17.04.2005. 10,6

236,7 4,93 6,00

n.m. – nije mjereno

02.04.2006 10,3 11,5 8,01 353 59,0 8,33 2,49 0,95

Vrijednosti za koncentracije dominantnih iona u oba uzorkovanja, pH, otopljeni kisik, temperatura i električna vodljivost dani su u tablici 1. Podaci pokazuju da je HCO - dominantni anio3190,9 do 307,0 mg/L. Koncentracije ostalih aniona su jauzorcima omjer Na+/Cl- je između 0,3-0,9 budući da natrij i klorid nisu prirodno prisutni u okolnom području. Lokalno povišene koncentracije natrija i klorukazivale bi na procese oneUtopišće i iz Modrog jezeranitrita. Količna izvorištu Utopišće ta vrijednost doseže 14,9 (2005). U svim uzorcima sadržaj organske tvari bio je nizak (potrošnja KMnO4 varira od 0,48 do 2,23 mg/L O2), nisu detektiCANjezero i izvor Jauk) napravljena je uz kemijsku i mikrobi

161

mikrobioloških analiza pokazuju mikrobiološko onečišćenje (prisutni ukupni oliformi i Echerichia coli) na izvoru Jauk što ukazuje na vjerojatno zagađenje iz

(anioni i kationi) mogu biti prikazane Piper-ovim

. Slične vode su prikazane u jasno prikazanim

a, indicirajuci fenomene miješanja, precipitacije i otapanja

azanog dijagrama na slici 2 vidi se da vode pripadaju Ca (Mg)-HCO3 tipu što je i za očekivati s

a

Slika 2. p Pomoću g ni su slijedeći rezultati o promjenama parcija g-vode anje zasićenosti vidljivo sta zasićen-vode na ipotok u kanjonu Badnjevice koji je vrlo slabog protoka) zasićene dolomitom te se u njima v ca 1).

kobližnjih septičkih jama i gnojnica. Uzorci iz Modrog jezera i Mamića jezera bili su mikrobiološki ispravni.

Hidrokemijske karakteristike voda na izvorima i jezerima bazirane na kemijskom sastavu

dijagramom (Fetter, 1991)

područjim

(Helena, 1999). Iz prik

obzirom na sastav okolnih stijen(vapnenci u izmjeni s dolomitima).

Pi erov dijagram voda Imotske krajine.

eokemijskog modela dobivelno pritiska CO2 i o uvjetima zasićenosti (sl. 3): su slabo zasićene do zasićene kalcitom (SI>0). Poveć je kod voda stajaćica; gdje dolazi do gubitka CO2 što dovodi do poraja kalcitom i taloženja i laganog smanjenja koncentracije Ca2+

zvorima i u rijeci su nezasićene dolomitom dok su stajaćice (jezera i

ja lja veća koncentracija Mg2+ nego na izvorima (tabli

-3,5

-3

a

ero to ce ice

o je

zero

-2,5SI k

-2alci

t

-1,5 Dub

o

Mam

i

Ba

Mod

r

, SI d

o -1 Dv

ka d

r

Uto

pi

Opa Vr

ljik

ća je

z Bla

dnje

vi

Rič

lom

it

-0,5

0

a ok

a

aga

šće

čac

, log

pC

0,5

1

O2

1,5 SI Kalcit SI Dolomit log pCO2

Slika 3. o Pr mjene zasićenosti kalcitom i dolomitom, varijacije log pCO2.

162

ZAKL Č Vode na ominantno su Ca-bikarbonatnog tipa. Ispitiva vidljivo jedolomitomkoncentrac m izvorima. Dušiko ssu nitriti p isu pronađene značajnije koncentracije metala u vodi, a nisu detektirani ni spojevi fosfora. Mikrobiološko onečišćenje

očeno je na izvoru Jauk koji se nalazi u naselju i uz glavnu prometnicu. odudranost analiza iz 2005. i 2006. godine govori o konstantnosti kemijskog

godin

kema, Roterdam, p.131. . Fetter, 1994. Applied hydrogeology. 3th ed. Macmillan: New York.

l

Zbornik radova 2. hrvatska konferencija o vodama - Hrvatske ovnik, 19.- 22. svibnja 1999. Hrvatke

vode, ur. D.Gereš. ć, D., 2000. Hidrogeologija Imotskog polja. Rudarsko

JU AK

području Imotske krajine dne vode su slabo zasićene do zasićene kalcitom. Povećanje zasićenosti

kod voda stajaćica. Vode na izvorima i u rijeci su nezasićene dok su stajaćice zasićene dolomitom te se u njima javlja veća ija Mg2+ nego na ispitivani

vi pojevi (nitrati i nitriti) prisutni su u niskim koncentracijama pri čemu risutni u samo dva uzorka. N

uPsastva vode, no svakako bi trebalo uzeti uzorke i u drugim hidrološkim periodima

e da se to i potvrdi. LITERATURA: 1. Appelo, C.A.J. and Postma, D. 2005. Geochemistry, groundyater and

pollution. 2nd ed. Bal23. Helena, 1999. A case of hydrochemical characterization of an alluvia

aquifer influenced by human activities. Water, Air and Soil Pollution 112, 365-387.

4. Slišković, I., Ivičić, D., 1999. Hidrogeologija sliva i korištenje voda rijeke Trebižat.vode od Jadrana do Dunava, Dubr

5. Slišković, I., Ivičigeološki glasnik 4, 59-67.

163

ELEKTROLITSKI HIPOKLORIT – NOVO SREDSTVO ZA

AŽETAK Elektrolitski hipoklorit je sredstvo za dezinfekciju vode koje objedinjava pozitivne karakteristike plinovitog klora i klordioksida i to: djelotvornost, sigurnosne mjere rada i troškovi eksploatacije. Proizvodi se mjestu potrošnje, elektrolizom otopine kuhinjske soli – NaC. Elektroliza ne zahtjeva posebne mjere zaštite, a djelotvornost nastalog hipoklorita je jednaka ili bolja od djelotvornosti plinovitog klora. Prema kalkulacijama produkt jeftiniji od plinovitog klora. Može se koristiti u sustavima javne vodoopskrbe, bazenima za rekreaciju, te za industrijske potrebe. Ključne riječi: dezinfekcija vode, elektrolitski hipoklorit 1. UVOD

novni proces obrade vode, kojim se patogeni

d procesa sterilizacije, kojim se potpuno uništavaju svi mikroorganizmi ključujući bakterije, amebe, alge, spore i virusi. redstva za dezinfekciju koja se koriste mogu se podijeliti prema aktivnim nkcionalnim grupama na:

redstva na bazi klora: plinoviti klor, kalcij-hipoklorit, natrij-hipoklorit, klor ioksid, kloramini redstva na bazi kisika: ozon, vodik-peroksid ili njihova kombinacija nergija zračenja: ultravioletne zrake ( UV ), ili kombinacija UV+ ozon, UV+ odik- peroksid

općih kriterija za procjenu podobnosti različitih sredstava za ezinfekciju vode i to:

inancijski

DEZINFEKCIJU VODE Dubravko Dragojević* S

Dezinfekcija vode je osmikroorganizmi unuštavaju ili inaktiviraju. Proces dezinfekcije treba razlikovati ouSfusdsev Postoji nekolikodEfikasnost sredstva za dezinfekciju prema mikroorganizmima Stvaranje što manje toksičnih nusprodukata Ostvarivanje rezidualne koncentracije zbog zaštite od ponovne kontaminacije Mogućnost proizvodnje Sigurnosne mjere korištenja F Najčešće korištena sredstva za dezinfekciju vode su na bazi klora i to: plinoviti klor i u novije vrijeme klor dioksid.

* GKG d.o.o - Zagreb - Podružnica: Vodoopskrba i odvodnja

165

2. KLOR I KLOR DIOKSID U DEZINFEKCIJI VODE

od dezinfekcije vode za piće klorom ili klor dioksidom dolazi do kemijskih akcija tzv. dvostrukog djelovanja. Pozitivni efekt zbog kojeg se dezinfekcija

vanje mikroorganizama, posebno patogenih, što dovodi i država kvalitetu vode unutar zakonodavnih normi. Negativni učinci se iskazuju u

stvaranju dezinfekcijskih nusprodukata od kojih neki mogu imati izražena arcinogena, mutagena ili toksična djelovanja na živu stanicu.

