hrvatske, slovenije i herceg bosne · delicije i čašicu prijateljskog razgovora, održan je i...

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE IKINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNEMOSTAR, SIJEČANJ - VELJAČA 2013.GODINA xVI., BROJ 87.

PRIJATELJSKI SUSRET U ZELENDVORU

POTVRĐENA DOBRA SURADNJA LOVAČKIH SAVEZA HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE

SVIM SVOJIM SURADNICIMAI PARTNERIMA ZAHVALJUJEMONA ČESTITKAMA

www.lovackisavez-hb.ba 3

Pogled s čeke

Prazan “koš”, želimo jošTko baci pogled na zaglavlje ovoga bro-ja Hoopa, vidjet će da tamo, između ostaloga, stoji: Godina XVI. Istina, to je tako samo ako se broji 1998., kad je 4. srp-nja u Franjevačkoj galeriji na Širokom Brije-gu predstavljen prvi broj ovoga lista, i 2013., kad je izašao Hoop! br. 87, odnosno prvi broj u ovoj godini. Od rođendana do rođendana, matematički bi to ipak bilo nešto drukčije.

Petnaest godina izlaženja bilo kojega lista, Hoopa možda i na poseban način, značajan je jubilej. Glede toga, nije nimalo nebitno ponoviti da je riječ o listu koji ne pripremaju profesionalci, dakle ljudi koji-ma je to jedini posao. No bilo bi netočno reći i da ga rade amateri, dakle ljudi koji iz ljubavi rade neki posao a nemaju potreb-ne naobrazbe za nj. Ne, u stvaranju Hoopa najvećim dijelom sudjeluju kompetentni ljudi, samo što im je to „usputni“ posao. To „usputni“ nikako ne treba shvatiti u neka-kvu lošem značenju te riječi, jer da je tako veliko je pitanje bi li ovaj list vrijedio koli-ko vrijedi danas i, u konačnici, bi li Lovački savez Herceg Bosne tolike godine blago-naklono gledao na neodgovoran odnos prema svojoj „kralježnici“. Sigurno je da ne bi, kao što je sigurno i to da je „amaterski ambijent“ u kojem se list priprema ipak nekakav limitirajući čimbenik. Očekivati je da će ovakva situacija potrajati još neko vrijeme i da će se onda nešto promijeniti, odnosno da će Hoop! nastajati i razvijati se u nekim novim, boljim okolnostima i uvje-tima. Jednostavno, to je interes onih zbog kojih list i postoji, lovaca, oni to žele, oni će osigura(va)ti sve što treba za daljnje nor-malno izlaženje ovoga glasila. Ako tako ne bi bilo, list bi možda postao elitistički, od-vojen od tzv. običnih lovaca, a to mu nije svrha i smisao, to ne želi ni njegovo ured-ništvo, niti njegov urednik.

Da bi Hoop! mogao i dalje obavljati svo-

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

..... iz sadržaja

..... str. 11.

..... str. 12.

..... str. 38.

..... str. 44.

..... str. 5.

Remize u lovištu Ciljane remize put su prema povećanju broja divljači u lovištu

Prijateljski susret u Zelendvoru Potvrđena dobra suradnja lovačkih saveza Hrvatske, Slovenije i Herceg Bosne

LD Pavlovica Novi Travnik Dok se ne bude znao vlasnik lovišta, ništa od napretka

Aktualne zoonoze Bjesnoća (Rabies, lyssa, hydrophobia, Tollwut)

Labrador retriver Odličan donosač odstrijeljene divljači

ju glavnu zadaću, potrebna nam je vaša su-radnja, poštovani lovci, njegovi čitatelji. Ako nitko od vas ne napiše ni slova o onome što se događa u njegovoj lovačkoj udruzi, ako se nitko ne pobrine za fotografiju iz lova ili s nekog drugog događaja, ako nitko u tom smislu ne surađuje s nama, kako onda mo-žete očekivati „nešto o nama“ u listu? Po-znati su vam, uostalom, oni komentari tipa „opet ništa o nama u Hoopu“, „iz ove udruge pet priloga, iz naše ni jednoga“ i sl. Vjerujte, „u košu“ ne završi ništa ili gotovo ništa od onoga što nam stigne iz lovačkih udruga. Takvim stavom ponekad iskopamo i kakvu „rupicu“ u izgledu i sadržaju lista, ali svjesno to činimo kako bismo maksimalno otvorili prostor svima koji žele surađivati. Načelno govoreći, zadovoljni smo suradnjom s lo-vačkim udrugama i dopisnicima, ali nam nije jasno zašto jedan broj naših lovačkih udruga u tom smislu i dalje „spava“, neke i dubokim snom. Zar je tako teško prepo-znati i vlastiti interes u suradnji s Hoopom?! Nije nimalo teško razumjeti frustraciju jed-noga lovca koji godinama redovito dobiva Hoop!, a rijetko kad u njemu može pročitati nešto o svojoj udruzi, sekciji, o svome kole-gi… Nepotrebno i neodrživo.

Nije ovo prvi put da pozivamo na surad-nju, poglavito one udruge koje nemaju ni redovitog, niti „slučajnog“ dopisnika. Sva-ki je put bilo rezultata, jer sve je više i više novih imena, mladih i obrazovanih, među našim dopisnicima. Ali, može to još i bolje, uz malo truda i dobre volje. Više suradnika znači kvalitetniji Hoop! i više zadovoljstva na svim stranama. Naravno, i veću moguć-nost da neki od vas, poštovani suradnici, već sada postanete dijelom uredništva i pomognete nama koji smo, u prosjeku, po-prilično „u godinama“.

Dragan Naletilić

Broj 87, siječanj - veljača 2013.44

ZANIMLJIVOSTI

Jedna zanimljiva zgoda dogodila se u mjestu Gorica kod Čaplji-ne, nekoliko dana uoči Božića. Lovci Vjeko Bošković, Mile Boš-ković i Mario Vukanović od podivljale rijeke Trebižata spasili su ni manje ni više nego magare (magarca, kenjca). Dogodilo se to u predjelu zvanom Otok. Navedeni predjel nalazi se između dva ru-kavca Trebižata i u biti je svojevrsni otočić, kako mu i ime govori. U predjelu Otoka dolutalo je magare, dok je voda još bila mala, pa je moglo i pregaziti rijeku, da bi došlo do dobre paše na ovoj livadi. Tu

Lovci spasili magare

Lovci sekcije Ploča odrađi-vali su uobičajene poslove u svome lovištu: čišćenje lokava, popravljanje solila, prosi-jecanje staza itd. Uz to su i lovili. Jedan od lovaca, Nikola Čuljak Ginge, spazio je srndaća i primi-jetio da ima neobične rogove. Uporno i strpljivo je čekao prili-ku. Tri puta ga je dočekao, ali je tek četvrti put odlučio pucati. Koliko se pripremao govori či-njenica da ga je uspio odstrijeliti iako je prvi hitac bio promašaj. Sve se to događalo u sumrak, na lokaciji Kragulja. Za Nikolu kažu da je veoma iskusan lovac, iako nema baš previše godina – če-trdeset. Nikada mu divljač nije

LD VEPAR Prozor-Rama: NEOBIČAN LOVAČKI TROFEJ

Trorogi srndać

su ga lovci viđali čitavu jesen, nigdje se nije udaljavalo. Međutim, zbog velikih kiša u prosincu, rijeka Trebižat je nabujala i magarac se još nije bio ni snašao a voda mu je došla „do ušiju“. I tko zna koliko bi ostao tako izoliran, a možda bi se i utopio u podivljaloj rijeci, da mu hrabri lovci nisu priskočili u pomoć. Nisu puno razmišljali kad su ga vidjeli u ovoj nevolji. Odmah su uzeli čamac i konopac i doš-li do magarca. Vješto su ga uhvatili i svezali mu noge („sputili“ ga) te ga preko divlje rijeke prebacili čamcem na sigurnu obalu. Lovci su magarcu odmah napravili i svojevrsno utočište u jednoj „ogra-di“ (zemljište ograđeno/omeđeno čvrstim materijalom, najčešće kamenom i dračom), gdje su mu skovali nadstrešnicu da se može skloniti od kiše. Magarcu su se najviše obradovali najmlađi, djeca, koja su ga lijepo prihvatila. Ne prođe niti jedan dan da Klara, Nidžo, Ivan i ostala mala ekipa ne obiđe ovoga novog prijatelja i donese mu hrane-sijena. Nisu mogli dobiti bolji dar za Božić.

Jure Musulin

pobjegla ako je došla na domet njegove puške. Ulov je, naravno, bio povod za feštu, a dodatni motiv bio je veoma vrijedan tro-fej – glava s tri roga. „Bio je posta-riji srndać i vjerojatno je krenuo u parenje“, skromno će Nikola umanjujući tako svoje dobre lo-vačke sposobnosti.

Stanko ĆurčićBez trofejne vrijednosti, ali zato prirodni fenomen

Nabujala rijeka Trebižat

Spašeni kenjac Crni

www.lovackisavez-hb.ba 5www.lovackisavez-hb.ba 5

IZ SAVEZA

Nakon prošlojesenskoga zelendvorskog susreta i natjecanja u lovnom streljaštvu, Hrvatski lovački savez ponovno je bio domaćin još jednog susreta predstavnika Hrvatskoga lovač-kog saveza, Lovačkog saveza Slovenije i Lovačkog saveza Herceg Bosne, koji je upriličen 21. i 22. siječnja u poznatom lovištu Zelen-dvor kod Varaždina.

Susret je započeo popodnevnim okupljanjem sudionika, zajed-ničkom večerom i druženjem u idiličnom zimskom ambijentu ze-lendvorskog lovišta. Sutrašnje aktivnosti odvijale su se u dva dijela. U prvom dijelu, u prijepodnevnim satima, upriličen je lov na fazane koji se odvijao u snježnom okružju, što mu je, uz lovački adrenalin, davalo posebnu draž i neponovljiv ugođaj. U drugom dijelu, nakon lova, uz ugodno pucketanje bagremovih oblica u kaminu, ukusne delicije i čašicu prijateljskog razgovora, održan je i službeni dio su-sreta na kojem se razgovaralo o aktualnim temama u lovstvu te sa-dašnjoj i budućoj suradnji.

U ime Lovačkog saveza Herceg Bosne, ovom trilateralnom lovač-kom sastanku nazočili su Ivica Lučić i Vlado Soldo. Lovački savez Slovenije predvodili su predsjednik Srećko Felix Krope, direktor Sreč-ko Žerjav te Tone Vrščaj, predsjednik CIC Foruma za srednju i jugoi-stočnu Europu. Hrvatski lovački savez, uz predsjednika Đuru Dečaka, predstavljali su i dopredsjednici Mladen Balić, Mirko Bošnjak, Ivica Halapir, Vlado Kireta i Josip Malnar, te tajnik Ivica Budor. Susretu su nazočili i domaćin skupa Ivan Kutnjak, predsjednik Lovačkog saveza Varaždinske županije i Petar Silić, direktor zelendvorskog lovišta.

Bez obzira na to što ovi lovački savezi imaju višegodišnju prija-teljsku suradnju, ovaj sastanak bio je nova prigoda za razmjenu isku-stava i dogovore za buduće aktivnosti na domaćoj i međunarodnoj lovnoj sceni. I ovom prigodom hrvatski i slovenski lovački savez dali su nesebičnu potporu Lovačkom saveza Herceg Bosne u njegovu radu i aktivnostima.

Uz zahvalu sudionicima sastanka na odzivu, predsjednik HLS-a Đuro Dečak upoznao je predstavnike Herceg Bosne i Slovenije s lovištem Zelendvor i dugom tradicijom lovstva i uzgoja fazanske divljači, te stanjem u hrvatskom lovstvu.

– U proteklom vremenu imali smo dobru suradnju i nadam se da

Potvrđena dobra suradnja lovačkih saveza Hrvatske, Slovenije i Herceg Bosne

PRIJATELJSKI SUSRET U ZELENDVORU

će tako biti i ubuduće i da ćete štiteći svoje interese štititi i naše, jer su nam interesi u lovstvu za-jednički. Naravno, to ćemo činiti i mi. U konačnici, sigurno je da smo jedni o drugima ovisni i da radimo rame uz rame, a to najbolje dolazi do izražaja u po-dručjima uz granicu, gdje naši lovci i savezi izvrsno surađuju. Nadam se da će ta suradnja biti i dalje kvalitetna i održavati se na dobrobit svih nas – kazao je predsjednik Dečak. U znak sjećanja na ovaj susret, Dečak je gostima darovao knjigu „Lov-stvo“ Kurta G. Bluchela.

