SADRŽAJ Tema broja

Zagrebačka škola uzgajanja šuma

Intervju: prof. dr. Slavko Matić 2

Tomislav Starčević

Sto znači gospodariti šumom 7

Ekologija / Zaštita

Darko Getz

Vrijeme kada su košena gnijezda 12

Dr. Nikola Komlenović

S Europom protiv sušenja šume 18

Prof. dr. Vjekoslav Glavač

Umiranje drveća i šumskih

sastojina 22

Alojzije Frković

Gdje ćemo živjeti sutra 24

Prof. dr. Branimir Prpić

Zeleni ures Istre 26

Miroslav Mrkobrad

Zagrebačko zeleno svetište 27

Osobna iskaznica »Hrvatskih šuma«

Male vijesti 30

Ratko Matošcvić

Šumari u staroj i novoj ulozi 40

Vanja Radcljić

Loše vrijeme pokvarilo planove 42

Ratko Matošević

Perfect Plants 43

Nivcs Farkaš Topolnik

Mali saveznici šume 44

Dr. Darko Polšck

Sveto drvo hrast 45

Cvrkut za život 47

Vesna Cunić Crvena knjiga biljnih vrsta 48

»Firvatske šume« -javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Firvatskoj, p.o. Zagreb, djeluju od 1. siječnja 1991., a temeljna im je zadaća gospodariti držav­nim šumama i šumskim zemljištem.

»Firvatske šume«, p.o. Zagreb, gospo­dare s oko 80 % svih šuma i šumskoga zemljišta Republike Flrvatske. Šume i šumsko zemljište zauzimaju 43 % kop­nene površine Republike Firvatskc.

Temeljno je načelo hrvatskoga šumarstva potrajno gospodarenje. U sk­ladu s tim, Zakon o šumama obvezuje na jednostavnu i proširenu biološku re­produkciju šuma. Jednostavna biološka reprodukcija obuhvaća pripremne rado­ve u obnovi sastojina, sadnju i sjetvu, njegu sastojina, doznaku stabala i pro-sijecanje šume. Ti se radovi obavljaju u skladu sa šumskogospodarskom osno­vom koja vrijedi do 2005. godine na ploštini oko 328.000 ha. Proširena biološka reprodukcija obuhvaća plan-tažiranje i pošumljivanje ncobraslih površina te konverziju i sanaciju sastoji­na na ploštini oko 97.918 ha. Sve su to šumskouzgojni radovi, koji s radovima na zaštiti šuma predstavljaju značajan dio šumarske djelatnosti. Najveći dio ovih radova financira se prihodom od prodaje drva, budući da Zakon o šumama i načelo potrajnosti nalažu vraćanje stečenih prihoda u šumu.

Od ostalih gospodarskih djelatnosti šumarstvo se razlikuje:

- posebno dugom ophodnjom ili proizvodnim ciklusom; katkad prođe i 150 godina između početka i svršetka proizvodnoga procesa, od ulaganja kapi­tala do ostvarenja prihoda;

- obvezom održavanja proizvodne osnove na nepromijenjenoj razini, odno­sno održanja opstojnosti šume i potreb­ne biomase za kakvoćni prirast drveta;

- obvezom obnove šuma na krškom šumskom zemljištu mediteranskog i su-bmediteranskog pojasa od Savudrije do Prevlake, posebno značajnog za turizam;

- obvezom održanja i poboljšanja općekorisnih i ekoloških funkcija šume.

ČASOPIS »HRVATSKIH SUMA«, p.o. Zagreb IZDAVAČ: »HRVATSKE ŠUME« P.O. ZAGREB DIREKTOR PODUZEĆA: ANĐELKO SERDARUŠIĆ, DIPL. ING. UREĐIVAČKI ODBOR: MARIN TOMAIĆ, DIPL.ING.PREDSJEDNIK HRVOJE GLAVAČ, PROF. ZORAN KOVAČ, PROF. IVAN ZOVAK, DIPL. ING. IVICA TOMIĆ, DIPL. ING. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK HRVOJE GLAVAČ REDAKCIJA ČASOPISA: ANTUN ZIATKOIO^JČARIĆ MCATOVUĆ MIRDSL\V MRKOBRAD VESNA PLEŠE IVAN ŠIMIĆ ADRESA REDAKCIJE: LJ. F. VUKOTINOVIČA 2, ZAGREB TEL.: 448 611 FAKS: 4551 138 LEKTURA/RED AKTURA: MIRNA BOJANIĆ REBAC, prof.

Šuma veže znatnu količinu ugljičnog dioksida, stvara kisik, sprječava eroziju tla, održava zalihu pitke vode te čuva postojeći, prirodni vodni režim; ona je mjesto za razonodu i odmor i, napokon, pridonosi stalnosti globalnoga ekosusta­va. Zato su »Firvatske šume« dužne go­spodariti šumama višenamjenski;

- konačno, drvo kao tvorivo rijetka je obnovljiva tvar koja se može izravno tehnički rabiti.

Šumarstvo ima energetsku pozitivnu bilancu te mali utrošak energije po jedi­nici proizvoda.

Ustroj je »Firvatskih šuma« - javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Firva-tskoj, p.o. Zagreb, trostupanjski - Di­rekcija u Zagrebu, 16 uprava šuma i 171 šumarija. »ITrvatske šume« imaju oko 10.000 zaposlenika, pri čemu oko 1200 s akademskom naobrazbom.

U 1996. godini »Firvatske šume« su na gospodarenju šumama obavile oko 50 % radova vlastitim zaposlenicima i sred­stvima rada, a 50 % radova putein usluga drugih. Poduzeće gospodari s 13.669 km tvrdih šumskih cesta, stoje duljinski oko 50 % svih Javnih prometnica Firvatskc. Tijekom 1995. izgrađeno je vlastitim sredstvima 90,3 km donjega stroja i 86,2 km gornjega stroja šumskih cesta te 320 km protupožarnih prosjeka.

U 1996. godini sječni je etat »Firva-tskih šuma« iznosio 4.934.000 m^, a pri­rast drveta iznosio je 8.123.000 m-*. »FJr-vatske šume« financiraju znanstvenoi­straživački rad Šumarskoga fakulteta i Šumarskoga instituta u godišnjem izno­su od 6.900.000 kn. One gospodare s dijelom, točnije 30 državnih lovišta, gdje se danas kao prvenstvena zadaća nameće obnova ratom uništenoga fonda divljači.

Višenamjenskim potrajnim gospoda­renjem šumama i šumskim zemljištem, kojim se podjednako osiguravaju ekološke, općekorisne i gospodarske funkcije šume, »FJrvatske šume«, p.o. Zagreb, uvećavaju nacionalno bogatstvo i pridonose opstojnosti hrvatske države.

G^ HRVATSKE -ŠUME

LAVOUT: ZELJKA JORDAN ČASOPIS »HRVATSKE ŠUME« IZLAZI JEDNOM MJESEČNO OBLIKOVANJE, PRIPREMA I TISAK; HRVATSKA TISKARA NAKLADA: 5000 MIŠLJENJEM MINISTARSTVA PROSVJETE, KULTURE I ŠPORTA BROJ 532 - 03 - 1/7 - 93 -01 ČASOPIS JE OSLOBOĐEN PLAČANJA OSNOVNOG I POSEBNOG POREZA NA PROMET.

Poštovani čitatelji!

Pred Vama je broj 3/4 časopisa »Hrvatske šume«. Naša namjera je informirati Vis 0 hrvatskoj šumi, s navodnicima i bez navodnika. »Hrvatske šume« - p.o. Zagreb gospodare s najvećim kopnenim ekosustavom u Republici Hrvatskoj. Mi ćemo se potruditi informirati Vis o dvojakoj funkciji »Hrvatskih šuma« - p.o. Zagreb - o šumarskim, biološkim aspektima gospodarenja kao i 0 ekonomskim. Bez ekonomskog vrednovanja šume ne može se osigurati potrajnost gospodarenja.

U ovom broju upoznajemo Vas s »Zagrebačkom školom uzgajanja šuma« i s »modernim šumskim štetama«.

Svakako, time smo načeli tek mali dio tema 0 ekologiji i zaštiti šuma i o bogatoj hrvatskoj šumarskoj prošlosti.

Voljeli bi, da družeći se s našim »Časopisom« Viša ljubav prema šumi bude potkrijepljena i znanjem.

Ovaj se časopis, nažalost iz objektivnih razloga, obraća različitom profilu čitatelja -od đaka do nastavnika biologije do Saborskih zastupnika. Vjerujemo da svi mi njegujemo podjednaku ljubav i respekt prema šumi, pa iako je teško zadovoljiti pristupom temama ovako široki čitalački profil, vjerujemo da će ipak svi dobiti neke važne i zanimljive informacije.

Voljeli bi doći u ruke svim ljubiteljima prirode, šume, planinarima, gljivarima, ekološki zainteresiranim ljudima u vjeri da će Vam postati hrvatske šume bliže, a radni zadaci i obveze »Hrvatskih šuma« ~ p.o. Zagreb razumljiviji.

Hrvoje Glavač

r

i Uzgajanje šuma, Zagrebačka škola [ INTERVJU Prof. dr. Slavko Matić

Imamo najbolju šumu u Europi 0 povijesti i rezultatima u Europi poznate i priznate zagrebačke škole uzgajanja šuma te o izazovima s kojima se suočava hrvatsko šumarstvo razgovaramo s prof. dr. Slavkom Matićem, redovnim profesorom na Katedri za uzgajanje šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu i predsjednikom Hrvatskog šumarskog društva, koje je prošle godine obilježilo 150. obljetnicu postojanja

Razgovarao Hrvoje Glavač

N ajljepše hrvatske šume danas su prva generacija uzgojenih šuma poshje narušenih struktura prvotnih prašuma.

Svakako, hrvatske su šume imale dvo­struku sreću, kojoj možemo zahvahti za u Europi iznimnu kvaHtetu šuma: zakašnjelu industrijsku revoluciju i od samog početka industrijske revolucije organizirano šumarstvo na europskoj

razini, koje je tijekom mnogih desetljeća razvilo svoju, zagrebačku školu uzgoja.

Profesore Maticu, čime se bavi šumarska disciplina uzgoj šuma? - Kao temeljna šumarska disciplina, uzgoj šuma proučava

i poučava probleme šumskog drveća i šuma od sjemena pa do zrelosti stabala, to znači od trenutka kada posijemo sjeme ili ono dođe u tlo, preko svih faza razvoja šume i konačno do ponovnog pomlađivanja te iste šume. Tu je i sjemenarstvo kao posebna grana unutar predmeta Uzgajanje šuma, kao i rasad­nici i šumske kulture i plantaže. Ovim se, dakle, obuhvaća sva problematika osnivanja, njege i pomlađivanja šuma, a to je dugo razdoblje koje zovemo ophodnja i koje kod naših te­meljnih vrsta drveća uglavnom traje više od stotinu godina, gdjekad i dvjesto, ovisno o vrsti. Sto je ophodnja duža, a to vrijedi svakako za naše glavne vrste hrast i bukvu, dimenzije su veće, duže održavamo šumu najednom prostoru, a ona što je starija daje veću kvalitetu ne samo drva već i općekorisnih funkcija.

Jesu li šumarske tehnike uzgoja u svijetu posvuda iste? - Nisu, to ovisi o razini šumarske struke i šumarske zna­

nosti. U Svjetskoj organizaciji šumarskih istraživača (JU-FRO), gdje se okupljaju istraživači cijeloga svijeta, a u kojoj zastupam Hrvatsku, nedavno sam zamoljen od predsjednika organizacije da dam sugestije kako unutar JUFRO-a ojačati ulogu fitocenologa, entomologa, zaštitara... Mi u Hrvatskoj na Šumarskom fakultetu poučavamo te pomoćne, ali važne šumarske predmete već stotinu godina. To govori kolike su

razlike u nivou šumarske struke između zemalja s visokom i starom šumarskom tradicijom i većine zemalja u razvoju ili zemalja Trećeg svijeta, želeći da na kraju ovog tisućljeća i sko-rog početka novog šumarstvo u svijetu u cjelini postane kva­litetnije, predsjednik JUFRO-a, a on je jedan engleski gospo­din, obratio se našim šumarskim stručnjacima jer zna kakva je razina hrvatskog šumarstva. Da, u svijetu nažalost postoje znatne razlike u kvaliteti šuma i šumarske struke.

Istaknite jednim pojmom osobitost zagrebačke škole uzgoja.

- Prirodna šuma. U Europi se tek danas shvatilo da se moraju vratiti na šume bliske prirodi, jer europske šume ugla­vnom nisu prirodne. Hrvatske šume prirodne su 95 posto, slovačke 40 posto, a Austrijanci su poslije velikog istraživanja iznijeli podatak da su njihove šume prirodne 20 ili 30 posto. Europa je danas zanesena problemom povratka na šume bliske prirodi.

Razlog tome jest što se zadnjih 150 godina u šumarstvu tih zemalja gledala isključivo ekonomska računica. Sjckle su se autohtone, prirodne šume, a sadile su se vrste koje brzo rastu

Nijedno šumarstvo ne može pod­nijeti odljev sredstava u državnu bla­gajnu ili negdje drugdje. Kada sagle­date sve troškove, tada je jasno da u šumarstvu nema dobiti. Od njega se ne može više očekivati negoli da održava najveći terestrički ekosustav, koji u cjelokupnosti svojih funkcija predstavlja iznimno nacionalno bo­gatstvo i proizvodi obnovljivu sirovi­nu - drvo.

2 I Časopis Hrvatske šume

i šiiinovlasniku brzo donose profit. Niklo je na stotine tisuća hektara šumskih kultura u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Belgiji, Češkoj, Mađarskoj itd. Šume monokulture - dakle sa­stavljene od jedne vrste, koja na tom staništu najčešće nije ni autohtona, nego pripada vrsti koju nazivamo pionirskom -imaju široku ekološku valenciju pa se donekle prilagođavaju svim staništima. Ali, to ide nauštrb kvalitete šume i stabilnosti ekosustava. Sada se te zemlje uz velike troškove vraćaju na sta­ro jer se uvidjelo da su monokulture osjetljive u vrijeme kad se ekološki uvjeti mijenjaju i postaju sve nepovoljniji, kada se pojavljuju kisele kiše, zagađene vode, tlo i zrak. Sume svemu tome plaćaju danak.

Osim toga, šumarstvo europskih zemalja je velikim dijelom privatno, za razliku od Hrvatske gdje to, na sreću, nije slučaj. Kod nas, za razliku od većine europskih zemalja, struka je imala glavnu riječ, a tamo je privatnik nametao svoje intere­se pa su zapostavljeni općedruštveni interesi.

Naše šume, pa i one na crkvenim i velikim privatnim posjedima, u prošlosti su bile u dobrom stanju i njima se go­spodarilo stručno, u skladu s hrvatskom šumarskom tradi­cijom. Davale su dobit, ali nikakav ekstraprofit. Kvalitetno šumarstvo obilježava kruženje kapitala, kapital izlazi iz šume, pokriva troškove za dobar, kvalitetan život, a ostalo se vraća. Svakako, manje se mora vraćati ako je sastojina stabilna, a stanište dobro, ako nema ekoloških ekscesa. Manje se vrača kada se prirodno pomlađuje. Dobrim prirodnim pomlađivanjem otpadaju troškovi sadnje i nema velikih troškova njege. Nasuprot tome, umjetno pomlađivanje zahtijeva visoke troškove sadnje i njege i to svakako smanjuje profit.

Zapravo, ne valja govoriti o profitu, jer profita u šumar­stvu i nema. Kvalitetno šumarstvo pokriva troškove vlastitog funkcioniranja. Ni jedno šumarstvo ne može podnijeti odljev sredstava u državnu blagajnu ili negdje drugdje. Kada sagleda­te sve troškove radne snage, mehanizacije, otvaranja šuma, uzgoja i njege, jednostavne biološke reprodukcije i tek even­tualno proširene biološke reprodukcije (pošumljivanje novih površina) - tada je jasno da u šumarstvu nema dobiti. Šumar­stvo postoji da bi postojeće šume bile kvalitetno održavane.

Od šumarstva se ne može više očekivati negoli da održava najveći terestički ekosustav, koji u cjelokupnosti svojih funkcija predstavlja iznimno nacionalno bogatstvo i proizvodi obnovljivu sirovinti - drvo. Ako pogledamo Europu vidjet ćemo koliko europske zemlje daju za šumarstvo. U Švicarskoj, primjerice, država plaća svakom šumovlasniku troškove uzgoja i njege, a Njemačka svakog šumovlasnika su­bvencionira godišnje sa 300 DEM po hektaru.

Mi, nasuprot tome, imamo odlično rješenje prema našem Zakonu o šumama iz 1990. To je takozvani OKFŠ. To nas je gurnulo u Europu, pa me šumarski stručnjaci iz inozemstva često pitaju kako smo to uspjeli. OKFŠ je u pogledu revizije Zakona o šumama iz 1985. veliki uspjeh hrvatskog šumarstva. Druge zemlje daju i više financijske pomoći šumarstvu, ali drugim, kompliciranijim i skupljim putem. Kod nas je to jednostavno uređeno te je i Europi jasno da se u Hrvatskoj šuma ne cijeni samo zbog drva. To je jamstvo da će naša Hrvatska svoje šume održavati i unapređivati. Naše šume ne predstavljaju vrijednost samo na lokalnom nivou nego i na globalnom - hrvatske šume su šume Europe.

Što biste posebno istaknuli o zagrebačkoj školi uzgoja i našoj šumarskoj tradiciji?

- Organizirano šumarstvo u Hrvatskoj započinje 1767. sa »Šumskim redom« Marije Terezije. To je prvi pisani udžbe­nik šumarstva i u njemu se mogu naći znanja o uređivanju, pomlađivanju, sječi itd. Dakle, to je iskorak koji je napravila cijela Europa. Sve što se događalo u europskom šumarstvu događalo se i u Hrvatskoj. Primjerice, prve šumarije u Švicar­skoj i Hrvatskoj nastaju istovremeno - 1766. nastaje šumarija u Krasnom, u Baškim Oštarijama.

Europa je poslije Rija, Helsinkija i Brundlandove komisije ponovo otkri­la načelo potrajnosti, a u našoj je šumarskoj znanosti to načelo temelj edukacije od samog početka.

Generacijski ugovor

Nestručnjacima se čini da se šuma obnavlja sama. To nije tako. Šuma koja se obnavlja sama je prašuma, kojih u Hrvatskoj ima nekoliko u nacionalnim parkovima. Sve ostale šume rezultat su pažljivog šumarskog gospodarenja i ne bi ih bilo da nisu pomlađene, njegovane i zaštićene, budući daje njihov cjelovit ekosustav narušen grubom ek­sploatacijom već u srednjem vijeku pa sve do kulminacije u XIX. stoljeću. Neki je njemački šumarnik 1806. pisao svome knezu kako ne treba žaliti za u ratu izgubljenim zemljama jer ondje ne postoji dovoljno debelo stablo na koje bi se šumarnik mogao objesiti. Šume u Europi bile su u najgorem stanju uoči industrijske revolucije, koja će ih posve dotući u onom kratkom razdoblju kada je šuma bila energetski izvor, prije no što se industrijska tehnologija razvila i započela upotrebu ugljena.

Početkom XIX. stoljeća javlja se u Europi i Hrvatskoj šumarstvo kao znanstvena i primijenjena disciplina kojoj je glavnim ciljem bilo spašavanje preostale šume, uglav­nom na nepristupačnim staništima ili poljoprivredno neu­potrebljivim zemljištima, no krenulo se i u obnavljanje te uzgajanja šuma na novim površinama. Uzgajanje šuma jedna je od temeljnih pa možda i najtemeljnija disciplina šumarstva, budući da se bavi šumom i drvećem od sjeme­na do pune zrelosti. Disciplina istražuje i poučava znanja i tehnike uzgajanja i obnove šuma.

Upravo je umijeće i znanje hrvatskih uzgajivača razlogom što su hrvatske šume prirodne, mješovite, po­sjeduju raznolikost vrsta, primjerene su staništu, ekološki stabilne i potrajno ispunjavaju općekorisne funkcije šume. Od Medvednice do Spačve, Risnjaka ili Velebita, šume koje su danas u svojoj punoj snazi i oduševljavaju ljubitelje prirodne su šume, ali su ih uzgojili, zaštitili i odnjegovali hrvatski šumari prije stotinu i više godina. Današnji uzgajivači pomlađuju, obnavljaju i pošumljavaju u skladu sa šumarskim generacijskim ugovorom koji se naziva potrajno gospodarenje. U današnjim mladim ponicima, nastalim šumarskom tehnikom prirodne obnove, uživat će naši potomci za stotinu i više godina. (H. G.)

Časopis Hrvatske šume I 3

Josip Kozarac, svima znan hrvatski književnik i šumar koji je napisao i mnoštvo znanstvenih radova s područja uzgajanja hrastika, dočekuje 1870. dele­gaciju njemačkih šumara te tom pri­likom u »Šumarskom listu« piše: »Neka njemački šumari ne misle kako su u Spessartu njemačke šume onakve kakove bi trebale biti, neka dođu u Slavoniju da vide kako se gospodari s prirodnim šumama hrasta lužnjaka.«

Profesor Mlinšek spominje zagreb­ačku školu uzgoja naJUFRO-vom kon­gresu 1982. Naša je osobitost da Hrva­tska jedina u Europi ima 95 posto priro­dnih šuma, šuma koje prirodno pomlađujemo. Europa to ne može, jer se ne mogu brzo nadoknaditi u prošlosti počinjene pogreške. Pravim, naime, razliku između prirodnih šuma i šuma bliskih prirodi, koje su prelazni korak ka prirodnim šumama kakve mi imamo. Hrvatski šumari doveli su hrvatske šume brižljivom njegom u stanje da se mogu same pomladiti, naše su šume, dakle, prirodne, posjeduju biodiverzitct i po-trajne su. One trajno pružaju opčekorisne funkcije, kao što su socijal­ne i ekološke, i imaju stalni proizvodni

Sasvim Je nerazum­ljivo da, uime zaštite, politika dijelom uzima šume šumarima i dodjeljuje ih ljudima koji hi se trebali baviti zaštitom, a za to nisu kvalificirani.

kapacitet koji nije poremećen, a to je de­finicija potraj nosti.

Kao što znate, Europa je poslije Rija, Helsinkija i Brundlandovc komisije ponovo otkrila načelo potrajnosti. Posve neskromno moram reći da je u našoj šumarskoj znanosti to načelo temelj edukacije od samog početka, a naši studenti u zadnjih dvadeset godina dobro poznaju definicije i šest kriterija potrajnosti koji se danas iznose u dokumentima svjetske zajednice. Dakle, zagrebačka je škola uzgajanja šuma prednjačila. Sva ta načela o kojima se danas raspravlja na svjetskim konferencijama i koja su uvrštena u međunarodne dokumente i sporazume,

Foto Martin Schneider Jacoby

jezgra su našeg znanstvenog teorijskog i praktičnog djelovanja otprije. Tu u kon­tekstu naše bogate tradicije uz Kozarca i Kesterčaneka moram svakako spomenuti prof. Petračića, osnivača ove katedre, miinchenskog doktora znanosti i prvog dekana Poljoprivrcdno-šumarskog fa­kulteta.

Zbog razjašnjenja valja reći: zagrebačka škola uzgoja od samog početka inzistira na cjelovitoj definiciji načela potrajnosti. U Njemačkoj, pri­mjerice, potrajnošću se držalo održavanje istog nivoa šumskih površina, a nije se uzimala u obzir promjena sa-stojina. Svakako da je prvi element po-trajnog gospodarenja potrajnost šumskih površina, ali to nije dovoljno. Tek danas se pored potrajnosti površina i potrajno­sti drvne zalihe spominje potrajnost ekoloških fijnkcija. Zagrebačka škola uz­goja bez prekida inzistira na sva tri ele­menta, po tome smo izuzetak, a vrijeme je potvrdilo daje to ispravno. Gospodar­ski kvalitetna šuma je istovremeno i najbolja šuma u pogledu općekorisnih fiankcija, nama je to jasno od samog početka organiziranog šumarstva.

Stoga je sasvim nerazumljivo da, uinie zaštite, politika dijelom uzima šume švimarima i dodjeljuje ih ljudima koji bi se trebali baviti zaštitom, a za to nisu kvalificirani. Moram demantirati još jednu rasprostranjenu predrasudu: prema zagrebačkoj školi šumarstva, šuma se siječe samo u svrhu pomlađivanja i njege, sječa je u fiankciji potrajnosti. Mi u prirodni ciklus razvoja šume unosimo samo naše kriterije kvali­tete. I u prašumi se događa selekcija, borba između vrsta i jedinki. Mi samo pripomažemo da prema strukturi vrsta u šumi ona odgovara našim kriterijima kvalitete, stvaramo uvjete da u evolu­cijskoj konkurenciji pobijede najkvalit­etniji.

Kakva je razlika između gospodarenja prebornim šumama i nizinskim regularnim, jednodobnim šumama?

- U nas se, primjerice, preborno gospodari jelovim šumama Gorskog ko­tara. Gospodarenje jelovim planinskim šumama na načelu oplodnih i čistih sječa u prošlosti je u Švicarskoj i Francuskoj dovelo do katastrofe, jer na vapnena-čkom tlu pri oplodnim sječama jelove šume odmah dolazi do erozije tla i pro­padanja staništa.

Zahvaljujući biološkim svojstvima jele kao vrste koja izuzetno dobro pod­nosi zasjenu, jelom se može gospodariti

Potiik lirasta lužnjaka, Joto Stanević

f;^^

preborno. To znači da na određenoj površini, svejedno o kojim dimenzijama je riječ, postoje stabla različitih debljina i visina, za razliku od jednodobnih šuma gdje imamo šume istog dobnog razreda. Vrste zastupljene u nizinskim jedno-dobnim šumama, osobito hrast, ne mogu podnijeti zasjcnu više od nekoliko godina. U preboru se javlja bukva kao prateća vrsta, pa je preborno gospodarenje idealni tip gospodarenja.

Bili bismo sretni kada bi se u svim šumama moglo pre­borno gospodariti budući da su u preboru zastupljene sve ge­neracije, debljine i visine stabala i ta šuma uvijek obavlja ukupne ekološke i općekorisne funkcije. No mlada jcdnodob-na šuma, stasala nakon oplodne sječe i pomlađivanja, ne može jednako uspješno obavljati sve općekorisne funkcije kao što

/^ Hrvatski šumari doveli su hrvatske

šume brižljivom njegom u stanje da se mogu same pomladiti. Naše su šume, dakle, prirodne, posjeduju hiodiverzitet i potrajne su. Sječom u prirodni ciklus razvoja šume unosimo samo naše kriterije kvalitete.

može preborna, koja uvijek ima 300 do 350 irf drvnih zaliha po hektaru.

U preboru uvijek uzimamo samo prirast, ne samo zato što nam treba nego zato da bismo održali prebornu strukturu. Čistim bukovim sastojinama valja pak gospodariti kao jedno-dobnim šumama, to je preporuka JUFRO-a. Bukva, gotovo

Fofo Stairci'ić kao hrast, treba oslobađanje od zastora, pa zato imamo oplod­ne sječe. Bukvi kad je mlada treba svjetla.

Je li pomlađivanje nizinskih, regularnih, jednodobnih šuma složenije?

- Da. Uvijek govorim daje šuinar koji s uspjehom pom­ladi jednodobnu šumu vrhunski šumar. U Hrvatskoj ima takvih kolega. Šumar mora poznavati stanište s osobitostima tla i klime, biologiju vrste, strukturu. Ako ne spoji sve ele­mente u valjanu sliku, tada puca lanac, onjc kao dirigent koji u jednom trenutku nadzire i dirigira izuzetno kompleksnom situacijom. Ako odviše otvori šumu - gotovo je, ako premalo otvori - propadne mu pomladak, ako ne njeguje - krošnje nisu razvijene te nema fruktifikacije, ako je nije zaštitio - plodove će pojesti divljač. To je složen i suptilan posao. Nije čudno da privatnici u Europi koji su gospodarili jednodobnim šumama nisu imali znanja o prirodnom pomlađivanjtl jednodobnih šuma.

Kao primjer tradicije i znanja navodim da smo prošle godine održali stotu skupštinu Šumarskog društva, koje u Hrvatskoj postoji 150 godina. Tema prošlogodišnjeg skupa bila je ista kao i tema prve skupštine prije 150 godina (1846.) - kako pomladiti hrastovu šumu, a to potvrđuje kontinuitet zagrebačke škole uzgoja. Danas je naglasak bio na pitanju kako pomladiti hrastovu šumu u promijenjenim ekološkim okol­nostima.

Konačno, za ncšumarc moram napomenuti da se dovršni sijek priprema cijeli život, a različitim tehnikama mora se početi pripremati najmanje deset godina ranije. U hrastovim šumama naplodni sijek tri do četiri godine prethodi dovršnom sijeku. Naplodnim sijekom otvara se šuma, omogućuje se većim pristupom svjetla da se hrastove mladice prime, pa se tek onda može obaviti dovršni sijek. Iza naplodnog sijeka mora se pojaviti ponik. Poslije naplodnog sijeka na hektaru mora biti 40.000 biljaka, od toga 20.000 hrasta. U šumu se ne ulazi da bi se napunila blagajna. Šumarstvo je stvoreno da se sačuvaju europske šume.

6 / Časopis Hrvatske šume

Srednjedobna sastoina bukove šume

V Foto CAavač

Sto znači gospodariti šumom? u trajnoj bitki za opstanak i prečestim obnovama priroda I osobito njen šumski dio bili su zlatna rezerva u koju se posezalo I više od onoga što mogu dati, a šuma ni danas nije sasvim sigurna od te opasnosti

Piše: Tomislav Starčević

R azvijajući se, čovjek je zauzimao dijelove prirode, stvarajući sebi uvjete za život i opstanak; utječuči na oko liš, mijenjao ga je, uzimao od njega i koristeći ga uglav nom razarao. N e vodeći računa o odnosu čovjek - priro­

da, uglavnom je od prirode tražio neprirodno, pa se taj odnos češće može nazvati nasiljem nego prijateljstvom.

