HRVATSKI POKRET 1848.

- promjene društvenog uređenja događaju se u Monarhiji, što se u Hrvatskoj pokušava iskoristiti za rješavanje hrvatskog pitanja unutar HM → u Hrvatskoj nije riječ o revolucionarnim zbivanjima- Hrvatski sabor, 10.mj.1847.

- poslijednji staleški sabor- ukidanje kmetstva- sjedinjenje- uvođenje narodnog jezika kao službenog

- Ožujski zakoni - njima je stvorena moderna Ugarska - ustavni, liberalni, nacionalni karakter - obuhvaća sve ''zemlje krune Sv. Stjepana'' (Transilvanija i Hrvatska pripojene, sabori im ukinuti) - personalna unija s AU - vlastite financije, vp i vojska - parlament u Budimpešti izabran na izborima, umjesto feudalni parlamenu u Požunu - ustavna vlada koja odgovara saboru - pasivno izborno pravo uz poznavanje mađarskog jezika - ukinuta tlaka, a odštetu će platiti država - novim izbornim cenzusom će županijske skupštine i uprava ostati u rukama sitnog plemstva što je bio i cilj

- Ugarski sabor, 1848.- ug. Palatin nadvojvoda Stjepan kapitulirao- Mađari formiraju samostalnu vladu na čelu s Bathanyem (Beč potvrđuje zbog slabosti središnje vlasti uzrokovane revolucijama), Kosshut ministar financija i kreator politike- prihvaćaju se ''ožujski zakoni'' kao novi ustav (travanjski ustav) → revokucija u Ugarskoj dobiva legitimitet- Ugarskoj je osigurana puna samostalnost, vladar se odriče prava na intervencije - s Austrijom samo u personalnoj uniji- Ugarska je centralistička država – ne postoje autonomije - prava i slobode vrijedi za sve građane briše se hrvatska srednjovjekovna autonomija i ona postaje sastavnim dijelom Ugarske, a iako u državi ne žive samo Mađari, svi su stanovnici politički Mađari hrvatski sabor više ne zasjeda, a banska stolica je ispražnjena, institucije vlasti ne postoje (osim gradskih magistrata)

- nakon revolucije u Beču formirala se grupica oko Ambroza Vraniczanyja i druga oko Ivana Kukuljevića – obratili se zg magistratu da intervenira i potakne sazivanje sabora- 17.03. poslanstvo u Beču - traže saziv sabora i novi izborni zakon, uspostavu cjelovitosti Hrvatske i

jače povezivanje s austrijskim zemljama- politika bečkog dvora - koristiti hrvatski nacionalizam i pokret u suzbijanju mađarskog nacionalizma i

nacionalnog pokreta koji je mnogo opasniji- nadvojvoda Johann – naklonjen hrvatskom nacionalnom pokretu- prijestolonasljednica Sofija (majka FJ)- akcija da se izabere ban - Gaj se povezao s nadvojvodom Johannom i predložio Jelačića za bana- grof Ferdinand Kulmer na dvoru kod Sofije isto zagovara Jelačića23.03. odlučeno da će Jelačića imenovati za bana - potpuno solidariziran s narodnjacima, ali i s

bečkim dvorom- Velika skupština, 25.03.1848.

- zasjeda u Zagrebu dok se ne sazove sabor- jezgru skupine čine dotadašnji zastupnici u saboru i Jelačić- NARODNA ZAHTIJEVANJA

- program u 30 točaka, izražen u obliku zahtijeva Bečkom dvoru- klasični građansko-liberalni program - zahtjevi za slobodu tiska, govora, opće pravo glasa, vjeroispovjesti.. - sjedinjenje Hrvatske s Dalmacijom i VK- ponovno uspostavljanje autonomije s obilježjima državnosti, da se Ugarska konstituira kao federacija - zajednica ravnopravnih naroda- nema nikakvog izdvajanja iz Ugarske (to će se dogoditi kasnije), izražava se želja za njezinim integritetom, a u isto vrijeme i potreba za očuvanjem integriteta HM (obzirno suprotstavljanje mađarskom nacionalizmu, traže od Mađara da odustanu od jedinstvene personalne unije koju su izborili početkom 3.mj.)

- hrvatski jezik treba biti službeni u upravi i sudstvu- 18.05. Jelačić izdaje proglas:

- obraća hrvatskom i srpskom narodu u Trojednoj Kraljevini - ne smiju se primati nikakve instrukcije i ne smije se korespondirati s ugarskom vladom već se treba obratiti njemu → formalni raskid svih odnosa s mađarskom vladom i privremena odluka samostalnosti do konstitucije sabora

- 25.04. - proglas potvrđuje da je na snazi i zakon o ukidanju kmetstva – ukinuti tlaka, devetina, desetina, davanja feudalcu (odštetu će im isplatiti sabor) → prestaje se obrađivati zemlja, nema hrane, ne ubiru se porezi – Jelačić uvodi prijeki sud za sprečavanje i brzo sankcioniranje nereda

- BANSKO VIJEĆE, 18.05. - formiranje samostalne hrvatske vlade u skladu s '48. koncepcijama o federalnom uređenju HM, trebalo je imati široku autonomiju- 6 odsjeka: vojni

unutarnji poslovi prosvjeta pravosuđe financije

ograničeno ministarstvo vanjskih poslova (odnosi s AU i UG) izraz autonomije koja je službeno proglašena na saboru '48.- pokušavaju samostalno koncipirati neke reforme, ali sve ostaje na pokušajima - područje je previše heterogeno (Primorje, banska Hrvatska..), ne može djelovati prema normama moderne uprave zbog neprikladne feudalne strukture → modernizacija počinje tek sa oktroiranim ustavom

- Jelačić formira novi izborni red i najavljuje Sabor za 05.06. na kojem je glavno pitanje odnos Ugarskom → Mađari traže od vladara da zabrani izbore i zasjedanja sabora car zabranjuje sabor i naređuje Jelačiću da se pojavi u Innsbrucku - zbog revolucije u Beču slabipoložaj Monarhije pa moraju podržati Mađare

- personalna unija – po ustavu iz 1848. HM je dualistička monarhija → postoje zajednički poslovi, ali vladar se ne smije miješati u poslove Ugarske- na prostoru Ugarske su stacionirane mnogobrojne carske vojne trupe, ako dvor ne smiri situaciju s Mađarima neće moći ugušiti revoluciju u Italiji (Lombardija)- Mađari žele tretirati Hrvatsku kao pokrajinu i negirati srednjovjekovnu autonomiju

- Jelačić je iznenađen, ali je sklon poslušati naredbu – narodnjaci se tome protive i traže da odgodiput u Innsbruck, da se prvo sastane sabor i zauzme jasan stav o hrvatsko-ugarskim odnosima- Hrvatski sabor, 05.06.1848.

- prvi moderni hrvatski sabor (nije feudalni)- novi izborni zakon: - grad - muškarci stariji od 24 godina uz uvjet da imaju nekretninu +

inteligencija koja ima pravo sudjelovati neovisno o materijalnom statusu → birani izravno

- selo - seoski starješine biraju izbornike koji biraju zastupnike za sabor → birani neizravno

- virilisti - ban ima pravo pozvati civilne i crkvene dostojanstvenike koji imaju puno pravo sudjelovanja, a nisu birani (tragovi feud.)

- prvi put sudjeluju predstavnici Vojne krajine - izvan vlasti bana, bira se po regimentama- prvi put prisutni i Srbi- glavno pitanje: odnos prema Ugarskoj i Austriji- u narodnim zahtijevanjima se ne spominje AU, sada se zbog revolucija mijenjaju i traženja sabora čl.11 → politika austroslavizma - izvorno češki koncept, zajednički okvir svih

slavenskih naroda u HM - odanost monarhiji, a protiv germanizacije (federalističko uređenje) - Hrvati ga preuzimaju, jer odgovara zahtijevanjima iz 1848.

ne mogu prihvatiti ni dvor ni Mađari - Mađari sada više ne traže samo da se prestane podržavati hrvatski pokret, već i da se Jelačića makne s mjesta bana - dvor pristaje, ali da se pričeka s tom objavom- Jelačić dolazi u Innsbruck, car negira zasjedanje hrvatskog sabora (nelegalan je), nekoliko dana prije rastjeran je sveslavenski kongres u Pragu- car pokušava pomiriti zahtjeve hrvatskog i mađarskog nacionalizma, za pregovore je zadužen Johann- Jelačić saznaje da je smijenjen na putu kući, u Hrvatskoj se čak okuplja sabor, žele zvati i na oružje → to sve nije revolucija- po Jelačićevom povratku Sabor odlučuje krenuti s koncepcijom austroslavizma- pregovori - 7.mj. - Jelačić i predstavnici ugarske vlade + Johann samo u početku

- Jelačić čvrsto stoji iza odluka Sabora, Mađari ne pristaju (pristanak bi značio odustajanje od njihove politike)

→ sve govori da će doći do rata - Jelačić čeka da bude rehabilitiran - pritišću ga Srbi iz Ugarske, jer Mađari guše njihov otpor - Beč je suzdržan

- 04.09. objavljeno da je Jelačić rehabilitiran, odmah najavljuje rat Ugarskoj- Beč daje naredbe da se carska vojska ne suprostavlja Jelačiću, iako se velik dio vojske odmetnuo- 11.09. Jelačić prelazi Dravu i mijenja hrvatske zastave carskima, jer je znao da nije sva carska vojska vjerna- vojska se do Pešte dijeli: - desno krilo prelazi Dravu kod Virovitice (8000 ljudi)

- sukob kod sela Pahost - primirje, Jelačić kreće SZ prema Dunavu nadajući se da će mu se tu pridružiti austrijska vojska, ali dolazi do izbijanja nove revolucije u Beču - listopadska revolucija (vodstvo povezano s Mađarima, teže pripajanju Austrije Njemačkoj)

- dvor bježi iz grada - Jelačić je 06.10. imenovan carskim komandantom - dana mu je punomoć u Ugarskoj i civilna vlast- car službeno ukida ugarski ustav, raspušta sabor i uvodi komesarijat (diktatura)- Jelačić kreće prema Beču, ali dvor ne želi da on, kao središnja ličnost hrvatskog pokreta, uguši revoluciju pa je zaustavljen kod Strehata, a komanda je pripala Windischgratzu koji je imenovan za vrhovnog komandanta carske vojske - zajedno ugušili ustanak- 12.mj. kreću u Peštu - ugušen ustanak- u Beču vlada jako prohrvatsko oduševljenje, Jelačić je popularan- Bansko vijeće

- nakon Jelačićeva prelaska Drave ponaša se kao samostalna vlada- pokušavaju ostvariti reforme kako bi se do kraja likvidirao feudalizam - ne baš uspješno, ali je to ipak početak modernizacije - problem im stvaraju rat, problemi na selu oko ubiranja vinske desetine koju seljaci ne žele

platiti

- krajem 1849. vidi se da dvor ide prema apsolutizmu:- mijenja se predsjednik vlade Schwarzenberg (liberal) - podredio unutrašnje uređenje HM svojim planovima da osigura Austriji premoć u Njemačkom savezu- 02.12. Ferdinand V. abdicira u korist Franje Josipa

- prvi akt je imenovanje Jelačića gubernatorom Dalmacije i Rijeke- patent 02.12.1848. - jamči jednakost pred zakonom i ravnopravnost narodima- Travanjski ustav, 25.04.1848. - prvi puta sjedinjuje zapadne zemlje Carevine (+ Dalmacija i Ilirija-Koruška, Kranjska, Istra, Kvarnerski otoci) pod imenom AUSTRIJA (znači sve osim ugarskog dijela, Lombardije i Venecije) prvi nagovještaj budućeg dualističkog uređenja

- ''Društvo slavenske lipe na slavenskom jugu''- osnovano u Zagrebu u 12.mj. po uzoru na česku instituciju ''Slavenska lipa'', a kako bi se oživio nacionalni pokret- žele ući u austrijski parlament kako bi se hrvatsko pitanje postavilo pred njima i omogućiti nastavak rada hrvatskog sabora

- Austrijski parlament, 12.mj.- sukob Schwarzenbergove liberalne vlade i parlamenta oko nosioca suvereniteta - car ili narod - liberalno ustavno načelo (austro-njemački liberali + Česi) nasuprot konzervativnih apsolutista

→ završava vojnom intervencijom, vojska rastjerava parlament - Oktroirani ustav - 04.03.1849. donesen bez suradnje predstavnika naroda (car i Schwarzenberg),

predigra za kasniji apsolutizam, jer se nije moglo odmah ići u otvoreni apsolutizam - pseudoustavnost

- HM je ustavna nasljedna monarhija koja se sastoji od krunovina - Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s hrvatskim primorjem, gradom Rijekom i

riječkim kotorom; Kraljevina Ugarska; Velika vojvodina Erdelj; Vojna Krajna (ostaje pod upravom vojske, ali će stanovnici dobiti ista građanska prava kao i ostali stanovnici carevine)

- sve su narodnosti ravnopravne i svaka ima pravo na očuvanje narodnosti i svoj jezik, građani su jednaki pred zakonom (tekovine revolucije '48./'49.) - svaka krunovina ima svoj zemaljski sabor (određeni stupanj autonomije), a sve su predstavljene u zajedničkom parlamentu (Reichsrat) - uloga vladara velika → mješavina liberalnih i apsolutističkih načela - patent 18.11.1849. - osniva se Vojvodina Srbija i Tamiški Banat kao posebna krunovina - pitanje Srijema koji je sastavni dio Trojedne Kraljevine, ali ga Srbi proglasili dijelom Vojvodine Srpske → zauzvrat kao Hrvati dobili Međimurje

→ zapravo nikada nije ni stupio na snagu, jer je većina Monarhije pod vojnom vlašću do 1854./54.(u Ug opsadno stanje ukinuto 1854., a do 1860. na blasti vojni guverner)

- oktroj je prešao preko hratske autonomije proglašene '48. na Hrvatskom Saboru i odredio podvrgavanje Hrvatske i Slavonije jednoobraznoj upravi za cijelu Monarhiju- 01.07.19851. ukinute granice između Austrije i Ugarske i stupa na snagu jedinstveno carinsko područje - isti uvjeti za sve sudionike na tržištu, ali je zapravo osiguran uspjeh au-njem kapitala - Jelačić nije za apsolutizam, ali se ne protivi novom ustavu što dovodi do opozicije prema njemu u Narodnoj stranci → Jelačić odbija proglasiti ustav u Banskoj Hrvatskoj, ali ipak ga proglašava u 9.mj. zbog straha od vojne intervencije (izgubio povjerenje i cara i Narodnjaka)- 6 mjeseci pruža se otpor oktroju - najveći otpor pruža liberalna struja '' Društvo slavenske lipe slavenskom jugu'' - ne odustaju od težnje za pretvaranjem Monarhije u federaciju

- 25.04. sastaje se odbor hrvatskog sabora koji šalje vladaru peticiju kojom pokušavaju nagovoriti cara da potvrdi autonomiju iz '48. (+ da priključi VK, potvrdi priključenje Međimurja, odobri mjere za sjedinjenje Dalmacije, potvrdi savez sa Srbima..) Bach odmah reagira, iako još nije ministar, savjetuje cara da ako se jednoj od krunovina popusti, svi će nešto tražiti- nakon 17.08. Jelačiću je jasno da je sve aktualnija prijetnja vojnom intervencijom i da će nam smijeniti vladu pa počinje vršiti pritisak na bansko vijeće da potvrdi ustav → dolazi u sukob s banskim vijećem- Strossmayer podržava Jelačića - smatra da oktroirani ustav ne jamči postignuća '48./'49., ali ako ga se prihvati dokazat ćemo lojalnost bečkoj vladi, a moguće i pomalo utjecati na izmjene ustava putem sabora koji ima bar malu autonomiju- Jelačićev se ugled u Beču počinje kvariti - odugovlači s proglašavanjem ustava, ima Bansko vijeće.. - žele mu dodijeliti zamjenika (Coronini) koji će postupno ukinuti Bansko vijeće, slomiti opoziciju.. Jelačić saznaje za to sve i odlučuje proglasiti oktroj - Bansko vijeće ga mora poslušati i potvrđuju oktroj za Hrvatsku i Slavoniju 06.09.1849.

NEOAPSOLUTIZAM (nije Bachov, jer on samo provodi sustav)

- dvor je ojačao gušenjem mađarske revolucije (pomogli im Rusi) → kraj sna o neovisnoj Ugarskoj- ima tradiciju - prosvijećenog apsolutizma Marije Terezije + Josipa II. (željeli reformirati stari staleški

sustav i Monarhiju povezati zakonima) - apsolutizma Franje I., tj. Metternichovog režima (glavni ciljevi nisu bili reforma, već očuvanje starog režima), franc. rev. prestaje prosvjećeni apsolutizam pa se mora učvrstiti ''stari režim'' na temelju monarhijskog legitimizma, tj. prava vladara ''po milosti Božjoj''- građanski liberalizam '48./'49. (treba uništiti buržoasku revoluciju, ali iskoristiti privrednu djelatnost građanstva poticanjem njegove težnje za bogaćenjem, a sve zbog postizanja materijalne podloge za skupe reforme)

- neoapsolutizam želi očuvati uređenje države na načelu monarhijskog legitimizma i ugušiti većinu liberalnih tekovina (F.I.+Mett.), ali i provesti modernizaciju prema građanskom društvu (MT+J.II.) - uz pomoć modernizacije stvoriti državno i privredno jedinstvenu carevinu- uređenje Monarhije da se ustroji moderno društvo na slobodnoj privredi i kapitalističkim odnosima - s jedne strane tradicionalan apsolutizam s policijskom prisilom i monarhom, a s druge strane reforme za stvaranje građanskog društva- stvaranje centralizirane države je teško, jer krunovine imaju različita staleško-feudalna uređenja, društvene strukture i povijesne predaje- revolucije pokazuju da je Monarhija kao takva neodrživa i žele izboriti autonomiju → treba ojačati građanstvo kako bi se razgradio feudalizam - potpomaganje privrednog uspona buržoazije, ali uz sprečavanje njezina političkog utjecaja- vanjsko-politički motivi - A-U se afirmirala kao velika sila u Europi, dominira u Njemačkom savezu; najveći suparnik Pruska, koja je već provela reforme- Silvestarski patent - 31.12.1851.

- suspendira postojeći sustav → prijelaz u otvoreni apsolutizam - prethodio mu Oktroirani ustav - goli biroktarski centralizam - potvrđuje jednakost pripadnnika države pred zakonom i ukidanje sih oblika seljačkog podložništva, ali ne govori ništa o ravnopravnosti naroda

- sada počinje moderna hrvatska povijest- HM nikada nije imala parlamentarizam (vlada koja izlazi iz parlamenta i odgovorna je parlamentu), već konstitucionalizam (postoji parlament, ali vladu postavlja i miče car, neovisno o parlamentu)

- uski dio poslova koji se odnosi na Hrvatsku ovisi o Ugarskom saboru, ali zakone koje donese Hrvatski sabor moraju imati sankciju vladara- modernizacija se kod nas počinje sustavno događati u '50. - dominantan sloj je seljaštvo, uz srednje i sitno građanstvo, industrijalizacija tek nakon 1845. (ali slabo)- 2/2 19.st. u Hrvatskoj samo tri grada: Zagreb, Osijek i Rijeka- malo ljudi dolazi u gradove zbog industrije, više su to obrtnici- porezna reforma - polaže se temelj građanskom društvu, ali tek za Mažuranića očvrsnula- slom neoapsolutizma počinje 1859. zbog financijske krize - veliki troškovi zbog Napoleonskih ratova, skupih reformi i loše vođenog rata u Italiji- HM se lomila između centralizma da bi na kraju završila s dualizmom (čvrst je tek nakon 1875.)- Bach je '48. zastupao liberalna načela, ali ih je izdao (tipično za au-njem liberalnu buržoaziju) da bi se nagodio s apsolutizmom koji mu nudi privredni uspon; postaje ministar pravosuđa, a u ljeto 49. umjesto Stadiona ministar unutarnjih poslova

UPRAVA ZA BANSKE VLADE 1850.-1854.