Ovaj susret lovačkih saveza imao je i posebnu međunarod-nu lovnu dimenziju jer su mu nazočili već spomenuti pred-sjednik CIC Foruma Tone Vrščaj i novoizabrani dopredsjednik FACE-a Srečko Žerjav.

Ivica Lučić

Domaćin susreta predsjednik HLS-a Đuro Dečak

Susret prijatelja: Tone Vrščaj i Vlado Soldo

Domaćin Petar Silić nazdravlja gostima nakon uspješnog lova


IZ SAVEZA

Već odavno prisutna problematika lov-stva na području Brčko Distrikta prije dvije godine rezultirala je uvođenjem potpune zabrane lova divljači. Zabranu su uvele tamošnje vlasti pravdajući je nepo-stojanjem kvalitetne zakonske regulative iz oblasti lovstva. Uvođenje zabrane lova najvi-še je pogodilo brojnu populaciju tamošnjih lovaca, onemogućivši im pravo na legalan lov. Zabrana se osobito pokazala štetna za provedbu nužnih gospodarskih mjera lov-nog gospodarenja vezanih za uzgoj i zaštitu divljači. Oduzimanje prava lovcima da love divljač i da na bilo koji način gospodare lovi-štima, imala je za posljedicu nezadovoljstvo lovaca i stvaranje negativnog ozračja koje otvara prostor za bezvlašće i krivolov.

Nezadovoljni ovakvim stanjem u lovstvu na području Brčko Distrikta, čelnici lovačkih udruga „Sokol“ Seonjaci i „Jarebica“ Štrepci za pomoć su se obratili Lovačkom savezu Herceg Bosne. Ova inicijativa naišla je na plodno tlo i vrlo brzo je upriličen sastanak predstavnika Saveza s predstavnicima vlasti Brčko Distrikta. Sastanku, koji je održan 24. siječnja 2013. u Brčkom, nazočili su Vlado Soldo i Ivica Lučić, kao predstavnici Saveza, a u ime Vlade Distrikta sastanku su nazočili gradonačelnik Anto Domić, predstojnik Odjela za poljoprivredu, šumarstvo i vodo-privredu Dževdet Šahović, te savjetnica

NAKON OVAKVOG PrIJEDLOGA SMJErNICA ZA IZrADBU ZAKONA O LOVSTVU, NEMOGUćE JE NE ZAPITATI SE KAKO JE MOGUćE DA NETKO U 21. STOLJEćU PrEDLAŽE ZAKON O LOVSTVU UTEMELJEN NA FEUDALNOM MODELU PrAVA LOVA UKINUTOM I ODBAČENOM PrIJE VIŠE OD 200 GODINA.

PROBLEMATIKA LOVSTVA U BRČKO DISTRIKTU

Predloženo uređenje lovstva po feudalnom modelu

gradonačelnika za poljoprivredu i šumarstvo Ljubica Ivić. Na sastanku je, u otvorenom i konstruktivnom razgovoru, razmatrana pro-blematika lovstva na području Distrikta kao i mogući koraci za njezino razrješenje, od kojih je svakako najvažniji izrada novog zako-na o lovstvu Distrikta. Nakon sastanka, uime Lovačkog saveza Herceg Bosne gradonačel-niku Distrikta upućen je pismeni prijedlog mjera za poboljšanje stanja u lovstvu, kojima se predlaže ukidanje postojeće zabrane lova i izradba novog zakona o lovstvu.

Jedan od zaključaka ovoga sastanka bio je i da se u idućem razdoblju održi sastanak predstavnika vlasti Distrikta s predstavnici-ma triju lovačkih saveza u Bosni i Hercego-vini, s obzirom na to da su lovačka društva s područja Distrikta članice nekog od ovih lovačkih saveza. Ovom sastanku, koji je odr-žan 19. veljače 2013. u Brčkom, uime vlade Distrikta ponovno su nazočili Anto Domić, Dževdet Šahović i Ljubica Ivić, a lovačke su saveze predstavljali Dragan Guberac, Vlado Soldo i Ivica Lučić (LSHB), Salem Alihodžić i Jasmin Dlakić (SLOuBiH) i Vlajko Ilić (LSrS). Na sastanku se ponovno raspravljalo o pro-blemima u lovstvu i njihovu rješavanju, a te-žište rasprave bilo je usmjereno na izradbu zakona o lovstvu, odnosno na Smjernice za njegovu izradu koje je predložio predstojnik Odjela Dževdet Šahović.

LOV NA SREDNJOVJEKOVNI NAČINPredstavnici Lovačkog saveza Herceg

Bosne ponovno su se zauzeli za ukidanje zabrane lova na području Distrikta obra-zlažući to ponajprije potrebom provedbe nužnih mjera uzgoja i zaštite divljači te ure-đenja lovišta. Izrazili su i svoje neslaganje s predloženim Smjernicama za izradbu zako-na o lovstvu, koje su svojevrstan dekret bez uvažavanja demokratskih procedura, na-čela transparentnosti, privatnog vlasništva, tržišnih standarda i lovne sruke. Znajući da regalni sustav prava lova datira iz vremena feudalizma (srednji vijek) i da je ukinut još u 18. stoljeću (Francuska buržoaska revolu-cija, 1789.), nemalo su bili iznenađeni i za-tečeni prijedlogom koji glasi: „Osnovni kon-cept zakona je lovna politika zasnovana na regalnom sistemu prava na lov (od latinske riječi rex – kralj, vladar), po kojem pravo na divljač i na lov pripadaju državi. Prema tom konceptu Distrikt ima pravo lova bez obzira na to u čijem je vlasništvu zemljište.“

Nakon ovakvog prijedloga nemoguće je ne zapitati se kako je moguće da netko u 21. stoljeću predlaže zakon o lovstvu utemeljen na feudalnom modelu prava lova ukinutom i odbačenom prije više od 200 godina???

Predstavnici Lovačkog saveza republike Srpske također su izrazili neslaganje i rezer-viranost prema predloženim Smjernicama za izradbu zakona o lovstvu i predložili da se prije izradbe zakona pristupi izradbi Stra-tegije razvoja lovstva Brčko Distrikta. Tako-đer su podržali ukidanje zabrane lova na području Distrikta.

Za razliku od predstavnika LSHB i LSrS, predstavnici Saveza lovačkih organizacija u BiH u potpunosti su podržali predlože-ne Smjernice za izradbu zakona o lovstvu smatrajući ih odličnim rješenjem za lovstvo u Brčko Distriktu. I oni su podržali prijedlog o ukidanju zabrane lova i izrazili spremnost na suradnju u izradbi zakona o lovstvu kao i drugim aktivnostima, poput obuke lovoču-vara i ocjenjivača trofeja divljači.

rezime sastanka dao je gradonačelnik Distrikta Anto Domić ističući da će na razini Vlade razmotriti mogućnost ukidanja za-brane lova, te predložiti izradbu Strategije razvoja lovstva a potom donošenje zakona o lovstvu Brčko Distrikta. I nakon ovoga sa-stanka uime LSHB gradonačelniku Distrikta i predstojniku Odjela, u pisanoj formi, upu-ćene su primjedbe na Smjernice za izradbu zakona o lovstvu.

Ovom prigodom treba istaknuti ozbilj-nost i profesionalnost gradonačelnika i njegovih suradnika, kao i požrtvovnost i potporu lovaca „Jarebice“ i „Sokola“ pred-stavnicima Lovačkog saveza Herceg Bosne u provedbi ovih aktivnosti.

Ivica Lučić

Dragan Guberac i Vlado Soldo s domaćinima Dževdetom Šahovićem, Antom Domićem i Ljubicom Ivić na sastanku u Brčkom


IZ SAVEZA

Završila je još jedna kalendarska godina. Kad Hoop! bude u rukama čitatelja, pri kraju će biti i lovna godina. U lovačkim udrugama vrijeme je za svođenje računa o (ne)uspješnosti gospodarenja lovištem u 2012./13. lovnoj godini. Na temelju pod-nesenih izvješća i usporedbi s prethodnim godinama, prave se pla-novi za sljedeću lovnu sezonu.

I u Lovačkom savezu Herceg Bosne završene su sve planirane aktivnosti za prošlu godinu, koje su okončane uspješnom prosla-vom 20. godišnjice utemeljenja Saveza, o čemu smo opširno pisali u prošlom broju Hoopa. Krajem godine završeno je i polaganje lo-vačkih ispita po lovačkim udrugama. Ove godine, koja je u prosjeku nekoliko prethodnih, lovački ispit položilo je 378 lovnih priprav-nika. Također, u prošloj godini na stranicama Hoopa objavili smo 64 osmrtnice naših lovaca. I ta brojka je u prosjeku u posljednjih desetak godina. Na temelju ovih činjenica očekivati je da nam se članstvo u udrugama povećava. No, je li tako?!

Analizirajući istodobno tri vrste podataka (broj izdanih lovačkih iskaznica, broj lovaca koji primaju Hoop! i broj lovnih pripravnika koji su položili lovački ispit) došlo se do zanimljivih podataka. Pođi-mo redom. Prvo polaganje lovačkih ispita u organizaciji Lovačkog saveza Herceg Bosne održano je u LD „Galeb“ iz Čapljine 18. srpnja 1996. godine. Od tada do danas sve članice Saveza skoro svake go-dine imaju određen broj lovnih pripravnika i po toj osnovi očekivati bi bilo povećanje njihova članstva.

Prema podacima iz godišnjih izvješća za proteklo razdoblje, broj lovaca od 2000. do danas u većini udruga se neznatno promijenio, a istodobno su u tom razdoblju primili preko 100 posto novih čla-nova (Tabela 1).

I u ostalim udrugama broj „novih“ lovaca približan je broju stvar-nog stanja u udruzi. Posljednji broj Hoopa, br. 86, prema popisu koje su u Savez dostavile članice, primilo je na svoje adrese 8099 lova-ca, što bi trebao biti i stvarni broj lovaca na razini Saveza. Od 1997. do danas lovački je ispit položilo 7388 lovaca. Postavlja se pitanje gdje su nam lovci koji su u članstvu bili do tada. A njih i danas u većini udruga ima bar 40 posto. Glede toga, zanimljiva je još jed-na opservacija. Prije četiri godine donesena je odluka o izdavanju novih iskaznica na razini Saveza. U većini lovačkih udruga ova je

Tabela 1Broj lovaca na

kraju 2012./13. Broj lovaca primljenih

od 1996. god. 1. LD „radovanj“ Posušje 254 2852. HLU „Malič“ Grude 332 4913. HUL „Kravica“ Ljubuški 701 8734. LD „Jarebica“ Mostar 333 3645. LD „Galeb“ Čapljina 225 2726. LD „Kamenjarka“ Stolac 242 2667. LU „Cincar“ Livno 214 3468. LD „Tetrijeb“ Glamoč 51 729. LU „Vran“ Tomislavgrad 193 27510. LD „Sokol“ Nova Bila 124 16211. LD „Pavlovica“ Novi Travnik 148 18812. LD „Sokol“ Seonjaci 188 266

Tabela 2Broj lovaca na

kraju 2012./13. Broj lovaca s novim

lovačkim iskaznicama 1. LD „Jarebica“ Mostar 333 5102. LU „M. M. Bikan“ Vir 104 1143. HUL „Kravica“ Ljubuški 701 7794. LD „Galeb“ Čapljina 225 4335. LD „Kamenjarka“ Stolac 242 3626. HLU „Orao“ Čitluk 232 2727. LU „Cincar“ Livno 214 3028. LD „Tetrijeb“ Glamoč 51 819. LU „Vran“ Tomislavgrad 193 26410. LD „Sokol“ Nova Bila 124 13911. LD „Pavlovica“ Novi Travnik 148 17912. LO „Vitez“ Vitez 105 12613. LD „Jeleč“ Žepče 266 30414. UL „Kuna“ Jajce 227 24115. LD „Sokol“ Seonjaci 188 26416. LD „Fazan“ Odžak 315 369

Gdje nam nestaju lovci

odluka provedena u cijelosti, u nekim djelomice. Jedino LD „Tetri-jeb“ iz Kreševa nije izradilo niti jedne nove lovne iskaznice!!! Kad se

u pojedinim udrugama usporedi broj izdanih lovačkih iskaznica sa sadašnjim brojem lovaca, onda je mnogo više onih koji posjeduju iskaznicu od sadašnjeg brojnog stanja članstva u udruzi (Tabela 2).