2.1. PREDNOSTI I NEDOSTACI DEZINFEKCIJE Cl2 i ClO2

a) Prednosti dezinfekcije plinovitim klorom:

− niska cijena klora − efikasan za umjereno bakteriološki opterećenu vodu

b) Nedostaci: − klor je toksičan − sa fenolima i krezolima stvara spojeve koji vodi daju neugodan miris − sa prisutnom organskom tvari stvara trihalometane od kojih su neki i

karcinogeni − sa bromidima stvara bromirane spojeve, koji su štetni kao i klorirani. − sa amonijakom stvara kloramine koji daju karakterističan miris i

smanjuju efekt dezinfekcije − rezidualna svojstva ograničena su na 48-72 sata − u niskim koncentracijama ne djeluje na viruse i spore − kod viših pH vrijednosti vode smanjuje se dezinfekcijski potencijal − kod rada s klorom (otrov II skupine ) potrebne su skupe i opsežne

mjere zaštite i specijalne dozvole kod uvoza, prijevoza, skladištenja i korištenja

− kvaliteta isporučenog klora ovisi od šarže do šarže − ne proizvodi se u Hrvatskoj

c) Prednosti dezinfekcije klor dioksidom − proizvodi se na mjestu potrošnje u količinama potrebnim za

dezinfekciju − dobiva se reakcijom natrij-klorita i solne kiseline kemikalije koje

spadaju u otrove III skupine − dezinfekcijsko svojstvo je dvostruko veće od klora − djeluje u niskim koncentracijama i u širokom pH području ( 5,5-10 ) − ne stvara kloramine, trihalometane ili bromirane spojeve − ima dugotrajniji rezidual nego klor

d) Nedostaci − skuplji je od klora − toksičan plin − eksplozivan na zraku ako je razina koncentracije veća od 300g/m3 − eksplozivan u vodi u koncentraciji većoj od 30g/l − u slučaju akcidenta kada se direktno pomiješaju reaktanti natrij-klorit i

solna kiselina dolazi do nekontrolirane eksplozije − u toku reakcija dezinfekcije razgrađuje se na nepoželjne spojeve

klorite i klorate. Klorit ion u stanicama oksidira hemoglobin u methemoglobin i izaziva hemolitsku anemiju

Kreprovodi, je uništao

k

166

− kod koncentracija većih od 0,25mg/l dolazi u toploj vodi do ispliniritacije o

javanja klor dioksida i do pojave intezivnog oštrog mirisa te čiju i dišnih puteva

25mg/l , u ovisnosti o kvaliteti vode za piće, dokazuju se vrijednosti za klorit iznad zakonski dozvoljenih

ncentracija od 0,2mg/l. Time je onemogućeno korištenje viših djelotvornih koncetracija

− ne primjenjuje se u vodi koja sadrži željezo i mangan, jer se stvaraju talozi i nusprodukt klorit ion

− reagens natrijev klorit ne proizvodi se u Hrvatskoj

TROLITSKI HIPOKLORIT- ALTERNATIVA KLORU I

voj novog elektrokemijskog

sima i sl. redstavlja najjeftiniju, pouzdanu i sigurnu alternativu postojećim sredstvima za

− kod rezidualnih koncentracija od 0.

ko

3.0. ELEK

KLORDIOKSIDU Svako sredstvo za dezinfekciju ima svoje korisničke limite koji se mogu grupno nazvati: zdravstveni, tehnološki, sigurnosni i financijski. Tako i najčešće korišteni dezinficijensi klor i klor dioksid uz svoje pozitivno djelovanje imaju i velik broj nepoželjnih svojstava. To saznanje je uvjetovalo razpostupka kojim se pokušalo dobiti novo sredstvo za dezinfekciju tzv. elektrolitski hipoklorit. Objedinio je najbolje karakteristike klora i klordioksida, a to su: djelotvornost, proizvodnja na mjestu korištenja ( in situ ), sigurnosne mjere rada i niska cijena proizvodnje. 3.1. ELEKTROLITSKI HIPOKLORIT – proizvodnja na mjestu korištenja Proizvodnja na mjestu korištenja tj. na izvorištima, u tehnološkim procepdezinfekciju.

Slika 1. Glavni dijelovi postrojenja

167

Osnovne prednosti su: − Siguran u radu za ljude u proizvodnji i za okoliš − Smanjeni troškovi proizvodnje − Sirovine za proizvodnju su: sol (NaCl), voda i električna energija

Moguća nadogradnja uređaja prema ptrebi korisnika Jednostavno održavanje

rancija na elektrode 7 godina

16000 litara vode postići koncentracija od 0,5mg/l

− Zadovoljava sve uvjete zdravstvenog i sigurnosnog zakonodavstva − Poboljšava kvalitetu vode − Smanjeni broj dezinfekcijskih nusprodukata − Garancija za funkcijonalnost − Proizvodnja el. hipoklorita prema potrebama korisnika

Rad uređaja ne ovisi o nabavi specijalnih kemikalija −−−− Ga Princip rada uređaja: Proizvodnja elektrolitskog hipoklorita je jednostavan i siguran proces. Započinje postupkom omekšavanja vode koja se uzima iz vodoopskrbne mreže. Omekšana voda distribuira se u spremnik sa natrij kloridom. Miješanjem vode i soli dobiva se 30%-tna slana otopina, koja se razrijeđuje u omjeru 1:10 kako bi se dobila 3%-tna radna otopina. Pomoću dozirne pumpe slana otopina prolazi kroz elektrolitičku čeliju. Pod utjecajem istosmjerne električne energije niskog napona dolazi do oksido-redukcijskih procesa koji na izlazu iz uređaja proizvedu 0,8% natrijev hipoklorit. Nusproduk kod redoks reakcija je mala količina plina vodika koji se ispušata kontinuirano u atmosferu. Nastali el. hipoklorit se skladišti u rezervoaru koji može imati volumen za višednevno korištenje. Koncentrirana otopina sadrži 8000mg/l aktivnog hipoklorita koja se pomoću dozirnih pumpa injektira u vodu koja se treba dezinficirati. Ukoliko se dezinfekcija provodi na vodoopskrbnom sustavu, sa jednom litrom koncentrirane otopine može se u

Slika 2. Shema tehnološkog procesa

168

Kemizam reakcije: NaCl + aOCl + sol + energija ------ hipoklorit Količina trebna za dobivanje 1 Sol El. enerVoda Orijentaciona cijena dobivanja 1kg klora iznosi cca 7 kuna .Uz pretpostavku da se dezinfekcija vode provodi uz maksimalnu dozu od 0.5mg/l, moguća je primjena za 2000 m vode, što daje jediničnu cijenu koštanja od 0,0035 kn/m3.

H2O + 2e----------------- N H2 voda + + vodik

reaktanata po kg klora:

= 2.8 kg gija = 4,0 KWh = 125 litara

3

Kapacitet uređaja: Uređaji su dimenzionirani tako da mogu zadovoljiti najrazličitije potrebe korisnika. Proizvodnja elektrolitskog hipoklorita koja se može dobiti kreće se od 3,0 – 1300 kg/danu što je dovoljno za kapacitete crpilišta veći od 2.000.000 m3 vode na dan. Za orijentaciju, izvorište od 100 l/s uz dozu od 0,5 mg/l može koristiti uređaj kapaciteta od 4,5 kg Cl2/danu.

