Hrvatska povijest

Povijest Hrvata, Ivan Meštrović

Hrvatski je narod oko 626. podložio rimske pokraji-ne Dalmaciju, Panoniju (bivši Ilirik) te osnovao dvijeneovisne kneževine, koje je u Hrvatsko Kraljevstvo uje-dinio njegov prvi kralj Tomislav, okrunjen 925. godine.Primorska Hrvatska je, pored Franačkoga Kraljevstva,prva trajna i uređena država u srednjoj Europi. Nakonizumiranja domaće dinastije Trpimirovića, Sabor (par-lament) je za kraljeve Hrvatske izabirao vladare drugihdržava, stvarajući time personalnu uniju najprije Hrvat-ske i Ugarske (1102. – 1300. i 1307. – 1526.), a zatimHrvatske i Austrije (1527. – 1918.). Kao predziđe kr-šćanske Europe između 15. i 18. stoljeća, Hrvatsko jeKraljevstvo bilo ključno za zaustavljanje daljnjeg prodo-ra Osmanskoga Carstva na zapad, dok je s druge straneMletačka Republika zaposjela većinu hrvatske obale. Hr-vatska je država izgubila velik dio svoga povijesnog teri-torija, koji je pripao Bosni i Hercegovini. Hrvatsko jeKraljevstvo sačuvalo svoju državnu suverenost posebnimpoložajem unutar Habsburške Monarhije sve do njezinaraspada, 1918.Nakon što je godine 1918. prekinula državnopravne ve-ze s Austrijom i Ugarskom, Hrvatska je bez suglasnostiSabora uključena u novostvorenu Kraljevinu Srba, Hr-vata i Slovenaca (kasniju Kraljevinu Jugoslaviju). Ti-me je Hrvatska prvi put stavljena u balkanski političkiokvir te je nasilno prestala postojati kao država. Auto-

nomna Banovina Hrvatska, uspostavljena sporazumomhrvatske oporbe i jugoslavenske Vlade 1939., trajalaje do osovinskog razbijanja Jugoslavije, 1941. Unatočplebiscitarnoj podršci stanovništva prozapadnoj seljačko-demokratskoj koaliciji, Drugi je svjetski rat u Hrvatskojvođen između dvaju radikalnih pokreta – ustaša pod po-kroviteljstvom Osovine i komunista (partizana) na straniSaveznika, koja su oba proglasila svoju hrvatsku državu.Od 1945., Hrvatska je bila jedna od šest saveznih drža-va socijalističke Jugoslavije maršala Tita. Demokratskinarodni pokret poznat kao Hrvatsko proljeće, za politič-ka prava Hrvatske u Jugoslaviji, koji se 1967. suprot-stavio nasilnom spajanju hrvatskoga jezika sa srpskim usrpskohrvatski, suzbio je jugoslavenski režim 1971.Slijedom demokratskih izbora 1990., Republika Hrvat-ska na čelu s Franjom Tuđmanom, 1991. je progla-sila neovisnost kao i većina država članica Jugoslavije.Koristeći bivšu saveznu vojsku i lokalne pobunjenike,Srbija i Crna Gora napale su 1991. Hrvatsku te Bosnui Hercegovinu s ciljem zadržavanja osvojenih teritorija ukrnjoj Jugoslaviji. Rat je završio 1995. pobjedom Hr-vatske i oslobođenjem okupiranih područja, dok su is-todobni saveznički hrvatsko-bošnjački uspjesi doveli domirovnog procesa u Bosni i Hercegovini. Od 2000. po-činju europske integracije. Potpisan je Sporazum o stabi-lizaciji i pridruživanju, Hrvatska je pristupila Partnerstvuza mir i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Postupno sujačali pozitivni procesi društvene i političke stabilizacijezemlje. Hrvatska je postala punopravna članica NATO-a1. travnja 2009., a Europske unije, 1. srpnja 2013.

1 Hrvatska prije dolaska Hrvata(do 7. stoljeća)

Podrobniji članak o temi: Hrvatska prije Hrvata

Područje današnje Hrvatske bilo je oduvijek vrlo bogatoživotinjskim i biljnim svijetom pa slijedom toga pogodnoza život ljudi. Na sjeveru su plodne riječne doline, koječine rijeke Drava, Sava, Dunav, Kupa, Una, a na jugubrojna krška polja i razvedena morska obala puna otokai zaljeva povoljnih za prirodne luke i plovidbu. Područjekoje je danas poznato kao Hrvatska je prvi put naseljenosredinom paleolitika, a kasnije i u neolitiku. Povijest bi-lježi i kolonizaciju Ilira, Kelta te Grka u prvom tisućljećuprije Krista. Ilirska su plemena osnovala nekoliko drža-va koje su jednu za drugom osvojili Rimljani u drugom i

1

2 2 DOSELJENJE HRVATA U NOVU DOMOVINU (7. STOLJEĆE)

Obitelj krapinskog pračovjeka

prvom stoljeću prije Krista.

Vučedolska golubica

Zbog toga tragovi ljudskog prisustva sežu u najstarija raz-doblja, u paleolitik ili starije kameno doba. U europ-skim razmjerima poznato je nalazište neandertalskog čo-vjeka (paleantropa) u špilji Hušnjakova brijega kraj Kra-pine (Homo krapiniensis). Brojni su ostatci i razdobljaneolita u poriječju Save, Drave i Dunava poznata podimenima starčevačke, vinčanske i sopotske kulture, a uzmore hvarske kulture. U razdoblju eneolitika poznata jevučedolska kultura uz Dunav s ostatcima lijepe kerami-ke (Vučedolska golubica) najstariji nalaz te vrste u Euro-pi, a u razdoblju bronce je najizrazitija tzv. vinkovačkakultura. Željezno doba je iza sebe ostavilo brojne nalaze

ilirskih plemena; Liburna, Japoda i Delmata od Istre doDalmacije i Hercegovine. U 4. stoljeću prije Krista susvoje tragove ostavili Kelti, čiji nalazi spadaju u latenskukulturu (La Tene).

Djevojka iz Salone

Istodobno s Keltima na jadranskim otocima i ušćima ri-jeka su nalazi koji svjedoče o grčkim kolonijama na Visu(Issa), Hvaru (Pharos), u Trogiru (Tragurion) i drugdje.Dva stoljeća poslije Grka na istočnu obalu Jadranskogmora dolaze Rimljani, ali su ova područja osvojili tek slo-mom ustanka pod Batonom (6. do 9. godine poslije Kris-ta). Uskoro su ustrojili svoje provincije poput Dalmacijeuz more i na području današnje Bosne i Panonije u Po-dunavlju. Prva je imala svoje središte u Saloni kraj da-našnjeg Splita, a druga u Ptuju (Poetovio). Istra je bila usastavu italske oblasti (Venetia et Histria). Budući se ra-zvijala trgovina, promet, da su izgrađene ceste i luke, ta-dašnji rimski Ilirik se dobro gospodarski razvijao. Nicalisu brojni gradovi poput Pole (Pula), Parentiuma (Poreč),Jadere (Zadar), Scardone (Skradin), Narone na ušću Ne-retve te u kontinentalnom dijelu: Siscie (Sisak), Cibalaea(Vinkovci), Sirmiuma (Mitrovica), Murse (Osijek) i broj-ni drugi koji i danas postoje uzduž nekadašnjih rimskihcesta i plovnih puteva.

2 Doseljenje Hrvata u novu domo-vinu (7. stoljeće)

Podrobniji članci o temama: Podrijetlo Hrvata, BijelaHrvatska, Dolazak Hrvata, i Pokrštenje Hrvata

3

Tanajske ploče

Oton Iveković: Dolazak Hrvata

Nacionalno ime Hrvata vjerojatno je iranskog podrijetla.Njegovo značenje i postojanje još nije istraženo. Uos-talom, kao ni imena i podrijetlo brojnih drugih naroda.Spominje se prvi put kao osobno ime na dva grčka natpi-sa koja su nađena na ušću Dona u Azovsko more (Horo-athos, Horuathos). Bizantski car Konstantin Porfirogenetpiše u 10. stoljeću kako su Hrvati došli iz Bijele ili Veli-ke Hrvatske (danas južna Poljska) u 7. stoljeću pod vod-stvom petero braće i dvije sestre, a jedan od braće zvaose Hrvat. Car je, ujedno, prvi pokušao protumačiti imeHrvata kao onih koji imaju mnogo zemlje. Postoje i dru-ga brojna tumačenja od kojih je jedno vezano uz gorjeKarpati, zatim uz glagol hrvati se, boriti, itd.Osim imena Hrvat i Hrvatska u prošlosti spominje se inaziv Slavonija, Slavonac koje je vjerojatno nastalo od

zajedničkog imena Slaven, slično kao Slovačka, Slovaki Slovenija, Slovenac. Rabila su se u srednjem vijeku islična imena poput Sklavinije, Slovinje, Slovin.U južnom, priobalnom dijelu Hrvatske bilo je u uporabii ime Dalmacija, Dalmatinac, ali je tijekom 19. stolje-ća poslije hrvatskog narodnog preporoda i nacionalne in-tegracije prevladalo zajedničko ime Hrvat i Hrvatska. IHrvatska kao kraljevina (regnum) nosila je tri imena, tj.Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija i u svom jezajedničkom grbu imala grbove tih hrvatskih povijesnihpokrajina. Danas se imena poput Slavonac, Dalmatinac,Istranin smatraju pokrajinskim, regionalnim nazivima.

Bela Čikoš Sesija: Pokrštenje Hrvata

Hrvati su kao i drugi neki narodi došli s istoka, iz azij-skih i današnjih rusko-ukrajinskih prostora i naselili se napodručje južne Poljske i sjeverne Češke gdje se nalazilaBijela Hrvatska. Otud su u početku 7. stoljeća krenuli uPodunavlje, na područje od rijeke Drine do Jadranskogmora i sjeverne Italije. Budući su Hrvati bili organizira-no, ratničko pleme i da su bili u savezu s Avarima, sustav-no su naseljavali područje bivšeg rimskog Ilirika, najprijePanoniju, a zatim i Dalmaciju. Osvojili su 582. cvatu-ći grad Sirmij, a 614. i Salonu, pa Epidaurum (Cavtat).Bivši stanovnici, romanizirani Iliri, povukli su se iz ta dvagrada u Dioklecijanovu palaču (Spalato, danas Split) i uRagusium (danas Dubrovnik).Osim današnjeg, hrvatskog prostora naselili su Hrvati ipodručje današnje Hercegovine i Crne Gore koju povi-

4 3 HRVATSKA U DOBA NARODNIH VLADARA (DO 1102.)

jesni izvori nazivaju Crvenom Hrvatskom, zatim Bosnu,Istru, te istočne dijelove današnje Slovenije, južnu Ma-đarsku i jugoistočnu Austriju, ali se nisu u većem brojuna svim tim rubnim prostorima održali. Staro romanskopučanstvo povuklo se u bizantske gradove i otoke npr.Split, Zadar, Trogir, Rab, Osor, Krk, a ilirsko i romanskou planine gdje su kasnije bili poznati kao Vlasi - stočari.U Iliriku su Hrvati naslijedili bogatu rimsku kulturu, gra-đevine, ceste, ali i crkvenu organizaciju s biskupijama uspomenutim i drugim gradovima. Uskoro su prihvatili ikršćanstvo, uglavnom sa Zapada, i postali dionicima rim-ske i zapadnokršćanske civilizacije.

3 Hrvatska u doba narodnih vlada-ra (do 1102.)

Podrobniji članak o temi: Srednjovjekovna hrvatskadržavaPodrobniji članci o temama: Crvena Hrvatska,Neretvanska kneževina, Zahumlje, Travunja, i DukljaHrvati su stigli u današnju Hrvatsku i BiH u 7. stoljeću.Također se smatra da su se doselile i druge, malobrojnijeslavenske skupine koje su Hrvati vrlo brzo asimilirali.Hrvati su osnovali nekoliko kneževina: Posavsku Hrvat-sku na sjeveru i Primorsku Hrvatsku na jugu i zapadu(u literaturi se također može naići na izraze PanonskaHrvatska i Dalmatinska Hrvatska). Te dvije su nazivaneBijelom Hrvatskom. Jugoistočno od njih, nalazile su sečetiri državice, sklavinije: Neretvanska kneževina iliPaganija, Zahumlje, Travunja i Duklja. Skupni naziv zanjih je bio Crvena Hrvatska.Hrvati su pokrštavani iz dvaju pravaca: sa strane Franaka(na sjeveru i zapadu) i sa strane Bizanta (na jugu i is-toku). Velikim dijelom je pokrštavanje Hrvata završilou 9. stoljeću, ali neka područja (Neretvanska kneževina,primjerice) su još četiri stoljeća zadržala poganska vjero-vanja, o čemu svjedoče sačuvani nazivi za poganska bo-žanstva, najčešće u zemljopisnim nazivima (brdo Perunkod Splita, primjerice).

3.1 Prve hrvatske kneževine (do 925.)

Podrobniji članci o temama: Hrvatske kneževine,Panonska Hrvatska (kneževina), Primorska Hrvatska(kneževina), Hrvatski knezovi, i Starohrvatska umjetnost

Potkraj 8. stoljeća spominju se prve hrvatske oblasti. Go-dine 812. Franci (Karlo Veliki) i Bizant dijele interes-ne sfere pa neki dijelovi Hrvatske pripadaju franačkoj, agradovi uz more bizantskoj upravi. Posljedica te podje-le je ustanak Ljudevita, kneza Posavske Hrvatske protivFranaka i Borne, kneza Dalmatinske Hrvatske koji je po-državao Franke. Izbio je pravi rat u kome je Ljudevit od-bio desetak franačkih vojski i pobijedio Bornu, kako suto ratovanje opisali suvremenici u Franačkoj kronici.

Višeslavova krstionica

Trpimirov natpis

Poslije sloma Ljudevitova ustanka (822.) Posavska Hr-vatska više nije ojačala. Težište hrvatske državnos-ti preneseno je na Primorsku ili Dalmatinsku Hrvat-sku gdje su Hrvati podigli i svoje prve lučke gradove(Šibenik, Biograd, Nin), izgradili mornaricu i imali prveprijestolnice (Knin, Bijaći). Među knezovima ističu seTrpimir (845.−864.), Domagoj (864.−876.) i Branimir(864.−892.). Prvi je uspješno ratovao protiv Bugara,Bizanta u Dalmaciji, doveo je benediktinski red u Hr-vatsku, izdao prvu povelju u kojoj se spominje kao prvihrvatski knez (»dux Chroatorum«).Drugi je u obrambenom sukobu žestoko potukao Vene-ciju na moru, zajedno s Francima, od Arapa osvojio Bariu Italiji, a treći, Branimir, uspostavio odlične odnose spapom Ivanom VIII. i od njega dobio 879. priznanje Hr-vatske kao samostalne države - prve u povijesti Hrvata.

3.2 Hrvatsko Kraljevstvo (925.−1102.) 5

Trpimirova darovnica

Branimirov natpis

U njegovo doba su Hrvati - Neretljani žestoko poraziliVeneciju i nametnuli joj danak za slobodnu plovidbu uzhrvatsku obalu. Tako su Hrvati ovladali istočnim, plovid-benim dijelom Jadranskog mora koga kasnije povijesniizvori nazivaju »našim« tj. hrvatskim morem.

Crkva sv. Donata u Zadru

Za kneza Branimira došli su u Hrvatsku svećenici, učeni-ci slavenskih apostola Ćirila i Metoda i donijeli crkve-ne knjige na staroslavenskom jeziku i slavenskom pismuglagoljici. Otada se kod Hrvata na tom jeziku i pismuobavlja služba Božja, pišu crkvene knjige, pa je to poče-tak pismenosti u Hrvata na svom jeziku i pismu. Tako suHrvati bili jedini europski narod koji je imao svetu misuna svom, umjesto na latinskom ili grčkom jeziku. Da-nas su, pak, Hrvati jedini narod u Europi koji ima pravoslužbe Božje na dva hrvatska idioma, tj. na standardnomhrvatskom i gradišćanskohrvatskom (Burgenland) u Aus-triji.