- Jelačićeva vojska 1848. zauzela Međimurje, okupirao je ''Ugarsko primorje'' i Rijeku (1850. priključeni novoosnovanoj Riječkoj županiji); Iriški i Rumski kotar pripali Srpskoj vojvodini- Jelačić je imenovan gubernatorom Rijeke i civilnim i vojnim guvernerom Dalmacije (iako tu stvarnu vlast ima njegov zamjenik Mamula)- patent 07.04.1850. naređuje novu organizaciju uprave (priprema ju komisija na čelu s Fluchom) s ciljem da se stvori jednoobrazna uprava za sve dijelove Monarhije sa središtem u Beču- reforme se ne događaju u svakoj krunovini jednako- sukobljavaju se dvije liberalne struje - jedino jamstvo za stvaranje novog društva po uzoru na zapad, a

uz pomoć preobrazbe starih, samoupravnih municipalnih ustanova, a tako će Trojedna Kraljevina biti cjelokupna, sa širokom autonomijom i osiguranom narodnošću - manja grupa na čelu s I. Tkalcem misli da je svaka reforma na osnovi starog sistema nemoguća i da treba podržati modernizacijske napore Beča iako se ono protivi '48

- 17.06. raspušteno Bansko vijeće → BANSKA VLADA započinje s radom 27.06. (nije vlada već vrhovni organ uprave koji je podređen ministarstvima u Beču koja se počinju stvarati '49.-'50. )- 6 županija (novih, do tada su bile feudalne županije): ZG, RI, VŽ, KŽ, PŽ, OS (nakon Silvestarskog patenta ukida se PŽ)- župani - izvršni organi Banske vlade (dotadašnji županijski odbori-središta feudalnih vlasti raspušteni)- podžupanije - 20ak, zakon o njima donesen tek 1858.- općine te 4 institucije izvršavaju naredbe MUPa- 1850. godine Zagreb ujedinjen u jedinstven grad i administrativno središte (Grič+Kaptol+Nova ves+Vlaška+Horvati), Janko Kamauf prvi gradonačelnik- 11.12.1852. - ZG biskupija → nadbiskupija (Jelačićevim nastojanjima i uz potporu cara) - uprava se temelji na carskim patentima i naredbama ministarstava, smatrani su privremenima i moraju ih potvrditi zemaljski sabori- Jelačić je carski činovnik na čelu običnog namjesništva, iako je još uijek ''ban'', bez tradicionalne je banske moći- Jelačić ima pravo imenovati činovnike prema zaslugama, ali Bach postavlja više činovnike bez konzultacija s banom- cijelu reformu uprave odlikuje nedostatak novca koji pridonosi njezinoj neefikasnosti- broj činovnika je premalen u usporedbi s količinom posla, imaju male plaće- postoji stroga hijerarhija i disciplina u uredima

- Beč donosi odluku o nošenju uniforma - izabrali zelenu, a to je boja Mađarske → činovnici postaju simbolom neoapsolutističkog režima, nazvani ''Bachovim husarima'' (tako su ih nazvali Mađari, a Hrvati ''Bahovcima'')- birokracija u cijeloj Monarhiji preuzima ulogu koju su do tada imali feudalci - ne podliježu javnoj kritici (tisak je zabranjen), mogu biti grubi i neugodni prema stranci- nastoji se zaposliti kvalitetne i obrazovane ljude - natječaji za posao (uglavnom se javljaju sinovi plemića, ali se sad i građanstvo može popeti do najviših pozicija)- germanizacija - oktrojem su svi jezici ravnopravni, ali Silvestarskim patentom se to gubi

- do 1852. Jelačić inzistira da original u komunikaciji s Bečom bude na hrvatskom, a ostalo na njemačkom, ali se kasnije zbog štednje ne pazi da sve bude na njemačkom

- ima činovnika koji ne znaju hrvatski pa inzistiraju na komunikaciji na njemačkom- nakon 1854. patentom njemački jezik postaje glavni, no taj patent nije javno objavljen - Bach naredio Jelačiću da ga ne objavi, jer se bojao otpora

- uvođenjem otvorenog apsolutizma opet nove reforme - počinju u 01.1852.- Banska vlada je ukinuta → NAMJESNIŠTVO, 1854. (u svakoj krunovini)

- Jelačić na čelu - povećava se broj službenika s obzirom na proširenje poslova:

- župani ukinuti - postaju županijski predstojnici- županije ostaju, osim PŽ - podžupanije ukinute → kotarevi (46)

SUDSTVO I PRAVOSUĐE

- oktroj je proglasio jednakost svih pred zakonom , odvajanje uprave od sudstva i nezavisnost sudaca- 1849. započinju reforme sudstva, formira se komisija koja u krunovinama ima svoje konzultante - u Hrvatskoj su to bili Herman Bužan, Metel Ožegović i Ivan Mažuranić- reforme se provode u uvjetima gdje ne postoji uređen pravni sustav

- vlastelinski sud - rješava pitanja materijalnog prava (između podložnika i feudalca)- županijski sud - drugostupanjski sud, potvrđuje ili odbacuje odluke vlastelinskih sudova- kraljevski gradovi imaju vlastiti sud- kotarski sudovi - civilne parnice- banski stol - najviši sud u Hrvatskoj, sud druge molbe podložan Vrhovnom sudu u Beču, predsjednik Jelačić (ukinut 1853.)- crkveni sud - za svećenike- turopoljsko plemstvo - vlastiti sud sudstvo u kaosu, kao suci rade neškolovani ljudi, na bazi zastarjelog pravnog kodeksa Verbeciumov Tripartitum (mađarski kodeks iz 16.st.)

- ukidanjem kmetstva ukidaju se i vlastelinski sudovi, sve iz njihove nadležnosti prebacuje se na županijske sudove → tzv. Provizorijum, autor mu je Mažuranić, traje sve do uspostave modernog sustava- oktroj jamči jednakost svih pred zakonom, nema više sudova koji nisu pod državom, odvaja se sudstvo od uprave, uvođenje državnog tužitelja i porote, suci ne smiju biti činovnici (pokušava se postići nezavisnost sudstva) - Banski stol se ukida 1853. → Vrhovni zemaljski sud (za svaku krunovinu)

- zemaljski sudovi - sudovi prvog stupnja za neka kaznena djela i izvanparnične predmete (u Hrvatskoj njih 8)

- sudovi drugog stupnja za predmete koje je prije radio Kotarski sud- do 1848. sudski postupak koji se naziva inkvizicija (lat. inquisit = onaj koji je ispitivan, nema veze sa srednjovjekovnom inkvizicijom) - cilj postupka bio je otkriti istinu od tužene osobe, ali na način da tuženi ne smije znati zbog čega je tužen, rasprave su zatvorene, ne prisustvuje im ni tuženik ni odvjetnik, već sud čita pismene izjave optuženika i tužitelja i na temelju toga donodi odluku

sada parnica postaje javna, sudac je samostalna osoba, odvjetnik i stranka prisustvuju, optuženik zna za što je optužen..- odvajanje sudstva i uprave - sudac ne smije biti i činovnik- ustanova tužitelja - kako bi sudstvo bilo nezavisno- porota (iako ukinuta odmah po Silvestarskom patentu)- nedostatak pravnika koji poznaju moderno sudstvo

- do 1847. postojale diplome za odvjetništvo, ali Beč shvaća da oni ne znaju moderno sudstvo pa ukida diplome i uvodi odvjetničke ispite - 125 odvjetnika položilo

- Silvestraskim patentom ukida se porota, suci postaju puki državni činovnici, samo je konačna rasprava usmena i javna.. ipak je to napredak u odnosu na feudalno pravosuđe- notarijat - uvodi se 1855. kada se donosi zakon o bilježništvu, a kako bi obavljalo određene pravne poslove i oteretilo sud- 2 glavna zakona za hrvatsko pravosuđe:

1. Austrijski građanski zakonik - nastao još 1811., ali zbog Metternicha nije došao do izražaja - inspiriran liberalnim načelima - sloboda prometa, obrta, nepovredivost vlasništva, slobode izbora posla i zvanja.. - 01.01.1853. postaje zakon u Hrvatskoj

2. Kazneni zakonik - nastao 1803. - regulira način vođenja postupka u kaznenim djelima, iako na snazi ostaju i neki dijelovi feudalnog procesa

POLICIJA, ŽANDARMERIJA, VOJSKA

- uloga moderne policije je da je ona civilni organ nadzora i zaštite, a HM svoju policiju koncipira kako bi nadzirala stanovništvo- dostavljaju ministarstvima mišljenje kakav dojam i klimu stvaraju reforme- suradnici policije - sistem uhoda koji za male novce surađuju s policijom- uspostavljena policijska oblast koja spada pod Zagreb (na čelu Eduard Šavdek), kasnije riječka i osječka oblast- 1852. postoji posebno Ministarstvo policije (dokaz koliko je ona bila važna, inače je policija pod MUPom), na čelu Johann Kempen - protiv Jelačića, misli da ne može ujedno biti dobar Austrijanac i dobar Hrvat- žandarmerija - sasvim nova ustanova - dio vojske namijenjen intervenciji unutar države, usko surađuju

s policijom- vojska - HM ima vojsku s dugom tradicijom- ukida se feudalni sustav novačenja i po novome svaka krunovina mora provesti novačenje za određeni kontigent regruta (prosječno 2000)- 1850. prvi puta u Hrv i Slav svi mladići od 20-26 godina moraju biti upisani u vojnu evidenciju, a ždrijebom se odlučuje tko ide u vojsku (izuzeti svećenstvo, javni činovnici, sinovi jedinci, nastavnici, poštari, dobri studenti + imućni se mogu otkupiti + po kazni)- vojni rok traje ovisno o rodu vojske, prosječno 8 godina- 1868. po prvi puta opća vojna obveza

POREZI

- dva osnovna poreza u feudalizmu:1. vojni porez - ide izravno vladaru, od sabora 1790. se veličina poreza raspravlja isključivo na ugarskom saboru, ali odvojeno od ugarskog poreza2. domestikal - izravni porez koji se koristi za financiranje županijskih gradskih ureda, za ceste..

- mješavina raznih poreza (zemljarina, glavarina, dohodarina, potrošarina), nije precizirano koliko iznosi koja vrsta poreza

- sabor 1848. - svi su ljudi pred zakonom jednaki i svi plaćaju poreze (ono što nije uspjelo Josipu II.)- Ugarska komora - do '48. glavna institucija u Hrvatskoj odgovorna za financije- osnivanjem Banskog vijeća - financijski odsjek koji se bavi financijama, trgovinom, prometom,

obrtom..- s Oktrojem djelomičan nadzor nad financijama preuzima Beč- 02.1851. patent o novoj financijskoj upravi - počinju se provoditi pripreme za novi porezni sistem- JAVNO FINANCIJSKO RAVNATELJSTVO - osnovano 1851. na čelu s Vincencom Kapelom

- djeluje na njemačkom jeziku - izravno odgovorno bečkom Ministarstvu financija - podijeljeno na 3 niža ravnateljstva: ZG, RI, OS - nadležni su i za VK

- nepostojanje modernog katastra - tijekom 1850. se uvodi privremeni katastar (Nikola Faler zadužen) - nisu uređene seoske općine, seljak nije naviknut na popisivanje pa skriva zemlju, vlastela isto skriva, jer ih smetaju neraščišćeni feudalni odnosi (ostaju bez prihoda i zemlje pa se protive katastru) - 05.mj.1853. katastar počinje funkcionrati

- pitanje zemljišnog rasterećenja - '48. sabor odlučio da urbarijalna zemlja ostaje seljaku (ali to ne znači da je seljak vlasnik zemlje) - treba utvrditi što spada u kategoriju urbarijalne zemlje, a što izvan

- proces oslobađanja zemlje od feudalnih podavanja i rasterećenja počinje 1851., a odvija se u 2 faze:- što spada u seljakovo selište - urbarijalna zemlja → proces završava 1853.- pitanje uzvanselišnih zemalja → rješava se 1857.

- 1851. uvedeni izravni porezi:- zemljarina - na temelju procjenjenog prihoda

- ubire država- kućarina - prema vrijednosti nekretnine

- većina kuća u Hrvatskoj spada u 3. kategoriju - ''zemlja koliba'', prosjek stanovnika po kući je 6,5

- najmovna kućarina - porez na prihod od iznajmljivanja nekretnine- osobna tećivarina - plaćaju svi stariji od 16. godina - porez po glavi + radni porez- dohodarina - porez od prihoda (zakup, obrt, trgovina, intelektualna zvanja..)

- neizravni porezi:- potrošarina - vino, pivo, rakija - porez na sol, duhan (duhan je državni monopol, zabranjena je individualna sadnja duhana)- biljezi kod sklapanja pravnih poslova- porezi na strane novine s političkom sadržajem, na igraće karte, na kalendare- maltarine - sajamnine, cestarine, mostovine..- nameti - izvanredna pobiranja od stanovništva, pripisuju se izravnom porezima za određene potrebe (za odštete feudalcima, za žandarmeriju, vojsku..)

- kriterij oporezivanja donosi dvor, a prema najrazvijenijim krajevima HM, tako visoki porezi teško se mogu provesiti kod nas - ne uzima se u obzir različitost ekonomskih razina u pojedinim krunovinama, svi plaćaju iste poreze- cijeli sistem služi punjenju državne blagajne, a ne poticanju razvoja- ne skuplja se redovito pa treba odjednom platiti veliki iznos- najveći je prihod od zemljarina - ¼ , drugi po redu od tećevarina- porezi neprestano rastu - od '51.-'59. 4,5 puta

ZEMLJIŠNO RASTEREĆENJE

- feudalni zemljišno-posjedovni odnosi temeljili su se na ovisnosti seljaka o privilegiranim staležima koji su ravnali s raspodjelom dohotka, a u svoju korist- svaka od zemalja Monarhije ima svoje agrarno uređenje koje treba eliminirati (za MT provedene 3 velike urbarijalne regulacije:

- dioba između dominikalnih/alodijalnih zemljišta u vlasništvu gospoštija te selišnih/urbarijalnih/rustikalnih zemljišta prepuštenih seljačkim obiteljima na uživanje radi osiguravanja njihova opstanka i davanja feudalcima- izvanselišne zemlje - seljaci ih uživaju uz svoja selišta pod određenim uvjetima (krševine, vinogradi, zemlje koje su ostale nakon podjele zemlje na selišta, paše, šume)

- različita zemljišta mijenjaju svoj značaj pa je nakon '48. teško ustanoviti kategoriju pojedinih zemljišta- cilj urbara bila je čvrsta podjela zemljišta na alodijalno i selišno → to će služiti kao podloga za reforme u neoapsolutizmu- vladar je za Hrvatsku i Slavoniju potvrdio ugarske zakone '47./48. koji ukidaju urbarijalni odnos, vlastelinsku jurisdikciju i crkvenu desetinu - ti zakoni nisu primijenjeni, ali Jelačić svojim pismom od 25.04.1848. jamči ukidanje daća, tlaka i crkvene desetine- Sabor '48. potvrđuje taj proglas - ukidaju se davanja, vlastelinska sudbenost, ne plaća se ni crkvena desetina, svećenstvo i plemstvo plaća porez, dotadašnji podložnici postaju neograničenim vlasnicima selišta → ti članci nisu nikada odobreni od vladara pa zbog toga dolazi do kaosa (vlastela si pokušava osigurati ukinuta davanja, seljaci ne plaćaju, prodaju dijelove zemljišta, seljačke zadruge se dijele) sve do:- patent iz 1853. - likvidacija feudalnih odnosa

- oslobođenje selišta od davanja gospoštijama, njihovo pretvaranje u seljačko privatno vlasništvo uz naknadu vlasteli.. - bivšim feudalcima će se isplatiti naknada za to što su ostali bez urbarijalne zemlje (nije bilo formulirano kako će se izračunati ta naknada, jer su podavanja na selištima različita) - bivši podložnik postaje vlasnik urbarijalne zemlje, a za izvanselišna zemljišta mogu postati potpuni vlasnici ako otkupe sva davanja za tu zemlju - zaokruživanje zemljišta kako bi posjed bio funkcionalniji - ukida crkvenu desetinu, ali na snazi ostaju davanja svećenstvu

- patent iz 1857. - definitivna likvidacija feudalnih odnosa, nadopunjuje patent iz '53. - regulacija razgraničenja zajedničkih šuma i pašnjaka te grupiranje zemljišnih čestica radi racionalnije agrarne proizvodnje (komasacija) - ide u korist bivših feudalaca jer je to prepušteno procjenama lokalnih općina - urbarijalni sudovi počeli djelovati tek 1858.

sve se produljuje do '60. - glavni problem je razrješenje izvanselišnih zemljišta

- zajedničke šume gospoštija i podložnika- nakon '48. gospoštije su uskratile seljacima pašu na alodu - patent iz '57. to pokušava riješiti, ali se sve prolongira do '60. i postaju izraz ogorčene klasne borbe na selu

- sporovi oko vinograda - nakon '48. velik dio gospodskih njiva je neobrađen, pa je proizvodnja vina jedina razmjerno rentabilna grana- regulacija zemljišnog rasterećenja je jednoobrazna za cijelu HM- postupak za određivanje odštete je dugotrajan i složen zbog nejasnih imovinskih odnosa- zadružni savezi - šira obiteljska radna zajednica

- poslovi se raspoređuju na veći broj članova što je za gospoštiju jamstvo da će redovito primati davanja - počeci robno-novčane privrede uzrokuju raspoadanje zadruga pa županijske oblasti to pokušavaju spriječiti - Jelačić je za održanje zadruga - zabranio diobe do zakonske regulacije pa se počinje trajno dijeliti

- s uvođenjem privremenog katastra se u praksi moraju ukinuti zadruge zbog upisivanja podataka o vlasništvu nekretnina - Opći građanski zakonik ne poznaje zajedničko vlasništvo bez utvrđenog udjela pojedinca

- pseudoustavno razdoblje '60. godina naslijedilo je dva bitna pitanja agrara i društvenih odnosa na selu: utvrđivanje prava vlasništva izvanselišnih zemalja i opstanak zadruga

ŠKOLSTVO I CRKVA

- jedinstveni školski sustav uveden za MT - sve vrste školovanja podvrgnuti državnom nadzoru- u Ugarskoj i Hrvastskoj i Slavoniji su to od 1845.

- ''trivialke'' - 2 godine - niže početne seoske škole u kojima djeca uče čitati, pisati i računati + vjeronauk i neka znanja nužna za zemljoradnju - '50. godina imaju uglavnom jednog i to neškolovanog učitelja i jednu prostoriju s malom satnicom - ovise uzdržavanju iz općina

- ''glavne'' škole - 3 godine - više početne škole u gradovima i trgovištima s proširenim gradivom trivijalki

korisnim za sitne poduzetnike- ''normalke'' - u važnijim gradovima iz kojih se prelazi u gimnazije- ''realke'' - sustavna naobrazba potrebna za privrednu djelatnost

- do 1848. Ugarsko namjesništvo ima nadzor nad školama- feudalcima i svećenstvu je u interesu da puk ostane nepismen i smatraju da škole nisu za puk pa ne dopuštaju razvoj seoskih škola- tek ilirci pokreću ozbiljne pripreme za organizaciju osnovnog školstva- 1847. na Saboru pokrenuta inicijativa za osnivanje osnovnih škola- ministar nastave i bogoštovlja Leo Thun predložio biskupima zajedničku upravu crkve i zemaljske oblasti u pučkom školstvu - sva tri biskupa (zg, dj, senj) prihvaćaju, ali se to počinje realizirati tek od 1856. nakon konkordata između cara i pape kada je konačno propisana uprava biskupa nad pučkim školama- slab posjet školama na selu - udaljenost, loši uvjeti, dječji rad je važniji za obitelj- gradovi i trgovišta - bolje stanje, ali siromašnija djeca opet ne polaze škole- sveukupno je na kraju apsolutizma svega 30% djece polazilo školu- srpsko-pravoslavne trivijalke još su teže napredovale

- pod patronatom su mitropolije u Srijemskim Karlovcima te eparhije u Pakracu i Karlovcu- ponekad i miješane škole, jer općine nemaju novaca za uzdržavanje i jedne i druge- svećenici su učitelji, uglavnom neuki i polupismeni- za apsolutizma se organizira sustavno obrazovanje za učiteljsko zvanje + list ''Napredak'' - predhodnica učiteljske organizacije- 1848. u Hr i Slav 6 gimnazija (ZG,RI,VŽ,KA,PŽ,OS) - 6 razreda

- latinski nastavni jezik, mađarski se uči kao predmet - škole za učenje klasičnih jezika - 1849./1850. nastavni jezik ''ilirski''

- više dvogodišnje obrazovanje, kao priprema za univerzitet stječe se na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji- Thunove reforme trebale su gimnazije pretvoriti u škole za opću naobrazbu kao temelj za sveučilište, priključena su im još 2 razreda filozofije = 8 razreda- profesorska mjesta u zagrebačkoj gimnaziji preuzima elita hrvatske inteligencije- franjevačke gimnazije (VŽ,KA,PŽ,OS) prestaju biti u rukama franjevaca i postaju laičke

- 1854. uvodi se njemački jezik kao ''pretežno'' nastavni u višu gimnaziju - Beč smatra da je njemački jezik u višim razredima gimnazije bitan jer narodni jezik nema tu razinu na kojoj se može temeljiti moderna znanost, pa mu je mjesto u pučkoj školi i nižoj gimnaziji (kod nas to znači da se hrvatski može upotrebljavati samo pri učenju vjeronauka i hrvatskog jezika) gimnazije postaju zapravo škole za učenje njemačkog- nakon sloma apsolutizma postepeno se vraćao hrvatski jezik, 1861./62. manje-više postaje redovan

- Katoličkoj crkvi '48. ukidaju se povlastice- postoji konzervativna struja svećenstva, ali i liberalna - svećenstvo sudjeluje u nacionalnim preporodima i zahtijeva liberalizaciju krute crkvene organizacije- konkordat 1855. - papa Pio IX i FJ

- država neće priječiti papinsku vlast nad crkvom, biskupi bez državne intervencije obavljaju svoju službu - crkva je pod osobnom carevom zaštitom, a ona će osiguravati duhovne temelje carevine stvorena moćna Katolićka crkva, ali je oslabljen utjecaj HM u Njemačkoj jer ga protestanti osuđuju

- liberalno svećenstvo u Hrvatskoj - raskorak između ''starih'' svećenika s feudalnim mentalitetom i ''mladih'' koji su iliristi- traže da se ukine celibat, da se u službu uvede narodni jezik i da se ukloni feudalni karakter crkve

- patent iz 1850. - ukinut jozefinizam - sva vlast u crkvi predana je biskupima, zaustavljen je pokrat za liberalizaciju crkve- još 1845. Jelačić pokreće inicijativu da se zagrebačka biskupija podigne na čast nadbiskupije

- otpor mađarskih biskupa- vladar odobrio 1850., ali papinska bula tek 11.12.1852. zagrebačka nadbiskupija neovisna o

Ugarskoj- 1856. Haulik kardinal- pod jurisdikcijom pečujske biskupije ostalo 12 župa Valpovačkog kotara

- 1850. đakovački biskup postaje Strossmayer - ''narodni duh''- Franjo Rački - inspirira se učenjem A. Günthera o skladu znanosti i religije (nužnost slobodnog

razvoja znanosti koja ne šteti već svjedoči o božanskom temelju crkve, Vatikan ga zabranjuje)

- Pravoslavna crkva - u Ugarskoj, Erdelju, VK, Hrvatskoj i Slavoniji obuhvaća Srbe, Rumunje, grčke trgovce iz Turske

- temelji se na '' Deklaratoriju'' od 16.07.1779. - episkopi Erdelja, Bukovine i Dalmacije podređeni mitropoliji u Srijemskim

Karlovcima - gornjokarlovačka i pakračka eparhija - 1791. dobivaju ista prava kao i katolici

- suradnja između Katoličke i Pravoslavne crkve - '48. patrijarh Rajačić instalirao Jelačića za bana- sve staje s apsolutizmom, jer Katolička crkva postaje privilegirana državna crkva- 1850./1851. Ministarstvo bogoštovlja i nastave saziva konferenciju episkopa kako bi se regulirala njihova pitanja - tek 1862. im se mijenja ime iz '' grčko-nesjedinjena crkva'' u ''grčko-istočna crkva''

NACIONAKNA SVIJEST I KULTURNI RAZVOJ

- spajaju se elementi ilirizma (uz napuštanje njegovih temeljnih koncepcija) i tradicija kroatizma u novom jugoslavizmu- izrasla je i isključiva hrvatska nacionalnointegracijska ideologija koja odbacuje ilirsku tradiciju