đaj u radu

Slika 3. Elektrolitski ure

169

ZAKLJUČAK Elektrolitski hipoklorit po svojim karakteristikama može biti bolja alternativa sredstvima za dezinfekciju na bazi klora ili klor dioksida. Mogućnost proizvodnje „ na licu mjesta „ djelotvornost na patogene mikroorganizme, niski stupanj sigurnosnih mjera i niska cijena troškova proizvodnje predstavljaju osnovne

klanjanje

. Podaci sa interneta i dostupna literatura proizvođača uređaja

elemente koji mogu prevladati kod odabira dezinfekcijskog sredstva. Svaku novu tehnologiju pa tako i ovu poželjno je provjeriti preko pilot uređaja u područjima primjene kao što su: vode za piće, bazeni za rekreaciju, umirisa, preradi otpadnih voda, sustavima za hlađenje i sl. LITERATURA: 1

170

SPORI PJEŠČANI FILTRI NEKAD I SAD – ISKUSTVA NA

u Engleskoj i traje sve do danas. Cilj ovog rada bio je analizirati efikasnost rada SPF naročito tijekom ljeta kada postrojenje za kondicioniranje vode Butoniga radi sa sirovom vodom niske kvalitete. U periodu od oko godinu dana prosječna vrijednost ukupnog organskog ugljika (TOC) u sirovoj vodi bila je oko 2,64 mg/l, a nakon brze filtracije 2,01 mg/l. U procesu predobrade ukloni se svega oko 24 % TOC-a iz sirove vode što upućuje na zaključak da je oko 76% organske tvari otopljena organska tvar. Nakon oksidacije ozonom i procesa filtracije na SPF prosječna koncentracija TOC-a bila je 1,5 mg/l, u ovoj fazi ukloni se prosječno još 25%. Prosječna koncentracija amonijaka u sirovoj vodi u ljetnom periodu bila je 0,70 mg/l, a nakon brze filtracije oko 0,42 mg/l, dakle uklanjanje u predobradi je loše. Na izlazu iz SPF prosječna koncentracija amonijaka bila je ispod 0,03 mg/l, uz efikasnost uklanjanja od gotovo 95%. SPF su i jedna od najboljih poznatih barijera za patogene mikroorganizme. Naši rezultati pokazuju da na izlazu iz SPF povremeno imamo povećan ukupan broj bakterija, te koliforma, ali su vrlo rijetko dokazani fekalni organizmi. Efikasnost uklanjanja mikororganizama najviše ovisi o pravilnom održavanju SPF.

ljučne riječi: spori pješčani filtri – SPF, uklanjanje organske tvari, amonijak

in the early nineteenth century in England and they re used until today.

of this work ze ncy sp when Buton ater treat plant operates with raw water of poor

pe he averag e TOC i water w ut 2,64 id filtr 2,01 mg/l he pretrea t only abo % TOC

om raw water is removed that leads to a conclusion that about 76% of organic atter is dissolved. After oxidation with ozone and SSF average TOC

oncentration was 1,5 mg/l, and additional about 25% in average is removed.

BUTONIGI Bojana Hajduk Černeha*, Sandra Nežić* SAŽETAK Filtracija na sporim pješčanim filtrima (SPF) jedna je od najstarijih poznatih metoda kondicioniranja vode. Njihova komercijalna primjena počinje u ranom devetnaestom stoljeću

K SLOW SAND FILTERS BEFORE AND NOW – BUTONIGA EXPERIENCE SUMARRY Slow sand filtration is one of the oldest known methods for water purification. Their commercial use started aThe aim was to analy the efficie of the SSF, e ecially duringsummer, iga w ment quality. In about one year riod t e valu n raw as abomg/l, after rap ation . In t tmen ut 24frmc

* VSI–Vodovod Butoniga d.o.o., Sv.Ivan 8, Buzet

171

Average ammonium concentration in raw water during summer was 0,70 mg/l, after rapid filters about 0,42 mg/l, so the removal in pretreatment is poor. At the SSF outlet average ammonium concentration was less than 0,03 mg/l, with the

ost 95%.

UVOD Filtracija na sporim pješčanim filtrima jedna je od najstarijih poznatih metoda kondicioniranja vode. Njihova komercijalna primjena počinje u ranom devetnaestom stoljeću u Engleskoj i traje sve do danas. U početku primjene osnovni princip metode bio je vrlo spora filtracija površinske vode (zahvaćene iz rijeke, jezera ili akumulacije) kroz pijesak fine granulacije, bez prethodne koagulacije. Mnoge Europske metropole kao što su London, Pariz, Den Haag, Amsterdam ili Stockholm i danas na svojim uređajima za kondicioniranje vode koriste spore filtre kao zadnju fazu procesa proizvodnje vode za piće. Kako je tijekom godina, zbog sve većeg onečišćenja opadala kvaliteta vode koja se pročišćava za vodoopskrbu, dodavani su opsežni procesi predobrade vode koji najčešće uključuju koagulaciju, ozoniranje i brzu filtraciju, ali spori filtri su opstali. U novije vrijeme postoji trend vraćanja ovoj metodi pročišćavanja vode, zbog manjih investicijskih troškova u gradnji uređaja sa sporim filtrima, jednostavnog rukovanja, te dokazane efikasnosti u uklanjanju mutnoće, mikroorganizama i organske tvari iz vode.

pori filtri su najčešće betonski bazeni velike površine (1000 – 2000 m2), koji

supernatantu oko 0,7 do metra.

je biološka filtracija. Na površini sporog ačk

decke“ (dos d kož ast e m, prekriva površinu filtra i izvrsna je barijera za patogene organizme, te

organsk kao i pecifična ćenja S se od itih zajednica bakterija, kvasaca,

zoopla na, i ličinki kukaca koji se, zapravo, hrane organskom ari iz vode.

Prema dosadašnjim svjetskim iskustvima u radu, te provedenim studijama prikazani su u tablici 1. sumirani rezultati efikasnosti sporih filtra(1).

removal efficiency of almSSF are one of the best known pathogens barrier. Our results are showing sometimes higher concentrations of plate counts at the filter outlet, and coliforms, but fecal organisms are rarely found. Microorganism removal efficiency mostly depends on proper maintenance of the SSF. Key words: slow sand filters – SSF , organic removal, ammonium

Smogu biti otkriveni ili natkriveni, ispunjeni slojem pijeska debljine od 0,75 do 1,25 metara, granulacije oko 0,3 milimetra, položenog na sloj šljunka krupnije granulacije, dok je na dnu bazena drenažni sustav za odvodnju filtrata. Brzina filtracije kreće se od 0,1 do 0,3 m/sat (protok od 0,1 m3 po m2 površine filtra, na sat), uz kontaktno vrijeme od 3 do 10 sati i visinu vode u2Mehanizmi uklanjanja mutnoće i mikroorganizama iz vode na sporim filtrima odvijaju se na dva nivoa. Jedan je mehanička filtracija kroz sloj pijeska fine granulacije, a drugi, mnogo značajniji,filtra izrasta sloj živih organizama, koji se naziva njem

je „prljavaim izrazom

e do debljin„schmutz lovan prijevo a“), koji naroko 25 mefikasno uklanja mutnoću, u tvar, neka s onečiš(algalni toksini). astoji različfitoplanktona, nktotv

172

Tablica 1. Prikaz kapaciteta uklanjanja onečišćenja na sporim pješčanim filtrima.

Parametar kvalitete vode Kapacitet uklanjanja Mutnoća < 1 NTU Koliformne bakterije 1 – 3 log jedinice Entero virusi 2 – 4 log jedinice Giardia 2 – 4+ log jedinice Cryptosporidium > 4 log jedinice Otopljeni organski ugljik < 15 – 30 % Biorazgradivi organski ugljik < 80 % Asimilabilni organski ugljik < 65 % Prekursori trihalome 5 % tana < 20 – 3Željezo i mangan > 67 %

Efikasnost pročišćavanja sporog filtra ovisi o karakteristikama sirove vode, temperaturi, te vremenu formiranja površinskog sloja. Efikasnost raste s vremenom, kako biološki sloj raste, odnosno sazrijeva, što znači da je potrebno određeno vrijeme kada se čisti filtar stavi u rad za postizanje željene kvalitete filtrata. U tom periodu „zrenja“ filtra, filtrat se pušta u drenažu, a to može trajati od 2 dana do nekoliko tjedana. Spori filtri imaju svoje cikluse rada koji mogu trajati od 30 do 300 i više dana. U trenutku kada dođe do začepljenja površine filtra, te naraste razlika pritiska, potrebno je filtar isprazniti, skinuti gornji sloj