Crkva sv. Križa u Ninu

Hrvatski su knezovi ostavili u kamen uklesana svjedo-čanstva kakvih imaju samo najstariji narodi u Europi.To su poglavito natpisi s imenima i funkcijama vlada-ra, npr. » pro duce Trepim(ero) « - za kneza Trpimira.Branimir je ostavio više natpisa kao » dux Croatorum «- knez Hrvata, Višeslav posebnu krstionicu koja simboli-zira pristupanje hrvatskog naroda rimskoj crkvi, time i za-padnoj kulturi, a uz spomenuto ima još zapisa i hrvatskekamene plastike, posebnih hrvatskih crkava (Nin) i drug-dje.

3.2 Hrvatsko Kraljevstvo (925.−1102.)

Podrobniji članci o temama: Hrvatsko Kraljevstvo,Hrvatski kraljevi, i Starohrvatska kruna

Za vladanja Tomislava (910.−928.) Hrvatska je,uz Bugarsku, postala najjača država između Rimsko-Njemačkog Carstva i Bizanta. On je ustrojio jaku voj-sku i mornaricu, pobijedio najprije Mađare i protjeraoih preko Drave. Otada je ta rijeka stoljetna granica tihdvaju naroda. Svojoj državi sjedinio je Posavsku Hrvat-sku između Drave, Save i Kupe koja će se kasnije nazvatiSlavonijom, tj. zemljom Slavena, Slovina. Bilo je to uje-dinjenje dviju hrvatskih kneževina. Kao saveznik Bizan-ta pobijedio je Tomislav i bugarsku vojsku pa je dobiona upravu primorske gradove (Zadar, Split, Trogir, tzv.Bizantsku Dalmaciju) i tako zaokružio svoju državu odJadranskog mora do Drave i od Raše u Istri do Bosne iNeretve. Na vrhuncu moći okrunio se Tomislav za kralja

6 4 PERSONALNA UNIJA S UGARSKOM (1102.−1526.)

Hrvatski kralj u Splitu

(925.), a zatim na dva narodna crkvena sabora u Splituuredio odnose između splitske, latinske i ninske hrvatskebiskupije i na taj način ojačao unutarnje i crkvene prilike.

Bašćanska ploča

Iza Tomislava vladalo je Hrvatskom više kraljeva iz na-rodne dinastije od kojih treba istaknuti Držislava koji jeprvi dobio krunu iz Bizanta kao kralj Dalmacije i Hr-vatske (969.−997.), zatim Petra Krešimira IV. kada jeHrvatska bila teritorijalno na vrhuncu (1058.−1074.) iDmitra Zvonimira kada je najviše gospodarski i politič-ki napredovala (1074.−1089.). Svi su oni nosili prizna-tu titulu kraljeva Dalmacije i Hrvatske, upravljali boga-tim dalmatinskim gradovima, vladali plovnim putovimana moru, odupirali se i Veneciji i Bizantu. Iza vlada-nja Dmitra Zvonimira isklesana je povelja u kamenu, tzv.Bašćanska ploča s kraljevim imenom i kraljevskom titu-lom koja je sačuvana. Bio je to prvi spomenik pisan hr-vatskim jezikom i glagoljicom pa se otada računa ne samopočetak pismenosti, nego i hrvatske književnosti.

Darovnica

Zvonimira je za kralja okrunio izaslanik velikoga papeGrgura VII. i predao mu mač, žezlo i zastavu kao simbo-le vlasti. Bio je to prvi i posljednji hrvatski kralj koji setako krunio po europskim običajima toga doba. Položioje i prisegu vjernosti papi u kojoj stoji da je on vladarHrvatske i Dalmacije. Prema jednoj srednjovjekovnojkronici, Zvonimir je ubijen na saboru naroda koji nijehtio ići u križarski rat u Svetu zemlju. Uz tu nedokazanusmrt postoji i legenda prema kojoj je umirući kralj prok-leo Hrvate da nemaju više vladara narodne krvi. BudućiHrvati zaista nisu imali 9. stoljeća svoga vladara i svojenezavisne države, u narodnoj tradiciji se održala pretpos-tavka o postojanju Zvonimirova prokletstva.

4 Personalna unija s Ugarskom(1102.−1526.)

Podrobniji članak o temi: Hrvatska u personalnoj uniji sMađarskom

4.1 Personalna unija i Pacta conventa(1102.)

Podrobniji članci o temama: Bitka na Gvozdu, Pactaconventa, i Hrvatski vladari#Arpadovići

Budući je hrvatska narodna dinastija Trpimirovića (na-zvana po utemeljitelju knezu Trpimiru) izumrla, uslije-dila je potkraj 11. stoljeća borba za hrvatsko prijesto-lje. Oko udovice kralja Zvonimira, Jelene, skupljala seugarska, a oko novoizabranog kralja Petra narodna, hr-vatska stranka. U tim previranjima i sukobima ugarskisu kraljevi po feudalnom običaju nastojali baštiniti i hr-vatsku krunu. Naime, Jelena je bila iz ugarske dinastije

4.2 Jačanje domaćeg plemstva (1102.−1322.) 7

Pacta conventa

Oton Iveković: Smrt kralja Petra Svačića na gori Gvozdu 1097.godine

Arpadovića. Oni su nastojali vojničkim i političkim pu-tem dobiti Hrvatsku, pa su 1094. utemeljili Zagrebačkubiskupiju i postavili svoga pouzdanika za biskupa. Ugar-ski je kralj Koloman 1097. i s vojskom prodro u hrvatskui u bitki na Gvozdu (Petrovoj gori) pobijedio posljednjeghrvatskog kralja Petra koji je poginuo u boju. Kako uspr-kos tome nije uspio »na sablji« dobiti Hrvatsku, ugarskije kralj s Hrvatskom sklopio ugovor nazvan Pacta conven-

ta 1102. godine.

Kraljevina Hrvatska 1102.

Bio je to ugovor između hrvatskih velikaša i ugarskogakralja Kolomana iz dinastije Arpadovića. On se obve-zao da će poštovati poseban položaj i privilegije plem-stva i hrvatskog kraljevstva i kao potvrdu tome okrunitihrvatskom krunom. Doista, 1102. se u Biogradu krajZadra okrunio za hrvatsko-dalmatinskoga kralja. PremaPacta conventi Kraljevina Hrvatska i Kraljevina Ugarskabile su povezane samo osobom vladara, a to znači da jemeđu njima postojala klasična personalna unija. Dak-le Hrvatska je sačuvala svoju unutarnju upravu, poreze,svoj sabor, bana, pa je čak i kovala svoj novac, a to značida je zadržala osnovne elemente svoje državne posebnos-ti. Zemljom su u ime kralja upravljali njegovi namjesni-ci, ban ili herceg. Godine 1113., Koloman je hrvatsko-dalmatinskom krunom okrunio svoga sina Stjepana. Utim razdobljima prevrata Duklja zauzima granična po-dručja na istoku Hrvatske kraljevine, odnosno djelove da-našnje istočne i središnje Bosne.

4.2 Jačanje domaćeg plemstva(1102.−1322.)

Podrobniji članci o temama: Hrvatska pod Arpadovićima,Šubići, Frankapani, Babonići, i Nelipići

Nakon ulaska u personalnu uniju s Ugarskom, uveden jedrugi tip feudalizma. S vremenom slabi značaj starih hr-vatskih plemena koja su birala hrvatskog kralja, a na po-zornicu značajnih plemstava izlaze hrvatske plemenitaškeobitelji kao što su Frankopani i Šubići. Kasniji su kralje-vi nastojali povratiti utjecaj dajući povlastice hrvatskimgradovima. Upravitelj hrvatskih pokrajina zvao se ban.Ugarsko-hrvatska država bila je vrlo značajan faktor naprostoru između Rimsko-Njemačkog Carstva i Bizanta ikonkurent ojačaloj Veneciji na moru. Zajednički su seHrvati i Ugri odupirali svim okolnim neprijateljima, asredinom 13. stoljeća uspjeli su preživjeti veliku tatar-

8 4 PERSONALNA UNIJA S UGARSKOM (1102.−1526.)

Zlatna bula Bele IV., kojom je Gradec postao slobodni kraljevskigrad izuzet iz banske i županijske vlasti.

sku najezdu. Poslije nje počinju se graditi brojne utvr-de, jača domaće visoko plemstvo i proglašavaju prvi slo-bodni kraljevski gradovi među kojima se sve više isti-če Zagreb kao političko, crkveno i gospodarsko središteSlavonije, a od 16. stoljeća i čitave Hrvatske. Među fe-udalnim velikašima prednjače knezovi Krčki, kasnije na-zvani Frankopanima i Šubići Bribirski, kasnije Zrinski.Babonići su vladali Slavonijom, dok su bribirski kneževiiz loze Šubića stekli su najveći utjecaj, vladajući nad veli-kim dijelom Hrvatske, Dalmacije i Bosne. Njihovi velikivlastelinski posjedi u južnoj Hrvatskoj, prave države, bilisu gotovo neovisni od kralja, često su baš oni odlučivalio sudbini Hrvatske i čitavog kraljevstva.

4.3 Izdvajanje Bosne, postanak i jačanjeDubrovnika

Širenje bosanske države

Podrobniji članci o temama: Srednjovjekovna bosanskadržava i Dubrovačka Republika

Od 12. stoljeća sve se više pod vlašću hrvatsko-ugarskekrune utvrđuje istočna granica kao vazalna banovina,potkraj 14. stoljeća, pod Tvrtkom I., a širenjem grani-ca na okolne kraljevine izvan hrvatsko-ugarske države se

proziva i kraljevinom (1377.), iako potvrdu tog naslovaneće dobiti do 1461. To je zapadna orijentirana, katolič-ka banovina koje širenjem postaje obrambena zona pre-ma grkoistočnoj Srbiji. Tijekom skoro 3 stoljeća posto-janja ono oscilira u veličini, a oscilacije su povezane sastavovima lokalnog, hrvatskog, plemstva i odnosu premahrvatsko-ugarskom kralju. U drugoj polovici 13. stolje-ća ta banovina nestaje kao zasebni subjekt i dolazi podsredišnju vlast hrvatskih banova Šubića. S njihovim pa-dom u prvoj polovici 14. stoljeća, banovina se obnavlja.U Bosni se pojavljuje i katolička hereza (krstjani) kojupapa i hrvatsko-ugarski vladari smatraju krivovjernom iorganiziraju vojne akcije protiv nje nje.

Dubrovačke zidine

Na području južne Dalmacije koju su izvori nazivali iCrvenom Hrvatskom nastaje, jača, širi se trgovinom ipomorstvom potpomognuta još jedna hrvatska državi-ca . To je Dubrovačka Republika, koja nastaje na mjes-tu antičkog Ragusija. Stoljećima ona priznaje vrhovnuvlast Bizanta, hrvatsko-ugarske krune i od 16. stoljećaOsmanskog Carstva. Za svoju slobodu i trgovinu od Me-diterana do Britanije Dubrovčani plaćaju godišnji danak.Dubrovnik kao grad-država je važno središte, zapravo ža-rište hrvatske kulture, književnosti, umjetnosti, pa je zatokasnije slikovito nazivan »hrvatskom Atenom«.

4.4 Anžuvinci na hrvatsko-ugarskom pri-jestolju (1301.)

Podrobniji članci o temama: Hrvatska pod Anžuvincima,Hrvatski vladari#Anžuvinci, i Bosanska Banovina

Od 1102. do 1301. nose hrvatsku i ugarsku krunu vlada-ri iz dinastije Arpadovića, a kad je ona izumrla počinjeborba za nasljedstvo. U Hrvatskoj tada poput kraljevavladaju Šubići Bribirski, a čast »bana Hrvata« obnašaPavao I. Bribirski koji se od 1299. naziva i »gospo-darom čitave Bosne «. Njegov brat Mladen I. je 1300.otišao u Napulj i otud doveo u Zagreb Karla Roberta,sina Karla Martela iz dinastije Anžu (Anjou). Uskorosu ga slavonski plemići otpremili u Ostrogon u Ugarskojgdje je okrunjen za kralja krune sv. Stjepana, pa od1301. do 1409. hrvatsko-ugarskim prijestoljem vlada-ju Anžuvinci, podrijetlom Francuzi.Ta dinastija dala je dva snažna vladara, Karla Ro-

4.5 Protukraljevski pokret u Hrvatskoj (1382.−1432.) 9

Ludovik I. Anžuvinac ulazi u Zadar, prizor sa škrinje sv. Šimuna

Hrvatska nakon Zadarskog mira

berta (1301.−1342.) i njegova sina Ludovika I.,(1342.−1382.). Iako su Šubići Bribirski doveli Anžu-vince na prijestolje, Karlo Robert je uz pomoć ostalihhrvatskih velikaša slomio moć bribirskih knezova koji sugotovo obnovili hrvatsku državu kao u doba hrvatskih na-rodnih kraljeva od 925. do 1089.Poslije poraza i zatočenja bana Mladena II. Bribirskog(1322.) koji se titulirao kao ban Hrvata, Bosne, knezZadra i princip Dalmacije počela je jačati Bosna zaStjepana II. Kotromanića koji ju je kao vazal kralja KarlaRoberta dobio na upravu. Stjepan je proširio svoju vlastna tada hrvatske zemlje: Završje (Livno, Duvno, Glamoč)i Hum (s Neretvanskom krajinom) i počeo širiti Bosnu nazapad što su kasnije nastavili Tvrtko i Osmanlije.Za vladanja Ludovika I. ojačala je hrvatsko-ugarska kru-na i postala vodeća sila u srednjoj Europi. Najprije je Lu-dovik slomio moć hrvatskih velikaških obitelji (Nelipića iŠubića Bribirskih), a zatim vodio tri rata protiv Venecijeza hrvatsku obalu. Zadarskim mirom 1358. odbacio jeMlečane s istočne obale Jadranskog mora i uzeo u zaštitu

hrvatski Dubrovnik, tada trgovačkog konkurenta Veneci-je. Ratovao je sa Srbima oko Huma, a zatim prisilio bo-sanskog vladara Tvrtka I. Kotromanića da mu vrati kraje-ve koje je uzeo Stjepan II. Kotromanić (Završje, Hum).Ludovik je postao i kraljem Poljske pa se njegova vlastprotezala od Baltičkog do Jadranskog mora.

4.5 Protukraljevski pokret u Hrvatskoj(1382.−1432.)

Podrobniji članci o temama: Hrvatski vladari#Raznedinastije i Bosansko Kraljevstvo

Tvrtkov zlatnik

Poslije Ludovikove smrti (1382.) nastupilo je razdobljefeudalne anarhije, koja će potrajati četrdesetak godina.Protiv tzv. ženske vlade Ludovikovih nasljednika, kojitakođer žele vladati centralistički, digli su se Hrvati, tribrata Horvata i Ivan Paližna i počeli protucentralističkipokret uz pomoć bosanskog kralja Tvrtka I. koji te bor-be koristi za proširenje svoje vlasti. Međutim, to nastojeiskoristiti i Turci-Osmanlije koji se poslije poraza srpskevojske na Kosovu 1389. sve više ubacuju u Bosnu, a smora prijete Mlečani, koji žele poništiti Zadarski mir iz1358. godine.Kad je ženidbom 1387. postao hrvatsko-ugarskim kra-ljem Sigismund (Žigmund) Luksemburgovac, a 1391.umro Tvrtko I., zapravo obnovitelj stare hrvatske države,hrvatski otpor bio je osuđen na propast. Braću Horvate jepotukao Žigmund kod Dobora u Bosni 1394. i ponovno1408. porazio bosansku vojsku na istom mjestu. Dinas-tičke borbe iskoristila je Venecija i 1409. kupila odpretendenta na prijestolje hrvatsko pravo na Dalmaciju.Uzalud je hrvatski velikaš Hrvoje Vukčić Hrvatinić pozi-vao u pomoć Turke i pobijedio Žigmundovu vojsku 1415.kod Doboja u Bosni. Osmanlije su to iskoristile i prodr-

10 4 PERSONALNA UNIJA S UGARSKOM (1102.−1526.)

Hrvoje Vukčić Hrvatinić

le prvi put čak do Celja u Štajerskoj pljačkajući putemčitavu Hrvatsku.