Tek je znatno kasnije, nadamo se, ipak ne i prekasno, čovjek shvatio tko će u tom odnosu biti krajnji gubitnik. Izazov današnjeg čovjeka, ali i čovječanstva, jest odluka o izboru između nastavka utrke ili pružanja ruke prijateljstva prirodi. Jedini pravi izbor je dug i skup put prema harmoniji između rastuće potrošnje i utjecanja na prirodu te njene zaštite kao cjeline. Nesposobnost shvaćanja i prihvaćanja nužnosti da se uspostavi takva ravnoteža bit će razlogom našeg neuspjeha, poraza i napo­kon - samouništenja. Generacijama koje dolaze ostat će nejasno kako smo mogli naš razvoj suprotstaviti sebi, pa onda i usuditi se naš dug naplatiti od njih.

Suma, taj golemi i najvrjedniji ekosustav, naš je dio zadaće u očuvanju prirode, a sve radnje na tom putu nisu ništa drugo nego gospodarenje šumom. Već odavno prisutan strah izazvan spoz­

najom kako će nestankom šume nestati i nas, bio je uzrokom nastanka i razvoja šumarske misli, struke i znanosti. Hrvatska šumarska struka u tom pogledu s ponosom bilježi stoljeće i pol dugu tradiciju.

Koliko i kakvih šuma ima Hrvatska? Novom općom inventarizacijom šuma prilikom izrade

šumskogospodarske osnove za područje cijele države, koja vrijedi od 1996. godine, utvrđeni su sljedeći podaci:

Površina državnih šuma 2.024.474 ha Površina privatnih šuma 461.137 ha U K U P N O : 2.485.6n ha Prema namjeni ove se šume dijele na: Gospodarske šume 2.341.482 ha ili 94,2 % Zaštitne šume 90.313 ha ili 3,6 % Sume posebne namjene 53.816 ha ili 2,2 % Sume zauzimaju 37 % površine državnog teritorija, pa je po

podatku takozvane šumovitosti naša domovina srednje šumovita zemlja.

U tim šumama nalazi se 324,3 milijuna m ' drvne zalihe, koja godišnje prirašćuje za novih 9,6 milijima m l

Časopis Hrvatske šume / 7

Prema udjelu vrsta drveća, najviše ima obične bukve, čak 36,0 %, pa hrasta lužnjaka 14,0 %, hrasta kitnjaka 9,9 % te obične jele 9,4 %, dok su sve ostale vrste drveća zastupljene sa 30,7 %. Prosječno se godišnje može sjeći 5,35 milijuna kubnih metara drva.

Negdje duboko u genetskom zapisu svakog čovjeka skriven još živi onaj odnos prema šumi koji je bio uspostavljen u vreme­nima kad je čovjek od šume samo uzimao, krčeći je dobivao ora­nice i pašnjake, a sijekući je pribavljao drvo za sve svoje potrebe, od ognjišta do gradnje nastambi i lađa. Zato nema mjesta čuđenju kad se u narodu gospodarenje šumom prevodi kao sječa stabala.

Rastitće značenje općih dobrobiti koje šuma obilato proizvodi u razvijenom je svijetu mnogostruko nadmašilo značaj i vrijednost šume kao proizvođača drva. Mjerilo razvijenosti šumarstva postaje stupanj razvijenosti uzgajanja šuma. I kod nas će, sasvim j e jasno, sporo ali sigurno rasti spoznaja o značaju i vrijednosti šuma pa će se i odnos prema šumi mijenjati u korist zaštite i očuvanja šuma, a onda i prirode u cjelini.

Temeljni zadatak u gospodarenju šumama svodi se na uz­gajanje šuma ili još bolje rečeno - na izbor onih radova u brojnim šumskim ekosustavima koji će omogućiti svakom od njih maksi­malnu proizvodnju općih dobrobiti, njihovu stabilnost i najvažnije - njihovu trajnu samoobnovljivost, što se rječnikom struke naziva potrajnost.

U okviru takvih gospodarskih mjera šuma će potrajno proizvoditi i drvnu masu te omogućiti njeno potrajno korištenje. Opredjeljenje hrvatske šumarske struke i znanosti prema prirod­noj šumi i njenom razvoju po ugledu na prašumu dobiva sve više poklonika u europskoj šumarskoj struci i znanosti.

Samo šuma koja je maksimalno sačuvala osobine prirodne šume predstavlja čvrsto ekološko uporište za naš okoliš u smislu blagodati općih koristi.

Danas je šumskom ekosustavu nužna dodatna skrb, velika stručnost i ljubav kako bi mogao odolijevati sve učestalijim ekološkim stresovima.

Skrene li šumar razvojni put šumske sastojine izvan okvira prirodnih zakonitosti, ona će vrlo brzo gubiti sposobnost samoo­brane, a onda počinju nezaustavljivi procesi sušenja i propadanja šume, sve do njenog konačnog nestanka.

Sume naše domovine još su uvijek u svom najvećem dijelu očuvane, sa isto tako očuvanim prirodnim obilježjima, pa ipak čeka nas velik, dugotrajan i vrlo skup posao na trajnom poboljšavanju strukture naših šinna po uzoru na prirodne šuine. Tu u prvom redu mislim na očuvanje i sanaciju šumskih staništa od sušenja i propadanja.

Posebnost u bogatstvu i rijetkost u ljepoti naših šuma plod su čudesne raznolikosti ekoloških uvjeta u Hrvatskoj, gdje se na relativno malom prostoru formirao čitav niz različitih šumskih zajednica.

Sume mediteranske regije Unutar mediteranske regije jasno se razlikuju dva šimiska

ekosustava. Primorski dio (eumediteran) u šumarskom je smislu obilježen šumom hrasta crnike {Quenns ikx) i alepskog bora (Pi­nus hakpensis), dok je kontinentalni dio te regije obilježen šumom hrasta mcdunca {Quercui pubescens) i crnog bora {Pinus nigra).

Zbog izrazito gitste naseljenosti te regije u prošlosti, tragovi utjecaja čovjeka na šumu nigdje nisu tako jako izraženi kao u regiji Mediterana. O višestoljetnim negativnim utjecajima na šumu u prošlosti svjedoče danas degradacijski oblici na granici šuma hrasta crnike i medunca.

Degradacijski procesi makiju pretvaraju u garig, a šikaru u šibljak. Krajnji degradacijski oblik ovih procesa je takozvani goli

krš ili kamenjar. Uzgojni radovi na području ove regije obuhvaćaju podizanje (sadnju) i njegovanje te pomlađivanje šuma. Pionirske vrste za radove na podizanju šuina su alcpski i crni bor, a svi gospodarski zahvati, uključujući i obnovu, moraju ići u smjeru uzgoja autohtonih šuma hrastova (crnike i medun­ca).

Intenzivan utjecaj čovjeka, prekomjerna sječa, velik broj požara te stalno prisustvo stoke na svim površinama (takozvana pustopašica) dinamiziraju proces u smjeru degradacije, a rjeđi je pozitivan razvoj šumskih ekosustava Mediterana.

Sume kontinentalne regije šume kontinentalne regije najproduktivniji su dio naših

šuma. Najvrjednijih šuma sjemenjača ima 1.227.541 ha i one pre­dstavljaju okosnicu gospodarskih šuma Hrvatske. Na tako ve­likom području, čijije visinski raspon od 100 do 1600 m nadmor­ske visine, razlikujemo nekoliko pojaseva koje karakteriziraju šume određenih vrsta drveća:

- pojas listopadnih šuma hrastova - pojas bukve i jele - pojas pretplaninske bukve i smreke - pojas klekastog bora S obzirom na strukturna obilježja i način gospodarenja, te

šume možemo podijeliti na: - regularne ili jednodobne sastojine, i - preborne sastojine. Regularne ili jednodobne šume prostiru se pretežno na ni­

zinskim i brdskim predjelima Hrvatske, a glavne su vrste drveća hrast lužnjak i kitnjak te obična bukva. To su podjednako visoke, podjednako stare i debele šumske sastojine, s jasno utvrđenim životnim ciklusom ili ophodnjom. Za to vrijeme te sastojine uz­gajamo do podizanja ili obnove kroz njegovanje kojem je krajnji čin tzv. dovršna sječa i - ponovna obnova.

Preborne pak šume vezane su na rasprostranjenje obične jele, smještene uglavnom na Dinaridima u visinskom pojasu od 700 do 1300 m nadmorske visine. Iznimku čine preborne šume između rijeka Save i Drave na gorama Macelj, Zagrebačka gora, Ivančica, Papuk i druge.

Posebnost tih šuma leži u njihovoj trajnoj nepromjenjivosti. U normalnim prebornim šumama trajno je moguće sjeći prirast, provodeći tako i njegu i pomlađivanje, stvarajući u rim šumama tzv. prebornu strukturu.

U prebornoj se šumi sa svakim gospodarskim zahvatom njeguje pomladak i mladik, provodi njega sastojine proredom te iskorištenje zrelih stabala. Zbog toga su svi radovi u tim šumama stručno vrlo složeni. Prekine li se taj prirodno zakoniti lanac traj­nog prirodnog pomlađivanja, to je sigurno znak ozbiljne ugroženosti toga šumskog ekosustava.

Isto to vrijedi i za regularne ili jednodobne šume. U njima je također najosjetljiviji dio gospodarskog zahvata prirodna obno­va, koja traži maksimalnu stručnost.

Jesu li naše šume ugrožene? Vratimo li se na početak ovog članka, gdje sam naveo koliko

je i kako čovjek razvijajući se otimao dijelove prirode, utjecao na okoliš ne vodeći brigu o sudbini prirode pa i sebe sama, treba znati da je to bilo još uvijek u vrlo stabilnom prirodnom okruženju. Danas, naprotiv, mnogo je utjecaja na prirodu i okoliš koje nije jednostavno zaustaviti. Svjedoci smo grubih utjecaja na vodne režime izgradnjom golemih obrambenih sustava od popla­va, potom zagađenja voda ispuštanjem otpadnih tvari u vodotoke, zagađenja atmosfere i slično.

8 / Časopis Hrvatske šume

Gorska šuma bukve i jele nakon sanitarne siječe

Priroda, pa onda i šuma, sada več ranjena i nestabilna, nema više snage za otpor. Pojava umiranja šuma izazvala je strah i u javnosti i kod dijela znanstvenika. U tom razdoblju lebdio je zrakom sindrom umiranja šuma, koji je dramatizirao svaku poja­vu, tako da bismo to vrijeme mogli nazvati emocionalnom fazom. Slijedi vrijeme staložcnijih interdisciplinarnih istraživanja, koja pored onečišćenja zraka, odnosno kiselih kiša, proširuju razma­tranje uzroka umiranja šuma i na područje biotičkih čimbenika (kukci, nematode, gljivice, bakterije, mikoplazme i virusi). U Njemačkoj su, na primjer, usporeni visinski prirast i zastoj u ra­stu bočnih grana znanstvenici povezali sa simptomima koje uzro­kuju mikoplazme. Te su bolesti kod biljaka otkrivene tek 1967. godine, a dolaze u floemu sitastih cijevi pa svojom prisutnošću u tim provodnim elementima žila sprječavaju protok asimilata. Iz ovoga treba zaključiti kako je nužno da problem umiranja šuma interdisciplinarno uz ekologe istražuju i fitopatolozi, molekularni biolozi te stručnjaci koji istražuju atmosferu.

Podaci sustavnog znanstvenog praćenja propadanja šuma po jedinstvenoj metodologiji Europske zajednice, koje se u Hrva­tskoj provodi od 1987. godine, govore o sustavnom porastu značajno oštećenih stabala (stupnjevi 2-1-3-1-4 ), tako da bez dvoj­be možemo ustvrditi kako je zdravstveno stanje naših šuma izra­zito zabrinjavajuće. N o nema mjesta panici ili očaju zbog naiz­gled bezizlazne situacije, jer znanost i struka prepoznali su i pro­blem i opasnost. O n o što mora zabrinjavati naša je nespremnost da započnemo poduzimati ozbiljne korake prema spašavanju tako ranjenog šumskog ekosustava. Na tako degradiranim staništima prirodna obnova više nije moguća. I ne samo to, na tim će staništima naše najvrjednije vrste morati ustupiti mjesto manje vrijednima, tzv. pionirskim vrstama drveća. Neugodna je istina da čemo izgubiti bitku za potrajnost svih onih dobara koje nam šuma maksimalno pruža, ali samo u svojoj punoj prirodnosti.

Foto Starčević

Nažalost, vrlo značajan dio naših najvrjednijih šuma gubi ili je već izgubio svoju prirodnost, šumarskim rječnikom rečeno - od­maknuo se od normaliteta, s vrlo jasnim i prepoznatljivim proce­som propadanja staništa. Svjedočanstva o tome vidljiva su na te­renu od pokupskog bazena na zapadu, preko posavskih šuma sve do posebno vrijednih šuma spačvanskog bazena.

Gdje je zakonska regulativa? O n o što se događa u prirodi i šumama, na staništima, ide

bitno brže od naših shvaćanja o nužnosti radikalnih izmjena u zakonskoj regulativi, koja umjesto da pospješuje pozitivne proce­se, sada sasvim sigurno koči brže i učinkovitije iskorake prema dinamičnom praćenju događanja u šumi, ali i na tržištu.

Mi još uvijek, uređajnim elaboratima (osnovama gospoda­renja) zamrzavamo stanje, pa onda i smjernice gospodarenja za pimih deset godina, zajedno s najavom za iduće desetljeće. Život šume nas demantira u pogledu nužnih šumskouzgojnih radova, a tržište drva vraća nam udarce koji ostavljaju trajne ožiljke na šumi, ali i na gospodarstvu naše domovine.

Mogući i propisani put izmjene tako "zaleđenih" propisa o osnovama gospodarenja zahtijeva dug, spor i kompliciran postu­pak, čije prepreke neodoljivo podsjećaju na "zaštitu šuma" od šumara. Logično je nastojanje države kao vlasnika najvećeg dijela šumskog bogatstva Hrvatske da ima kontrolu nad odnosom šumarske operative prema šumi, no barem je isto toliko nelogično da dopušta administrativnom pristupu tako sporo rea­giranje, čiji rezultati imaju za sve nas, za kakvoću šuma i za ukup­no gospodarstvo preveliku, čak pogubnu cijenu.

U vremenima kad se zbog toliko učestalih stresova šume suše i propadaju teško je predvidjeti što sve treba činiti i za jednu godinu unaprijed, a kamoli za dugih deset godina. Terenske slike

Časopis Hrvatske sume / 9

takvih zakašnjenja goleme su površine degradiranih staništa, čija zakašnjela sanacija vrlo često rada izmjenom vrste drveća na manje vrijednu vrstu, a sve to sa znatno povećanim troškovima.

Pregled obavljenih uzgojnih radova jednostavne biološke reprodukcije šuma za razdoblje 1991.-1995. godine u odnosu na osnovom gospodarenja propisane radove vrlo indikativno upozo­rava na ono o čemu govorim. U tih su, naime, pet godina indeksi ostvarenja za pripreme staništa 1,58, za sjetvu i sadnju 1,53 te za popunjavanje čak 1,60. To vrlo jasno govori kako je prirodna obnova uvelike otežana zbog značajnog udjela sastojina s narušenim staništima, no treba priznati kako je i u operativi jasno prepoznatljiv zaokret prema umjetnoj obnovi na način da se jed­nokratno i to strojno izvrši priprema staništa i tla za obnovu uz obvezan unos velike količine sjemena po jedinici površine.

Alternativa ovakvoin pristupu je u stalnom praćenju sastoji­ne, vrlo intenzivnim uzgojnim zahvatima na manjim površinama, a to znači i kategoričan stav prema izboru isključivo prirodne obnove, istina s puno više stručnog angažmana, pa i ljubavi. Ovakav pristup može u vremenima kad profit počinje vladati našim postupcima vrlo lako biti ocijenjen romantičarskim, no nema odstupnice ako smo se u odabiru stručnog puta odlučili za gospodarenje prirodnom šumom, čije su osobine stabilnost i maksimalna proizvodnost kako općih dobrobiti tako i drva te, dakakci, mogućnost samoobnovljivosti.

Slična je situacija i na tržištu drvom. Šumarstvo Hrvatske još operativno živi u onim vremenima kad je tržište drvom bilo to­liko stabilno da zapravo nije bilo nikakvih problema u plasmanu. Sada, ili bolje rečeno zadnjih desetak godina, tržište drvom po­staje vrlo hirovito, potražnjaje bitno manja i nagle su promjene u potražnji određenih vrsta i sortimenata drva. Šumarstvo mora biti sposobno reagirati na zahtjeve takvog tržišta u vrlo kratkom vre-

foto Starčević menu. To istovremeno ne podrazumijeva neizvršenje uzgojnih radova, obnove i njege šuma prorjedama, ali svakako isključuje formiranje godišnjeg sječivog etata po količinama i u izboru vrste drveća neovisno o kretanju potražnje na tržištu.

U spletu nadasve složenih odnosa čovjek - šuma, koji imaju i ekološku i gospodarsku i društvenu komponentu, čovjek samo na prvi pogled može biti pobjednik.

Društvo je prepoznalo i shvatilo, ali još uvijek ne i prihvatilo istinu da živimo u vrijeme kada treba vrlo precizno pravno regu­lirati, a onda i provesti odnos cijelog društva prema šumskom ekosustavu. Put od shvaćanja pa do provedbe takvih mjera koje šumama osiguravaju budućnost to j e brži što j e razina prosječne civiliziranosti i kulture društva viša. Nažalost, socijalni će status društva odigrati posebno značajnu ulogu.

Sto treba činiti šumarska struka? Na šumarskoj je struci da trajno upozorava državu i sve

korisnike prirode, ponajprije one koji izravno ili neizravno utječu na šumske ekosustave, na moguće tragične posljedice uništenja šuma, a društvena svijest bit će obrambena barijera ili pak lomna točka u odnosima čovjek - šuma. Stanje privatnih šuma, na pri­mjer, tužno je svjedočanstvo o tim odnosima. Dugotrajno ugrožavan u pogledu sigurnosti vlasništva, usitnjen do nerazum­no malih površina, privatni je šumski posjed nekoliko desetljeća izmicao kontroli i bio izvrgnut prekomjernom iskorištenju za svaku ozbiljniju obiteljsku investiciju u izgradnju gospodarskih objekata ili mehaniziranje poljodjelstva. Njihova površina (461.137 ha), njihov udio u šumskom bogatstvu Hrvatske nalaže nam obveze i odgovornost u pogledu budućnosti privatnih šuma. Šumarskoj struci pripada najveći dio te odgovornosti, jer ona mora državu upoznati s prilikama i upozoravati na posljedice ne promijeni li se dosadašnji odnos prema tom dijelu šumskog fon-

10 / Časopis Hrvatske šume

da Hrvatske. Vlasniku pak privatne šume mora biti jasno da se šumom može i mora gospodariti samo tako da budu pomireni njegovi interesi s interesima države, izrečenim u Ustavi:.

Što to prijeti našim šumama?

Stoljećima su ovi naši prostori bili po planovima tuđina prečesto rušcni i harani prcokrutnim ratnim olujama u kojima su stradalnicima bili njeni ljudi, ali i šume, polja i priroda u cjelini. U toj trajnoj bitki za opstanak i prečestim obnovama, priroda ili njen šumski dio bili su zlatna rezerva u koju se posczalo i više od onoga što šuma može dati.

Ni danas šuma nije sasvim sigurna od te opasnosti. Nova se prijetnja nad nju na­dvila onog časa kada smo, zbog dnevnopolitičkih razloga, pred biračko tijelo stavili mogućnost »vraćanja« šuma bivših zemljišnih zajednica novim općinama, unatoč tome što nema nikakvih pravnih osnova za provedbu tog obećanja, pa makar i svom rodnom kraju. Držim da je suvišno obrazlagati kakva bi sudbina snašla šume nakon takvog »vraćanja«. Tre­ba li se čuditi da obični ljudi stvarno misle kako će, »gospodarcći« šumom, osigurati novac za planirana ulaganja u »svoj« kraj, kao da se ne može pretpostaviti kome će šuma ispostaviti račun za to i takvo »gospo­darenje«.

Nije teško pretpostaviti tko će u su­daru sutrašnjeg poduzetništva s državnim vlasništvom biti gubitnik. Hoćemo li zbog naslijeđenoga odnosa prema svemu što je državno zanemariti pogubne učinke naše čuvene »snalažljivosti«?

Imamo li smjelosti ustvrditi da je država svojom kontrolom uistinu osigurala stvarni uvid u gospodarske radnje u svim šumama Hrvatske?

Jesmo li u unutarnjem ustroju Javnog poduzeća »Hrvatske šume« dosljedno pro­veli temeljnu koncepciju jedinstvenog go­spodarenja šumama u cijeloj državi?

I da ne postavljamo više samo pitanja, jer nešto sigurno znamo. Još se mnogo promjena mora dogoditi - od onih u zakonskoj regulativi, preko finih podešavanja unutarnje, odgovorne i isto­vremeno motivirane organiziranosti, do onih krupnih i najtežih promjena u nama samima. Za te promjene između svih pre­duvjeta najhitnija je sloboda, sloboda sučeljavanja, sloboda različitih mišljenja i sloboda borbe za istini:.

Ako sve ovo prihvaćamo, onda još samo moramo pričekati da se dogode bor­ci!

Foto Starčcvić

Slavonija i Baranja - Zašto nestaju ptice

enijezda Močvarice naših ravnica, već desetkovane isušivanjem bara, nemilosrdno su uništavala ribnjačarstva i nekulturni lovci, a tek će se vidjeti kolike su štete preostalim ptičjim kolonijama donijeli rat i okupacija

Piše Darko Getz

^¥

liihiijak "Podniku'ljv" (PIK "liflje"), rib. tabla "Al"; pokošeni trščak na "otoku" gdje su se gnijezdilc čaplje dangube (Ardea purpurea)

U posljednje vrijeme u domaćem tisku možemo pročitati ili pak čuti od prognanika iz Baranje o ne stanku nekih vrsta ptica. Dok jedni tvrde da u Kopačkom ritu gotovo više nema ptica, da su zbog

ratnih operacija mnoge vrste poplašene napustile to područje, dobri poznavaoci ovdašnjih prilika i ptica imaju drukčije mišljenje, koje bez sumnje ne može zadovoljiti dnevnu poli­tiku.

Sto smo izgubili Ugroženost ptica močvarica' u slavonsko-baranjskom pro­

storu složen je problem, čije bi objašnjenje zahtijevalo više prostora. Da bi čitatelji dobili uvid u razmjere tragedije koja je pogodila mnoge vrste vodarica poslužit ćemo se radovima poznatih ornitologa, putopisaca, lovaca i šumara.

Prema izvornim podacima mnogih istraživača, pisaca, or­nitologa, zaštitnika prirode - Piller-Mitterpacher, 1783., Ru-dolf von Oesterreich, 1879., A. Brehm, 1879., E. F. Ho-meyer, 1879., A. Mojsisovics, 1883.-1889., Kalbermatten, 1889., E. Rossler, 1908., Schenk, 1918., N . Homonnay, 1944., D. Rucner, 1962.-1972., J. Majić - J . Mikuska, 1972., D. Getz 1969.-1996. i drugi - na području istočne Slavonije

i Baranje u prošlom su se stoljeću i ranije nesumnjivo gnijezdile i povremeno se zadržavale raznovrsne močvarice, počevši od onih poznatijih kao što su žličarke {Platalea leuco-rodia), blistavi ibisi {Plegadis falcinellus), čaplje govedarice {Bu-bulcus ihis), orlovi ribari (Pandion haliaetus), orlovi štekavci {Haliaeetus alhkilla), orlovi klokotaši (Aquila danga), orlovi kličeći {Aquila pomarina) i druge vrste. Čaplje su se gnijezdile u kolonijama u kojima se moglo izbrojati više od 2000 ptica.

Slikovit opis posjeta jednoj koloniji močvarica u blizini Osijeka (bara Palači Kolodjvarski rit) daje A. Mojsisovics 1884. godine:

"Veličanstven je bio pogled! Gnijezdo do gnijezda, glava do glave! Opalismo pušku i tisuće čaplji bijelih malih, žutih i sivih, gaka kvakaca, žličarki ražanja (ibisa) i velikih vranaca, manje čaplji dangubi, uzdiglo se uz halabuku, koja je čutila omamljivala, s mjesta koje su prije tako mirno oživljavale, ptice su uistinu sačinjavale prozračnu koprenu prema suncu, koja je lebdila krasno u kontrastima boja i promjenljivom blistu najprije u brzom, a zatim polagano sve to mirnijem gibanju."

Po mišljenju Mojsisovicsa i drugih ornitologa, kolonija ptica u bari Palači bila je jedna od najvećih u ondašnjoj Ugar­skoj. Koloniju su nastanjivale: bijele žličarke, velike bijele čaplje {Ergretta alha), male bijele čaplje (Ergretta garzetta), gako­vi {Nycticorax nycticorax), čaplje dangube (Ardea purpurea), žute čaplje (Ardeola ralloides), sive čaplje (Ardea cinerea), blistavi ibi­si, veliki vranci (Phalacrocorax carho), divlje patke (Anas pla-tyrhynchos), patke žličarke (Anas clypeata), patke njorke (Aythya nyroca) i druge močvarice. Danas od bare nema ni traga, umjesto nje pruža se unedogled kulturna stepa, polja kukuru­za, šećerne repe, pšenice.

Uzroci nestajanja ptica močvarica Većina današnjih istraživača slaže se da je u nestanku

močvarica presudnu ulogu odigrao čovjek. Uređenjem zemljišta, hidromelioracijama (Tablica 1), koje su neminovno dovele do promjena režiina vodostaja u zaobalju rijeka Duna­va, Drave i Vuke, te ispravljanjem riječnih meandara, zatim utvrđivanjem obala rijeka, gradnjom nasipa i kanala izmijenio se habitat močvarica, uvjet njihova opstanka, pa su one mo­rale nestati, iščeznuti. Spomenuli smo isušenje i nestanak Ko-lodjvarskoga rita i poznate kolonije čaplji u bari Palači, međutim sličan slučaj uz još izravniji utjecaj čovjeka ponovio se i u Kopačkom ritu.

Zbog spomenutih hidromelioracija i danas neshvatljivoga odnosa čovjeka prema pticama dogodilo se daje od 22 kolo­nije čaplji, žličarki i ibisa zabilježene u razdoblju 1954.-1970.

12 / Časopis Hrvatske šume

godine (Majić, 1972.) ostala do danas, točnije do 1991. godi­ne, samo ona jedna pored beljskog ribnjaka. Poznajemo je po nazivu Banja, a nalazi se pored lugarnice "žošak šume" u Tikvešu.

Šumski revir Dravica nakon izgradnje nasipa Drava-Dunav

Nestanak ptica zbog gradnje nasipa^ kroz Kopački rit mo­trio se od 1968.-1990. godine u šumskom reviru Dravica (Zemljovid 1). Dok još nije počela gradnja nasipa bio je to jedinstveni Kopački rit ispresijecan kanalima, barama, greda­ma, manjim i većim neimenovanim vodotocima, koji su po­vezivali bare u jedinstvenu cjelinu. Naplavljivanje ovih bara teklo je po određenom redoslijedu ovisno o vodostaju Duna­va i Drave i trajanju vodenoga vala. Vodu su dobivale znatno kasnije nego npr. Bijelo jezero i Sarvaš bara zbog veće udaljenosti od rijeka i više nadmorske visine terena. A onda su započeli radovi na trasi. U početku su buldožerima pri­premljene kasete za pijesak, a kasnije je došao i veliki rcfuler-ski bager.

Bager je započeo raditi 1967. godine. Postepeno je pre­sijecao postojeće vodotoke i bare. Iza bagera je nastajao novi kanal Sakadaš, a sa strane formirao se nasip visine između 3 i 5 metara. Za nepune dvije godine nasipom je odvojeno od utjecaja poplave, koja ovdje život znači, 1812 hektara, poi­mence bare: Mađarska, Pavlova, Ajzengraben, Borbaj, Janči rit, Biljsko jezero (Bellye To) i velika aluvijalna livada Pašnjak kod sela Kopačeva.

Sto se dogodilo s barama Ubrzo nakon izgradnje nasipa uočene su prve promjene.

Najprije je smanjena riblja populacija pa su ribari prestali ovdje ribariti. Površina spomenutih bara sve je više zaraščivala vodenim biljem tako da se uskoro nije mogla zamijetiti površina vode.

U početku, prvih godina nakona formiranja nasipa na bari se zadržavalo desetak liski (Fulica atra) i isto toliko mlakuša (Gallinula chloropus), nekoliko pari divljih pataka, pataka pupčanica (Anas querquedula) i patki njorki. Na sredini bare uz njezine rubove nailazilo se na sive čaplje, gakove, poneku žutu i malu bijelu čaplju. Kada bi bara gotovo presušila, u zaostalim manjim lokvama našla bi se gomila različitih beskralješnjaka: puževa, školjki, račića, ličinki dvokrilaca, pa i žaba i ribica, koje bi ubrzo završavale u ždrijelima uvijek gla­dnih ptica. Broj sudionika ovakvih gozbi bio bi poneki put začuđujuće velik. Izbrojati stotinjak galebova i isto toliko čaplji nije bila nikakova rijetkost. Čapljama bi se pridružile i crne rode (Ciconia nigra) i mnogobrojne vivčarice (Charadri-iformes).

Baru je prekrivalo raznoliko vodeno bilje: lopoči (Nym-phaea alba), plavuni (Nymphoides peltata) (Slika 1), rašci (Trapa natans), a uz obalu gusti zaraštaj oblica (Schoenoplec-tus lacustris), rogoza (Typha latifolia), mjestimično trstika (Phragmites australis) i drugo vodeno i priobalno bilje. Krajo­lik je bio vrlo lijep pa su ga rado posjećivali ljubitelji prirode.

Južniji dijelovi bare završavali su na obali Pavlove grede. Jednim, većim dijelom ulazila je u dubinu rita, a drugim se naslanjala na netom izgrađen nasip. Greda je bila zarasla šašem (Carx gracilis, C. acutiformis, C. elata) (Slika 2), po­neki put višim od jednoga metra. Mjestimično u šašu bliže nekoj lokvi mogao se zapaziti po koji ružičasti cvijet vrbice (Lythrum salicaria), vodoljuba (Butomus umbellatus) ili žuti cvjetovi kozjih rogova (Bidens tripartitus). Uz samu obalu bare isticala se skupina barske perunike (Iris pseudocorus).

Posebno živopisan bio je pogled na skupinu prastarih sta­bala bijele vrbe (Salix alba) (Slika 3), na one šupljine istrunu-lih grana ili goleme brloge u dnu debla, koje su vjerojatno koristili jazavci, kune i druge životinje. Na jednom mjestu

Mađarska hara prije izgradnje nasipa "Drava-Dunav". Medu raznolikim vodenim biljem isticala se biljna zajednica plavuna (Nymphoidetum peltatae Ali.)