Uklonjeni pijesak se pere na hidrociklonu i pohranjuje na deponiju pijeska. Slojevi se skidaju dok ukupna debljina filtarskog materijala ne padne na oko 60 cm. Tada se iz filtarskog polja sav pijesak isprazni, opere i nanovo napuni polje. Cilj ovog rada bio je analizirati efikasnost rada sporih pješčanih filtra, naročito tijekom ljeta, kada postrojenje za kondicioniranje vode Butoniga radi sa sirovom vodom niske kvalitete. Efikasnost spore filtarcije praćena je kroz tri osnovna parametra: mutnoću izlazne vode, koncentraciju ukupnog organskog ugljika, te koncentraciju amonijaka. MATERIJALI I METODE Proces na postrojenju za kondicioniranje vode Butoniga sastoji se od slijedećih stupnjeva:

predozoniranje koagulacija uz korekciju pH vrijednosti flokulacija – agregacija flokula flotacija sa otopljenim zrakom filtracija na dvoslojnim brzim filtrima

dezinfekcija sa klorom

pijeska debljine oko 3 cm, zajedno sa slojem „schmutzdecke“, te filtar ponovno staviti u rad. Taj dio posla zahtijeva ili odgovarajuću mehanizaciju, ili dovoljno radne snage, jer je cijeli proces važno obaviti u što kraćem roku.

glavno ozoniranje filtracija na sporim filtrima

korekcija pH vrijednosti sa zasićenom vapnenom vodom dokloriranje u tlačnom vodu

173

Proces pročišćavanja vode može po izboru biti cjelovit, ili djelomičan. Kod djelomičnog procesa nema korekcije pH vrijednosti u koagulaciji, ni na kraju procesa, a u slučaju dobre kvalitete sirove vode premošćuje se proces flokulacije i flotacije, te se voda nakon dodatka kemikalija u koagulaciji direktno filtrira na

parametara procesa, prvenstveno oziranja kemikalija, te stalan nadzor nad procesom. Osim toga svakodnevno se naliziraju kemijski i mikrobiološki pokazatelji u internom laboratoriju.

15 mjeseci. Analizirani su pokazatelji mutnoće, organske tvari i amonijaka u sirovoj vodi koja ulazi na proces pročišćavanja, u filtratu nakon brze filtracije što je ujedno i ulaz na spore filtre, te u filtratu nakon sporih filtra. Spori filtri su otvorenog tipa, podijeljeni u dvije grupe SF1 i SF2 koje se sastoje od 5, odnosno 4 filtarska polja, svako približne površine od 1000 m2. Građeni su kao betonski bazeni, na dno su položene betonske cigle kroz koje se voda drenira u prihvatni cjevovod, na sloju cigle su dva sloja šljunka različite granulacije, koji nose filtarski medij – kvarcni pijesak granulacije oko 0,3 mm. Visina supernatanta je oko 1,2 m. Brzina filtracije je vrlo različita, jer ovisi o protoku kroz postrojenje i broju polja u radu, a kreće se od 0,05 do 0,3 m/h. Temperatura je mjerena na laboratorijskom pH metru, sa temperaturnom sondom tipa WTW ino LAB pH/ion. Za mjerenje mutnoće uzoraka korišten je laboratorijski turbidimetar (nefelometar) WTW 555. Ukupni organski ugljik mjeren je na instrumentu “Total Organic Carbon Analyzer model TOC – 5050A“ (Shimadzu corp., Japan) standardnom analitičkom metodom(2).

a mjerenje amonijaka metodom sa Nessler reagensom korišten je UV-VIS pectrophotometar UV-1202 (Shimadzu corporation, Tokyo, Japan).

dvoslojnim brzim filtrima. U ovom radu nije uzet u obzir utjecaj različitog načina vođenja procesa predobrade na aktivnost sporih filtra. U procesu obrade vode mjeri se kontinuirano („on-line“) veći broj parametara kvalitete vode, koji se koriste za podešavanjedaZa analizu efikasnosti rada sporih pješčanih filtra korišteni su rezultati laboratorijskih analiza u periodu od

ZS

174

REZULTATI I RASPRAVA

dnosti mutnoće u uzorcima sirove vode u promatrano

e osti mu TU) u a sirove filtrata s dnostima tnoće sirove vode je pomaknuta prema gore

ti)

Uklanjanje mutnoće

a slici 1. prikazane su sve izmjerene vrijeNi filtrata

m periodu.

Slika 1. Sve izmjeren(Napomena: ordinata

vrijedn tnoće (N uzorcim vode i a vrije mu

radi bolje preglednos

-30

-20

-10

0

10

20

30

40

50 0,8

60

08.04.05. 28.05.05. 17.07.05. 05.09.05. 25.10.05. 14.12.05. 02.02.06. 24.03.06. 13.05.06. 02.07.06. 21.08.06.

mut

noća

siro

ve v

ode

NTU

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,9

mut

noća

filtr

irane

vod

e N

TU

sirova voda brzi filtri spori filtri1 spori filtri2

U tablici 2. i na slici 2. prikazane su prosječne, najmanje i najveće izmjerene vrijednosti mutnoće vode u obrađenom periodu. Prosječna vrijednost mutnoće sirove vode bila je 5,9 NTU, sa rasponom od 1 do 50 NTU, a mutnoća filtrata kretala se oko 0,1 NTU, sa ekstremom na 0,92 NTU. Iz ovih podataka jasno je da spori pješčani filtri u ovom procesu ne utječu značajno na uklanjanje mutnoće jer se 95,5% mutnoće u prosjeku uklanja već na brzim filtrima. Tablica 2. Prosječne, najmanje i najveće izmjerene vrijednosti mutnoće (NTU) u uzorcima sirove vode i filtrata. Uzorak sirova voda brzi filtri spori filtri1 spori filtri2 Prosjek 5,93 0,16 0,12 0,12 najmanja vrijednost 1,02 0,03 0,03 0,03 najveća vrijednost 49,5 0,91 0,48 0,92 b 248 253 251 roj mjerenja 253

175

Slika 2. Prosječne i najveće izmjerene vrijednosti mutnoće (NTU) u uzorcima sirove vode i filtrata.

49,5

0,91 0,48 0,92

5,930,16 0,12 0,12

0

5

10

15

20

25

30

NTU

45

50

35

40


prosjek

najviše

Uklanjanje organske tvari

Za analizu efikasnosti uklanjanja organske tva

ri korištene su izmjerene vrijednosti

a (TOC mg/l) u uzorcima

ukupnog organskog ugljika. Na slici 3. prikazane su sve izmjerene vrijednosti ukupnog organskog ugljika u uzorcima sirove vode i filtrata u promatranom periodu. Slika 3. Sve izmjerene vrijednosti ukupnog organskog ugljiksirove vode i filtrata.

3,500

4,000

0,00028.05.05. 17.07.05. 05.09.05. 25.10.05. 14.12.05. 02.02.06. 24.03.06. 13.05.06. 02.07.06. 21.08.06

0,500

1,000

1,500

2,000

2,500

3,000

.

TOC

mg/

l


176

U tablici 3. i na slici 4. prikazane su prosječne, najmanje i najveće izmjerene rijednosti ukupnog organskog ugljika u obrađenom periodu. Prosječna vrijednost

ukupnog organskog ugljika u sirovoj vodi bila je oko 2,6 mg/l, sa rasponom od filtratu brzih filtra prosječna vrijednost bila je oko 2 mg/l, a u

ltratu sporih filtra obiju grupa kretala se oko 1,5 mg/l.

upnog organskog gljika u uzorcima sirove vode i filtrata.

v

2,2 do 3,4 mg/l, ufi Tablica 3. Prosječne, najmanje i najveće izmjerene vrijednosti uku Uzorak sirova voda brzi filtri spori filtri1 spori filtri2 Prosjek 2.642 2.009 1.516 1.480 najmanja vrijednost 2.214 1.598 0.977 1.067 najveća vrijednost 3.373 2.799 2.217 2.149 broj mjerenja 232 232 232 232

Iz prikazanih vrijednosti vidi se da se ukupni organski ugljik ne kreće u velikom rasponu, čak ni u sirovoj vodi. Prosječna vrijednost TOC-a na kraju procesa od 1,5 mg/l smatra se prema literaturnim podacima vrlo dobrim rezultatom uklanjanja organske tvari iz površinske vode(3). Slika 4. Prosječne i najveće izmjerene vrijednosti ukupnog organskog ugljika u uzorcima sirove vode i filtrata.

3.37

2.80

2.22 2.15

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.500

3.500

TOC

mg/

l

3.000

00

00

2.0021.516 1.484

2.642

00

00

00


prosjek

najviše

)/C1 X 100,

ri čemu je C1 koncentracija u uzorku na ulazu u neku fazu procesa, a C2 koncentracija na izlazu iz tog stupnja pročišćavanja.