Na temelju svih ovih pokazatelja može se zaključiti sljedeće:• Već desetak godina broj članova nam stagnira, kreće se između

8000 i 8500 lovaca.• Broj novih članova u posljednjih 10 godina je između 350 i 400

lovaca godišnje.• Broj umrlih članova (prema objavljenim osmrtnicama u Hoopu)

u prosjeku je oko 60 članova godišnje.Logično bi bilo da nam se u ovom razdoblju članstvo na razini

Saveza povećalo za dvadesetak postotaka, možda i više. Zašto nije tako? Iz prakse znamo da dosta „lovaca“ uđe u lovačku udrugu da bi mogli legalizirati lovačko oružje i tada odustaju. Lovačke udruge, u ovakvoj državnoj upravi, nemaju mehanizme da im se to isto oružje stavi pod kontrolu jer su ga nabavili isključivo za lov. Također, neke članice zbog neredovita podmirenja obveza svojih članova prema udruzi te iste članove ne prijavljuju u evidenciju Saveza. I dok po ovom pitanju lovačke udruge ne mogu donekle efikasnije utjecati, na izdavanje lovačkih iskaznica mogu i moraju. Nitko ne bi trebao dobiti lovačku iskaznicu tko nije izmirio svoje obveze prema udruzi. Lovci koji dobiju lovačku iskaznicu i odustanu od članstva dužni su je vratiti u udrugu. A očito da tako nije u svim udrugama, ili...

Netko je jednom o statistici rekao: „Statistike imaju jednu vrlinu. Ne slažu se“. Na ovim primjerima to je očito.

Vlado Bošnjak


IZ SAVEZA

Zakon o lovstvu Federacije BiH na snazi je od 9. veljače 2006. godine („Službe-ne novine Federacije BiH“, broj 04/06). Iako je prošlo šest godina od njegova usva-janja, Zakon se ne provodi ili se provodi tek djelomice. Procedura ustanovljenja župa-nijskih lovišta još nije završena, nisu usta-novljena lovišta u Srednjobosanskoj i Her-cegovačko-neretvanskoj županiji, kao što nije izvršena ni zakonska dodjela lovišta na korištenje, osim dodjele koncesije na jedno lovište u Hercegbosanskoj županiji. Slična situacija je i s Posebnim (federalnim) lovišti-ma. Od šest Posebnih lovišta koja su u Fe-deraciji BiH egzistirala do 1992. godine, Vla-da Federacije potvrdila je status samo dva Posebna lovišta: Hutovo blato i Konjuh, te obnovila status još tri nekadašnja Posebna lovišta: Hrbljine – Kujača, Plješevica i Igman – Bjelašnica. Odlukom o utemeljenju Po-sebnih lovišta, Vlada Federacije je istodob-no odredila i korisnike lovišta, ali lovišta još nisu dodijeljena na gospodarenje.

Spora provedba, odnosno neprovedba Zakona o lovstvu, od strane županijskih ministara opravdava se propustima federal-nog Zakona o lovstvu, nepostojanjem jasne i cjelovite procedure za dodjelu lovišta na gospodarenje, kao ni postupka za utvrđiva-nje jedinstvenih uvjeta i raspodjele konce-sijske naknade.

PROPUSTI ZOL-aU članku 36. stavak 1. Zakona o lovstvu

propisano je: „Lovište se daje na gospodare-nje korisniku lovišta, u skladu s ovim zakonom i Zakonom o koncesijama („Službene novine Federacije BiH“, broj 40/02). Ovako načelna odredba iz stavka 1. ovog članka podrazu-mijevala je da se u nekom od idućih članaka ovog zakona, prihvaćajući smjernice i nače-la vezana za koncesiju iz Zakona o koncesi-jama, propišu jedinstveni uvjeti i procedura za dodjelu lovišta koncesijom i raspodjela

LOVAČKI SAVEZ HErCEG BOSNE JE U rOKU DOGOVOrENOM NA JAVNOJ rASPrAVI FEDErALNOM MINISTArSTVU DOSTAVIO SVOJ PrIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA ZAKONA O LOVSTVU. MIŠLJENJA SMO DA BI SE PrIHVAćANJEM OVIH PrIJEDLOGA IZMJENA I DOPU-NA ZAKONA O LOVSTVU OTKLONILI SVI BITNI NEDOSTACI ZAKONA O LOVSTVU I OMOGUćILA NJEGOVA POTPUNA PrOVEDBA.

koncesijske naknade. Federalni Zakon o koncesijama je sistemski zakon, pa u njemu nije propisan i razrađen postupak i uvjeti za dodjelu koncesije za pojedine predmetne oblasti. Osim toga, svrstavanjem lovstva u predmet koncesije u Zakonu o koncesi-jama, Parlament Federacije BiH je lovstvo svrstao u gospodarsku djelatnost, namije-nivši mu gospodarsku funkciju, za čije se korištenje mora odrediti i plaćati naknada, bilo da je riječ o zakupu ili koncesiji, kada je korištenje lovišta u pitanju.

U članku 37. stavka 1. Zakona o lovstvu propisano je: „Vlada županije na prijedlog županijske komisije za koncesije dodjeljuje koncesiju najpovoljnijem ponuđaču koji je ispunio i zadovoljio sve kriterije utvrđene u tenderu (poziv na javni tender) i visokog je ranga u odnosu na ostale ponuđače.“ Odredbe ovog članka obvezuju na tržišne principe i isključuju svaki oblik neposred-ne dodjele lovišta na gospodarenje. Da bi se ovaj članak implementirao i da bi se osi-gurali jednaki uvjeti za dodjelu lovišta na gospodarenje, bilo je potrebno u Zakonu o lovstvu propisati jedinstveni zakonski krite-riji za dodjelu lovišta na gospodarenje, kao i početni iznos naknade za koncesiju prava lova putem javnog natječaja, što u ovom Zakonu nije učinjeno.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O LOVSTVU

Suočeni s pritiscima javnosti, kao po-sljedicom neprovedbe Zakona o lovstvu, Zastupnički dom Parlamenta Federacije u prošloj je godini donio Zaključak kojim je obvezao Vladu Federacije, a Vlada resorno ministarstvo da se u najkraćem roku pri-preme izmjene i dopune Zakona o lovstvu kojima će se otkloniti postojeći zakonski nedostaci i stvoriti mogućnost nesmeta-ne provedbe Zakona o lovstvu. Sukladno Zaključku Parlamenta, Federalno resorno

ministarstvo je u listopadu 2012. pripremi-lo prednacrt Zakona o izmjenama i dopu-nama ZOL-a koji je proslijedilo interesnim stranama za komentare i mišljenja. Na-kon prikupljenih komentara od interesnih strana i njihove ugradnje u unaprijeđenu verziju Prednacrta zakona, Federalno mi-nistarstvo je 17. veljače u Sarajevu orga-niziralo javnu raspravu kojoj su nazočili predstavnici lovačkih saveza iz Federacije, predstavnici Šumarskog fakulteta, Fede-ralne i županijskih uprava za inspekcijske poslove, predstavnici županijskih ministar-stava i predstavnici Federalne i županijskih uprava za šumarstvo. Predstavnici mini-starstva su na javnoj raspravi prezentirali dopunjenu verziju prednacrta Zakona, te nazočnima obrazložili svoje razloge za prispjele primjedbe i prijedloge koje nisu mogli prihvatiti i ugraditi u zakon.

RAZLOZI ZA PROMJENU ZAKONAZa razliku od prve, početne verzije pri-

jedloga izmjena i dopuna Zakona, kao no-vina u dopunjenoj verziji Zakona propisan je zakup za korištenje športsko-gospodar-skih lovišta i uvedena je obveza plaćanja za korištenje svih vrsta lovišta. Uz konstataciju i priznanje za značajan pomak u dopunje-noj verziji Prednacrta zakona, sudionici jav-ne rasprave zaključili su da ni s ovom do-punjenom verzijom nije postignut cilj, te da novim odredbama još uvijek nisu otklo-njeni nedostaci iz Zakona o lovstvu, koji su dosad priječili njegovu provedbu. Ozbiljne primjedbe i zabrinutost za (ne)mogućnost implementacije Zakona o lovstvu istaknuo je predstavnik resornog ministarstva iz Za-padnohercegovačke županije, istaknuvši činjenicu da je u županiji Zapadnoher-cegovačkoj većina površina na kojima se trebaju ustanoviti lovišta u privatnom po-sjedu, pa se pita kako je moguće da držav-na, bilo federalna ili županijska, vlast može ustanoviti i dodijeliti lovišta, odnosno izdati koncesiju za korištenje lovišta na zemljištu većinskog privatnog vlasništva. Mišljenja je da se koncesija može dodijeliti isključivo i samo za lovišta koja su ustanovljena na dr-žavnom zemljištu. Poziva se na pravo zašti-te vlasništva i pravo nesmetanog uživanja imovine s pravom vlasništva, propisanog i zajamčenog Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Federalnim zakonom o vlasništvu. Da bi se izbjegle posljedice ne-uvažavanja privatnog vlasništva, predlaže da se u prednacrtu izmjena i dopuna Zako-na o lovstvu propiše mogućnost osnivanja privatnih lovišta na vlastitom zemljištu i da se vlasnicima zemljišta bez prava lova osi-gura odgovarajuća naknada za korištenje zemljišta u njihovu vlasništvu.

Osim toga, sudionici javne rasprave konstatirali su da ni ovaj Zakon o izmjena-

LOVNO ZAKONODAVSTVO

Izmjene i dopune federalnog Zakona o lovstvu


LOVIŠTE

ma i dopunama Zakona o lovstvu ne pro-pisuje transparentnu i potpunu proceduru za dodjelu lovišta na gospodarenje, kao ni postupak za utvrđivanje jedinstvene vri-jednosti i raspodjele koncesijske naknade. Posebno je naglašeno da sve predložene izmjene i dopune Zakona koje se načine, moraju sadržavati prijedlog konkretnih i neposrednih zakonskih rješenja kojima bi se osigurali jasni i jedinstveni zakonski standardi i procedure za dodjelu i korište-nje lovišta u Federaciji Bosne i Hercegovi-ne. Bilo kakva zaobilaženja ili prijedlozi za naknadno rješavanje ovih pitanja zahtije-vali bi dodatne radnje i vrijeme, a rezultirali bi primjenom različitih standarda i proce-dura, čime bi se štetilo provedbi jedinstve-ne politike upravljanja i korištenja lovnih resursa. Istaknuto je da su to, zapravo, i bili glavni razlozi zbog kojih se Zakon trebao i morao mijenjati.

Na završetku rasprave zaključeno je da njezini sudionici u što kraćem roku, u pisanoj formi, dostave svoje primjedbe i prijedloge za poboljšanje teksta Zakona, nakon čega će predstavnici Federalnoga resornog ministarstva analizirati i obraditi te primjedbe i prijedloge, te na temelju toga i zaključaka s javne rasprave, pripre-miti prečišćeni tekst prednacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu. Predloženo je također, da će predstavnici Federalnog ministarstva nakon ugradnje primjedbi, a prije slanja Zakona u proce-duru, ponovno organizirati uži sastanak s predstavnicima lovačkih saveza i predstav-nikom nastavnog kolegija za lovstvo na Šumarskom fakultetu u Sarajevu.

POSTIGNUTI KONSENZUSPrihvaćajući dogovorene obveze s jav-

ne rasprave i rezultate rasprave, a vezano za postignuti konsenzus o pojedinim pi-tanjima, Lovački savez Herceg Bosne je u dogovorenom roku i u pisanoj formi Fe-deralnom ministarstvu dostavio svoj pri-jedlog dopuna i izmjena Zakona o lovstvu. Mišljenja smo da bi se prihvaćanjem ovih prijedloga izmjena i dopuna Zakona o lov-stvu otklonili svi bitni nedostaci Zakona o lovstvu i omogućila njegova potpuna pro-vedba.

Očekujemo da će Federalno ministar-stvo prihvatiti i ugraditi sve dobronamjer-ne prijedloge i sugestije proistekle s javne rasprave, kao i naknadno dostavljene pri-mjedbe i prijedloge interesnih strana, te kako će prije puštanja Zakona o izmjena-ma i dopunama Zakona o lovstvu u pro-ceduru, organizirati radni sastanak s užim krugom interesnih strana radi uvida u uči-njeno i njegova konačnog usuglašavanja.

Vlado Soldo

Prema građi rogova u dvopapkara pre-živača, razlikujemo dvije porodice: porodicu jelena (Cervidae) i porodicu šupljorožaca (Bovidae). Pripadnici porodice jelena (obični jelen, lopatar, aksis, srna i dr.) nose rogove koštane tvorbe, koji s rožištem čine sastavni dio kostura životinje. Oni sva-ke godine otpadaju i ponovno rastu. rogovi pripadnika porodice šupljorožaca (divoko-za, kozorog, muflon i dr.) rožnate su tvorbe, čvrsto srasle s čeonom kosti i ostaju cijelog života na glavi. rogovi se kod Cervidae sa-stoje od rožišta i grana, a na grani se nalazi vijenac-ruža, parošci (prednji, stražnji i vrš-ni), ikre i brazde.