^^^^r^&^ sC^fes^^W Pavlova greda, polje šaša (Magiiocancion elatae Br.-Hl. Kociij, a ti pozadini prastara vrbova šuma

nalazilo se danjivalište malih ušara (Asio otus). Ispod stabala bilo je veće odlagalište sovinih izbljuvaka (gvala), koje bi upućenijem prirodoslovcu otkrilo cijeli svijet malih sisavaca (micromammalia). Neupućeni došljak koji bi se slučajno pri­bližio vrbiku nemilo bi se iznenadio kada bi dotada mirne krošnje stabala najednom zatrcperile od brojnih krila poplašcnih sova.

U jednom stablu pored bare nalazio se brlog kune zla­tice. Većina ovih prastarih vrba bila je dom, danjivalište broj­nih nctopira (Chiroptera). Osluškujući pored stabla čulo bi se njihovo komuniciranje, neki zvuk nalik na tiho pištanje. Re­dovito su se opažali jeleni, košute, po koja srna, lisica i divlja mačka.

Tijekom proljeća bara bi se ispunila vodom. Nešto vode doteklo bi ispod ustave Kopačevo, a jedan manji dio "procije­dio" bi se ispod nasipa. Poprimila bi izgled od ranije, prije izgradnje nasipa. Ubrzo bi je zaposjele mnoge močvarice

Časopis Hrvatske šume / 13

Na Pat4oi'oj gredi bila sii prđcino prastara stabla bijelih vrba kao ova tia slici

pristigle iz zimskih boravišta južne Europe ili Afrike. Nije bila rijetkost izbrojati na stotine raznovrsnih divljih pataka. Od uobičajnijih divljih pataka baru su posjećivale divlje patke, patke pupčanice, njorkc, koje su se inače redovito gnijezdile na ovom lokahtetu. Nisu rijetke bile patke krcketaljke (Anas strepera), kržulje (Anas crecca), zviždare {Anas penelope), glavate {Aythya ferina), batoglavice (Bucephala dangula) i druge. Povre­meni prolazni gosti bili su i veliki ronci {Mergus merganser), nešto rjeđe i bijeli ronci {Mergus albellus).

Općinski pašnjak sela Kopačeva Koji kilometar dalje od bare prema selu nalazio se spome­

nuti seoski pašnjak (Općinski pašnjak sela Kopačeva), veće

Od druge polovice prošlog stoljeća pa do danas meliori­ran je i isušen:

- Kolodjvarski rit zajedno s barom Palačom 18.700 ha 5.000 ha 1.812 ha

Monoštorski rit Kopački rit ("Dravica") Biljski rit i široko zaobalje baranjskoga podravlja Podunavski rit (Belje)

30.000 ha 14.000 ha

Veći dio ovih površina je pretvoren u kulturnu stepu, a samo je manji ostao pod šumom, odnosno ima neku drugu namjenu.

Tablica i. Prikaz (hidro)melioriranih površina u istočnoj Slavoniji, Ba­

ranji i dijelu hrvatskog teritorija s lijeve strane Dunava

površine od Mađarske bare (200-300 ha). Služio je Kopačanima za napasanje stoke, ali i kao ribolovni revir gdje se u vrijeme mriješćenja lovilo na desetke kilograma ribe. Butošari ("poklapaši") po cijelu bi noć lutali pašnjakom i poklapali mrijcšteće šarane i drugu ribu. Prije izgradnje nasi­pa Bcljsko jezero bilo je uz Kopačko jedna od najvrjednijih ribolovnih voda. U prosjeku se ovdje lovilo oko 8-9 vagona ribe (1 vagon = 10.000 kg) godišnje.

Nakon poplave pašnjak bi se zazclenio, procvjetale bi vo­dene metvice {Mentha aquatica), barske strašnice {Galium palu-stre), barske mlečike {Euphorbium palustris), bijele rosulje {Agrostis alba), koprive {Urtica kiovensis), nezaboravak (Myo5o(i5 palustris), barski oman {Inula salicina) i druge biljke. Zbog hranjenja stoke visina ovih biljaka rijetko je prelazila desetak centimetara.

Dolaskom kasnoga ljeta i početkom jeseni pašnjak bi po­stao veliko okupljalište ptica. Na stotine čigri, galebova, pru-tki, čaplji zaposjelo bi preostale lokve, kanaliće u kojima bi se našlo obilje hrane. Ovdje se 1967. godine moglo vidjeti na tisuće riječnih galebova {Larus ridibundus), čigri {Chiidonias Raf 1882., Sterna L., 1785), malih bijelih čaplji i drugih močvarica (Tablica 2). Na pašnjaku su se redovito okupljale bijele rode {Ciconia ciconia) te su roditelji mlade učili letjeti. Prizor jedrenja privlačio je pozornost motritelja ptica. U

REZULTATI M O T R E N J A OPĆINSKI PAŠNJAK SELA KOPAČEVA - PAŠNJAK Datum motrenja Vrsta ptice 22. kol. 1967.

29. kol. 1967.

30. kol. 1967.

6. rujna 1967.

13. list. 1967.

Ardca purpurea Egretta garzetta Ardeola ralloidcs Fulica atra

Broj primjeraka

Larus sp. mog. ridibundus Corvus cornix Ciconia ciconia Ardca purpurea Egretta garzetta Ardea cincrea Ardeola ralloides Larus sp. mog. ridibundus Corvus cornix Corvus frugilcgus Ciconia ciconia Egretta garzetta Ardea cinerea Ardeola ralloides Larus sp. mog. ridibundus Chiidonias sp. mog. Chiidonias sp. mog.

hybrida / nigra /

Sterna sp. mog. hirundo / Ciconia ciconia Egretta garzetta Ardeola ralloidcs Ardea cinerea Larus sp. mog. ridibundus Chiidonias sp. mog. Corvus cornix Ciconia ciconia

hybrida

Larus sp. mog. ridibundus Corvus cornix

3 20 + + 1000 + 43 3-4 80 10 -1-2000 5-20 5-20 10 56+17 25 + 200 221

3-1-2 67 10 24 200 30 57 1 127 5-20

Tablica 2. Isječak iz knjige motrenja, koji pokazuje brojnost močvarica na

pašnjaku kod sela Kopačeva 1961. godine. Pašnjak je 1989. pre­oran i zasijan kukuruzom. Od nekadašnjih jata močvarica ni tra-

14 / Časopis Hrvatske šume

)SIJEK A\:

LEGENDA

Vodene površine

Baranjski nasip "Drava-Dunav"

SiiirtoHOiihi "koiidhii"- pobiiciii mladima uiplji

(ornitološki) zanimljive posjetitelje pašnjaka ubrojit ćemo i blistave ibise (6 ptica, 1. kolovoza 1968.), velike podzviždačc (Numenius arquata, 2 ptice, 4. siječnja 1968.), crvenorepe muljače (Limosa limosa, 6 ptica, 1. kolovoza 1968.) i orla klokotaša (1 ptica, 21. rujna 1968.).

Nakon katastrofalne poplave 1972. godine naplavljivanje ovoga područja podzemnim i procjednim vodama postalo je sve rjedc. Rit se od 1980. godine počeo rapidno sušiti. U međuvremenu je šumarija iz Darde (bivše LŠG "Jelen") bezrazložno posjckla prastare vrbe. Poljodjelcima u arendi iz­najmljena je Mađarska bara i druge bivše bare i grede, koje su oni preorali i zasijali kukuruzom unatoč tome što se ovo područje nalazilo pod privremenom zakonskom zaštitom države^. Preorano je bilo također vrijedno nalazište perunikc Iris sihirica (Topić, 1991.). Nije ih se dojmilo plavetnilo bi­ljaka, a još manje spoznaja da se radilo o rjeđoj biljnoj vrsti koja je našla svoje utočište u ovom dijelu Kopačkoga rita.

Prestale su gnijezditi i divlje patke. Od onih sedamdesetak gnijezda pronađenih 1970. ni traga. Vrbova šuma je još ovdje, ali više nema divljih pataka, ženki s pačičima. Možda se opet sakupe na gnježđenju za neke buduće katastrofalne poplave, ako prije toga netko ne posiječe šumu.

Pred sam rat krajolik je imao izgled neke neobične poljo­djelske površine isprekidane vrbovim šumarcima. Nije po­trebno posebno naglašavati da je zbog svih tih promjena u ekosustavu izostalo gniježđcnje i sakupljanje močvarica i da se nekadašnja bara mogla prepoznati samo po sjećanju. No to JOŠ uvijek nije kraj sudbine ovoga područja. Po navali ribokra-dica na obližnji kanal Sakadaš u skoroj budućnosti možemo očekivati asfalt na nasipu i početak (polu)legalne gradnje vikend kućica. Ponovit će se bez sumnje slučaj iz bačko-monoštorskoga rita, gdje je za kratko vrijeme izgrađeno 30-tak kućica koje kasnije nitko nije htio ni smio porušiti jer su pripadale lokalnim moćnicima i zaslužnim građanima''.

Za vrijeme Domovinskoga rata područje Mađarske bare, Pavlove grede, Zadnja i Pašnjaka našlo se u središtu sukoba hrvatskih i četničkih postrojbi. Kao da se sudbina htjela poi­grati, crta bojišnice prelazila je ovim područjem. Kasnije je to bila zona razdvajanja pod patronatom postrojbi Ujedinjenih nacija (UNTAES-a). Veći dio područja Dravice posijan je minama. Mine su posvuda tako da će ovaj kraj još dugo go­dina biti zona velikog rizika i opasnosti.

Ihtiofagne močvarice i ribogojstva Manji broj močvarica čini štetu ribnjačarstvu. U stručnoj

ribolovnoj literaturi nazivaju ih ihtiofagima zato što se hrane pretežno ribom'. U ovoj skupini nalazi se većina naših močvarica: čaplji, gnjuraca, galebova i velikih vranaca - kor-morana. Dok su štete ribnjačarstvu od većine močvarica diskutabilne, štete od kormorana su zaista velike. Da ih se ne progoni, plaši i ubija mogli bi za kratko vrijeme opustošiti slavonske ribnjake. Izvorište brojnosti kormorana su dvije veće kolonije, jedna je u Kopačkom ritu*̂ ,̂ a druga na granici Mađarske i Hrvatske kod sela Svetog Đurđa. Iz razgovora s prognanim očevicima iz Baranje, kormorani tijekom rata u Kopačkom ritu nisu bili uznemiravani, što se moglo i posre­dno provjeriti motrenjima najezde kormorana na ribnjake u Slavoniji.

Osim kormorana, u nedavnoj prošlosti progonu su bile izložene velike bijele čaplje, žličarke i ibisi. Opisat ćemo dva poznata slučaja zbog kojih su se prestale gnijezditi u Kopačkom ritu. U blizini Kopačkoga jezera na mjestu zva­nom Keresteš (Krstine) postojala je do 1954. godine veća mješovita kolonija močvarica. Prema Majicu (1972.), u kolo­niji je gnijezdilo: 56 pari sivih čaplji, 119 pari čaplji danguba, 64 para velikih bijelih čaplji, 205 pari malih bijelih čaplji, 350 pari žutih čaplji, 570 pari gakova, 11 pari žličarki, 27 pari blistavih ibisa. Zbog navodno velike štete koju su ptice činile ondašnjem ribarstvu Apatina, gnijezda su srušena, a većina mladih ptica je ubijena''.

Sličan slučaj ponovio se 1985. godine na ribnjaku "Podu­navlje" (vlasnik PIK "Belje"). Motornom kosilicom za uništavanje vođenoga bilja uprava ribnjačarstva pokosila je tršćak na "otoku" ribnjaka "Al" (Slika 4), gdje su se u to vrijeme gnijezdile čaplje dangube. Gnijezda su bila srušena, a mladunci osakaćeni, ubijeni i raspršeni po "otoku" (Slika 5 i 6). Zabilježeno je dvadesetak amputacija ekstremiteta i isto toliko usmrćenih čaplji. Preostale mladunče raznijeli su jaki valovi i vjetrovi. Dio mladunaca se utopio, dok su drugi uginuli od gladi nakon što su ih napustili roditelji. Nešto su polovile lisice i drugi grabežljivci.

Ovo su dva primjera kojima su slučajno bili nazočni svjedoci, ali takvih je slučajeva bilo daleko više, pa se stoga ne moramo čuditi nestanku ili brojčanom umanjenju močvarica na području Kopačkoga rita.

Lovci u Zoorezervatu Ptice močvarice u rubnoj zoni Zoorezervata znatno

ugrožavaju lovci iz Italije, koji su prije više godina zakupili dijelove ribnjaka (table Al, A2, i D) od lovačkog društva iz Vardarca.

Da su talijanski lovci ljudi problematične ekološke kulture, to je manje-više svima poznato. Žalosna je, međutim, spoz­naja da naši lovnici u želji za dobrom napojnicom ili poklo­nom toleriraju nemoralno i protuzakonito ponašanje lovaca gostiju. Ta pohlepa za napojnicom, kutijom patrona ili nekom drugom bezvrijednom tričarijom dovela je do toga da su neki lovnici bivšega LSG "Jelen" odvodili talijanske lovce i na samo Kopačko jezero u srce Zoorezei'vata.

Čuvari bi u nemoći povremeno donosili hrpe praznih pa­trona marke Bereta, Winchester ili Remington kalibra 12 koje su pronalazili u zakloništima oko Kopačkoga jezera. Mnogi su motritelji ptica tih kasnih jesenskih dana 1988., 1989. i 1990. godine bili iznenađeni što na Kopačkom jezeru ima jako malo divljih gusaka (vrste Anser jabalis. A, albifrons, A. erfthropus) u vrijeme kada one redovito posjećuju ovo područje. Jata od 20 ili 50 tisuća gusaka kao da su bila zaobišla Kopački rit i našla si sigurnije utočište.

16 / Časopis Hrvatske šume

Ta divna stvorenja - zaštićena zakonskim propis ima i zaklinjanjem prema zapadnoj Europi kako št i t imo pr i rodu - u stvarnosti su više ugrožena nego prije d o k j e lov bio legalni zadatak lovačkih udruga, lovno-šumskih gospodarstva i poje­dinaca. N e t k o j e svojevremeno napisao da su posljednja utočišta močvarica - zoološki vrtovi. N e dopus t imo to, zaštit imo njihova posljednja obitavališta za njih od nas samih!

U sljedećem broju bit će riječi o ostalim čimbenicima koji su pridonijeli nes tanku nekih vrsta ptica u istočnoj Slavoniji i Baranji.

' U novije vrijeme koristi se za ptice vodenih staništa naziv vodarice. To su ptice koje su svojim načinom življenja, prehranom, razmnožavanjem i ostalim aktivnostima vezane uz vlažne habitate kao što su močvare, ritovi, obalni prostori rijeka i jezera i si.

2 Glavni izvedbeni projekt Vodoprivrede imao je cilj spojiti glavni obrambeni nasip Zmajevac - Kopačeve (32,7 km) s glavnim obrambenim nasipom Dravski nasipi (31,6 km) preko Kopačkoga rita dionicom Sakadaš - Drava u dužini od 6,5 km. Idejni projekt izrađen je još 1909. godine i temelji se na jednom projektu francuske tvrtke iz prošloga stoljeća. Projekt je obnovljen 1949., 1950. i 1955. godine. Trasa iz 1909. godine nije se bitno promijenila.

'Zbog posebnih ekoloških vrijednosti i činjenice da je ovaj dio sastavni dio Posebnog zoološkog rezervata Kopački rit, na temelju Zakona o zaštiti prirode, NN 54/76., čl. 31., bilo je izdano privremeno rješenje o zaštiti ovoga područja.

" Na području bivše Lovno-šumske uprave "Kozara" iz Bačkog Monoštora (R. Hrvatska) pored starih riječnih rukavaca i kanala izgrađeno je protuzako­nito tzv. turističko naselje "Adica", g.j. Monoštorske šume odjeli 65 i 67, zatim t.n. "Štuka" ista g. jedinica šum. revir Adica, odjel 74 i 75. Unatoč rješenjima Opčine Beli Manastir nije se mogao naći (?) izvršitelj rušenja.

= Riječ "ihtiofag" dolazi od grčke riječi ihtio-fagoi, ribojedi

'^ Provjerom brojnosti velikoga vranca u Kopačkom ritu 1991. godine usta­novljeno je 1259 pari i prirast od 3777 mladih po završetku sezone gniježđenja.

' Uništenje kolonije obavili su djelatnici Ribocentra iz Apatina. Nagrada za odsječeni kljun bila je jedna lovačka patrona i 100 dinara. Budući da su im bile dostupne mlade ptice koje nisu mogle letjeti, egzekutori su živim pticama odsijecali kljunove. Mnogi ondašnji očevici bili su užasnuti prizorom živih ptica bez kljunova i porušenim gnijezdima.

EKOLOGIJA

«.#

Više lomova i vjetroizvala

Foto Mrkobrad

U z brži rast drva, kasnije opadanje lišća i pliće korijenje, stablo biva slabije i neotpornije na fizička opterećenja Može li se u budućnosti očekivati više snijegoloma, ledo loma, vjetroloma i vjetroizvala? Prema iskustvima iz sre­

dnje Europe - da! Razlog je tome povećani prirast drvne mase uslijed povećanih emisija i količina dušika u zraku.

Za normalni godišnji prirast jedne šumske sastojine potrebno je 5 kg do 12 kg dušika po hektaru. To je količina, poglavito u obliku N O i NII^, koja nastaje u tlu mineralizacijoni mrtve or­ganske tvari i koja je sastavni dio prirodnih kružnih tokova tvari u šumskom ekosistemu. Danas su, međutim, šumska tla dodatno opskrbljena mineralnim dušikom iz atmosfere, koji najvećim dijelom nastaje spaljivanjem fosilnih goriva i sve većom upotre­bom gnojiva u poljoprivredi. Ovaj višak dušika iznosi i 10 do 50 kg godišnje po hektaru. U Nizozemskoj, zemlji s razvijenom poljoprivredom i industrijom, izmjereno je godišnje i do 80 kg takvog dušika po hektaru.

Posljedicaje povećani debljinski prirast ne samo zdravih staba­la nego i stabala 1. i 2. stupnja oštećenja. Usprkos smanjenoj

količini lišća, volumni prirast je veći. Godovi su širi, odnos poroz­nog ranog drva s tankim staničnim stijenkama prema zgusnutom, li-gnificiranom staničju kasnog drva povećan je u korist prvog. Zbog toga je drvo manje otporno na uda­re vjetra i ne može više nositi ono­liko leda i snijega kao prije. Povećana opskrba dušikom pro­dužuje osim toga i dužinu vegeta-cijskog razdoblja. Ujesen lišće ostaje dulje na granju pa je drvo već i time izloženije opterećenjima pr­vog mokrog snijega. Ta je pojava npr. često zabilježena kod hrasta.

Uslijed povećane količine mine­ralnog dušika u tlu, stabla se zakorjenjuju pliće. Korijenje je, to potvrđuju brojna istraživanja, sve gušće u organskim horizontima, a sve rjeđe u dubljim, mineralnim horizontima tla. Na taj je način drvo jače izvrgnuto vjetroizvalama.

Naravno da ove ncpredvidive pojave, kako slike pokazuju, otežavaju uredno plansko gospoda­renje.

V. G.

Časopis Hrvatske šume / 17

S Europom protiv sušenja šume

Međunarodni projekti ICP-Forests Istraživanja pokazuju da je u

posljednjih pet godina oštećenje uznapredovalo i zahvatilo već

trećinu naših šuma, po čemu smo nadmašili ionako loš europski prosjek

Piše dr. se. Nikola Komlenović

Sedamdesetih godina na europskim šumama u raz­ličitim dijelovima kontinenta primijećene su ozbilj­ne promjene. Najvidljivi simptomi bili su gubitak lišća, odnosno iglica, i njegova kJoroza (defolijacija i

promjena boje asimilacijskih organa), koji su posljedica smanjenog vitaliteta drveća.

U nekim područjima, ponajprije u srednjoj Europi, pro­padanje šumskih sastojina podudara se s onečišćenjem zraka. Kasnije je utvrđeno kako i drugi stresni faktori mogu nepo­voljno utjecati na stanje šuma. Stoga pojedini autori, primjeri­ce Matzner et al. 1985., ističu da u traženju uzroka propadanja šuma valja uzeti u obzir složen sustav ekoloških veza i s tim u vezi iznose se razne hipoteze. Pored opterećivanja šumskih ekosustava mnogim štetnim tvarima, kojih u atmosferi sre­dnje Europe ima 3000 do 5000, medu uzrocima najčešće se spominju nepovoljne vremenske prilike, ponajprije suša (Cra-mer i Cramer-Mittcndorf 1981., Rehfuess 1981.). Neki autori (Houston 1981., Kendler et al. 1987. i dr.) smatraju kako kukci i biljne bolesti, koji slijede nepovoljne vremenske pri­like, mogu biti zadnji štetni čimbenik u lancu propadanja šuma. Vode se i opsežne rasprave o pogreškama u gospoda­renju koje mogu nepovoljno utjecati na stanje šuma (Van Goor 1985., Nays 1989. i dr.).

Velik broj stresnih čimbenika Danas je većina znanstvenika suglasna kako na šumske

ekosustave djeluje veliki broj različitih stresnih čimbenika, medu kojima značajnu ulogu ima onečišćenje zraka (FBW 1989., Schulze i Lange 1990., UBA 1994.). Te spoznaje potvrdviju i naša istraživanja. U okolici izvora SO^ povećane su količine tog spoja u zraku, lišću, odnosno iglicama drveća, kao i u tlu, a utvrđenje i visok sadržaj sumpora (Komlenović 1989., 1990., Komlenović i Pezdirc 1987., Komlenović i Ra-stovski 1995. i dr.). Sumporni dioksid izravno nepovoljno djeluje na vegetaciju.

Dalje od izvora emisije, na gotovo čitavom području sjeverne i zapadne Hrvatske, utvrđenje značajan unos proto­na te olova i drugih teških kovina u šume (Glavač et al. 1985., Komlenović 1994., Komlenović et al. 1988., 1993., 1995., Martinović 1994., Prpić et al. 1988., 1992. i đr., Seletković et al. 1993. 1 dr.).

Unos kiselina i teških kovina posebno je izražen u zapa­dnoj Hrvatskoj i raste s većom nadmorskom visinom. Tu se

18 / Časopis Hrvatske šume

ponajprije radi o posrednom negativnom utjecaju one­čišćivača na šumsko drveće, koje je daleko opasnije od izrav­nog jer zahvaća velika prostranstva i djeluje dugotrajno. Dio tih štetnih tvari potječe iz domaćih izvora, a dio dolazi iz dru­gih zemalja (Kauzlarić i Komlenović 1989.).

Posebno velike količine štetnih tvari unose se u naše ni­zinske šume onečišćenim poplavnim vodama (Mayer i Pezdirc 1990., Komlenović et al. 1991.).

Utvrđen je i štetan utjecaj klimatskih i biotičkih čimbe­nika te grešaka u gospodarenju šumama. Štetno djelovanje suše posebno je izraženo u nizinskim šumama, gdje je Oštećenje t+2 Foto (ilavač

poremećen režiin poplavnih i površinskih voda (Mayer i Bušić 1995.).

Hipoteza po kojoj je onečišćenje zraka najvažniji stresni faktor rezultirala je donošenjem Konvencije o preko­graničnom onečišćenju zraka na velike daljine (LRTAP kon­vencija, ženevska konvencija, UN/ECE, 1979.). Prema toj konvenciji, zemlje potpisnice trebale bi smanjiti emisiju SO, za 30 posto. Protokoli koji su proizašli iz Konvencije također reguliraju NOx i O,. Smanjenje NOx emisija temelji se na kritičnim opterećenjima. Ovaj koncept polazi od činjenice kako učinak zagađivača ovisi o karakteru rcceptora, npr. sa-stojina na pjeskovitim tlima slabo zasićenim bazama ili sastoji-

^ \ \

\

!.«-;» -.--i^--

'H:^

.v

na na tlima glinovitc teksture zasićenim bazama (De Vries i Grcgor 1991, Hettelmgh et al. 1991, Posch et al. 1995, Werner 1 Gregor 1995.).

Praćenje učinaka onečišćenja zraka Na temelju ženevske konvencije pokrenut je 1985. godi­

ne Međunarodni program suradnje u procjeni i motrenju učinaka onečišćenja zraka na šume (ICP-Forcsts). Glavni no­silac te aktivnosti je Europska unija. Prema jedinstvenoj meto­dologiji pokreću se istraživanja na širokom planu s malim in­tenzitetom motrenja po plohi (Levcl I). Najprije se 1986. započinje s motrenjem stanja šuma. Ošlninjc 2+^ folo Glavač

^*sg;

>/ /

b ^ - ^ m^^ ^ -

Sr *

Grafikon 1. Kretanje oštećenosti šumskog drveća u Hrvatskoj

i

Grafikon 2. Kretanje udjela oštećenih stabala glavnih vrsta drveća u Europi

Sličan je trend utvrđen i u drugim europskim zemljama.

U Hrvatskoj je prva procjena provedena 1987. godine. stanju naših šuma provodi sustavno svake godine. Izuzetak su Nosioci te aktivnosti su Šumarski fakultet i Šumarski institut samo 1989. i 1991. godina. Prema tim procjenama, oštećenost u suradnji sa šumarskom operativom. Od tada se anketa o naših šuma prvih je godina bila vrlo mala, ispod ili oko 10 %.

Posljednja mjerenja Kod četinjača je 1996. godine utvrđeno 57 % značajno

oštećenih stabla, stoje porast za 12 %, a listače su imale 22 % značajno oštećenih stabala, što je 5 % manje nego prethodne godine.

Danas se smatra da je propadanje šuma bolest šumskog ekosustava. Ono se nepovoljno odražava na cjelokupni eko­sustav, od šumskog drveća, grmlja, prizemnoga rašća i život­inja do flore i faune tla te uzrokuje promjene u fiziološkim i biokemijskim procesima kako iznad tla tako i u njemu. Neke od posljedica tih promjena jesu osutost i požutjelost lišća i iglica te poremećaji u rastu i prirastu stabala i razvoju korijena.

Istraživanja uzroka propadanja šuma odvijaju se u brojnim smjerovima. Jednim od značajnijih uzroka propadanja šuma smatra se onečišćenje zraka, koje je sve veći problem i na lokalnoj (onečišćenje voda, tla i zraka) i na globalnoj razini (smanjivanje ozonskog omotača). Unutar međunarodnog programa procjene i praćenja utjecaja zagađenja zraka na šume

(UN-ECE) sačinjena je metodologija procjene oštećenosti krošanja šumskog drveća.

Procjena stanja krošanja kao pokazatelj oštećenosti šuma po toj se metodologiji u Hrvatskoj provodi već deset godina. Na sistematski odabranim plohama procjenjuje se osutost i požutjelost lišća i iglica u odnosu na potpuno razvijeno, zdra­vo i vitalno stablo. Plohe su određene na temelju kilometar­ske mreže (16 x 16 km, 4 x 4 km 1 2 x 2 km). Svake se godine procjena obavlja na istoj površini i na istim stablima. Na jed­noj plohi procjenjuju se 24 stabla. Kako bi se smanjile subjek-

20 / Časopis Hrvatske šume

Poslije 1992. ona naglo raste, tako da 1994. iznosi 28,9 %. Tada je prvi put prekoračen europski prosjek (26,4 %), da bi 1995. oštećenost naših šuma još više porasla i dosegla zabrinjavajućih 30,3 %. Godine 1996. primijećen je stanovit oporavak naših šuma u odnosu na prethodnu godinu. To po­najprije pripisujemo vlažnoj vegctacijskoj sezoni u prošloj godini.

Od 1992. godine, od kada je Hrvatska priznata kao samo­stalna država, naši rezultati redovito se uključuju u službena

izvješća UN-ECE i EU (Forcst condition in Euro­pe 1993., 1994., 1995., 1996.). Ove će godine izaći i pregledno izvješće o stanju europskih šuma, koje se temelji na desetogodišnjim procjena­ma provedenim u 30 eu­ropskih zemalja. U to izvješće uključeni su i naši podaci.

Hrvatska je posebno aktivna u stručnoj radnoj skupini za Mediteran. Jedan od rezultata te aktiv­nosti je i priručnik za procjenu krošanja medite­ranskih vrsta drveća.

U razdoblju od 1993. do 1995. odvijala se akcija uzimanja i analiziranja uzoraka tla na plohama iz mreže 16 (16 km). Labora­torij Šumarskog instituta, zajedno s laboratorijima iz 23 zemlje, proveo je naj­prije analize dvije serije kontrolnih uzoraka tla, a

Broj ploha na kojima su provedena istraživanja

tla: Austrija Belgija Češka Danska Finska Francuska Grčka Hrvatska Irska Italija Litva Luksemburg Mađarska Nizozemska Norveška Njemačka Portugal Slovačka Slovenija Španjolska Švedska Švicarska V. Britanija

U K U P N O

131 31

100 25

442 517

15 87 22 80 74

4 67 11

440 416 157 111 34

464 1249

48 67

4592

nakon toga analizirao obavezne parametre uzoraka tla s 87 ploha. Rezultate tih analiza dostavili smo u Koordinacijski centar za šumska tla u Gentu (FSCC).

Promatranje klime i vegetacije Konačnu verziju izvješća o stanju tala (UN-ECE, EU

Forest soil condition report) u kojem će biti prikazani rezul­tati tih istraživanja usvojila je posebna stručna skupina 13. i 14. veljače 1997. u Bruxellesu. U radu tog sastanka sudjelovao je i autor ovog izvješća. Pored toga, vodene su opsežne raspra­ve o istraživanjima na trajnim pokusnim plohama (Lcvel II). Kroz istraživanja koja zahtijevaju znatno detaljnije analize traže se veze između defolijacijc, određenih parametara tla i kemizma asimilacijskih organa. Za Hrvatskvi su dostavljeni podaci sa sedam ploha.

Mi smo jedina zemlja s područja bivše države koja su­djeluje u ovim istraživanjima. Obavljene su analize većine obaveznih parametara. Ugljik i dušik nisu analizirani referent­nim metodama, jer laboratorij Šumarskog instituta nema opremu kojom se provode analize tih elemenata postupkom suhog spaljivanja (Lećo C N 2000).