Uklanjanje nekog parametra u procesu izračunava se prema formuli:

(C1 – C2 p

177

Uklanjanje ukupnog organskog ugljika nakon predobrade i brze filtracije u odnosu na sirovu vodu bilo je prosječno oko 24%, u rasponu od 7 do 37%. Uklanjanje kroz cijeli proces je prosječno oko 43%, u rasponu od 23 do 66%. Uklanjanje u samoj fazi spore filtracije, promatrajući kao ulaznu vrijednost koncentraciju nakon brzih filtra je oko 25%, u rasponu od 2 do 50%. Takve dobivene vrijednosti u skladu su sa literaturnim podacima o efikasnosti rada sporih pješčanih filtra(1). Ovi rezultati prikazani su na slikama 5.,6. Slika 5. Efikasnost uklanjanja ukupnog organskog ugljika na brzim i sporim filtrima u odnosu na koncentraciju u sirovoj vodi kroz cijeli promatrani period.

.

10.

20.

30.

40.

50.

60.

70.

28.05.05. 17.07.05. 05.09.05. 25.10.05. 14.12.05. 02.02.06. 24.03.06. 13.05.06. 02.07.06. 21.08.06.

TO

C % brzi filtri

spori filtri1 spori filtri2

Slika 6. Efikasnost uklanjanja ukupnog organskog ugljika na sporim filtrima u odnosu na koncentraciju nakon brzih filtra kroz cijeli promatrani period

0.0

10.0

20.0

30.0

40.0

50.0

60.0

28.05.05. 17.07.05. 05.09.05. 25.10.05. 14.12.05. 02.02.06. 24.03.06. 13.05.06. 02.07.06. 21.08.06.

TO

C % spori filtri1

spori filtri2

178

Kako je iz ovih prikaza vidljivo efikasnost uklanjanja raste ljeti i u ranu jesen, a ada u zimskom periodu, stoga je ispitan i utjecaj temperature vode na efikasnost

procesu, te efikasnost ovisi o velikom broju različitih faktore, koji vdje nisu razmatrani.

a slici 7. prikazana je efikasnost uklanjanja organske tvari kroz cijeli proces u i o temperaturi sirove vode. Vidi se da ona značajno raste sa promjenom

mperature vode, od oko 35% kod 5oC, do oko 50% iznad 20oC. Ta je ovisnost

mperaturi sirove vode.

puklanjanja organske tvari na sporim filtrima. Treba uzeti u obzir da se radi o biološkomo Novisnosttelinearna, ali je rasipanje rezultata dosta veliko. Slika 7. Efikasnost uklanjanja ukupnog organskog ugljika kroz cijeli proces obrade vode u ovisnosti o te

20.

25.

60.

65.

70.

40.

45.

50.

55.

% u

klan

janj

a

30.

35.

0 5 10 15 20 25

temperatura vode

spori filtri1 spori filtri2 Linearni (spori filtri2) Linearni (spori filtri1 ) Linearni (spori filtri2) Uklanjanje amonijaka Na slici 8. prikazane su sve izmjerene vrijednosti koncentracije amonijaka u uzorcima sirove vode i filtrata u promatranom periodu.

179

Slika 8. Sve izmjerene vrijednosti koncentracije amonijaka u uzorcima sirove vode i ltrata fi

0.8

1

1.2

1.4

mg/

l

0.2

0.4

0.6MDK

008.04.05. 28.05.05. 17.07.05. 05.09.05. 25.10.05. 14.12.05. 02.02.06. 24.03.06. 13.05.06. 02.07.06. 21.08.06.


spori filtri2

Tablica 4. Prosječne, najmanje i najveće izmjerene vrijednosti koncentracije amonijaka u uzorcima sirove vode i filtrata. Uzorak sirova voda brzi filtri spori filtri1 Prosjek bez nula 0.222 0.130 0.030 0.024 najmanja vrijednost 0.02 0 0 0 najveća vrijednost 1.28 0.72 0.116 0.09 broj mjerenja 274 273 274 274 Slika 9. Prosječne i najveće izmjerene vrijednosti koncentracije amonijaka u uzorcima sirove vode i filtrata.

1.28

0.72

0.12 0.09

0.222 0.130 0.030 0.0240.000

0.200

0.400

0.600

0.800

1.000

1.200

1.400

mg/

l


prosjek bez 0

maximum

180

Vrijednosti amonijaka u sirovoj vodi kreću se u periodu najlošije kvalitete sirove vode (što je u pravilu od sredine kolovoza do sredine rujna) iznad 1 mg/l. Amonijak se uklanja jedino u procesu spore filtracije do zadovoljavajuće niskih koncentracija. Prosječna vrijednost koncentracije amonijaka u sirovoj vodi bila je 0,222 mg/l, najviša izmjerena vrijednost bila je 1,28 mg/l dok je nakon spore filtracije samo jednom izmjerena vrijednost iznad 0,1 mg/l, prosjek je bio oko 0,03 mg/l. Iz rezultata prikazanih u tablici 4 i na slici 9 vidljivo je da se samo dio amonijaka ukloni na brzim filtrima, gdje se biološki procesi ne mogu uspostaviti, vjerojatno zbog učestalih pranja te pred ozoniranja vode, dok se glavno uklanjanje amonijaka odvija na sporim filtrima. Uklanjanje mikroorganizama

pori filtri su jedna od najboljih poznatih barijera za patogene mikroorganizme.

37oC kretao se od 31 do 600 st/ml, ukupni broj ikroorganizama na 22oC kretao se od 85 do 900 st/ml, a ukupni koliformi bili su

od 15 do 110 st/100 ml. Na izlazu iz sporih filtra promatrajući zajedno grupu 1 i 2 kupni broj mikroorganizama na 37oC kretao se od 1 do 40 st/ml, ukupni broj

uke barijere gdje se oni uklanjaju, već

nje, odnosno način i učestalost skidanja ovršinskog sloja. Iz dosadašnjih iskustva na Butonigi naše je filtre potrebno istiti jednom godišnje. Taj postupak provodi se na način da se filtarsko polje

ispusti voda, površinski sloj pijeska od oko 3 cm ukloni sa trojem za tu namjenu, površina izravna i ponovno potopi. Jako je važno da se

avi. U tom vremenu filtrat

ća ponovno se uključuje u rad.

le u du je već godinu dana, polje C čišćeno je u lipnju 2006 g., dakle u radu je oko 4

mjeseca,a polje D stavljeno je u rad tek početkom lipnja. Na slici 10. prikazana je efikasnost uklanjanja organske tvari izražene kao TOC i utrošak KMnO4, te efikasnost uklanjanja amonijaka na tri uspoređivana filtarska

SPovršinski organizmi u sloju „schmutzdecke“ sprječavaju prolaz patogenih mikro-organizama u filtrat. U ovom periodu, u sirovoj vodi, ukupni broj

ikroorganizama na mm

umikroorganizama na 22oC kretao se od 3 do 85 st/ml, a ukupni koliformi bili su od 0 do 18 st/100 ml. Fekalni organizmi bili su vrlo rijetko dokazani. Broj mikroorganizama nakon sporih filtra ne ovisi o njihovom broju u sirovoj vodi, jer kroz proces pročišćavanja postoje višestruglavnom o stanju samih sporih filtra. Nakon faze filtracije voda se na ulazu u vodospremu klorira, te se na taj način osigurava da mikroorganizmi u vodi na izlazu iz postrojenja ne prelaze MDK vrijednosti(4). Utjecaj održavanja sporih pješčanih filtra na efikasnost procesa Kako je već u uvodu istaknuto jedan od glavnih faktora koji utječu na efikasnost rada sporih filtra je njihovo održavapčisključi iz rada,spostupak provede u najkraćem mogućem vremenu kako bi se što manje narušila stabilnost biologije filtra(5). Nakon toga potrebno je vrijeme od nekoliko dana do nekoliko tjedana da se biološka barijera ponovno uspostse ispušta kao otpad te svakodnevno provjerava kemijska i mikrobiološka kvaliteta uzorka iz tog pojedinačnog filtarskog polja. Kada je kvaliteta zadovoljavajuDa bi se usporedila efikasnost rada pojedinih filtarskih polja ovisno o trajanju ciklusa rada uspoređena je tijekom ljetnih mjeseci 2006.g efikasnost rada 3 filtarska polja iz jedne grupe. Polje B stavljeno je u rad u veljači 2006 g., dakra