DIJELOVI ROGOVLJA. rožište je prava „živa“ kost i sastavni je dio lubanje. Valjkasta je izgleda i obavijeno je pokosnicom i ko-žom. rožište je i sastavni dio grane roga. Dok grana roga raste, rožište mu je fiziološka os-nova i vezivni dio s tijelom, sve do trenutka kad se pojavljuje demarkacijska linija. S vre-

menom rožišta postaju niža, jer svake godi-ne kad otpada rogovlje, otkida se sloj rožišta. Vršni dio rožišta se ne obnavlja u smislu na-doknađivanja koštane tvari, nego zacjeljuje kao rana nakon odbacivanja roga. Na grani razlikujemo njezin bazalni dio, koji naliježe na rožište i prema tradicionalnoj lovnoj termi-nologiji zove se ruža. ruža kod srnjaka ovisi o donjoj debljini grane roga, a ukrašena je tzv. kukricama, ikricama. Na vrhu rožišta stvara se vezivno tkivo u obliku hrskavice iz kojeg raste rog. Tkivo je pri rastu mladog roga zašti-ćeno kožom koja je obrasla gustim dlačica-ma i prepletena gustom mrežom osjetljivih živaca. rog je živi sastavni dio tijela dok raste i dok se razvija. Nakon potpunog dozrijevanja postaje mrtva kost, koju tijelo odbacuje.

CIKLUS RASTA ROGOVA. Proces ra-sta, okoštavanja, skidanje čupe i opadanje rogova naziva se ciklus rasta rogova. Na njega djeluju ekološki faktori (hrana, klima, svjetlost i dr.), te fiziološki faktori (srž čeone

Ciklus rasta i razvoja rogova kod srneće divljačirOG JE ŽIVI SASTAVNI DIO TIJELA DOK rASTE I DOK SE rAZVIJA. NA-KON POTPUNOG DOZrIJEVANJA POSTAJE MrTVA KOST, KOJU TIJE-LO ODBACUJE. ZA rAZLIKU OD rOGOVA rOŽIŠTE JE PrAVA „ŽIVA“ KOST I SASTAVNI JE DIO LUBANJE.


LOVIŠTE

kosti, hipofiza, žlijezda štitnjača, sjemenici i živčani centri rogova). Štitna žlijezda pro-izvodi hormon rasta tiroksin, koji pojačava izmjenu tvari i usmjerava spolno sazrijeva-nje. Djelovanjem hormona rasta razvijaju se i rastu rogovi. rog nastaje od hrskavičnog vezivnog tkiva, njegovim bujanjem, prela-skom u hrskavicu te naposljetku okoštava-njem. Ti procesi rasta kreću iz rožišta. Novo izraslo tkivo zaštićeno je posebnom kožom koja se zove čupa a pokrivena je gustim dla-čicama. To je, dakle, specijalizirana koža koja osigurava regeneraciju rogova te odumire i skida se na kraju svakog ciklusa rasta. Prvi je indikator početka rasta roga bubrenje i mijenjanje boje kože na gornjem dijelu rožišta, dakle po završetku zacjeljivanja iz tog tkiva kreće rast roga. rast roga potiče hormon rasta, a prekida ga testosteron, koji djelovanjem hipofize izlučuju sjeme-nici. Oblikovanje karakteristično za vrstu provodi centar za rast rogovlja, iz kojeg se određenim ritmom i intenzitetom odašilju impulsi putem živaca, što dovodi do stvara-nja koštane mase izvan glavne grane roga, odnosno formiranja parožaka. rast roga je završen do parenja kad povremeno presta-je proizvodnja spolnog hormona. rast roga kod srnjaka traje oko 90 dana.

Okoštavanje rogovlja kreće od same baze i unutrašnjosti rogovlja, a završava na vrhovima. U razdoblju rasta rog opskrbljuje dvostruki krvotok, unutarnji i vanjski. Vanjski je između pokosnice odnosno hrskavice ra-stućeg roga i same čupe, a unutarnji prolazi sredinom roga. Zbog tako opsežna krvotoka i dobre opskrbe, moguć je dinamičan rast i razvoj roga. Jače lučenje testosterona zapo-činje tek u posljednjoj trećini rasta rogovlja, a zbog toga se pospješuje i posljednja faza mineralizacije. Taj proces kreće od baze ro-govlja, preko grana i parožaka i na koncu zahvaća vrhove. Mineralne tvari koje dolaze u posljednjoj fazi rasta i mineralizacije ne mogu se potpuno staložiti pa se nastali vi-šak minerala ugrađuje u vijenac i granu roga. Zato nastaju kvržice i zadebljanja na ruži i površini roga. Krvne žile vanjskog krvotoka ostavljaju svoj otisak na glavnoj grani, jer se proces mineralizacije odvija oko njih, osobito u posljednjem stadiju okoštavanja. Minerali potrebni za gradnju rogovlja pristižu iz pro-bavnog trakta, te iz kostiju tijela a to su rebra, kosti zdjelice i kosti ekstremiteta.

Skidanje čupe-basta. Smanjenjem pro-toka krvi i nestajanjem krvotoka u bastu počinje postupno odumiranje kože basta. Struganjem takva rogovlja o žbunje i dru-go raslinje, odumrli bast otpada ponajprije s vrha rogovlja, a naposljetku i s baze roga i vijenca. Tek rog očišćen od basta ima bjel-kastu boju kao kost, i na njemu su vidljivi ostaci krvi. Tako očišćeno rogovlje naziva se i zrelo rogovlje, i to nije mrtva nego je prava

radi poboljšanja uvjeta prehrane po-trebno je poboljšati uvjete sredine u kojoj obitava divljač, a to postižemo zasijavanjem ili zasađivanjem manjih povr-šina u lovištu koje divljači služe za zaklon i prehranu. remize mogu biti jednogodiš-nje ili višegodišnje. Jednogodišnje remize zasijavaju se na čistinama unutar šumsko-ga kompleksa. Višegodišnje remize nastaju tako da se na manjim površinama u lovi-štu zasadi razno šumsko plodonosno bilje, najčešće glog, kupina, divlje voćke, lijeska, malina, jarebika, drijen i drugo. remize se zasijavaju kako bi divljač imala što manju potrebu za izlaskom na polja, u voćnjake i vinograde, čime se ujedno smanjuju štete na usjevima. Najbolju hranu srnećoj divlja-či možemo osigurati na poljima i prirodnim pašnjacima, koje treba kositi i prihranjivati gnojivom. Zasijanim djetelinsko-travnim smjesama, lucerkom ili čičokom, oranica-ma namijenjenim za sjetvu ratarskih kul-tura koje divljač konzumira kao pašu (je-čam, raž, grahorica ili kao zrele usjeve zob, kukuruz, kelj). Pšenica, kelj, kupus i ostale poljoprivredne vrste daju divljači zaklon i obilnu hranu.

Nažalost, danas je takvih terena sve manje i da bismo se ponovno vratili kvali-tetnom prirodnom uzgoju trofejne divljači potrebno je početi s unapređenjem stani-šta u smislu hrane i zaklona.

U zimskom razdoblju veoma je važno dodatno hranjenje ili prihranjivanje srneće divljači. Lovišta u kojima ima ove divljači moraju ne samo iz etičkih načela voditi posebnu brigu o prihrani srna, nego treba misliti na važnost ovog razdoblja vezano uz biologiju te divljači.

Utvrđeno je da je utrošak hranljivih tva-ri različit u ovisnosti od godišnjeg doba, starosti, spola i fizičkog stanja divljači. rast mladih grla, razdoblje rasta rogovlja kod srndaća pa i prestanak razdoblja embriote-nije kod srna, negdje pred kraj zime, glavni su razlozi za prihranu jer zahtijevaju poja-čanu prehranu.

Kvalitetna hrana mora biti zastupljena u hranidbi srneće divljači, između ostalog i zato što ona već u prvoj godini života for-mira 80 posto težine skeleta pa se izgublje-no u prvoj godini teško može nadoknaditi.

Zimska prehrana ima ključnu ulogu kod većine divljači, a posebno kod sitne. Čak i u slučaju blagih zima količina hrane u lovištu nije dovoljna i zbog toga što pojedine pre-hrambeno kvalitetne biljne vrste kao što je klupčasta oštrica (Dactilys glomerata), livadna mačica (Phleum pratense) završe sa svojom vegetacijom te ih tijekom zime više nema. U tom slučaju na neobrađenu zemljištu treba sijati remize koje će, uz za-klon, pružiti visokoenergetsku prehranu divljači na jednom mjestu. Takve zasijane

živa kost. Nakon toga ostaje dio kapilarnog sustava koji vodi kroz koštanu srž do roži-šta, čime je omogućena daljnja „prehrana“ rogovlja ali to je nedostatno pa rogovlje, ipak, počinje postupno odumirati, i to od vrha prema bazi roga. Boja rogova nastaje kemijskom reakcijom ostatka krvnih sudo-va na površini rogova (hemoglobina) u kon-taktu s kisikom, te od biljnih sokova biljaka o koje srnjak češe rogove (tanina, trijeslovina), genetskoga faktora te hrane kao prirodne fiziološke sredine. Što je više krvi ostalo u otvorima rogova, to će boja biti tamnija.

Odbacivanje rogovlja. Tijekom odu-miranja roga, koji je dugotrajniji proces, istodobno se odvija i svojevrstan povratak minerala kostima skeleta. rog neposredno iznad rožišta nikad ne odumire, jer biva od-bačen prije nego procesi odumiranja stignu do rožišta. U procesu odbacivanja intenziv-no sudjeluju stanice osteoklasta (stimulira ih razina testosterona) koje intenzivno raz-građuju koštano tkivo i u gornjem dijelu ro-žišta se stvara demarkacijska linija. Ta linija predstavlja lomno mjesto, na kojem se slabi veza roga i rožišta, sve do trenutka odbaci-vanja. razgradnja koštanog tkiva u procesu odbacivanja roga može teći brže ili sporije, ali u konačnici oba roga gotovo nikad ne otpadnu istodobno.

OD „VILAŠA“ DO „ŠESTERCA“. U kolo-vozu prve godine života muškom lanetu započnu rasti rožišta. Ona se razvijaju u obliku dvije valjkaste koštane izrasline. To su roščići bez čupe, koji su izrasli iz rožišta i probili kožu. To su tzv. mladenački rogovi. Takvi roščići nemaju ružu, otpadaju u si-ječnju i odmah počinju rasti prvi rogovi u čupi. Prvi rogovi koje nosi srnjak godišnjak obično su šila bez parožaka, tada govorimo o srnjaku „vilašu“; ako rog ima dva paroška plus vršni, onda govorimo o srnjaku „šester-cu“. Mužjak nosi rogove koje redovito odba-cuje svake godine u listopadu ili studenom, a u prosincu počinju u bastu rasti novi. rast roga se završava najkasnije u travnju, kada srnjak češanjem o mlada stabla skida oba-mrli bast. Vrhunac razvoja rogova u srnjaka najčešće je između četvrte i sedme godine života. Smatra se da kvaliteta roga počne izrazito opadati nakon sedme godine ži-vota srnjaka. rogovi se ne razvijaju uvijek pravilno. Pojavljuju se razne nepravilnosti, koje mogu imati različite uzroke. Najčešći uzroci nepravilnosti su ozljede kosti, testisa, tijela, rožišta i grane roga u bastu i slično. Pri ozljedi čeone kosti stvore se nusrožišta i nusrogovi. Kod ozljede testisa dolazi do po-manjkanja spolnog hormona i tada se kod srnjaka tvore gubasti rogovi. Kod ozljede grane ili paroška roga u vrijeme rasta rogo-va razviju se rogovi nagrđenih grana.

Mr. Ivan Jurić


LOVIŠTE

ZIMSKA PrEHrANA IMA KLJUČNU ULOGU KOD VEćINE DIVLJAČI, A POSEBNO KOD SITNE. ČAK I U SLUČAJU BLAGIH ZIMA KOLIČINA HrANE U LOVIŠTU NIJE DOVOLJNA I ZBOG TOGA ŠTO POJEDINE PrEHrAMBENO KVALITETNE BILJNE Vr-STE ZAVrŠE SA SVOJOM VEGETACIJOM TE IH TIJEKOM ZIME VIŠE NEMA. U TOM SLUČAJU NA NEOBrAĐENU ZEMLJIŠTU TrEBA SIJATI rEMIZE KOJE ćE, UZ ZA-KLON, PrUŽITI VISOKOENErGETSKU PrEHrANU DIVLJAČI NA JEDNOM MJESTU.