4.6 Osmanlijska opasnost i agresija(1433.−1493.)

Podrobniji članci o temama: Jajačka banovina iSrebrenička banovina

Godine 1433. kralj Žigmund je shvatio da je velika opas-nost zaprijetila njegovim kraljevinama i od Osmanlija iod Mlečana. Zato je ustrojio tri obrambena tabora - po-dručja, prva u srednjoj Europi. Prvo, hrvatsko, koji je tre-balo braniti Hrvatsku i Dalmaciju, drugo, slavonsko, pre-ma rijeci Uni i treće, usorsko, za obranu sjeverne Bosnei Podunavlja. Bio je to začetak organizirane obrane pros-tora, koji će se u kasnijim stoljećima razviti kao Vojnakrajina, granica (Militärgrenze).Od 1458. do 1490. Hrvatskom i Ugarskom vlada kraljMatijaš Korvin, koji je sklopio s bosanskim kraljevimasavez protiv Osmanlija, a podržala ga je i Sveta Stolica.Međutim, u ljeto 1463. sultan Mehmed II. prodire u Bos-nu, a kako joj Matijaš nije mogao tada pomoći, Bosna je»šaptom pala «, tj. bez otpora. Već u jesen kralj Mati-

jaš prodro je do Jajca, oslobodio nekoliko gradova. Opetje obnovio obrambeni sustav, tzv. banovine, Jajačku uzrijeku Vrbas i Srebreničku u istočnoj Bosni. U doliniNeretve Hrvatsku je branila utvrda Počitelj. Budući su

Kralj Žigmund Luksemburški

Hrvatska (grb Dalmacije) u grbu kralja Matije Korvina

Osmanlije već 1393. osvojile Bugarsku, 1453. zauzeleCarigrad, 1459. Srbiju, na redu su tada bile Hercegovina,Hrvatska i Ugarska.

4.7 Stogodišnji hrvatsko-turski rat(1493.−1593.)

Podrobniji članci o temama: Stogodišnji hrvatsko-turskirat, Krbavska bitka, i Hrvatske zemlje pod osmanskomvlašću

U drugoj polovici 15. stoljeća nastavljaju se stalni na-

4.8 Na braniku srednje Europe - predziđe kršćanstva 11

Ostaci počiteljske tvrđave

padaji Osmanlija iz okupirane Bosne prema Hrvatskoj.Njih, zapravo, vode pretežito domaći, islamizirani bego-vi od kojih su mnogi donedavno bili katolicima. Bio jeto stalni mali rat na granici koga vode Turska i Hr-vatska. Tako su već 1465. oni osvojili Blagaj na Sani,nekoć grad hrvatskih velikaša Babonića i sjedište herce-ga Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Godine 1471. zauzimajuPočitelj na Neretvi, a 1482. pada i Herceg-Novi, posljed-nji slobodni dio Hercegovine. Uzalud je Nikola Iločki,hrvatski velikaš imenovan za kralja Bosne (1471.), a kraljMatijaš Korvin 1480. prodro u Bosnu čak do Sarajeva.

Osmanlijski prodori

U tim teškim vremenima Hrvati su uspjeli 1491. pobije-diti tursku vojsku koja se vraćala s pohoda u Kranjskoj.Ali sve je izgledalo izgubljeno kad je hrvatsko plemstvo1493. teško potučeno na susjednom Krbavskom polju.Međutim, poraz Hrvata na Krbavi bio je najava i početakstogodišnjeg obrambenog rata u kome su Hrvati hrabrobranili svaku stopu svoje zemlje. I dok su Osmanlije od1453. do 1482. osvojili Carigrad, srušili Bizantsko Car-stvo i pokorili brojne kraljevine, Hrvati su u stotinu godi-na izgubili pedesetak kilometara u dubini svoga prostora.Sačuvali su uski pojas svoje države koji su sami nazvali»ostatcima ostataka « nekoć slavnog hrvatskog kraljev-

stva.

4.8 Na braniku srednje Europe - predziđekršćanstva

Ban Petar Berislavić

Podrobniji članak o temi: Antemurale Christianitatis

Hrvatski sabor se 1494. sastao u hrvatskom gradu Bihaćui zamolio njemačko-rimskog cara Maksimilijana i papuAleksandra VI. za pomoć u obrani, jer će se, u protiv-nom morati Hrvati iseliti ili nagoditi s Turcima. Pomoćkoja je stizala nije bila dovoljna. Ali, rat je nastavljen,osobito kad je hrvatskim banom postao Petar Berislavić.On je 1513. uz Papinu pomoć potukao tursku vojsku kodDubice i tako dao nove nade. To je ponovio i 1518. kadje s vojskom prodro do hrvatskog Jajca i opskrbio ga ži-vežom i streljivom. Isto je učinio i iduće godine, a 1519.je papa Lav X. dao Hrvatskoj častan naziv predziđa kr-šćanstva (Antemurale Christianitatis). Međutim, idućegodine je Berislavić, koga su nazivali ocem i braniteljemdomovine, poginuo u turskoj zasjedi na » Vražjoj gori«(Plješivici).

4.9 Osmanlijska osvajanja i Mohačka bit-ka (1526.)

Podrobniji članci o temama: Pad Beograda (1521.) iMohačka bitka

Od 1521. do 1566. kad je vladao sultan Sulejman II.doživljavale su i Hrvatska i Ugarska najteže poraze u svo-joj povijesti i redom gubile brojne gradove i pokrajine.Najprije je 1521. pao Beograd, tada ugarski grad, na-zvan slikovito » zlatnim ključem, Ugarske «, a također iHrvatske i Slavonije. Osmanlije zauzimaju Srijem, a nji-

12 5 MEĐU ZEMLJAMA HABSBURŠKE KRUNE (1527.−1790.)

Hrvatska prije Mohačke bitke

hove snage iz Bosne nadiru u Dalmaciju i osvajaju Knin,Sinj i Skradin.Uzalud je 1522. knez Bernardin Frankopan Ozaljski uNürnbergu molio pomoć od njemačkog državnog sabo-ra, ona nije stizala. Godine 1525. njegov je sin KrstoFrankopan posljednji put spasio Jajce od pada u smionompohodu kome se divila ondašnja Europa.

Mohačka bitka, minijatura

Poslije Hrvatske na red je došla Ugarska. SultanSulejman II. poveo je glavninu svoje vojske preko Vu-kovara i Osijeka na sjever. Sagradili su poznati most naDravi i preko njega usmjerili svoje napadaje prema hab-sburškom Beču. Kralj Ludovik II. Jagelović se slabo pri-redio za obranu, primio je samo pomoć iz Slavonije, ahrvatsku vojsku nije čekao, nego je ušao u boj i doživio1526. strahoviti poraz kod Mohača na Dunavu. Poslijete katastrofe, koja je značila slom Jagelovića i preustroj-stvo hrvatsko-ugarskog kraljevstva, Osmanlije su imaleotvoren put prema Budimu i Beču. I Hrvati i Ugri suse nakon toga okrenuli svaki posebno za pomoć Europi.Prva na tom smjeru bila je habsburška Austrija iza kojeje stajalo Sveto Rimsko Carstvo, također pod Karlom V.Habsburškim.

5 Među zemljama Habsburškekrune (1527.−1790.)

Podrobniji članak o temi: Hrvatska pod Habsburzima

5.1 Izbor Habsburgovaca za hrvatske kra-ljeve (1527.)

Cetinska povelja Prvi poznati primjer uporabe hrvatskog grba

Podrobniji članci o temama: Kraljevina Hrvatska,Habsburg, Cetinski sabor, i građanski rat

Budući je kod Mohača poginuo i posljednji Jagelović,Ludovik II., kralj Ugarske i Hrvatske, a da je Habsbur-govcima već prije bila obećana ta kruna, i da su oni bilajedina realna snaga koja je mogla kako-tako organiziratiobranu, prirodno je bilo da ih Hrvati izaberu za svoje vla-dare. Osim toga, Habsburgovci su već i prije pomagaliu obrani Hrvatske jer je preko nje bio otvoren put pre-ma osvajanju austrijskih nasljednih zemalja (Štajerske,Kranjske, Koruške).Zbog svega toga Hrvati na Cetinu 1527. slobodnomvoljom i nezavisno od Ugarske biraju za svoga kraljaFerdinanda I. Habsburgovca, ali pod uvjetom da pomog-ne obranu Hrvatske i poštuje sve njene stare pravice i slo-bodu. Na taj način potvrđuju elemente svoje državnostii status slobodnog kraljevstva.Međutim, dio slavonskog plemstva bira kao i dio ugar-skog plemstva za svoga kralja erdeljskog vojvodu IvanaZapolju. Zbog toga izbija građanski rat koji će potra-jati sve do Zapoljine smrti 1540. godine. Za to vrije-me Osmanlije iz Bosne su stalno napadali i zauzeli 1528.Jajce kao prvu crtu obrane Hrvatske, a 1532. kreće glav-nina vojske prema Beču. Zaustavio ih je kod Kisega uzapadnoj Ugarskoj Hrvat Nikola Jurišić. Godine 1536.pada Požega, glavni stup obrane Slavonije, a iduće godine

5.2 Između osmanlijske agresije i mletačke okupacije 13

Ferdinand I.

i Klis, dotad neosvojiva tvrđava u obrani južne Hrvatske,Dalmacije.

5.2 Između osmanlijske agresije i mletač-ke okupacije

Podrobniji članci o temama: Hrvatske zemlje pod osman-skom vlašću, Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću, iDubrovačka Republika

Hrvati su u Habsburškoj Monarhiji sačuvali svoju samo-upravu, tj. Sabor kao predstavnika državno-pravne indi-vidualnosti hrvatskoga kraljevstva, bana na čelu vlade, alisu u stalnim ratovima izgubili veliki dio svoga povijes-nog, nacionalnog teritorija, osobito u istočnoj Slavoniji iPodunavlju, južnu Dalmaciju, Liku, Krbavu i svoje biv-še prijestolnice npr. Knin. Venecija je zaposjela grado-ve Split, Zadar, Šibenik i druge pa je slobodan bio samoDubrovnik, ali je i on 1526. morao priznati osmanlijsku

Crkva sv. Spasa u Dubrovniku iz 1520.

vrhovnu vlast i plaćati godišnji danak. Hrvatska je tada,skupa s Ugarskom, bila predstraža, branič srednje Euro-pe, a jedan dio njenog teritorija na granici bio je izuzet izbanske vlasti i od njega uređene obrambeni kordon premaokupiranoj Bosni, nazvan Vojnom krajinom, ili granicompod izravnom vojničkom upravom iz Graza i Beča.

Zadarska kopnena vrata iz 1543.

Na stotine tisuća Hrvata odveli su Turci i prodali kao rob-lje na Istoku, isto tako je velik broj Hrvata pobjegao u aus-trijske zemlje: u Ugarsku, Italiju, Češku pa i danas tamožive njihovi ostatci kao gradišćanski, mađarski, slovački,moravski, rumunjski i talijanski (Molise) Hrvati. Na nji-hova ognjišta su najprije Osmanlije, a zatim generali Voj-ne krajine naselili na tisuće neslavenskih Vlaha-stočara imali broj Srba. Tako je Hrvatska izgubila i dijelove teri-torija i vise od polovice svog stanovništva. Bivši dijelovihrvatskog teritorija pripadali su tada trima velesilama to-ga doba, habsburškoj Austriji, zatim dio koji su zauzeliOsmanlije i obalni pojas na kom su gospodarili Mleča-ni. Dakle, hrvatski državni teritorij bio je pod upravomCarigrada, Venecije i Beča, koji je putem svojih generalaupravljao Vojnom krajinom, ali je Hrvatskoj ipak prizna-vao status kraljevine.

14 5 MEĐU ZEMLJAMA HABSBURŠKE KRUNE (1527.−1790.)

5.3 Nastavak stogodišnjeg rata - sigetskabitka (1566.)

Tvrđava Nehaj, vojna utvrda senjskih uskoka

Podrobniji članci o temama: Hrvatski vlada-ri#Habsburgovci (1527. - 1918.) i Bitka kod Sigeta

Habsburgovci su skupili veliku vojsku i 1537. nastojaliosloboditi Slavoniju, ali je njihov vojskovođa Ivan Kat-zianer teško potučen kod Gorjana. Osmanlije nastavlja-ju prodore i do 1552. osvajaju Moslavinu, Viroviticu,Čazmu i dolaze do najzapadnije točke, do rijeke Česme.Tu se granica stabilizirala. Hrvati podižu za obranu ut-vrdu Sisak, a na moru se u Senju utvrđuju uskoci koji sunapustili Klis.

Nikola Š. Zrinski

Godine 1556. su Turci-Osmanlije zauzeli Kostajnicu, na-zvanu vratima Hrvatske . Hrvatska u idućih dva deset-ljeća gubi Banovinu i umjesto Une posljednja crta obraneprelazi na Kupu gdje dominira utvrda Sisak.U tim protuturskim ratovima svu težinu borbe nosili suhrvatski plemići i velikaši, poglavito Zrinski, Frankopani,Erdődyji i drugi. Oni su svojom upornošću i junaštvomčesto iznenađivali i tursku i austrijsku stranu i postiza-li zapažene pobjede koje su davale snagu za nove borbe.Međutim, junački otpor Nikole Šubića Zrinskog u Sigetu(u Ugarskoj) kada je 1566. zadržao i iscrpio golemuosmanlijsku silu i spasio Beč, zadivio je tadašnju Euro-pu. Stoga je dobio laskavi naziv »hrvatskog Leonide«, adanas ga i Hrvati i Mađari smatraju svojim nacionalnimjunakom.

5.4 Ostaci ostataka i slom Osmanlija kodSiska (1593.)

Podrobniji članci o temama: Seljačka buna i Bitka kodSiska

Ostaci ostataka nekad slavnog hrvatskog kraljevstva

Smaknuće Matije Gupca, Oton Iveković

Godine 1573. na susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu

5.5 Postanak Hrvatsko-slavonske Vojne krajine (16. st.) 15

zbog povećanje renti i terora Franje Tahija, izbila jeseljačka buna pod vodstvom Matije Gupca, koja je ugu-šena u krvi.Bosanski sandžak-beg Ferhad paša počeo je s osvajanjemkrajeva između Une i Kupe i u porječju rijeke Gline. Po-bijedio je kod Budačkog 1575. pa 1577. zauzeo hrvat-ske gradove - utvrde: Kladušu, Ostrožac i Zrin, a odmahzatim i Gvozdansko. To je upravo onaj prostor koji senajviše usjekao u središnju Hrvatsku u smjeru Karlovcakoji je za obranu odmah zatim podignut. U hrvatskimrukama ostao je u pozadini još samo Bihać s okolicom.

Toma Erdődy

Ipak, od 1584. je i hrvatska vojska dobila nekoliko bi-taka i najavila konac osmanlijske osvajačke plime. Kadje 1580. Bosna postala pašalukom, Osmanlije se nastojeproširiti i dalje na hrvatsko tlo. To je pokušao islamizira-ni Hasan paša Predojević, koji je odlučio zauzeti Sisak,tada ključ Hrvatske . Najprije je osvojio Bihać, a za-tim podigao na Kupi novu Petrinju, da bi zaobišao Sisak.Preostalih 16.800 km2 teritorija nazvano je »ostacimaostataka nekad slavnog hrvatskog kraljevstva« (reliquiaereliquiarum olim inclyti regni Croatiae).Ipak, Predojević nije uspio uzeti Sisak ni 1592., ni 1593.,nego je, naprotiv, doživio sa svojom velikom vojskom

katastrofalan poraz na ušću Kupe u Savu, na sisačkomotoku . Bila je to dotad najveća pobjeda kršćanske voj-ske i godina propasti za Turke-Osmanlije, poglavitoislamizirane Bošnjane, a najveći uspjeh hrvatskog banaTome Erdődyja koga je slavila čitava katolička Europa.Sisak je tada spasio srednju Hrvatsku, poglavito Zagrebod osvajanja i presijecanja njena teritorija.