181

polja. Uklanjanje je izračunato u odnosu na koncentracije na izlazu iz brzih filtra. ko razlike nisu značajne vidljivo je da je najbolji efekt na filtru koji je svježe

tavljen u rad dok su najlošiji rezultati na filtru koji je najduže u radu.

lika 10. Efikasnost uklanjanja organske tvari izražene kao TOC i KMnO4, te

Ias Samonijaka na tri uspoređivana filtarska polja

90.881.9 84.4

0.0

10.0

20

30.0

50.0

60.0

70.0

80.0

90.0

100.0

25.6 28.134.7

40.0% u

klan

janj

a

19.7 19.2 22.1.0

filtar B filtar C filtar D

TOC

vi rezultati upućuju na zaključak da je vrijeme od godinu dana između dva čišćenja filtarskog polja možda predugo, ali za pravu procjenu potrebna su dugotrajna sustavna mjerenja. Treba napomenuti da su sve izmjerene vrijednosti na izlazu iz filtra osim ponekad mikrobioloških parametara unutar MDK. Kod odluke o učestalosti čišćenja filtra treba uzeti u obzir više parametara. Osim kvalitete vode koja je najvažnija, valja procijeniti i troškove samog postupka čišćenja filtarskih polja, pranja pijeska i obrade vode od pranja pijeska, troškove ispuštanja vode u drenažu, period smanjenog kapaciteta filtracije, dok je neko polje van rada, te na osnovu toga odrediti optimalno vrijeme ciklusa rada sporih pješčanih filtra. ZAKLJUČAK Prosječna izlazna mutnoća na sporim filtrima je oko 0,1 NTU. U procesu pročišćavanja vode na Butonigi uklanjanje mutnoće odvija se uglavnom na brzim filtrima, pa utjecaj sporih filtra na ovaj parametar nije značajan. Prosječna vrijednost ukupnog organskog ugljika u sirovoj vodi je oko 2,64 mg/l a na kraju procesa oko 1,5 mg/l. Efikasnost uklanjanja ukupnog organskog ugljika kroz cijeli proces pročišćavanja vode iznosi prosječno 43%, od toga oko 25% na sporim filtrima. Ta je efikasnost u skladu sa literaturnim podacima.

NH4

KMnO4

O

182

Kod pojave visokih koncentracija amonijaka u sirovoj vodi uklanjanje u procesu predobrade ni

oncentracijeje zadovoljavajuće. Nakon sporih filtra postižu se niske vrijednosti amonijaka, ispod 0,1 mg/l.

ma te ukupnih koliforma. Mikrobiološka kvaliteta filtrata ne ovisi o i sirove vode već o stanju samih filtra, stoga je potrebno posebnu pažnju

svetiti učestalosti i proceduri održavanja filtra.

ji rezultati upućuju da je najbolja efikasnost rada filtarskog polja čišćenja, ipak kod odluke o učestalosti čišćenja sporih filtra

Sand and Alternative

Alternative

: „Robotic cleaning of slow sand filters improves filter quality“ t Progress in Slow Sand and Alternative Biofiltration Processes, IWA

k U filtratu nakon sporih filtra pojavljuje se povremeno povišen broj mikro-organiza

valitetkpo Posljednneposredno nakon treba uzeti u obzir i troškove cjelokupnog postupka. LITERATURA: 1. Amy G. et all: „Integrated Comparsion of Biofiltration in Engineered versus

Natural Systems“, Recent Progress in SlowBiofiltration Processes, IWA Publishing, pp 3-12, (2006)

2. Standard methods for the examination of water and wastewater, 17th edition, 1989

3. H. Ødegaard, E.Melin, T.Leikness: „Ozonation/Biofiltration for treatment of humic surface water“ Recent Progress in Slow Sand andBiofiltration Processes, IWA Publishing, pp 397-405, (2006)

4. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće”, Narodne Novine, 182/04, 2004

5. J.BackRecenPublishing, pp 240-246, (2006)

183

KVALITETA VODE RIJEKE SAVE U 2005. g Petra Hitrec*, Marija Vrsalović*, Ivan Vučković*, Marija Marijanović Rajčić* UVOD

Rijeka Sava je naš najznačajniji i potencijalno najbogatiji resurs kvalitetne vode. Od granice sa Republikom Slovenijom do Zagreba rijeka Sava svrstana je u II kategoriju, od Zagreba do Siska u III, te od Siska do granice sa Srbijom u II kategoriju voda. Sustavna kontrola i praćenje kakvoće vode rijeke Save provela se na 18 mjernih postaja u 2005. (Slika 1). Na postajama se provelo ispitivanje kakvoće vode radi utvrđivanja vrste vode, te ispitivanje utjecaja lijevih i desnih pritoka na kvalitetu voda, kao i slučajna zagađenja vode rijeke Save. Vrsta vode rijeke Save određena je na temelju rezultata analiza kemijskih, mikrobioloških i bioloških pokazatelja, te provedbe klasifikacije. Kemijski pokazatelji svrstani su u sljedeće podgrupe: fizikalno–kemijski pokazatelji, režim kisika, hranjive tvari, organski spojevi, metali. U procjeni biološke kakvoće vode koristio se indeks saprobnosti koji uključuje identifikaciju obraštaja i vodenih beskralješnjaka. Slika 1. Mjerne postaje za ispitivanje kakvoće vode na rijeci Savi

* Hrvatske vode, Sektor zaštite voda, Glavni vodnogospodarski laboratorij, Ulica grada

Vukovara 220, 10 000 Zagreb

185

METODE

mjernim postajama ispitivanja su provedena u skladu s Uredbom o

tuju na svim mjernim

uz o lu, te fiksirani s 80%-tnim etanolom. U procjeni biološke kakvoće vode koristio se indeks saprobnosti (PANTEL i BUCK, 1955). Zastupljenost vrsta i gustoća perifitona određena je pomoću mikroskopa Olympus BX 51 odnosno pomoću stereomikroskopa SZX 9 za makrofaunu.

EZULTATI Rezultati ispitivanja su prikazani kao ocjena kakvoće vode rijeke Save po mjernim postajama (S1-S18) prema skupnim pokazateljima (režim kisika, hranjive soli i biološki pokazatelji). Slika 2. Ocjena kakvoće vode rijeke Save po mjernim postajama (S1-S18) prema režimu kisika

Na svimklasifikaciji voda ("Narodne novine" br.77/98). Obavljeno je uzorkovanje vode za određivanje obaveznih pokazatelja (fizikalno–kemijski pokazatelji, režim kisika, hranjive tvari, mikrobiološki i biološki) i dodatnih pokazatelja (temp.vode i zraka, suspendirana tvar, ortofosfati, KPK-Cr i mineralna ulja). Obavezni pokazatelji i dodatni pokazatelji ispitivani su 26 puta ijekom godine, osim bioloških pokazatelja koji se ispit

postajama dva puta tijekom godine, a na mjernim postajama Transnacionalnog monitoringa ( The Danube River Protection Convention ) četiri puta godišnje. Mjerne postaje Sava - Jesenice/ D, Sava - utok Une uzvodno i Sava – Županja nizvodno su uključene u Transnacionalni monitoring pa imaju prošireni program ispitivanja. Po tom programu dodatno se ispituju: suhi ostatak, kloridi, sulfati, kalcij, magnezij, metali (ukupni i otopljeni), anionski detergenti, fenoli, DOC, PCB i atrazin. Prošireni program ispitivanja provodi se 12 puta tijekom godine. Za sva ispitivanja korištene su standardne analitičke metode. Tijekom 2005. obavljeno je uzorkovanje za biološku analizu perifitona i makro faune na svih 18 mjernih postaja na rijeci Savi. Uzorci perifitona uzeti su s više mikrostaništa struganjem sa čvrste podloge, a uzorci makro faune uzeti su ručnom bentos mrežom s više mikrostaništa ba