I ove kao i ranijih godina organizirat će se dva interkali-bracijska seminara za procjenu krošanja, jedan za mediteran­ske i drugi za kontinentalne vrste drveća. Hrvatska je trebala biti domaćin skupa za Mediteran, no kako naši predstavnici nisu bili na prošlogodišnjem seminaru u Portugalu, on će se ove godine održati u Francuskoj.

Upravo se pokreće akcija kako bi se istraživanja na traj­nim pokusnim plohama proširila na klimatološka i vegeta-cijska proučavanja. Sastanak stručnjaka koji se bave istraživanjima vegetacije održan je u Nancyju.

Naše uključivanje u taj program veoma je važno ne samo za rješavanje problema sušenja šuma nego i zato što našim kadroviina osigurava usvajanje europskih i svjetskih metoda istraživanja, a ujedno omogućuje nabavu odgovarajuće opre-inc i podvrgavanje naših istraživanja međunarodnoj znanstve­noj kontroli.

U s r r i i M - s l \!'. \l V ! M \( vi I1K\ \1--K ^t i i > M > - i \ b \ i •--s III \ !!N| '.: i i i ; \ \ > K i

nii • li

iE gil IP

I ^96:" i ? 6 8 t iSC »99Z 19B3 1994 '^E> 1 » 6 1967 !:5e8 5990 'S&2 •9a> '^i&s Vr^^ ' »

tivne pogreške, koriste se foto-albumi s fotografijama krošanja različite osutosti. Osutost i požutjelost krošanja razvrstava se u sljedeće stupnjeve: 0 (bez osutosti), 1 (slabo), 2 (umjereno), 3 (jako) i 4 (suho). Stupanj 0 predstavlja osutost do 10 % u odnosu na zdravo i vitalno stablo, 1 osutost od 11 do 25 %, 2 od 26 do 60 %, 3 predstavlja osutost od 61 do 99 % i 4 osutost 100 %. Ovakva podjela vrijedi i za požutjelost.

Tijekom 1996. godine u Hrvatskoj je procjenjivano stanje krošanja na 163 plohe i 3222 stabla različitih vrsta drveća. Obuhvaćeno je više stabla listača (2869) nego četinjača (353).

Za sve vrste drveća utvrđeno je 26-postotno, to jest umjereno i jako ili značajno oštećenih stabala. To je oko 5 % manje značajno oštećenih stabala u odnosu na prethodnu godinu. Kod četinjača je utvrđeno 57 % značajno oštećenih stabla, što je porast za 12 %. Listače su imale 22 % značajno oštećenih stabala, stoje 5 % manje nego prethodne godine. Nepovoljnoj slici krošanja četinjača pridonosi velika osutost krošanja obične jele, alcpskog i crnog bora. Kod listača nepovoljno stanje krošanja utvrđeno je kod hrastova lužnjaka i kitnjaka, dok obična bukva i dalje pokazuje dobro stanje.

Mr. se. Ivica Tikvić

Časopis Hrvatske sume I 21

Foto C}(ai>ač

EKOLOGIJA

Šuma u škarama zagađenja

Piše: prof. dr. V. Glavač

Temeljna je zadaća šumarske znanosti pronalaženje glavnih uzročnika propadanja za sve važnije gospodarske vrste i za sve tipove šumskih staništa Kao i sva druga živa bića, i šumsko se drveće rada, živi i

umire. No za razliku od drvigih, ono se vrlo polagano razvija, dosiže goleme dimenzije i dtiboku starost te umire vrlo polako. Danas je u središtu pažnje šumarske znanosti njihova smrtnost prije dosezanja sječne zrelosti, njihovo prijevremeno umiranje. A ono može biti prirodno, ili - štt5 je znatno češće - zbog utjecaja čovjeka.

Prirodno umiranje pojedinačnih stabala, grupa drveća i cijelih sastojina prije dostignuća biološke starosti normalna je pojava i u povijesti prirode sigurno isto toliko stara kao sam šumskovcgetacijski pokrov. Ne smijemo zaboraviti, na

primjer, da u sklopljenim sastojinama drveće umire potisnuto konkurentima uslijed nedostatnog životnog prostora, nedovoljno svjetla, vode i hranjiva. (Predusretanje, reguliranje i korištenje te pojave bitna je značajka gospodarenja šumom.) A i cijele sastojine propadaju zbog nepovoljnih ili naglo promijenjenih životnih prilika. Tako je npr. sušenje šuma u velikim riječnim dolinama poznato još iz antičkih vremena.

Ono što pritom nije zabilježeno, a s tim je pojavama u neposrednoj vezi, bile su prirodne promjene tokova rijeka, stvaranje novih puteva za glavna i sporedna korita, nestanak i nastanak sporednih rukavaca, tj. veće promjene u režimu poplavnih i podzemnih voda. (Danas se to isto postiže izgradnjom komunikacija i "hidromelioracijama".) Isto je tako prirodno umiranje mladih i srednjodobnih sastojina na granici

22 / Časopis Hrvatske šume

šume u visokom gorju ili dalekom sjeveru uslijed povremenih ili stalnih nepovoljnih vremenskih prilika.

Daljnji je primjer umiranje pojedinih vrsta drveća na granici njihova prirodnog rasprostranjenja. Povremeno sušenje bukve i jele na prijelaznim područjima između submediterana i viših gorskih predjela, posebice nakon niza sušnih godina, može se isto tako uvrstiti u normalnu prirodnu pojavu. Na kraju ne smijemo zaboraviti ni šumske požare izazvane munjom za vrijeme ljetnih suša, vjetroizvale i masovne pojave štetnika.

Danas, nakon tisućljetnog krčenja i prekoinjernog korištenja šume, nastaju - kako znamo - nove štete od onečišćenja atmosfere. Unos zračnih polutanata nepovoljno mijenja kružne tokove tvari i ekofiziološke procese u šumskom ekosustavu.

Rezultati brojnih istraživanja novonastalih šumskih šteta mogu se najkraće ovako opisati:

1. Postupno smanjivanje vitalnosti šumskog drveća, koje se očituje u obliku, boji i osipu lišća, podzemnoj i nadzemnoj arhitekturi stabla, sušenju grana u vršnim dijelovima krošnje ili umiranju cijelih stabala, ne može se svesti samo na jedan čimbenik (sumporni dioksid, amonijak, ozon i sL). Pojedini faktori igraju u tim složenim procesima veću ili manju ulogu, već prema vrsti drveća i staništa.

2. Domaćinstvo hranjivih tvari može se usporediti s razdvojenim škarama ("Oernacrungsphysiologische Schere"). Gornje sječivo predstavlja stalan porast mineralnog dušika (NO^, N O J u tlu, koji jc danas dvostruko do peterostruko veći no što je potrebno za normalan razvoj. Stabla se zakorjenjuju pliće, a prirast je veći. Kroz povećanu proizvodnju drvne mase povećava se potreba za vodom i

Foto Glavać hranjivima. Donje sječivo predstavljaju kationi kalcija, magnezija, kalija, mangana i drugih bioelctnenata. Njihove se zalihe postepeno smanjuju, budući da ih ispiru kisele kiše i da se premještaju u dublje slojeve tla.

3. Pliće korijenje, povećani usis vode i smanjenje sposobnosti reguliranja transpiracije (negativno djelovanje ozona na puci) znatno smanjuju otpornost drveća na sušu. Niz sušnih godina dramatično povećava štete, a niz godina s visokim oborinama ublažuje oštećenja i pozitivno se odražava u statistikama.

4. Na različitim staništima nastaju štete na različit način. U brdskim dijelovima srednje Europe, na siromašnim tlima, umiranje smreke uvjetovano je npr. nedostatnom opskrbom magnezija. Na vapnenim tlima štete uzrokuje nedovoljna opskrba kalija. Na bogatim tlima nagomilava se nitrat u soku ksilema.

Zbog toga dobiva tipologija šuma i šumskih staništa, koja je danas u Hrvatskoj iz nerazumljivih razloga zanemarena, novu dimenziju, novu zadaću.

5. Kako vidljive štete nastaju ponajprije u vrhovima krošanja starih stabala, može se zaključiti da oni nisu dovoljno opskrbljeni vodom i hranjivima. Drugim riječima, daljinski transport je nedostatan, gradijent usisa vode u kontinuumu "atmosfera-krošnja-deblo-korijcn-tlo" nije više djelotvoran.

6. Unutar stabla nastaju prehrambeno-fiziološke smctiije.

Što je zadaća šumarske znanosti? Zadaća šumarske znanosti je pronalaženje "glavnih krivaca" za sve važnije gospodarske vrste i za sve značajne tipove šumskih staništa, kao i poduzimanje potrebnih mjera za njihovo uklanjanje.

Časopis Hrvatske šume / 23

ZAŠTITA PRIRODE Medvjed u Hrvatskoj

Gdje ćemo živjeti sutra? Ne hranite medvjede i ne pružajte im priliku da jedu vaše otpatke jer to ih dovodi u »crne kronike« i - ubija Piše Alojzije Frković

Foto Frković

Za medvjede u Hrvatskoj sada je najgore to što se sve češće pojavljuju jedinke koje se hrane na smeću. Oni su JOŠ neznatan dio populacije, ali treba poduzeti ra­dikalne mjere da se takvo navikavanje spriječi.

Smetlišta ne bi trebala biti u staništu medvjeda, a tamo gdje je to neizbježno, moraju biti ograđena čvrstom i visokom ogra­dom koja je ukopana u zemlju te dodatno osigurana "električnim pastirom". Hrana za medvjede na hranilištima ne smije sadržavati smeće, a s hranjenjem i ne valja pretjerivati. Kontejneri i kante za prikupljanje otpada trebaju biti izvan dohvata medvjeda ili tako konstruirani da oni iz njih ne mogu dohvatiti otpad. One koji odbacuju smeće uz prometnicu tre­ba pronalaziti i kažnjavati, a postojeće smeće ukloniti.

Tako glase preporuke s trodnevnog međunarodnog sku­pa "Medvjed u Hrvatskoj - stanje, gospodarenje, problemi, mediji", održanog u lovačkoj kući Lividraga od 3. do 5. ožujka. Skup su organizirali predstojnik Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof dr. Đuro Hubcr i suradnici. Domaćin skupa bio je upravitelj Šumarije Gerovo Uprave šuma Delnice dipl. ing. Josip Malnar.

Kako "Hrvatske šume" gospodare glavninom brđsko-pla-ninskih lovišta u Hrvatskoj, u kojima je europski smeđi me­dvjed stalna i glavna vrsta divljači, naši su stručnjaci koji se profesionalno bave gospodarenjem divljači ostalim sudionici­ma skupa u Lividragi prikazali stanje s medvjedima na svom području, uključujući brojnost i trend populacije, mortalitet (odstrjcl, stradanja u prometu i dr.), vrstu i veličinu šteta te slučajeve neobičnog ponašanja medvjeda, odnosno eventualne napade medvjeda na ljude.

U Hrvatskoj živi oko 400 medvjeda Na temelju podataka koje su iznijeli mr. Tomislav Heski,

Alojzije Frković, Dario Majnarić i Josip Malnar (Uprava šuma Delnice), Dražen Sertić (UŠ Karlovac), Milan Salopek (UŠ Ogulin), Mato Šaban (US Ogulin) i Boris Šabić (UŠ Split) došlo se do spoznaje da u Hrvatskoj trenutno živi oko 350-400 medvjeda. Suprotno napisima u tisku čini se, dakle, daje došlo do blagog pada populacije od oko 5 do 15 posto, što se može pripisati ratnom djelovanju. Zna se, naime, daje prije 1991. godine u Hrvatskoj bilo oko 400 medvjeda. Taj je broj u prethodnih četvrt stoljeća bio stabilan te je odgovarao kapa­citetu raspoloživog staništa.

Medvjed je danas najzastupljeniji u Ličko-senjskoj župa­niji, gdje mu se brojnost procjenjuje na oko 180-200 jedinki. Slijedi Gorski kotar (Županija primorsko-goranska) s oko 100-120 medvjeda, dok prikladna staništa Karlovačke, Zadar-sko-kninske te Splitsko-đalmatinskc županije "kriju" još oko 60-70 medvjeda.

Prema riječima predstavnika Lovske zveze Slovenije dipl. ing. Cirila Štrumbelja, u Sloveniji živi oko 350-400 medvjeda i taj je broj stabilan, dok se za Bosnu i Hercegovinu to, nažalost, ne može reći. Kako je izvijestio direktor "Švima Her-ccg-Bosne" mr. Vlado Soldo, za Federaciju nema cjelovitih podataka. U devet lovišta Herceg-Bosne na ukupnoj površini od 219.000 ha u 1996. godini izbrojeno je 54 medvjeda, dokje prije rata (1992.) na tom prostoru bilo 197 medvjeđa, stoje pad populacije od 73 posto! Poznata i zabilježena smrtnost medvjeda samo od ratnih zbivanja (eksplozivne naprave, gra­natiranja, namjerna ubijanja i si.) u tom području iznosi 92 jedinke.

Kako su neposredan povod za održavanje skupa bile učestale neutemeljene informacije u našim dnevnim listovima o ponašanju medvjeda, po kojima su "medvjedi postali krvoločni", "opasni za ljude", "čine sve više štete" i slično, trećeg dana rada u raspravi za okruglim stolom utvrđen je skupni odgovor na takve novinske napise:

Trend šteta od medvjeda je smanjen. Napadi na ljude nisu zabilježeni. Nema opravdanja za pisanje da su medvjedi postali "krvoločni". Populacija medvjeda se nešto smanjila ili je jednaka broju prije Domovinskog rata, a nije porasla. Me­dvjedi nisu proširili svoj areal, a na Biokovu, Zumberku i šumama južno od Karlovca prisutni su već preko 10 godina. Migracije iz Bosne i Hercegovine bile su moguće samo u pograničnom području. Ne može se govoriti o "najezdi" me­dvjeda. Stručnjaci koji lovno gospodare medvjeđom smatraju

24 / Časopis Hrvatske šume

ga vrijednom vrstom naše taune i ne vide zapreke nastavkvi gospodarenja, a preporvičuju mjere za njegovo unapređenje.

Smeće ubija medvjede U radvi skupa sudjelovali su i Petra Kaczcnsky i Felix

Knauer iz Munich Wildlife Society, Njemačka, koji su dali pregled šteta od medvjeda i druge zvjeradi u Europi, odnosno o gospodarenju s netom unesenim medvjedima u Donjoj Austriji (od kojih je prvi uhvaćen u šumama Uprave šuma Delnice).

Po običaju vrlo zanimljiv bio je projekcijama dijapozitiva dokumentiran nastup dr. Dure Ilubera, koji je govorio o rezultatima znanstvenih istraživanja o medvjedu u Hrvatskoj, s prikazom utvrđenih problema u nas i u svijetu.

Smeće ubija medvjede, pojasnio je dr. Huber i nastavio: U Sjevernoj Americi je smrtnost medvjeda povezana s na­vikom prehranjivanja na smeću postala glavna prijetnja njiho­vu opstanku. Uvedeni su strogi propisi o držanju kućnog smeća kao i odlaganju na deponije na kojima mora biti onemogućen pristup divljim životinjama. U tretiranju smeća

trebamo što prije izaći iz faze "daleko od očiju, daleko od mozga", i to naravno ne samo zbog medvjeda. Svaka deponija otpada u šumi ili staništu medvjeda, svaki kamion smeća odbačen uz cestu, svaka hrpa organskog otpada u dnu dvorišta, pa i puna kanta ispred kuće može promijeniti ćud jednog ili više medvjeda te dovesti do njegove smrti, ali i mogućih opa­snih situacija za čovjeka. Samo ona divlja životinja koja je privi­dno pitoma opasna je po čovjeka. Učestalo viđanje jednog ili više medvjeda na nekom području stvara lažni dojam i vjero­vanje u to kako su se oni »prenamnožili«, kako su u svojoj šumi gladni, pa čak da su "bijesni".

Medvjed, odlučan je dr. Huber, mora zato tražiti hranu u svom prirodnom okolišu, a čovjeka i dalje izbjegavati. Tako ćemo ga rjeđe susretati, ali ćemo mu osigurati opstanak te i dalje bitijedna od rijetkih europskih zemalja koje su sačuvale tu najveću kopnenu zvijer našeg planeta. Dakle, ne hranite me­dvjede i ne pružajte im priliku da jedu vaše otpatke!

Na početku skupa u Lividragi svečano je predstavljen novi, šesti po redu S.O.S. poster u Hrvatskoj: "S.O.S. - MEDVJED", čija je (medvjeđa) poruka poslužila kao naslov ovog prikaza.

Časopis Hrvatske šume / 25

ZAŠTITA PRIRODE Motovunska šuma

Zeleni ures Istre Kako spasiti posljednju sredozemnu

nizinsku šumu, jedinstven ekološki sustav degradiran ponajprije zbog promijenjenih

vodnih odnosa u dolini Mirne

Piše prof. dr. Branimir Prpić

M otovunska šuma u Istri predstavlja ostatke osta­taka nekadašnjih sredozemnih nizinskih šuma koje su uspijevale u dolinama jadranskih rijeka. Medu drvećem primorske nizinske šume prevla­

davali su hrast lužnjak, poljski jasen i nizinski brijest. Debla i krošnje ove šume obraštena su penjačicama - divljom lozom, pavitinama, bršljanom i hmeljom, dok je prizemni sloj obraštcn biljnim vrstama koje trebaju velike količine vode.

Motovunska šuma u dolini rijeke Mirne, kao posljednja nizinska primorska šuma ne samo u Hrvatskoj nego i na čita­vom Sredozemlju, ima za šumarsku struku u Hrvatskoj po­sebno značenje jer predstavlja izuzetnu prirodnu rijetkost i kao višenamjenska šuma i zato što ima vrlo naglašene ekološke i socijalne funkcije.

Ova je šuma po sastavu vrlo slična slavonskim nizinskim šumama tvrdih listača u kojima prevladava hrast lužnjak. Kao i slavonska lužnjakova šuma, ona se razvila u posebnim stanišnim uvjetima doline rijeke Mirne sličnim onima u Posa­vini. To su močvarna tla s redovitim poplavama koje donose čestice tla sa susjednih viših terena obraštenih degradiranim medunčevim šumama te primorskom šumom obične bukve. Najznačajniji čimbenik koji utječe na pojavu lužnjakove šume u sredozemnome području je obilje vode koje pruža rijeka Mirna s Botonegom i drugim manjim pritocima.

Šuma je pobijedila Zbog sredozemne klime - koja, doduše, ne utječe na sa­

stav drveća jer on, kako rekosmo, ovisi neposredno o vodi - u Motovunskoj šumi nudi se još jedno bogatstvo koje ovisi o rahlome šumskom tlu. To je podzemna gljiva gomoljača - tar-tut, koja kao afrodizijak postiže vrlo visoku cijenu na svjetskom tržištu. U ovoj šumi može se godišnje ubrati oko 5 tona tartufa. Ukupno bogatstvo Motovunske šume, njena estetska i turistička vrijednost, prirodoznanstvcna uloga geno-fonda biljnih i životinjskih vrsta te hidrološka i vodozaštitna funkcija - još i danas su podcijenjeni.

Odnos vlasti prema ovoj šumi bio je kroz povijest Istre vrlo različit. Nekadašnji gospodari - Venecija, Austro-Ugarska i Italija, sačuvali su šumu, dok je režim komunističke Jugosla­vije, odnosno Socijalističke Republike Hrvatske donio odluku o pretvorbi Motovunske šume u oranice i pašnjake (Odluka Sabora SRH 1968.).

Sva su nastojanja šumara da se od spomenute odluke odustane završila neuspjehom pa je započelo krčenje. Šuma je, međutim, imala zadnju riječ jer krčenje nije uspjelo budući da su se žilišta drvenih hrastovih stabala nalazila na metar-dva dubine. Svake godine, naime, vode nanesu tla debljine 1 do 2 cm te je ono uz žilište u stogodišnjoj šumi "naraslo". Tako duboka žilišta nisu se mogla iskrčiti ni najjačim tadašnjim strojevima pa je zahvaljujući tome Motovunska šuma opstala.

Foto Silnuidtf JiKob}

Prvotna površina Motovunske šume iznosila je oko 1300 ha, a prema odluci o njezinoj prenamjeni u poljodjelsku površinu pod šumom je trebalo ostati samo 281 ha, i to u četiri odjela koja se nalaze uz Istarske toplice. Taj je prostor proglašen specijalnim rezervatom šumske vegetacije i stavljen pod upravu državne institucije za zaštitu prirode. Dio Moto­vunske šume zauzela je akumulacija pitke vode i reteiicija Botonega, dok je dio ipak iskrčcn. Ostatak šume od kojih 800 ha danas je ponovo u šumarskim rukama pod Upravom šuma Buzet, "Hrvatske šume", p.o. Zagreb.

Suši se hrast lužnjak Šuma je ozbiljno degradirana, a u rezervatu koji nije u

šumarskim rukama toje najizraženije jer se u njemu suši hrast lužnjak zbog promjene vodnih odnosa u dolini Mirne. Regu­lacijom Mirne, čije je korito produbljeno, najvjerojatnije je došlo do sniženja razine podzemne vode, koja je tako "pobjegla" hrastovom korijenju. Na površini tla, pak, česte su poplave, ali voda više ne otječe u korito rijeke Mirne jer je nekadašnja prirodna, a djelomično i umjetna odvodnja poremećena regulacijom. To se često zbiva upravo tijekom vegetacije. U sloju zakorjenjivanja hrasta lužnjaka nastaje zamočvarcnje. Hrast, iako u vodi, ne može je uzimati jer zaba-rivanjem nastaje višak ugljičnog dioksida u vodi tla, što zausta­vlja rad korijena.

U Motovunskoj šumi je u tijeku prirodna obnova poljskim jasenom, prilagodljivom pionirskom vrstom koja uspijeva i u barskim prilikama, kakve danas prevladavaju u većem dijelu staništa nizinskoga prostora doline rijeke Mirne.

Motovunska šuma dobar je primjer pozitivnoga odnosa šumara prema zaštiti prirode. Iako je šuma saborskom odlukom bila određena za krčenje, šumari su u njoj ipak oba­vljali najnužnije uzgojne radove i tako je održali.

Zaštićeni dio uz Istarske toplice, o kojemu je vodila brigu republička ustanova za zaštitu prirode, danas je u najkišijem stanju. Želimo li što skoriji oporavak Motovunske šume, toga jedinstvenog šumskog ekosustava i zelent^g uresa istarskog krajolika, u nj treba uložiti mnogo znalačkoga šumarskog tru­da.

Ponajprije je potrebno dobro razmisliti kako, makar dijelom, vratiti nekadašnje hidrološke prilike, danas grubo narušene neprikladno izgrađenom cestom i kanalom kroz koji je usmjerena rijeka Mirna. Ona je nekada krivudavo tekla kroz Motovunsku šumu donoseći nužnu i odvodeći suvišnu vodu i takav tok rijeke Motovunskoj je šumi osiguravao biološku ravnotežu.

26 / Časopis Hrvatske šume

Zaštita prirode PARK PRIRODE MEDVEDN

•JŽJ -'•'••^. ... ."•-»Si,

Zagrebačko zeleno svetište Na Medvednici se šuma najvećim dijelom obnavlja prirodnim putem, no tamo gdje to nije moguće čovjek podržava prirodu; najveći je problem obnova kestena, jer osim što ga uništava bolest kore listinac, izletnici pokupe sav plod tako da ga ne ostane dovoljno za sjeme

Piše Miroslav Mricobrad

Foto Mrkobrad

Park prirode Medvednica je uz Kopački rit u Baranji te planine Velebit i Biokovo četvrta zaštićena prirodna cjelina u Hr­

vatskoj. Parkom prirode proglašen je odredbom Zakona o zaštiti prirode 1981. godine. To je područje ukupne površine 22.826 ha, od čega je šumom pokriveno 63 posto, dok ostatak čine okolno zemljište i objekti.

Prvi podaci o šumama grada Zagreba sežu u XIII. stoljeće. Zaštićenim područjem Medvednica je proglašena već 1937. godine odlukom skupštine gradskog povjerenstva Zagreba. S broj­nih vidikovaca ove planine grad što se pruža prema jugu vidi se kao na dlanu. Medvednica je dar Božji i rijetko se koja metropola može pohvaliti tako poželj­nim zaleđem, gdje se petnaestak kilome­tara od središta grada može zimi skijati, a tokom cijele godine uživati u brojnim

prirodnim ljepotama ili se pak nakon pješačenja odmoriti u nekom od ugosti­teljskih objekata.

Tko brine o Medvednici Od ukupnih šumskih površina, 8750

ha su državne šume, dok je 5750 ha u privatnom posjedu. Tim šumskim kom­pleksom Parka prirode gospodare "Hr­vatske šume", Uprava šuma Zagreb, od­nosno šumarije koje i inače djeluju na tom području - Zagreb i Donja Stubica. Šumarija Zagreb pokriva veći dio Parka i u gospodarskim jedinicama Bistranska gora, Sljemc-Medvedgradske šume i Markušcvačka gora gospodari s oko 6250 ha, dok Šumarija Donja Stubica brine za oko 1700 ha. Parku prirode pripada i manji dio zclinskih prigorskih šuma. Osim ovih šumarija o Medvednici brine i radna jedinica Hortikultura koja je u sastavu Uprave šuma Zagreb, ali čiju djelatnost potpomaže i grad Zagreb.

Park prirode u sadašnjim okvirima obuhvaća oko dvije trećine šuma na Me­dvednici i omeđen je prometnicama koje idu od Podsuseda na Vugrovec, Laz, Stubičke Toplice, Sesvete. Proteže se od jugozapada prema sjeveroistoku, iz smjera Zaprešića prema Zelini, u dužini 24 km, s najvećom širinom 9 km. Za po­sjetitelje Medvednice i najvišeg vrha Sljemena (1035 m) izlet počinje na Sije-

Zaštićena prirodna cjelina Uz spomenuta četiri parka prirode u Hrvatskoj, u okviru šuma posebne

namjene proglašena su i dva stroga rezervata (Bijele i Samarske stijene. Hajdučki i Rožanski kukovi), 65 specijalnih rezerevata, 21 park-šuma te 48 značajnih krajolika.

U sklopu Parka prirode Medvednica nalaze se specijalni rezervati šumske vegetacije: Bablji zub - Ponikve, Mikulić potok - Vrabečka gora, Bliznec -Šumarev grob, Markovčak - Bistra, Rauchova lugarnica - Desna Trnava, Pušinjak - Goršćica, Tusiivrh - Kremenjak.

Tu su i značajni krajolici: područje Lipa i predjel Goranec, zatim zaštićeno bilje i životinje, a imamo i hidrografske spomenike prirode (Kraljičin zdenac. Mrzla voda, Sopot slap i drugi), geomorfološke spomenike prirode (Kameni svatovi. Babin zub, Adolfovac, Strumopeč i drugi), speleološke objekte i šumske rezervate.

menskoj cesti prije Mitnice s lijeve te potoka i stare pilane Bliznec s desne strane. Pilana je u potpunosti obnovljena i služit će kao turistička atrakcija. Na dvije daske na "ulazu" stoji natpis: "Park prirode Medvednica". S desne strane je ijedna od najstarijih planinarskih staza, Bikčevićeva, kojom se stiže do ugosti­teljskog objekta "Puntijarka". No to je tek jedan od mogućih ulaza u ovo zeleno svetište Zagrepčana, a svatko

I'olo Mikobiad

Časopis Hrvatske šume I TI

bira put prema osobnim sklonostima i mogućnostima, prema onome što želi vidjeti i koliko strmim usponima može hodati.

I U parku prirode šuma se siječe

Sumama Parka prirode na Medvedni­ci gospodari se prema osnovama gospo­darenja koje se donose svakih 10 godina. Proglašenje nekog predjela parkom pri­rode ne znači da se u toj šumi neće oba­vljati šumarski zahvati od sječe do uz­goja. Ipak, s obzirom na to da su to šume s posebnom namjenom, gospodarenje ima neke specifičnosti.

Folo Mrkobrad - U jednodobnim se šumama oba­

vljaju grupimično skupinaste sječe na malim površinama, za razliku od redov­nih sječa u regularnim šumskim sastoji-nama - obrazlaže rukovoditelj ure­đivanja šuma u zagrebačkoj upravi ing. Jure Pavelić. Trenutno se na Medvedni­ci provodi redovna zimska sječa prorcda-ma i obnova zrelih sastojina prema važećim osnovama.

Ovdje se šuma najvećim dijelom ob­navlja prirodnim putem, no tamo gdje to nije moguće čovjek podupire prirodu. U toku je priprema staništa za pošu­mljavanje te popunjavanje sadnicama kitnjaka i smreke u Bistranskoj gori. Najveći stručni problem je obnova sa­

stojina kestena, koje uništava bolest kore listinac, a nema ni dovoljno sje­mena. Brojni posjetitelji Medvednice, naime, iskazuju (pre)veliku ljubav pre­ma kestenu tako da ga ne ostane dovoljno za sjeme!

Medvednicom, pretežno vikendom, krstare deseci tisuća posjetitelja, koji se početkom ožujka susreću sa slikom koju ljubitelji prirode ne žele vidjeti -oborena stabla, posječeno granje i nered oko njih. S visina žičare ta slika još je upcčatljivija pa prozivanja šumara i primjedbe građana nisu rijetki.

- Stara šuma i bolesna stabla moraju se posjeći i napraviti mjesto za mladu šumu i u tome je cijela istina -pojašnjava najodgovornija osoba za održavanje šuma na Medvednici, upra­vitelj zagrebačke šumarije ing. Herbert Krauthaker. On je već 26 godina šumar na Medvednici, ili kako voli reći, bavi se urbanim šumarstvom. Bolesno tkivo mora se zamijeniti, veli on. Stablo je kao bolesnik u bolnici nakon operacije - treba proći stanovito vrijeme da se oporavi. Iza porušenog stabla ostaje trenutni nered, no za godinu-dvije kad granje istrune, opet će biti red, mlada biljka će se dići i zamijeniti staru.

Sume Medvednice u ekonomskom smislu već odavno ne donose prihod. Kad bi Šumarija Zagreb morala živjeti od sastojine u kojoj je 78 posto bukve,10 posto kestena (koji izumire) i hrasta te 12 posto jele, a to jc sastav šume Medvednice, sutra bi mogla

Prisižem na živoga Boga, Devicu Mariju i vse svete...