5.5 Postanak Hrvatsko-slavonske Vojnekrajine (16. st.)

Sisačka tvrđava

Podrobniji članci o temama: Vojna krajina, Hrvatskavojna krajina, i Slavonska vojna krajina

Za obranu Hrvatske i Slavonije od stalnih osmanlijskihupada ustrojene su kapetanije u Senju, Ogulinu, Bihaću,Hrastovici, Žumberku, Ivaniću, Križevcima i Koprivnicii tako je pokriveno područje od mora do Drave. Doksu Hrvati za obranu utvrdili Sisak, Habsburgovci su za tesvrhe izgradili Karlovac (1579.). Sve kapetanije u Hr-vatskoj uskoro su se uredile kao Karlovačka ili Hrvatskakrajina, a u Slavoniji kao Varaždinska krajina. Njihovuupravu i financiranje preuzeli su izravno Habsburgovci,a njihovi generali su upravljali njima iz Graza, a kasnijeiz Beča. Bio je to čitav niz, pravi sustav vojničkih ut-vrda, stražarnica (čardaka) koje su imale obrambenu, alii dojavnu službu. Isto je uređeno i u južnoj Ugarskoj iErdelju.Između Hrvatske i Slavonske krajine, u Pokuplju, os-tavljen je pojas utvrda pod izravnom vlašću hrvatskogbana pa je stoga nazvan Banskom krajinom ili danasBanovinom. Kasnije su tu postojale pukovnije ili regi-mente Glina i Petrinja. Osnovni problem Vojne krajinebilo je financiranje, naoružavanje, ali i naseljavanje pus-tih područja. Budući je vojničko-krajiška uprava ta po-dručja izuzela, točnije otela iz vlasti hrvatskog Sabora ibana, ona je od kraja 16. i tijekom 17. stoljeća tu naselilaVlahe kojima je morala dati neke privilegije, npr. 1630.tzv. Vlaški zakon za Varaždinsku krajinu. Vlasi, koji subili nomadi, pravoslavne vjere, često su se bunili, a aus-

16 5 MEĐU ZEMLJAMA HABSBURŠKE KRUNE (1527.−1790.)

Karlovac

trijska ih je uprava koristila i za pritisak na Hrvate koji sunastojali sačuvati svoja staleška prava. Budući pokušaji sprelaskomVlaha na grkokatoličku vjeru nisu uspjeli (uni-ja), te da se oni nisu uklopili u hrvatsko društvo, ostali su,strano tijelo na području hrvatske države.

5.6 Urota i smaknuće Zrinskog i Franko-pana (1671.)

Podrobniji članci o temama: Žitvanski mir, OpsadaNovog Zrina, Vašvarski mir, i Zrinsko-frankopanskaurota

Poslije turskog poraza pod Siskom nastavljen je dugogo-dišnji rat između Habsburgovaca i Osmanlija u kome sudjelatno sudjelovali i Hrvati pod svojim banovima. Prviput su kršćanske snage održale ravnotežu, izborile neko-liko pobjeda, a Žitvanskim mirom 1606. Hrvatskoj suvraćeni Čazma, Petrinja i Moslavina. Počelo je povlače-nje Bošnjana i regresija osmanlijskih napadaja. Bio je to,ujedno, znak Vlasima, koji su dotada masovno sudjelova-li u njihovim pohodima, da napuste stranu koja je počelagubiti i počnu brojnije seliti na kršćansku, habsburškustranu, na hrvatski povijesni prostor.Zatišje na istočnoj granici iskoristili su Habsburgovci zaratove u Europi gdje su morali sudjelovati hrvatski ple-mići, vojnici i krajišnici, u Tridesetogodišnjem ratu od

Oproštajno pismo Zrinskog

Mačevi, kojima su pogubljeni

1618. do 1648. godine. Tu su se istaknuli posebice braćaZrinski, tada najmoćniji hrvatski velikaši i hrvatski bano-vi. Oni su, kao i čitava Hrvatska, zahtijevali ofenzivu naistoku i vraćanje još uvijek okupiranih hrvatskih pros-tora, poglavito poslije poraza Turaka kod sv. Gotharda1664. Tada su Habsburgovci, kao pobjednici, sklopili ne-povoljan mir s Osmanskim Carstvom.Budući je mir u Vašvaru potpisan bez znanja i sudjelova-nja Hrvata bio je to povod braći Zrinskima da se povežus ugarskim velikašima i pruže otpor nezakonitim i cen-tralističkim postupcima Habsburgovaca. Zato su zatražilipomoć od Francuske, Poljske, Venecije, Turske, ali su bi-li iznevjereni, proglašeni uskoro i zavjerenicima, a 1671.su ban Petar Zrinski i knez Fran Krsto Frankopan, koji suna vladarevu riječ došli u Beč, smaknuti u Bečkom No-vom Mjestu (Wiener Neustadt) kao veleizdajice, a njiho-va golema imanja su opljačkana i zaplijenjena. Bio je toslom glasovitih hrvatskih velikaša, ujedno i kraj njihovaroda.

5.8 Pragmatička sankcija (1712.), prosvij. apsolutizam 17

Smaknuće Zrinskog i Frankopana

5.7 Oživjela Hrvatska i mir u Srijem.Karlovcima (1699.)

Mir u Srijemskim Karlovcima

Podrobniji članci o temama: Mir u Srijemskim Karlovci-ma i Kraljevina Slavonija

Osmanlije su posljednji put 1683. skupile golemu voj-sku i opkolile Beč, ali su ga ovaj put spasili Poljaci. Tur-ska vojska se povlačila u neredu, a za njom su nastupiliAustrijanci, Mađari, Hrvati i drugi. Počeo je veliki ratza oslobođenje u kojem je sudjelovao čitav hrvatski na-rod pa je u idućih 15 godina oslobođena čitava Slavonija,Banovina, Lika, Gacka i Krbava. Pojedini su vojskovo-đe izveli prodore do Sarajeva u Bosni, te čak do Skopja,ali su se morali povući zbog francuskih napadaja na hab-sburške posjede u Njemačkoj. Unutar bivših osmanlij-skih posjeda buknuli su ustanci pokorenih naroda, broj-nih hajdučkih družina, a izvana je napredovala hrvatska icarska vojska.U tim borbama istaknuli su se u Slavoniji franjevac LukaIbrišimović i u Lici svećenik Marko Mesić. Oni su vodi-li ne samo ustanak, nego okupljali i naseljavali narod naoslobođena podrucja. Prema prvom povoljnom, zapra-vo pobjedničkom, miru u Srijemskim Karlovcima 1699.oslobođena je čitava Ugarska. Hrvatska vojska je vratilaokupirani dio Slavonije i Srijema, kao i prije spomenuti

Oživjela Hrvatska (Croatia rediviva) nakon mira u SrijemskimKarlovcima 1699.

banovinsko-lički prostor. Hrvatska, koja je osmanlijskimosvajanjima privremeno izgubila četiri petine svoga povi-jesnog teritorija povećala se tada za više nego dvostrukoi imala oko 40.000 km2. Istodobno su brojni muslima-ni i islamizirani katolici kao i grko-istočni Vlasi pobje-gli u Bosnu i Hercegovinu, a otud je više desetaka tisućakatolika-Hrvata, tzv. Šokaca prešlo Savu i naselilo se uSlavoniji i Podunavlju. Usprkos tome što je Venecija kaosudionik rata uspjela proširiti posjede na štetu hrvatskihpovijesno-etničkih teritorija u Dalmaciji, ipak se prihva-tilo mišljenje sudionika zbivanja Pavla Rittera Vitezovićakako je to bila »oživjela Hrvatska« (Croatia rediviva).

5.8 Pragmatička sankcija (1712.), prosvij.apsolutizam

Podrobniji članci o temama: Hrvatska pragmatičkasankcija, Trenkovi panduri, i Prosvijećeni apsolutizam

Budući Karlo VI. Habsburški nije imao muškog potomkapostojala je mogućnost podjele njegove države. U željida to spriječi, nastojao je osigurati prijestolje svojoj kćer-ki Mariji Tereziji. U tome je dinastiji pomogao Hrvatskisabor, koji je donio akt nazvan Pragmatičkom sankcijomkojom, nezavisno od Ugarske, priznaje žensku lozu naprijestolju. Tim činom su Hrvati, kao i 1102. i 1527. is-tupili samostalno, kao kraljevstvo i svojom voljom, a nesilom, izabrali vladara. Tome su se protivili Ugri smatra-jući da to mogu samo oni učiniti i u ime Hrvata. Među-tim, ipak su 1715. morali priznati kako se Ugarski saborne može miješati u poslove Hrvatskog sabora.Marija Terezija je vodila austrijski nasljedni rat protivPruske u kojem su se istaknuli Hrvati pod vodstvom ba-runa Franje Trenka, a zatim i Sedmogodišnji rat. U obarata sudjelovali su djelatno hrvatski krajišnici. Kako biizvukla iz Vojne krajine što više vojnika, Marija Tere-zija je tijekom nasljednog rata (1746.) dala reformiratihrvatsko-slavonsku Vojnu granicu (krajinu) i preustrojilaih na pukovnije i satnije. Morala je po povijesnom pra-vu vratiti od Osmanlija oslobođenu Slavoniju pod vlastHrvatskog sabora i bana (1745.) i obnoviti starodrevni

18 5 MEĐU ZEMLJAMA HABSBURŠKE KRUNE (1527.−1790.)

Marija Terezija

Hrvatsko-slavonska Vojna krajina

hrvatski županijski sustav.U unutarnjoj politici Marija Terezija je nastojala proves-ti mjere tzv. prosvijećenog apsolutizma, ali je provodilai nasilnu centralizaciju, nije sazivala hrvatski niti ugarskisabor i upravljala je, kao i njezin sin Josip II., patentimaili privremenim naredbama. Iako je učinila mnogo napodručju školstva, gospodarstva, pa i uvela urbare putemkojih se uređuju i olakšavaju kmetske feudalne obvezeipak Hrvatski sabor nije prihvaćao habsburšku centrali-zaciju i germanizaciju, pogotovo u doba njena sina JosipaII. (1780.−1790.).

5.9 Povezivanje s Kraljevinom Ugarskom(1790.)

Podrobniji članak o temi: Kraljevina Ugarska

Barun Franjo Trenk

Kralj Josip II.

Poslije desetogodišnje centralizacije, germanizacije i ap-solutizma Josipa II. koji je nastojao stvoriti europsku injemačku Austriju i negirati sva staleška prava i Hrvat-ske i Ugarske, odlučili su Hrvati na svom saboru da se što

5.11 Hrvatski narodni preporod (1830.−1848.) 19

čvršće povežu s Ugrima i tako zajednički pruže otpor timnastojanjima iz Beča. Posljedica toga je zajednička vla-da na koju su Hrvati prenijeli dio svojih prava sve dok sene oslobode i od Osmanlija i Venecije te tako ujedine svehrvatske zemlje (1790.). Bio je to privremeni potez kogasu u Ugarskoj iskoristili i htjeli uskoro Hrvatskoj namet-nuti svoj jezik, zakone i upravu. Otada počinje političkaborba Hrvata na dvije strane: protiv mađarskog hegemo-nizma i austrijskog centralizma i germanizacije. Hrvatskise narod našao u tjesnacu između Beča i Pešte i tako ćeuglavnom biti sve do sloma austrijske carevine (od 1867.Austro-Ugarske Monarhije) 1918. godine.

5.10 Propast Venecije (1797.) i Dubrovni-ka (1806.)

Ilirske pokrajine

Marmontov dekret o ukinuću Dubr. Republike

Podrobniji članci o temama: Hrvatske zemlje pod francu-skom vlašću, Ilirske pokrajine, i Kraljevina Dalmacija

Poslije Francuske revolucije počeli su Napoleonski rato-vi, koji su zahvatili i Hrvatsku. U njima je 1797. nestalo

Venecije, a njene posjede na istočnoj obali Jadranskogmora uzela je Austrija, pa su se tako pod vlašću iste kru-ne ujedinile Hrvatska i Slavonija s Dalmacijom. Francuzisu te krajeve 1805. oteli od Austrije, a 1809. su u novomratu zaposjeli još i Hrvatsku južno od Save i tu stvorili tzv.Ilirske provincije koje su postojale do 1813. godine.Napoleonova vojska ušla je 1806. u Dubrovnik da bi gazaštitila od pljačke Rusa i Crnogoraca, a 1808. progla-sila da je Dubrovačka Republika prestala postojati. Izaporaza Napoleona svi su ti krajevi, skupa s Bokom ko-torskom ušli u sastav Austrije pa su se tako gotovo svehrvatske zemlje našle u sastavu iste - habsburške krune.

5.11 Hrvatski narodni preporod(1830.−1848.)

Podrobniji članci o temama: Hrvatski narodni preporod iIlirski pokret

Hrvatski preporod, Vlaho Bukovac

Pod utjecajem slabljenja feudalnog društva poslijeFrancuske revolucije, ali i zbog pritisaka germanizaci-je i mađarizacije te unutarnjeg razvoja, bogate kulturei državnopravne tradicije, Hrvati su od 1830. do 1848.ubrzali svoj narodni preporod. Zahvaljujući nastojanji-ma Ljudevita Gaja, a osobito Janka Draškovića, te pre-dradnjama zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca,Hrvati su normirali svoj književni jezik i pismo, pokre-nuli novine, moderne časopise, ustrojili nacionalne usta-nove, odbacili službeni latinski, nisu prihvatili nametaninjemački i mađarski jezik i od 1847. uzeli u službenuuporabu samo svoj - hrvatski jezik. Na taj način su oku-pili oko Zagreba sve hrvatske zemlje, utjecali na preporodHrvata u Dalmaciji, Istri, Bosni i Hercegovini i Bačkoj.Slovenci su djelomice prihvatili ideje ilirskog pokreta, alisu Srbi odbacili i neutralno ilirsko ime i istupali samo podsrpskim imenom i idejom o stvaranju samostalne Srbije,a uskoro i tzv. Velike Srbije na račun Bosne, Hercegovi-ne, Hrvatske, Bugarske, Makedonije i Albanije.

20 5 MEĐU ZEMLJAMA HABSBURŠKE KRUNE (1527.−1790.)

5.12 Revolucija (1848.), neoapsolutizam(do 1860.)

Jelačićeva ujedinjena Hrvatska

Podrobniji članci o temama: Hrvatska u Revoluciji 1848.,Zahtijevanja naroda, Josip Jelačić, Hrvatski sabor 1848.,i Revolucija u Mađarskoj 1848.

Prva službena uporaba hrvatske zastave

Prijelaz banske vojske preko Drave 1848.

Revolucija 1848. zahvatila je i Habsburšku Monarhiju,posebice Beč, Ugarsku i Hrvatsku. Hrvatski narod je do-nio svoja »Zahtijevanja«, zapravo politički program, a za

Hrvatski sabor 1848., Weingärtner

Josip Jelačić

bana je postavljen pukovnik Josip Jelačić. On je prekinuosve odnose s Ugarskom, poglavito odbacio onu odluku ozajedničkoj vladi iz 1790., ukinuo kmetstvo, ustrojio sa-mostalnu hrvatsku vladu. Na prijetnje iz Mađarske počeose spremati za obranu zemlje. Budući je Jelačić bio hr-vatski ban, krajiški zapovjednik, a kako je imenovan zaguvernera Rijeke i Dalmacije, oko njega se okupila čita-va Hrvatska.U Ugarskoj je izbila revolucija koja nije priznavala ni je-dan drugi narod osim Mađara, a oružjem su zaprijetiliHrvatima pa je to dovelo i do zbližavanja Hrvata i Srba ujužnoj Ugarskoj (Bačkoj). Uskoro je izbio pravi rat izme-đu Hrvata i Mađara, ali tek nakon neuspješnih pregovorai uz suglasnost bečkog dvora. Jelačić je s hrvatskom voj-skom prešao Dravu, vratio hrvatsko Međimurje, a potomstupio na ugarsko tlo, ali je poslije nekoliko bitaka morao

6.1 Hrvatsko-ugarska nagodba (1868.) i Trojednica 21

ratovati i za obranu dvora i Austrije.Kada je uz pomoć Rusa slomljena mađarska revolucija,novi vladar Franjo Josip I. je proglasio apsolutizam kojije nametnut svim austrijskim nasljednim zemljama ali iHrvatima koji su pomagali Habsburgovcima kao i Mađa-rima koji su digli revoluciju. Za postojanja apsolutizmaJelačić je i dalje ostao banom i nastojao koliko je bilomoguće pomoći Hrvatskoj na gospodarskom području iodvajanju hrvatske katoličke biskupije od ugarske crk-vene uprave. Zagreb tada postaje jedinstveni grad i kaonadbiskupsko sjedište postaje glavni grad i integracijskosredište svih Hrvata.