- štokavsko narječje je dobilo ilirsko ime, ''horvatsko'' znači kajkavština, a čakavština u primorju ima hrvatsko ime- 1847. u Saboru ''narodni jezik'' (lingua nationalis) je proglašen službenim, 1850. car ga proglašava poslovnim jezikom- sve se više probija hrvatsko ime kod Hrvata i srpsko kod Srba- s imenom jezika mijenja se i ime naroda- pojam ''narod'' je označavao stanovništvo određene regije, a sada sve više dobiva značenje nacije - zajednice koja postaje svjesna same sebe i koja se na temelju svojih povijesnih tradicija želi učvrstiti kao kulturno-jezična i državna osobnost u modernom društvu- nakon '48. oštar prekid s ilirizmom- afirmacija hrvatstva javlja se sa Starčevićem koji odbacuje južnoslavenski i slavenski okvir- bivši ilirci ponosni su na dostignuća ilirizma, ali su spoznali njegove slabosti pa se '50. odriču njegovog imena i krutog izjednačavanja pri stvaranju jedinstvene južnoslavenske kulture- zamjena ilirskog imena i okvira južnoslavenskim , a onda i izravna zamjena hrvatskim imenom - Karadžić je 1849. ''Srbi svi i svuda''

- prvi puta javno izjednačio srpstvo sa štokavskim narječjem- Hrvati kajkavci su Slovenci, a čakavci ostaci nekadašnjih Hrvata- s prihvaćanjem njegove jezične reforme šire se i ove tvrdnje među srpskom inteligencijom- to se događa u trenucima kada ilirci počinju mijenjati ilirsko ime jugoslavenskim i hrvatskim

- temelj srpske ideologije je šafarikova tvrdnja da je srpsko ime najstarije u Slavena, podijelio je Južne Slavene na Slavosrbe (pravoslavci i katolici), Hrvati štokavci su Srbi, a kajkavci Slovenci (kasnije odustao od toga)- Starčević osuđuje Karadžića, 1852. prvi puta jasno pokazao da je odbacio tradiciju ilirizma i da želi afirmirati hrvatstvo negacijom srpstva - nakon napisa u ''Srbskom Dnevniku'' da Hrvati pišu srpskim jezikom on je istaknuo hrvatsko ime narodnog jezika i izjavio da ne poznaje nikakav srpski jezik te uz pomoć povijesnosti hrvatstva i ''klasičnosti'' hrvatskog jezika kreće putem negacije srpstva.- to je objavio u Gajevim Narodnim Novinama pa Srbi misle da je to stav službenih AU krugova- BG novine ''Srbske novine'' žestoko napadaju Gaja pozivajući se na Šafarika- Starčević sada prvi puta formulira neke osnovne elemente svoje ideologije:

- ističe sliku Hrvata kao gospodujućeg, ratničkog i državotvornog naroda, dok su Srbi prosjački puk (odgovor na Šafarika)- jednostavno je obrnuo Karadžićevu izjavu da su čakavci ostaci Hrvata, kajkavci Slovenci, a štokavci Srbi tako da je Srbe i Slovence proglasio Hrvatima

- Gaj se ograđuje od Starčevića, uspio uvjeriti krugove u BG da Hrvati ne odobravaju njegove izjave- bivši ilirci su u šoku, jer njihova rastuća nacionalna svijest nipošto ne negira srpstvo, jer južnoslavenski okvir obuhvaća ravnopravnu suradnju svih jugoslavenskih plemena- Šulek, Kukuljević, Rački osuđuju Starčevića, ali i srpske pisce- državne statistike HM o ''narodnostima'' iz '40. i '50. godina temelje se na Šafarikovim, Kopitarovim i Miklošićevim tvrdnjama - Hrvati su zabilježeni isključivo kao varijanta Srba i Slovenaca i nestali su iz Dalmacije i Slavonije time se služe Srbi i Slovenci u svojatanju Hrvata- južnoslavenska ideologija - na temeljima ilirskih i '48. političkih koncepcija

- Kukuljević - hrvatska nacionalnointegracijska ideologija unutar šireg jugoslavenskog okvira

- temelj za stvaranje hrvatske građanske kulture - Rački - pod dojmom germanizacije koja izravno ugrožava hrvatski

nacionalni život - samo se oslonom na slavenstvo, a onda i na jugoslavenstvo može stvoriti obrana protiv njemačke kulture i stvoriti temelj za izgradnju južnoslavenske, a unutar i hrvatske kulture koja bi osigurala opstanak Južnih Slavena

- pred kraj apsolutizma poima ''hrvatski narod'' u smislu hrvatske nacije koja se razlikuje od srpske - u momentu sloma apsolutizma zajedno sa Strossmayerom je formulirao misao vodilju koju će većina hrvatske inteligencije slijediti u '60. - poštivanje povijesnih tradicija Srba i Hrvata, izgradnja moderne kulture i političkog života na zasebnim temeljima, ali da se zbog zajedničkog interesa stvore uvjeti za zbližavanje

- uvjeti na Balkanu podupiru program jugoslavizma- sukobi BiH raje i Crnogoraca s Turcima; Krimski rat (HB na ruskoj strani)- i Srbi i Hrvati nadaju se oslobođenju ''braće'' u BiH uz rusku pomoć

- liberalni listovi pišu protiv oktroja - 1851. likvidiraju se svi nepoželjni listovi (Südslawische Zeitung, Domobran-Bogović, Kukuljević)- ''štamparski red'' 1852. - onemogućuje se svaki list s političkim programom (smije se pisati samo o privredi, književnosti, znanosti)- Narodne Novine su državni list, uz službeni njemački list Agramer Zeitung- standardizacija hrvatskog književnog jezika - ilirci položili temelje na štokavskom narječju ijekavskog izgovora dubrovačke književnosti + fond riječi iz kajkavskog i čakavskog + stariji pravopisni oblici- 3 jezične struje '50. - Zagrebačka škola - iliristička tradicija štokavskog + kaj i ča elementi + stariji

oblici - ima najviše pristaša, jer unutar južnoslavenskog okvira

ističe hrvatstvo- Riječka škola - štokavso narječje + arhajski oblici- pristaše Karadžića - štokavski pučki dijalekt ijekavskog govora + novi oblici +

fond riječi samo iz štokavskog + fonetički pravopis- hrvatski književni jezik teško se probija kod puka, jer činovnici loše prevode s njemačkog; zanatlije i trgovci drže se svog kajkavskog- Društvo za jugoslavensku povestricu i starine, 1850.

- pod Jelačićevim pokroviteljstvom, predsjednik Kukuljević- da traži povijesne izvore i da ih znanstveno sredi i sačuva (od narodnih običaja do spomenika)- Sabor je 1847. dao zadaću Kukuljeviću da skupi i izda povelje o pravu kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (to će '60. imati veliku nacionalno-političku ulogu)

SLOM NEOAPSOLUTIZMA

- 1858. financijska kriza na vrhuncu- kraj neoapsolutizma - slabljenje HM gubitkom Lombardije (rat protiv Francuske i Pijemonta za oslobođenje Lombardije i Venecije i ujedinjenje Italije 1859.), financijska kriza, opterećenje stanovništva (izvanredni porezi za financiranje rata, uzimaju se konji, obitelji ostaju bez hranitelja)- car otpušta Bacha i Kempena, javlja se otpor u Ugarskoj - vraća im mađarski jezik- general Coronini - novi namjesnik u Hrvatskoj i Slavoniji

- vlada apsolutistički, zabranjuje nošenje narodnog odijela.. simpatije hrvatske javnosti na strani Mađara, bivši feudalci potiču promađarsko raspoloženje, jer se nadaju obnavljanju veze s Ugarskom što bi rješilo njihove ekonomske probleme- u strahu od hrvatsko-mađarskog povezivanja u otporu Beč miče Coroninija- 1860. ban Šokčević u momentu kad zasjeda Pojačano carevinsko vijeće i kada je Mađarima obećan ustav i jezik- uvodi narodni jezik (car dopušta djelomično uvođenje kako bi smirio situaciju, na razini županija, kotareva i općina, ali je njemački još uvijek službeni u višim organima), uklanja sve oblike germanizacije (daje kratak rok činovnicima da nauče hrvatski pa se raćaju domaći ljudi u službe)

- PROŠIRENO CAREVINSKO VIJEĆE - 31.05.-28.09.1860.- zadaća da se stvori prijedlog o konačnom preuređenju države, ali ne kao parlamentarni organ, već mu je cilj da se raspravlja samo o financijama, jer prijeti bankrot- mađarski starokonzervativsi spojili su se s aristokracijom Češke i Austrije i žele da se ukloni apsolutistički sistem- većina ih želi da se HM preuredi na temelju ''historijsko-političkih osobnosti'' - federalističko uređenje - unutarnja samouprava tradicionalnih teritorija, oživljavanje starih ustanova, a da HM ostane jedinstvena zajedničkim zastupstvom- predstavnici svih krunovina - Hrv - Vraniczany

- Slav - Strossmayer- Dalm - Borelli

- Strossmayer se izjasnio za jedinstvo Austrije na temelju historijskog prava njezinih naroda na autonomiju, pa ih i Južni Slaveni u Hrvatskoj imaju uz Pragmatičku sankciju iz 1712. koja je starija od ugarske - Vraniczany izvodi historijsko pravo iz starih ustanova za hrvatskih kraljeva- Strossmayer i Vraniczany traže sjedinjenje s Dalmacijom (samo su to ukratko istakli), Borelli za autonomiju (''slavodalmatinska'' autonomaška koncepcija - kultura je talijanska, iako je stanovništvo slavensko)- Strossmayer suprotstavlja Borelliju staru Dalmaciju kao središte hrvatskog političkog i narodnog života njihovi govori su prvi izraz budućeg sukoba narodnjaka i autonomaša koji započinje u Dalmaciji neposredno nakon Listopadske diplome- Šokčević ban- vraća se hrvatski jezik u javni život (na razini općina, u višim organima uprave još uvijek njemački)

- LISTOPADSKA DIPLOMA, 20.10.1860.- drugi oktroirani ustav- car izdaje ustavni nacrt - zadaća je pomiriti se s Mađarima- starokonzervativan+liberalan+carev autokratski stil (mješavina feudalizma i dualizma)- službeni kraj apsolutizma - nerazdjeljivost i nerazdruživost Monarhije (poziva se na pragmatičku sankciju Karla VI. iz 1713.)- priznaje povijesno-političke razlike i zemaljske autonomije - jednakost svi pred zakonom, ukidanje tlake, sloboda vjeroispovjesti- ugarski kancelar ravnopravan je s au državnim ministrom- historijske pokrajine dobit će određenu autonomiju, ali zajednički parlament (Reichsrat) donosi zakone za cijelu HM (vp, trgovina, financije, vojska)- uspostavljeni Sabori Ugarske, Erdelja i Hrvatske i Slavonije koji šalju predstavnike u CV- opet se uvode županije (mađarsko plemstvo zadržalo moć u županijama, nemađarsko nema utjecaja)

- Banska konferencija, 11.mj.1860.-01.mj.1861.- vladar misli da će tako umiriti javnost nakon Listopadske diplome, a naši shvaćaju da je bolja pseudoustavnost od apsolutizma- kako bi izradili prijedlog o sastavu sabora- Mažuranić sastavlja najvažnije akte, Strossmayer novčanim darom polaže temelje za buduću JAZU- zahtjevi caru: - sjedinjenje Hrvatske, Dalmacije, Kvarnerskih otoka, Vojne krajne i Istarskih

kotora (Volosko, Labin i Novigrad) - obnavljanje županija i velikih župana - Hrvatska dvorska ured u Beču

- hrvatski jezik u javne poslove carsko rješenje: - neka prvo dalmatinski predstavnici dođu na Bansku konferenciju, Istru

ignorira - taktika, već je 1848. austrijski ustav uključio Dalmaciju - uvodi se 7 županija s velikim županima na čelu (ZG - Kukuljević, VT - Strossmayer) - Mažuranić traži Dvorsku kancelariju za Hrvatsku i Slavoniju umjesto

predloženog odsjeka u Državnom ministarstvu, car daje privremeni Dvorski dikasterij dok se ne srede odnosi s Ugarskom - 01.mj.1861. s Mažuranićem na čelu

- 02.mj.1862. postaje Kraljevska hrvatsko-slavonska dvorska kancelarija, na čelu s Mažuranićem - predlaže da Hrvatska ipak pristane na centralizam i pošalje zastupnike kako bi se dogovorili bez Mađara → nije uspio, daje ostavku

- hrvatski jezik potvrđen kao službeni - Međimurje i Vojvodina vraćeni Ugarskoj (kralj je tražio da obrazlože pravo na Međimurje, ali je Konferencija rekla da oni nisu nadležni za to, već sabor) (kotarevi Ruma i Ilok vraćeni Hrvatskoj, ostalo Ugarskoj)

- dalmatinska birokracija i gradske općine organizirano prosvjeduju protiv sjedinjenja s Hrvatskom i Slavonijom i zahtijevaju da o tome odluči Sabor, jer tamo autonomaši imaju većinu- guverner Mamula uz potporu Schmerlinga imenovao neke autonomaše za odlazak na Bansku konferenciju, ali oni, naravno, odbijaju otići u Zagreb kralj naredio da se o tome raspravlja na Dalmatinskom saboru- Rijeka - veletrgovci, brodovlasnici i industrijalci drže u svojim rukama privredu i upravu grada i kotara - žele povezivanje s mađarskim kapitalom pa podržavaju mađarske zakone iz

'48. - žele se otcijepiti od Hrvatske, organizirane demonstracije, obraćaju se izravno kralju da ih pripoji Ugarskoj i protive se uvođenju hrvatskog jezika

kralj se ne želi izjasniti po pitanju Rijeke, ali da umiri Mađare vraća im Međimurje i ukida Srpsku Vojvodinu i Tamiški Banat- Kvaternik - vjeruje da bi se AU mogla preurediti u Austriju narodnosti - slobodnih i nezavisnih

zemalja sa zajedničkim vladarom, vojskom i financijama - savez s Ugarskom je neophodan kako bi se suprotstavili svakom neprijatelju (??)

- Starčević - jedini daje jasnu definiciju državne samostalnosti - ideja personalne unije s AU i UG → temelj buduće stranke prava

- neuspjeh Diplome kod mađarske elite - županijski odbori proglašavaju zakone iz '48., odbijaju platiti ''austrijske'' poreze; austro-njemački slojevima ugrožena prevlast zbog federalističkih elemenata..- vladar napušta načela Listopadske diplome- za državnog ministra postavlja A. Schmerlinga, predstavnika njemačkog centralizma i birokracije- namjerava vladati pseudoustavnim metodama i oslonom na njemačku liberalnu buržoaziju, ali da odlučivanje ostane u rukama dinastije i birokracije neogranićena carska moć i prevlast Nijemaca u jedinstvenoj državi- njemačka liberalna buržoazija, privilegirana Schmerlingovom politikom, pristaje na suradnju s apsolutističkom birokracijom i odbijaju mađarske zahtjeve- VELJAČKI PATENT, 26.02.1861.

- na pritisak austro-njemačkog građanstva mijenja se sadržaj diplome → sužava se autonomija historijskih pokrajina- tobožnje tumačenje Listopadske diplome, iako je u suprotnosti s njom- Carevinsko vijeće → Carski parlament - gornji dom (birani od cara)

- donji dom (zastupnici birani na zemaljskim saborima)

- formalno dioba zakonodavstva između vladata i naroda, ali je vlada odgovorna samo caru

- Uže carevinsko vijeće - za austrijske zemlje- zemaljski sabori gube autonomiju, služe zapravo samo za biranje zastupnika za carski parlament korak prema centralizmu

- travanjskim takonima Mađari žele ugarske ''zemlje'' pretvoriti u mađarsku državu, a njezin politički narod proširiti na cijelo stanovništvo Ugarske pretvarajući ga u jedinstvenu mađarsku naciju povijesna Ugarska se smatra jedinstvenom državom, ''pridružene strane'' Hrvatske i Slavojime interpretiraju se kao pokrajine unutar mađarske države- doktrina o svetoj kruni Sv. Stjepana - simbol jedinstvene države i zajednice kralja i međarskog političkog naroda, a obuhvaća neraskidivo područje (prema Pragmatičkoj sankciji iz 1723.) koje se sastoji od središta i pridruženih strana- za Beč to nije personalna unija prema mađarskim zakonima iz 1848. već realna unija prema Pragmatičkoj sankciji

- Dalmatinski sabor, 1861.- od 43 zastupnika - 31 Talijan, 12 Hrvati+Srbi- odbačen prijedlog da se izaberu poslanici za Hrvatski sabor, a biraju 5 zastupnika za Carski parlament

- Hrvatski sabor, 15.04.1861.- po državnom pravu iz 1848. - 135 zastupnika i virilista- suvremenici ga smatraju nastavkom prvog modernog sabora iz '48- zadaća mu je da predloži oblik državnopravnog položaja Hrvatske i Slavonije u HM i da formulira opravdanja za široku autonomiju sa značajem državnosti i modernizacijske reforme + vladarev zahtjev da izabere 9 zastupnika za CV- VK - vladar odbija Mažuranićevu molbu da dođu izaslanici VK, jer oni ne smiju utjecati na saborsku djelatnost koja se ne proteže na njih - pozvani su naknadno, ali im je dopušteno sudjelovanje samo u raspravama o

državnopravnim pitanjima (55 zastupnika)- Dalmacija - sami su se trebali izjasniti za dolazak na svom saboru- Rijeka - trebali poslati 4 zastupnika,ali nitko ne dolazi- Srijemska županija - šalje 2 umjesto 8 zastupnika- izborni red - virilisti

- kotarevi, slobodni kraljevski gradovi i povlaštena trgovišta biraju 1 zastupnika - u općinama starješine biraju izbornike - izborno pravo ograničeno je imovinskim cenzusom (nekretnine) - oduzeto je pravo sudjelovanja nekim velikašima koji nemaju posjed u Trojednoj Kraljevini - kako ne bi glasali za Beč

- car je dopustio tradicionalnu instalaciju Šokčevića za bana i poslao je abdikacijske spise Ferdinanda V time priznaje autonomiju Hrvatske i Slavonije - sustavno se formulira Hrvatska državnopravna ideologija na temelju plemićke tradicije (Kušević: Iura municipalia) i Kukuljevićeve Iura Regni, Rački piše historijski uvod saborske adrese argumentacija koja je prihvatljiva za sve političke struje, ali svaka izvodi vlastite zaključke - ''ustav'' Trojedne kraljevine ima kontinuitet od vremena narodnih kraljeva, ali se prilagođava duhu vremena putem vlastitog zakonodavstva - Pacta conventa 1102. (hrvatski politički narod

dobrovoljno je pozvao Arpadoviće na prijestolje i povezao se personalnom unijom) - Cetinski sabor 1527. (izbor HBSB za kralja)

- Pragmatička sankcija 1712. (u sukobu je s carskom Pragmatičkom sankcijom iz 1713. kojom se opravdava jedinstvena austrijska monarhina i onom ugarskom iz 1723. koja uključuje Hrvatsku i Slavoniju kao svoj integralni dio)

- financijska samostalnost istaknuta je kao osnovni atribut državnosti - o poreznim i vojnim poslovima odlučivao je sabor, ali su za vrijeme apsolutizma nametani (to je izazov FJ jer je njemu vojska najbitnija)- cjelokupnost trojedne kraljevine - civilna i vojna Hrvatska i Slavonija, Dalmacija s Dubrovnikom i Kotorom, Kvarnerski otoci, Metlika, dio Štajerske, velik dio Istre, BiH (zbog mađarskih pretenzija na Rijeku i Primorje oni su proglašeni nerazdruživim dijelom Hrvatske)

- Saboru su priopćene kraljevske pozivnice za krunidbu na mađarskom jeziku, a prije nego što je Hrvatski Sabor odlučio o odnosu s Ugarskom - zabranjuje se sudjelovanje na bilo kojem tuđem saboru

- 3 struje u odnosu prema Ugarskoj:- Narodna stranka - Strossmayer, Rački, Mrazović, Perkovac

- spremni pregovarati s ''omraženom'' Au - Ustavno-narodna stranka - Janković, Bogović

- za čvrste veze s Ugarskom, bez uvjeta - jedino ćemo tako postići autonomiju - oni su većinom zemljoposjedničko plemstvo pa očekuju rješenje svojih problema u suradnji s mađarskim veleposjednicima - odbijaju svaki sporazum s vladarom, jer im on nije bio sklon za vrijeme apsolutizma

- Kvaternik + Starčević - jedino sami stvoriti državu, jer nemamo nikakve povijesne veze s AU i UG

- jedina veza s ostalim dijelovima HM može biti car - Kvaternik je u praksi bio sklon odstupanju od potpunog suvereniteta

- članak 42. - narodnjačka većina definirala stajalište prema Ugarskoj (izradio Mažuranić uz dodatak Perkovca)

- državno-pravne veze s Ugarskom prekinute su 1848. → moguća je obnova uz uvjet da Mađari priznaju teritorijalni integritet i samostalnost Hrvatske

jedini dobio vladarevu sankciju, znači da je mogao postati zakon- Kvaternik odbija realnu uniju s Ugarskom, ali napušta teoriju da nemamo zajedničkih poslova s ostatkom HM - minimalni zajednički poslovi s AU, ali u dogovoru s kraljem, a ne s austrijskim

ustanovama - ako Ugarska izbori personalnu uniju onda bi Hrvatska trebala imati ista prava

- Starčević - jedini podupire Kvaternika, ali ne komentira vezu s AU - ne shvaća kako vladar, koji je prema ustavu ravnopravan partner hrvatskog naroda, može naređivati Saboru da sredi odnos s Ugarskom (ne napada direktno kralja, da ga ne uvrijedi, već AU) - želi suradnju s narodima Ugarske

- vladar je potvrdio samo odnos s Ugarskom (čl.42) - služio mu je kao sredstvo protumađarskog pritiska na dvor - odbacuje tvrdnje da je Trojedna kraljevina vezana s ostalim zemljama Carevine personalnom unijom (to se protivi njihovoj Pragm. sankciji, temelju jedinstvene Monarhije)- čl.74 - ukidanje VK → kralj nije potvrdio, VK je sastavni dio trojednice i dat će joj neke povlastice- nije potvrdio ni članak o narodnom jeziku kao isključivom službenom- sjedinjenje s Dalmacijom ako Hrvatska i Slavonija pošalju zastupnike u CV- JAZU, Sveučilište, Kazalište i Narodni muzej dobili zakonsku podlogu

- car je očekivao da će Hrvatski sabor priznati njegove odluke i postojeće stanje i da će izabrati članove za centralni parlament - prihvaćen stav većine narodnjaka da se ne šalju zastupnike, jer je CV sazvano na temelju Veljačkog patenta koji je donesen bez predstavnika naroda- adresa Sabora - odbija kraljev nalog da prihvati List. diplomu, jer je nastavak apsolutizma

- ne žele poslati zastupnike u CV, jer se time oduzima Saboru autonomno zakonodavno pravo - Trojedna Kraljevina je samo u personalnoj uniji s nasljednim austrijskim zemljama

Sabor je raspušten- stanje PROVIZORIJA - ni Mađari nisu ni pomišljali da pristanu na dogovor s Bečom

- ugarski zakoni iz '48. ukinuli su hrvatska municipalna prava i sad treba samo razjediniti teritorij Hrvatske i Slavonije i onemogućiti političku individualnost - mijenjaju izborni sustav tako da hrvatsko-slavonske županije šalju svoje predstavnike po istom principu kao i ugarske (navode se tri slavonske županije kao da su integralni dio Ugarske: Riječki kotar, Hrvatska krajina i Slavonska krajina), jedino civilna Hrvatska bira zastupnike izravno za parlament, ali ne kao individualna, već kao i sve ostale županijske skupštine

CENTRALISTIČKI REŽIM1861. - 1868.