'ronika zagrebačkih šuma, kaže kratkom prikazu povijesnih

zbivanja ing. Antun Tiljak, Dočinje 1242. godine kada je

kralj Bela IV. Zlatnom bulom do­dijelio građanima Gradeca među ostalim i uživanje velikog šumskog posjeda na Medvednici, koji je prije toga bio kraljevski posjed. Granica posjeda na istoku bio je potok Bliznec, na sjeveru vršni greben Medvednice, a na zapadu Veliki (Mikulić) potok. Izgradnjom Medvedgrada nešto kas­nije počinju i stoljetne borbe, sporovi i parničenja između medvedgradskog vlastelinstva i Gradeca oko podjele šuma.

Iz godine 1766. datira prva poznata karta, od mjernika Kneidingera, na kojoj je posjed Gradeca na Med­vednici, s mnogim predjelima koji su

Foro Mrkobrad 28 / Časopis Hrvatske šume

zatvoriti vrata. Situacija je zapravo obratna - šumarija i grad ulažu u Park prirode. Grad sufinancira neke poslove radne jedinice Hortikultura, posebno održavanje pješačkih staza.

Uostalom, podaci o stanju zalihe dr­vne mase u šumama Medvednice koje je iznio ing. Pavelić govore o načinu i uspješnosti gospodarenja, ponajprije o količini sječe. Prije 40 godina,!957., dr­vna zaliha iznosila je oko milijun ku­bika, odnosno 126 kubika po hektaru, dokje 1986. godine, nakon "silne sječe i devastiranja Medvednice", drvna zaliha povećana na 2 milijuna kubika, odnosno na 250 kubika po hektaru. Godišnji pri­rast po hektaru prije je iznosio 2,8 ku­bika, a 1986. godine 7 kubika.

Urbano šumarstvo - Baviti se urbanim šumarstvom

znači istovremeno učiniti šumu (ili park) dostupnom građanstvu, približiti je svakodnevnim čovjekovim potreba­ma. A to se u Parku prirode Med­vednica činilo i dalje se čini usposta­vljanjem brojnih poučnih staza, panoa s kratkim informacijama, postavljanjem vidikovaca i izgradnjom različitih prigodnih objekata , na primjer mostova preko potoka. Naša je dužnost - kaže Krauthaker - da sa svim onim što radimo upoznamo javnost, posebno građane Zagreba.

Proteklih je godina izgrađeno više poučnih staza: Leustekova ili staza šumskih zajednica - još 1903. godine; opća staza, koja ide od Lagvića do

Kraljičina zdenca; staza Sljemenska ce­sta - Šumarev grob (priča kaže da je šumar Albin Leustek došavši u jedan lijepi kutak Medvednice poželio da mu tamo bude grob; to mjesto je danas obilježeno i uređeno); lugarska staza, koja veže Francuske rudnike (koji su i sami za sebe atrakcija) s kompleksom Oštrica; te staza koja ide od pilane Bliznec do Sirmopeča. Tu su i planinar­ske staze Bikčevićeva i Omladinska, na kojima su uređeni izvori u obliku drvenih fontana, zatim jaslice i vidikovci.

Da bi uživanje u šumama Medvedni­ce postalo svakodnevna potreba, da bi građani naučili voljeti, ali i čuvati to

Foto Mrkobrad nesvakidašnje bogatstvo, pokrenuta je na inicijativu Šumarije šumarska škola. Najmlađi tjedno dolaze u za to uređene prostore Šumarije na sat prirode, gdje uče kako voljeti šumu i kako se vladati u prirodi.

Slično kao i šumama na Medvednici, gospodari se zagrebačkim parkovima, gdje urbano šumarstvo daje svoj dopri­nos ukupnom izgledu grada.

Prema novim gospodarskim osnova­ma, za jelove i bukove sastojine na Me­dvednici predviđa se prelazak na pre-borno gospodarenje, što će još više smanjiti ionako umanjeni intenzitet sječa na tom području.

Z POVIJESTI MEDVEDNICE

se našli kasnije na gospodarskoj karti ing. Ernija iz 1908. godine. Godine 1700. spominje se i prva prisega čuvara šuma: "Ja, N. N., prisižen na živoga Boga, Devicu Mariju i vse svete da ja hoćem loze ovoga plemenitoga varoša verno i marljivo čuvati i da neću brez gospona sudca i plemenitog magistratuša ništar s njih nikome dati niti se za obrnuti..." Šuma se koristi za građu, pašu, ogrjev, žirenje. Potkraj XIX. stoljeća (1871.) odlukom Kraljevskog županijskog stola provedena je segregacija gradskih šuma, to jest otkup prava služnosti od gradskih kmetova sela Gračani u gradskoj šumi.

Iz prve gospodarske osnove za gradske šume na Medvednici, koju je 1877. godine izradio šumarnik Mijo Vrbanić, čitamo da je propisano preborno gospodarenje na 463 ha, da je ukupna zaliha iznosila 82.000 kubika, a zaliha po hektaru 195 kubika...

Za vrijeme gradskog načelnika Adolfa Mošinskog izgrađena je 1897. godine Sljemenska cesta; iz 1903. godine datira nova gospodarska osnova šumara Rudolfa Ernyja po kojoj je, na primjer, drvna zaliha po kubiku iznosila 127 ku­bika, a po vrstama drva bilo je 78 posto bukve, 10 posto kestena i hrasta,12 posto jele... Tada počinju i prve rasprave oko uređenja i načina gospodarenja gradskim šumama, a prigovoreno je da osnova ne vodi dovoljno računa o "rekreacijskim momentima..."

Treću osnovu sastavio je 1925. godine ing. Albin Leustek i njome je bila predviđena oplodna sječa i stogodišnja ophodnja. U raspravama o takvom gospodarenju sudjeluju mnogi ugledni šumari (Petračić, Nenadić, Ugrenović, Griinv/alđ). Skupština gra­dskog zastupstva 1932. godine zaključuje da se napusti ekonomsko gospodarenje, a već 1937. godine da se šume na Medvednici proglase zaštitnim područjem. U tom iznimno plodnom razdoblju razvoja šumarstva na Medve­dnici izgrađene su mnoge ceste, lugar­nice, otvoren kamenolom na Adolfovcu, modernizirana pilana u Bliznccu...

Poslije 1945. godine nastaju značajne promjene kako u vlasničkim odnosima tako i u organizaciji šumarstva na Me­dvednici. Sume postaju društvena svojina, 1947. godine izvršena je inventarizacija šuma, 1954. godine osnovana ustanova "Sljeme", koja upravlja šumama na Medvednici. Iste godine to je područje proglašeno park-godinc to je područje proglašeno park-šumom, a sveukupno u društvenom je vlasništvu 7995 ha šuma. Do 1960. godine izgrađena je šumska cesta od Falata do Pongračevog, planinarska staza Bliznec-Mrzljak, ukinuta je ustanova "Sljeme" i počinju brojne reorganizacije u šumarstvu. Tako se 1960. godine osniva Šumsko gospodarstvo Zagreb i Šumarija Zagreb. U tom razdoblju mnogo se i gradi (žičara, ceste). Veliki orkan 1973. godine čini golemu štetu na Medvednici (20.000 kubika porušenih i polomljenih stabala). Godine 1977. do­nesena je nova gospodarska osnova za razdoblje do 1986. godine na površini 7966 ha, drvna masa po hektaru iznosi 202 kubika, godišnji prirast po hektaru 5,7 kubika... Upravitelji Šumarije u tom razdoblju bili su ing. Blažević, ing. Spalj, ing. Galović...

Časopis Hrvatske šume /29

UPRAVA SUMA SENJ

Stoljetna tradicija uređivanja šuma

N a području Uprave šuma Senj tradicija uređivanja šuma stara je stotinjak godina, o čemu

svjedoče iz prašnjavih arhiva izvađene osnove gospodarenja. Vidjeli smo jednu izrađenu 1883. g. za gj . "Štirovača". "Stare osnove dobro dođu prigodom sakupljanja podataka bilo za izradu ma­gistarskog rađa, doktorske disertacije ili naprosto prilikom izrade osnove gospo­darenja", ističe Vlatko Skorup, dipl. ing. šum., rukovoditelj odjela za uređivanje šuma u Senju.

Odjel za uređivanje šuma Senj osno­vao je prije 23 godine Stjepan Tomlja-nović, dipl. ing. šum., sada rukovoditelj Službe za proizvodnju u Javnom poduzeću "Hrvatske šume".

Uprava šuma Senj gospodari na 121.622 ha državnih šuma te 13.000 ha privatnih, koje nisu uređene. Područje je podijeljeno u 12 gospodarskih jedini­ca za visoke šume i 15 gospodarskih je­dinica šuma na kršu.

Prva gospodarska jedinica na kršu obrađena je 1986. godine, a posljednja 1995., tako da su sve šume na kršu uređene. Unatoč pomanjkanju stručnih taksatora, svi su planirani pripremni ra­dovi tijekom prošle godine u potpuno­sti obavljeni, terenski radovi također, završni radovi 75 posto, godišnji planovi 100 posto, a reambulacije meda 120 po­sto. Osim planiranih uređivačkih poslo­va obavljeni su i radovi na šumskogo-spođarskoj osnovi područja Hrvatske za Upravu šuma Senj. Kao ispomoć kole­gama u Upravi šuma Split napravljen je program gospodarenja za g j . "Humac" šumarija Brač površine 3592 ha.

Šume kojima gospodari Uprava šuma Senj obuhvaćaju sve šumske zajednice na nadmorskoj visini od 0 do 1700 m. Za uredivače mnogo su teži tereni u šumama na kršu zbog slabe otvorenosti, a i nepovoljnih vremenskih prilika tijekom ljeta (velike vrućine i si.)

"Zbog nedostatka financijskih sred­stava i stručnog kadra privatne šume nisu uređene. Zasad se u privatnim šumama rade samo nužne doznake", ističe ing. Skorup.

Plan uređivanja šuma u 1997. je opsežan. Za šest gospodarskih jedinica treba obaviti terenske radove na 11.598 ha te završne radove na oko 18.775 ha, i to u okviru redovnih revizija osnova gospodarenja. Izvanredne revizije obavit će se na 5551 ha za četiri gospodarske jedinice. (v. p.)

NOVOGRADISKA UPRAVA SUMA

Nerazminiran teren - najveći problem

Folo I. TOMIC

Početak rada polovicom svibnja 1995. godine osnovane Uprave šuma Nova Gradiška značio je

reintegriranje do tada okupiranih šumskih površina sa Šumarijom Okučani te djelomice okupiranih šuma­rija Novska, Jasenovac i Nova Gradiška. Trebalo je četiri godine strpljivo čekati da se navedena područja oslobode, a potom je započeo mukotrpan posao ob­nove šuma, kojima se za vrijeme okupa­cije nije gospodarilo po propisima osno­va gospodarenja.

Novoformirana novogradiška uprava sastoji se od devet šumarija: Jasenovac, Nova Gradiška, Nova Kapela, Novska, Okučani, Oriovac, Slavonski Brod, Sta­ra Gradiška i Trnjani. Navedeno područje u dužinu se prostire oko 100 km, a zauzima približno 79.000 ha površine. Drvna zaliha je 18 milijuna kubičnih metara drvne mase, a prosječni je godišnji prirast 568.000 kubičnih metara. Hrast kitnjak, lužnjak, bukva i jasen čine gotovo 90 posto drvne zalihe, a prosječna starost je 80 godina.

Razgovarali smo s upraviteljem Uprave šuma Nova Gradiška ing. Mla­denom Sertićem. "Prošlu godinu završili smo sa 33.000 m^ drvne zalihe, a plan sječa od 210.000 m' izvršili smo 84 posto, što je posljedica slabijih učinaka u šumarijama Jasenovac, Stara

ŠTETE U ŠUMAMA

Gradiška i Trnjani. To je rezultiralo podbačajem financijskog plana, naročito na poplavnom području jasenovačke šumarije. Vlastitom mehanizacijom pri­vukli smo 69.000 tn' drvne mase, a našim voznim parkom prevezli smo 53.000 m^", kaže ing. Sertić. On napo­minje da su uzgojni radovi u sklopu jednostavne biološke reprodukcije uspješno privedeni kraju, no bio je polovičan učinak u proširenoj biološkoj reprodukciji zbog dugog zadržavanja vode na području šumarija Jasenovac, Stara Gradiška i Nova Gradiška.

"Ovo je područje tijekom Domovin­skog rata bilo izvan gospodarskih kre­tanja, a stanovništvo zaokupljeno obra­nom te se nije ulagalo u gospodarstvo", objašnjava ing. Sertić. "Sve se to odrazi­lo na naše poslovanje, posebice u drugoj fazi rada i u uslugama sa strane. Mislim pritom na slab odaziv kirijaša koji se zbog nerazminiranog terena nisu usuđivali ulaziti u šumu.Treba istaknuti da na novogradiškom području ništa nije razminirano te je stoga oko 130.000 m-* drvne mase nedostupno, uglavnom na Psunju i Novskom brdu. Osim toga, otvorenost Psunja je slaba, jer nedostaju šumske ceste i vlake. Kada je riječ o za­poslenicima osobit su nam problem 52 invalida rada, koji trenutačno imaju sta­tus šumskouzgojnih radnika."

"Ovogodišnji plan sječa od 244.000 m ' bruto drvne mase gotovo je identičan prošlogodišnjem i smatram da ga sa 82 sjekača možemo izvršiti. Pri­likom privlačenja drvnih sortimenata osim vlastite mehanizacije koristit ćemo usluge vinkovačkih ekipaža tipa COCKUM. U okviru šumskouzgojnih poslova jednostavnu biološku repro­dukciju planiramo na gotovo 4000 ha, a najviše posla bit će na pripremi staništa za prirodno pomlađivanje. Cilj nam je, također, završiti preostale radove u sa­stavu proširene biološke reprodukcije. Navedene poslove obavit ćemo uz mak­simalno povećanje radne discipline i produktivno korištenje radnog vreme­na", završio je ing. Sertić.

(i. t.)

Stradalo 200.000 kubika drvne mase

U hrvatskim je šumama, prema pr­vim procjenama, ove zime od po sljeđica izvala i lomova izazvanih

velikim snijegom i ledom stradalo blizu 200.000 kubika drvne mase. Najveću štetu pretrpjela je Uprava šuma Bjelovar gdje gruba računica pokazuje 75-80 tisuća kubika izvaljene mase. Nešto manje lomova bilo je u Delnicama -

oko 35.000 kubika, gdje je jela stradala i od jakog vjetra, te u Našicama i Oguli­nu gdje šumari računaju da je porušen etat oko 30.000 kubika. Bez posljedica nisu prošli ni Zagreb, Gradiška itd. Točna evidencija i doznaka izvaljene mase potrajat će cijelu godinu i to je uz redovnu doznaku i sječu dodatni posao za zaposlene u poduzeću. O posljedica­ma i saniranju šteta da se i ne govori...

30 / Časopis Hrvatske šunie

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO HERCEG-BOSNE

Za jedinstvene "Sume Herceg-Bosne"

^BIH ^Fm ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ B ~ "̂ '̂ ^ ^ 1

U Hrvatskom kulturnom domu "Herceg Stjepan Kosaca" u Mo­staru 14. ožujka održana je

godišnja skupština Hrvatskog šumar­skog društva Hcrceg-Bosne. Strukov­nom organiziranošću kolege iz Hcrceg-Bosne pokazale su koliko su Hrvati ne­djeljiva cjelina i u kulturnoin pogledu. To strukovno društvo, koje je osnovano 15. rujna 1996., a djeluje u 20 podružnica i ima 216 članova, ne obuhvaća još sve prostore na kojima gospodare "Šume Hcrceg-Bosne". Stoga se očekuje osnivanje podružnica u Orašju, Uskoplju i Žepču, istaknuo je predsjednik Društva Slavko Batinić.

U daljnjem izlaganju podsjetio je na povijest strukovnog organiziranja na ovim prostorima. U okviru bivšeg Društva inženjera i tehničara Hrvati nisu bili zastupljeni u odgovarajućoj mjeri. Podsjećajući na trostruku obljet­nicu Hrvatskog šumarskog društva li­stopada prošle godine, predsjednik Društva Slavko Batinić izrazio je odlučnost šumara Herceg-Bosnc da

nadahnuća za svoj daljni rad crpe u tim čvrstim korijenima. Obraćajući se skupštini direktor poduzeća "Šume Herceg-Bosne" mr. Vlado Soldo, dipl. ing. šumarstva, podržao je usvojeni plan i program Društva za 1997.

U sklopu skupštine održana je i stručna rasprava o zakonu o šumama. Uvodno izlaganje održao je dipl. ing. šumarstva Augustin Meštrović, po­moćnik ministra za šumarstvo. Govoreći o hrvatskom ili, kako u Sa­rajevu vole reći, mostarskom Prijedlogu zakona o šumama, istaknuo je da je u njegovu kreiranju sudjelovala i znanost i struka, ali da će ključnu riječ u donošenju imati politika i političke pri­like.

"Osnova ovog zakona je u tome da poslove šumarstva vode županije koor­dinirane od federalnih vlasti", rekao je gospodin Meštrović i pozvao nazočne da iznesu svoje mišljenje o tom pitanju. Skupština se u raspravi pozitivno očitovala o Prijedlogu zakona o šu­mama.

Foto Simić U daljnjoj raspravi Nedo Pokrajčić

izrazio je ^ nezadovoljstvo sadašnjim ustrojem "Suma Hcrceg-Bosne", sma­trajući da se šumarije u okviru 10. (Her-ceg-Bosanskc) županije trebaju izdvojiti i poslovati kao posebno javno poduzeće. Ta ideja nije naišla na ociobravanje skupštine. Suprotstavljajući joj se g. Sol­do je rekao da su "Sume Herceg-Bosne" vezale hrvatsjcc prostore od Vareša do Drvara, od Zcpča do Neuma, te svaki pedalj zemlje koji kontrolira hrvatski vojnik, kontrolira i hrvatski šumar, stoje golemo dostignuće u uvjetima u kojima se djelovalo. Razbijanje "Suma Herceg-Bosne" je razbijanje jedinstva hrvatskog naroda dok još nije osigurao primjeren status u Federaciji. Time bi automatski došlo do gašenja 15 šumarija s ukupno 260 zaposlenih, a svi oni u federalnom ustroju imaju .svoje mjesto i svoju ulogu, zaključioje mr. Vlado Soldo. Na krajnje skupština glasovanjem podržala sadašnji ustroj pocluzcča, ocjenjujući inicijativu protivnom kako hrvatskim interesima, tako i Daytonskom sporazumu, (i.š.)

RASADNIK CERNIK

Sadnice i za druge uprave

N a ulazu u Cernik, idući cestom od Požege, smješten je šumsko-kul-turni rasadnik koji posluje u sa­

stavu Uprave šuma Nova Gradiška. Prostire se na 19,5 ha, od čega je 17 ha produktivna površina. Osnovan prije 36 godina, u početku se protezao na skromnoj površini od nepuna 3 ha, a bio je isključivo namijenjen proizvodnji crnogoričnih vrsta. Postupno se proširuje, da bi danas izrastao u suvre­meni rasadnik koji može zadovoljiti po­trebe šumarstva ovog kraja.

Prema riječima revirnika rasadnika Stanka Matijaševića, godišnje se proizvede oko 5,5 milijuna sadnica, uglavnom hrasta lužnjaka, kitnjaka i poljskog jasena, a za potrebe okolnog stanovništva i poduzeća i do 40.000

hortikulturnih vrsta, medu kojima su tuja, pačempres, kalina, javor, lipa i dru­ge ukrasne vrste.

Od cjelokupne rasadničke površine na rastilište otpada 10 ha, sjemenište zauzima 10 ari, hortikulturni dio 7 ha, a neproduktivna površina je 2,5 ha. "Možda ćemo zbog manjka radne snage morati smanjiti hortikulturne površine. Imamo pet zaposlenih, a u kampanji se­zonskih poslova treba nam oko 40 rad­nika, što smo prije rješavali povreme­nom radnom snagom", ističe Stanko Matijašević te dodaje da ove godine tre­ba izvaditi 500.000 dvogodišnjih sadnica kitnjaka, lužnjaka i poljskog jasena. Na­pominje da se proizvodnja temelji na šumskim sadnicama za potrebe matične 1 drugih uprava šuma.

Rasadnik ima jedan plastenik izgrađen prije 18 godina, koji je dotrajao i stoga ne propušta dovoljno svjetlosti pa je dugo ožiljavanje reznica, što pro­dužuje proizvodni proces. Osim plaste­nika postoji i jedan nedovršeni stakle­nik, čija je gradnja zapela zbog manjka novca.

Ove godine, kaže Matijašević, oče­kuje se 2,8 milijuna novih sadnica, od čega je 1,6 mil. lužnjakovih, 600.000 kitnjakovih i 700.000 sadnica poljskog jasena, a veći dio posijan je prošle jeseni. Izvađene sadnice bit će isporučene upravama šuma Nova Gradiška, Našice, Vinkovci i Zagreb. Ove jeseni u planu je sjetva 30 tona žira hrasta lužnjaka i kitnjaka te jasenova sjemena, (i. t.)

Časopis Hrvatske šume / 31

STRUČNI ISPITI

Položilo 12 kandidata

Stručni ispit za šumarske inženjere i tehničare u Upravi šuma Delnice održanje 12. veljače. Ispituje pri­

stupilo četvero šumarskih inženjera i osam šumarskih tehničara.

Komisija je bila u sastavvi: Josip Cr-nković, dipl. ing. šum., predsjednik ko­misije, te članovi Krunoslav Pupić, dipl. ing. šum., Mladen Pleše, dipl. ing. šum., Vlatka Drakulić-Štiglič dipl. iur., Ivan Mihelčić, dipl. oecc. Pored znanja iz struke kandidati su morali pokazati i znanje iz područja prava i ekonomije. Svih 12 kandidata uspješno je položilo stručni ispit .

Preduvjet pristupanja ispitu bila je izrada stručne radnje iz šumarske struke po izboru kandidata. Izradi radnje pri­stupa se nakon okončanja pripravničkog staža koji su svi kandidati obavili u Upravi šuma Delnice. Sukladno članku 20. Pravilnika o radu, pripravnički staž provodi se po programu kojim se utvrđuje način i sadržaj rada pripravnika za vrijeme trajanja pripravničkog staža te poslovi s kojima se pripravnik mora upoznati. Program pripravničkog staža sastavni je dio ugovora o radu. Pripravnički staž za šumarske inženjere traje godinu dana, a za šumarske tehničare šest mjeseci.

U delničkom šumarstvu stručni se ispiti održavaju od 1982. godine, (v. p.)

UPRAVA SUMA DELNICE

Plan uzgojnih radova

U prava šuma Delnice tijekom jeseni 1996. započela je prikupljanje po­dataka za izradu planova uzgoja u

okviru jednostavne i proširene biološke reprodukcije u 1997. godini.

Jednostavnom biološkom repro­dukcijom planira se tijekom godine oba­viti oko 32.879 norma dana radova. Pošumljavanje će se obaviti na 47,56 ha, popunjavanje na 42,93 ha, njega pod-mlatka na 251,25 ha, čišćenje na 502,90 ha, žetva korova na 321,56 ha i prihranjivanje 214,30 ha.

Proširenom biološkom repro­dukcijom planira se obaviti oko 7336 norma dana: priprema staništa na 43,20 ha, rekonstrukcija na 16,80 ha, konver­zije na 22,50 ha, pošumljavanje neobra-slog šumskog zemljišta na 21,90 ha, sa­nacija i obnova šuma na 19,70 ha, po­punjavanje na 15,50 ha, prihranjivanje na 118,93 ha. Podaci se odnose i na krš i na visoke šume.

Uzgojni radovi planiraju se na te­melju elaborata uzgoja, zaštite i uređivanja šuma, prema kojima revirnici obavljaju vrste JBR i PBR radova u

svom reviru. Elaborati sadrže karte s ucrtanim predviđenim radovima po objektima, kategoriji terena i uz jedin­stvenu primjenu normativa na razini "Hrvatskih šuma", koji se odnose na preborne šume Hrvatske.

Sukladno članku 68 Zakona o šumama, sredstva za te radove osigura­vaju se prodajom drvnih sortimenata: za JBR izdvaja se 15 posto, a za PBR 3 posto sredstava. (v. p.)

VRBOVSKO

Budućnost je izlazak na tržište

R J Transport, održavanje i izrada mehanizacije Vrbovsko posluje od 1973. godine, a osnovna joj je

djelatnost prijevoz robe u cestovnom prometu, popravak i održavanje motor­nih vozila i strojeva, izrada i nadogra­dnja šumske mehanizacije... Radna jedi­nica se sastoji od tri dijela: mehaničke radionice, bravarske radionice i tran­sporta.

Mehanička radionica održava teretna i putnička vozila kao i kompletnu šumsku mehanizaciju. Radionica je ovlašteni servis TAM-a i Magirusa. Go­tovo 90 posto vremena radionica radi za potrebe šumarstva Uprave šuma Delni­ce. Mehanička radionica raspolaže sa 1112 m' zatvorenog prostora, 90 m-skladišnog prostora te 74 nf specijalizi­ranih radionica.

U bravarskoj su se radionici dosad uglavnom izrađivale i ugrađivale dizali­ce za šumski ransport, a nekad su se ovdje proizvodili i šumski zglobni trak­tori. Zbog smanjenja ulaganja, bravarska radionica sada uglavnom održava dizali­ce i traktore te prema zahtjevima i po­trebama obavlja druge bravarske poslo­ve.

Vozni park sastoji se od sedam ka­miona, jednog PvlAN-a, dva Magirusa, tri TAM-a i jednog kamiona Solo TAM, a služi Upravi šuma Delnice za prijevoz drvnih sortimenata.

U Radnoj jedinici zaposleno je 33 ra­dnika, od čega gotovo 30 u proizvodnji. Budućnost Radne jedinice i jamstvo njezina uspješnog rada je izlazak na tržište, na što se, vjerujemo, neće dugo čekati, (v. p.)

RASADNIK U KUŽELJU

Dugogodišnja tradicija rasadničke proizvodnje

Tradicija rasadničke proizvodnje u delničkom šumarstvu stara je tride­setak godina. Još daleke 1963. godi­

ne prigodom osnivanja Šumskog gospo­

darstva Delnice dane su smjernice razvoja rasadničke proizvodnje.

Rasadnik u Kužclju delničke Uprave šuma utemeljen je 1965. godine, a potpuno izgrađen i opremljen potreb­nom mehanizacijom 1969. Nalazi se u prelijepoj Kupskoj dolini uz cestu Čabar Brod na Kupi, na nadmorskoj vi­sini 250 m. Kapacitet rasadnika je proizvodnja 500.000 sadnica godišnje. U rasadniku se uzgajaju uglavnom sad­nice smreke, jele, ariša, duglazije, običnog bora. Od ukrasnih vrsta u ma­lim se količinama uzgaja pačempres, srebrna smreka, tuja...

Rasadnik proizvodi sadnice za potre­be šumarija delničke Uprave šuma, a ponešto sadnog materijala odlazi i za potrebe privatnih šuma. Kako su na području Gorskog kotara potrebe i državnih i privatnih šuma za sadnim materijalom daleko veće, već se neko vrijeme razmišlja o proširenju rasad­nika. Početkom listopada 1995. godine započeli su radovi na rekonstrukciji ra­sadnika kako bi se proširile i uredile površine za proizvodnju sadnog mate­rijala, tzv. sijalište. Cilj je godišnju proizvodnju rasadnika povećati do mi­lijun komada sadnica godišnje.

Planira se poboljšanje sistema navo­dnjavanja. Dosad se za navodnjavanje koristila voda iz potoka Belica koji protječe u neposrednoj blizini rasad­nika. S vremenom bi se u rasadniku tre­bale kvalitetnije urediti komunikacije i elektrifikacija.

Rasadnik u Kuželju organizacijski je u sastavu Šumarije Skrad i trenutno u njemu radi 14 zaposlenih, od čega 12 u izravnoj proizvodnji.

Započeli su radovi u rasadniku. Tijekom ožujka pripremljen je supstrat u kontejnerima za sjetvu 2 kg cnog bora. Posijano je i 28 kg smreke obične te 62 kg jele obične. U tijeku su i radovi na vađenju dugogodišnjih klijanaca i pripreme za presađuju u rastilište.

Zbog manjka sadnog materijala tijekom proljeća zasadit će se na tereni­ma delničke Uprave šuma manja količina od uobičajene. Tako će se u proljetnoj kampanji pošumljavanja za­saditi 47.000 komada smreke obične, 1000 ariša europskog, 7000 sadnica du­glazije zelene. Pored toga, na terenima Šumarije Rijeka bit će posađeno 5250 komada smreke obične (tzv. nussula starosti 2-1-1) te na području Šumarije Gerovo 3000 sadnica crne johe (starosti 2-1-0).

S obzirom na to da se u proljetnoj kampanji neće posaditi sve planirane količine sadnog materijala, tijekom jese­ni planira se u visokim šumama zasaditi oko 242.000 sadnica te oko 47.000 ko­mada u šumama krša. (vp)

32 / Časopis Hrvatske šume

RASADNIK PODBADANJ U CRIKVENICI

Sume rastu u - rasadnicima v

Šumarija Crikvenica velika je šuma­rija krškog dijela senjske Uprave i u tri gospodarske jedinice (Kotor

planina, Radinje i Drinak) gospodari s oko 11.000 ha šuma i šumskog zemljišta. To je isključivo krško područje pod šikarom i zaštitnim šumama. Osim crnoga bora na oko 1000 ha, drugog visokog drveća nema, a to znači da se šumarija i ne bavi poslovima iskorištavanja pa 14 zaposlenih, slično kao i u ostalim švimarijama krškog dijela, uglavnom radi na uzgoju.

Uz vinodolsku cestu nalazi se rasad­nik Podbadanj. Za razliku od rasadnika u kontinentalnom dijelu koji miruju i čekaju proljeće i toplije dane, u Podba-dnju je ovih zimskih dana vrlo živo. Pune se kontejneri i obavljaju pripreme za proljetnu sjetvu sjemena. Sedmoro zaposlenih u rasadniku ne stižu obaviti sve poslove tako da se povremeno uzi­maju sezonci. Upraviteljica rasadnika ing. Snježana Vrkić kaže: "Za potrebe Uprave šuma Senj godišnje proizvede­mo blizu 500.000 sadnica crnog bora te oko 100.000 sadnica primorskog i alcp-skog bora za potrebe naših otoka. Većinu posla u rasadniku obavljamo zimi."

"Naš je cilj ozeleniti krš autohtonim vrstama", dodaje ing. Podnar. Tlo je ogoljelo pa bi bor kao pionir trebao stvoriti uvjete za unošenje drugih vrsta.