6 U Austro-Ugarskoj Monarhiji(1868.−1918.)

Podrobniji članak o temi: Hrvatska u Austro-Ugarskoj

6.1 Hrvatsko-ugarska nagodba (1868.) iTrojednica

Ante Starčević

Podrobniji članci o temama: Hrvatski sabor 1861.,Hrvatski sabor 1865. – 1867., Hrvatsko-ugarska nagod-ba, Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija,i Kraljevsko hrvatsko domobranstvo

Poslije poraza Austrije 1859. u Italiji, vladar je mo-rao ukinuti apsolutizam, vratiti ustavno stanje, a unutar

Najpoznatiji prikaz grba Trojednice (lijevo) na krovu crkve sv.Marka u Zagrebu

Monarhije sve se više raspravljalo o centralizmu ili fede-ralizmu. Godine 1861. sazvan je Hrvatski sabor koji jezahtijevao sjedinjenje svih hrvatskih zemalja, tj. čitaveKraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Sabor je od-bio ulazak u bečko Carevinsko vijeće, a time i mogućunagodbu s Austrijom i opet se približio Ugarskoj, ali poduvjetom da priznaju teritorijalnu cjelokupnost i ravno-pravnost Hrvatske. Tada se prvi put pojavljuju modernepolitičke stranke, prvi put je iznesena ideja o nezavisnojhrvatskoj državi (Ante Starčević, Eugen Kvaternik). Istotako su prvi put istupili i Srbi zahtijevajući podjelu držav-nog suvereniteta s Hrvatima, te svoje ime za jezik, svojepismo, ćirilicu kao službeno i drugo.

Nagodba (tekst)

Poslije novog poraza u ratu protiv Italije i Pruske 1866.,Austrija se kao centralistička država morala ustrojiti kaodvojna monarhija: podijeliti na Austriju i Ugarsku, od-nosno službeno Austro-Ugarsku. Budući su Hrvati imalisvoja stoljetna prava, državnopravnu individualnost i sta-

22 6 U AUSTRO-UGARSKOJ MONARHIJI (1868.−1918.)

tus kraljevine, morali su se Hrvati i Mađari 1868. poseb-no nagoditi. Tada je izdan poseban akt zvan Hrvatsko-ugarska nagodba, kojom se Hrvatima priznaje državno-pravna posebnost i autonomni unutarnji poslovi (uprava,sudstvo, školstvo, vjerski poslovi) te posebni državni sim-boli i vojska (domobranstvo). Iako Hrvati nisu bili timezadovoljni, takav status u Austro-Ugarskoj nije imao nijedan drugi narod (npr. Česi, Poljaci, Rumunji).

6.2 Sjedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom(1881.)

Podrobniji članci o temama: Rakovička buna,Trojednica#Doba modernizacije, i Bosna i Hercego-vina u Austro-Ugarskoj

Rakovička pogibija, Oton Iveković

Iako Hrvatsko-ugarska nagodba nije bila sasvim povolj-na poglavito na području gospodarstva, poreza i pro-meta, ipak je zemlja napredovala i modernizirala seu doba bana pučanina i reformatora Ivana Mažuranića(1873.−1880.). U to doba je Austro-Ugarska dobila naBerlinskom kongresu protektorat u Bosni i Hercegovini(1878.) pa se tako čitav hrvatski narod našao u jednojdržavi. Kada je 1881. ukinuta Vojna krajina ili grani-ca, vraćeni su njeni dijelovi po povijesnom pravu maticizemlji Hrvatskoj čije je upravno, političko i kulturno sre-dište bio Zagreb. Međutim, Dalmacija, Boka kotorskai Istra bile su i dalje u austrijskom dijelu Monarhije, aRijekom kao lukom i Međimurjem upravljala je Ugarska,iako je Hrvatski sabor radio na ujedinjenju svih hrvatskihzemalja. Tako je ostalo sve do raspada Austro-Ugarske.Sjedinjenjem Vojne krajine 1881. povećao se broj Srba uHrvatskoj. To su bili potomci spomenutih Vlaha-stočarakoji su za turske agresije naseljavani u hrvatskim zemlja-ma, a tijekom 19. stoljeća su zbog iste grkoistočne vjereprihvatili srpsku nacionalnu pripadnost. Oni su zahtije-vali podjelu suvereniteta s Hrvatima, te kulturnu i poli-tičku autonomiju. Jedan njihov dio, na poticaj iz Srbije,radio je na odvajanju bivših teritorija Vojne krajine i nanjenom sjedinjenju s Kraljevinom Srbijom.

Ivan Mažuranić

Hrvatske zemlje u Austro-Ugarskoj, Hrvatska i Slavonija uTranslajtaniji, Istra i Dalmacija u Cislajtaniji. Bosna i Herce-govina je bila austro-ugarski kondominij.

Bio je to dobro poznati velikosrpski program u koji suoni osim dijelova Hrvatske uključivali Bosnu i Hercego-vinu, Kneževinu Crnu Goru, Makedoniju itd. Ta poli-tička i osvajačka nastojanja Srba i Srbije, nazvana i tzv.srpskim pitanjem, dugo su bila uzrokom nestabilnosti.

6.3 U trokutu između Beča, Budimpešte iBeograda

Podrobniji članci o temama: Južnoslavenska ideja,Narodna stranka, Hrvatsko državno pravo, Stranka

6.4 Politika novog kursa-prema Beogradu (1903.) 23

Županijski sustav u Trojednoj Kraljevini nakon sjedinjenja Vojnekrajine

prava, Trojednica#Héderváryjevo doba (1883.−1903.),Posjet Franje Josipa Zagrebu, i spaljivanje mađarskezastave 1895.

Strossmayer

Poslije hrvatskog narodnog preporoda nastaju u Hrvat-skoj političke stranke od kojih je najjača Narodna stran-ka, koju vodi poznati biskup Josip Juraj Strossmayer. Tastranka radi na prosvjetnom uzdizanju Hrvatske i okup-ljanju svih Južnih Slavena oko Zagreba na temelju tzv.južnoslavenske ideje ili južnoslavenstva. Od 1861. pos-toji i Stranka prava, koja je za samostalnu hrvatsku drža-vu i protiv nagodbe s Austrijom, Ugarskom ili Srbijom.U toj političkoj borbi u trokutu između Beča, Budimpešte

Živio kralj, Bukovac. Doček Franje Josipa u Zagrebu 1895.

i Beograda i nastojanju oko ujedinjenja svih hrvatskih ze-malja u Hrvatskoj je jačala južnoslavenska ideja, koja jebila usmjerena na izlazak iz Austro-Ugarske i formiranjezajedničke države Južnih Slavena.Konac 19. i početak 20. st. u Hrvatskoj je prote-kao u protumađarskim istupima hrvatske oporbe, poput1883. kad su u Zagrebu zbačeni nezakoniti mađarskigrbovi i natpisi, a zatim je čitavu srednju Hrvatsku za-hvatio protumađarski narodni pokret, koji je ugušila voj-ska. Godine 1895. zagrebački su studenti spalili mađar-sku trobojnicu kao simbol mađarizacije. To su ponovili1903. i hrvatski seljaci kad je izbio drugi protumađarskinarodni pokret i odstupio ban mađarizator grof Khuen-Héderváry. Budući su lokalni Srbi u Zagrebu u svom gla-silu »Srbobran« objavili pamflet u kome su navijestili Hr-vatima rat do uništenja, izbile su u Zagrebu 1902. i prveprotusrpske demonstracije.

6.4 Politika novog kursa-prema Beogradu(1903.)

Podrobniji članci o temama: Narodni pokret 1903. go-dine, Politika novog kursa, Riječka rezolucija, Zadarskarezolucija, i Hrvatsko-srpska koalicija

Drugi i narodni pokret 1903. godine aktualizirao je neri-ješeno hrvatsko pitanje u dvojnoj Austro-Ugarskoj. Nje-ga su podržavali Hrvati iz Dalmacije i Istre koji su biliu sastavu Austrije, a priključili su im se Slovenci i drugi

24 7 U MONARHISTIČKOJ JUGOSLAVIJI (1918.−1941.)

slavenski narodi u Monarhiji. U toj akciji potpore Hr-vatskoj istaknuli su se hrvatski političari iz Dalmacije,poglavito Frano Supilo i Ante Trumbić. Oni su 1905.pokrenuli tzv. politiku »novog kursa«, koja je predviđa-la okupljanje svih oporbenih stranaka, kako Srba u Hr-vatskoj i Dalmaciji, tako i Mađara u Ugarskoj i Talija-na u Monarhiji. Potkraj 1905. sastali su se u Rijeci hr-vatski oporbeni političari i objavili Riječku rezoluciju, aodmah zatim i srpski političari objavljuju u Zadru svo-ju Zadarsku rezoluciju. Oni podržavaju politiku »novogkursa«, ali zahtijevaju priznanje Srba kao konstitutivnognaroda.Odmah zatim oblikuje se Hrvatsko-srpska koalicija, kojadobiva većinu na izborima (1906.). Najuglednija ličnostKoalicije bio je Hrvat Frano Supilo, ali njega vještom ilukavom politikom potiskuje hrvatski Srbin Svetozar Pri-bićević, koji radi u suradnji sa srbijanskom vladom u Be-ogradu i usmjerava Koaliciju prema zajedničkoj državisa Srbijom.

6.5 Hrvatska u Prvom svjetskom ratu(1914.−1918.)

Prijelaz domobrana preko Drine 1914.

Podrobniji članci o temama: Hrvatska u Prvom svjetskomratu i Predložak:Hrvatska u Prvom svjetskom ratu

Srbija je izašla kao pobjednica u Balkanskim ratovi-ma (1912.−1913.), znatno proširila svoj teritorij i od-mah nakon obračuna s Turskom i Bugarskom planiralaSarajevski atentat, koji je bio povod I. svjetskom ratu1914. godine. Srbija je u početku uspješno ratovala uz-duž Drine, a onda je 1915. okupirana i morala se s voj-skom povući skupa s Crnom Gorom na otok Krf i u Grč-ku odakle je 1917. sa zapadnim saveznicima krenula uproboj solunskog bojišta, zatim oslobađanje svog terito-rija i osvajanje (gotovo bez otpora) Bosne i Hercegovine,dijelova Hrvatske i Austro-Ugarske.Većina oporbenih političara sa Supilom i Trumbićem načelu pobjegla je 1914. u Italiju, Francusku, Engleskui ustrojila tzv. Jugoslavenski odbor za oslobađanje Juž-nih Slavena u Austro-Ugarskoj i za suradnju sa Srbijom.Zbog zastupanja federalizma u novoj državi napustio jeOdbor Supilo i uskoro umro. Srbijanski predsjednik vla-

Sastavljači Krfske deklaracije, 20. srpnja 1917. Potpisali su juTrumbić i Pašić.

de Nikola Pašić želio je stvoriti proširenu, zapravo VelikuSrbiju i centralističku monarhiju. Trumbić je bio popust-ljiv u nadi da će se najprije stvoriti nova država, a zatimodrediti njeno unutarnje uređenje.Austro-Ugarska sastavljena od brojnih naroda raspala seposlije izgubljenog rata 1918. na sastavne dijelove. Ita-lija, pobjednica u ratu, imala je tajni Londonski spora-zum iz 1915. koji joj daje pravo na dijelove hrvatskejadranske obale. Zato je trebalo nešto brzo poduzeti dase onemoguće osvajački apetiti Italije, ali i Srbije.

7 U monarhističkoj Jugoslaviji(1918.−1941.)

Podrobniji članak o temi: Hrvatska u prvoj Jugoslaviji

7.1 Država SHS, potom Kraljevstvo SHS(1918.)

Hrvatski sabor, 29. listopada 1918.

Podrobniji članci o temama: Država Slovenaca, Hrvata iSrba i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca

O prekidu svih državno-pravnih odnosa s Austro-Ugarskom mogao je donijeti odluku samo Hrvatski saborkao nositelj povijesnog suvereniteta Hrvatske. On je toi učinio 29. listopada 1918. i tako je nastala prijelaz-na Država Slovenaca, Hrvata i Srba SHS sa središtem u

7.3 K. Jugoslavija (1929.), Banovina Hrvatska (1939.) 25

Zagrebu. Ona je sa zapada bila ugrožena od Italije, ko-ja kao pobjednica zahtijevala hrvatsku jadransku obalu.S druge strane, s vojskom napreduje pobjednička Srbija,zaposjeda saveznicu CrnuGoru, južnuUgarsku i predlažeujedinjenje u centralističku monarhiju sa srpskom dinas-tijom Karađorđevića.

Ujedinjenje, 1. 12. 1918.

Vodstvo Države SHS kojoj su na čelu bili Srbin iz Hrvat-ske Svetozar Pribićević i Slovenac Anton Korošec pris-taje na sjedinjenje i 1. prosinca 1918. proglašavaju uBeogradu Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca sa sredi-štem u Beogradu. Ujedinjenje su pratili i veliki prosvjediu Zagrebu (prosinačke žrtve). Italija je kao jedna od silapobjednica od 1918. do 1924. uzela Hrvatima (i Sloven-cima) Istru, najveću hrvatsku luku Rijeku, dotad glavnigrad Dalmacije Zadar i otoke (Cres, Lošinj, Lastovo idr.).

7.2 Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca(1921.)

Podrobniji članak o temi: Kraljevina Srba, Hrvata iSlovenaca

Bila je to nasilna odluka koju nije nikada prihvatioHrvatski sabor i nije odobrila većina hrvatskog naroda.Nova država bila je nedemokratska monarhija s prevlaš-ću Beograda, Srbije i njihove dinastije u kojoj svim ne-srpskim narodima nisu priznata nacionalna prava. Tak-vo je centralističko ustrojstvo ozakonjeno Vidovdanskimustavom iz 1921., kojim je država dobila novo ime,Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.Nesrpskim narodima su odmjeravani veći porezi, finan-cijski se najviše ulagalo u Srbiju, a sve vlade, ministri,generali bili su (oko 90% njih) Srbi i Crnogorci. Dok seu prvoj Jugoslaviji provodi unitarizacija i srbizacija, u Is-tri, Rijeci, Zadru na djelu je nasilna, totalna talijanizacijaod 1922. i fašizacija kojoj su prvi otpor pružili baš istar-ski Hrvati (Labin, Praština).Kada su se 1927. protiv Beograda ujedinili Hrvati i ne-ki hrvatski Srbi i oformili Seljačko-demokratsku koali-

Stjepan Radić

ciju (Radić-Pribićević) bio je to poticaj da se u skupšti-ni, u Beogradu ubiju vođe hrvatskog naroda s tribunomStjepanomRadićem na čelu 1928. godine. Vodstvo HSS-a preuzima Vladko Maček.

7.3 K. Jugoslavija (1929.), Banovina Hr-vatska (1939.)

Podrobniji članci o temama: Kraljevina Jugoslavija iBanovina Hrvatska

Iduće godine proglašena je izravna Šestosiječanjska dik-tatura kralja Aleksandra. Država je dobila novo ime,Kraljevina Jugoslavija. Upravno je podijeljena na 9 ba-novina s ciljem da u što više njih bude srpska većina. Hr-vatski je teritorij podijeljen na Savsku i Primorsku bano-vinu, a Hrvatskoj su oduzeti istočni Srijem, Dubrovnik iBoka Kotorska. Počeli su masovni progoni i pokolji Hr-vata, pa su neki pobjegli u inozemstvo i utemeljili hrvat-sku oslobodilačku organizaciju. Bili su to Ustaše, kojimaje glavni cilj bio rušenje Kraljevine Jugoslavije, zapravosrpske države i stvaranje slobodne Hrvatske. Njihov vo-đa bio je Ante Pavelić. Za rušenje te države bili su tada ikomunisti.Odnosi u zemlji promijenili su se poslije atentata na kra-lja Aleksandra 1934. koga su izveli makedonski revolu-cionari uz pomoć hrvatskih ustaša u Marseillesu. Kralje-vina Jugoslavija se uskoro odvaja od politike francuske i

26 8 GRAĐANSKI RAT U DRUGOM SVJETSKOM RATU (1941.−1945.)