- društvene ideologije - liberalna - osobne, političke i nacionalne slobode - vlast mora imati konsenzus onih kojima vlada - zakonodavno tijelo izabrano od naroda

- konzervativna - većina sitnih plemića ne može se prilagoditi novoj poljoprivrednoj proizvodnji i modernizaciji uopće - moćna veleposjednička aristokracija zastupa liberalni konzervatizam kao i mađarski velikaši, pozivaju se na liberalna načela, ali samo u granicama da bi sebi ostvarili povoljne tržišne uvjete - liberalnoj buržoaziji suprotstavljaju idiličan tradicionalan suživot plemstva i ostalih slojeva

- nacionalnointegracijske ideologije - jugoslavenska - uvjerenje da se mladi hrvatski narod mora osloniti na ostale južne Slavene kako bi se

afirmirao - za neoapsolutizma kulturni aspekt, jer se ne može razraditi politički - '60. osnova ideje smatra se da je Strossmayerova, ali i Rački ima bitnu ulogu

- da se osigura modernizacija u ekonomskom i nacionalnom interesu hrvatskog građanstva - liberalizam - federalizam - država i političke institucije moraju odgovarati narodnoj individualnosti

(ravnopravni savez) - kulturno približavanje Južnih Slavena - unutar te zajednice bi se ostvarila državna autonomija i cjelokupnost Trojedne Kraljevine, a uz pomoć Srba i CG bi se oslobodili svi od turskog jarma... - prije budućeg kulturnog i državnog sjedinjenja u samostalnoj federativnoj državi treba stvoriti temelje za postignuće visoke kulturne razine i što veće političke samostalnosti pojedinih plemena - aktivirali se na brojnim životnim područjima

- ekskluzivno hrvatska - pravaška - određene sličnosti s jugoslavenskom iako se načelno suprotstavljaju

- Starčević odustao od političke akcije u uvjetima raspadnute Hrvatske, a moralni preporod će se proširiti na cijelu naciju kad se provede u djelo njegov ideal samostalne Hrvatske - čeka rušenje HM

- Kvaternik želi diplomatskom akcijom potaknuti velike sile da podrže Hrvate pri ostvarivanju države - potpuno samostalna država, jer se nalazimo nezakonito u HM - žele obuhvatiti i srpski i slovenski narod - nisu bili zamišljeni kao stranka, već kao struja pobornika ''jedinog ispravnog učenja'' koje spašava hrvatski narod od propasti - prema Starčeviću višestranački sustav ima opravdanje tek u samostalnoj Hrvatskoj (kasnije se spontano počinje upotrebljavati naziv ''Stranka prava) - Kvaternik - 1858. mu je zabranjena odvjetnička praksa pa odlazi u Rusiju

jer misli da bi tamo mogao iskoristiti sukob Rusije i HM nakon Krimskog rata - neuspješno

- u Parizu računa s Napoleonom III koji je pomogao ujedinjenje Italije - neuspješno

- '' Hrvatska i talijanska konfederacija'' - predstavlja Europi značenje hrvatskog naroda kao spasitelja kršćanske kulture koji se stoljećima bori protiv okupatora

- u hrvatsko državno pravo uključuje BiH, Istru, Sloveniju (alpski Hrvati)

- Srbi se nalaze samo u Srbiji i južnoj Ugarskoj, ali su na daleko nižoj razini od Hrvata - HBSB se nisu držali ugovora iz Cetina pa hrvatski narod ima

puno pravo otkazati im i stvoriti samostalnu državu - često mijenja taktike - u jednom momentu obraća se i diplomaciji

FJ kojeg je u knjizi proglasio uzurpatorom, a pristao bi na žrtvovanje dijela suvereniteta i očvršćivanje HM pobija realnu uniju s Ugarskom, a okreće se Austriji

- Starčević - shvaća da se bit pravaškog nauka može izraziti samo na protuaustrijskom i protudinastičkom temelju - AU i dinastija su najljući neprijatelj hrvatskog naroda i upozorava Mađare da će i njih uništiti ako ne priznaju hrvatsko državno pravo i zajedno pruže otpor s nama - očekuje propast AU u ratovima s velikim silama - FJ je najgori potomak HBSB i nema nikakvo pravo zapovijedati Hrvatskom saboru da sudjeluje u CV i raspravlja s Ugarskom, kriv je jer ne dopušta sjedinjenje s Dalmacijom i VK i što je Međimurje dao Mađarima - u cjelokupnu Hrvatsku kakva je bila do 1527. spadaju i Dalmacija, VK, slovenske zemlje ne priznaje zastupanje sabora u kojemu je samo 7 županija, tek četvrtina cijele Kraljevine - jedina veza s ostalim zemljama Carevine je vladar - spreman je oprostiti mađarskoj antihrvatsku politiku, jer su ju na to natjerale bečke spletke i možemo se zajedno boriti protiv Beča - smatra da je ''sveslavenstvo'' plod Beča u svrhu denacionalizacije

Hrvata, Poljaka i Čeha - zbog tih tvrdnji maknut je s mjesta velikog bilježnika Rijeke

- NARODNA STRANKA - Mrazović, Rački, Strossmayer- narodno-liberalna struja - otpor Schmerlingovom sistemu, jer bi svako dogovaranje s

neustavnim režimom značilo napuštanje osnovnih težnji

- struja koja želi zajedničke poslove s Austrijom - SNS- u otporu prema Schmerlingu približavaju im se unionisti koji poštuju načelo državnosti Trojedne Kraljevine- list Pozor - urednik Perkovac + Miškatović, Mrazović

- jedini opozicijski list - 1863. žestoki napadi službenih listova - Agramer Zeitung (Haulik anonimno piše u njemu, a u interesu Schmerlingova režima, osuđuje Pozor za antikatolicizam) - zabranjen 1864. kada se formira SNS i

- SAMOSTALNA NARODNA STRANKA - Mažuranić, Haulik, Kukuljević- odvojili se od matične NS- žele pregovarati sa Schmerlindovim režimom - vladar je u reskriptu ostavio otvorenom mogućnost sjedinjenja s Dalmacijom (iako Schmerling podupire autonomaše u Dalmaciji protiv NS)- uz pomoć dvorskog kancelara Mažuranića i njegovih veza- za realnu uniju s AU - autonomija unutar carstva, bolje se nagoditi s AU prije Mađara - bolja je ikakva aktivnost nego da se Mađari nadgode a AU protiv nas

- Mažuranićev spis ''Uvjetno ili bezuvjetno'' - postaje program stranke - za ulazak u Carevinsko vijeće pod uvjetom da Hrvatska dobije priznanje na teritorijalno integriranje, na odvojene financije za političku upravu, sudstvo, školstvo i nastavu- uz njih pristaje srpska činovnička elita- ''Uvjetno ili bezuvjetno'' - sastavili srpski suradnici Makso Prica i Nikola Krestić uz

Mažuranićevo odobrenje - osuđuje Sabor '61. zbog negacije državnog jedinstva Austrije, jer je to uvjet za opstanak nemađarskih naroda koji bi propali pod mađarskom hegemonijom - žele da se prihvate List. diploma i Velj. patent, uz uvjet da vladar prizna teritorijalni integritet i dopusti sjedinjenje s Dalmacijom i dijelom VK (Mažuranić zna da FJ ne želi dopustiti sjedinjenje cijele VK s Hrvatskom i Slavonijom), da se au ministarstva neće miješati u autonomne poslove

tipična Mažuranićeva oportunistička taktika- glasilo Domobran - uskladiti zahtjeve naroda s interesima Schmerlingova režima (historijsko pravo, ustavnost, cjelokupnost i zajednički poslovi s AU)- osuđuju mađarski centralizam kako bi ublažili austrijski i učinili prihvatljivim sudjelovanje u CV, a uz to ističu i solidarnost s ostalim slavenskim narodina u AU

- USTAVNO-NARODNA STRANKA - Bogović - za zbližavanje s Ugarskom bez uvjeta - slavonska aristokracija koja želi priključenje Slavonije Ugarskoj - uz njih pristaju i Srbi iz Srijema

- u početku je njemačka većina podržavala Schmerlinga, ali to nije dugo trajalo- ne shvaćaju federalistička nastojanja nacionalnih pokreta i smatraju da ih liberalne reforme mogu zadovoljiti- ''krnje'' CV (bez zastupnika Ugarske, Hrvatske i Slavonije, Venecije i Istre) izglasava budžet, ministar financija sam donosi poreze koji se utjeruju vojnom silom (nakon toga iz CV odlaze Česi i Poljaci) propada uređenje na temelju Veljačkog patenta- CV 1864. - Schmerling ostaje bez njemačke većine - njegova politika ne pogoduje ni velikonjemačkoj vanjskoj politici ni ustavnosti u AU pa žele nagodbu s mađarskom elitom i saziv Ugarskog i Hrvatskog sabora u nadi da će pristati na zajedničke poslove- Deak pristaje - suradnja njemačkih i mađarskih liberala s ciljem nagodbe, a na temelju hegemonije mađarske i njemačke elite

FJ otpušta Schmerlinga i raspušta CV u 07.mj.1865.- novi državni ministar Belcredi - protiv njemačkih liberala s oslonom na konzervativno-klerikalne

snage - federativna organizacija na temelju List. diplome

- FJ privremeno suspendira Velj. patent, jer ga većina Carstva ne prihvaća i nagovještava pregovore s Ugarskim i Hrvatskim saborom (priznaje historijsko pravo i dopušta saborima da predlože izmjene) - Ugarska će pregovarati direktno s carem, a ne s AU zemljama (gube njemački liberali)

- izbori 1865. - novi izborni red - smanjen broj zastupnika i virilista - Schmerling pokušava ukloniti UNS i NS kako bi pobijedila SNS NS i UNS koalirali i pobijedili - zbog neposredne opasnosti od AU-UG nagodbe

- tada pada Schmerling, Belcredi vraća listove, Mažuranić daje ostavku uoči Sabora - novi dvorski kanvelar Milan Kušević, umjereni unionist- SNS nakon što više nema Schmerlinga više ne mora podupirati Veljački patent pa počinju isticati federalistički koncept - programski se približavaju NS, ali oni ne žele pružiti ruku pomirenje, jer ne mogu prijeći preko činjenice da su SNSovci podupirali mjere Schmerling-Mažuranićeva režima, a protiv njih- Hrvatski sabor, 12.11.1865.-1867.

- u dogovoru s Ugarskom vladar je htio dati Hrvatskoj neku usku pokrajinsku autonomiju, ali koja ne bi smetala mađarskoj prevlasti, hrvatsko pitanje je vrlo važno (primjerice Ministarsko vijeće je 18 puta raspravljalo o hrvatskom pitanju) - Sabor se odgađa nekoliko puta- carski reskript ne spominje čl.42 (iako ga je potvrdio 1861.), njegova je želja da se Hrvatski i Ugarski Sabor sporazumiju, a nakon toga će se rješavati pitanje Dalmacije- SNS se približava federalizmu, i NS, ali se od njih razlikuje u pogledu na Ugarsku- NS se razilazi s UNS jer smatraju da će se ipak prije sporazumjeti sa SNS- adresa caru - bilo je više verzija i više izglasavanja, na kraju prihvaćeno:

- priznaje zajedničke poslove s Monarhijom - zajedno s Ugarskom sudjelovat ćemo u pregovorima o odnosu prema HM ako

Ugarska pristane na uređenje odnosa sporazumom obaju sabora kao ravnopravnih organa

adresa prihvaćena - car nalaže da se sastanu hrvatska i mađarska regnikolarna deputacija - VK je cjeloviti dio Hrvatske, ali ju ne može pripojiti zbog sustava obrane - Dalm. pitanje kad se riješi odnos s UG

carev reskript izazvao ogorčenje, ali se nisu usudili suprotstaviti se kraljevoj zapovijedi da pregovaraju s Mađarima- Regnikolarna deputacija - Mađari moraju čuvati integritet Kraljevine Ugarske na temelju Pragmatičke

sankcije - na čelu hrvatske delegacije Strossmayer + Perkovac - čl.42. - prekinuta veza s Ugarskom, pravo na realni teritorij (civ i voj Hrvatska i Slavonija, Rijeka) i virtualni teritorij (Dalmacija, Međimurje, Kvarn. otoci, dio Istre, dio Turske) - prvo žele da se riješi pitanje teritorija i autonomije Trojedne Kraljevine pa tek onda o zajedničkim poslovima i načinu na koji bismo zajedno sudjelovali pri raspravi o poslovima s HM

Mađari temelj budućeg saveza baziraju na Pragm. sankciji koja jamči cjelokupnost zemalja krune Sv. Stjepana, Hrvatski sabor je pokrajinska skupština bez zakonodavnog prava Odbijaju hrvatske zahtijeve za Rijekom i Međimurjem

pregovori bezuspješno prekinuti

- AU izbačena iz Njemačkog saveza nakon rata s Pruskom 1866. - moraju popustiti Mađarima koji odmah nakon poraza nude suradnju

- Beust (ministar vp) + Andrassy se dogovaraju - čim je FJ uvidio da će imati vlast nad vojskom i vp prihvaća- njemački liberali i mađarsko plemstvo smatra da je manje zlo nagodba nego popuštanje slavenskim narodima- AUSTRO-UGARSKA NAGODBA, 03.1867.

- stvorena je dvojna monarhija - DUALIZAM- zajednički poslovi: vp, vojska i rat te njihovo financiranje , vanjska trgovina- svaka država ima svoj parlament, ministarstva i zakonodavstvo- Delegacije - pismenim putem svake druge godine raspravljaju o zajedničkim pitanjima (simbolika, kako bi se naglasila potpuna autonomija)

sporazum kralja s mađarskim narodom- Ugarski ustav - počiva na ožujskim zakonima

- Zakon o narodnostima - prava manjina na jezik u lokalnoj upravi i školama i sl. → nikada u stvarnosti nije primjenjivan

- Hrvatski sabor, 1866.-1867.- uz prekide je to onaj isti od 1865.- nakon što deputacija nije uspjela izglasava se da se prekida pokušaj suradnje s Ugarskom i da se proba s Austrijom - u Beč odlazi delegacija, ali je A-U nagodba već gotova stvar i Hrvati su odbijeni neka se sami dogovore s Ugarskom- odbijaju poslati izaslanstvo na krunidbu → raspušten- problem s jezikom - zbog srba se navodi pojam ''narodni jezik'' je ''hrvatski ili srbski'' jezik (zbog nove atmosfere suradnje sa Srbima - planirani ustanak u BiH)- 05.1867. Sabor izglasava da ''trojedna kraljevina priznaje narod srbski koji u njoj stanuje, kao narod sa narodom hrvatskim istovjetan i ravnopravan'' (prije su narodnjaci tvrdili da su Srbi već ravnopravni jer imaju škole, crkvu, ćirilicu, '61. je potvrđeno da u Trojednoj Kraljevini ''ima i naroda srbskog'') - da ne bi neprijatelji iskoristili tu raznolikost na našu štetu

- Mažuranić i Strossmayer odlaze iz sabora, ban Šokčević daje ostavku- 06.mj.1867. novi ban Levin Rauch - unionist (da provede nagodbu)- nasilne metode - otpuštaju se nepogodni činovnici, profesori, ućitelji, obustavljena je opoziciona štampa, političari zatvarani (Mrazović)- zajednička hrvatska i srpska opozicija (dotadašnja unionistička srijemska srpska elita nakon nagodbe postaje protumađarska)- promjena izbornog zakona - nakon Sabora '65. trebao se napraviti novi izborni zakon kako bi se

uklonili feudalni ostaci - Ministarsko vijeće odbacuje nacrt saborskog odbora koji pokušava

postići značaj parlamenta i osloboditi izbore pritiska Beča - Dvorska kancelarija nameće izborni red - ostavljen broj virilista, kruna saziva sabor, mijenja se broj zastupnika i visina cenzusa..

- izbori 1867. - 52 unionista i 14 narodnjaka - 2 struje unionista: 1. - Pejačević, Bedeković

- u interesu velikaša koji žele užu vezu s Ugarskom i ne interesira ih šira autonomija Hrvatske

2. - Živković - smatraju da je moguća šira državnopravna autonomija - on s Deakom izgleda dogovara najmanju moguću vezu i široku autonomiju

- HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA, 1868.- Rauchov režim ruši veliki otpor koji predvodi Narodna stranka- Narodna stranka - federalizam- Stranka prava - izlaz iz Monarhije (od 1861.)

- Ustavno-narodna stranka - nisu mađaroni - zalažu se za državnopravnu uniju s Ugarskom bez uvjeta, ali ne da se Hrvatska potpuno utopi u Ugarskoj

- hrvatski sabor izglasao adresu koja prihvaća dualističko uređenje i ''državno jedinstvo'' zemalja krune Sv. Stjepana na temelju Pragm. sankcije iz 1723.

- čl.42 se ne protivi državnom jedinstvu zemalja ugarske krune, već zahtijeva sjedinjenje s Dalmacijom i VK

- na kraju se sastaju odbori u Pešti- iako je Deak sklon široj autonomiji, na kraju se povukao, Andrassyjevo mišljenje prevladava (jer je financijska uprava u rukama mađarske vlade temelj ''državne ideje Ugarske'', a da se dopusti djelomična financijska samouprava to bi bio napad na jedinstvenu državu)- prema ugarskom predlošku (Andrassy)- tekst nagodbene zakonske osnove od 70 paragrafa- zemlje krune Sv. Stjepana su nerazdružive prema Pragm. sankciji (zato se kralj kruni jednom krunom) - ''čine jednu državnu zajednicu'' (rječ je o jednom subjektu u odnosu na ostale zemlje HM)- Kraljevini Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji priznat status političkog naroda (Hrvati to tumače kao ''državni narod'' koji je nosioc državnosti, a prema Mađarima to znači nosioc političkih prava) koji s Ugarskom sačinjava jednu državnu zajednicu, jamči im se potpuna autonomija u zakonodavstvu i upravi unutarnjih poslova, bogoštovlja, nastave i pravosuđa- Ugarski Sabor se interpretita kao ugarsko-hrvatski, a mađarska vlada je zajednička- prema Mađarima Nagodba nije ugovor već ustavni zakon kojim jedinstvena ugarska država dio svojih kompetencija daje jednom svom dijelu - zato hrvatska vlada nije državna i nije na istoj razini kao ugarska, niti su sabori na istoj razini- Hrvatski sabor je pokrajinska skupština, jer mu je zakonodavni krug ograničen pa ne može imati obilježje parlamenta- u Ugarski sabor šaljemo 29 zastupnika u donju kuću i 2 u gornju i imaju osobni glas, nisu delegacija (kao manjina ne mogu utjecati na pojedine zakone)- hrvatsko-slavonski ministar je veza između kralja i hrvatske vlade, odgovoran je Ugarskom saboru i zapravo je sredstvo kontrole nad hrvatskom autonomijom- Mađari se obvezuju da će poraditi na pridruženju Dalmacije i VK Hrvatskoj- financijska nagodba obnavlja se svakih 10 godina - Kraljevina Hrv,Dalm i Slav moraju prema određenom ključu sudjelovati u teretima za zajedničke poslove A-U i Ugarske krune

- Andrassy se protivi da se Hrvatskoj prizna financijska samostalnost i autonomija veća od minimuma iz čl.42 (podržava ga AU kancelar Beust zbog Čeha) - autonomni budžet (za upravu i zakonodavsktvo) → Hrvati pristali žrtvovati financijsku samostalnost za gotovu svotu (paušal) 2,2 mil fonti (45 % tadašnjih prihoda Hrvatske, a 55% ide za zajedničke poslove), kad se sjedine s Dalmacijom i VK će se promijeniti- ako Hrvatska neće moći platiti svotu za zajedničke poslove HM, to će pokriti Ugarska već je tada položen temelj mađarskim tvrdnjama da ona izdržava Hrvatsku (jer je sam iznos za zajedničke poslove uglavnom veći od hrvatskog dohotka)

- službeni jezik je hrvatski i u zajedničkim poslovima u granicama Hrvatske i Slavonije- na čelu vlade je ban odgovoran Hrvatskom saboru, imenuje ga kralj, ne može više biti vojna osoba- pitanje Rijeke - ne mogu se dogovoriti pa se prihvća paragraf 66 u kojem stoji da odbori nisu

postigli sporazum oko grada Rijeke i njegovog kotara - hrvatska adresa moli kralja da sankcionira nagodbu, dok Ugarski sabor zaključuje da će nagodbu izglasati samo uz priznanje da je Rijeka Ugarska - car odlučuje da je Rijeka Ugarska prema povelji MT iz 1779., ali da kraljevinski odbori pregovaraju s Rijekom u vezi autonomnih poslova