Crikvenički rasadnik raspolaže po­trebnom mehanizacijom, doduše prilično starom, no ipak dostatnom za

obavljanje radova. Tu je jedan stariji TAM, mali traktor s priključcima, si­stem za navodnjavanje.

Nekoliko radnica u jednom objektu rasadnika puni kontejnere tresetom. Potom se kontejneri iznose i slažu na letvice izdignute iznad zemlje te prekri­vaju plastičnom folijom. Sjeme se sije u ožujku, a preko sjemena nanosi se još jedan tanki sloj treseta. Mladu izniklu sadnicu nužno je zaštititi kako od prejakog sunca tako i od ptica te raznih bolesti. U fazi klijanja biljke je posebno važno zaštititi od tzv. padavice klica, što se radi iznimno dobrim sistemom mreže za navodnjavanje preko injcktora. Mreža iznad kontejnera sadnice štiti i od ptica.

U rasadniku uvijek imaju vode jer je iskopan bunar i podignut 22 m visok vodotoranj. Dvije pumpe dovoljne su da u mreži za navodnjavanje ni za najvećih vrućina ne nestane vode. Rasadnik je smješten prema Vinodolskoj dolini iz koje dolaze svi hladni vjetrovi, pa je zimi unatoč blagom mediteranskom podne­blju mraz redovna pojava. Tek kad se sunce digne iznad okolnih planina, ne­stane bijeli pokrivač mraza. U takvim uvjetima u zimskom uzgojnom procesu ne pomaže previše ni plastenik, smješten u jednom dijelu rasadnika.

"Plastenikom smo željeli skratiti uz­gojni ciklus koliko je to moguće, no nema grijanja, pa se zimi za nižih tem­peratura u plasteniku ledi", kaže ing. Vrkić.

Rasadnik u Šumariji Crikvenica na­stavak je duge rasadničarske tradicije u ovim krajevima. Povijest kaže da je još 1908. godine prvi rasadnik ovdje vodio ing. Alfons Andrija Kauders. Senjska Uprava šuma sadnice osigurava i iz rasa­dnika kod Senjske Drage, (m)

KOPRIVNICA

Ipak dobit

U Upravi šuma Koprivnica pro­teklu poslovnu godinu ocjenjuju zadovoljavajućom. U biološkoj

reprodukciji obavljeni su svi nužni ra­dovi, a plan je ostvaren i u iskorištavanju. Može se, dakako, razgo­varati o boljem korištenju radnog vre­mena i kapaciteta mehanizacije, o učincima radnika i strojeva, ali to je sveopći problem šumarstva.

Kod uzgojnih radova podbacila je priprema staništa (74 posto) i njega (84 posto), ali je pošumljavanje provedeno sa 121 posto, odnosno na 187 ha, a čišćenje na svih planiranih 585 ha.

Plan nije u potpunosti ostvaren kod radova gdje se predvidjelo više no što propisuju osnove, a nije bilo rebalansa. Istovremeno, nedostajalo je i novca i sezonaca. Stoga je teško govoriti o neizvršenju npr. njege kad je ona oba­vljena na čak 2183 ha.

U iskorištavanju, sječa i izrada reali­ziram su 99 posto (285.000 kubika), u vlastitoj režiji 67 posto, usluge čine 16, a samoizrada 17 posto. Udio vanjske usluge veći je kod privlačenja - 44 po­sto, prema 66 posto obavljena posla vla­stitom mehanizacijom. Najveći udio vanjskih usluga zabilježen je u prijevozu drvnih sortimenata gdje su vlastiti transport i vanjski prijevoznici obavili podjednako posla.

Sve to rezultiralo je pozitivnim fi­nancijskim učinkom, odnosno ostvare­na je dobit od preko 5 milijuna kuna.

(m)

^m

IN MEMORIAM

Vladimir Frantz, dipl. ing. šumarstva (1944.-1997.)

Devetog ožujka u Požegi je presta­lo kucati plemenito srce Vladimi ra Frantza, inženjera šumarstva i

djelatnika požeške Uprave šuma. Tužna vijest zatamnilaje sunčano nedjeljno ju­tro te je primljena s ncvjericom medu prijateljima i znancima, a posebice medu suradnicima.

Ing. Vladimir Frantz rođen je u Požegi 1944. godine, u obitelji uglednih požeških obrtnika, a u rodnom gradu završava pučku školu i gimnaziju. Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu diplo­mirao je 1971. godine, ubrzo počinje raditi u Odjelu za uređivanje šumskog gospodarstva Požege, a zatim dobiva

mjesto u Radnoj jedinici Građevi­narstvo, čiji direktor postaje 1978. godi­ne. Tu funkciju obavlja do 1982. godi­ne, kada prelazi u Radnu zajednicu zajedničkih službi, radeći na poslovima projektiranja. Osnutkom "Hrvatskih šuma" do prerane smrti, ing. Frantz je stručni suradnik za investicije i građevinarstvo.

Ambiciozan i marljiv, željan novih spoznaja, kolega Frantz uvodi u šumsko gospodarstvo novu tehnologiju, naba­vlja primjerenu opremu i podiže ovu djelatnost na razinu visoke ekonomske efikasnosti. U projektiranju šumskih komunikacija, osobito u posljednje vrijeme, zajedno sa svojim mladim su­radnicima provodi suvremenu kompju­tersku metodu projektiranja. Svojim ra­dom stekao je poštovanje i odanost su­radnika. Od svih hvaljen i štovan, uvjek tih, nenametljiv i ugodan sugovornik,

bio je spreman svima pružiti pomoć, a njegov pošten odnos prema radu ostat će trajan primjer novim naraštajima požeških šumara.

U privatnom životu Vlado je bio uzo­ran sin, suprug, otac, zanimao se za glazbu, svirao je klavir i gitaru te pjevao u crkvenom zboru. Kao likovni stvara­telj, dizajner i grafičar ostavio je traga u interijeru i eksterijeru objekata požeške Uprave šuma.

Ukop ing. Vladimira Frantza obavljen je 11. ožujka 1997. na požeškom groblju sv. Elizabete, u nazočnosti obitelji, rod­bine i mnogih suradnika, prijatelja i znanaca. Od pokojnika se uime Uprave šuma Požega i Požeškog šumarskog društva oprostio ing. Marijan Aladrović, izrazivši najiskreniju sućut najbližima: majci, supruzi, kćerki i sinu.

Neka mu je laka gruda hrvatske zem-Ije! I. T.

Časopis Hrvatske šume / 33

RASADNIK CERNIK

Sadnice i za druge uprave

nika postoji i jedan nedovršeni stakle­nik, čija je gradnja zapela zbog manjka novca.

Ove godine, kaže Matijašević, oče­kuje se 2,8 milijuna novih sadnica, od čega je 1,6 mil. lužnjakovih, 600.000 kitnjakovih i 700.000 sadnica poljskog jasena, a veći dio posijan je prošle jeseni. Izvađene sadnice bit će isporučene

•^ upravama šuma Nova Gradiška, Našice, Vinkovci i Zagreb. Ove jeseni u planu je sjetva 30 tona žira hrasta lužnjaka i kitnjaka te jasenova sjemena, (i. t.)

folo 1 Tomu'

N a ulazu u Cernik, idući cestom od Požege, smješten je šumsko-kul-turni rasadnik koji posluje u sa­

stavu Uprave šuma Nova Gradiška. Prostire se na 19,5 ha, od čega je 17 ha produktivna površina. Osnovan prije 36 godina, u početku se protezao na skromnoj površini od nepuna 3 ha, a bio je iskljvičivo namijenjen proizvodnji crnogoričnih vrsta. Postupno se proširuje, da bi danas izrastao u suvre­meni rasadnik koji može zadovoljiti po­trebe šumarstva ovog kraja.

Prema riječima revirnika rasadnika Stanka Matijaševiča, godišnje se proizvede oko 5,5 milijuna sadnica, uglavnom hrasta lužnjaka, kitnjaka i poljskog jasena, a za potrebe okt^lnog stanovništva i poduzeća i do 40.000 hor-tikulturnih vrsta, medu kojima su tuja, pačcmpres, kalina, javor, lipa i druge ukrasne vrste.

Od cjelokupne rasadničke površine na rastilište otpada 10 ha, sjemenište zauzima 10 ari, hortikulturni dio 7 ha, a neproduktivna površina je 2,5 ha. "Možda ćemo zbog manjka radne snage morati smanjiti hortikulturnc površine. Imamo pet zaposlenih, a u kampanji sezonskih poslova treba nam oko 40 ra­dnika, što smo prije rješavali povreme­nom radnom snagom", ističe Stanko Matijašević te dodaje da ove godine tre­ba izvaditi 500.000 dvogodišnjih sadnica kitnjaka, lužnjaka i poljskog jasena. Na­pominje da se proizvodnja temelji na šumskim sadnicama za potrebe matične i drugih uprava šuma.

Rasadnik ima jedan plastenik izgrađen prije 18 godina, koji je dotrajao i stoga ne propušta dovoljno svjetlosti pa je dugo oživljavanje rcznica, što pro­dužuje proizvodni proces. Osim plaste-

BJELOVAR

D. Ferček Sindikata

predsjednik

N a redovnoj skupštini Sindikata zaposlenih u šumarstvu Bjelo­var, održanoj početkom ožujka,

za novog predsjednika Sindikata bjelo­varske uprave izabran je Damir Ferček iz Garešnice, a za dopredsjednika Miro­slav Horvat iz Stručnih službi. Dosadašnji predsjednik SZS-a Zcljko Cutvarić odstupio je s funkcije kako bi se posvetio radu u Zaposleničkom vijeću Uprave šuma Bjelovar gdje obnaša dužnost predsjednika. Cutvarić će u Sindikatu i dalje obavljati poslove tajnika.

Većina podružnica Sindikata zapo­slenih u šumarstvu Bjelovar za uskršnje je blagdane svojiiri radnicima osigurala poklon bonove i prigodne darove, (m)

VINKOVCI

Zastoj u izgradnji cesta

Ove godine neće se nastaviti radovi na izgradnji cestovnog pravca Gunja - Vrbanja - Otok - Vuko­

var, poznatog kao "Sokačka magistrala". U proračunima triju javnih poduzeća, Hrvatskih cesta, Hrvatske vodoprivrede i Hrvatskih šuma, koji su trebali biti investitt^ri te vrlo značajne prometnice u istočnoj Slavoniji, nema dovoljno sredstava.

Pošto je u vrlo kratkom roku izgrađena prva dionica magistrale od Vrbanje do Spačvc u dužini od 6,1 km, radovi su zastali kod tzv. Tikar bare, na dijelu trase problematičnom zbog močvarnog zemljišta kod šumskog ba­zena Spačva.

Osim gospodarskog, izgradnja tog cestovnog pravca u ovom trenutku ima i izniman politički značaj. Prometnica znatno smanjuje putovanje od mjesta u županjskoj Posavini do Vukovara kao sjedišta Vukovarsko-srijemske županije.

(z. p.)

VINKOVCI

Uspješni uredivači

Odjel za uređivanje vinkovačke uprave uspješno je obavio radove planirane za prošlu godinu. Te­

renski radovi obavljeni su u gospodar­skim jedinicama Debrnja, Trizlovi - Ra-stovo, Južni Dilj i Savski Lugovi (ukup­ne površine 136 ha) te uredski poslovi za gospodarske jedinice Desioćevo ( 2613 ha) 1 Južni Dilj (4775 ha).

Rukovoditelj odjela mr. Martin Krajina navodi daje za preuzimanje pri­premljena i osnova za gospodarsku jedi­nicu Savski lugovi te posebno "ratna" osnova za gospodarsku jedinicu Vuko-varske dunavske ade od 1809 ha koja je izrađena 1991. gođme, a ove godine odobrena i predana na uporabu Šuma­riji Vukovar, (z. p.)

VINKOVCI

Dr. Sever u Vinkovcima

U organizaciji Šumarskog društva Vinkovci u Cerni, prof. dr. Stani-slav Sever, doministar u Ministar­

stvu poljoprivrede i šumarstva Hrvatske i redoviti profesor na zagrebačkom Šumarskom fakultetu, održao je preda­vanje na temu može li se fraktalnom proizvodnjom pomoći šumarstvu i drv­noj industriji.

Prof. Sever pojasnio je vinkovačkim šumarima ulogu i značaj fraktalne proizvodnje. Fraktal je tim, cjelina, šumarija, gdje se svi događaji vezani za proizvodnju mogu istog trenutka odno­sno dana registrirati, razjasniti i na što učinkovitiji način razriješiti, s krajnjim ciljem poboljšanja proizvodnje i otk­lanjanja nedostataka. Istodobno, o svim tim aktivnostima moraju biti obaviješteni i ostali šumarski djelatnici toga poslovnog kruga, što je u velikim sistemima teško. (z. p.)

34 / Časopis Hrvatske šume

SJEMENSKE PLANTAŽE LUŽNJAKA

Ukorak sa svjetskim šumarstvom

Podizanje sjemenskih plantaža šum­skog drveća novost je u našoj stru­ci, stara 20-30 godina. Stanoviti

rezultati postignuti su s plantažama crne johe, poljskog jasena te nekih vrsta četinjača, kao što su ariš, crni bor, du-glazija i borovac. Došlo je vrijeme da na tome inteziviramo radove. Uz pružanje znanstvene potpore i određivanje prio­riteta - podizanje plantaža prema vrsta­ma drveća, predlažemo izradu čvrste strategije prema financijskim moguć­nostima, rekao je akademik prof, dr. Mirko Vidaković na sastanku Radne skupine za izradu prijedloga plana podi­zanja sjemenskih plantaža koji je održan polovicom veljače u Upravi šuma Nova Gradiška.

Desetak dana kasnije održan je in-struktažni seminar o izboru plus stabala

I:::bor »plus stabala« je najvažniji posao, o kojem ovisi budućnost sjemenskih piantaža-naglašava prof. Mirko Vidaković Snimio: 1.

dr. . Tomić

'"^Ml«^.^«:.l hrasta lužnjaka za potrebe osnivanja sje­menskih plantaža. Seminar je održan u lugarskoj kući "Prkos" i u šuinskom predjelu Topolovac, na području Šuma­rije Đurdenovac, u blizini ceste Našice-Miholjac. Nazočni su bili akademik Vi­daković, dr. Joso Gračan iz Šumarskog instituta Jastrebarsko, stručnjaci iz Di­rekcije ing. Stjepan Tomljanović, ing. Ivo Sumanovac, ing. Milan Žgela te stručni suradnici za uzgajanje šuma i revirnici iz našičkc, bjelovarske, novogradiške i vinkovačke uprave šuma. Domaćini su, uimc Uprave šuma Našice, bili ing. Vlatko Podnar i ing. Hrvojc Vučinić, upravitelj šumarije Đurdenovac.

U uvodnom izlaganju dr. Mirko Vi­daković upoznao je nazočne sa sjemen­skim plantažama, naglasivši da one nisu prirodne šume, a niti šumske kulture, nego posebni nasadi. Njihovom osni­vanju prethodi odabiranje najboljih sta­bala kako bismo od njih dobili najbolje potomstvo, stoje tendencija u suvreme­nom svjetskom šumarstvu. Cilj je dobiti takvo potomstvo koje je bolje nego u

prirodi, no to je dugoročan i mukotrpan posao, jer ovim načinom treba barem 20 godina za proizvodnju sjemena. Važan je pritom selekcijski diferencijal na koji možemo utjecati, jer ako je on velik bit će velika i genetska dobit. Uzaludan je

Cosao ako selekcijski materijal nije do-ar, a izbor stabala je najvažniji posao o

kojem ovisi budućnost sjemenskih plantaža.

U daljem izlaganju dr. Vidaković je napomenuo da unatoč tome što svaki revirnik poznaje svoju šumariju i misli da je odabir stabala dobar, konačan sud mora izreći komisija stručnjaka. Naime, njihov pregled je "širi", a kriteriji stroži. Za sjemensku plantažu hrasta lužnjaka treba odabrati barem 40 stabala, jer je uspjeh cijepljenja nizak te iznosi između 5 i 10 posto.

Dr. Joso Gračan je istaknuo da u Hr­vatskoj treba načiniti strategiju dugoročnog planiranja sjemenskih plan­taža, koje su temelj šumarstva, posebice u kontinentalnotn dijelu. Već 35 godina izdvaja se novac za dugoročne programe u okviru kojih su i plantaže. Ing. Vlatko

Podnar naglasio je daje u suradnji s dr. Vidakovićcm na našičkom području ostvario dobre rezultate i objasnio: "Prvi izbor stabala je subjektivan, a po šumi se mora mnogo hodati da bismo izdvojili plus stabla. Prvo ih odabiremo u sje­menskim sastojinama, jer su one najkvalitetnije, no one nisu jamstvo da ćemo pronaći odgovarajuća stabla."

Sudionicima seminara podijeljeni su obrasci o odabiranju plus stabala, a na terenu se raspravljalo o izboru stabala kandidata i okolnih komparativnih sta­bala, koja pružaju stanovitu dozu sigur­nosti. S plus stabala bit će izabrane plemke uz pomoć puške i švedskih Ijestava, no još uvijek je teško doći do plemki jer ih treba skinuti u određeno vrijeme, za mirovanja vegetacije. Dogo­voreno je da se nakon odabiranja staba­la, uoči vegetacije, načini komisijski pre­gled, a nakon skidanja, plemke će se godinu dana školovati da bi se iduće

fodine krenulo na osnivanje sjemenskih lonskih plantaža, za početak s po jed­

nom na svakoj navedenoj upravi šuma. (i. t.)

Časopis Hrvatske šume I 35

LIKOVNA KOLONIJA

Rabra '96 u Vinkovcima

uma likovnim umjetnicima pruža uvijek iznova nove poticaje, a in-spirativna moć slavonske hrastove

šume, njezina iskonska ljepota i tajne koje krije u dubinama, magičan su i nenadmašan izvor nadahnuća slikarima i kiparima. Ne čudi stoga sprega šuma­ra i umjetnika vinkovačkog kraja, njihovo okupljanje u umjetničkoj kolo­niji "Rabra", nazvanoj po istoimenoj rječici koja teče spačvanskim hrastovim šumama.

Što je "Rabra"? To je likovna kolo­nija koja okuplja umjetnike svih vrsta -slikare, kipare, majstore umjetničke fo­tografije, pjesnike, književnike, glumce i mnoge druge - sa željom da im ponu­di šumu kao inspiraciju za njihova umjetnička djela. Rabra je registrirana likovna udruga, a vlasnik radova je Šumarija Vrbanja Uprave šuma Vinko­vci.

Priroda određuje motive slikarima "Rabre" - iznad zaleđenog toka rječice Rabre izdiže se srušeno sialiio hrasta

- Imamo skupštinu, upravni odbor, umjetnički savjet, nadzorni odbor i likovnog voditelja kolonije - govori

nam jedan od začetnika i idejni tvorac "Rabre" kipar Branko Bazina, djelatnik Uprave šuma Vinkovci.

Šumarski tehničar Duško Begović odabrao je mjesto s kojeg će ovjekovječiti Rabru Predsjednik skupštine likovne kolonije "Rabra" dipl. ing. Stjepan Lončar, redovit sudionik kolonija, pozorno promatra rad akademskog slikara Zana

36 / Časopis Hrvatske šume

Prva kolonija održana jc ratne 1992. godine, a sudjelovalo je dvadesetak umjetnika, pretežno Slavonaca. Tada je nastalo četrdesetak radova koji su tijekom 1993. godine izloženi u Vr-banji, Vinkovcima, Mikanovcima i Mađarskoj.

Druga kolonija sazvana je 1994. go­dine na rijeci Rabri. Sudjelovalo je tri­desetak autora, a 60 njihovih radova izloženo je 1995. u Gradskom muzeju u Vinkovcima.

Treća je kolonija održana prošle go­dine u siječnju, u lovačkoj kući "Mero-lino". Bilo je više od 30 umjetnika, slikara i kipara, pjesnika i glumaca i drugih ljubitelja umjetnosti, a nastalo je stotinjak radova.

Nedavno je u Vinkovcima u Gra­dskom muzeju otvorena izložba radova s posljednje kolonije - "Rabra '96". Izloženi su i radovi naših djelatnika slikara i kipara dipl. ing. Perice Beuka, Potkraj dana sudionici i gosti okupe se oko vatre da nešto toplo popiju i pojedu

1 - ,J «•

ft 9:

Drugog dana rada kolonije jugo je donijelo mnogo snijega pa se u šumu nije moglo, ali su to sudionici iskoristili da se provozaju zapregom i obnove sjećanje na djetinjstvo provedeno u spačvanskim

kipara Branka Bazine, slikara Dušana Begovića iz Uprave šuma Vinkovci te dipl. ing. Zdenke Bošnjaković i Josipa Šimića, slikara iz Slavonskog Broda, Uprava šuma Nova Gradiška.

"Rabru" izdižu u sam vrh likovnih kolonija u Hrvatskoj, a s njom nas upoznaje njen likovni voditelj Branko Bazina.

- Osiguravamo umjetnicima naj­snažniju likovnu inspiraciju, a to je naša slavonska hrastova šuma. Ustano­vili smo kodeks prema kojem sve rado­ve nastale za vrijeme trajanja kolonije dijelimo na neotuđive, koji će ostati u stalnom fundusu "Rabre", i one koje

prodajemo i s kojima se kolonija sa-mofmancira. Sve radove uspješno pre­zentiramo javnosti u priznatim gale­rijskim prostorima, a izložbe prate bo­gato opremljeni katalozi s visokim stručnim ocjenama i recenzijama. U dva dana trajanja kolonije umjetnicima pružamo odlične uvjete smještaja i bo­ravka te osiguravamo kvalitetan mate­rijal. Svaka "Rabra" ima i likovno izraženu ekološku poruku, objašnjava Branko Bazina.

"Rabra" se svake druge godine održava u drugo godišnje doba i na drugom području. U šest godina djelo­vanja "Rabrc" upoznali smo javnost s

drukčijim, umjetničkim načinom razmišljanja naših šumarskih djelatnika. Najbolji radovi neotuđivi su dio fun­dusa "Rabre" i s njima opremamo pro­store naših dviju upravnih zgrada u Vinkovcima te prostorije naših šuma­rija i lovačko-turističkih objekata.

Kipar Branko Bazina, sudionik svih dosadašnjih kolonija, rekao nam je da se zahvaljujući posebnim zalaganjima članova upravnog odbora i voditelja ko­lonije uspješno pronalaze sponzori i donatori, tako da se kolonija velikim dijelom samofinancira, a dug prema sponzorima i donatorima podmiruje se radovima sudionika "Rabre".

VINKOVCI

Bazina u Mostaru

Zaposlenik Uprave šuma Vinkovci, gdje radi na poslovima animatora kulture, samosvojni slikar i kipar

Branko Bazina izložio je svoja djela u Mostaru. Izložbu pod nazivom "Getse-mani", prema skulpturi koju je umjet­nik darovao Svetom Ocu, otvorio je u galeriji Hrvatskog doma "Herceg Stjepan Kosač" Jozo Marić, a uvodno su o djelu Branka Bazine govorili dr. Dražen Švagelj i Inga Dragoje Mikulić.

Izložba je presjek svega što je ovaj slikar šume, rođen 1954. godine u Vr-banji, napravio u svom desctgodišnjem umjetničkom i stvaralačkom radu. Osim slika u tehnici pastela, Bazina je u Mostaru izlagao i skulpture u kamenu, bronci i drvu, koje je pokazatelj umjct-nikove neraskidive veze sa slavonskom šumom i prirodom, (z. p.)

Časopis Hrvatske šume / 37

I UPRAVA SUMA BJELOVAR

Osnova je mal i "ustav"

R edovna revizija osnove gospo­darenja i donošenje nove u šumarstvu je, osim velikog i

stručnog posla i svojevrstan obred, svečanost. Donosi se, naime, novi "us­tav" gospodarske jedinice, osnovni do­kument po kojem će se raditi sljedećih deset godina.

Trodnevno preuzimanje nove os­nove za gj . "Česma" u bjelovarskoj up­ravi šuma, krajem veljače, proteklo je u tom tonu. Komisija Ministarstva poljo­privrede i šumarstva u sastavu prof. Radovan Križanić, predsjednik, mg. Krešimir Turk, ing. Zvonko Zemčak te ispred Hrvatskih šuma ing. Dubravko Jancš, obišla je teren, postavljala pitanja, upućivala kritike i prijedloge te prihva­tila osnovu što ju je izradila uređivačka ekipa na čelu s ing. Ilijom Kukolečom i šefom bjelovarskog uređivanja ing. Anelkom Kalabekom.

Riječ je o jednoj od najvrjednijih gospodarskih jedinica bjelovarske up­

rave površine oko 4200 ha kojom gos­podare tri šumarije - Bjelovar, Čazma i Vrbovec. Nekad je u Česmi bilo 30 pos­to brijesta, ali je prije četrdesetak godina došlo do njegova masovnog sušenja i potpuno je nestao iz sastojine. Uneseni

su joha i grab tako da je danas pretežna sastojina lužnjak s grabom i johom prosječne starosti oko 80 godina. Zbog promjene općih klimatskih prilika, posebno režima podzemnih voda, u posljednje je vrijeme primijećeno veliko sušenje lužnjaka, (m)

OBNOVA I ZAŠTITA OBALNIH SUMA

Kredit Svjetske banke

U Upravi šuma Split 12. ožujka održan je sastanak o realizaciji projekta Obnova i zaštita obalnih

šuma. Na sastanku su bili nazočni viso­ki predstavnici Svjetske banke Francois Wencelius i Emilija Battaglini, a s hrva­tske strane Jela Bilandžija uime Mini­starstva poljoprivrede i šumarstva, koja je ujedno i glavni koordinator projekta. Uime "I Irvatskih šuma" sastanku su prisustvovali Marijan Sagovac, pomoćnik direktora, Ivan Leko, pravi-telj Uprave šuma Split, upravitelji šumarija uključeni u projekt (Dubrov­nik, Makarska, Split, Sinj, Šibenik, Bio­grad i Zadar), prof dr. Sime Meštrović sa Šumarskog fakulteta i Đurasović (ar-boretum Trsteno).

Svrha je projekta: a) obnova obalnih šuma uništenih u ratu ili u požarima, što uključuje pošumljavanje 5000 ha, njegu na 800 ha državnih šuma u turističkom pojasu, obnovu arboretuma Trsteno i osnivanje rasadnika u Piketu (Šumarija Zadar) za proizvodnju šum­skih sadnica; b) upravljanje šumskim požarima što uključuje uspostavljanje operativnog centra (jedan glavni i šest regionalnih), preventivnih mjera za­štite, pripremnih mjera za gašenje, mje­ra gašenja požara i kupnju aviona-amfi-bije; c) organiziranje pratećih djelatno­sti koje uključuju razvoj GIS sustava za potrebe operativnog centra, istraživanje šumskih ekosustava, podršku u raciona­

liziranju poslovanja "Hrvatskih šuma", upravljanje projektom i praćenje izved­be projektnih aktivnosti.

Glavni ciljevi projekta su uspostava efikasnog sustava za upravljanje šumskim požarima, obnova i zaštita šumskih staništa u obalnom dijelu Hr­vatske, obnova ekološke uloge šumskih staništa (zaštita tla i vode) i početak pri­rodne obnove šumskih staništa, unapređenje gospodarenja i zaštite obal­nih šumskih ekosustava.

Ukupna je vrijednost projekta 67,3 mil. USD, u čemu Svjetska banka su­djeluje sa 42 mil. USD, Vlada RH sa 11 mil. USD i "Hrvatske šume" p.o. Za­greb sa 14,3 mil. USD. U projekt su

uključeni Ministarstvo poljoprivrede i šumarsva. Ministarstvo unutarnjih po­slova, "Hrvatske šume" p.o. Zagreb, Šumarski institut, Hrvatsko ekološko društvo i Institut za turizam.

Predviđeno je da projekt traje pet godi­na, s počekom zajma od 5 godina.

Na sastanku je upozoreno na obvezu poštivanja zadanih rokova s obzirom na ratifikaciju ugovora u Sabora u roku 60 dana. Francois Wcncelius izvijestio je nazočne da je od predloženih 4500 ha ekonomsku opravdanost zadovoljilo 1500 ha površine. U nazočnosti gospo­dina Wenceliusa upravitelji šumarija uskladili su prijedlog programa s alter­nativnim površinama za pošumljavanje i izradu šumskih komunikacija. Upravi­telj Šumarije Dubrovnik Andrija Rubin je rekao kako će minirani tereni omesti planirane radove te je na sastanku utvrđeno da će radovi morati pratiti di­namiku razminiravanja. Na sastanku je također naglašeno da če prije izvođenja radova trebati uskladiti neke odredbe važećih uredbi sa svjetskim standardi­ma.

Nakon ovih dogovora očekuje se sa­borska ratifikacija ugovora, koji je uime Hrvatske 31. sječnja 1997. u Washingto-nu potpisao veleposlanik Miomir Žužul. (i. š.)

38 / Časopis Hrvatske šume

POSJET BELJSKOM LOVIŠTU

Od ranog proljeća do kasne jeseni brodice "Vodomar" i "Liska" prevozile su Kopačkim jezerom i brojnim kanalima na tisuće posjetitelja - domaćih i inozemnih gostiju

Turistička kuća "Sakadaš" - nekada mjesto oku­pljanja ljubitelja prirode, lovaca, ribolovaca, motritelja ptica i brojnih đačkih ekskurzija - podignuta 1986, godine na samoj obali jezera u specifičnom stilu

Sakadaš, ožujak i997. - gotovo neprepoznatljiv ob­jekt, devastiran i opljačkan tako da su ostali samo goli zidovi i krovna konstrukcija

Lovački dvorac u Tikvešu - podignut krajem XIX. stoljeća, u kojem m odjedali brojni vladari i carevi, izdaleka nas ohrabruje svojim izgledom, međutim...

Dvordi " l'ikveš" danas zjapi prazan, hladan, opljačkan iznutra do golih zidova - ukradena skupocjena tapiserija, odnesene slike starih hrvatskih majstora, bez namještaja, zidnih ukrasa i lustera, bez drvene lamperije i parketa. Ono što se nije moglo odn­ijeti to je razbijeno i onečišćeno vulgarnim grafitima

Turizam je značajna grana u gospo­darstvu Hrvatske, a s potencijalima i obalnog dijela i unutrašnjosti osi­

guran m u j e u budućnost i stalan rast i napredak. M e đ u t i m , lovni turizam, premda u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, ni izbliza se ne koristi onoliko kolike su m u mogućnost i . Inozemni lovac dnev­no troši kao pedesetak "običnih" turista. O s i m toga, lovni tur izam moguć j e tijekom cijele godine na cijelom području naše države - od Istre i Dal­macije, preko Gorskog kotara i srednjeg kont inentalnog dijela Hrvatske do Sla­vonije i Baranje, a odlično se nado­punjuje s nekim drugim oblicima turističkih aktivnosti, ne zahtijeva velika financijska ulaganja, ekološki j e opra­vdan i k tome, to j e po tpuno domaći proizvod s kojim se ostvaruje značajan devizni priljev.