Vladko Maček

Banovina Hrvatska

versailleske Europe, skreće prema fašizmu, a unutar zem-lje sve se više progone i ubijaju Hrvati.Hrvatska seljačka stranka dobiva sve više glasača i1939. prisilila je beogradsku vladu da dopusti osniva-nje Banovine Hrvatske, kojoj je vraćena autonomija idjelomice atributi državnosti, koju je izgubila ujedinje-njem 1918. Banovina je nastala spajanjem dotadašnjeSavske i Primorske banovine, uz dodatak većinski hr-vatskih kotareva iz ostalih banovina (Brčko, Derventa,Dubrovnik, Fojnica, Gradačac, Ilok, Šid i Travnik). Bi-lo je to »mačekovsko rješenje hrvatskoga pitanja« i ko-rak prema federalizaciji države, ali je sve onemogućio

II. svjetski rat, koji je tada započeo.

8 Građanski rat u Drugom svjet-skom ratu (1941.−1945.)

Proglašenje NDH u Hrvatskom narodu.

Podrobniji članak o temi: Drugi svjetski rat u Jugoslaviji

8.1 Nezavisna Država Hrvatska (1941.)

Podrobniji članci o temama: Travanjski rat, NezavisnaDržava Hrvatska, i Drugi svjetski rat u BiH

Jugoslavija je 25. ožujka 1941. pristupila Trojnom paktu,ali je uskoro uz pomoć Engleske izveden puč u Beogradukojim je taj pristup poništen. To je bio povod Njemačkojda uz pomoć svojih saveznika (Italija, Mađarska, Bugar-ska) napadne i u 12 travanjskih dana rata slomi, a odmahzatim podijeli Jugoslaviju. Od Hrvatske, Bosne i Her-cegovine stvorena je Nezavisna Država Hrvatska (NDH),koju su pomagale spomenute države, osobito Italija, kojaje sebi uzela veliki dio hrvatske morske obale, više otokai gradova, a Mađarska Međimurje. Vlast u NDH preuzelisu ustaše i njihov vođa Ante Pavelić. Budući da su oni,iako manjina u Hrvatskoj, uz pomoć fašističkih sila ipakobnovili hrvatsku državu, imali su u početku potporu di-jela hrvatskog naroda, koja je izgubljena nakon prodaje

8.3 Bleiburški pokolj i križni put (1945.) 27

Dalmacije. Većina, koja nije htjela suradnju s Njemač-kom i Italijom, a pripadala je Hrvatskoj seljačkoj stranciVladka Mačeka, ostala je neutralna.

8.2 Federalna Država Hrvatska (1943.)

Podrobniji članci o temama: Narodnooslobodilački po-kret u Hrvatskoj, AVNOJ, ZAVNOH, i Federalna DržavaHrvatska

Andrija Hebrang govori na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a.

Druga, lijevo orijentirana manjina predvođenakomunistima počela je u Hrvatskoj borbu protiv fa-šizma već 22. lipnja 1941. osnovavši Sisački, prvipartizanski odred u Europi. Oni su pomalo pridobivalipristaše među Hrvatima i hrvatskim Srbima i 1943.utemeljili svoju komunističku, ali federalno uteme-ljenu državu u okviru buduće Jugoslavije (AVNOJ,ZAVNOH). Ustaška vlast brzo je gubila potporu narodajer se kompromitirala progonima Srba, Židova, Roma alii hrvatskih komunista (logori Jasenovac, Stara Gradiškai dr.) Međutim, srpska je propaganda kasnije višestrukopovećala broj svojih žrtava, a o onim partizanskim i čet-ničkim bilo je zabranjeno do 1990. govoriti, pa se takoplanski stvorila netočna slika o tobožnjoj genocidnostihrvatskog naroda.

Oslobođeni teritorij (crvena)

Poslije kapitulacije Italije 1943. hrvatski narod masov-no odlazi u partizane, poglavito u Dalmaciji, Istri, Hr-vatskom primorju i zaleđu koje je dotad nadzirala Ita-lija, pa Hrvatska uz Bosnu i Hercegovinu, te Slovenijupostaje središtem antifašističke borbe. U Srbiji do 1944.vlast drži kvislinška vlada i četnici. Tada uz pomoć Ru-sa, Titovi partizani prelaze u Srbiju, oslobađaju Beogradi počinju završne borbe za Hrvatsku i Sloveniju (u pro-ljeće 1945.).

8.3 Bleiburški pokolj i križni put (1945.)

Podrobniji članci o temama: Svibanjska katastrofa, Pokolju Bleiburgu, i Križni put (1945.)

Povlačenje vojske i naroda, Bleiburg

Iako je rat u Europi završio 8. svibnja 1945., hrvatskavojska je vodila borbu još tjedan dana u južnoj Austriji,a tada se predala Englezima koji su je, protivno ratnompravu, izručili Titovoj vojsci. Većina je uskoro bez su-đenja pobijena kod Bleiburga i po Sloveniji a ostali su umarševima smrti vođeni po Jugoslaviji i uglavnom likvi-dirani. Na tom križnom putu, ali i poratnim likvidacija-ma najviše su stradali Hrvati, kao što su u ustaškim logori-ma (Jasenovac i dr.) pretežito pogibali politički protivni-ci (četnici, partizani, komunisti, antifašisti), a zbog rasnihzakona i vjerskih razlika i Židovi, Srbi i Romi. Razlika jebila samo u tome što su likvidacije političkih protivnikado 1945. provođene u ratu, a one poslije u miru (pa i uspomenutom Jasenovcu).

9 U socijalističkoj Jugoslaviji(1945.−1991.)

Podrobniji članak o temi: Hrvatska u drugoj Jugoslaviji

28 9 U SOCIJALISTIČKOJ JUGOSLAVIJI (1945.−1991.)

Detaljna karta druge, Titove Jugoslavije

9.1 Narodna Republika Hrvatska(1945.−1966.)

Podrobniji članak o temi: Narodna Republika Hrvatska

Kardinal Stepinac

Komunisti su obećali hrvatskom i drugim pokorenimnarodima da će poslije rata imati svoje države ufederativnoj Jugoslaviji. Doista, 1945. godine proglaše-na je Federativna Narodna Republika Jugoslavija, u njojHrvatska i druge republike, ali nacionalno pitanje nije bi-lo riješeno. Umjesto demokracije postojala je diktatura

uske partijske grupe s Josipom Brozom Titom na čelu.U vojsci, policiji, diplomaciji dominirali su Srbi i Crno-gorci, prohrvatski komunisti bili su odstranjeni ili likvi-dirani, npr. Andrija Hebrang, svaka demokratska odlukabila je suspendirana, Katolička crkva progonjena, a za-grebački nadbiskup Alojzije Stepinac osuđen na robiju.Hrvatska kao gospodarski razvijenija bila je teško eks-ploatirana u korist Srbije. Zabranjena je uporaba čistoghrvatskog jezika, ukinute su brojne nacionalne institucije,a puna ravnopravnost nacija postojala je samo formalno.

9.2 Hrvatsko proljeće, MASPOK(1966.−1971.)

Deklaracija

Podrobniji članak o temi: Hrvatsko proljeće

Kad je Tito 1966. odstranio iz političkog životaAleksandra Rankovića, Srbina, koji je bio nositelj pri-krivenog velikosrpskog programa, ohrabrili su se hrvat-ski intelektualci, pokrenuli u okviru Matice hrvatske jav-ni prosvjed protiv nametanja srpskog jezika, i objaviliDeklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog je-zika 1967. koju su potpisale sve najvažnije hrvatske na-cionalne institucije i javni djelatnici, a među njima i naj-ugledniji hrvatski pisac lijeve orijentacije Miroslav Kr-leža. Deklaracija je naišla na najoštriju osudu partijskihvođa i organizacija, ali je postigla svoj cilj. Pokreću senovi listovi i časopisi koji zahtijevaju više slobode, de-mokracije, čiste račune u gospodarstvu, pa čak i člans-

9.4 Konačan raspad Jugoslavije (1981.−1991.) 29

tvo Hrvatske kao države u Ujedinjenim narodima. Čitavtaj pokret koji je nazivan »Hrvatskim proljećem« ili par-tijski »masovnim pokretom« (MASPOK), napokon na-išao je na odjek i u prohrvatski orijentiranim članovimaKomunističke partije.

Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo s Josipom Brozom Titom1968. godine

Protiv tih zahtjeva istupili su uglavnom hrvatski Sr-bi, ortodoksni komunisti, tzv. Jugoslaveni s Titom iVladimirom Bakarićem na čelu i silom slomili »Hrvat-sko proljeće« potkraj 1971. Na sastanku u Karađorđevu,2. prosinca 1971. osuđen je »hrvatski nacionalizam«,zatim cjelokupno vodstvo Komunističke partije Hrvatske(Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo i dr.) prisiljeni suna odstup. Počelo je odmah uhićenje, zatvaranje, proga-njanje tisuća Hrvata. Mnogi su morali pobjeći u inozem-stvo. Smijenjeno je na tisuće Hrvata u kulturnim, znans-tvenim pa i gospodarskim institucijama, a Matica hrvat-ska je raspuštena, tobože kao nacionalistička ustanova.Stoga je sastanak šefova Komunističke partije u Karađor-đevu dobio naziv »sječa« hrvatskih kadrova. Tamnice subile pune, a neki intelektualci su odležali u njima i do 10godina (Marko Veselica i dr.) Neke je Hrvate poubijalaUDBA (tajna policija) u inozemstvu (Bruno Bušić).

9.3 Socijalistička Rep. Hrvatska(1971.−1990.)

Podrobniji članci o temama: Hrvatska šutnja iSocijalistička Republika Hrvatska

Tito i Centralni komitet Partije izvršili su čišćenja i u Sr-biji i Sloveniji, ali to nije imalo tako drastičan karakterkao u Hrvatskoj. Počela je tzv. »hrvatska šutnja«. Pro-vodio se teror prema Hrvatima kao političkim neprija-teljima koji su željeli samo poštenije odnose unutar Ju-goslavije. Progoni Hrvata izazvali su val velikosrpskograspoloženja i demonizaciju svega hrvatskog. To je shva-tio Josip Broz Tito do koga su došli podaci o srbizaci-ji Jugoslavenske narodne armije, diplomacije, uopće svepolitike gdje se odlučivalo. Zbog toga je inicirao dono-

Iako je 10. najveći ubojica 20. stoljeća, nadimak »najveći sin«najbolje opisuje Tita kao najmoćniju ličnost u hrvatskoj povijesti.

šenje Ustava iz 1974. u koji su ušli ustavni amandma-ni iz 1971. Po tom Ustavu su uvedeni paritetni odnosiizmeđu republika, konsenzus u odlučivanju, a Kosovo iVojvodina, dotad pokrajine, dobile su gotovo status re-publika. Socijalistička Republika Hrvatska definira se utom Ustavu kao država i samoupravna zajednica. Ipak,bilo je to mrtvo slovo na papiru sve dok je živio Tito do1980., a onda se sve više počelo raspravljati o odnosimameđu republikama i o potrebi stvarnog federalizma, čaki konfederalizma.

9.4 Konačan raspad Jugoslavije(1981.−1991.)

Zastava prve Jugoslavije je nastala obrtanjem hrvatske trobojni-ce, a u drugoj Jugoslaviji na zastavu je dodana crvena petokrakazvijezda, simbol socijalizma

Podrobniji članak o temi: Raspad SFRJ

Najveći problem druge, Titove Jugoslavije bilo je tzv.kosovsko pitanje. Kosovo, pokrajina u okviru Srbi-je, gdje je broj albanskog pučanstva dosegao gotovo 90posto, zahtijevalo je posebnu republiku, a najradikalni-ji dio i odcjepljenje. Srpsko, komunističko vodstvo sa

30 10 NEOVISNA HRVATSKA (OD 1991.)

Slobodanom Miloševićem na čelu to ne dopušta, negona velikoalbanski nacionalizam i separatizam odgovaraoživljavanjem velikosrspkih, četničkih programa s paro-lom: “Svi Srbi u jednoj državi”. Na tome je od 1986.radila Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), aod 1987. i Miloševićevi komunisti i Srpska pravoslavnacrkva.

Etnička karta Jugoslavije

Najprije su ukinute autonomije pokrajina Kosova i Voj-vodine (Antibirokratska revolucija), zatim je za to prido-bijeno i vodstvo Crne Gore, a 1989. kad se na Kosovuslavila 600. obljetnica srpskog poraza protiv Osmanlija,Slobodan Milošević je otvoreno najavio velikosrpski pro-gram koji će Srbija uz pomoć Crne Gore i Jugoslavenskenarodne armije ostvariti milom ili silom. Dakle, bile suotada ugrožene i dvije zapadne republike, tj. Bosna i Her-cegovina gdje je živjelo oko jedne trećine Srba i Hrvatskagdje je taj broj bio oko 12 posto. Najava velikosrpskogprograma, koja je bila ujedno i prijetnja dotadašnjoj vi-šenacionalnoj Jugoslaviji, zbila se upravo u doba ruše-nja Berlinskog zida, sloma komunizma u istočnoj Europi,te početka raspada višenacionalnih država kakve su bileSSSR i Čehoslovačka 1989.

10 Neovisna Hrvatska (od 1991.)

Podrobniji članak o temi: Povijest neovisne Hrvatske

10.1 Osamostaljenje

Hrvatska vlada, nakon referenduma održanog 19. svibnja1991., proglasila je razdruživanje od Jugoslavije 25. lip-nja. Pod pritiskom međunarodne zajednice na tu odlukustavljen je tromjesečni moratorij.

Franjo Tuđman

Hrvatska zastava

JNA je od konca 1980-ih bila već potpuno u službivelikosrpskog programa i pod kontrolom Slobodana Mi-loševića. Svoju logistiku stavila je na raspolaganje ve-likosrpskim snagama u SFRJ. Na područjima Hrvatskegdje je postojala srpska zajednica, JNA i velikosrpskiagitanti poticali su lokalne Srbe na pobunu i širili strahod novih hrvatskih vlasti, logistikom i oružjem pomagalipobunjeno stanovništvo u pobuni protiv Hrvatske. Po-bunjenička djela pokazivala su terorističku narav - bloki-ranje prometnica, protjerivanje hrvatskog i ostalog nesrp-skog stanovništva koje je svo vrijeme pokazivalo odanostHrvatskoj. U više navrata JNA je intervenirala protiv hr-vatskog redarstva/snaga MUP-a kada bi ove reagirale napobunjeničke akcije. Sve te akcije JNA bile su pod izli-kom mirotvorstva.Velikosrpske snage uvukle su se i u crnogorsko rukovod-stvo te su uvukle i Crnu Goru u svoja nedjela, a njihovapropaganda djelovala je i u drugim republikama i pokra-jinama SFRJ s ciljem slabljenja položaja Hrvatske.

10.3 Hrvatska nakon 1995. 31

10.2 Domovinski rat

Uništen tenk jugoslavenske vojske u na cesti za Drniš, 1992.