- kralj je sankcionirao 12.11. osnovu Hrvatskog Sabora bez izmjene paragrafa 66

- Ugarski Sabor prihvaća Nagodbu s izmjenjenim par. 66 gdje piše da je Rijeka posebno tijelo Ugarske krune što Andrassy javlja Rauchu i opunomoćuje ga naknadno uklopi promijenjen tekst u hrvatsku nagodbu - ''riječka krpica'' - to sve pokazuje da moćnici Monarhije nisu smatrali Hrvatski sabor parlamentom

- nagodba se može mijenjati samo istim putem kojim je i sklopljena - sporazumom kraljvskih odbora i odobrenjem obaju sabora i vladara- hrvatski i mađarski tekst nisu isti - ne zna se da li je hrvatski prijevod nastao u Dvorskoj kancelariji ili ga je napisao netko od članova hrvatskog odbora - mađarski tekst izbjegava pojam ''kraljevina'' i spominje samo Magyarorszag i Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, dok hrvatski prijevod spominje Kraljevinu Ugarsku i Kraljevinu H, D i S - u hrvatskom tekstu je Dalmacija na prvom mjestu (zbog HBSB naslova), a u mađarskom Hrvatska

- ban Levin Rauch, kraljevski ministar Koloman Bedeković- ministar je nadzor nad banom, zadaća mu je zastupati hrvatsko-slavonske interese pred krunom i u ministarskom vijeću i da se brine da se zakoni ugarskog sabora prenesu u hrvatsko- slavonski sabor - ima pravo predlaganja visokih činovnika i crkvenih dostojanstvenika, tj. može spriječiti banovu personalnu politiku ako je nepoćudna mađarskoj vladi- ban je zapravo samo izvršitelj naloga mađarske vlade

- ojačava unionistička opozicija - mnogi pobornici nagodbe uvidjeli da mađarska vlada sebi pridržava isključivo pravo da odlučuje o svemu - u saboru je čak izabran odbor da utvrdi koje se točke Nagodbe ne ispunjavaju i da predlože mjere za obranu državne i narodne individualnosti (ništa nisu napravili)

- pitanje Rijeke - hrvatski odbor (četiri okorjela rauchovca) sastaje se s ugarskim odborom i riječkom delegacijom - Mađari i Riječani zastupaju gledište da je Rijeka Ugarska i da je valja izdvojiti iz nagodbene autonomije Hrvatske i Slavonije - hrvatski stav da na Rijeku treba primijeniti nagodbene odredbe u unutrašnjim poslovima, pravočuđu, bogoštovlju i nastavi - s ovim hrvatskim uvjetima Ugarska dobiva ono za što joj je Rijeka potrebna (zadovoljen im je interes u vezi sa svjetskom trgovinom i ekonomskim razvojem) pa ne smije sprečavati da se ostvare kompetencije hrvatske autonomije, dok Rijeka ne želi imati nikakve veze s Hrvatskom i Slavonijom i optužuje ih za ''panslavizam'' - postoji opasnost da se ugarsko-hrvatsko primorje izdvoji iz hrvatske autonomije što povlači za sobom i moguće izdvajanje drugih područja - Slavonija je ionako prema Mađarima integralni dio Ugarske, a dana je Hrvatskoj kao koncesija da bi Nagodba uspjela (u Ugarskoj su ljuti što unionisti ne žele dati rijeku, a kao dobili su Slavoniju) - hrvatski odbor izrađuje nepromjenjiv ultimatum za uređenje poslova u Rijeci, ako se to ne prihvati neka se ukine komesarijat i neka centralna vlada privremeno upravlja Rijekom - to odgovara Mađarima, jer putem provizorija mogu lako osigurati svoju vlast u Rijeci, a Riječku županiju i Hrvatsko primorje vraća Hrvatskoj da se smiri stanje - prema većini u Hrvatskom Saboru provizorij znači neka kombinacija zajedničkih i autonomnih poslova, dok unionisti žele zadovoljiti mađarske zahtjeve i odreći se Rijeke, ali to bi još više pogoršalo njihov ionako težak položaj u Hrvatskoj - ipak zaključak većine da se uvede provizorij na temelju Nagodbe je izraz pokoravanja nalozima mađarske vlade

- vladar je sankcionirao provizorij 28.07.1890. Rijeka nije de iure priključena Ugarskoj, ali je mađarska vlada uzela vlast de facto

Riječki provizorij - gradom i kotarom upravlja gubernator (Jozsef Zichy) i još vodi pomorske poslove na cijelom ugarsko-hrvatskom primorju

- on je organ mađarske vlade za sve poslove na koje se ne proteže riječka autonomija (samouprava, ali pod nadzorom gubernatora)

- municipij (nema udjela u državnom suverenitetu, nije ''politički narod'') - službeni jezik je talijanski

- ukinuta Hrvatska dvorska kancelarija- Kraljevsko namjesničko vijeće → Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada- početkom 1869. car Franjo Josip i ministar predsjednik Andrassy dolaze u Zagreb- odobrava osnivanje sveučilišta što kao pokazuje da su moguća kulturna dostignuća- nezadovoljstvo u Hrvatskoj, rauchovci koče svaki razvoj od privrednog do kulturnog, optužuju NS za ''panslavizam'', ''jugoslavensku urotu'', veze s dalmatinskim i srpskim prvacima..- mađarska je vlada uvidjela da s rauchovcima ne može srediti prilike u Hrvatskoj, žele smirivanje duhova i normalizaciju stanja - raste opozicija unutar unionista - protiv ''starounionista'', bivših feudalaca- VK - Nagodbom je najavljano njezino sjedinjenje s Hrvatskom i izričito su nabrojane regimente koje

nam pripadaju - moćni vojni krugovi imaju svoje željezničke planove (pruga Split-Zemun-Carigrad) i ugrožavaju

mađarske interese - Mađari odbijaju izglasati vojni budžet ako se VK ne priključi Ugarskoj - Varaždinski generalat, Sisak i Senj priključeni su 1871. civilnoj Hrvatskoj - sisačko čvorište

dolazi pod utjecaj mađarske vlada, a spriječeno je da Senj bude konkurencija Rijeci - postignut je kompromis kojime VK načelno pripada Ugarskoj, ali su vojni krugovi zadržali

upravu i moraju, sada razvojačenu krajinu, modernizacijskim reformama pripremiti za sjedinjenje s Hrvatskom i Slavonijom (tek 10 godina kasnije)

- NS - nezadovoljna nagodbom - usprkos progonima se oporavljaju - 2 grupe - u nužnu modernizaciju može se krenuti samo uz suradnju s mađarskom vladom, ali pod

uvjetom izmjene nagodbe - antiunionistička struja - očekuju da će FJ krenuti prema federalizmu i u konačnici se raspasti (zbog Čeha, FJ im obećao da će se posebno kruniti za njihovog kralja; novonastalog Njemačkog carstva - moguće priključenje njemačkih država iz HM)

- u Sisku pokreću dnevnik ''Zatočnik'' 09.mj.1869. (Miškatović, Vončina, Mrazović) - borba protiv Raucha

- misao o stvaranju političkog saveza između Hrvatske, Slovenije i Srpske Vojvodine - Ljubljanska izjava - 1780. se u Ljubljani sastali slovenski, hrvatski i srpski političari

- ideja o ''jedinstvu Južnih Slavena'' i o surandji na književnom, ekonomskom i političkom planu

- narodnjaci uspjeli srušiti Raucha, jer su došli u posjed korespodencije koja ga optužuje za zlouporabu vlasti - optužuju Raucha da je htio za vlastitu financijsku korist iskoristiti zakon o isušivanju Lonjskog polja + da ne plaća porez na svoje imanje- Rauch se ne može obraniti, maknut je, novi ban Koloman Bedeković, novi ministar Petar Pejačević- Bedeković donekle ublažio Rauchovo nasilje, svejedno se otpor protiv režima ne može zaustaviti

- početkom 1871. FJ imenuje Hohenwarta da promijeni zakonodavna ovlaštenja zemaljskih sabora prema CV + sporazum s Česima → prema federalizmu

- FJ pristaje na reviziju odnosa s Česima, priznaje im državno pravo

- Češki sabor izglasao ''fundamentalne članke'' kojima proglašava državno pravo Češkog Kraljevstva, ali priznaje zajedničke poslove utvrđene A-U Nagodbom → sporazum propada, jer je naišao na žestok otpor njemačkih liberala u AU uz podršku onih u Njemačkoj + negodovanje Mađara jer bi to narušilo poziciju Ugarske, a i mali narodi bi se mogli početi buniti FJ prekida akciju za nagodbu s Česima, Hohenwarth odlazi, federalizam

- NS - stječe sve veći ugled - Obzor ponovno izlazi u Zagrebu - izbori 1871. - NS pobijedila, mađarska vlada ne prihvaća poraz unionista pa odgađa saziv Sabora - vjeruju da ako Česi dobiju državno pravo da možemo i mi - ''Manifest na narod'', 1871. - osuda nagodbe izrečena indirektno, ali odlučno zbog čega je i u

Ugarskoj i na dvoru dočekan s osudom - Nagodba je stvorena bez većeg dijela našeg naroda, sve je

prepušteno volji Mađara, autonomija je mala i još ban ovisi o ministru

- ne izjašnjavaju se načelno protiv Nagodbe, ali sadašnje stanje koje je stvoreno na njenom temelju smatraju nezakonitim

- nakon propasti federalističkog usmjerenja narodnjacima je jasno da mogu nastaviti biti opozicija i kočiti modernizaciju bitnu upravo za građanstvo koje ih podržava ili mogu krenuti putem sporazuma s mađarskom vladom uz reviziju Nagodbe- novi mađarski ministar predsjednik Lonyay - smirivanje prilika u Hrvatskoj učvrstilo bi njegov položaj, a potpora narodnjaka u Ugarskom Saboru dobro bi mu došla protiv oporbenjaka Tisze- postavio uvjet narodnjacima da pola hrvatskih zastupnika u Ugarskom Saboru budu unionisti (kao Deakova stranka može pobijediti samo ako ju podrže Hrvati), a ako to prihvate obećao je da neće raspustiti Sabor i da će razgovarati o eventualnim izmjenama Nagodbe- Lonyay otpušta Bedekovića i postavlja Vakanovića za bana 1872. - na van sve izgleda kao da se priprema pobjeda unionista na izborima, , ali Lonyay i Vakanović pokušavaju dogovoriti s narodnjacima- velik dio unionista, pogotovo onih koji su protiv kršenja Nagodbe, vidi mogućnost sređivanja prilika u sporazumu s modernizacijskim težnjama Narodne stranke (uz to su narodnjaci spremni prihvatiti Nagodbu kao ustav)- izbori 05.mj.1872. - Lonyay više ne može pomagati starounioniste koji su ostali sami

- pobjeđuju narodnjaci- Sabor 06.mj.1872. - iako su izgubili, unionisti imaju većinu zbog virilista (oni se zapravo ne pojavljuju

u Saboru, jer ih interesiraju samo njihove privilegije koje se rješavaju na županijskim skupštinama, ali ih je Lonyay uspio dovesti) - pod umjetnom većinom, prijetnjom raspusta Sabora i vladarevom intervencijom zastupnici Narodne stranke pristaju na Lonyayeve uvjete (izaslanici u Ugarski Sabor i kraljevinski odbor bit će sastavljeni od jednakog broja unionista i narodnjaka) → fuzija Narodne stranke i dijela unionista (nazivaju ih ironično ''mladounionisti'') - opozicija pod vodstvom Makanca - javlja se po prvi puta, protiv su Nagodbe jer

ju je izglasao nezakonit Sabor- sastavljačima elaborata za reviziju Nagodbe u cilju je da osiguraju stvarnu autonomiju s elementima hrvatske državnosti

- umjesto ''KraljevinE Dalm, Hrv i Slav'' da bude ''KraljevinA Dalm, Hrv i Slav'' (kako bi se istaknula državnost i jedinstvo)- financijska samostalnost- zemaljska vlada s banom neovisna od ugarske vlade- osnivanje kraljevinskog suda za sporove između Ugarske i Hrvatske i Slavonije (da ocjenjuje provođenje ili kršenje Nagodbe)

- ugarski kraljevinski odbor odbija ovaj elaborat jer mijenja zakone utvrđene između Ugarske i združenih zemalja i protivi se državnom jedinstvu Ugarske

- odbili naziv ''kraljevinA''- hrvatska vlada mora biti ovisna o mađarskoj, a Sabor ne smije imati značaj parlamenta - kraljevinski sud ne dolazi u obzir, jer bi to bio organ iznad kralja i zajedničke vlade i time vrijeđa jedinstvo i suverenitet krune- financije - jedinstveni financijski i porezni sustav jedan je od glavnih temelja državne

zajednice, a to bi bilo ugroženo financijskom autonomijom Hrvatske i Slavonije - Hrvatskoj to ionako odgovara, jer mi nemamo dovoljno prihoda za pokrivanje kvote za zajedničke poslove - ipak, radi umirenja javnosti, ukida se paušal i uvodi se 45% prihoda - time Ugarska pristaje na veliku materijalnu žrtvu u korist združenih zemalja

- utvrđuje se povećanje broja hrvatskih zastupnika u Ugarskom Saboru s 29 na 34 (zbog priključenja dijelova VK)- mijenja se redoslijed u nazivu Trojedne Kraljevine - ''Hrvatska, Slavonija i Dalmacija'' (Dalmacija više nije na prvom mjestu)

s hrvatske strane potpisali ju Mažuranić i Živković (umjereni unionist)- prijedlog opozicije (Makanec, Rački) da Sabor ne primi reviziju, jer hrvatski kraljevinski odbor nije postigao jamstvo za autonomiju, popustili smo u svemu Mađarina i da za mrvice suražuju s režimim (kao Poljaci)- većina fuzionirane NS+unionisti prihvaćaju ''manje zlo'' - druga alternativa je odbiti reviziju, a to znači nastavak kaosa i nasilja na čelu s Rauchom i Vakanovićem

revizija nagodbe prihvaćena je 30.11.1873. s 80 nasuprot 10 glasova

- Pravaši - na Saboru '61. protivnici Narodne stranke, Kvaternik zbog svog okreta Austriji postaje meta napada u Pozoru- u spisima '62. uvjerava da je njihova stranka lojalna dinastiji- borba protiv jugoslavenske struje i protiv ''srbizma'' (do tada je bio kolebljiv prema Srbima, ali sada osuđuje srpski tisak zbog tvrdnji o srpstvu štokavaca)- Slovenci su planinski Hrvati, Srbi u Hrvatskoj su Hrvati, ali priznaje srpstvo u Srbiji i srpsku narodnost u južnoj Ugarskoj (iako ih omalovažava u odnosu na povijesnu ''veličinu'' Hrvata)- zakulisnim diplomatskim metodama želi s neprijateljima Austrije i dinastije riješiti hrvatski problem (sudski progon za Schmerlinga, tamnica, emigracija '63.)- Kvaternik - 1863. u Parizu za vrijeme poljskog ustanka protiv Rusije

- za revolucionarnu poljsku vladu i francuskog princa Jeromea sastavlja promemoriju o potrebi francusko-hrvatsko-poljskog saveza - Francuzi i Poljaci bi imali korist kao čuvari Jadrana, a Hrvatska bi se osigurala od pretenzija neprijatelja Mađara, Nijemaca i Talijana i katolicizmom se brane protiv rusko-srpskog pravoslavlja (ustanak propada, Francuzi prestaju pomagati protuaustrijsku emigraciju) - '67. se vraća u Hrvatsku (nakon A-U Nagodbe) - '69. mu Rauch vraća državljanstvo i pravo na odvjetništvo - ne odbacuje kao Starčević slavenstvo Hrvata - granice hrvatskog državnog prava pomiče do Timoka - na granici Srbije i Bugarske (ne više samo do Drine)

- Starčević - kao i '61. vjeruje da će Austrija propasti u ratu s Pruskom

- u Nikoli Šubiću Zrinskom i Jelačiću vidi simbole pokoravanja Austriji, a pretpostavlja im kult Zrinskog i Frankopana, pogubljenih od Austrije - iako je protivnik dualizma, našao se na strani unionista zbog mržnje prema NS - nastoji do kraja obezvrijediti ideju slavenske solidarnosti - tvrdi da nikada nije postojala jezgra Slavena iz koje su se onda iskristalizirali razni slavenski narodi - Hrvatski je narod s najveličanstvenijom prošlošću u Europi, stvorili su državu u

srcu Europe, pohrvatili Rimljane, uveli svoj jezik (staroslavenski je skovan u Hrvatskoj a ne od Ćirila i Metoda) i crkvu - ''Slav'' i ''Serb'' = sclavus i servus - sužanjsko pučanstvo Srbije

postaju suradnici bana Raucha, a u borbi protiv politike Beča i jugoslavenske ideje narodnjaka - ''Zvekan'', 1867. - polumjesečnik, napadaju narodnjake kao izdajnike naroda

- financira ga Rauch - slab odaziv javnosti pa se brzo gasi, krajem iste godine

- ''Hervat'', 1868. - daje nov naziv narodnjacima - ''slavoserbi'' (lat. sclavus i servus=dvostruki rob) - glavni mu je cilj osuditi NS, ne daje nikakav politički program

- ''Hervatska'', 1869. - revija koju izdaje Bach u Hervatu i Hervatskoj prvi puta Kvaternik i Starčević zajedno propagirali pravašku dogmu

- do kraja razvili svoju ideologiju hrvatskog nacionalizma, negiraju etničko ime Srba i Slovenaca, a pod državnim pravom Hrvatske podrazumjevaju sve južnoslavenske zemlje od Koruške do Srbije - zastupaju najšire vjerske i građanske slobode - opće pravo glasa, samouprava općina, izbor župnika i biskupa (u konkretnim pitanjima nemaju razrađene planove) - od 1867. njihova ideologija počinje prodirati među srednjoškolsku i studentsku mladež, ali su još u manjini u odnosu na mlade koji podupiru narodnjake - BiH - Starčević piše da je muslimansko plemstvo u BiH najponosnije hrvatsko plemstvo, za

razliku od onog u Hrvatskoj kojeg prezire, protivi se da se BiH priključi Hrvatskoj dok smo pod jarmom Austrije (Kvaternik se s tim ne slaže)

- David Starčević - nećak A. Starčevića - suprotstavlja se demonstracijama protiv Raucha - populizator učenja svog strica

- ''Naputak Stranke prava'' - Starčevićev spis - upute za opće moralne norme, za usmjerenje prema homogenizaciji hrvatskog društva - ali opet ne obrazlaže način oslobođenja Hrvatske

- buna u Rakovici, 1871. - razvojačenje VK, Kvaternik vjeruje da će ga krajiški puk slijediti u borbi za oslobođenje (Starčević je protivnik stvaranja Hrvatske putem ustanka) - Kvaternik, Bach, Rakijaš, Čuić, Vrdoljak dižu ustanak za oslobođenje

Hrvatske- u Rakovici, na području Slunjske i Ogulinske pukovnije- Starčević i ostatak stranke nizu znali za ovo- 07.10. Kvaternik imenuje privremenu vladu i ''Proglas narodne hrvatske vlade''- 10.10. vojska opkolila ustanike, izdaje ih njihov Miloš Kosanović

ustanak ugušen, poginuli Kvaternik, Bach i Rakijaš - ''Hervatska'' prestaje izlazit, Starčević i drugi pravaši pohapšeni

- Ivan Mažuranić imenovan za bana (1873.-1880.)- najpogodnija ličnost za provođenje reformi- kontinuitet njegovih liberalnih shvaćanja izvire još od prije '48.

- zaboravljena je mržnja protiv nekadašnjeg dvorskog kancelara koji je surađivao sa Schmerlingom- smatra da je sređenje odnosa s Ugarskom uvjet reformama- on sam nije želio biti ban, ali su ga narodnjaci nagovorili

- vladar ga imenovao na prijedlog mađarske vlade (nemaju koga drugoga) tek nakon što je izglasana revizija Nagodbe- korak po korak želio je provoditi reforme uz nastojanje da ne iritira Mađare, kako bi se stvorili povoljni uvjeti u kojima bi se mogla ostvariti šira autonomija- već u prvoj godini nailazi na zapreke da je pomišljao dati ostavku (prijeti narodnjacima da će to učiniti ako neće biti popustljivi prema Mađarima)- predsjednik Sabora Nikola Krestić - srpski zastupnik, Mažuranićev suradnik- predsjednik Stola sedmorice Livije Radivojević, podban Živković srpska elita na moćnim položajima- NS - potkraj njegove vladavine stvara se opozicija koja je uvjerena da Mažuranić previše popušta i ne radi u interesu građanstva - Makanec, Rački - nisu bili pretjerano homogeni- Strossmayer se povlači iz političkog života kao protivnik revizije Nagodbe i većine liberalnih reformi (pučke škole)- otpor pružaju rauchovci koji pokušavaju vratiti Raucha na vlast- Hrvatski Sabor, 1872.-1875.

- izglasao 36 reformskih zakona, većina za Mažuranićeva vladanja- reforme - najvažnija je dioba uprave od sudstva (još su od neoapsolutizma spojeni u kotarskim

uredima, u municipalnim sudovima i na najvišoj razini - predsjednik Stola sedmorice je ban) - odgovornost vlade - da se postigne učvršćenje autonomije i njezino korištenje u interesu modernizacijskih snaga

- 1869. za Raucha je izglasana ''kraljevska hrvatsko-slavonsko- dalmatinska zemaljska vlada'', ban je odgovoran Saboru - prema zakonu iz '74. ban i njegov zamjenik su odgovorni Saboru → ban je odgovorni izvršioc kralja i naroda (Sabora) - ako bi i odjelni predstojnici postali odgovorni Saboru onda bi to bila vlada s ministrima u parlamentarnom smislu, tako da to Ministarsko vijeće ne može dopustiti - zemaljska vlada mora ostati ''dikasterij'' - administrativna ustanova pod upravom bana

- sudstvo - zakon o sudačkoj vlasti - kompetentnost i nezavisnost sudaca od političkih oblasti, imenovani su od kralja

- zakon o krivičnoj odgovornosti sudaca - osigurava njihovo odgovorno obavljanje poslova i nezavisnost

- predsjednik Stola sedmorice više nije ban, već predsjednik neovisan o upeavnim oblastima kralj ih odmah odobrio - od '61. postoje županijski, kotarski i gradski sudovi - zamijenjeni su kraljevskim sudovima, odijeljenim od uprave - ostavljeni su samo mjesni sudovi u svakoj općini za predmete male vrijednosti - iako se '53. napustio pismeni i inkvizitorni princip u sudstvu, nastavilo se zatezanje parnica tipično za feudalizam - uvodi se usmena i javna parnica na kojoj se utvrđuje krivnja, sudac izriče presudu prema osobnom uvjerenju, a ne prema krutim ''dokaznim pravilima'' - kaznena praksa - ukinute tjelesne kazne (bijenje, okovi) (Rauch se njima služio

protiv seljaka naklonjenih NS)

- regulirana je i uprava kaznionica - izdvojene iz vlade i stavljene pod upravu pravosudnog odjela

- Kraljevski sud - za suđenje banu i visokim činovnicima - uprava - zakon o ustrojstvu uprave 11.mj.1874.