REMIZE U LOVIŠTU

Ciljane remize put su prema povećanju broja divljači u lovištu

površine ključne su za sitnu divljač, hrana i zaštita za faza-na, trčku i zeca. razlog tomu je znanstveno dokazana pove-zanost između hrane, zimskog zaklona, migracije i mortaliteta. Prirodna zaštita u krajoliku dra-stično se mijenja tijekom zime. Ono što se tijekom ljetnih mje-seci može činiti kao idealno stanište za sitnu divljač, zimi nakon skidanja usjeva može biti mjesto bez hrane i zaklona u lovištu. Zimi se fazani poči-nju skupljati na prostorima s čvrstim zaklonom, kao kupina i crni trn, odakle se odmiču što je moguće manje. Upravo zbog toga je hrana u blizini takvih zaštitnih dijelova brzo iskorištena. U tom slučaju fa-zani ne nalaze hranu u blizini i primorani su kretati se dalje od zaklona te su izloženi predato-rima i jakoj zimi. Ovakva situa-cija još je pogubnija za ženke fazana. Kod njih nije upitna

samo osnovna prehrane i preživljavanje, već moraju sredinom zime nadoknaditi i gubitak težine koji je nastao dok su inkubirale jaja i vodile mlade u protekloj sezoni. Takve koke, koje su podvr-gnute stresu tijekom zimskih mjeseci, pate od najvećeg stupnja mortaliteta u idućoj proljetnoj sezoni parenja. Velika je poveza-nost između proljetne tjelesne težine koke i uspješnog vođenja mladih. Dobro postavljene remize daju sigurne putove, ograniča-vaju nepotrebno kretanje i daju potrebnu hranu za koke. U ovom slučaju one bi preživjele i dočekale iduću sezonu parenja u dobroj tjelesnoj kondiciji. U slučaju blagih zima, što se bolje postavi remi-za s hranom i zaklonom, bit će veći proljetni prirast fazana.

ŠTO SIJATI?remize i njihovo mjesto treba pozorno odabrati i to uzimajući

u obzir prethodno navedene činjenice i najlošije vremenske ne-pogode. Sijanje ciljanih remiza koje se ne skidaju tijekom zimskih mjeseci, s omjerom vrsta koje će dati hranu i zaklon na jednome mjestu, put je prema povećanju fonda sitne divljači u svakom lo-vištu. Žito, sirak i kvinoa najpouzdanije su vrste kao izvor hrane. Ove vrste zasijane pojedinačno ili zajedno idealne su i zbog toga što kod njih zrno ostaje na stabljici, dobro podnose zimsko vrije-me, ostaju uspravne i uz to daju visoko energetsku hranu. Takve veće površine žitarica u kombinaciji sa sirkom i kvinoom daju iz-vrsnu zaštitu i hranu na jednom mjestu. Pšenica, soja, proso, raž i heljda izvanredni su izvori hrane, no njihova je mana što budu lako pokrivene snijegom i tjeraju divljač na otvoreno da ih tra-ži. Za sam odabir vrsta (koje bi trebalo zajedno sijati) najbolje se

posavjetovati sa stručnjacima jer je potreban idealan omjer te uz standardne agrotehničke mjere zasijati željene površine.

Bitno je paziti na udio poje-dinih korova koji bi mogli kasni-je ugušiti plemenite usjeve koji daju zrnatu hranu. Dva najkri-tičnija faktora, što se tiče sijanja remiza, njihova su lokacija i ve-ličina. Općenito gledajući remi-ze mogu biti zasijane bilo gdje. Ključ uspjeha njihovo je sijanje na lokaciji blizu dobra zimskog zaklona, za koju već otprije znate da je divljač posjećuje ti-jekom zimskih mjeseci. Na pot-puno otvorenom terenu polo-vina uspravnih usjeva remize može biti pokrivena snijegom u jednoj jačoj snježnoj vijavici. U tom se slučaju na takvim te-renima preporuča sijanje što je moguće veće remize, odnosno da se siju male raštrkane povr-šine. Velika prednost kod nas su manji šumarci kojih gotovo ima posvuda te se uz njih vežu re-mize suprotno od smjera vjetra. Ako ovo nije moguće, tada je najbolje pronaći neki stariji zim-ski zaklon u vidu kupine, crnog trna i slično, te uz njega vezati remize. U slučaju sijanja malih površina remiza treba što je više moguće smanjiti možebitne snježne nanose praveći tako-zvane snježne klopke, odnosno kod sijanja remize treba okrenuti suprotno od smjera vjetra. Takvi manji šumarci divljači daju i pre-noćište. Uz ove elemente treba eventualno pogledati koji drugi izvor hrane (ostatci požnjevenih usjeva) u blizini i povezati ga s ovim remizama kao liniju pre-meta divljači. U svakom slučaju treba objektivno pregledati te-ren, s posebnim naglaskom na ono što nedostaje u tom stani-štu te koji zaklon i hrana postoje u okolini i uzeti u obzir najlošije moguće vremenske uvjete koji mogu zadesiti lovište. Uz malo obilaska terena te uz pomoć stručnjaka (agronoma, šumara, veterinara) može se lako oda-brati najbolja pozicija i veličina parcele za sijanje remiza koje će u kratkom razdoblju kvalitetno pomoći preživljavanju i poveća-nju fonda divljači.

Tomislav Mihaljević


REPORTAŽA

U Novome Travniku, gdje u siječnju dođosmo na-praviti reportažu o ov-dašnjem lovačkom društvu, do-čekaše nas predsjednik Društva Mirko Lešić, tajnik Anto Cvita-nović i glavni lovnik Vlado Kne-žević. Dan je bio bez padalina, ali nekako tmuran i bez sunca, a temperatura za koji stupanj iznad ništice. Popismo kavu, napravismo kratak plan rada, pa s lovnikom i tajnikom kre-nusmo put lovišta. Obišli samo dosta terena, vidjeli lijepih lov-nih predjela, lovnih objekata. Imaju dosta hranilišta, solila, čeka, promatračnica i lovačkih kuća. Nismo sve mogli obići jer je na putovima bilo ponegdje u osinju smrznuta snijega, pre-ko kojega se nije dalo dalje, pa se moralo odustati od daljnjeg obilaska lovišta.

U centru Novoga Travnika imaju službene prostorije i ka-vanu veličine 70-ak kvadrata s odvojenim prostorom za ured-ske poslove, ostalo dio služi za okupljanje lovaca na jutarnju ili pak večernju kavicu. Poveo se razgovor o utemeljenju Druš-tva. Ovdje je nekada davno bila utemeljena sekcija Kasapovići, po imenu sela gdje se izgradi velika tvornica namjenske opre-me, pa se tako od malog sela uskoro rodi lijep i suvremen grad koji dobi ime Novi Travnik. Kako se poveća naselje, poveća se i broj žitelja, pa samim tim i broj lovaca. Tako se stekoše uvjeti za utemeljenje lovačkog društva, što se dogodi 8. kolo-voza 1953. godine.

Dadoše mu ime Pavlovica, po imenu planine koja je i naj-

DrUŠTVO FINANCIJSKI DOBrO STOJI I POZITIVNO POSLUJE BEZ POSEBNIH PrOBLEMA, NO NE ZNA-ČI DA NEMAJU NOVIH ŽELJA I PLANOVA. ALI DOK VLADAJU OVAKVI VLASNIČKI ODNOSI NAD LOVI-ŠTIMA, TO NEćE BITI MOGUćE OSTVArITI.

Dok se ne bude znao vlasnik lovišta, ništa od napretka

LD PAVLOVICA Novi Travnik: NEIZVJESNOST – ZBOG ČEGA I DO KADA

većim dijelom njihovo lovište. raspodijeliše Društvo na pet sekcija (Gradina, Bučići, Mra-vinjac, Sebešić i Novi Travnik - gradska sekcija). Bilo je to Druš-tvo s 24.000 ha površine, što je za društva u Središnjoj Bosni solidna površina. Godine 1980. gradu dadoše ime Pucarevo, a u Domovinskom ratu ponovno mu vratiše njegovo prvobitno ime – Novi Travnik. Kako je grad mijenjao ime, tako je i Društvo mijenjalo predsjednike, pa su se redali: Andrija Tus, Mijat Gavrić, Jure Brkan, Fuad Mešanović, Vlado Anić, Stjepan Alojz Ružić, Ivica Fišić, Eniz Lendo, Ramiz Hajrić, Pero Ljubas, Slavko Ma-rin i Mirko Lešić. Kad je Društvo utemeljeno bilo je 30 članova, sada ih imaju 163.

U Domovinskom ratu došlo je do formiranja lovačkog društva naziva „Srndać“, pa je postignut privremeni dogovor da oba društva zajednički koriste cijelo lovište, imajući u vidu i zajednič-ko unošenje i iznošenje iz lovišta, što u praksi nije baš poštovano. Članarina je 100 KM, uz obveznih pet radnih dana u lovištu. Trajno uposlenu osobu nemaju, ali ho-noriraju dva lovočuvara i tajnika u minimalnim iznosima na ime nadoknade za gorivo i streljivo. Društvo financijski dobro stoji i pozitivno posluje bez posebnih problema, no ne znači da ne-maju novih želja i planova. Ali dok vladaju ovakvi vlasnički od-nosi nad lovištima, to neće biti moguće ostvariti. Naime, ovdje postoji dobra osnova za razvoj lovnog turizma, ali za sada od toga ništa. Graniče s lovištima Vi-teza, Nove Bile, Travnika, Bugoj-

na, Uskoplja, Fojnice i Busovače i imaju sa svima dobre odnose, a posebice s Novom Bilom i Vi-tezom. Imaju tri počasna člana i jednoga počasnog predsjed-nika (Franjo Cvitanović, Vlado Lešić, Ivo Kolar i Stjepan Alojz Ružić).

DIVLJAČS obzirom na to da je ovo

čisto brdsko-planinsko lovište, očekivati je da u njemu ima najviše visoke divljači. Ovdje je puni kapacitet lovišta dostigao jedino medvjed. Odgovara mu stanište, a i ne lovi se. Dok se ne

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Dio novotravničkog lovišta

Panorama Novog Travnika


REPORTAŽA

riješi pitanje vlasništva nad lovištem, slabi su izgledi da će se postići dogovor oko lova medvjeda, iako po koji primjerak strada u krivolovu. Naime, u lovište upadaju krivo-lovci iz susjedstva, a najčešće iz graničnog dijela s Fojnicom. Osim medvjeda, u lovištu obitava divlja svinja, srna i niska divljač pri-mjerena ovakvim uvjetima.

Lovci, kao i u mnogim drugim sličnim lovištima, najradije love divlju svinju. To je

užitak za lovce, dolaze i gosti pa se druženje upotpunjuje. I psi imaju priliku pokazati se, jedino što lovci ne treniraju svoje goniče da ne tjeraju srne, što je slaba strana u skoro svim lovištima brdsko-planinskoga tipa, pa se ozbiljno razmišlja o nabavci kratkonogih goniča. Srnjake love po planu gospodare-nja, ali im je trofejna vrijednost dosta slaba. Tu, zapravo, nešto ne štima, jer je lovište Bogom dano za uzgoj dobrih i trofejno vri-jednih srnjaka. Unosili su u lovište i fazansku divljač, ali od kada se teže postižu dogovori s drugom stranom o ovom pitanju, unos fa-zana je prestao. Lovi se redovito zec, lisica, nešto pernate divljači i razne štetočine, ko-jih i dalje ima u lovištu. Posebice ima dosta mačaka i pasa lutalica, a lisice je u prošloj sezoni bilo znatno manje nego ranije. Vjero-jatno je uzrok tomu bjesnoća od prije dvije godine, kad je dosta lisica uginulo. Oko če-tiri hektara miniranog prostora u Sebešiću i Vilenici i dalje ugrožava sigurnost kretanja ovdašnjim lovcima.

OBJEKTI, KINOLOGIJA I STRELJAŠTVOO izgradnji i održavanju lovno-uzgojnih i

lovno-tehničkih objekata vodi se trajna bri-ga, pa je u posljednje vrijeme izgrađeno do-sta hranilišta i solila za srneću divljač. Pojila ne grade jer za to u ovakvim lovištima nema potrebe. Izvora pitke vode, potoka i potoči-ća ima na sve strane. U svakoj sekciji imaju izgrađene visoke zatvorene čeke i proma-tračnice. Svaka sekcija ima izgrađenu lovač-ku kuću gdje se okupljaju lovci prije i poslije lova, za vrijeme uništavanja raznih štetočina i u drugim zgodama. Lovački dom u gradu kupljen je u tijeku privatizacije, pa osim što u njemu imaju uredski prostor, od ostalog dijela uzimaju i nešto najamnine.

Kinološka aktivnost je u manjem zastoju. Imaju Povjerenstvo za kinologiju i kinološku sekciju o čijem se radu brine Stipo Marin. Naslanjaju se na kinološki klub iz Viteza s ko-jim ostvaruju dobru suradnju. Od pasa, do-miniraju dugonogi goniči, ponajviše posav-ci. Javljaju se ideje o nabavci kratkonogih goniča, kojih je u ovome društvu nekada bilo mnogo više.