Područja pod samoproglašenom Republikom Srpskom Krajinom

Podrobniji članak o temi: Domovinski ratPodrobniji članak o temi: Međunarodno priznanje Hrvat-ske

Snage JNA pokušale su prisilno zadržati Hrvatsku podokupacijom i tako izazvale rat koji će kasnije postati poz-nat kao Domovinski rat. Mnogi hrvatski gradovi, pogo-tovo Vukovar i Dubrovnik, našli su se na udaru srpskihsnaga.Stotine tisuća Hrvata i drugih pobjegle su ili su protjeranes okupiranih područja i s graničnih područja sa Srbijom iBosnom. Na mnogim je mjestima JNA prisilno istjeralastanovništvo (etničko čišćenje).Hrvatski sabor prekinuo je sve preostale veze s Jugosla-vijom 8. listopada 1991. Odlukom o raskidu državno-pravnih sveza.Vukovar, grad uz srpsku granicu, bio je posve uništen ti-jekom tromjesečne opsade, poznate kao bitka za Vuko-var. Grad je krajem studenog 1991. godine pao u rukeJNA i paravojnih srpskih postrojbi koji su zatim smaknuli

više od tisuću ljudi. Ipak, to je bio preokret u Domovin-skom ratu. U toj bitci su srpske snage izgubile velik diooklopnih snaga.Strane su države počele priznavati Hrvatsku kao samos-talnu državu. Još 1991. Hrvatsku su priznale Slovenija,Litva, Latvija, Ukrajina, Island i Vatikan. Njemačka,Italija i Švedska su koncem prosinca 1991. najavile priz-nanje. Polovicom siječnja 1992. Hrvatsku su priznalezemlje Europske zajednice, Efte i zemlje istočne Europe.Slijedilo je veliko priznavanje od strane arapskih zema-lja. Nakon toga Hrvatsku je priznala i Rusija. Zadnji su,od svjetski značajnih zemalja, nekoliko mjeseci kasnijeHrvatsku priznale Izrael i SAD.Došlo je razdoblje relativnog zatišja, a Ujedinjeni narodiuvodili su primirja između ukopanih neprijatelja postav-ljanjem snaga UNPROFOR-a. Na okupiranim područji-ma su, uz obilatu pomoć Srbije, lokalni vlastodršci pro-glasili t.zv. Republiku Srpsku Krajinu. JNA se povuklaiz Hrvatske u BiH gdje je zatim počeo novi rat te su tije-kom 1992. i 1993.. u Hrvatsku izbjegle tisuće izbjeglica.Hrvatska je u nekoliko navrata oslobađala dijelove svojegteritorija. Koncem 1991. oslobođene su velika podru-čja u zapadnoj Slavoniji, i time se spriječilo odsijecanjeHrvatske kod Virovitice. 1992. oslobođen je dio dubro-vačkog zaleđa i zaleđe poluotoka Pelješca; u brzoj akcijioslobođena je Miljevačka zaravan, a u operaciji Masle-nica, zadarsko i šibensko zaleđe; u akciji Medački džeposlobođena je okolica Gospića. Moćnici međunarodnezajednice priječili su i zaustavljali svaku hrvatsku oslo-boditeljsku akciju diplomatskim pritiscima i prijetnjamasankcijama.Vojni sukobi u Hrvatskoj opet su se pojačali 1995. godi-ne. U proljeće je operacijom Bljesak oslobođena zapad-na Slavonija. Početkom kolovoza Hrvatska je pokrenulaoperaciju Oluja i munjevito oslobodila najveći dio okupi-ranih područja, dok je srpsko stanovništvo (oko 350.000)masovno pobjeglo u Srbiju. Par mjeseci kasnije rat jeokončan Daytonskim sporazumom.

10.3 Hrvatska nakon 1995.

Preostali dio Hrvatske, a to je istočni dio Slavonije kojinije oslobođen u operacijama Bljesak i Oluja, vraćen je1998. godine mirnom reintegracijom u političko-pravnisustav Republike Hrvatske nakon čega je nastavljen eko-nomski oporavak i obnova ratom uništenih područja.Predsjednik Tuđman umro je 10. prosinca 1999. u svo-joj 77-oj godini nakon čega je do tada vladajući HDZ naizborima izgubio vlast. Većinu u Saboru osvaja koalicija6 stranaka, na čelu sa SDP-om, a za novog predsjedni-ka izabran je Stjepan Mesić. U sljedećih nekoliko go-dina Hrvatska se transformirala iz poluratnog sustava usuvremenu demokratsku državu. Između ostalog, znatnoje smanjena uloga i vlast Predsjednika Republike.Hrvatska se učlanila u važne regionalne i međunarodne

32 11 VIDI JOŠ

Stjepan Mesić

organizacije i 21. veljače 2003. kandidirla se za članstvou Europsku Uniju.Na izborima 2003. na vlast je opet došao HDZ, ali jeuglavnom nastavljena politika prošle vlade. Kvaliteta ži-vota je porasla, te se nastavilo s velikim razvojnim pro-jektima, kao što je gradnja autocesta. 18. lipnja 2004.dobiven je pozitivan odgovor Europske Unije i počelo ses pristupnim pregovorima.Stjepan Mesić je ponovno izabran za predsjednika 2005.2009. godine postaje članica NATO-a. Iste te godineJadranka Kosor postaje predsjednicom vlade nakon od-laska Ive Sanadera. U njenom mandatu započinje borbaprotiv korupcije, jednog od najvećih problema hrvatskogdruštva, te uspiješno završava pregovore u lipnju 2011.godine.2010. godine, nakon dva mandata predsjednika Mesića,za predsjednika Republike izabran je Ivo Josipović. Naparlamentarnim izborima 2011. pobjeđuje Kukuriku ko-alicija predvođena SDP-om. Hrvatska je 1. srpnja 2013.primljena u Europsku Uniju.2015. godine nakon dva kruga izbora predsjednica Re-publike postala je Kolinda Grabar-Kitarović.

11 Vidi još

11.1 U Wikipediji

• Hrvatska

• Povijest Hrvata

• Hrvatski vladari

• Povijest Europe

• Četiri doba povijesti Hrvatske

• Povijest Istre

• Povijest Međimurja

• Povijest Dalmacije

• Povijest Bosne i Hercegovine

11.2 Literatura

• Ferdo Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda,Matica hrvatska, Zagreb, 1916.

• Dragutin Pavličević, Kratka politička i kulturna po-vijest Hrvatske, Hrvatski informativni centar, Za-greb, 1998.

11.3 Vanjske poveznice

• Hrvatska: zemlja i ljudi - Povijesni pregled

• Hrvatska enciklopedija - Hrvati/Povijest

• Kategorija Povijest na Open Directory Project(Dodaj URL)

• Hrvatski institut za povijest

• Muzejski dokumentacijski centar

• Hrvatski povijesni portal

• Crohis online povijest

• The period of Croatia within ex-Yugoslavia (1918-1941, 1945-1991) (eng.)

• History files - Croatia (eng.)

• Kratka povijest Hrvatske

11.4 Ostali projekti

33

12 Text and image sources, contributors, and licenses

12.1 Text• Hrvatska povijest Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_povijest?oldid=4582310 Suradnici: El mariachi~hrwiki, Denny, Joy,

Mir Harven, Zvranji, Zmaj, Webkid~hrwiki, Zwobot, Vodomar, Dmilosev, Krešimir Ižaković, Ivan Bajlo, SpeedyGonsales, BranimirRončević, Roman, Elephantus, Dnik, Kubura, Fausto~hrwiki, Saša, Argo Navis, YurikBot, Edgar Allan Poe, Mila~hrwiki, Sombrero,Silve, SashatoBot, FelixBot, Prociscivac, Emoutofthevee, Rosier~hrwiki, Roberta F., Pp, Luka Krstulović, MayaSimFan, Kurtelacić, Flopy,Donatus, TuvicBot, SpeedyBot, Thijs!bot, JAnDbot, Fraxinus, Ceha, Jakov.miljak, CrniBot, Koora, CommonsDelinker, August Dominus,Ustasa-ndh, Bracodbk, VolkovBot, Dtom, TXiKiBoT, Ifa, EmxBot, SieBot, ManUsk, Loveless, Dalibor Bosits, Rprpr, CrniBot2, Jure Grm,Zrinski, Vatrena ptica, Lenči, Mostarac, Saxum, Filip1024, Lunna X, BodhisattvaBot, Marcus Cyron, MelancholieBot, Bojovnik, Luckas-bot, Nikola Smolenski, ArthurBot, Wüstenfuchs, MaGa, Silverije, F.Pavkovic, Ex13, Sokac121, Orijentolog, Josinj, Bugoslav, Rjecina2,Hideokun, Ivica Vlahović, EmausBot, Madboy74, ZéroBot, WikitanvirBot, Lory*, MerlIwBot, Tomislav1990, Maestro Ivanković, Dean72,Rilecar, Dexbot, Mirko Vuletić, MaGaBot, Addbot, Mihailo21, Hil666, Kopriva111, Coraline120, KarloKaki i Anonimno: 95

12.2 Images• Datoteka:1944_Yugoslavia_liberated_territories.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4f/1944_

Yugoslavia_liberated_territories.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: unknown, around 1945 Originalni umjetnik: unknown,Bojovnik

• Datoteka:Ante_Starčević_crop.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/12/Ante_Star%C4%8Devi%C4%87_crop.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=359.0 Originalni umjetnik: Unknown Za-greb photographer

• Datoteka:Ante_Trumbić.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/cb/Ante_Trumbi%C4%87.jpg Licencija: Pu-blic domain Prinositelji: http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=53029 Originalni umjetnik: Nepoznat

• Datoteka:Anton_von_Maron_006.png Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1b/Anton_von_Maron_006.png Li-cencija: Public domain Prinositelji: [1] Originalni umjetnik: Anton von Maron

• Datoteka:Ban_Ivan_Mažuranić.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/d/d8/Ban_Ivan_Ma%C5%BEurani%C4%87.jpg Licencija: ? Prinositelji:http://www.villaruzic.hr/images/foto/portret.jpg Originalni umjetnik:-

• Datoteka:Banovina_Hrvatska_kotari.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/70/Banovina_Hrvatska_kotari.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: http://www.hrvatskiglas-berlin.com/wp-content/uploads/Banovina_Hrvatska__1939._-1941.-Kopie.jpg Originalni umjetnik: Seljačka Sloga, Klub ABC

• Datoteka:Bascanska_ploca.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6a/Bascanska_ploca.jpg Licencija: Publicdomain Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Battle_of_Mohács,_Turkish_miniature.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3b/Battle_of_Moh%C3%A1cs%2C_Turkish_miniature.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Stephen Turnbull, Osprey Essential Histories 062 -Ottoman Empire 1326-1699 (2003), ISBN 1841765694 Originalni umjetnik: Nepoznat

• Datoteka:Bleiburg_column.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/4/42/Bleiburg_column.jpg Licencija: ? Prinositelji:-Originalni umjetnik:-

• Datoteka:Bosnia_coin.png Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b9/Bosnia_coin.png Licencija: Public domainPrinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Bundesarchiv_Bild_183-2010-0420-502,_Stefan_Radic,_cropped.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/29/Bundesarchiv_Bild_183-2010-0420-502%2C_Stefan_Radic%2C_cropped.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 de Prinositelji:This image was provided to Wikimedia Commons by the German Federal Archive (Deutsches Bundesarchiv) as part of a cooperationproject. The German Federal Archive guarantees an authentic representation only using the originals (negative and/or positive), resp. thedigitalization of the originals as provided by the Digital Image Archive. Originalni umjetnik: o.Ang.

• Datoteka:Cetinska_povelja.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/b/bc/Cetinska_povelja.jpg Licencija: ? Prinositelji:Rudolf Horvat: Slike iz hrvatske povijesti, Zagreb, 1910.Originalni umjetnik:nepoznat

• Datoteka:CoA_Croatia_and_Zagreb_(St._Marko_Church).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a7/CoA_Croatia_and_Zagreb_%28St._Marko_Church%29.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljačaOriginalni umjetnik:Suradnik13

• Datoteka:Coat_of_arms_of_Croatia.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c9/Coat_of_arms_of_Croatia.svgLicencija: Public domain Prinositelji: Croatian WikipediaOriginalni umjetnik: Croatian Parliament - ZAKON O GRBU, ZASTAVI I HIMNI RH TE ZASTAVI I LENTI PREDSJEDNIKA RHwhich based its decision on the design by Miroslav Šutej F.C.A. proposals.<a href='//commons.wikimedia.org/wiki/User:MaGa' title='User:MaGa'>Ma</a><a href='//commons.wikimedia.org/wiki/File:Croatian_squares_Ljubicic.png' class='image'><img alt='Croatian squares Ljubicic.png' src='https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7f/Croatian_squares_Ljubicic.png/15px-Croatian_squares_Ljubicic.png' width='15' height='15' srcset='https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7f/Croatian_squares_Ljubicic.png/23px-Croatian_squares_Ljubicic.png 1.5x,

34 12 TEXT AND IMAGE SOURCES, CONTRIBUTORS, AND LICENSES

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7f/Croatian_squares_Ljubicic.png/30px-Croatian_squares_Ljubicic.png2x' data-file-width='202' data-file-height='202' /></a><a href='//commons.wikimedia.org/wiki/User_talk:MaGa' title='Usertalk:MaGa'>Ga</a> (based on Decision of the Parliament)

• Datoteka:Cscr-featured.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e7/Cscr-featured.svg Licencija: LGPL Prinosi-telji: Wikipedia until June, 2006Originalni umjetnik: Wikimedia users ClockworkSoul, CyberSkull, Optimager, White Cat, Erina, AzaToth,Pbroks13.

• Datoteka:Darovnica_kneza_Trpimira.852.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/80/Darovnica_kneza_Trpimira.852.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: http://media.photobucket.com/image/darovnica%20kneza%20trpimira/zuki_1/darovnicaknezatrpimira.jpg Originalni umjetnik: Trpimir I.

• Datoteka:Darovnica_kralja_Zvonimira_HDA_090609.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/63/Darovnica_kralja_Zvonimira_HDA_090609.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjet-nik: Roberta F.

• Datoteka:Deklaracija.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f2/Deklaracija.jpg Licencija: Public domain Pri-nositelji: Telegram. Jugoslavenske novine za društvena i kulturna pitanja, No. 359 Originalni umjetnik: Daniel Bunčić (de wiki · talk ·contrib.)

• Datoteka:Destroyed_tank_on_the_road_to_Drnis_1.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/40/Destroyed_tank_on_the_road_to_Drnis_1.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Jack Nico, a soldier from the operation, made the photos andtold me to make them public domain. --Zmaj 12:22, 14 August 2007 (UTC) Originalni umjetnik: Jack Nico

• Datoteka:Dragutin_Weingärtner,_Hrvatski_sabor_1848._god.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7d/Dragutin_Weing%C3%A4rtner%2C_Hrvatski_sabor_1848._god.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: reproduction Originalni umjet-nik: Dragutin Weingärtner

• Datoteka:Flag_of_Croatia.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1b/Flag_of_Croatia.svg Licencija: Publicdomain Prinositelji: http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=4317 Originalni umjetnik: Nightstallion, Elephantus, Neoneo13, Denelson83,Rainman, R-41, Minestrone, Lupo, Zscout370,<a href='//commons.wikimedia.org/wiki/User:MaGa' title='User:MaGa'>Ma</a><a href='//commons.wikimedia.org/wiki/File:Croatian_squares_Ljubicic.png' class='image'><img alt='Croatian squares Ljubicic.png' src='https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7f/Croatian_squares_Ljubicic.png/15px-Croatian_squares_Ljubicic.png' width='15' height='15' srcset='https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7f/Croatian_squares_Ljubicic.png/23px-Croatian_squares_Ljubicic.png 1.5x,https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7f/Croatian_squares_Ljubicic.png/30px-Croatian_squares_Ljubicic.png2x' data-file-width='202' data-file-height='202' /></a><a href='//commons.wikimedia.org/wiki/User_talk:MaGa' title='Usertalk:MaGa'>Ga</a> (based on Decision of the Parliament)

• Datoteka:Flag_of_Croatia_(Josip_Jelačić).JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/73/Flag_of_Croatia_%28Josip_Jela%C4%8Di%C4%87%29.JPG Licencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Ex13

• Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/71/Flag_of_SFR_Yugoslavia.svgLicencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Flag designed by Đorđe Andrejević-Kun[3]

• Datoteka:Forteresse_de_Dubrovnik.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a2/Forteresse_de_Dubrovnik.jpgLicencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Romanceor

• Datoteka:Fragment_grede_s_natpisom_kneza_Trpimira_9_st.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/bd/Fragment_grede_s_natpisom_kneza_Trpimira_9_st.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjet-nik: Roberta F.

• Datoteka:Franjo_Tuđman.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/6/60/Franjo_Tu%C4%91man.jpg Licencija: Poštenauporaba Prinositelji:Preuzeta s www.hdz.hr. , koju je na hr:wiki postavio Zmaj Originalni umjetnik:autorsko pravo: www.hdz.hr.