- u neoapsolutizmu ukinute županijske uprave, '61. ponovno vraćen municipalni županijski sistem (samouprava privilegiranog plemstva), potpuni kaos - osnovni uvjet je da se u potpunosti uklone i poslijednji elementi municipalnog sistema - podjela na županije, podžupanjie/kotare, općine + županijske skupštine u kojima ne smiju biti činovnici - htio je ukinuti velike župane, ali Mađari preko njih, mimo bana, utječu na hrvatske prilike pa je taj prijedlog odbijen

- izborni zakon - izravno pravo glasa - intelektualci, zemljoposjednici koji plaćaju porez od 50 forinti, obrtnici, trgovci, poduzetnici - posredno pravo glasa - mali posjednici koji plaćaju porez od 5 forinti, njih 50 bira jednog izbornika koji ima pravo glasa

- građanske slobode - ukida se nadzor upravnih organa nad štampom - zakon o pravu sakupljanja

- zadruge - postepeno ukidanje zadruga - ne smiju primati nove članove, dijeli se prema obiteljima

- urbari - problem u regulaciji posjedovnih odnosa - odštete vlastelinima nisu bile dovoljne za modernizaciju imanja pa nastoje produžiti davanja od izvanselišnih davanja, problemi s utvrđivanjem koji je koji tip zemljišta - prema novoj zakonskoj osnovi veleposjednici koji još uvijek imaju prihode od daća moraju ih se odreći i prilagoditi se modernom gospodarenju na svojim imanjima

- poljoprivreda - shvaćaju da je važno obrazovanje poljoprivrednika i šumarskih stručnjaka - križevačka poljoprivredna škola preuređena u niži i viši odjel (za seljake i učenike koji su završili realku ili gimnaziju, a dolaze se školovati zbog znanstvenih dostignuća)

- školstvo - austrijski školski zakon 1869. - država, a ne crkva ima vrhovni nadzor nad nastavom i odgojem - reorganizacija pučkog školstva u VK - opće (početne) i građanske škole na

trošak uprave ili općina - sukobi liberalnih učitelja i katoličkog svećenstva - školskim se zakonom napušta načelo konfesionalne pučke škole, ali zadržava

izraziti religijski temelj - glavna je zadaća religijski i ćudoredni odgoj, a tek onda razvoj duševne i tjelesne snage i priprema za građanski život

- jedino vjeronaukom rukovodi crkva - ravnatelj mora biti učitelj, a ne kao prije župnik - učiteljima se sada prvi puta priznaje samostalno zvanje - svako naselje ili skupina sela koje ima 40 djece mora imati školu - '68. srbima u Ugarskoj priznata crkvena autonomija - Mažuranićeve reforme ne diraju u srpsku crkveno-školsku autonomiju, priznat će im se pravo javnosti ako budu zadovoljavale uvjete školskog zakona, ali to je teško pa ih ima malo žestoki napadi na Mažuranićevu vladu - provođenje modernizacije školstva bilo je skupo, imalo je puno slabosti, ali je ipak omogućio ubrzano povećanje broja školovane djece, porast kvalitete nastave

i opadanje nepismenosti - sveučilište - diplomom Leopolda I 23.09.1669. isusovačka Neoacademia Zagrabiensis

dobiva prava i privilegije sveučilišta sveučilište se nije ostvarilo, ali je to početak visokog školstva

- kao Akademija se nakon Thunove reforme 1850. (kada se njezin fakultet filozofije uključuj u dva razreda gimnazije) pretvara u Pravoslovnu akademiju za obrazovanje činovnika u upravi i sudstvu - Strossmayer je uvjeren da su Jugoslavenska akademija i sveučilište uvjet da Hrvati i ostali Južni Slaveni postanu kulturni i naobraženi narodi - Sabor 1861. izglasava zakonsku osnovu o sveučilištu, ali ju vladar nije potvrdio - FJ uvjetuje zagrebačko sveučilište potpisivanjem Nagodbe . 08.04.1869. Sabor donosi zakonsku osnovu o osnivanju sveučilišta što vladar kasnije odobrava (Rauchova nepotpuna osnova) - saborski odbor pod predsjedništvom Račkog predlaže sveučilište s 4 fakulteta - teološki, pravni, filozofski (+ odjeli za matematičke i prirodne znanosti) i medicinski (počinje tek 1917. godine na FF) - zakon je izglasan za Mažuranićeve vlade, kralj ga sankcionira 05.01.1874., a svečanost otvaranja održana je 19.10.1874. Zagrebačko sveučilište s tri fakulteta (filozofija, teologija i pravo) - prvo sveučilište na slavenskom jugu - prvi rektor Matija Mesić

Ugarska- Deakova vladajuća stranka zapada u krizu zbog problema s financijama i politikom nakon Nagodbe- protiv Nagodbe bile su Nezavisna stranka i Lijevi centar s Kalmanom Tiszom- Tiszina stranka pristaje na Nagodbu i spaja se s Deakovom strujom → Liberalna stranka 3./1875.

- iako se razilaze u nekim mišljenjima, treba udružiti snage pri izgradnji i modernizaciji mađarske države

- Tisza proglašen ministrom predsjednikom 10./1875.- s jedne strane Mađarima smeta modernizacija u Hrvatskoj zbog eventualnog proširenja autonomije, ali s druge strane potrebno im je razmjerno sređeno stanje u Hrvatskoj i Slavoniji- mađarski tisak hvali reformnu djelatnost Mažuranićeve vlade i NS kao izraz blagodati što su je Mađari Nagodbom poklonili Hrvatima, a opet osuđuju reformne planove jer mađarska vlada mora intervenirati kod njih i jer zakone ne želimo uskladiti s mađarskim- mađarizacija se provodi u povredama Nagodbe

- prelazi se preko odredbe prema kojoj je službeni jezik ''zajedničkih'' ustanova hrvatski- prisvajanje ingerencija sa strane ministra predsjednika, a koje pripadaju banu- naredba o isključivom mađarskom jeziku na željeznicama kako bi uklonili njemačke činovnike, ali to se onda mora primjeniti i na Hrvatsku i Slavoniju

- 1868. uvodi se opća vojna obveza- Mađari odustali od svojih zahtjeva za vlastitom vojskom, ali zauzvrat dobivaju domobranstva sa zadaćom da u ratu podupiru vojsku i u iznimnim slučajevima održavaju unutrašnji red i sigurnost (u Hrvatskoj i Slavoniji jedan domobranski distrikt)

- Narodna stranka- Mađari od njih traže da da bezuvjetno podrže Mađarsku i skrše protunagodbenu i protumađarsku opoziciju Makanca (Makanec osuđuje i Nagodbu i reforme)- pristaju na Nagodbu samo zato što je to jedino sredstvo za postizanje kakve-takve modernizacije, samo je manje zlo- raste otpor protiv mađarskog režima, kršenja Nagodbe- Makanec tvrdi da revizija ne omogućuje ni privredni napredak, ni ustavnost, ni cjelokupnost

- izbori 1875. - NS dobiva većinu glasova - opozicija je slaba i nejedinstvena i jedino zajedničko uvjerenje joj je osuda revizije

- Sabor 1875. - VK - bilo je obećano sjedinjenje viših sudova Krajine i Provincijala - to se nije dogodilo

- pitanje željeznica - Mollinaryjev projekt pruge Zemun-Sisak do priključka na buduću dalmatinsku i bosansku željeznicu

- Mađari se protive jer to otvara put austrijskoj konkurenciji u Dalmaciju i na Balkan i tako onemogućuje Mađarima da raspolažu imetkom krajiških šuma - Mađari polažu pravo na tu željeznicu jer pruga od Mitrovice do Zemuna mora biti dio državne linije Budimpešta-Zemun - FJ razumije da to koči privredu Hrvatske, ali mora pristati uz mađarske zahtjeve

dolazi do protumađarskih skupština u Krajni (na njima se jedino može izraziti ''volja naroda'') - na zagrebačkoj skupštini se formuliraju zahtjevi kralju koji upozoravaju na golemu štetu za narodno ogspodarstvo i trgovačke interese FJ osuđuje skupštine kao ilegalne

- Saborska adresa - Krajina se tiče samo Hrvatske (Dalmacija i Rijeka izdvojene, jer se tiču više faktora) - osuđuje se krajiška uprava jer nije pripremila uvjete za sjedinjenje

- kraljev reskript - zabranjuje se pretresanje pitanja o Dalmacij, o Rijeci će se odlučivati u ''zgodno vrijeme'' - Krajna je dio Kraljevine Hrvatske i Slavonije, ali se odbija molba Sabora da se čin ujedinjenja izvrši

- početkom 1879. grupa ''mladih rodoljuba'', pripadnika NS, nekada pravaša i pravaša Frana Folnegovića nastoji osnovati novu stranku - znatno proširenje hrvatske autonomije s ingerencijom u svim

gospodarskim i financijskim pitanjima- pobijali bi reviziju Nagodbe i dualizam

- inspiriraju s e Strossmayerovim krugom - ističu nužnost sloge Južnoslavenskih plemena, oslobođenje od Turske, grupiranje u ''veću državnu zajednicu'' unutar koje bi bila država Hrvatska, Krajina i Dalmacija

organizacija te opozicije nije uspjela- Stranka prava

- list Sloboda, 9/1878. - protiv Strossmayera, Račkoga- pravaštvo se širi kao otpor protiv stanja stvorenog nakon Nagodbe i kao posljedica nemoći Mažuranićeve vlade

sada se opozicija počinje stvarati iz dva kruga - iz NS kao umjerena opozicija - iz pravačkog kruga kao nacionalni pokret

- Narodna stranka- otvoreni raskol krajem '79. - u momentu velikih sporova između mađarskog i hrvatskog kraljevinskog odbora za obnovu financijske nagodbe u Saboru opozicija unutar NS sada prvi puta nastupa s teškim optužbama protiv vlade - okrivila ju za neuspješne reforme, za nedovoljno energičan otpor mađarskim interesima oko financija- od 58 zastupnika NS njih 19 izrazilo nepovjerenje vladi

- Mažuranić već tu nagovještava svoj odlazak- mađarska vlada zahtjeva njegovu ostavku i prekid ponašanja hrvatske vlade kao da je parlamentarna- Mažuranić je dosegao krajnju granicu svog popuštanja mađarskoj vladi, više ne želi prihvatiti mađarski diktat u financijskoj nagodbi kao uvjet za sjedinjenje s VK- FJ naredio krajiškom zapovjedniku Filipoviću da razglasi kako su počele pripreme za sjedinjenje- podnio ostavku 21.02.1880.

- Međimurje je izuzeto iz višestoljetne jurisdikcije Zg biskupije, školovanje bosanskih klerika koji su se 1852. odgajali u đakovačkom sjemeništvu pod Stross preneseno je u mađarski Ostrogon- ustanak kršćanske raje u BiH - najbrojnija srpska raja, pa hrvati pod franjevcima

- Sabor 1880.- prihvaćena financijska nagodba kao uvjet za pokretanje sjedinjenja Krajine i Provincijala

- Ladislav Pejačević novi ban - Nagodba je nepromjenljiv temelj, branit će ju od svakog napada (opozicije) i povrede (mađarska vlada)- obećaje skoro sjedinjenje Krajne s Provincijalom, a nakon toga će napraviti reforme- iako je bivši mađaron i hrvatsko-slavonski ministar mađarska vlada nema povjerenja u njega- nema podršku svojih slavonskih velikača, nije pridobio NS da se oduševe financijskom nagodbom, oni ju prihvaćaju kao nužno zlo i uvjet za sjedinjenje s Krajnom, nije se izjasnio da Rijeka pripada Mađarima

- Tiszina vlada povećava mađarizaciju- postepeno se uvodi mađarski jezik za zajedničke organe (problem je što hrvatska inteligencija ne zna mađarski što stvara neprilike delegaciji Hrvatskog sabora u Ugarskom saboru, dopušteno im je da govore hrvatski, ali onda ne mogu u svom interesu govoriti ) - Antal David imenovan za direktora financijskog ravnateljstva (jer kao nema pogodnih stručnjaka u Hrvatskoj), uvodi besplatni kurs mađarskog jezika za činovnike uz obećanje da će oni koji ga uspješno završe biti promaknuti (''Davidova škola'')

- Narodna stranka- većina pristaje uz Pejačevića kako bi ostali na vlasti, on ipak koliko-toliko jamči da će održati nagodbenu autonomiju i da neće biti postavljen mađarski komesar- sve manje su politička stranka s vlastitim programom, a sve više režimska struja- finalno razilaženje oko ''Davidove škole''- uz režim pristaju Miškatović (urednik Obzora) i Vončina

- NEODVISNA NARODNA STRANKA, 1880.- izdvaja se iz Narodne stranke- povukli za sobom Obzor - počinju se nazivati ''obzoraši''- Mrazovič, Rački- Strossmayer ne utječe osobno na stranku, ali je ona u skladu s njegovim političkim uvjerenjem- umjerena opozicija, žele čistoću Nagodbe (isto želi i NS, ali je NNS odlučnija po tom pitanju)- prihvaćaju nagodbu, ali pod uvjetom revizije - cjelokupnost i samostalnost Trojedne kraljevine

- financijska samostalnost - samostalnost u upravi i zakonodavstvu - hrvatski članovi i delegacije biraju se unutar Hrvatskog sabora - zabranjeno uplitanje ugarske vlade

- odnos između NS i NNS - jesen 1880. Fran Vrbanić u ime NNS sustavno nabrojio povrede Nagodbe koju smatra međunarodnim ugovorom koji niti jedna strana ne smije svojevoljno tumačiti- Miškatović i Derenčin napadaju opoziciju kao štetnu pojavu, čak i urotu

Pravaštvo- zbog nagomilavanja nezadovoljstva potkraj Mažuranićeve vlade stvaraju se uvjeti da pravaštvo od grupe prijeđe u nacionalni pokret- nakon zatišja zbog Rakovice jedini nosioci pravaštva su do 2/2 '70. istarski mladići - ne mogu prihvatiti u cjelini Starčevićevu ideologiju, pogotovo ne oko uključivanja Slovenaca u Hrvatski narod, ali pomažu pri pretvaranju istarskog nejasnog slavenskog osjećaja u hrvatski- Fran Folnegović - izabran u Sabor 1875.

- odmah pokazuje da mu cilj nije samo širenje ''čistog'' pravaškog načela već da je spreman služiti se oportunističkim sredstvima - priključuje se Makančevoj opoziciji koja prikuplja nezadovoljnike svih strana (Makanec se izrazito ogradio od pravaša u smislu mržnje svega što nije hrvatsko) - zalaže se za obnovu SP zajedno s riječkim odvjetnikom Erazmom Barčićem

- širi se među zagrebačkim studentima- Ante Starčević - ponovno se aktivira tek nakon BiH ustanka

- ustanak osudio kao djelo ''Slavoserbah'' - glasilo ''Sloboda'' (Ri) - sloboda hrvatskog naroda i nezavisnost

- Hrvati na temelju povijesnog i prirodnog prava moraju imati samostalnu državu, Hrvatska po državnom pravu nije u okviru HM, veže ju samo kralj, a s njim bi trebali prekinuti jer dinastija bezobzirno krši ''ugovor'' s hrvatskim političkim narodom

- sve ostale komponente morali su mladi pravaši mijenjati, jer su postali politički ''praktičnici'' koji će svoju borbu uložiti protiv dualizma, a ne kao prije Kvaternik i Starčević protiv NS (u njima vide političke protivnike s kojima je ipak moguća suradnja protiv režima)- na izborima 1878. izabrano 5 pravaških zastupnika- Starčević proglasio sve sabore od '65. nezakonitima, jer zakonit sabor mora imati predstavnike Krajne i Dalmacije, protiv je dinastije koja krši dogovor, potcjenjuje reforme, osuđuje sve nagodbe, -1879. Starčević izvršio temeljit obrat u politici SP - zbog Ruskih pobjeda na Balkanu misli da bi Rusija mogla pomoći Hrvatima da steknu slobodu -od tada SP zauzima pomirljivo stanovište o Srbima - u Slobodi se može iščitati da bi pravaši priznali srpski narod kad bi on, zajedno s Hravatima, radio za hrvatsku državu protiv HM, polako se odustaje od propagande da su svi Južni Slaveni Hrvati (iako u Slobodi ima i članaka u Starčevićevom duhu)- nedostaje im izrađeniji socijalni program, zapravo nemaju pravi stranački program- početkom '80. uhvatili korjen u širokim slojevima naroda i postaju opasan protivnik NS- izbori 1881. - 9 mandata (imaju potporu, ali zbog pritiska režima)

- financijska nagodba- ni Nagodba ni revizija nisu pružale financijsku podlogu razvoju tržišne privrede i modernizacijskim nastojanjima- u kvoti za zajedničke poslove primjenjuje se isto načelo za potpuno različito ekonomsko i državnopravno stanje, tj. za A-U kao dvije ravnopravne države i za Hrvatsku gdje vlada i Sabor nemaju nikakav utjecaj na financije- nisu specificirani zajednički troškovi s Ugarskom, niti su nabrojani prihodi Hrvatske od kojih ona dobiva tangentu za autonomne poslove- pravila nisu fiksirana u nagodbi, već ih predlaže komisija zajedničkih ministarstava- stalne sporove izazivaju suprotstavljene interpretacije mađarske i hrvatske strane- sabor i vlada nemaju uvid u obračun prihoda pa zahtijevaju da se vidi da li je onih 55% zaista upotrebljeno za zajedničke poslove, a ne i za uže ugarske poslove.. → proračun za autonomni budžet izrađuje se u Ministarstvu financija, a kontrolira ga Ugarska pa se to saopćava banu i Saboru- prema A-U i H-U nagodbi trebalo je svakih deset godina obnoviti financijski sporazum- druga A-U financijska nagodba vodila se 75.-78. → Austrijska narodna banka pretvorena je u Austro-ugarsku banku s dva ravnateljsta i jednim vrhovnim vijećem- Tisza ima problem jer opozicija zahtijeva samostalno carinsko područje za Ugarsku - mađarskim agrarcima odgovara sloboda trgovine, a austrijski industrijalci zele carine nagodba je potpisana kako bi se smirile stvari uoči okupacije BiH- mađarski tisak napada hrvatsku autonomiju zbog financija- zbog kaosa u financijskim pregovorima Mažuranić nagovijestio svoj odlazak

- Pejačević mora zagovarati određene kompromise, jer se ne smije u potpunosti pokoriti Mađarima, a Tisza isto jer nema druge alternative od njegove vlade- 3 skupine pitanja- 1. financijske reforme predložene od hrvatskog kraljevinskog odbora- 2. prinos Hrvatske zajedničkim poslovima- 3. - Hrvati morali odustati od toga da financijsku nagodbu uvjetuju sjedinjenjem s Krajnom, traže djelomično autonomnu upravu financija kako bi dobili uvid u financijsko poslovanje s vlastitim prihodima, ukidanje kvote za zajedničke a-u poslove s obzirom da prema nagodbi onih 55% ne dostiže kvotu, a više Hrvatska ne mora dati i prinos Hrvatske samo za zajedničke poslove, a ne i one ugarske- mađarski kraljevinski odbor odbija sve zahtjeve, jer Hrvatska za svoju unutrašnju upravu troši iznad svoje porezne snage pa im treba ograničiti autonomni budžet - Hrvati moraju pristati da se zadrži kvota za zajedničke A-U poslove, za autonomne poslove ostaje tangenta od 45% od izravnih i neizravnih poslova, državnih dobara i drugih prihoda (državnoj blagajni pripadaju: carine, krajiški proventi) financijska nagodba izglasana 22.06.1880. u Hrvatskom Saboru

- Deakova starnka se raspada zbog financijskih problema, nova Liberalna stranka s Tiszom na čelu mora sustarvno povećavati poreze- i u Ugarskoj i u Hrvatskoj ogorčenje zbog novih poreza za koje se okrivljuje nagodbeni sustav, ali su novi porezni zakoni izglasani na Ugarskom saboru 1876.