Streljaštvo je u fazi razvoja i o njemu se brine Povjerenstvo za streljaštvo, na čelu kojeg je Frano Fišić. U sekciji su uglavnom mlađi lovci koji se još nisu ogledali na ne-kom natjecanju, no to planiraju već ove godine. Problem je što nemaju svoju stre-ljanu, niti je planiraju graditi, jer su novci za izgradnju gradske streljane otišli u druge svrhe.

BUDUĆNOST JE U LOVNOM TURIZMUI lovci ovoga kraja, kao i ostali lovci u

ovome dijelu BiH, kada govore o svojim pla-novima ističu da dok se ne bude znao prav-ni korisnik lovišta, svako planiranje je uza-ludno. Sve ovo što sada rade, rade samo zato da bi dobili pravo korištenja lovišta za jednu godinu, i to ako se postigne do-govor s onim drugim lovačkim društvom u općini. Među planovima, lovni turizam je na prvom mjestu. Imaju divljač, imaju objekte za prihvat lovaca, ali nemaju, prav-no, svoga lovišta. Ostvaruju dobru surad-nju s ribolovcima, planinarima i udrugom za zaštitu okoliša. Podižu lovačku mladež, o čemu se brinu Frano Cvitanović i Stipo Ivoš. Za sada ih ima 15-ak, a bit će ih i više. U Društvu ima i lovaca ljepšeg spola, što je u BiH još i dalje rijetkost. Mara Plavčić i Janja Cvitanović prve su lovkinje, a ima naznaka da će ih biti još.

Ima nešto u ovome Društvu što se rijetko viđa. Organiziraju posebne večeri na kojima se druže uz igranje „prstena“. To je ovdje omiljena igra i oni to najmanje pet puta godišnje organiziraju u raznim sekcijama i u raznim prigodama, kao što su otvaranje i zatvaranje lovnih sezona, u povodu obilje-žavanja Sv. Huberta itd.

I na kraju, što još kazati, osim da nam je žao što za boravka u Novome Travniku ni-smo mogli obići još neke dijelove lovišta. Nismo mogli načiniti još koju i još bolju fo-tografiju na terenu, jer je počela kiša i vidlji-vost se jako smanjila. A sigurni smo, još je dosta toga u lovištu ovoga Društva što tre-ba i vidjeti i spomenuti.

Dobroslav Vrdoljak


Lovačka kuća sekcije Gradina

Solilo za srneću divljač



Prema članku 67. i članku 134. stavak 9. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Službeni list Federacije BiH br. 52/09)

Nomadska ispaša stoke donosi bolesti u PosavinuLD FAZAN Odžak: OPASNOST ZA LJUDE I ŽIVOTINJE

i Odluci općine Odžak br. 01-02.202/04. od 7. 6. 2004., nije dopuštena nomadska ispaše stoke. No, bez obzira na to…

Dana 23. prosinca 2012., lovočuvarska služba Društva izvijestila je poljoprivrednog županijskog inspektora i Policijsku stanicu Odžak o nomadskoj ispaši ovaca. U petak 18. siječnja 2013., opet isto.

Spomenuto stado (ili više njih) do danas luta poljoprivrednim zemljištem i šumama na teritoriju općine Odžak i prijetnja je si-gurnosti ljudi, domaćim i divljim životinja-ma glede pojave i širenja bolesti, no nitko odgovoran ništa ne poduzima već mjesec dana. Osim toga, prave štete na hranilištima za divljač rušeći ih i jedući kukuruz iz njih kao i sol za srneću divljač koja se nalazi u solilima.

Pravljenje fiktivnih ugovora i izdavanje zemljišta vlasnicima stada jedna je velika prijevara koja se može utvrditi na terenu jer stada ostavljaju trag na zemljištu kuda pro-đu. Imaju, istina, dozvolu za jednu parcelu, ali sa stadima lutaju po poljoprivrednom zemljištu cijele općine Odžak.

Nije ih bilo nekoliko godina, a čini se da su ih ove doveli neki čudni vjetrovi…

Nedžad Garić

Lovačka sekcija radišići, sa svojih stotinjak članova, druga je po veličini sekcija u HUL „Kravica“ iz Ljubuškog. Njezino je lovište uz prometnicu Ljubuški – Grude, južnim je dijelom naslonjeno na polje, a sjevernim, preko Butorovice, na brdski predio. Lovci ove sekcije rado idu u lov kod prijatelja iz okolnih lovačkih udruga i sekcija, pa se izgradnja vlastite lovačke kućice nametnula kao svojevrsni prioritet, kako za druženje lovaca, tako i za potrebe mladeži (budućih lovaca).

Lovačka se kućica davno počela graditi, ali zbog njezine veličine i financijske situacije nije mogla biti dovršena. Lovci su, ipak, pronašli nešto financijskih sredstava i sada će postupno prići dovršenju ovo-ga objekta. Po izrađivanju unutarnjeg i vanjskog dijela, preostaje samo pokrov i uređenje okoliša s parkiralištem.

Lovci ove lovne jedinice kroz razne vidove pomoći mogu uspješ-no dovršiti ovaj lovno-gospodarski objekt i na taj način dokazati da i oni gospodare u lovištu svim resursima. U prošloj su godini pustili u lovište 30 fazana i 14 jarebica na proljeće, 10 zečeva te 116 fazana na jesen. Digitalna hranilica koja je postavljena u brdskom predjelu umnogome privlači crnu divljač, a lovci zasijavaju u polju pšenicu i ječam za prehranu sitne divljači.

Mario Herceg

Lovačka kućica pri završetku

HUL KRAVICA Ljubuški: SEKCIJA RADIŠIĆI

Stada ovaca - prijetnja ili ...

Radovi na kućici i druženje



Kada nam se predsjednik sekcije Trn-Čerigaj Miro Hrkać ponudio da kaže nešto o svojoj sekciji i svome angažmanu u njoj i u lovstvu uopće, negdje u prikrajku svoga poimanja nazirali smo njegovu želju za publiciranjem i nekom vrstom marketinga, međutim, nakon nekoliko podijeljenih ri-ječi, shvatili smo da smo bili u krivu. O svemu je više govorio nego o svojoj osobi, a cilj je bio jako prepoznatljiv – učiniti sve da se u Društvu i lovištu koje mu pripada uvede red i rad, da ima više ljepote i divljači kao kraj-njeg cilja lovaca. Pogotovo da se napokon riješi i sredi stanje u Lovnoj jedinici Desna obala, koja već dugo vremena cijelo Druš-tvo opterećuje svojim imaginar-nim problemima, isključivošću pojedinaca koji sve lovce drže kao svoje taoce i jako zagađuju i društvenu i prirodnu ljepotu gotovo jedne četvrtine lovišta. Desna obala tako postade sino-

U ljudima su svi problemi i sva rješenja

nim neshvaćanja, nemara, netolerancije i uopće ljudske tjeskobe, a kada ponaosob razgovarate s lovcima toga područja, svi su korektni, pošteni i zagovaraju dobro. Očito je, međutim, da se svatko treba do-nekle ispraviti, korigirati i pokazati više volje i dobrote prema svom bližnjemu. Otprilike ovako mi je opisao stanje u svojoj lovnoj jedinici predsjednik Hrkać. Njegova sekcija broji tridesetak lovaca, od kojih očekuje puno razumijevanje i podršku za lovačka pitanja, a spreman je osobno svakom lovcu pružiti sve svoje kapacitete.

Prošetali smo okolo njegova gatera, smještena u miru hrastove šumice i odmaknuta od stambenih objekata. Makar se pomalo čuju vozila s prometnice, mjesto je ipak povoljno za uzgoj crne divljači. Nastoji Miro još proširiti to stanište da bude barem pet duluma po-vršine, samo ako se uspije dogovoriti sa susjedima. U gateru se sada vide dvije svinje, a ima ih još samo trenutno nisu tu, reče mi plahi su-govornik. „Evo, pogledaj ljepote, tu moje društvo i ja sa svojom dicom uživamo priko cile godine, ličimo dušu i nastojimo činiti dobro za div-ljač i lovce, a opet to nekomu smeta, pa nas gledaju s podozrenjem i znadu i štetu napraviti...“, onako nevoljko mi pridoda. „To je svojstveno ljudskoj rasi i svugdje toga ima, neka te to ne uznemiruje“, želio sam ga malo primiriti. Uz samu ogradu gatera vlaga prekriva priručne stolove i daske na kojima se sjedilo, a kontejner sada zjapi prazan. „U njemu uvik na lipu vrimenu ima i rane i pića za društvo i svakog lovca i čovika koji tuda naiđe ili namjerno svrati“, reče nam Miro.

Na naš upit o kolikoj skupini lovaca je riječ, Miro odgovori: „Sve su to pretežito ljudi iz naše lovne jedinice, istinski zaljubljenici u lov i prirodu. Na prvo bi misto stavio kuma Bracu koji je ujedno i vođa naše lovačke grupe, pa grupa nazvana ‘Bećari’ na čelu s Ivom Marušićem-Kitićem; tu je često kao gost Tomo Kožul-Zekanović iz

LD MOSOR Široki Brijeg: SEKCIJA TRN-ČERIGAJ sekcije Turčinovići, za njega se uvik pita ako ga slučajno nema. A tek koliko nam znači Zdenko Ćorić zvani Doktur, koji ‘pregle-dava pse’, njihove zube, uši i sve druge pojedinosti...“. Vjerojatno bi Miro još nabrajao da smo mu dali prostora.

„Gater sam napravio prije osam godina, otkako sam uo-čio da u lovištu nema dovoljno svinje. Ne bi ja to sve uspio uz svoj svakodnevni rad da nije i moja žena zagrijana za to. A tek mali moj sin David, isti je ćaća, umro bi da on nema svoga psa. On upija svaku rič kad se o lovu priča, pogotovo kad dođe moj učitelj za odstrel svinje – rapić.“

Naš sugovornik aktivan je i u drugim športovima osim lovstva. Dugo vremena je bio nogometni sudac u nižerazred-nom rangu, i nikada, kako kaže, nisu iza njega ostajali neki repo-vi i nečasni poslovi. Do 2010. Bio je član Upravnog odbora Druš-tva i u tom svojstvu nastojao pripomoć jednom normalnom radu. Nije zadovoljan onim što je u tom razdoblju učinjeno, ali su za to više krivi čelnici.

Miro je lovac dvadeset godi-na i, kako kaže, ima osjećaj da se stanje u lovstvu stalno po-goršava. Divljači je sve manje, a lovci više nemaju onoga vedra i vesela duha i poštovanja prema prirodi i jedan prema drugomu kao ranije.

No, kada vam led nespokoja, nepovjerenja i ne daj Bože mr-žnje okuje i stegne srca, znajte da ga nikakvo sunce niti neki drugi izvor topline ne može otopiti, doli ta magična ljubav! Ali nju treba htjeti i znati izgra-diti. To lovci, među njima i Miro, zacijelo znadu! Jer, tužno je gledati kako pojedinci teturaju i spotiču se o vlastite zablude, dodali bismo na to.

Povjerovali smo mu goto-vo sve što je kazivao i zaželjeli da David ima bolje uvjete za lov nego mu otac, a pogoto-vo smo mu sugerirali još sve-obuhvatniji angažman među lovcima za sređivanje stanja u njihovoj lovnoj jedinici, što mu je kao predsjedniku sekcije i dužnost.

Blago Lasić

Miro Hrkać: Svima nam treba više dobrote i tolerancije



Lov srnjaka. Ovogodišnji lov srnjaka trajao je četiri tjedna, od-nosno ispunjen je plan odstrela za ovu lovnu godinu. Kvaliteta ocijenjenih trofeja je dobra, što je jasan pokazatelj da se može nastaviti s ovakvim načinom uz-goja i lova srneće divljači.

Lov prepelice, divljega golu-ba i grlice. Lov prepelice, divlje-ga goluba i grlice odvijao se kao i prošlih godina, uz napomenu da je ove godine bio dobar pre-let prepelica. Ova je divljač sve atraktivnija našim lovcima, ali i onima iz okruženja, i na tome se može graditi lovni turizam.

Lov divljih svinja čekom i hajkom. U lovu divljih svinja če-kanjem na mjestima gdje čine štetu na usjevima te pogonom i prigonom premašen je odstrel planiran Godišnjim planom gospodarenja. Divlja svinja je divljač „visokog lova“ i prema njoj lovac treba izmijeniti do-sadašnji odnos kako u pogledu gospodarenja lovištem, tako i u pogledu načina izlova.

LD FAZAN Odžak: IZVJEŠĆE O SEZONI LOVA 2012./2013.