• Datoteka:Franz_von_der_Trenck_1711_1749_Oberst.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/00/Franz_von_der_Trenck_1711_1749_Oberst.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: contemporary portrait painting in the Army Museum ofBavaria in Ingoldstadt Originalni umjetnik: Nepoznat

• Datoteka:General_map_of_yugoslavia_(1945-1991)_(HR_labels).png Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/49/General_map_of_yugoslavia_%281945-1991%29_%28HR_labels%29.png Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo pos-tavljača Originalni umjetnik: Gap

• Datoteka:Greda_i_zabat_s_natpisom_kneza_Branimira_879.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/b/b4/Greda_i_zabat_s_natpisom_kneza_Branimira_879.jpg Licencija: Poštena uporaba Prinositelji:fotografirala Roberta F. Originalni umjetnik:sadreni odljev Gliptoteke, HZ-125

• Datoteka:HAZU_72_17_lipnja_2008.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/75/HAZU_72_17_lipnja_2008.jpg Licencija: CC BY 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: SpeedyGonsales

• Datoteka:Hans_Bocksberger_der_Aeltere_001.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d0/Hans_Bocksberger_der_Aeltere_001.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: [1] Originalni umjetnik: Hans Bocksberger stariji

• Datoteka:Horovathos.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/9e/Horovathos.jpg Licencija: Public domain Pri-nositelji: Transfered from en.wikipedia Originalni umjetnik: Original uploader was Shallot at en.wikipedia

• Datoteka:Hrvatska_u_Austro-Ugarskoj.gif Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/0/02/Hrvatska_u_Austro-Ugarskoj.gifLicencija: ? Prinositelji:http://www.hic.hr/books/pavlicev/images/s12.gif Originalni umjetnik:HIC.hr

12.2 Images 35

• Datoteka:Hrvatski_narod-naslovnica,proglašenje_NDH.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/69/Hrvatski_narod-naslovnica%2Cprogla%C5%A1enje_NDH.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: http://img366.imageshack.us/i/proglas10travnjaju8.jpg/ Originalni umjetnik: Nepoznat

• Datoteka:Hrvatsko-Ugarsko_Kraljevstvo.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/9/95/Hrvatsko-Ugarsko_Kraljevstvo.jpg Licencija: ? Prinositelji:http://www.hercegbosna.org/STARO/images/1102.jpg Originalni umjetnik:-

• Datoteka:Hrvatsko-slavonska_Vojna_krajina.gif Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/9/95/Hrvatsko-slavonska_Vojna_krajina.gif Licencija: ? Prinositelji:http://www.hic.hr/books/pavlicev/images/s08.gif Originalni umjetnik:HIC.hr

• Datoteka:Hrvoje_Vukcic_Hrvatinic.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7f/Hrvoje_Vukcic_Hrvatinic.jpgLicencija: Public domain Prinositelji: http://images.ookaboo.com/photo/m/1403_04_Misal_Hrvoja_m.jpg Originalni umjetnik: NameOf-Painter?(Original uploader was Zmaj at en.wikipedia)

• Datoteka:Hungarian_post-Matthias_succession_wars_(1490-94).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/96/Hungarian_post-Matthias_succession_wars_%281490-94%29.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Ori-ginalni umjetnik: Lajbi

• Datoteka:Ilirske_pokrajine.gif Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/f/f3/Ilirske_pokrajine.gif Licencija: ? Prinositelji:http://www.hic.hr/books/pavlicev/images/s09.gif Originalni umjetnik:HIC.hr

• Datoteka:Ivan_Zasche,_Portret_bana_Josipa_Jelacica.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f5/Ivan_Zasche%2C_Portret_bana_Josipa_Jelacica.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: IvanZasche (1826-1863)

• Datoteka:Jelačićeva_Hrvatska.gif Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/5/50/Jela%C4%8Di%C4%87eva_Hrvatska.gifLicencija: ? Prinositelji:http://www.hic.hr/books/pavlicev/images/s10.gif Originalni umjetnik:HIC.hr

• Datoteka:Josip_Broz_Tito_1971.png Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/fb/Josip_Broz_Tito_1971.png Licen-cija: Public domain Prinositelji: This media is available in the holdings of the National Archives and Records Administration, catalogedunder the ARC Identifier (National Archives Identifier) 194386. Originalni umjetnik: White House Photo Office, photo by Schumaker,Byron E.

• Datoteka:Kaiserin_Maria_Theresia_(HRR).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3e/Kaiserin_Maria_Theresia_%28HRR%29.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Buchscan Originalni umjetnik: Martin van Meytens

• Datoteka:Kardinal_Alojzije_Stepinac.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/30/Kardinal_Alojzije_Stepinac.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Krajina_Army_Territorial_Division.JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d8/Krajina_Army_Territorial_Division.JPG Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Krapina_-_Hruskovo_01.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4b/Krapina_-_Hruskovo_01.jpgLicencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Divna Jaksic

• Datoteka:Krfska.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c1/Krfska.jpg Licencija: Public domain Prinositelji:Bogdan Krizman: Hrvatska u Prvom svjetskom ratu – Hrvatsko-srpski politički odnosi, 1989. ISBN: 86-343-0243-1 (Muzej grada Za-greba) Originalni umjetnik: Nepoznat

• Datoteka:Marmontov_dekret.JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4f/Marmontov_dekret.JPG Licencija:CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Bracodbk

• Datoteka:Medieval_BiH.png Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/0/0c/Medieval_BiH.png Licencija: ? Prinositelji:https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Medieval_Bosnian_State_Expansion.svg Originalni umjetnik:Ceha

• Datoteka:Mohačka_bitka.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/6/64/Moha%C4%8Dka_bitka.jpg Licencija: ? Prino-sitelji:http://hercegbosna.org/STARO/images/mohacs.jpg Originalni umjetnik:HercegBosna.org

• Datoteka:Nadgrobna_ploča_bana_Tome_Bakača_Erdödyja_ZG_Katedrala.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/88/Nadgrobna_plo%C4%8Da_bana_Tome_Baka%C4%8Da_Erd%C3%B6dyja_ZG_Katedrala.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Ex13

• Datoteka:Negotiation_of_the_peace_of_Karlowitz.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/52/Negotiation_of_the_peace_of_Karlowitz.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Hungarian National Museum, Budapest, Historic Illustrations Col-lection Originalni umjetnik: unknown person from Low Countries

• Datoteka:Ostaci_ostataka.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/e/eb/Ostaci_ostataka.jpg Licencija: ? Prinositelji:http://hercegbosna.org/STARO/images/1606.jpg Originalni umjetnik:HercegBosna.org

• Datoteka:Oton_Ivekovic,_Dolazak_Hrvata_na_Jadran.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/9b/Oton_Ivekovic%2C_Dolazak_Hrvata_na_Jadran.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: ? Originalni umjetnik: Oton Iveković (died in 1939 )

36 12 TEXT AND IMAGE SOURCES, CONTRIBUTORS, AND LICENSES

• Datoteka:Oton_Ivekovic,_Nikola_Subic_Zrinski.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/5e/Oton_Ivekovic%2C_Nikola_Subic_Zrinski.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Oton_Ivekovic,_Rakovicka_pogibja_(smrt_Eugena_Kvaternika).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/06/Oton_Ivekovic%2C_Rakovicka_pogibja_%28smrt_Eugena_Kvaternika%29.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: ?Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Oton_Ivekovic,_Smaknuce_Matije_Gupca_(na_trgu_ispred_crkve_sv._Marka_u_Zagrebu).jpg Vrelo:https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/75/Oton_Ivekovic%2C_Smaknuce_Matije_Gupca_%28na_trgu_ispred_crkve_sv._Marka_u_Zagrebu%29.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Nepoznat Originalni umjetnik: Oton Iveković (1869-1939)

• Datoteka:Oton_Ivekovic,_Smrt_kralja_Petra_Svacica_u_Gori_Gvozdu_1097_god.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/ae/Oton_Ivekovic%2C_Smrt_kralja_Petra_Svacica_u_Gori_Gvozdu_1097_god.jpg Licencija: Public domainPrinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Oživjela_Hrvatska.gif Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/c/cd/O%C5%BEivjela_Hrvatska.gif Licencija: ?Prinositelji:http://www.hic.hr/books/pavlicev/images/s06.gif Originalni umjetnik:HIC.hr

• Datoteka:Pacta_Conventa_(Croatia).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/55/Pacta_Conventa_%28Croatia%29.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: published on the internet, a book excerpt Originalni umjetnik: Nepoz-nat

• Datoteka:Petar_Berislavic_200807.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6e/Petar_Berislavic_200807.jpgLicencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Roberta F.

• Datoteka:Petru_Zrinskom_i_Krsti_Frankopanu_odrubljene_su_glave_u_Beckom_Novom_Mjestu_30.4.1671._god.jpg Vre-lo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/04/Petru_Zrinskom_i_Krsti_Frankopanu_odrubljene_su_glave_u_Beckom_Novom_Mjestu_30.4.1671._god.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Pisanello_024b.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/af/Pisanello_024b.jpg Licencija: Public do-main Prinositelji: [1] Originalni umjetnik: Antonio Pisanello

• Datoteka:Pluteus_with_the_figure_of_a_Croatian_king.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1f/Pluteus_with_the_figure_of_a_Croatian_king.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Rosier-HR

• Datoteka:Pocitelj23.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/99/Pocitelj23.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prino-sitelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Bizutage

• Datoteka:Pokrštenje_Hrvata_Bela_Čikoš_Sesija.JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/01/Pokr%C5%A1tenje_Hrvata_Bela_%C4%8Ciko%C5%A1_Sesija.JPG Licencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalniumjetnik: SpeedyGonsales

• Datoteka:Povijest_Hrvata_(Meštrović).jpgVrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/cf/Povijest_Hrvata_%28Me%C5%A1trovi%C4%87%29.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: SpeedyGonsales

• Datoteka:Prijelaz_kod_batara.JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e4/Prijelaz_kod_batara.JPG Licencija:Public domain Prinositelji: http://www.hismus.hr/media/site_structure/documents/2012/02/06/dadoh_zalato_za_zeljezo_rb1.pdf Dadohzlato za željezo-Hrvatska u Prvom svjetskom ratu 1914.–1918., muzejsko-pedagoška knjižica, Hrvatski povijesni muzej Originalni umjetnik:Oton Iveković (1869-1939)

• Datoteka:Prijelaz_vojske_1848.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/3/33/Prijelaz_vojske_1848.jpg Licencija: ? Pri-nositelji:[[1]] Originalni umjetnik:GMV KPO Zbirka fotografija N/N.

• Datoteka:Rabenwappen.JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/bf/Rabenwappen.JPG Licencija: Public do-main Prinositelji: Self-photographed Originalni umjetnik: Dominik Tefert

• Datoteka:Renaissance_star-shaped_fortress_in_Karlovac,_Croatia_(designed_in_1774).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/94/Renaissance_star-shaped_fortress_in_Karlovac%2C_Croatia_%28designed_in_1774%29.jpg Licencija: Pu-blic domain Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Rijecka_krpica_HDA_300109.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/ce/Rijecka_krpica_HDA_300109.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Roberta.

• Datoteka:Sabor_29.10.1918..JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/a/a2/Sabor_29.10.1918..JPG Licencija: ? Prinosi-telji:stari udžbenikOriginalni umjetnik:Bojovnik / nepoznat

• Datoteka:Salona_girl.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/03/Salona_girl.jpg Licencija: Public domain Pri-nositelji: Book „Antiquity in Croatia“ Originalni umjetnik: Nepoznat

• Datoteka:Savka,_Tripalo_i_Tito.gifVrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/4/43/Savka%2C_Tripalo_i_Tito.gif Licencija: ?Prinositelji:http://www.matica.hr/hr/362/Od%20masovnog%20odu%C5%A1evljenja%20do%20masovne%20represije/ Originalni umjetnik:-

• Datoteka:SenjNehajgrad0.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c1/SenjNehajgrad0.jpg Licencija: Publicdomain Prinositelji: Transferred from de.wikipedia to Commons. Originalni umjetnik: Mewes at njemački Wikipedia

12.3 Content license 37

• Datoteka:Sisak_Fortress.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/20/Sisak_Fortress.jpg Licencija: CC BY-SA2.5 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Darko Tepert Donatus

• Datoteka:StSaviourChurch-Dubrovnik1.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/ca/StSaviourChurch-Dubrovnik1.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: MrPanyGoff

• Datoteka:StipeMesic1.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/89/StipeMesic1.jpg Licencija: Public domainPrinositelji: Cropped from http://www.defenselink.mil/photos/Aug2000/000808-D-9880W-077.htmlOriginalni umjetnik: Robert D.Ward

• Datoteka:Strossmayer_1861_Litho.JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/9b/Strossmayer_1861_Litho.JPGLicencija: Public domain Prinositelji: Foto einer Originallithographie der Albertina (Wien) Originalni umjetnik: Josef Kriehuber (1800−1876); Foto Peter Geymayer

• Datoteka:Supilo.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/2/23/Supilo.jpg Licencija: ? Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?• Datoteka:Sveti_Kriz_Nin.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/38/Sveti_Kriz_Nin.jpg Licencija: CC-BY-

SA-3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Andrej Šalov• Datoteka:Third_session_of_ZAVNOH.JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7a/Third_session_of_

ZAVNOH.JPG Licencija: Public domain Prinositelji: Scanned from Tko je tko u NDH book Originalni umjetnik: Nepoznat• Datoteka:Ujedinjenje_SHS.gif Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/3/3d/Ujedinjenje_SHS.gif Licencija: ? Prinositelji:

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac385.nsf/AllWebDocs/_Sveopci_palanacki_apsurd_i_besmisao_ Originalni umjetnik:-

• Datoteka:Višeslavova_krstionica2.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/6/69/Vi%C5%A1eslavova_krstionica2.jpgLicencija: Poštena uporaba Prinositelji:fotografirala Roberta F. Originalni umjetnik:sadreni odljev Gliptoteke

• Datoteka:Vladko_Maček.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/7/7d/Vladko_Ma%C4%8Dek.jpg Licencija: ? Prinosi-telji:http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37893 Originalni umjetnik:LZMK

• Datoteka:Vlaho_Bukovac,_Hrvatski_preporod_(svecani_zastor_Hrvatskog_narodnog_kazalista_u_Zagrebu).jpg Vrelo:https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/5c/Vlaho_Bukovac%2C_Hrvatski_preporod_%28svecani_zastor_Hrvatskog_narodnog_kazalista_u_Zagrebu%29.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Wikisource-logo.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4c/Wikisource-logo.svg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Rei-artur Originalni umjetnik: Nicholas Moreau

• Datoteka:Yugoslavia_ethnic_map.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7e/Yugoslavia_ethnic_map.jpg Li-cencija: Public domain Prinositelji: http://www.lib.utexas.edu/maps/europe/yugoslav.jpg Originalni umjetnik: The Former Yugoslavia: AMap Folio, published by the U.S. Central Intelligence Agency in 1992.

• Datoteka:ZGvucdove.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/35/ZGvucdove.jpg Licencija: Public domain Pri-nositelji: Own work, photo Originalni umjetnik: Crucifixion

• Datoteka:Zadar2.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/fc/Zadar2.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji:Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: M.Dirgėla

• Datoteka:Zadarski_mir.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/1/10/Zadarski_mir.jpg Licencija: ? Prinositelji:http://crohis.com/hisatlas2/hr1358.jpg Originalni umjetnik:-

• Datoteka:Zara_-_porta_della_città.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/59/Zara_-_porta_della_citt%C3%A0.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Utente:Aangelo

• Datoteka:Zlatna_bula_Bele_IV.gif Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a5/Zlatna_bula_Bele_IV.gif Licencija:Public domain Prinositelji: Croatian State Archive Originalni umjetnik: Béla IV, upload by User:Neoneo13

• Datoteka:Zrinski_frankopan_macevi.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/5/5e/Zrinski_frankopan_macevi.jpg Li-cencija: ? Prinositelji:Rudolf Horvat: Slike iz hrvatske povijesti, Zagreb, 1910.Originalni umjetnik:Dalibor Mačković

• Datoteka:Zrinski_petar_pismo.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/8/82/Zrinski_petar_pismo.jpg Licencija: ? Pri-nositelji:Rudolf Horvat: Slike iz hrvatske povijesti, Zagreb, 1910.Originalni umjetnik:nepoznat

• Datoteka:Živio_kralj_Vlaho_Bukovac.JPG Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/78/%C5%BDivio_kralj_Vlaho_Bukovac.JPG Licencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: SpeedyGonsales

• Datoteka:Županijski_sustav_u_Hrvatskoj_i_Slavoniji.gif Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/b/b9/%C5%BDupanijski_sustav_u_Hrvatskoj_i_Slavoniji.gif Licencija: ? Prinositelji:http://www.hic.hr/books/pavlicev/images/s12.gif Originalni umjetnik:HIC.hr

12.3 Content license• Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0