R

S1 S2 S3 S4 S5 S6 S7 S8 S9 S10 S11 S12 S13S14 S15S16 S17S18

OCJENA

REŽIM KISIKA

II VRSTA VODEIII VRSTA

186

Slika 3. Ocjena kakvoće vode rijeke Save po mjernim postajama (S1-S18) prema hranjivim solima

S1 S2 S3 S4 S5 S6 S7 S8 S9 S10S11S12 S13S14 S15S16S17S18

HRANJIVE TVARI

OCJENA

III VRSTA IV VRSTA

ma (S1-S18) prema

Slika 4. Ocjena kakvoće vode rijeke Save po mjernim postajabiološkim pokazateljima

S1 S2 S3 S4 S5 S6 S7 S8 S9 S10S11S12S13S14S15S16S17S18

OCJENA

BIOLOŠKI POKAZATELJI

III VRSTA II VRSTA VODE

izikalno-kemijski pokazatelji na svim mjernim postajama rijeke Save su u ranicama planirane vrste (I i II vrsta). Ostale skupine pokazatelja na nekim jernim postajama odstupaju od planirane vrste vode (po režimu kisika 17%, a po

ranjivim tvarima 83% mjernih postaja). a temelju provedenih ispitivanja kakvoće vode rijeke Save u 2005. godini stanovljeno je da su vrijednosti fizikalno–kemijskih pokazatelja u granicama lanirane vrste voda (I, II vrsta). Vrijednost pokazatelja režima kisika od mjerne ostaje Jankomir do mjerne postaje Lukavec je III vrste, a na ostalim mjernim

postajama je II vrste. Na mjernim postajama Oborovo i Galdovo vrijednosti okazatelja hranjivih soli su IV vrste, a na ostalim mjernim postajama III vrste.

Mikrobiološki pokazatelji na mjernim postajama od Oborova do Lukavca su V rste dok druge postaje spadaju u IV.

FgmhNupp

p

v

187

ZAKLJUČAK

Biološki pokazatelji na svim mjernim postajama u potpunosti odgovaraju dovo

III vrste, a na ostalim mjernim postajama je II vrste. esni pritoci rijeke Save (Kupa, Una, Vrbas i Bosna) ne utječu bitnije na

promjenu kakvoće rijeke Save, koja je ostala ista ili je došlo do manjeg poboljšanja. Otpadne vode grada Zagreba najviše su utjecale na pogoršanje kakvoće vrijeke Save. Povećane su vrijedno obioloških pokazatelja, hranjivih soli i mineralnih ulja. Najveće opterećenje rijeke Save je od Oborova do Lukavca. LITERATURA: 1. Zakon o vodama, "Narodne novine" br.107/195 2. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji,

"Narodne novine" br. 78/97 3. Državni plan za zaštitu voda, "Narodne novine" br.8/99 4. Uredba o klasifikaciji voda, "Narodne n e" b /985. Uredba o opasnim tvarima u vodam , "Narodne novine" br.78/98 6. Standard Methods for the ti f W an astew r,

CF, Washington ti f W an aste ,

- AWWA, WPCF, Washington is vanje gijens isprav sti, NIP

90. imn Wasse nd asser and

90. osaprobität, Wasser und Abwasser, Band 26,

, 1983.

planiranoj vrsti voda. Na mjernim postajama Oborovo, Martinska Ves i GaljeD

ode sti mikr

ovin r.77 a

examina on o ater d W ate 14th

edition (1975), APHA - AWW7. Standard Methods for the e

edition (1995), APHA

A, WPxamina on o ater d W water 19th

8. Voda za piće, Standarne metPrivredni pregled, Beograd, 19

9. Wegl R., Index für die L

ode za piti hi ke no

osaprobitä, 19

t, r u Abw , B 26, Wien, 1983. pregled, Beograd

10. Wegl R., Index für die LimnWien

188

REZULTATI ISPITIVANJA MEĐUGRANIČNIH VODA U 2005. god. Damir Tomas*, Simana Milović*, Sandra Kovačević*, Marija Marijanović

VOD

rijeke u Republici Hrvatskoj (Sava, Drava, Dunav) uvjetovale su suradnju u upravljanju vodama sa susjednim državama kao i zajednički monitoring. Međunarodna suradnja regulirana je međunarodnim ugovorima i potpisanim konvencijama te sporazumima iz područja voda, koji su dio pravnog okvira za upravljanje vodama u Republici Hrvatskoj; suradnja sa Republikom Slovenijom u sklopu Potkomisije za količinu i kakvoću voda je unutar Stalne hrvatsko-slovenske komisije za vodno gospodarstvo dok je suradnja sa Republikom Mađarskom u Potkomisiji za zaštitu kvalitete voda unutar Stalne hrvatsko-mađarske komisije za vodno gospodarstvo. Zajednički monitoring je proveden 2005.g. na mjernim postajama Dragonja Kaštel, Drava Ormož, Kupa Bubnjarci i Sava Jesenice u suradnji s Republikom Slovenijom, te na Dravi (Botovo, Terezino Polje i Donji Miholjac, sredina i lijeva i desna obala) i Muri Goričan u suradnji s Republikom Mađarskom. U radu je prikazana klasifikacija voda na navedenim zajedničkim mjernim postajama prema „Uredbi o klasifikaciji voda“. METODE

iološko uzorkovanje na Dravi (Botovo, Terezino Polje i Donji Miholjac, sredina lijeva i desna obala) i Muri Goričan provedeno je 4 puta godišnje, a uzorkovanje

na Dravi Ormož, Savi Jesenice, Kupi Bubnjarci i Dragonji Kaštel provedeno je 2

zorkovanje ostalih pokazatelja na svim promatranim mjernim postajama m đugraničnih voda provedeno je 12 puta godišnje, osim na rijeci Savi gdje je

zorkovano 26 puta godišnje. vi pokazatelji analizirani su prema europskim ili međunarodnim normama.

Rajčić*

U

Velike granične

Bi

puta godišnje. U

euSIspitivani pokazatelji prema “Uredbi o klasifikaciji voda” svrstani su u skupine pokazatelja (tablica 1.).

* Hrvatske vode, Sektor zaštite voda, Glavni vodnogospodarski laboratorij, Ulica grada

Vukovara 220, 10 000 Zagreb

189

Tablica 1. Pokazatelji prema Uredbi o klasifikaciji voda

Skupine pokazatelja Pokazatelj Mjerna jedinica

pH vrijednost električna vodljivost uS/cm A - Fizikalno kemijski alkalitet m-vrijednost mgCaCO3/L otopljeni kisik mgO2/L zasićenje kisikom % KPK-Mn mgO2/L B - Režim kisika

BPK5 mgO2/L amonij mgN/L nitriti mgN/L nitrati mgN/L ukupni dušik mgN/L

C - Hranjive tvari

ukupni fosfor mgP/L broj kolifor.bakterija NBK/100mL broj fekal.koliforma NBFK/100mL D - Mikrobiološki broj aerob.bakterija BK/mL 37 0C

E - Biološki P-B indeks saprob. bakar µgCu/L cink µgZn/L kadmij µgCd/L krom µgCr/L nikal µgNi/L olovo µgPb/L

F - Kovine ukupne

živa µgHg/L mineralna ulja mg/L lindan µg/L DDT µg/L fenoli ukupno mg/L

G - Organski spojevi

poliklorirani bifenili µg/L

EZULTATI I DISKUSIJA

Rijeke Sava, Drava, Mura i Kupa na međugraničnim lokacijama, prema „Državnom planu za zaštitu voda“, svrstane su u II kategoriju voda. Na svim promatranim lokacijama graničnih vodotoka zamijećene su povišene vrijednosti mikrobioloških pokazatelja, a na rijekama Dravi i Muri i povišene vrijednosti skupine pokazatelja hranjivih tvari. Ostali kemijski pokazatelji zadovoljavaju propisanu kategoriju. Biološki PB indeks zadovoljava propisanu kategoriju na svim mjernim postajama osim Mure, Goričan.