Lov fazana i zeca. Lov fazana i zeca bio je neusporedivo uspješ-niji nego prethodne sezone.

Najviše raduje činjenica da je dostignut planirani odstrel i fa-zana i zeca za ovu godinu, jer je to dokaz da se domaćinski gos-podari. Osim toga daleko smo zadovoljniji što je ostao matični fond fazanskih koka i fazana po-slije završene lovne sezone. Za-paženo je i znatno poboljšanje matičnog fonda zečje divljači.

Lov močvarica. U punom je zamahu lov močvarica, i na osnovi dozvola za lov odstrel je ove godine, u usporedbi s prote-klim godinama, nešto slabiji od očekivanog. To možemo zahvali-ti promjenjivim vremenskim pri-likama. Nadamo se da će zima u veljači pokazati zube i da će „lov-ci na pero“ doći na svoje.

Lov lisice. Svake nedjelje u organizaciji sekcije i svake za-dnje nedjelje u mjesecu na ra-zini Društva, u prva četiri mje-seca tekuće godine organizirat će se aktivnosti čišćenje terena

Ovogodišnja sezona daleko uspješnija od prošle

od predatora, prebrojavanje divljači, kontrola terena i iznošenje hrane i soli.

Ova lovna sezona bila je daleko uspješnija u odnosu na prošlu, ali konačna analiza uslijedit će poslije sjednica sekcija i skupštine Društva u ožujku i poslužit će kao dobra osnova za planiranje lov-ne 2013./14. godine. Ispunjeni plan odstrela svih vrsta lovne divljači dokaz je domaćinskoga gospodarenja lovištem i realnog utvrđiva-nja brojnog stanja divljači u proljeće.

Nedžad Garić

Lov prepelice

Lov predatora

Lov fazana

Lov divlje svinje



Početkom ove godine na-zvao nas je Dragan Stru-kar, glavni lovnik, ujedno i lovočuvar u našoj udruzi. In-formirao nas je da je u jednom dijelu lovišta primijetio veliku pticu grabljivicu, kakvu već dugo nije vidio na ovim prosto-rima. Još nam je rekao da ptica dopušta da joj se priđe relativ-no blizu, što bi jamčilo i dobru fotografiju. Uz sva ograničenja koja smo uzeli u obzir (loši vre-menski uvjeti – oblačno vrije-me s teškim oblacima iz kojih su padale sitne, ali guste kapi kiše, dodatno nošene vjetrom; da ne posjedujemo potreban dugožarišni objektiv relativno velike svjetlosne jačine) krenu-li smo kako bismo ga pokušali snimiti, jer se ovakva prigoda nekada ukaže samo jednom. Na temelju fotografija i motre-nja trebalo se utvrditi o kojoj je vrsti riječ. Kao što to većina snimatelja divljači uradi, napra-vili smo prvo snimanje s veće udaljenosti, nakon čega smo se pokušavali još više približiti, kako bismo napravili snimanje iz blizine. Ono nam je trebalo dati pticu u krupnijem planu, na temelju čega bi se mogla

Akcija spašavanja mladoga surog orla

LO VITEZ Vitez: DOLETJEO SURI ORAO

napraviti što kvalitetnija uspo-redba sa stručnom literaturom. Množila su se pitanja: Što ovdje radi ptica čiji dom su planinske vrleti, nenaseljena brda, klisure i kras? Odakle je ptica doletjela? Što je razlog njezine migracije? Kakve su šanse za njezin opsta-nak na ovom suburbanom po-dručju? Čime će se hraniti?

Skromni izvori prehrane i sužena staništa i danas su naj-veći problem ove vrste. Zbog toga mu često preostaje da se hrani strvinama. No one su nekada bile trovane i njima su trovani najčešće vukovi. Uz vukove stradali su i mnogi suri orlovi. Kako je suri orao vrsta u samom vrhu hranidbenog lanca, posebno je osjetljiv na otrove kao štetne kemijske spojeve. Suri orao je u Europi ugrožena vrsta s tzv. Crvene li-ste. Ponašanje mlade ptice na terenu ukazivalo je da postoje problemi, te je glavni lovnik do-bio zadaću da češće obilazi po-dručje u kojem se ptica nalazi. Svim lovcima preporučeno je da se kojim slučajem netko ne bi odlučio odstrijeliti pticu, te da izvješćuje o svim promjena-ma koje kod nje uoči. No, ptica

je dalje slabjela, te je koncem siječnja već toliko onemoćala da nije mogla bježati. Pticu je udomio Perica Strukar, koji je nastavio voditi brigu o njoj, a vodstvo Udruge pokrenulo je široku akciju za spašavanje ove ugrožene vrste. Kontaktirani su mnogi, od udruženja za zaštitu životinja, preko resornog mini-starstva Županije Središnja Bo-sna, do Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Nekoliko elektro-ničkih poruka, s fotografijama, te kontakt informacijama i za-mašnjak je pokrenut. Odmah sutradan kontaktiralo nas je osoblje Veterinarskog fakulteta iz Sarajeva. Budući da je već bio kraj radnog dijela tjedna, suge-rirano je da se, ukoliko je mo-guće, orao doveze u Sarajevo. Lovci su nastavili brigu o orlu, nastojeći ga održati na životu i u što boljem stanju. Osoblje Ve-terinarskog fakulteta preuzelo je obvezu transporta orla, jer su ptice i životinje vrlo osjetljive na transport. Dogovoren je i točan datum preuzimanja. No i on je morao biti pomaknut, zbog in-spekcijskog nadzora ove udru-ge od strane Federalne Uprave za inspekcijske poslove.

Obje strane su do sada izvrši-le svoj dio zadaće. Mladi orao je dobivao dovoljne količine hra-ne i jako je živnuo. Od fizičkih nedostataka, osim neuhranje-nosti, nedostajalo mu je neko-liko letnih pera iz jednog krila. Osoblju Veterinarskog fakulteta predan je u oporavljenom sta-

nju i takvog su ga prevezli u Sarajevo.

I ova priča, po tko zna koji put, pokazala je da su lovci istinski zaštitnici prirode. Ostala udru-ženja za zaštitu životinja uglav-nom vode brigu o održivosti, udomljavanju napuštenih pasa i mačaka, ali nemaju sluha za bri-gu o ugroženoj vrsti. Daje im se mnogo prostora kad je u pitanju kritika, pa čak i „linč“ drugih, no konkretnog rada u ovom slu-čaju nije bilo. Stoga kapa dolje osoblju Veterinarskog fakulteta, među kojim posebno ističemo prof. dr. Maida Rifatbegovića, Zavod za epizootiologiju, te prof. dr. Vedada Šakića, Zavod za zo-otehniku i peradarstvo, koji su s nama bili od prijma informacije, savjetovali, dogovarali aktivno-sti, te na koncu i preuzeli daljnju brigu o ovoj ugroženoj vrsti. Na Veterinarskom fakultetu bit će detaljno provjereno njegovo zdravstveno stanje, a po potrebi će se primijeniti i odgovarajuća terapija. razvijeno je nekoliko inačica djelovanja, koje će po-najprije ovisiti o zdravstvenom stanju orla te o sposobnosti orla da samostalno preživi u surovoj prirodi. Krajnja je namjera, u ide-alnim uvjetima, oporaviti (izlije-čiti) mladunče orla, prstenovati ga i vratiti u slobodnu prirodu. Uspjeh ove akcije ovisit će o mnogo čimbenika. Nadamo se da ovo nije posljednja priča o ovom orlu.

Ivica Drmić

Suri orao u prirodi...

... i u mjestu privremenog boravka



LO „Vitez“ bila je objekt redovitoga inspekcijskog nadzora. In-spekcijski nadzor obavili su Muhamed Hodžić, glavni federalni šumarski inspektor i Muharem Ćosibegović, federalni šumarski inspektor. LO „Vitez“ predstavljao je predsjednik Upravnog odbora Dragan Stojak. Inspekcijskom nadzoru bili su nazočni i Saliha Hrelja, glavna županijska inspektorica, te Ivica Drmić, tajnik Udruge.

Inspekcijski nadzor sastojao se iz nekoliko faza. U prvoj fazi inspek-tori su kroz razgovor ponovili cijelu kronologiju događanja, koja je u konačnici dovela do raskida ugovora o privremenoj dodjeli lovišta. Pri tome su naglasili da će oni u idućih nekoliko dana u Vitezu pokušati riješiti nagomilane probleme u lovstvu. Mnogo su pričali i o sadaš-njim rješenjima u Zakonu o lovstvu, što valja, a što ne valja, te kako se ona primjenjuju ili ne primjenjuju u praksi.

U drugoj fazi ažurirani su podatci o registriranju udruge. Upisan je puni naziv udruge, te osobe ovlaštene za zastupanje udruge. Pregle-dani su i normativni akti koje je donijela lovačka udruga, uključujući statut i pravilnike o radu. Pregledan je i katastar lovišta, godišnji plan gospodarenja, dokumentacija o organiziranju lovočuvarske službe, dokument o određivanju stručne osobe za lovište, kao i dokument posljednjeg ugovora o dodjeli lovišta „Vitez“ na gospodarenje.

U trećoj fazi inspekcijskog nadzora načinjen je i potpisan zapisnik, te su nazočnima dane smjernice kako riješiti sadašnje probleme u oblasti lovstva na području općine Vitez. Zamjerke utvrđene pozor-nim čitanjem zapisnika o inspekcijskom nadzoru su sljedeće (uz ko-mentar pisan kurzivom):

- Pravilnik o načinu korištenja lovišta, vršenja lova, uporabe divljači, lovnih pasa i lovačkog oružja, donesen 2008. godine, vjerojatno nije usklađen s najnovijim minimalnim cjenikom donesenim od strane mjerodavnog ministarstva (novim cjenikom je smanjena cijena odre-đenih vrsta divljači, ponajprije srneće divljači i divlje svinje, u odnosu na one definirane u pravilniku. Međutim, propis time nije prekršen. Udruga može držati više cijene divljači iznad minimalnih, ali udruga ekonomski nije tržišno konkurentna zbog viših cijena divljači u od-nosu na druge udruge. Stoga bi zasigurno interes lovnih turista bio manji. Budući da je zbog nametnute zabrane svakako isključena mo-gućnost lova, nije bilo nikakvih štetnih posljedica);

- Nije rađen klasični elaborat prebrojavanja divljači (Udruga posje-duje svu potrebnu dokumentaciju, odloženu u arhivski materijal);

- Udruga nije radila lovnogospodarsku osnovu, jer nije dobila ugo-vor na dugoročno korištenje lovišta, nego je poslove iz oblasti lovstva obavljala na temelju suglasnosti na godišnje planove gospodarenja lovištem (ovo dopušta čak i Zakon o lovstvu do godinu dana nakon dodjele lovišta na korištenje).

Što se tiče obavijesti Ministarstva šumarstva, poljoprivrede i vodo-privrede Županije Središnja Bosna (MŠPiV ŽSB), Upravni odbor je nju razmatrao, te poslao obavijest u kojoj u tančine obrazlaže neprimje-renost obavijesti, ali i informira mjerodavno ministarstvo i inspektorat da praktično sa prijmom obavijesti prestaju sa svim lovačkim aktiv-nostima u lovištu „Vitez“, uključujući uzgoj, zaštitu i korištenje divljači. Nadalje je istaknuto da pripadnici ove udruge smatraju da je MŠPiV ŽSB odgovorno i za dobro i za loše što se bude događalo na područ-ju općine Vitez. Budući da smo u posljednjih nekoliko godina uložili velike napore u gospodarenju lovištem, te znatno povećali brojnost

Primjedbi nema,a zabrana po starom

LO VITEZ Vitez: OBAVLJEN INSPEKCIJSKI NADZOR

glavnih gospodarskih vrsta, zainteresirani smo da se i u idućem raz-doblju povede briga o divljači. Nažalost, mjerodavno ministarstvo je pokazalo da ih to zanima „kao snijeg o Petrovu danu“. Naime, premda zima nije bila strašna, zalihe hrane za prihranu u prirodi su smanjene, ponajprije na mrciništima, ali i na drugim hranilištima. Obilasci terena, bez prava na intervenciju, poslužili su samo za konstatiranje činjenica. Nekoliko odvojenih vučjih čopora, ne računajući „dvonožne vukove“, krstari lovištem. U uvjetima većih snježnih padalina, kakve su upravo bile koncem siječnja i početkom veljače, ceh će platiti srneća divljač. Također, kako nema lova, nema ni izlučivanja, odnosno svođenja na podnošljivu brojnost predatora, ponajprije lisice i obje kune, te pasa i mačaka lutalica, povećat će se pritisak ovih vrsta na sitnu divljač, po-glavito na zeca i jarebicu, što bi moglo imati znatnoga negativnog utjecaja na proljetno brojno stanje divljači.