Sjedinjenje s Krajnom- u momentu neprilika s okupacijom BiH Sabor izglasao adresu kojom zahtijeva sjedinjenje razvojačene Krajine s Provincijalom (iako se ona već nalazi pod upravom mađarske vlade - raspolaže krajiškim fondom i odlučuje o trasama željeznica- Mađarima to ne paše u momentu okupacije BiH, ali im nije u interesu da vojnici i dalje upravljaju Krajnom da ne bi postala poligon za protumađarske interese vojnih vrhova- u Austriji je pao režim njemačkih liberala i sada je na vlasti Taaffe s federalističkim idejama- krajiško stanovništvo nema nikakve mogućnosti izraziti svoje interese- mađarska vlada pokušava maknuti Mažuranića, prisiliti Hrvate na financijsku nagodbu, na smanjenje broja zastupnika u Ugarskom saboru uz prijetnju da u protivnom ne računaju s Krajnom- Hrvatski kraljevinski odbor za financijsku nagodbu je uvjetovao nagodbu sjedinjenjem (na inzistiranje zastupnika buduće NNS) → Mađari odbijaju razgovarati o Krajni i postavlja uvjet - ili će Hrvati pristati na nagodbu ili nema sjedinjenja- još jedan uvjet - prema Nagodbi bi se broj hrvatskih zastupnika u Ugarskom saboru trebao povećati kad se pripoji Krajna (34-54), a oni mogu biti opasni za mađarsku vladu pa traže izmjenu tih zakona, opet kao uvjet za sjedinjenje- nakon kraljeve potvrde nagodbe (1/1880) u Saboru pročitan reskript koji obećava sjedinjenje- regnikolarna deputacija pristaje na 40 zastupnika u Ugarski sabor (umjesto 55) što na kraju, nakon brojnih debata, potvrđuje i Sabor- okupacija BiH otklonila je mađarski strah od utjecaja balkanskih događaja u Krajni- sjedinjenje nije državnopravni akt već dugogodišnji proces stapanja vojnog i civilnog područja- Filipović se zalaže da Krajna, nakon okupacije BiH, ostane posebni teritorij, ali mu FJ naređuje da sastavi prijedlog za sjedinjenje - sjedinjenje provodi ban kao komesar - iako je Krajna razvojačena i već su provedene civilne upravne reforme, to ne može provoditi Pejačević kao ban, jer bi onda Hrvatski Sabor rješavao osnovne probleme- krajiške su šume već prije podijeljene na općinske i na državne (pod ingerencijom mađarske vlade)- mađarska vlada htjela je da sredstva krajiškog investicijskog fonda uđu u ''zajedničku'' državnu blagajnu, ali na kraju pristaju da u Zagrebu bude posebna blagajna

- 15.07.1881. proglašen vladarski manifest o sjedinjenju, a djelatnost bana kao komesara počinje 1.8.1881.- izbori 1883. - NS dobiva 25 od 35 krajiških mandata- 9/1883. uveden komesarijat - nakon ukidanja dolazi Khuen Hedervary- ni nakon ukidanja komesarijata sjedinjenje nije u potpunosti završeno, niz zakona i mjera nije bilo moguće protegnuti na bivšu Krajnu- jedinstvena uprava stupa na snagu tek 1886., a konačno usaglašavanje zakona 1888.

Pitanje Rijeke- 1871. Riječki provizorij - priključena Ugarskoj, ali položaj nije konačno reguliran- stalne protuhrvatske demonstracije, ne žele obaviti izbore za Hrvatski sabor- mađarska opozicija i riječka oligarhija zahtijevaju da se Hrvati formalno odreknu Rijeke kao uvijet za sjedinjenje s Krajnom- Tisza ipak želi malo po malo ukloniti sve veze Rijeke s Hrvatskom (prvo provizorij, pa se uvodi mađarski kazneni zakonik, upliće se u imenovanja u Katoličkoj crkvi, iako je to pitanje hrvatske autonomije), a i povezivanje Rijeke s krajiškim pitanjem bi dovelo do teškoća- riječka oligarhija se osjeća nesigurnom zbog porasta hrvatskog nacionalnog pokreta (na Sušaku počinje izlaziti pravaška Sloboda), pokušavaju iz Rijeke ukloniti sve što je nespojivo s riječkom autonomijom prema mađarskom državnom pravu - sjedište Riječke županije i hrvatska gimnazija- mađarske županije pišu peticije za Rijeku, kolektivna putovanja Riječana u Budimpeštu i sl.- u hrvatskom se tisku obraćaju banu i Saboru da spriječe mađarsko otimanje Rijeke - NNS prisiljava Sabor da se raspravlja o ''krpici'' - javnost o tome jako malo zna

- postavljeno na dnevni red Sabora kao prosvjed zbog nastojanja riječkog magistrata da makne iz Rijeke središte županije i hrvatsku gimnaziju- Folnegović postavlja pitanje da li je istina da je tekst u nagodbi o Rijeci falsifikat- u ime NNS istupaju Vojnović i Vrbanić- Pejačević i podban Živković daju nejasan odgovor - moraju dokazivati da je nagodba dopunjena zakonito- NNS govore da je ''iskrivljena'' kraljeva volja (FJ je znao, ali ga se ne smije dovoditi u vezu s prevarom) pa traže da Sabor zamoli kralja da ponovo izda Nagodbu, ali u prvobitnoj čistoći većina ih napada zbog tvrdnje da je krpica falsifikat- Pejačević je na kraju uspio osigurati većinu za glasanje pa je Sabor na taj način dao legitimitet ''krpici''- vladar podržava Mađare u formalnom priključenju Rijeke Ugarskoj na temelju diplome MT, a Nagodbom nisu riješene samo pojedinosti- Riječka županija je prekrštena u Modruško-riječku županiju sa središtem u Ogulinu (2/1886. novim zakonom koji uređuje ustroj županija i kotara nakon sjedinjenja s Krajnom)

- 1883. protumađarski pokreti- Antal David, ravnatelj Zagrebačke financijske uprave zamjenjuje hrvatske grbove na zgradi Financijske uprave, dvojezičnim grbovima → velike demonstracije u kojima su znatnu ulogu odigrali pravaši- mađarski ministar predsjednik Tisza ne želi ih ukloniti, dobiva potporu cara- uvodi Komesarijat u Hrvatskoj, 03.09.1883. na čelu s generalom Rambergom čija je zadaća ugušiti pobunu vojskom, što i čini uvidjevši da su svi slojevi društva protiv njega (i NS je osudila grbove i komesarijat, zahtijevaju garancije za poštivanje Nagodbe o hrvatskom jeziku kao službenom u zajedničkim organima) mijenja dvojezične grbove onima bez natpisa - ''nijemi grbovi'' (a NS se odriče prava na hrvatski jezik)

1883.-1903. Khuen Hedervary

- nova politika Mađara - vladati unutar određene grupacije na čelu koje je čovjek koji nema veze s vladajućima u Hrvatskoj → ban Khuen Hedervary (1883.-1903.)- mađarski grof iz Slavonije, iz Tiszine Liberalne stranke (Ugarska samo u okviru HM)- uspostavio apsolutističku vlast, provodi političko nasilje nad oporbenim strankama i potpuno ih paralizira- Narodna stranka postaje Khuenova stranka (grupa ljudi koja pokušava ostvariti svoje privatne ciljeve) → privid ustavnosti- služi se srpskom buržoazijom (nakon sukoba s Mažuranićevom vladom) i podupire ''slavonsko'' ime kako bi učvrstio odvojenost Dalmacije od Hrvatske (jedan od uvjeta za održanje dualizma)- reforme - zakon o reorganizaciji sudstva i uprave - činovništvo pretvoriti u discipliniranu vojsku koja

će uništavati svaku opoziciju; suci postaju ovisni o vladi - novi saborski poslovnik (kako bi se spriječila djelatnost opozicijskih zastupnika) - veliki župani dobivaju posebno široku kompetenciju, kontroliraju i upravu gradova - ukidanje porote za štamparske delikte kako bi spriječio pisanje opozicijske štampe (porota građana gotovo redovito oslobađa urednika ili pisca)

- novi izborni zakon - cilj mu je da bezuvjetno stvori saborsku većinu koja će se pokoravati banovim nalozima - visokim izbornim cenzusom i drugim mjerama postignuto je da manje od 2% st ima pravo glasa

- pravo glasa i činovnici ustanova ugarske vlade te oni zajedno s autonomnim činovnicima predstavljaju znatan dio birača

- izborna geometrija - teritorijalna reorganizacija izbornih kotareva na štetu područja u kojima se može očekivati uspjeh opozicije - glasanje je javno, svi izbori odvijaju se uz nasilje i nezakonitosti - sprečavanje opozicijskih kandidata da agitiraju uoči izbora, onemogućavanje njihovim pristašama da dođu na mjesto glasanja, prijetnje činovnika izbornicima, različite žandarmerijske intervencije

- sprečavanje privrednog razvoja u korist domaće buržoazije (hrvatski prihodi, 55% za zajedničke troškove, troše se za mađarske investicije; stagnacija domaćeg kapitala, pr.jeftinije je prevoziti robu iz istočne Hrvatske preko Mađarske nego preko Posavine; sprečavanje razvoja domaće industrije..; provođenje procesa industrijalizacije uzima u ruke austrijsko-njemački i mađarski capital)- agrarna kriza traje od početka 70-ih do 1895

- pad cijena žitarica uzrokuje znatno smanjenje prihoda seoskih privrednika, dok istodobno rastu porezi (preko 100%)- proces raslojavanja na selu - propast seoskih gospodarstava (porodične zadruge) i malih vlastelinskih posjeda dovela je do razvoja srednjeg i krupnog posjeda koje je akumuliralo dobit iz unutrašnjeg prometa, a znatan je profit vukao iz lihvarskog poslovanja na selu, stvara se kapitalistički veleposjed, a na drugoj strani seljačkog poluproletera, koji ima još samo mali komadić zemlje, nedostatan za osiguravanje opstanka seljačke porodice

- Stranka prava - uživa simpatije širokih slojeva - pod velikim pritiskom i progonima već za bana Pejačevića- u narodnom pokretu 1883. sudjeluju- neprijatelj br.1 Khuenovog režima- Hrvatska je samostalna i nema zajedničkih poslova s AU i UG osim osobe vladara, ne priznaju nagodbu, jer je nezakonita (i u najgorim vremenima mađarske hegemonije Starčeviću je gora Austrija od Ugarske)

- antidinastički duh - hrvatsko pitanje može se riješiti samo na razvalinama HM

- treba pripremati teren žestokim i bučnim protestima protiv postojećeg stanja čime se diže narodna svijest i otpor tuđoj premoći

- Neodvisna narodna stranka - u očima javnosti to je Strossmayerova stranka- umjerena opozicija - pristaju na dualizam, ali uz reviziju nagodbe → autonomija Hrvatske, Dalmacije i Rijeke unutar ugarskog dijela Monarhije s kojom bi imala zajedničke poslove samo prema ostalom dijelu Monarhije - viši slojevi hrvatske buržoazije i dijela svećenstva

- Srpska samostalna stranka - osnovana 1881. nakon priključenja VK - program im se poklapa s programom NNSa (sjedinjenje s Dalmacijom, autonomija financija) ali se razlikuju u stajalištu prema BiH + otpor

prema Mažuranićevim reformama + protusrpska propaganda SP - odlučuju se osloniti na Khuena → odobrava crkvenu i školsku autonomiju i izjednačava ćirilicu s latinicom 1884. sukob hrvatske i srpske buržoazije privremeno postaje temelj

Khuenove pobjede- Stranka centra - 1885. Ivan Drašković

- brane čistoću nagodbe i pokušava srediti hrvatske prilike s oslonom na bečki dvor

- izbori 1884. - SP pobjeđuje - adresa kralju - nezakonitosti nagodbe i njenoj štetnosti i za Ug, zahtjeva za

sjedinjenjem Hrvatskih i Slovenskih zemalja s BiH, demoralizaciji uprave i sudstva…

→ službeni stranački dokument upućen kralju sadrži formulacije u kojima mu se daje jasno na znanje da je Hrvatima dosta HM i da očekuju njen slom

ban sada ima još više argumenata da udari po pravašima, a njegove akcije podupire sam kralj- tzv. arhivska afera, 1885. - Khuen je dao potajno prebaciti komorske spise iz zagrebačkog arhiva u Budimpeštu (odakle su oni 1849 preneseni u Zagreb) → rezultat su skandali u Saboru i udarac nogom jednog pravaškog poslanika što ga ban dobiva zbog svoje uvredljive sumnje da su spisi dotada bili u ''poštenom'' posjedu kao vlasništvo Hrvatske- Khuen sada prije svega uništava egzistenciju tada najpopularnijeg pravaša, nećaka A. Starčevića, Davida, demagoga stranke, njegovom osudom na dugogoišnju tamnicu SP+NNS+SC ulaze u koaliciju protiv Khuenove vlade → poraženi, sve se stranke raspadaju, osim SP (gubi na izborima 1887.)

1887.-1895.

- početkom '90. nazire se kriza dualizma - 1890. pada Tiszina vlada i počinje period kratkih nestabilnih vlada- austrijska vlada Taaffea isto pada- au vojni, aristokratski, crkveni krugovi sve više nezadovoljni dualizmom- srednja i sitna aus-njem buržoazija opire se dualističkoj politici krupne njem buržoazije, koja se nimalo ne brine za njene ekonomske interese - nosilac tih tendencija postaje Kršćansko- socijalna stranka (zastupajući njemački centralistički pravac, ona oštro napada Mađare i dualizam te inicira kasniju politiku vrhova Monarhije da se u sukobu s mađ vladajućim klasama posluži protumađarskim otporom potlačenih nacija, pri tom kršćanski socijali na čelu s Karlom Luegerom, prije svega računaju s Hrvatima)- u Uggarskoj Nezavisna stranka žestoko navaljuje na vladajuće faktore a pritisak se na nemađarske nacije pojačava, dok je politička atmosfera u Aus ispunjena oštrim njemačko- češkim sukobom

- Khuenov režim ipak ostaje vrlo čvrst- 1892. Khuen osniva Hipotekarsku banku - monopol na hipotekarskim poslovima (svi fondovi autonomnih organa uprave i zemaljskih posjeda smiju se po naredbi banske vlade ulagati samo u Hipotekarnu banku, monopol te banke slomljen je tek 1907.)- gradi željeznice u Slavoniji (Os-Na-Batrina; Sk-Sb) - kako bi podigao Slavoniju- Stranka prava

- 1890. napušta svoju politiku oštrog protivnika dualizma - postaje umjerena opozicija- Fran Folnegović nikada nije potpuno prihvaćao ideje SP - smatra da je Hrvatska jako važna Monarhiji i da HM mora rješavati hrvatsko pitanje (mora se riješiti veleizdajničkog pečata koji nosi zbog Starčevića)- Josip Frank zastupa ideje SCa (čistoća Nagodbe, potreba hrvatske vlade lojalne aristokraciji uz pomoć dinastije), ali se odlučuje priključiti ''najpopularnijoj'' stranci iako ne zastupa ideje SP→ Starčević ga podržava, ali se drži svojih starih načela- iako mu se vodstvo stranke protivi, prihvaćaju ga zbog teškog materijalnog položaja pravaške štampe koji će Frank sanirati- Frankova stranka uspjela je uništiti prvobitnu SP - cilj mu je prevesti stranku na umjerenu dualističku opoziciju i osloboditi ju veleizdajničkog obilježja (pokušava Srbe optužiti za to)- ističe da Hrvati žele rješenje nacionalnog pitanja unutar Monarhije, a Srbi se okreću Kraljevini Srbiji (smatraju da će im vladajući faktori pomoći pri rješavanju hr pitanja ako se povežu s interesima prestavnika vladajućih nacija protiv drugih potlačenih nacija, prije svega, protiv Srba)- Frankova adresa 1892.

- svoje nacionalne zahtjeve bazira na kraljevoj zavjernici iz 1867, koja garantira Ugarskoj izemljama ''posestrimama'' (Hrvatskoj i Slavoniji) samostalnost i cjelokupnost

- tada je to značilo da kralj garantira dualističko uređenje (Starčević dotada nije priznavao tu zavjernicu jer je tvrdio da su sve državnopravne promjene poslije 1848

bile nezakonite) dao je tom adresom dualističkim faktorima na znanje da je Stranka prava spremna surađivati s njima

- 1894. spajaju se SP i NNS - program stoji između dualizma i trijalizma → pravaši će prihvatiti program NNS koji je Starčević osuđivao 1884., a obzoraši će prihvatiti pravaško gledište o zemljama koje bi buduća Hrvatska trebala obuhvaćati (Hrv, Slav, Dalm, Ri, Međ, Istra, BiH, slovenske zemlje) uz zajedničke poslove cijele Monarhije- program zahtjeva sjedinjenje hrvatskog naroda koji živi u Hr i Slavoniji, Dalmaciji, Rijeci, Međimurju, BiH te u Istri Program zahtjeva sjedinjenje hrvatskog naroda koji živi u Hr i Slavoniji, Dalmaciji, Rijeci, Međimurju, BiH te u Istri ''u okviru'' HM, a eventualno i slo zemalja, te priznaje zajedničke poslove cijele Monarhije, koje bi kraljevina Hr ravnopravno s kraljevinom Ug rješavala zajedno s ostalim zemljama HM- mnogi su obzoraši još uvijek zazirali od nekad veleizdajničke Stranke prava, a Frank i Folnegović, računajući sa slabošću obzoraša, nisu željeli fuziju nego njihovo utapanje u Stranci prava (to im se činilo mogućim naročito poslije smrti Račkoga) Stranka prava sada službeno priznaje okvir Monarhije - zim programom i pored još živog Starčevića, definitivno nestaje s političke pozornice Starčevićeva Stranka prava, koja je odbacivala okvir Monarhije, a priznavala je samo zajedničkog vladara- 1895. raskol Stranke prava

- Folnegović vs Frank - Folnegović uz pomoć Dalmatinaca i Istrijana ne bira Franka u središnji odbor SP, Folnegović je novi predsjednik

- demonstracije i spaljivanje mađarske zastave prilikom dolaska FJ u Zagreb ugrožava Folnegovićevu nadu da bi Stranka prava uz krajnju umjerenost i dualističku politiku mogla doći na vlast, osuđuje demonstracije

- Čista stranka prava - ''Frankovci'' - Starčević, Frank, Kumičić, Milo Starčević - Starčević vjeruje Franku da brani ''čistu'' pravašku ideju protiv odmetnika Folnegovića

- Matica stranke prava - ''domovinaši'' - Folnegović

niti jedna stranka nije nosioc izvorne Starčevićeve ideje, djelatnost im se svodi na optuživanje za to tko zastupa čista pravaška načela- Starčević umire 1896.

1895.-1903.

- produbljivanje krize dualizma- kriza u AU - nacionalna borba Čeha → 1897. donesene jezične odredbe što znači da i druge nacije

mogu isto tražiti neka prava- slabi dualizam, HM postaje ovisna o njemačkom kapitalu, a u AU jačaju Svenjemci koji žele raspad HM i priključenje Njemačkoj (većina austrijskih Nijemaca ne želi priključenje Njemačkoj jer bi time zamijenili svoju premoć u Monarhiji s političkim podvrgavanjem ekonomski jačem njemačkom kapitalu)- mađarski ministar predsjednik postaje D. Banffy (nastavlja put kojim je krenula vlada K. Tisze) pa Szell

- 16.10.1895. FJ dolazi u Zagreb - studenti održavaju demonstracije i spaljuju ugarsku zastavu pred Jelačićevim spomenikom- 2 grupe: 1. na čelu Stjepan Radić, blizak obzorašima, zalažu se za sjedinjenje pravaša i

obzoraša, a u borbi protiv režima 2. vodi ju Frankova mladež (Frank misli da bi kralj na nagovor svojih generala,

raspoloženih protumađarski, mogao napustiti pomaganje svih protuhrvatskih postupaka ug vlade te da bi se, ukoliko bi ga generali uvjerili u značenje Hr po Monarhiju kao veliku silu, mogao založiti za rješavanje hr pitanja)

omladina uglavnom naginje obzorašima zbog ideje jugoslavenstva, slavenske solidarnosti, kulturne djelatnosti (na praškom sveučilištu upijaju ideje Čeha Masaryka koji se zalaže za socijalni i kulturni rad u narodu, a protiv Mladočeha)

- Napredna omladina, 1897.- mlada građanska inteligencija- za nacionalni opstanak, za podizanje ekonomske snage u narodu, demokratske slobode, hrvatsko-srpska sloga..- u svojim listovima osuđuju besplodnu politiku hrvatske opozicije i suprotstavljaju joj sitan, svakodnevni rad u podizanju ekonomske snage u narodu, kao i borbu za demokratske slobode

- Ujedinjena hrvatska i srpska omladina, 1896.- hrvatski i srpski studenti - almanah Narodna misao

- ČSP - Frankovci - koncepcija bezuvjetnog pokoravanja dinastiji koja će u znak zahvalnosti riješiti hrvatsko pitanje - svodi se na umjerenu opoziciju Khuenovu režimu, ponekad prelazi u direktnu potporu režimu,

a svojom stalnom protusrpskom kampanjom naročito priodonosi Khuenovim interesima- MSP - domovinaši

- nakon raskola se vidi da ne postoje neki bitni suprotni stavovi između domovinaša i obzoraša, zajednički im je program iz 1894, okupljaju iste više slojeve hr društva

- u odnosu prema Srbima tradicija im je različita

- koalicija obzoraša i domovinaša - dobili trećinu na izborima 1897.- zbog potrebe obrane od Khuenova pritiska- održat će se sve do 1903. kad će se pojaviti jedinstvena stranka- prvi puta upotrebljava religiju protiv vladinih kandidata - unutar koalicije javlja se nova politička struja - klerikalizam - težnja da više svećenstvo zadobije kontrolu nad političkim i društvenim životom i da ga usmjerava- nisu sposobni za značajnije političke akcije, organiziraju samo skupštine na kojima se zahtjeva financijska samostalnost i proširenje izbornog prava

izbori 1901. - koalicija gubi izbore- Napredna omladina - politička stranka sa svojim ''realističkim'' idejama, do 1901. nije nastupala kao

organizirana politička grupacija- postaje ogranak domovinaško-obzoraške opozicije (opozicija napušta svoj dosadašnji stav prema omladini)

od 1902. se zove Hrvatska opozicija, tajnik joj je S. Radić (po svojim idejama on se razlikuje i od stare i od mlade generacije)

1903.-1914.