U z spominjanje Baranje odmah se pomišlja na Beljsko lovište koje zauzima više od 300 četvornih kilometara šuma, livada, trščaka, ritova, bara i kanala. Prije okupacije bilo j e čuveno okupljalište najpoznatijih lovaca Evrope i svijeta. U tom lovištu nekad se broj jelenske divljači kretao i do 4000 grla, srneće divljači 1200, divljih svinja 2500, a broj divljih pataka, gusaka, liski, čaplji i roda, orlova penjao se na desetke tisuća. Godišnje se odstreljivalo i do 3500 grla krupne divljači u lovno-turističkim i uzgojnim odstrelima, a više od 20.000 posjetitelja obilazilo j e Z O O rezervat i Kopački rit. Posljednje godine prije D o ­movinskog rata, 1990., devizni priljev od lovnog i izletničkog tur izma bio j e više od 2 milijuna D E M .

Danas, pet godina nakon okupacije, to j e "ničija zemlja", područje krivolova-ca, ribokradica, drvokradica, lopovluka i bezvlašća u p u n o m smislu te riječi.

Početkom ožujka posjetili smo to područje i obišli rubne dijelove Z O O rezervata i Parka prirode Kopački rit te Beljsko lovište s poznat im dvorcem u Tikvešu, lugarnicom "ćošak šume" i tur is t ičkom kućom "Sakadaš".

O n o što smo zatekli užasava i najobičnijeg poznavatelja ovog područja od prije Domovinskog rata. Izrovani putovi, lovačke staze pa i asfaltne p ro ­metnice kojc vode u središte lovišta Tikveš, zatim po tpuno opljačkane i de ­vastirane lovačke kuće i turistički objek­ti - turistička kuća "Sakadaš", lovački

dvorac "Tikveš", lugarnica "ćošak šume" - samo su dio velikih šteta učinjenih lo-vno-turističkoj djelatnosti. O n o što se nije moglo skinuti i odnijeti iz dvorca te prodati ili pak zamijeniti za rakiju, razbi- I li su i onečistili banditi koji su za I vrijeme rata bili na ovim prostorima, u ovom h r a m u duhovne i ekološke ku l tu - I re velike materijalne vrijednosti. U ovom t renutku lovište i ovaj dio Baranje nalikuje na veliki rezervat zapuštenosti , nckul turc , primitivizma i duhovnog siromaštva, (a. z. 1. i d. g.)

Snimio: Darko Gctz

ZAGREB

Unatoč nepovoljnim uvjetima - dobro

N aturalni plan proizvodnje za prošlu poslovnu godinu u zagrebačkoj j e upravi u p o t p u n o ­

sti realiziran. Sječa i izrada čak i iznad plana - 102 posto, privlačenje u radn im jedinicama Transporta 89 posto, p ro ­daja 99 posto. Veće ostvarenje bilo j e kod tehničkog drvcta, 110 posto, nego kod ogrjeva, 96 posto, a od ukupno 227.000 kubika posječene mase najveći dio obavila j e vlastita radna snaga.

- Neš to j e napravljeno i u samoizra-di te s privatnim poduzetnicima i taj t rend udjela trećih lica se povećava, kaže šef proizvodnog odjela zagrebačke uprave ing. Mirko Bauerfreund. - S o b ­zirom na ono što nas j e prošle godine pratilo, loše vrijeme i stalne kiše, ostva­renim rezultatima m o ž e m o biti zado­voljni. Jer zapravo samo u lipnju i srp­nju nije bilo kiše, no tada se ni ne siječe.

Zagrebačke šumare zabrinjava porast sušaca lužnjaka, posebice u šumarijama V. Gorica, Remetinec, D u g o Selo i N o -voselcc.

O d uzgojnih radova obavljeno j e 75 posto poslova na pripremi staništa, njezi 69 posto, a do podbačaja j e došlo u pošumljavanju. N a sadnicama se, nai­me, prošle godine dugo zadržao list pa se nije moglo pošumljavati. O n d a j e pao snijeg i sve j e ostavljeno za proljeće. Sadnice su bile zatrapljenc i posađene već tijekom veljače. Velik posao napra­vljen j e u proširenoj biološkoj repro­dukciji gdje j e njega izvršena 35 posto.

D o b r o j e krenula proizvodnja i u prva dva mjeseca ove godine posječeno j e 30.000 kubika drvne mase. (m)

Časopis Hrvatske šume / 39

Šumari u staroj i novoj ulozi Američko iskustvo upućuje na zaključak da je odmicanje od tradicionalnog korištenja šume budućnost sviju nas

Piše Ratko Matošević

Američke nacionalne šume, National Forests, predstavlja šumski kompleks u vlasništvu države kojim upravlja U.S. Forest Service, agencija Ministarstva poljoprivrede. Smisao izdvajanja šuma u tu kategoriju jasno se vidi iz

Forest Management Acta iz 1897. godine, zakona kojim je ona uspostavljena. Tada je određeno da se 40 milijuna jutara javnih šuma proglasi nacionalnim dobrom s namjerom »...da se poboljšaju i zaštite... da bi osigurale povoljne uvjete za vodotoke i da opskrbe stanovništvo SAD-a neprekidnom ponudom drva«.

Iako nacionalne šume obuhvaćaju najkvalitetnije sastojine (uz izuzetak nacionalnih parkova, koji pripadaju u zasebnu kate­goriju), one čine samo 17 % ukupnih šumskih površina SAD-a. Idućih 10 % su državne šume pod upravom drugih organizacija, 14 % pripada privatnoj šumarskoj industriji, dok je najveći dio, 59 %, u vlasništvu privatnih, neindustrijskih vlasnika. Od ukupno 109,8 milijuna ha nacionalnih šuma, 29,3 milijuna je nepošumljeno šumsko zemljište, na 28,2 milijuna ha je dopuštena sječa, dok se na 52,3 milijuna ha sječa ne predviđa.

Iako većina drva za američku drvnu industriju dolazi iz pri­vatnih šuma, ipak su u vremenima povećane potražnje i šume kojima gospodari U.S. Forest Service dolazile na udar često i prekomjernih sječa. Do 1961. godine više od polovice sječa u

spomenutim šumama bile su čiste sječe, ali ta se praksa nakon donošenja novog zakona 1976. polako napustila.

Zloglasne aukcije I uza snažan osjećaj Amerikanaca za javno dobro, razvijenu

šumarsku praksu te sve jaču svijest o potrebi zaštite okoliša, američki šumari stoje pred izazovom - kako dalje gospodariti nacionalnim šumama. Priča koja slijedi, iako zasad mnogima da­leka, po svoj prilici govori i o našim dvojbama u budućnosti. U uvjetima oštre tržišne konkurencije čiste sječe bile su najunosniji oblik iskorištavanja šuma. N o takav način gospodarenja i zlogla­sne aukcije površina za čistu sječu izazvale su žestoko reagiranje javnosti. Iako je zakon o gospodarenju nacionalnim šumama usvojen 1976. godine znatno smanjio udio čistih sječa, kod građana je šumarstvo došlo na loš glas. Sukob između suprotsta-vljenih lobija drvne industrije i zaštitnika prirode neprekidno traje i, kako to već u Americi biva, svaka strana ima svoje kongre-smene i timove odvjetnika spremne da podupru njene interese.

Posljedice čistih sječa na velikim površinama su dobro poz­nate; uništenje krajolika, erozija, zamuljenje vodotoka te ugrožavanje životinjskih staništa. Vjerojatno je najpoznatiji slučaj iz 1990. godine kada je sudskim putem zabranjena sječa koja je

40 / Časopis Hrvatske šume

prijetila opstanku točkaste sove (spotted owl). U nekim je pak slučajevima dolazilo do fizičkih sukoba između šumara i pobor­nika zaštite prirode kad je trebala otpočeti sječa na spornim površinama. Demonstranti su svojini tijelima priječili mehaniza­ciji ulaz u šumu te su se čak lancima vezali za stabla ne bi li onemogućili sječu. Nakon svih tih događaja, šumari su gospoda­renje ipak prilagodili zahtjevima javnosti te se u tim šumama danas siječe samo trećina drvne mase koja se sjekla prije deset godina. U 1995. godini posječeno je 9,4 milijuna m' , dok je 1985. ta količina iznosila 29,5 milijuna.

To se, naravno, nije moglo provesti bez lomova te su naza­dovali neki krajevi u kojima su šumarstvo i drvna industrija bile dominatne gospodarske grane. N o , nisu svi šumari ostali bespo­sleni jer se s vremenom povećala i potreba ljudi da šumu koriste u rekreacijske svrhe. Prošle je godine u nacionalnim šumama zabilježeno 830 milijuna posjetitelja, tri puta više nego u nacio­nalnim parkovima. Fascinira procjena da će 2000. godine rekrea-tivna upotreba šume proizvesti oko 100 milijardi dolara prometa, dok bi prihod ostvaren prodajom drva iznosio samo 3,5 milijardi.

Automobilom u šumu Nove navike stvaraju i nove probleme. Pritisak posjetitelja

postaje opterećenje za šumski ekosustav, a u šumama oko mega-lopolisa vikendom se stvaraju gužve slične onima u prometnim "špicama" u gradovima. Takvo mnoštvo ljudi pretvorilo j e mnoge šumare u čuvare reda, a da u šumama ima potrebe i za pravom policijom govori podatak da je u 1995. U.S. Forcst Service isko­rijenio četvrt milijuna biljaka indijske konoplje ilegalno posađene na šumskom zamljištu.

Dobro je poznata i odlična organizacija američke šumarske protupožarne službe, a upravo zbog njezine djelotvornosti neke su se sastojine previše raširile, naročito vrste prilagođene čestim požarima. IMonokulture su se pak pokazale osjetljivima na napad bolesti i štetnika tako da je danas mnogo nacionalnih šuma u lošem zdravstvenom stanju. U saveznom godišnjem proračunu za 1996. godinu dodana je klauzula o mjerama sanitarne sječe zdravstveno oštećenih sastojina u količini 10,6 milijuna m-^, stoje udvostručilo godišnji etat. Ta je odluka ponovo razbjesnila zaštitnike prirode jer je sadržavala odredbe da sanitarna sječa

može obuhvaćati i zdrava stabla ako se nalaze u zajednici s oštećenima. Za sanitarnu sječu bile su određene i neke šume u kojima je zbog ugrožavanja staništa sove ona bila obustavljena, a mehanizam pravnog priziva protiv tih odluka bio je onemogućen. Na kraju, od navedene je količine posječeno manje od 80 %, a oko 150 sječa je obustavljeno jer je ustanovljeno da ne odgovaraju kriterijima za sanitarni sijek. Uglavnom su posječene sastojine oštećene u požarima.

U.S. Forcst Service nedavno je smanjio broj radnika i sad ih ima oko 37.000. Sadašnji godišnji proračun te državne ustanove iznosi 2,3 milijarde dolara. S obzirom na navedene trendove državni će se šumari vjerojatno sve više orijentirati prema višenamjenskom korištenju šuma. Prema nekim procjenama, do kraja stoljeća u nacionalnim šumama SAD-a više gotovo i neće biti značajnijih sječa, pa će se drvna industrija sirovinom morati opskrbljivati ponajviše iz privatnih izvora. Kakva će biti uloga šumara koji će ubuduće gospodariti nacionalnim šumama, tek će se vidjeti.

Odmicanje od tradicionalnog korištenja šume budućnost je sviju nas. Uvažavanje stavova javnosti u osjetljivim pitanjima koja se tiču zaštite prirode sve će više i u nas postajati obaveza te nam navedeni primjeri mogu služiti kao pouka za godine koje dolaze.

Časopis Hrvatske šume / 41

PAD CIJENA DRVA

Loše vrijeme pokvarilo planove Za razliku od burzi l<apitala, redom već opremljenih elektronskim sustavom, u Chicagu se još njeguje stara tradicija otvorenog izvikivanja

Piše Vanja Radeljić

eđna od rijetkih terminskih burzi u svijetu, a prema našem uvidu i jedina na kojoj se danas trguje drvom, točnije tesa­nom drvnom građom, robna je burza u Chicagu (Chicago Mcrcantile Exchangc, CME). Na toj se burzi inače trguje

poljoprivrednom robom, drvom, valutom, kamatnim stopama i bur­zovnim indeksima u obliku terminskih ugovora i opcija, i to je po veličini druga takva burza u svijetu.

Terminski ugovor (futures contract) standardizirani je sporazum o kupnji odnosno prodaji određene količine robe točno specificirane kvalitete u određenom terminu u budućnosti, pod uvjetima koje propisuje burza na kojoj se tim ugovorima trguje. Dakle, kod takve vrste ugovora svaka stavka precizno je utvrđena kako bi se u najvećoj mjeri smanjila bilo kakva mogućnost prijevare, jer ovdje se u biti radi o "klađenju" tržišnih sudionika na cijenu neke robe u budućnosti. Za razliku od burzi kapitala, redom već opremljenih elektronskim sustavom, ovdje se još uvijek njeguje stara tradicija otvorenog izviki­vanja.

Kada je riječ o drvu, jedan ugovor se uvijek odnosi na 80.000 prostornih stopa (boardjeet), točno su određeni mjeseci isporuke, a to su siječanj, ožujak, svibanj, srpanj, rujan i studeni, cijene su izražene u dolarima za 1000 prostornih stopa, a donji limit u jednom danu trgovanja je deset dolara za tisuću prostornih stopa. To drugim riječima znači da cijena te količine drva u jednom danu ne može pasti za više od deset dolara. Na CME se terminskim ugovorima aktivno trguje tesanom drvnom građom još od početka 1969. godine, dok su opcije uvedene tek sredinom 1987. godine. Debljina grade je dva puta četiri inča, a uglavnom se radi o jelovini.

Većina se tesane građe upotrebljava za gradnju stambenih i dru­gih objekata, pa predviđanje razine izgradnje ima utjecaja na kretanje cijena. Veliku ulogu ima i sezona. Potkraj sezone toplog vremena pilane dobivaju znantne pošiljke trupaca i tada promptnc ih »spot« cijene drva padaju na najnižu razinu. Cijene obično skoče u proljeće kada počinje sezona gradnje. Pored toga, na cijene utječe i niz drugih čimbenika kao štu su: razina aktivnosti sječe i piljenja, štrajkovi, požari, suše ili pak previše oborina. S druge strane, neizravan učinak na cijene mogu imati kamatne stope, pa dostupnost kredita za stam­benu izgradnju i tako dalje.

Sadašnja razina terminske cijene gotovo je dvostruko veća u usporedbi sa sredinom 1995. godine, kada je terminska cijena

bliskog roka isporuke zabilježila najnižu razinu - 209,60 dolara za 1000 prostornih stopa. Od tada je ta cijena stalno rasla te je 13. studenoga prošle godine dosegla najvišu razinu - 488 dolara za 1000 prostornih stopa. No, kada cijena zađe u te visine obično slijedi razdoblje korekcije. Tako od početka ove godine terminska cijena drva za isporuke u ožujku kontinurano pada, što se objašnjava time da još nije započela sezona gradnje. Vremenske su neprilike glavni razlog trenutno male potražnje za drvom jer usporavaju gradnju. Ipak, cijene su tijekom siječnja i početkom veljače imale odličnu potporu na promptnom tržištu (cash market), dok su investicijski fondovi kupovali terminske ugovore roka isporuke u ožujku, najvjerojatnije zbog sezonskog utjecaja.

Tržište je početkom godine bilo vrlo nestabilno zbog toga što su njegovi akteri bili zbunjeni nedovoljno izražajnim temeljnim odno­sima ponude i potražnje. Zima je, naime, u tom razdoblju uspora­vala potražnju, dok su s druge strane postoje indicije smanjivanja uvoza drva iz Kanade. Ipak, krajem siječnja predsjednik američke nacionalne banke. Federalnih rezervi (FED), Alan Greenspan smirio je uzburkano tržište, pošto se iz njegovog govora moglo zaključiti kako FED neće podiči razinu kamatnih stopa u veljači. Za to vrijeme tržište je s nestrpljenjem očekivalo službeno izvješće o izgradnji stambenih objekata za prosinac: postoje studeni pokazao začuđujući porast od 9,2 posto, sada se špekuliralo o padu od tri posto, odnosno o ukupno 1,47 milijuna izgrađenih objekata za cijelu godinu. Uslijedilo je veliko razočarenje kad je objavljeno da je izgradnja u prosincu u odnosu na studeni pala za čak 12,2 posto, to jest na izgradnju 1.329.000 objekata za godinu, i to uslijed izrazito lošeg vre­mena, koje je najviše pogodilo zapadne dijelove SAD-a.

Konačno, početkom veljače cijene su nanovo pale zbog prodaje pozicija jedne velike brokerske kuće, za kojom su se poveli i lokalni trgovci, budući je cash cijena tisuću prostornih stopa pala na 390 dolara, dok pilane i dalje traže od 410 do čak 420 dolara za tisuću prostornih stopa, uz malo vjerojatnosti da će naći kupce. Nadalje, cijene su pale i zbog očekivanja tržišta kako će kanadski izvoznici drva ipak uspjeti ispuniti zadanu kvotu do 31. ožujka, iako im poz­navaoci prilika nisu davali velike šanse.

Kanada je u prvih devet mjeseci prošle godine proizvela 47.135.400 kubičnih metara. Taje zemlja najveći je izvoznik drva u SAD, ali - prema sporazumu potpisanom u proljeće prošle godine -ako kanadske pilane ne uspiju isporučiti 14,7 milijardi prostornih stopa, kvota će se smanjiti. To je rezultat pritisaka američkih proizvođača te sirovine, no gubitnici su svi ostali, od veletrgovaca, maloprodaje i građevinskih kompanija do krajnjih potrošača.

JAN 97 MAR 97 MAY 97 JUL 97 SEP 97 NOV 97 JAN 98 MAR 98

07. 01. 97. 433.70 429.70 388.80 386.00 382.90 373.00

09. 01. 97. 419.00 422.80 383.70 382.50 379.00 372.50 372.50

17. 01. 97. 412.40 387.80 387.00 381.20 370.30 374.00 374.00

24. 01. 97. 426.40 387.80 387.00 381.20 370.30 374.00 374.00

31. 01. 97

426.40 387.80 387.00 381.20 370.30 374.00 374.00

06. 02. 97.

393.50 377.30 381.80 370.10 370.50 370.50 374.00

42 / Časopis Hrvatske šume

Multimedii ski rajski vrt Poznati autori u novom mediju daju detaljan opis, izvrsne snimke i upućuju u tajne uzgoja za oko 2000 taksena ukrasnog bilja, od drveća i grmlja pa do zeljastih biljaka; tko nema kompjuter može naručiti knjigu

Piše Ratko Matošević

U informatičkom svijetu već je neko vrijeme aktualan pojain multimedije, pod čime se obično podrazumijeva sinteza zvuka, slike, animacije i videa,

radi pružanja što potpunije informacije. Kako uključivanje multimedijskih sadržaja zahtijeva veliku količinu podataka, to se kao medij zbog svog velikog kapaciteta najčešće koristi CD-ROM.. Mnogima su poznati CD naslovi koji sadrže enciklopedije, rječnike i igre, no znatno se rjeđe na tržištu mogu pronaći izdanja iz područja bliskih šumarskoj struci. Nedavno je u izdanju MacmiUan Interactive Puhlishinga izašao CD-ROM »Pcrfect Plants«, autora Ro-gcra Phillipsa i Martyna Rixa. Radi se o ilustriranom hortikulturnom priručniku o ukrasnom bilju, namijenjenom prije svega širem krugu ljubitelja vrtova.

Imena autora su zasigurno poznata poznavaocima hortikulturne literature po vrlo cijenjenim izdanjima kao što su »Trees«, »Roses«, »Shrubs« i druga, koja su već dulje vrijeme u Velikoj Britaniji na vrhu popu­larnosti ne samo među vrtlarskim već i ostalim mekouvezanim priručnicima. Sve priručnike iz serije odlikuje potpimo novi pristup prikazu biljaka. Dotadašnji horti-kulturni priručnici su uglavnom bili ilustrirani ili crtežima (bilo crnobijelim bilo u boji) ili fotografijama snimljenim u prirodi. Crteži, iako precizni, te stoga pogodni za potrebe determinacije bilja, nisu bili dovoljno atraktivni, a fotografije su uvijek više ili manje patile od nedostatka detalja.

Novi pristup, novi medij Zamisao Rogera Philipsa, u početku

jedinog potpisanog autora, bila je sljedeća: izabrati najbolje dijelove biljke, u najpovoljnije doba godine, složiti ih sa srodnim vrstama na bijelu ploču i u be­sprijekornim studijskim uvjetima napraviti vrhunske fotografije. Naravno, korištena je i najbolja tiskarska tehnologija. Iako su time nametnuli nove standarde u izdavašt\'U hortikulturne literature, svako nas je novo izdanje uvjeravalo da se može i bolje. Logičan slijed događaja autorima je nametnuo potrebu da se iskušaju i u kompjuterskom izdavaštvu.

Izdanje koje je pred nama svakako opravdava visoka očekivanja. Okosnicu izdanja »Pcrfect Plants« čini Plant lnđex, koji sadrži opise za oko 2000 taksona ukrasnog bilja, od drveća i grmlja pa do zeljastih biljaka.

Biljke se mogu pretraživati prema latinskim ili engleskim imenima, a uz popis nalazi se i smanjena slika biljke radi lakše orijentacije. Odabirom željene vrste prelazi se u glavni ekran, na kojem možemo pogledati fotografiju u punoj veličini i pregledavati detaljne informacije. Osim standardne natuknice s opisom, na raspolaganju su nam brzo dostupne informacije o uzgojnim zahtjevima biljke (temperatura, vlaga, tlo, otpornost prema hladnoći, obrezivanje), njenoj veličini, dobu cvatnje te o njenoj povijesti.

Čari ekrana Osnovni nas ekran upućuje i na to gdje je

snimljena fotografija, daje nam izbor srodnih biljaka te nam preporučuje s kojim ju je biljkama u vrtu poželjno kombinirati. Svi elementi ekrana izuzetno su dobro dizajnirani te znatno pridonose ugodnosti pregledavanja. Kada nam se neka biljka svidi, možemo je uvrstiti na tzv. shopping listu, mada je nažalost u našim uvjetima još uvijek dalek put od ekrana računala do omiljcnog mjesta u vrtu. Ako i ne znamo ime, ipak možemo uz pomoć Plant Searchera odabirom kriterija (biljna skupina, veličina, boja lišća, cvjetova i dr.) suziti izbor na željenu biljku. Navedena funkcija višestruko je korisna jer odabirom određenih kriterija možemo pronaći sve one biljke koje odgovaraju određenim uvjetima u vašem vrtu (npr. izloženost posolici, kiselo tlo, velika zasjena i si.). Nakon što smo oda­brali biljke za svoj vrt, snova se možemo ugodno zavaliti u naslonjač i uz zvuke lagane pozadinske glazbe uživati u projekciji njihovih slajđova.

Multimedijalni sadržaji naročito dolaze do izražaja u video snimcima koji su uključeni u ovaj CD-ROM. Tako možemo »obići« 6 lijepih vrtova po izboru autora ili provjeriti kako treba obaviti određeni uzgojni zahvat, npr. kako obrezivati Clematise. Kako video zapis zauzima jako mnogo prostora na disku, ovi su zapisi razmjerno kratki i stoga pomalo neinformativni.

Moram iskreno priznati da sam, iako nemam vrt, jako pimo vreiuena proveo uz ovaj CD-ROM. Vrhunski sadržaj uz vrhunsku izvedbu, najkraća je ocjena ovoga naslova. Cijenjeni autori su i ovaj put pokazali visoke estetske i profesionalne domete uz izvanredno poznavanje novog medija. Za one koji nemaju računalo ili su više skloni

Perfect Plants for your Garden

-M'sšmm'':-

GardenTours _̂ jB ^ -v Plant Scarcher

Brtmsmg "^ r*

#ABC '̂"-̂ :l^ Piant Care

Garden Tours

^i;!t5eCm«i Oirsjan C4IBwJim Gitr4<:!i TeiKli-r Mast Ga^sJeK

A KlE,« « . t^ ieH

tradicionalnim medijima priređena je i popratna knjiga istog naslova koja nadopunjuje elektronsko izdanje, ali se nažalost posebno kupuje. Ovaj se CD-ROM u svakom slučaju može bezrezervno preporučiti svim ljubiteljima hortikulture, a ponajviše vrtlarima-hobistima. Ono što bismo željeli od autora jest da nakon ovog uspješnog prvijenca krenu u nova, specijaliziranija izdanja.

O CD ROM Naslov: Pcrfect Plants Autori : Roger Phillips i Mar tyn Rix Izdavač: M A C M I L L A N I N T E R A C T I V E P U B L I S H I N G Sistemski zahtjevi: P C računalo min . 486/66 M H z 8 M B R A M Windows 3.1 ili 95 C D - R O M pogon 2X brzine Zvučna kartica

Časopis Hrvatske šume / 43

| E K 0 - 0 D G 0 J Projekt »Šumska škoj

Mali saveznici šume Šumarija Zagreb odlučila je približiti šumarstvo široj javnosti, počinjući od onih kojima šume ostavljamo, a to su najmlađi

Piše Nives Farkaš-Topolnik

ospodariti hrvatskim šu-mama, najznačajnijim i obnovljivim resursom naše države, velika je obaveza i izazov za struku.

Rezultat generacija naših šumara je održana opstojnost te nenarušcna ekološka ravnoteža šume. Kako napori našeg poduzeća i cijele šumarske znano­sti ne bi ostali zatvoreni unutar struke, Šumarija Zagreb u suradnji s Odjelom za ekologiju Uprave šuma Zagreb odlučila je približiti šumarstvo široj jav­nosti, počinjući od onih kojima šume ostavljamo, a to su najmlađi. S tom svrhom razrađen je projekt popularno nazvan »Šumska škola«.

Projekt »Šumska škola« ostvarivat će se na dvadesetak lokacija u Parku prirode Medvednica. Edukacija je medu ostalima jedna od temeljnih namjena parkova pri­rode, a milijunska populacija našeg glav­nog grada upravo vapi za takvim sa­držajem u prirodnom ambijentu. Prvi »sati« šumske škole realizirani su na lo­kaciji Kraljičin zdenac, uz glavnu cestu s južne strane Medvednice, a prilagođeni su predškolskom, školskom i srednjo­školskom uzrastu. Do Kraljičina zdenca moguće je došetati poprečnom stazom koja vodi od Šestinskog lagvića prema Medvedgradu i dovesti se nekim prevoz-nim sredstvom. Prostor je opremljen dr­venim amfiteatrom koji može primiti

tridesetak učenika i obogaćen drvenim fontanama te likovima šumskih životinja smještenim uz obližnji potok.

Posjetiocima šumske škole u neposre­dnom se okružju mogu pokazati razni stadiji šume. Tu djelatnici Šumarije Za­greb uz svoje redovne obaveze demon­striraju mladima svakodnevne poslove i uvode ih u tajne opstanka naših šuma.

Projekt »Šumska škola« predstavljen je Ministarstvu prosvjete i športa, gdje je naišao na odobravanje i podršku nakon što su najviši dužnosnici Ministarstva na čelu s ministricom Ljiljom Vokić osobno posjetili šumsku školu Kraljičin zdenac. Ako ovaj pilot-projekt uspije, ovakav tip edukacije mogao bi postati obavezan sa­držaj nastave prirodoslovlja na području cijele Hrvatske. Dosadašnja iskustva, sa svakodnevniiri sudjelovanjem djece iz zagrebačkih vrtića i škola, kazuju da bi se to moglo i ostvariti.

Korist od ovakve suradnje svakako je višestrana. Generacije koje stasaju dobi­vaju priliku za izravni doticaj s prirodom te tako u sebi bude danas i te kako nužnu ekološku svijest, izbjegavajući zamke koje im neminovno postavlja ve­lika urbana cjelina, a šumarstvo i šumar­ska struka uz ovakav će pristup sebi stvo­riti saveznike i time odagnati barem neke zlonamjerne kritike.

ptstnt

Direkcija »Hrvatsl<ih šuma« n/r direl<tora

Poštovani,

Dana 25. rujna 1996. godine bila sam u razgle­davanju Parka prirode Medvednica u prisutnosti gospodina Herberta Krau-thackera, upravitelja Šu­marije Zagreb, s grupom ravnatelja srednjih škola.

Tijekom tog posjeta uočeni su rekreativni sa­držaji koji oplemenjuju Park prirode Medvednica i sama se nameće potreba da učenici osnovnih i sre­dnjih škola (za sada barem iz Zagreba) organizirano obiđu Park prirode Medve­dnica u obliku nastave u prirodi. Dakle, ne samo što bi se učenici upoznali s rekreativnim sadržajima koje pruža Park prirode Medvednica, već bi se približili prirodi. Na taj bi način bio zadovoljen ne samo obrazovni, već i odgojni proces.

Smatram za potrebno da s Vašom suglasnosti uče­nici svih osnovnih i sred­njih škola grada Zagreba, uz organizirano stručno vodstvo svojih nastavnika, obiđu Park prirode Medve­dnica i sadržaje koje ste učinili toliko zanimljivima, i da na taj način zajednički oplemenimo generacije či­ja je plemenitost narušena ratom.

Nadamo se da ćete ovu našu inicijativu podržati te na taj način pomoći rea­lizaciji ove ideje. Stoga Vas molim da nas izvijestite o mogućoj suradnji.

S poštovanjem Ministar Ljilja Vokić, prof.