Premda zapisnik o inspekcijskom nadzoru ni ovaj put ne konsta-tira bitne propuste i nedostatke u radu ove udruge, iz razgovora s inspektorom moglo se zaključiti da se nakon njega neće dogoditi ni-šta spektakularno. Na našu žalost, glavni inspektor još nije shvatio da se ovi nagomilani problemi trebaju riješiti na razini Vlade, odnosno resornog ministarstva Županije Središnja Bosna. Županija prvo treba napraviti prijedlog za formiranje lovišta, koje bi vlada dodijelila na du-goročno korištenje. S obzirom na to da je u pitanju velik i dugotrajan projekt, čije realiziranje nije daleko od početka (premda je prošlo više od šest godina), bit ćemo primorani na nove pregovore. Sve bi to bilo u redu kad bi se znalo s kime treba pregovarati. Postojeće lovačke udruge s bošnjačkom većinom stalno se deklarativno udružuju, no formiranja jedinstvene udruge nema. Uz to, stalno im se mijenjaju ovlaštene osobe. Čak i kad bi se stupilo u razgovore i postigli određe-ni sporazumi, postavilo bi se pitanje legitimnosti. Zbog toga će ova udruga sačekati stvarno realiziranje dogovorenog, te probati postići tražene sporazume, kakve uostalom imaju i ostale lovačke udruge.

Što se tiče lovišta, naše sumnje su se pokazale opravdane. Praksa je pokazala da je opravdana zabrinutost ove udruge glede svih pitanja koja je postavila mjerodavnom ministarstvu, od kojih je svakako naj-značajnije gospodarenje lovištem do dodjele lovišta. Zakon o lovstvu je jasno precizirao da je mjerodavno ministarstvo titular nad lovištem. Mjerodavno ministarstvo je još jednom pokazalo da ono što je držav-no, a u ovom slučaju je riječ o divljači, nije ničije i da se o tome nitko ne treba brinuti. Nakon raskida ugovora nastao je, kako fizičari kažu, „zrakoprazan prostor“ što se gospodara tiče. Još jednom se potvrdila narodna izreka: „Kad mačke nema, miševi kolo vode“. A u toj situaci-ji lovištem vršlja nekontroliran broj krivolovaca, drvosječa, krupnih i sitnih predatora, pasa i mačaka lutalica. Stoga ironično, ali i smiješno, djeluje upozorba upravo glavnoga federalnog šumarskog inspektora o zabrani proganjanja divljači psima izvan terena ograđenog za obu-ku pasa u razdoblju od 5. siječnja do 31. srpnja.

Ivica Drmić

Obavljanje inspekcijskog nadzora



Središnja svečanost u povo-du obilježavanja Dana op-ćine Odžak bila je tradicio-nalna lovačka večer LD „Fazan“.

U subotu 9. veljače, hotel „Euro“ bio je ispunjen do po-sljednjeg mjesta. Bilo je tu oko pet stotina gostiju i uzvanika, među njima i predstavnici Župa-nije Posavske, Općine Odžak, su-sjednih općina, lovačkih udruga iz okolnih gradova... Tu večer u Odžaku je bilo gostiju iz svih kra-jeva Bosne i Hercegovine, ali i iz inozemstva, koji su bez obzira na zimske uvjete došli na ovu tradi-cionalnu lovačku zabavu. Ove je godine zanimanje onih koji su željeli doći na lovačku večer bio daleko veći od kapaciteta hote-la i mnogi nisu uspjeli rezervirati ulaznicu.

Predsjednik Društva, Dragan Guberac, pozdravio je goste u ime domaćina i zaželio im ugodnu večer. Načelnik Opći-ne, Hajrudin Hadžidedić, po-zdravio je nazočne, građanima Odžaka čestitao Dan općine, a ostalim gostima zaželio ugod-nu zabavu, uz napomenu da

Da je bilo mjesta, bilo bi još gostiju…

LD FAZAN Odžak: LOVAČKA VEČER

odžački lovci uvijek naprave Večer za pamćenje. A tajna nje-zina uspjeha je u nenametljivoj i vrhunskoj organizaciji.

Bend „Bolero“ s pjevačicom Merimom Džafić zabavljao je goste na večeri, a plesni se po-dij praznio samo u stankama za uživanje u vrhunskoj lovačkoj večeri.

Točno u ponoć upriličena je lovačka tombola, sa 60 dobita-ka: tri lovačke puške – od toga dvije petometke i jedna jed-nocijevka, LCD televizor, kućni kino, digitalni fotoaparat, prepa-rati od divljači, lovačka odjeća i oprema, lovačko streljivo, itd. Svi koji su kupili tombole dali su prilog izgradnji lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata te će se novac od tombole namjen-ski potrošiti.

Nakon toga nastavilo se s pjesmom i igrom do jutarnjih sati. Nisu se štedjela ni grla ni ruke. Još jedna nezaboravna lovačka večer je prošla… Do-godine…

Nedžad Garić

Divlje svinje cijelu su godinu jako aktivne u nanošenju štete na ovdašnjim poljoprivrednim kulturama, posebice na Štitaru.Skladna grupa lovaca, koja je u danima lovostaja hranila divljač i obilazila lovište štiteći ga od krivolova i kojoj lov na sitnu divljač i nije osobito zanimljiv, dogovori se jedne siječanjske večeri da sljedeće jutro pođu u lov na divlju svinju.

Osvanuo je lijep, sunčan dan. Lovci su se smjestili na svoje kote, a psi tragači ubrzo su bili na tragu divljih svinja. Podigli su ih, i one su naišle na strastvenog lovca Miroslava Pavkovića (Tokića), koji je iz svoje petometke odstrijelio tri divlje svinje, jedna se izvukla. Od silnog pucanja cijev na njegovoj pušci se raspukla! „Nema veze“, ve-selo će Miroslav, „kad ih je toliko palo“.

Druženje i veselje zbog uspješnog lova potrajalo je do kasno u noć.

Zvonko Sabljo

Raspukla se petometka!LD JAREBINJAK Rakitno: USPJEŠAN LOV DIVLJIH SVINJA

Rezultat petometke



Na 9./10. veljače 2013. u Sebešiću je organizirano tradicionalno lovačko natjecanje u igranju prstena između pet sekcija LD „Pavlovica“. Osim lovaca iz LD „Pavlovica“, natjecanju su nazočili lovci iz susjednih lovačkih društava i mnogobrojni građani ove općine.

Okupljane je trajalo do 16 sati, kada je predsjednik sekcije Stipo Ivoš pozdravio na-zočne, zaželio svima dobrodošlicu i dobru zabavu u sebešićkom kraju, a potom pozvao nazočne na minutu šutnje za sve umrle lov-ce Društva. Tajnik Društva, Anto Cvitanović, također je pozdravio nazočne, a posebno igrače prstena, zaželjevši da sve protekne u fer borbi i primjereno lovačkoj etici.

Nakon uobičajenog izvlačenja natjeca-teljskih parova, kome je, da bi regularnost bila i dodatno zajamčena, nazočila i gospo-dična Adina, djevojka lovca Vatroslava, čast da turnir otvore pripala je sekcijama Gradi-na i Sebešić. Drugi par činile su sekcije Mra-vinjac i Novi Travnik, a sekcija Bučići ušla je izravno u četvrtzavršnicu.

Nakon prvog kruga igre, poluzavršnicu su izborile sekcije Gradina i Mravinjac. Kako su ostale tri ekipe, ponovnim izvlačenjem, voljom „šešira“, u finale se plasirala ekipa Mravinjca, a drugi finalist postala je sekcija Gradina nakon što je u međusobnom su-sretu bila bolja od sekcije Bučići. U finalnom susretu, sekcija Gradina bila je znatno bolja od sekcije Mravinjac i tako osvojila prvo mjesto u ovogodišnjoj igri prstena. Treće mjesto pripalo je sekciji Bučići.

Pehare pobjedničkim ekipama, ove go-dine u trajno vlasništvo, uručio je Mirko-Mi-ćo Lešić, predsjednik Društva.

Za osvojeno prvo mjesto sekcije Gradina najzaslužniji je Franjo Cvitanović, koji je pro-glašen i najboljim igračem turnira. Kako neki rekoše, nema igrača koji ga može pobijediti i Gradina će biti prva dok on bude igrao.

Po završetku natjecanja, na poziv Ante Cvitanovića uslijedilo je skupljanje drago-

U finalu, Gradina bolja od Mravinjca

LD PAVLOVICA Novi Travnik: IGRA PRSTENA

voljnih novčanih priloga za pomoć u lije-čenju jednoga bolesnog člana Društva. Taj je poziv naišao na veliko odobravanje na-zočnih, uz obećanje da će svi oni pokušati alarmirati i ostale članove Društva da daju svoje priloge do redovite skupštine Društva, nakon čega će Mirko-Mićo Lešić, Anto Cvi-tanović i Slavko Marin dostaviti tako priku-pljeni novac svome bolesnom kolegi.

Drugi dio „igre“ odigrao se za stolom, uz bogat meni i sebešićku „gromovaču“ koju su za ovu prigodu pripremili Stipo Ivoš, Draženko Jakić i Slavko Jakić. Za svirku su se pobrinuli Vatroslav Grubešić, Draženko Jakić i Marinko Kajdl, izvodeći na harmonici izvorne pjesme i kola ovih krajeva do jutar-njih sati.

Na kraju, evo i imena natjecatelja u igri prstena. Za Gradinu su nastupili Franjo Cvi-tanović, Vlado Marković-Adeša (kapetan), Anto Cvitanović, Josip Slipac, Krunoslav Cvi-tanović, Vlado Krišto i član lovačke mladeži Goran Marković. Za sekciju Bučići nastupili su: Dragan Jukić, Stipo Marin (kapetan), Slavko Marin, Božo radman, Fabijan Mlakić i Saša Baškarad. Ekipu sekcije Mravinjac pred-stavljali su: Stipo Zlatunić (kapetan), Mir-ko-Mićo Lešić, Ilija Tomić, Velimir Zlatunić, Stipo Lešić i Jozo Lešić. U ekipi sekcije Se-bešić igrali su: Stipo Ivoš (kapetan), Dražen-ko Jakić, Slavko Jakić, Željko Fišić, Vatroslav Grubešić i Mijat Ivoš. Za ekipu sekcije Novi Travnik nastupili su: Mijo Stanić (kapetan), Jure Stanić, Marinko Kajdl, Zlatko Denkić, Marinko Kajdl i Igor Božić.

Anto Cvitanović

Sudionici u igri prstena

Pobjednička ekipa



Nakon „najdužeg“ mjeseca u godini, koji poprilično dosadi u malim mje-stima kao što je Prozor-rama, lovci LD „Vepar“ organiziraše li-jepu zabavu u motelu „rama“ te unesoše malo živosti i prekido-še monotoniju koja trajaše od Nove Godine. Oko 350 gostiju, većinom lovaca, pozdravili su predsjednik Društva Ivo Zane, predsjednik Saveza Ilija Vrljić i načelnik općine Jozo Ivančević.

Fina i dobra zabavaOsim domaćih lovaca iz svih sekcija, na večeri bijaše gostiju iz cijele BiH a najviše iz susjed-nog Uskoplja, cijele Hrvatske, izaslanstvo ramske zajednice iz Požege na čelu s Draganom Kapčevićem. Iz Saveza Ilija Vrljić, Ivica Lučić i Vlado Bošnjak. Ve-čeri su nazočili i župnici ramskih župa s dekanom Franjom Ivan-dićem i gvardijanom Tomisla-vom Brkovićem. Predsjedništvo Društva u znak zahvalnosti biv-

LD VEPAR Prozor-Rama: LOVAČKA VEČER

šem predsjedniku Anti Doliću, za njegov veliki doprinos, daro-va ručni sat. Stipo Sičaja Stipeša sekciji Ploče darova 1000 KM za pomoć pri izgradnji lovačke kuće na Maglicama. Tombola je bila vrijedna, ukupno 64 nagra-de, od toga šest pušaka. Dobit-nici pušaka su: Ivo Džalto, Mar-ko Džalto Džon, Marko Džalto Svirač, Ivan Kolakušić, Tomislav Rotim i najvrjedniju Anto Džo-lan. Najvrjedniju pušku, ujedno i nagradu, uručio je načelnik Jozo Ivančević. Još uvijek najorgani-ziranije društvo u rami priredi finu i dobru zabavu. Goste su zabavljali Trio Gušti. Koliko nam ovakvih priredbi treba govori činjenica velik broj gostiju te

priča prije i poslije o zabavnom događaju, vjerojatno, godine, kako je i u svom pozdravnom govoru spomenuo predsjed

hrvatske, slovenije i herceg bosne · delicije i čašicu prijateljskog razgovora, održan je i...

Documents