- početkom 20.st. dualizam je na vrhuncu krize - češko-njemački sukobi u AU i F. Kossuthova (sin L.K.) Nezavisna stranka koja traži nezavisnost vojske, vp..- Hrvatska stranka prava - 1903. - domovinaši + obzoraši + Napredna omladina

- borba za financijsku samostalnost - na temelju programa iz 1894

- demonstracije u Zagrebu i održavanje javne skupštine kojoj ton daju omladinci i socijalisti, Khuenov režim je zbog svojih financijskih nevolja dopustio zg skupštinu, u uvjerenju da će akcija opozicije eventualno pridonijeti odluci ugarske vlade da sanira financijske prilike u Hrvatskoj- demonstracije u Zagrebu i Osijeku, sukob vojske i seljaka koji skidaju mađarsku zastavu sa željezničke stanice u Zaprešiću - pokret zahvatio čitavo selo (Vž, KŽ, Senj, Ka i Smb, na selu, Hr primorju, Gorskom kotaru, Hr zagorju, križevačko-bjelovarskom kraju pa i Međimurju)- Khuenov je režim upotrijebio vojsku za gušenje pokreta- 07.mj. Khuen odlazi s mjesta bana (ne toliko zbog situacije u Hrvatskoj već zbog neuspjeha da ukroti mađarsku opoziciju, kralj je pokušao mađarsku krizu riješiti uz pomoć Khuena, čovjeka od povjerenja, kao ministra predsjednika)- Teodor Pejačević - novi ban

- odustaje od upotrebe sile, ublažava cenzuru tiska, pušta iz zatvora opozicijske lidere, ali ne dira Khuenov režim

Hrvatsko-srpski odnosi- 1897. dio se srpske omladine već direktno zalaže za srpsko-hrvatsku slogu- dolazi do političkih nemira u većem broju srpskih sela u najsiromašnijim krajevima Like i Korduna - protiv činovnika i mađarske zastave srpski seljaci izazivaju vojnu intervenciju režima i teške osude krivaca- sukob između hrvatske i srpske buržoazije se nastavlja- hrvatska opozicija se još uvijek ne može odlučiti da prizna srpsku naciju u Hrvatskoj kao ravnopravnu - posebno ih razdvaja i religiozno pitanje, tj. pojava klerikalizma u hrvatskoj opoziciji s jedne strane i duga tradicija uske povezanosti srpske politike s pravoslavljem na drugoj strain

- protusrpske demonstracije u Zagrebu 1902. - nakon jednog naročito provokativnog, protuhrvatskog članka objavljenog u zagrebačkom Srbobranu - protiv demonstracija reagirali su samo S. Radić i socijalisti, pa se činilo da opozicija, uključivši i Naprednu omladinu, odobrava izgrede- 1903. jenjavaju nategnuti odnosi- potpora kralja i austrijske vlade djelatnosti ugarske vlade u Banovini - raste uvjerenje da se nacionalno pitanje može riješiti samo izvan okvira HM u jednoj zajedničkoj državi Jugoslavena → stvaranje terena za suradnju hrvatske i srpske politike (iako su nakonprotusrpskih demonstracija odnosi između srpske i hrvatske buržoazije ponovo vrlo zategnuti)- srpska buržoazija vidi da hrvatska opozicija nije tako slaba kao što je pretpostavljala- u toku narodnog pokreta, u svibnju 1903, hrvatska i srpska omladina ponovo manifestira svoju težnju za suradnjom- i frankovci privremeno prekidaju svoju protusrpsku kampanju - impuls koji osigurava razvoj prema srp-hr suradnji dolazi iz Srbije- krajem '90. postepeno slabi hegemonija A-U nad Srbijom- uredništvo ''Srbobrana'' preuzima Svetozar Pribičević- poticaj za suradnju dolazi iz Srbije - 1903. ubijen Obrenović (proaustrijski), na vlast dolazi Petar Karađorđević koji se oslanja na Rusiju i bori se za ekonomsku neovisnost Srbije- nakon što više nema Khuena i njegovih povlastica, srpska buržoazija u Hrvatskoj pristaje na suradnju s hrvatskom opozicijom

- posljedica narodnog pokreta u Hrvatskoj je i organizacija triju novih političkih grupacija - klerikalizma, Napredne stranke i Radićeve seljačke stranke - Hrvatska pučka seljačka stranka, 1903.

- Antun Radić izrađuje ideologiju → seljaštvo mora biti glavni politički faktor + inteligencija- osnova narodne kulture je kršćanstvo- pobornik bratstva među južnim Slavenima- list ''Dom''- Stjepan Radić je organizator i vodi političku propagandu- sukobljava se s narodnjacima koji se brinu za socijalne probleme grada i radničko pitanje - osuđuje socijalističke ideje- demokratizacija političkog života - suradnja Hrvata i Srba - razvoj koči usko biračko pravo koje isključuje veći dio seljaštva

- Klerikalizam - javlja se 1897. u okviru domovinaško-obzoraške koalicije, nakon narodnog pokreta postavlja na dnevni red osnivanje samostalne klerikalne organizacije

- pobune narodnih masa pokazale su da svećenstvo nema tako snažan utjecaj na seljaštvo kao što se pretpostavljalo- 1904. osniva se Hrvatska katolička tiskara koja izdaje list ''Hrvatstvo''

- borba protiv socijalizma, narodnjaka pa i liberalnog svećenstva- nemaju potporu

- Napredna stranka - naprednjaci ne žele više djelovati u okviru HSP- slijedi ih uglavnom intelektualna omladina- postaju glavni saveznik Novog kursa u Dalmaciji- 1904. pokreću list ''Pokret''

- Hrvatska stranka - Dalmacija- 1905. nastala spajanjem Narodne hrvatske stranke i Stranke prava

POLITIKA NOVOG KURSA

- kriza dualizma - od početka 1890., pogotovo od 1903.-1906. - kriza u politici i društvu, i u austrijskom i u ugarskom dijelu - 2 razdoblja: 1. 1897. - 1903.

- kriza parlamenta uslijed češko-njemačke krize → treba obnoviti neke dijelove nagodbe - '90. jača mađarska opozicija (Kosuth i njegova Stranka Nezavisnosti) koja se bori za samostalnost → mađarske vlade su nestabilne i kratkog vijeka - nemiri i štrajkovi kao posljedica jačanja socijalnog pokreta 2. 1903. - 1906. - faza akutne krize dualizma - sukobljavaju se sami nosioci dualizma - glavni predmet sukoba je vojska → Mađari traže da se kao komandni jezik uvede mađarski, da se mađarskim domobranima dopusti da dobiju artiljeriju... (zapravo težnje Mađara za samostalnom vojskom)

- bez krize dualizma ne bi bilo politike novog kursa- blaže metode novog bana Pejačevića potiču Naprednu omladinu da nastavi sa skupštinskim pokretom - obuhvaća cijelu zemlju i nailazi na znatan odjek- srpska samostalna stranka pokrenula je sličnu skupštinsku akciju manjeg opsega i s manjim uspjesima, sa svojim uobičajenim posebnim srpskim zahtjevima, ali s problemima koji se poklapaju s onima na hrvatskim skupštinama obje akcije nisu bile povezane, ali korak prema srp-hr suradnji- elementi novog političkog razvoja, koji su se pojavili u Banovini s Naprednom omladinom, a u Dalmaciji s razvojem unutar pravaštva, doživljavaju s početkom akutne krize dualizma, narodnim pokretom i promjenama u Srbiji snažan impuls- to dovodi do formulacija koncepcije koju sami njeni pobornici nazivaju ''novi kurs''- Crvena Hrvatska, organ hrvatske buržoazije u Dubrovniku, zalaže se, pod uredništvom pripadnika Napredne omladine Marjanovića, za hrvatsko-srpsku slogu- u istom smislu piše i Supilo, od 1899. urednik Novog lista u Rijeci, zastupa interese hrvatske buržoazije u Dalmaciji i na Hrvatskom Primorju- i talijanski prvaci u Dalmaciji djelomično su sa simpatijama pozdravili narodni pokret - oni koji su se suprotstavljali činjenici što se Italija nalazi u Trojnom savezu, uvjereni da joj prijeti opasnost od njemačke premoći- predstavnici ''Novog kursa'', pokazujući tendenciju da dalmatinska politika preuzme vodstvo nove akcije u cijeloj Hr nastoje postići mir i s Talijanima, kako im lokalne poteškoće ne bi smetale- 1903. dalmatinski namjesnik Handel - jezična osnova koja pokušava ozakoniti dotadašnju praksu uredovanja na njemačkom jeziku, a koji se proširuje na račun talijanskog → sve grupacije u Dalmatinskom Saboru po prvi put nastupaju zajedno, a talijanski predstavnici se ne protive proširenju hrvatskosrpskog- tada se prvi puta čula osnovna koncepcija ''novog kursa'' u govoru predsjednika SP Trumbića - želi suradnju ne samo Jugoslavena nego i sporazum s Talijanima i Mađarima (nemaju nikakvih simpatija za mađarsku politiku, zbog njene djelatnosti u Banovini i zbog izvanredno štetne uloge pri sprečavanju željezničkog spoja Dalmacije s Hrvatskom te BiH, ali su uvjereni da je njemački Drang neprijatelj i Mađarima u trenu kad se mađ opozicija žestoko bori protiv Beča i same dinastije)- 1901. Supilo u Riječkom Novom listu upućuje na politiku novog kursa- Trumbić i Supilo su uvjereni kako treba iskoristiti krizu dualizma da bi se riješilo hrvatsko pitanje- politika „novog kursa“ je etapna:

- treba stati na slabiju stranu - mađarsku, jer ako im se pomogne oni će pomoći nama- slijedeći korak je proširenje autonomije - stjecanje financijske samostalnosti- slijedeći korak - sjedinjenje Dalmacije i Hrvatske (da Dalmacija uđe pod krunu sv. Stjepana)

- pitanje stvaranja južnoslavenske države nije u fokusu nosioca politike NK (možda jednog dana na razvalinama Monarhije)

- službeno započinje krajem 1903. na Dalmatinskom saboru- trebalo je puno da profunkcionira - za rješenje hrvatskog pitanja bitno je postići da dalmatinska i politika Banske Hrvatske budu jedinstvene- HSP i Frankova stranka žele suradnju s Bečom, a dalmatinski pobornici ''novog kursa'' smatraju da su Mađari u danom trenutku manje zlo- Riječka rezolucija, 10.mj.1905.

- većina stranaka iz sabora iz redova oporbe prihvatili politiku novog kursa (osim ČSP-Frank i HSS-Radić)- podržavaju mađarsku opoziciju u njenoj borbi za samostalnost, pod uvjetom ujedinjenja hrvatskih zemalja i uvođenja ustavnih sloboda (obaranje mađaronskog sistema)

- Zadarska rezolucija- dvije srpske opozicione grupacije 14 dana nakon Riječke rezolucije ju prihvatile- za ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije ako se Srbima prizna ravnopravnost u Hrvatskoj

- Srpska stranka i Hrvatska stranka u Dalmaciji zaključuju suradnju u borbi za ujedinjenje, Srbi i Hrvati su jedan narod sa zajedničkim jezikom... → dovršen proces približavanja hrvatske i srpske politike i stvoren je temelj za politiku novog kursa- Hrvatsko-srpska koalicija

- Hrvatska stranka prava, Hrvatska napredna stranka, Srpska narodna samostalna stranka i Srpska narodna radikalna stranka- sloboda naroda i prava najširih slojeva puka- ustavnost, građanska prava- 1905. prvi službeni izrazito buržoasko-demokratski program - oslonom na šire slojeve naroda postepeno pokreće rješavanje životnih nacionalnih pitanja

panika u Beču - sporazum Hrvata i Srba s mađarskom opozicijom protiv interesa vrhova Monarhije

- ''Velika Austrija'' - pod vodstvom Franje Ferdinanda, a protiv FJ - žele pretvoriti HM u veliku silu, ugušiti mađarsku premoć u Ugarskoj - traže saveznike → Hrvati, pristaju na proširenje pokrajinske autonomije, ali Hrvatska staje na stranu Mađara - za taj program izjašnjava se bivši mađaron, Izidor Kršnjavi

- 01.mj.1905. izbori za Ugarski sabor - pobjeđuje mađarska opozicija (Nezavisna stranka)- U Peštu odlaze predstavnici Dalmatinaca i Hrvatsko-srpske koalicije te oni s Trumbićem na čelu uspijevaju nagovoriti mađarsku vladu da ne podržava Narodnu stranku- mađarska vlada odustaje od Khuenovskih metoda na izborima za Hrvatski sabor, a u slobodnim izborima početkom svibnja pobjeđuje Hr-srp koalicija- mađarska vlada dakako ne namjerava dati Koaliciji slobodne ruke FJ ne može dopustiti Nezavisnu stranku dok se ne odreknu svojih težnji za ugarskom neovisnošću pa prijeti da će im uvesti opće pravo glasa - u 04.mj.1906. slomljen otpor mađarske opozicije, formira se vlada koja dopušta Hrv sabor- propada Mađarska liberalna stranka, a time i njihov satelit u Hrvatskoj, Khuenova Narodna stranka- Hrvatski Sabor - 05.mj.1906.

- pobjeđuje Hrvatsko-srpska koalicija- žele provesti ustavne reforme, oslabiti mađarsku diktaturu, financijska samostalnost..- austrijska vlada obećanjima o ekonomskom podizanju Dalmacije odvraća dalmatinsku politiku od ''novog kursa'', od suradnje s Koalicijom u pravcu ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom u Ugarskom dijelu Monarhije- Beč svakako kumuje slomu primirja s Talijanskom strankom, koji je izazvan protuhrvatskim demonstracijama u Rijeci u jesen 1906.

lomi se ''novi kurs'' najprije u Dalmaciji- mađarski zakon o željeznicama (umetnut u zakon o štrajkovima na željeznicama) - da službeni jezik na državnim željeznicama bude mađarski, ne i na lokalnim zakon izglasan u saboru, vidi se da Hrvatsko-srpska koalicija ne može ni sačuvati autonomiju koja joj je dana nagodbom, pokušali ali im nije uspjelo - krah hrvatsko-srpske koalicije 1907. - zbog odluke o aneksiji BiH raspušta se sabor- 8.10.1907 najzad je sklopljena nova A-U financijska nagodba → učvršćenje A-U na Balkanu- aneksija BiH - akt samoobrane Monarhije od velikosrpske opasnosti koja tobože pomoću svojih agenata u jugoslavenskim zemljama Monarhije ugrožava njen opstanak- ban Pavao Rauch - 1907. - 1910.

- zbog aneksije BiH Hrvatsku treba držati pod kontrolom pa ga zato postavlja dvor- želi pridobiti bivše Khuenove pristaše i frankovce- u Zagrebu ga dočekuju velike demonstracije koje mu daju priliku da nastupi kao spasioc HM- nije uspio srušiti hrv - srp koaliciju - anektirana kao carevinska zemlja pod kompetencijom AU ministra financija

- Veleizdajnički proces- inscenirao ga Rauch zbog opravdanja aneksije - dobiva nalog od samog Aehrenthala da prikupi materijal o srpskim veleizdajnicima za podizanje optužbe protiv njih u času kad to bude potrebno da bi se aneksija pred inozemstvom prikazala kao obrana od Srbije- Aehrenthal inicira veliku protusrpsku hajku preko štampe u Monarhiji- podignuta optužnica protiv 53 srpska političara za : 1. provođenje velikosrpske politike

2. rušenje legalnih vlasti u Hrvatskoj i težnje da se priključi Srbiji

- optužnica je nastala na temelju bilježaka koje je sastavio Kršnjavi (Frankovac)- hrvatske političke stranke ne podupiru protusrpsku kamapnju - jedino Frankova stranka i klerikalna grupacija- grupa s Milom Starčevićem na čelu osuđuje Frankovu bezuvjetnu suradnju s vlastodršcima u Beču i Pešti, oni žele suradnju s Hrvatsko-srpskom koalicijom protiv Rauchova režima i odvaja se pod imenom Starčevićeve stranke prava - Frank pokušava uvjeriti hrvatsku javnost da posjeduje garancije vrhova Monarhije za sjedinjenje BiH s hrvatskim zemljama, pod uvjetom da stranke stranke pod Frankovim vodstvom bezrezervno podržavaju aneksione pripreme- 06.10.1908. aneksija BiH- njome su pogođeni interesi Rusije i VB, dok uz A-U stoji Njemačka- 1909. je ruska vlada, pošto je ipak priznala aneksiju, primorala i srpsku vladu da to učini- razdoblje aneksione krize

- u eri akutne krize dualizma, stalnog sukoba između austro-njemačkih i mađarskih vladajućih klasa nijedna strana ne može dopustiti da BiH postane isključivo područje eksploatacije druge strane - nemoguće je i priključenje BiH hrvatskim zemljama jer bi to značilo razbijanje dualizma i jačanje Jugoslavena- zbog toga se BiH anektiraju kao ''carevinska zemlja'' koja pripada cijeloj Monarhiji pod kompetencijom zajedničkog ministra financija

- I u Beču i u Pešti se očekuje raspad koalicije nakon aneksije- HSP - politiku velikoaustrijskih krugova zastupa Stjepan Zagorac na čelu grupe svećenika

- on vjeruje bečkim došaptavanjima da će hrvatska buržoazija dobiti vlast u ako napusti veleizdajničku Srpsku samostalnu stranku i time dokaže vjernost dinastiji

- svećenici u HSP se ne pridružuju protusrpskoj kampanji, kako to Beč zahtjeva - oni su žestoki protivnici Franka i žele pravaški blok bez njegove stranke

- nakon duže krize potkraj prosinca 1908. HSP zaključuje da će ostati u Koaliciji

- grupa svećenika sa Zagorcem na čelu napušta Koaliciju upravo u trenutku kad se objavljuje optužnica protiv veleizdajnika, da bi se pridružila starčevićevcima, Frankovim protivnicima -

Starčevićanci revidiraju program iz 1894. u izrazito protudualističkom smislu i ističu da se vraćaju na staro pravaško stanovište (u praksi starčevićanci vode probečku politiku)

- Hrvatska stranka- 1905. fuzija narodnjaka i pravaša u Dalmaciji

- Stranka prava- 1908.- žele dobre odnose sa Srbijom i Crnom Gorom i sporazum sa Srbima u Hr o njihovim nacionalnim zahtjevima pod uvjetom da prihvate ujedinjenje BiH s hr zemljama

- potrebe vrhova Monarhije za protusrpskom kampanjom nailaze na odjek jedino u dijelu hrvatske sitne buržoazije i s njome povezane inteligencije u Frankovoj stranci i u dijelu katoličkog svećenstva - dio hrvatske sitne buržoazije nada se da će veleizdajnički proces uništiti njihove srpske konkurente- u jeku aneksiozne krize iniciran veleizdajnički proces - uhapšene se optužuje da su u Hrvatskoj, Dalmaciji i BiH propagirali misao velikosrpske države, da su nastojali dići revoluciju uz pomoć armija Srbije i Crne Gore i da su htjeli jugoslavenske zemlje u Monarhiji pridružiti Srbiji na čelu s Petrom Karađorđevićem- aneskija i hapšenje veleizdajnika tvrdi optužnica spriječili su tu revoluciju- optužnica je zapravo politički spis pisan u frankovačkom duhu - nastala je na temelju bilježaka koje je sastavio frankovac Kršnjavi- Massaryk pred javnošću Monarhije i Europe otkriva pravo stanje stvari u veleizdajničkom procesu u austrijskom parlamentu- proces počinje 3.3.1909. u času kad se čini da je rat protiv Srbije neizbježan - tri tjedna poslije početka procesa prestaje aneksiona kriza - 25.3. Rusija priznaje aneksiju, a srpski prijestolonasljednik Đorđe, pobornik rata s A-U, abidicira (rat je privremeno izbjegnut) - Friedjungov proces - 1909.

- historičar Friedjung na nalog ministra Aehrentala piše članke u listu ''Reichspost'' (list FF) na temelju falsificiranih dokumenata kojima optužuje poslanike Hrvatsko-srpske koalicije da su pregovarali sa srpski ministrom vp - Aehrental je uvjeren da će zbog objavljivanja ovih članaka doći do rata sa Srbijom, a za vrijeme rata se ne vode sudski procesi u kojima se mora dokazati vjerodostojnost inkriminiranog materijala- htjeli su prikazati Supila i suradnike kao srpske plaćenike- iza svega je stajao prijestolonasljednik koji se time kompromitirao- Friedjung prokazao Aerenthala - Aerenthal i Franjo Ferdinand šalju svog pouzdanika da pregovara s Koalicijom o kompromisnom svršetku procesa s garancijom da se dokumenti više neće upotrijebiti protiv Koalicije u da će se maknuti Rauchov apsolutistički režim u Hr- Supilo ih tužio i dokazao da su falsifikati

opao ugled Monarhije pa se cijeli slučaj slegao, a propada Rauchov režim (FF se želi iskupiti pa uklanja Rauchov režim, a time i Frankova stranka propada, bolesni Frank se povlači iz političkog života)- vrhovi Monarhije nakon uzbuđenja aneksione krize žele povratak na ustavne dualističke metode vladanja → na čelo mađarske vlade dovode jednog od glavnih stupova dualizma, bivšeg bana Khuena Hedervaryja- ban Nikola Tomašić dolazi uz pomoć Khuena - zadatak mu je smiriti prilike u Hrvatskoj i uspostaviti ustavni režim - to znači samo u suradnji s Hrvatsko-srpskom koalicijom (zapravo Khuen želi razbiti koaliciju i uskrsnuti svoju Narodnu stranku)- sporazum Koalicija - Tomašić

- zahtjevaju obnovu veleizdajničkog procesa kako bi dokazali neodrživost optužbi (i kralj i ugarska vlada su protiv, jer bi se onda otkrilo da je sve namontirano)- smanjivanje Rauchovih činovnika- proširenje izbornog prava

Tomašić pokušava Koaliciju pretvoriti u nagodbenjačku stranku kako bi postala ono što je bila Narodna stranka

- na izborima kaos, Tomašić ne želi ispuniti zahtjeve koalicije - prekid sporazuma- Napredna stranka - odrekla se svog programa i pokleknula pred Hrvatskim saborom

- 1910. postaje Hrvatska samostalna stranka - snažna HM i čistoća nagodbe, ujedinjenje svih zemalja Monarhije gdje žive Hrvati i Srbi (trijalizam)

- Srpska samostalna stranka - Svetozar Pribičević - rješenje srpskog pitanja u suradnji s hrvatskom buržoazijom - sjedinjenje Dalmacije i BiH s Hrvatskom uz garanciju za srpski narod

- Tomašić pokušao obnoviti i srpsku lojalnost koju je imao Khuen - ne uspjeva mu ni to → daje ostavku- ban Slavko Cuvaj, povjerenik Pešte- raspušta Sabor, progon štampe- studentske demonstracije, opći štrajk srednjoškolaca (čkole nisu radile više od mjesec dana)- uvodi Komesarijat - Cuvaj komesar

- cenzura, guši svaki politički život- Hrvatsko-srpska napredna omladina, 1911.

- težnja za hrvatsko-srpskim narodnim jedinstvom- borba protiv klerikalizma- list ''Val''- željeli na silu odgovoriti silom - revolucionirati će jugoslavensku naciju atentatima na omražene predstavnike Monarhije- Hrvat iz Bosne, Luka Jukić 08.06.1910. izvršio atentat na Cuvaja

- 1913. ban Nikola Skerlecz- 1913. koalicija kapitulirala - odrekli se svojih zahtjeva