44 / Časopis Hrvatske šume

Foto Baumarlnv

Sveto drvo hrast Prilikom pokrštavanja stari Slaveni su molili da im se ne diraju sveti hrastici, ali po naredbi kneza poganski su kipovi, hramovi i sveti gajevi porušeni i spaljeni

Piše dr. Darko Poišek

božavanje drveća jedna je od najtenieljnijih odlika vjerovanja svih starih europskih naroda. Ponajviše se obožavao hrast, koji se uvijek povezivao s vrhovnim bogom. Stari Grci povezivali su hrast, kišu i grom sa

ZeusoiTi, Rimljani s njegovim rimskim dvojnikom Jupiterom. U Dodoni, gdje su se održavale svetkovine, Zeus je prebivao u starome hrastu koji je proricao pobjednike, a njegov se glas čuo u šuštanju hrastova lišća i tutnjavi groma. U Bcotiji sveto vjenčanje Zeusa i Hcre održalo se u hrastovom gaju: to je bilo mjesto gdje su se sklapali svi politički savezi. U Arkadiji je Zeusov svećenik zazivao kišu umakanjem hrastove grane u sveti izvor. Stari su grčki kraljevi koji su tvrdili da potječti od Zeusa svoje polubožanske funkcije obavezno obavljali u hra­stovim gajevima. U Rimskom Carstvu, a posebno na Kapitolu u Rimu, svaki je hrast bio posvećen vrhovnom božanstvu, Ju­piteru. Pred njim su se ljudi molili za kišu.

U aricijskom kao i u nemijskom hrastovu gaju svećenici tih gajeva održavali su vjenčanja, posebno kraljevska, kako bi se zaštitila plodnost mladenaca. Svećenik Dijaninog gaja pored jezera Nemi, o kojemu je bilo riječi u prošlome broju, oličavao je Jupitera, tvrdi Frazer. Dokaz za to jest činjenica da

su u tim gajevima gorjele vječne vatre paljene hrastovim cjepanicama, kao i u svim svetištima Lacija i Rima. Zaštita te vječne vatre bila je prva dužnost svećenika hrastova gaja. Međutim, "kako je bog hrasta istodobno bio i bog neba, gro­ma i kiše, od njegovih ljudskih predstavnika, pogotovo od božanskih kraljeva, očekivalo se da ima moći skupljanja oblaka... Tamo medu zelenim šumama i pored mirnih vođa usamljenih brijegova, prastaro arijevsko obožavanje boga hra­sta, groma i neba, održavalo se u svom gotovo druidskom obliku još dugo nakon političke i intelektualne revolucije, kada je prijestolnica latinske religije prenesena iz šume u grad, iz Nemija u Rim", tvrdi Frazer.

Druidi - ljudi hrasta Oblici obožavanja vrhovnog, hrastovog božanstva po­

stojali su i medu barbarima. Kelti u Galiji najviše su obožavali hrast i imelu. Čini se da su upravo oni iz Male Azije u Europu donijeli to obožavanje. Neki antropolozi tvrde da riječ "drui­di", tj. keltski svećenici, znači upravo "ljudi hrasta". Sve svetkovine obavljale su se ispod velikog hrasta i nije postojao nijedan obred u kojemu ne bi bilo prisutno hrastovo lišće.

Grimm tvrdi daje hrast bio i najsvetije drvo starih Ger­mana. Povezivali su ga s bogom groma Donarom, Tunarom ili Torom. Kod Teutonaca je "hrastov bog" robur Jovis bio

Časopis Hrvatske šume I 45

identičan rimskome, a Frazer kaže da se to vidi i po danas postojećim imenima za četvrtak, Donnerstag ili Thursday, dan kada su se i u Rimu i u germanskih plemena održavali obredi u čast glavnome bogu, bogu hrasta, kiše i groma.

Kod svih spomenutih naroda postoje znakovi da su se nagrade u obliku vijenaca ili sličnih ukrasa radile od obojanog hrastova lišća kako bi se time istaknula veza nagrađenog s vrhovnim božanstvom.

Slaveni su poput tih naroda također imali vrhovno božanstvo, boga Pcruna, Perona ili Paroma, koji je prebivao u hrastovim gajevima i početno bio bog kiše i gromova. Kasnije se kao vrhovni bog slavio i bog Vid, Suvid, Swiatowit, ili Svantevid, brat Peruna i Janje, bog plodnosti i sunca. Na Labi, na granici Češke i Njemačke i danas postoje ruševine grada Perna ili Pernovgrada (Pervmova grada), s vrlo burnom poviješću kršćansko-poganskih ratova. Svetišta boga Peruna nalazila su se i na gon Lysiec, na brdu Šlez-Sobotka, kraj Kiel-ca i kraj jezera Jankova u Poljskoj.

Jedno od svetišta boga Peruna nalazilo se u naselju Kolin na Sprevi (Berlin), koje je 1136. razrušio saski vojskovođa Albrecht L Kraj Velikog Novgoroda postojalo je mjesto Peru-nia, gdje je 1953. otkriven hram boga Peruna u obliku brojke osam. Knez Vladimir, prije svog pokrštcnja, nakon pobjede nad bratom Jaropolkom podignuo je u Kijevu kip boga Peru­na s glavom od srebra i tijelom od hrastovine. I o ostalim Perunovim gajevima-svetištima saznajemo najčešće iz zapisa o njihovom rušenju prilikom pokrštavanja Slavena.

Staronjemački knezovi još dugo nakon križarskih ratova nisu uspjeli prodrijeti u slavenske zemlje istočno od Labe i suzbiti poganski slavenski običaj obožavanja drveća. Kod Greifswalda u Meklenburgu, priča Thietmar Merseburški, njegov je predak 1008. srušio slavenski sveti gaj.

Brojni izvori svjedoče daje obožavanju vrhovnoga boga Peruna i drveća u Slavena trajalo još dugo nakon njihova pokrštavanja. U Helmholdovom djelu "Chronica Slavorum" iz 1170. godine, koje često prenosi isto tako važne zapise o običajima, mitovima i vjerovanjima prvih Slavena iz pera Pro-kopija iz Cezareje, bizantskog povjesničara iz VI. stoljeća, kaže se da "Slaveni imaju mnoštvo predrasuda i praznovjerja o gajevima i izvorima. Slaveni se običavaju zaklinjati drvcćem... U njihove svete gajeve kršćanima je bio zabranjen pristup. Sve do današnjega dana... oni drže da bi gajevi i vrela dolaskoin kršćana bila oskrnavljcna."

Pad bogova Prilikom pokrštavanja, pogani su molili da im ne diraju

svete gajeve. Godine 988. prilikom pokrštenja kneza Vladimi­ra, odnosno ženidbe za sestru cara Konstantina, izdana je na­redba da se spale svi poganski kipovi, poganski hramovi u Kijevu i Novgorodu i svi sveti gajevi. "Kip Peruna privezaše za rep konju da ga odvuku do potoka." Češki knez Bretislav krajem XI. stoljeća također je naredio da se spale svi poganski gajevi.

O slavenskom obožavanju drveća pisali su mnogi autori. Konstantin Porfirogenet priča o poganskim Rusima da su obožavali "dub" tj. hrast kao sveto drvo i izvješćuje daje na otoku sv. Đurađ na rijeci Dnjcpru bio jedan takav sveti hrast i "kad bi dizali vojnu na Carigrad, skupljali su se pod njego­vom sjenom, žrtvujući pijetlove, kokoši, meso i u njegovu koru zabadajući strijele".

"Najsvetije drvo starih Slavena bilo je dub ili hrast", piše Nikola Gržetić 1900., "pa se zato staroslavensko trojstvo, Pe­ruu, Trebun i Pokola nalazilo pod granatim hrastom. Sume gdje su se poštovali ovi bogovi i kojima su ložili vječnu vatru bile su ograđene plotom. U njih nije smio nitko ulaziti osim svećenika. Kroničari kažu da je u svetim šumama raslo i po više tisuća golemih hrastova. Takav jedan stari hrast rastao je kod Torunja, kažu da je imao 20-30 lakata u opsegu i da je uvijek zelenio."

O staroslavenskom idolopoklonstvu prema hrastovima piše i Konstantin Muroinski, novgorodski arhiepiskop Maka-rije (XVI. st.), a A. Afanasjev 1866. iznosi da su stari Slaveni i poslije pokrštavanja "držali u časti stara drveća i pričali o

• ;r^- '

J^^S^Š^^A

' 'J^ f^

Foto Glavać duhovima koji prebivaju u gUbuin ^urnama". Sv. Teodozije 1302. piše da su u selu Lokorsku kraj Sofije bila tri velika duba, pod koje su se seljani skupljali na službu o svetkovina­ma, a još je u XIV. stoljeću knez Lav Danilović darovao premišaljskoj biskupiji jedan "Perunski dub", jer su Bugari u to vrijeme tražili obnovu starih poganskih običaja.

Žensko drvo Međutim, u izvorima o slavenskom obožavanju drveća

često se spominju i druge vrste drveća, ponajviše lipa i breza, a katkada, najčešće kod Ceha, bor. "Kod baltičkih Slavena sve­to je drvo bila breza", piše Brochaus Lexicon iz 1886. Ali, "muškarci nisu smjeli taknuti to sveto drvo." Briickner 1892. piše da su Poljaci pod hrastove i lipe postavljali posude s jelom i da je u Bosni sredinom XVII. stoljeća narod slavio lipu, skupljajući se za "devete lune" oko nje sa zavjetnim darovima.

Čini se da prastaro podrijetlo slavljenja hrasta kao oličenja vrhovnoga boga te lipe, breze ili nekih voćki, poput trešnje, jabuke ili lijeske, leži u podjeli na muške i ženske bogove. Unatoč činjenici da su u antici postojali hrastovi gajevi u kojima su se slavile boginje plodnosti, poput Dijane, ima indicija da se hrast, preko vrhovnoga muškog boga, ugla­vnom povezivao s načelom muškosti. Možda je u slučajevima takvog "dvostrukog" obožavanja drveća kao stoje to u Slavena paralelno slavljenje hrasta i lipe (breze) riječ o prijelazu s matrijahata na patrijahat, upućuje R. Graves. To bi značilo da su lipa i breza "stariji" objekti obožavanja, ali o tome u litera­turi nema riječi.

Kada je riječ o obožavanju bora, premda postoje naznake daje bor u staroj slavenskoj običajnosti imao ulogu "međaša" ili oznake za sjever, nema sumnje daje obožavanje bora puno kasniji, kršćanski običaj.

I glavni bog Litvanaca, Perkunas ili Perkuns, odnosno Latvijaca Perkons, bio je također bog hrasta, kiše i gromova. Vječne vatre u čast Perkunasa također su se održavale pomoću hrastovog drveća u hrastovim hramovima. Za dobre usjeve i bogatu kišvi muškarci su prinosili žrtve hrastovima, a žene li­pama.

Jesu li litvanska obožavanja bila u stvari slavenskog po­drijetla i kod kojeg naroda zapravo treba tražiti podrijetlo tih gotovo identičnih obožavanja, teško je pitanje. Frazer kaže: "U početku, dok su plemena živjela blizu jedno drugome, razlika između božanstava bila je uglavnom samo u imenu. Postupno razilaženje i udaljavanje plemena jednih od drugih dovelo je do razvoja različitih načina shvaćanja i obožavanja bogova koje su plemena ponijela sa sobom iz stare domovine, pa su se s vremenom pojavile neskladnosti u mitu i ritualu koje su nominalnu razliku između božanstava pretvorile u stvarnu... Tako se moglo dogoditi da ista božanstva, zbog fizičkog razilaženja, napokon budu prcrušena u različite oblike 1 postanu neovisna." Usporedna antropologija nema razloga posumnjati u taj sud.

46 / Časopis Hrvatske šume

Cvrkut za život

j «

Kad sam već posumnjao u svoju dobru lovačku kob, doleti odnekud mala sjenica i sjedne bezbrižno navrh puške pjevajući stoje grlo nosi, a u isti mah ispade na ledinu - srnjak

O, taj prvi svibanj! Nema lovca koji mu se ne bi radovao, jer tada započinje lov na srnjake, lov vrebanjem iz zasjede. Sunce je polako odmicalo ka zapadu, osvjetljujući punim sjajem samo vrhove staroga drveća, kad sam stigao na čeku. Najprije sam pokidao oko sebe grančice koje bi mi mogle smetati u slobodnim kretnjama i baratanju puškom, a onda sam odgurnuo nogama suho lišće i pruće i dobro ugazio zem­lju. Napokon sam još ovlažio prst i podigao ga uvis, da ovim primitivnim načinom ustanovim s koje strane puše večernji vjetrić. Mudri srnjak ide uvijek protiv vjetra, pošto mu vjetar donosi razne mirise, te se tako uklanja opasnosti.

Sada se spustih na lovačku stolicu tik uz deblo velikog hrasta, izvrsno zaklonjen gustom šikarom iz koje sam neo-pažcno mogao promatrati pred sobom prostranu ledinu punu sočne trave. Na ovu progalinu usred šume gotovo je stalno ranim jutrom i večerom izlazila srneća divljač na pašu.

Oko mene je začas sve utihnulo. Jato vrabaca i strnadica, koje je malo prije niskim granjem bučno zamorilo, razišlo se nekud, uplašeno mojom pojavom. No taj muk potraja samo kratko vrijeme, jer je doskora bliža okolina oživjela prijašnjim slobodnim životom, kojim je odzvanjala i sva ostala šuma.

Sjedio sam mirno kao što je mirno stajao hrast pored mene, upirući pogled prema onoj strani otkud je iz gustiša na ledinu trebao izaći srnjak. Tek mašta je radila, a srce kucalo od silne navale krvi. Prividalo mi se stotinu spodoba. Već sam zamišljao kako žurno koračam kući da javim veselu vijest o svom prvom srnjaku. Uza sve ovo maštanje ipak sam malo mislio, jer mi nisu dali osjećaji. Duša mi je sva igrala od proljetne slasti, koja mi je punila biće čudesnim i beskrajnim zadovoljstvom što sam ga toliko puta uzalud tražio medu lju­dima A kako i ne bi! Sto se više primicala večer, šuma je sve jače kucala životnim bilom, a s tim bilom rasla je i moja nape­tost. Nešto mi je neprestano šaputalo: Sad će banuti tvoj sr­njak! Ptice su pjevice u kosim crtama strelimicc padale na

rolojaiob}' Siliihidti počinak, napinjući još jače zvonka grlašca, iz kojih je prodirala posljednja pjesma suncu na rastanku. Iz njihova pjevanja mo­gao sam jasno razumjeti bol za velikim neprežaljenim gubi­tkom, ali i čvrstu nadu u njegov skori povratak.

Negdje tamo kraj potoka kriještala je lukava svraka, dok je nada mnom u visu kružio orao krstaš tražeći pohlepnim okom ne bi li gdjegod uvrebao posljednju žrtvu. A istom ovdje ne ledini?! Sve je vrvjelo od večernjih leptira, malih i velikih mušica. Lišće bi svaki čas zašumilo, grmlje bi se svaki čas rastvorilo, a iz njega su padali oprezni zečevi i fazani, da opet netragom umaknu čim bi vjetrić samo malo jače zalaho-rio.

Napokon se sunce izgubilo. Mrak se spuštao sve debljom naslagom po umornoj zemlji, rišući najprije sive, a onda sve crnije zarubljaje. Nastade borba između svjetla i tmine, u kojoj je večernji šumski život, zamirući u zadnjim trzajima, morao ustupiti prvenstvo noćnomu životu što gaje evo sabla­snim glasovima slavodobitno oglašavala vladarica noćnih sjena - moćna sova. A ja sam još uvijek sjedio mirno, kao da sam odlučio u toj samoći dočekati ponoć. Sjedio sam zato jer je bilo prema zapadu još prilično blijedoga svjetla, a večernja zvona nisu još odzvonila. I kad sam već bio počeo sumnjati u svoju dobru lovačku kob, doleti odnekud iznenada mala sjeni­ca i sjedne mi bezbrižno navrh puške pjevajući što je grlo nosi. U isti mah zapraska na suprotnoj strani suho granje i, prije negoli sam sve mogao jasno razabrati, ispade na ledinu -srnjak. Podignem brzo pušku, ali prekasno - sjenica bijaše odletjela, a ni srnjaka više nije bilo. Opazivši me, izgubi se u šikari, navješćujući jakim baukanjem svoj okolini blizu pogi-belj.

Nije bilo druge, podoh se lagano vraćati, osjećajući veliko blaženstvo u duši što nisam taj svečani prizor okaljao krvlju. Vraćah se misleći na onu malu sjenicu koja je u svojoj ne-dužnosti sjela na smrtonosne cijevi moje puške, misleći valjda daje to bezazlena mrtva grana, i tu na izvoru smrti otpjevala zanosnu pjesmu života milookomu srnjaku. Sad istom zna­dem zašto ima toliko suprotnosti u životu, sad istom znam da je poezija jača od lovačke strasti, jer me to naučila jedna mala - sjenica! M. K.

Časopis Hrvatske šume / 47

m MEMORiAM

S tugom obznanjujemo čitateljima da nas je naša cijenjena suradnica Vesna Cunić prerano napustila; u znak sjećanja donosimo jedan od njenih priloga časopisu "Hrvatske šume".

Crvena knjiga biljnih vrsta Vesna Cunić

M inistarstvo za zaštitu okoliša, odnosno Zavod za zaštitu prirode koji djeluje u sastavu tog Mini­starstva, izdalo je "Crvenu knjigu biljnih vrsta Republike Hrvatske". U njoj su prvenstveno po­

brojane biljne vrste koje su danas na našim prostorima ugrožene zbog sabiranja u ljekarničke svrhe, za proizvodnju likera i si., a istrijebljene su s mnogih staništa ih im je areal sužen. U knjizi su opisane i neke hrvatske endemične vrste kojima je opstanak doveden u opasnost, ali i vrste koje su već nestale.

Knjigu je viredio Ivan Sugar. On u predgovoru piše kako smatra da će ova knjiga "dati značajan obol u razvijanju svijesti o potrebi čuvanja i zaštite ne samo pojedinih biljnih vrsta, nego i cjelokupne prirode". Knjigu je pripremio Eugen Dra-ganović. U uredništvu su bili Marinka Kamenarović, Ljcrka Marković, Zlatan Martmis, Ljerka Rcgula-Bevilacqua, Ivan Sugar i Ivo Trinajstić, dok su recenzenti Franjo Satović i Jan Čižek. Tiskanje knjige potpoinoglo je i poduzeće "Hrvatske šume".

Cijela je knjiga veoma zanimljiva za one koje zanima bo­tanika, a ovom prilikom objavljujemo tek dijelove iz predgo­vora, koji dovoljno govore o stanju biljnih vrsta, kao i o razlo­zima za njihovo proučavanje i zaštićivanje:

"U geološkoj prošlosti mnoge su biljne i životinjske vrste nestale. Razlozi zbog kojih su izumrlc su različiti, ali se općenito može reći kako su uzroci njihova nestanka prirod­ni...

...U današnje je vrijeme, međutim, razvitak čovječanstva doveo do tako snažnih i naglih promjena u prirodi da one posredno ili neposredno ugrožavaju ne samo opstanak pojedi­nih biljnih i životinjskih vrsta - od kojih se za neke može reći da se njihova brojnost smanjuje naočigled pučanstva - nego i životni okoliš pa i samog čovjeka. Otuda i obilježje današnjeg vremena u kojem je spoznaja o ugroženosti prirode dovela gotovo do mitološke potrebe za njezinom zaštitom i očuvanjem na svim razinama ljudske djelatnosti...

...Poznato je kako postoji čitav niz čimbenika -abiotičkih, biotičkih, napose antropogenih - koji negativno djeluju na tijekove prirodnih procesa izazivajući neželjene posljedice... Medu takve ubrajamo pcsticide, deterdžente, ispuštanje golemih količina otpadnih voda u rijeke, jezera i mora, neracionalnu sječu šuma, erozije, požare itd. U središtu pak svih utjecaja na prirodu je, naravno, čovjek čija se djelat­nost očituje na posredan i neposredan način..."

"Crvena knjiga" je novost na hrvatskim prostori­ma. U svijetu su popisi nestalih ili ugroženih vrsta uvriježeni, a pomogli su i u zaštiti i očuvanju pojedinih vrsta, dakle postigli su svrhu zbog kojih su nastali. "Cr­vena knjiga činjenica" ("The Red Data Book") prvi je put izdana u Lausannci 1955. godine, a rezultat je popi­sa rijetkih i ugroženih biljnih vrsta napravljenog u razdoblju od 1949. do 1954. godine. Istodobno je izrađen i takozvani "Crni popis", u kojenie je opisano 36 vrsta sisavaca i 94 vrste ptica nestalih u razdoblju od 1600. pa do 1969. godine. Popis je kasnije dopunjavan, kao i popis biljnih vrsta za "The Red Data Book".

Nakon toga je u Londonu 1969. godine objavljena "The Red Book. Wildlife in Danger" ("Crvena knjiga, živa priroda u opasnosti"), kojom je dopunjena "Crve­na knjiga činjenica". U novoj se knjizi pojavljuju sljedeće kategorije: ugrožene vrste (vrste koje postupno nestaju), rijetke vrste, vrste kojih se brojnost naglo smanjuje i neodređene vrste (vrste koje su očito ugrožene, ali nedostaju podaci). Konačno, u Švicarskoj se redovito objavljuju svesci o ugroženim vrstama, što se danas radi i u drugim zemljama svijeta.

48 / Časopis Hrvatske šume

Hrvatske šume i šumarstvo na HTV-u Sume i šumarska struka godinama su u javnosti bile slabo

zastupljene, osim kad se radilo o šumskim požarima, nekontroliranoj sječi, namjernom uništavanju, te u novije vrijeme kad se govori o lovištima i privatizaciji šume.

Međutim, o funkciji šitme, šumi kao cjelovitom i specifičnom ekosustavu, o šumi kao jedinom prirodnom filteru za ugljik (FV) oksid, ali i za vode, o njezinu rastu, pomlađivanju, njezi, zaštiti, malo se govori. Zato će ovaj ciklus emisija Obrazovnog programa HTV-a omogućiti da se pobliže upoznamo sa svim tim funkcijama i pojavama i cjelokupnim sustavom gospodarenja šumama - od uzgoja, održavanja i njege do zaštite i iskorištavanja.

Navest ćemo samo nekoliko podataka kako bismo shvatili važnost poznavanja ove znanosti:

- šume hrvatskog sliva rijeke Save zadrže godišnje oko 6 milijardi tona vode, sprečavajući tako opasnost od vodnih valova, ali i osiguravajući trajni dotok vode u izvore i vodotoke;

- šuma ublažava nepovoljne učinke staklenika trošenjem CO2 za procese fotosinteze. Uz prosječnu jediničnu potrošnju C O j od 8 t/ ha godišnje šuma iz atmosfere za potrebe fotosinteze potroši 15,5 milijuna tona CO^ ;

- fotosintezom se stvara kisik, i tako obnavlja u atmosferi, a iznosi oko 16 t/ha godišnje ili 31 milijun tona novoostvarenog O^.

Dakle, upoznat ćemo šumu i šumare u drukčijem svjetlu od uobičajenog. Autorska ekipa na čelu sa stručnim suradnicima, prof. dr. Branimirom Prpićcm i dipl. ing. Tomislavom Starčevićem, redateljem Dominikom Ženom i urednicom Lidijom Firšt, omogućila nam je popularni pristup jednoj zaista složenoj, interdisciplinarnoj znanosti kakva je šumarstvo.

U seriji sudjeluju mnogi drugi poznati stručnjaci šumarske struke — profesori i vrhunski praktičari s terena.

Kako je šuma jedinstvena i različita u raznim godišnjim dobima tako smo i mi nastojali s našim relativno skromnim izlascima na terene diljem Hrvatske zabilježiti što više iz njezinog biljnog i životinjskog svijeta, ali i čovjekov utjecaj na taj ekosustav.

Snimljeno je šest polusatnih emisija, a posebna zasluga pripada snimateljskoj ekipi: snimatelju Mirku Vojaniću, majstoru tona Ivanu Turčiću, sekretarici režije Elzi Kraljević i producentu Anti Maricu.

Posebnost je ciklusa različitost terena i klimatskih područja Hrvatske s naravno karakterističnim šumama - od hrasta lužnjaka u nizinskim poplavnim šumama Slavonije i uz naše veće rijeke, preko šuma bukva i jele Gorskog kotara do šumskih zajednica na priobalju i otočnom dijelu.

Naravno da ostaje još mnogo dijelova koji nisu obuhvaćeni, no, to je tek prvi korak u drukčijem pristupu cjelokupnoj problematici šuma dosad.

Emitiranje počinje u subotu 3. svibnja 1997. na Drugom programu u 21.30, reprizirat će se sutradan popodne, u nedjelju, na Drugom programu, a seriju ćemo također prikazivati u sklopu Školskog programa prirodoslovlja utorkom, počevši od 6. svibnja 1997.

1. epizoda: BAŠTINA Šuma je prirodni obnovljivi resurs Hrvatske. Šume zauzimaju

oko 43% površine. Danas s gotovo 80% šuma gospodari Javno poduzeće Hrvatske šume, a s 2,2% privatni vlasnici. Ostalim državnim ustanovama, kao što su nacionalni parkovi, posebni rezervati, park šume, nastavno-pokusni objekti, pripada oko 18,6%.

Kako je tekao razvoj šumarske struke, od Austrougarske Monarhije do današnjih dana doznat ćemo u ovoj emisiji - od osnivanja učilišta u Križevcima, preko osnivanja Šumarskog društva i šumarskog fakulteta do današnje terenske nastave.

Već u prvoj emisiji u kojoj sudjeluju mnogi stručnjaci upoznajemo osnovno načelo šumarske znanosti - trajno gospodarenje (prvi put definirano u dokumentima iz Helsinkija, 1993.) kao upravljanje i iskorištavanje šuma i šumskog zemljišta tako da održavaju ona svojstva šuma koja pridonose biološkoj raznolikosti, proizvodnosti, sposobnosti obnavljanja, vitalnosti. Time se ispunjavanju njezine osnovne ekološke, gospodarske i socijalne funkcije.

2. epizoda: PRIRODNE ŠUME Na otprilike 95% površine hrvatskih šuma šumske sastojine

imaju prirodni sastav. Vidjet ćemo, s obzirom na klimatske uvjete i

tlo, različite biljne zajednice, kao i prirodno obnavljanje i pomlađivanje šuma (od skupljanja žira, ali i sjemena jela 1 smreka do uzgoja, sadnje i njege mlade šume). Vidjet ćemo i dvije prašume (Corkova uvala i Štirovača) koje služe znanstvenicima za proučavanje.

3. epizoda: ŠUMSKI EKOSUSTAVI S obzirom na veliku reljefnu, klimatsku, geološku i pedološku

raznolikost, u Hrvatskoj razlikujemo mnoge šumske zajednice od kojih je 68 znanstveno istraženo. Šumske zajednice bilja i životinja zajedno sa staništem čine ekosustav.

Upoznat ćemo samo neke karakteristične sredozemne šume, od kojih je posebice zanimljiva Dundo šuma na otoku Rabu (glavna vrsta drveća je hrast crnika, a ima i crnogjasena, planike, primorske borovnice i dr.). Upoznat ćemo gorskokotarske šume bukve i jela, dinarsku bukovo-jelovu šumu na Biokovu, velebitske šume, bukove šume rječnih dolina Save i Drave kao i poznate poplavne šume hrasta lužnjaka.

4. epizoda: PROPADANJE I ZAŠTITA ŠUMA Ozbiljnije teškoće oko zaštite šuma pojavljuju se već u 19. st.

zbog velikih sječa hrasta lužnjaka u Slavoniji, koje dovode do promjena mikroklime te do zamočvarivanja. Javljaju se bolesti i štetnici. Sve veće onečišćenje atmosfere i vodotoka osobito nepovoljno utječe na jele u Gorskom kotaru (utjecaj transmisije zraka iz Italije, ali i utjecaj planina i Rijeke kao industrijskog središta).

Cesti požari posebice na priobalju i otocima uzrok su propadanja šuma. Doznat ćemo koje su zaštitne mjere šumara te znanstvenika u biološkom načinu sprečavanja štetočina.

5. epizoda: ISKORIŠTAVANJE ŠUMA Ako pozorno razmotrimo što nam u svakodnevnom životu

treba, vidjet ćemo da drvo zauzima zasigurno jedno od prvih mjesta. Ono se upotrebljava za ogrjev, pokućstvo, oruđe, strojeve, u obrtu, trgovini, tvornicama, brodogradnji, mlinovima, mostovima, željeznici, rudarstvu... Gotovo da nema područja života u kojem ga nema. Šuma se iskorištava, ali šumarska struka vodi brigu o budućim naraštajima, jer stablo da bi dostiglo svoju zrelost za sječu treba između 70 i 150 godina, ovisno radi li se o bjelogorici ili crnogorici.

Zbog toga treba nadzor i upravljanje šumama povjeriti prvenstveno stručnjacima, jer oni imaju znanje i dišu sa šumom, racionalno gospodare ali je i obnavljaju kako bi i u budućnosti imali što iskorištavati.

6. epizoda: GOSPODARENJE ŠUMAMA Temeljno načelo hrvatskog šumarstva trajno je gospodarenje

šumama. U skladu s tim Zakon o šumama obvezuje na jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju šume. Jednostavna reprodukcija obuhvaća pripremne radove u obnovi sastojina, sadnju i sjetvu, njegu sastojina, doznaku stabala i prosijecanje šuma. Proširena biološka reprodukcija obuhvaća plantažiranje i pošumljavanje neobraslih površina te konverziju i sanaciju sastojina na ploštini od 97.918 ha. Sve su to šumskouzgojni radovi koji su uz radove na zaštiti šuma važan dio šumarske djelatnosti.

Od ostalih gospodarskih djelatnosti šumarstvo se razlikuje: - posebno dugom ophodnjom ili proizvodnim ciklusom -

katkad prođe i 150 godina između početka i svršetka proizvodnoga procesa, od ulaganja kapitala do ostvarenja prihoda;

- obvezom održavanja proizvodne osnove na nepromijenjenoj razini, odnosno održanja opstojnosti šume i potrebne biomase za kakvoćni prirast drveta;

- obvezom obnove šuma na krškom šumskom zemljištu mediteranskog i submediteranskog pojasa;

- obvezom održanja i poboljšanja općekorisnih i ekoloških funkcija šume.

Šumarstvo ima energetsku pozitivnu bilancu te mali utrošak energije po jedinici proizvoda.

Seriju su realizirali: stručni suradnici: prof. dr. Branimir Prpić i dipl. ing. Tomislav Starčević, redatelj i koscenarist: Dominik Zen, snimatelj: Mirko Vojanić, majstor tona: Ivan Turčić, sekretarica režije: Elza Kraljević, vozač: Krešo Crnković, producent: Ante Marič, urednica: Lidija Firšt, urednik Obrazovnog programa: Marijan Bušič