R

190

Rezultati provedenih analiza vrednuju se prema „Uredbi o klasifikaciji voda“ za ni monitoring u Republici Hrvatskoj. Zajednprovedeni nacional ičko ocjenjivanje

kvoće vodotoka provodi se na osnovi usklađenih rezultata koji moraju dovoljavati dopuštene granične vrijednosti pokazatelja prema zajedničkoj

klasifikaciji čije su vrijedno

ema zajedničkoj klasifikaciji neki pokazatelji su u boljoj vrsti nego prema „Uredbi o klas uzimaju samo

zultati zajedn za razliku od jesečnih uzorkovanja nacionalnog monitoringa ). „Uredba o klasifikaciji voda“ a malo postrožene kriterije u odnosu na zajedničku klasifikaciju. Kod kazatelja lindana i DDT-a rezultati zadovoljavaju IV odnosno V vrstu voda,

ali ne kao rezultat realno izmjerenih vrijednosti već visoke granice detekcije mađarskog laboratorija koji zadovoljavaju IV odnosno V vrstu voda. Jer iako hrvatski laboratorij može detektirati puno niže vrijednosti lindana i DDT-a (vidi grafički prikaz), dogovoreno je da se upisuju rezultati jednaki ili veći granicama detekcije mađarskog laboratorija .

ČKI PRIKAZ G IJE HRVATSKOG I MAĐARSKOG LABORATORIJA

kaza

sti usklađene među državama. Pr

ifikaciji voda“ jer se za zajedničko ocjenjivanje ičkih uzorkovanja (dva do četiri puta godišnje re

mimpo

GRAFI RANICA DETEKC

HRVATSKA

MAĐARSKA

0

0,01

0,02

0,03

0,04

0,05

0,06

0,07

0,08

0,09

0,1

DDT (µg/l)lindan (µg/l)

193

194

ZAKLJUČAK

Iz rezultata analiza promatranih vodotoka proizlazi da su najveća odstupanja od propisane kategorije voda za mikrobiološke pokazatelje te hranjive tvari. Onečišćenje je najvećim dijelom uzrokovano fekalnim vodama što je zasluga neriješenog sustava javne odvodnje u seoskim naseljima, ili procjednog efekta septičkih jama. Problem povišene koncentracije hranjivih tvari potrebno riješiti uklanjanjem raspršenih izvora onečišćenja, to jest uporabe mineralnih gnojiva i također neriješenog sustava odvodnje.

LITERATURA: 1. Zakon o vodama, "Narodne novine" br.107/195 2. Državni plan za zaštitu voda, "Narodne novine" br.8/99 3. Uredba o klasifikaciji voda, "Narodne novine" br.77/98 4. Uredba o opasnim tvarima u vodama, "Narodne novine" br.78/98 5. Izvještaj o ispitivanju kakvoće voda u Republici Hrvatskoj u 2005. g,

Hrvatske vode 6. Standard Methods for the examination of Water and Wastewater, 14th

edition (1975), APHA - AWWA, WPCF, Washington 7. Standard Methods for the examination of Water and Wastewater, 19th

edition (1995), APHA - AWWA, WPCF, Washington 8. Voda za piće, Standarne metode za ispitivanje higijenske ispravnosti, NIP

Privredni pregled, Beograd, 1990. 9. Wegl R., Index für die Limnosaprobität, Wasser und Abwasser, Band 26,

Wien, 1983.

195

GRADSKI BAZENI VARAŽDIN Vesna Matijević-Kušter*, Irena Tomiek*, Đurđica Liber-Margetinac** UVOD: U Varaždinu od 2005. god. u funkciji su tri nova bazena, dva unutarnja i jedan vanjski. Bazeni koriste vodu iz regionalnog vodovoda «Varkom», koja u pogledu fizikalno-kemijske i mikro-biološke analize odgovara zahtjevima «Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće» N.N. 182/04. Tijekom 2005. i 2006. god. uzorkovali smo ukupno 99 uzoraka voda sa ciljem praćenja kakvoće vode u bazenima s obzirom da je to čitav jedan pogon koji sa svojom tehnologijm zahtijeva puno rada, a i troškovi održavanja nisu mali. Uzorke voda koje smo uzorkovali i analizirali ocjenjivali smo temeljem : 1. «Prijedloga Pravilnika o kvaliteti i nadzoru nad kvalitetom vode za kupanje» 2. «Programu mjera zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša» 3. «Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti voda za piće» N.N: 182/04

*Zavod za javno zdravstvo županije Varaždinske ** Ured državne uprave u Varaždinskoj županiji - Sanitarna inspekcija

MALI BAZEN SPORTSKI BAZEN VANJSKI BAZEN

Fizikalno-kemijski pokazatelji Maksimalno Minimalno Maksimalno Minimalno Maksimalno Minimalno

Temperatura vode (oC) 30,2 25,2 28,9 25,6 29,0 24,5

Boja (mg/L Pt/Co) bezbojno bezbojno bezbojno bezbojno bezbojno bezbojno

Mutnoća (NTU) 1,43 0,18 1,02 0,25 1,02 0,16

pH vrijednost 8,07 6,75 8,02 6,93 7,68 7,13

KMnOB4 B (mgOB2 B/L) 5,21 0,40 2,32 0,00 1,610 0,39

Amonijak (mgN/L) 0,125 0,000 0,072 0,000 0,000 0,000

Nitriti (mgN/L) 0,015 0,000 0,012 0,000 0,012 0,000

Nitrati (mgN/L) 19,04 10,14 18,68 10,600 25,83 9,10

Kloridi (mg/L) 263,06 13,06 293,96 14,160 593,85 140,60

Željezo (ug/L) 30 0 0 0 63 0

Ukupni isparni (mg/L) 734 258 727 245 1205 511

Elektrovodljivost (uS/cm) 994 480 995 463 1980 715

Slobodni rezidualni klor (mg/L)

1,39 (neispravno) 0,00 1,52

(neispravno) 0,330 0,84 (neispravno) 0,23

MALI BAZEN SPORTSKI BAZEN VANJSKI BAZEN UKUPNO % BROJ UZORAKA 42 43 14 99 BROJ NEISPRAVNIH UZORAKA SLOB.REZ.KLOR DO 0,5mg/L

18

30

10

57

57,58

BROJ NEISPRAVNIH UZORAKA SLOB.REZ.KLOR DO 1mg/L

1

1

0

2

2,02

196

Svrha rada: Na temelju navedenog vidljivo je da za ocjenu kakvoće vode u bazenima nemamo legislative već dugi niz godina, te smo htjeli potaknuti odgovorne da ažuriraju Pravilnik. mali bazen

sportski bazen

197

vanjski bazen

Eksperimentani dio: Na temelju mikrobiološke analize možemo zaključiti da svi uzorci odgovaraju zahtjevima citiranih pravilnika, dok u pogledu fizikalno-kemijske analize imamo određenih poteškoća, što je vidljivo i iz grafičkog i tabelarnog prikaza kod promjene na pr. granice slobodnog rezidualnog klora, uslijed čega se bitno mijenja broj neispravnih uzoraka mali bazen

198

sportski bazen

199

vanjski bazen

ZAKLJUČAK Smatramo da je bez «Pravilnika o kvaliteti i nadzoru nad kvalitetom voda za kupanje « vrlo teško ocjeniti kakvoću vode za kupanje, kako u bazenima svih vrsta, tako i u saunama, jacuzziima, wellnes sadržajima, kojih diljem Hrvatske svakim danom imamo sve više. Nadalje, problem je u postupku provođenja sanitarnog nadzora, budući da nemamo pravni temelj na kojemu bi inspekcija mogla konkretno donijeti neku od mjera : otklanjanja nedostataka, zabrana uporabe do otklanjanja nedostataka ili prekršajne mjere. Usprkos svemu, moramo naglasiti da je voda u bazenima zadovoljavajuće kakvoće, da ljudi dobro upravljaju sustavom, pa makar citirali i sve tri navedene kriterije.

200

Organizator zahvaljuje svim ustanovama i tvrtkama na financijskoj i drugoj potpori kojom su doprinjeli organizaciji

X. znanstveno-stručnog skupa


Priprema zbornika:

Glavni i odgovorni urednik: Edo Lovrić Grafička priprema: dr.sc Željko Dadić, dipl.ing i Forada d.o.o.

Tisak: Forada d.o.o.

Realizacija znanstveno-stručnog skupa:

HRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO 10000 Zagreb, Rockefellerova 7

i “KLIO”d.o.o.

10360 Sesvete, Varaždinska 34

Autori su odgovorni za stručnu i jezičnu primjerenost tiskanih radova.

hrvatski zavod za javno zdravstvo -...

Documents