cijena 10kn

Tema broja

HRABROST

LIST UČENIKA OŠ BRESTJEgodina XIV, broj 14 šk. god. 2012./2013. BRESTJE, veljača 2013.

Katar - zemlja bisera i nafteDijabetes - bolest ili način života?Naš najbolji alpinist Stipe BožićBavarski dvorci

Dan izvrsnostiDržavni LidranoNasilje nije hrabrost...

UvodnikDrage klikoljubice!Dragi klikoljupci!

Prošlo je 365 dugih dana otkako nismo bili s vama. Ali, ne znači da nismo mislili na vas i brižno vam spremali nove korisne i zabavne stranice. Za temu ovoga broja oda-brali smo hrabrost. Zašto baš hra-brost? Hrabrost nam treba svakoga dana- da dobijemo peticu, da se suočimo sa svojim slabostima, stra-hovima, nesigurnostima. Hrabrost treba osvajaču najviših planinskih vrhova, roditeljima da prihvate svoje „drugačije” dijete, bolesni-ma da prihvate svoju bolest. I kad pomažemo drugima, i kad volimo, hrabri smo. Iako među vama ima puno hrabrica, ovom temom i na-šim hrabrim sugovornicima želimo vas ohrabriti još više. I ne zabora-vite, nije sramota pasti, već ostati ležati na tlu! Zato, dižite se, samo hrabro!

Uz vas je vaše uredništvo i voditeljice!

Sadržaj03 Tema broja Hrabrost

16 Upoznajmo se… shvatimo… prihvatimo

18 Naše zdravlje

20 Putuj, istražuj i uživaj

24 Dan izvrsnosti

28 Stručno usavršavanje učitelja

32 Školska događanja

34 Književni susreti

35 Naša baština

36 Školska događanja

37 Prijateljska suradnja

38 Kazalište i film

40 Duhovne stranice

42 Do You Speak English?

46 Ah, ta moda!

47 Literarne stranice

53 Svašta o svemu

54 Zabavne stranice

Sadržaj

Osvajanje planina...dubina.. pustinja

• Vaši roditelji, osobito otac, nisu bili oduševljeni Va-šom strašću za penjanjem i tome su se protivili?Roditelji nisu bili sretni kad sam se počeo baviti al-

pinizmom jer su strepili za moju sigurnost i nisu posve razumjeli zašto mi sve to treba.

• A zašto Vam sve to treba?Kad se popnete na vrh planine, osjećaj da ste visoko

nad oblacima, na putu prema nebu, dok je pod vama cijeli svijet, zaista je veličanstvem. Pogotovo ako ste svjesni da ste to postigli snagom svojih mišića i uma, te da ste u tom trenu iznad milijarde ljudi na svijetu.

• Jednu od svojih knjiga nazvali ste Svete planine svi-jeta jer su, prema različitim religijama, tamo bila staništa vrhunskih božanstava. Jeste li Vi imali takav osjećaj boraveći u tim planinama?Sve su visoke planine imale značajnu ulogu u raznim

razdobljima razvoja naše civilizacije. Za gotovo sve re-ligije vrhovi planina su bili mjesta gdje žive bogovi. Pe-njanjem ili približavanjem tim vrhovima čovjek zaista

osjeti božansku moć prirode i zato ga nerijetko obuzi-ma uzvišeni osjećaj.

• Osim penjanja, spuštali ste se i u Lukinu jamu na Ve-

lebitu, istraživali podmorje, rijeke, pustinje...? Biste li rekli za sebe da ste avanturist?Osim što volim putovati i istraživati cilj mi je i napra-

viti priče. Sport kojim se bavim nema gledatelja zato ih ja nastojim pridobiti svojim napisima, dokumentarnim filmovima i fotografijama. I čini se da mi to polazi za rukom. Za sebe bih mogao reći da sam nepopravljivi pustolov.

• Sva ste svoja putovanja (ili većinu) snimili. Kako je

snimati u već ionako zahtjevnim situacijama kao što je penjanje najvišim planinama svijeta, nositi sni-mateljsku opremu...?Oprema za snimanje je dodatno opterećenje ali i iza-

zov. Oprema je teška i nije lako s njom baratati u svakoj prilici i ekstremnim vremenskim uvjetima. Ali svejed-no, kad se nešto u tim uvjetima snimi, onda to i vrijedi.

Pustolov koji živi svoje snoveSTIPE BOŽIĆ

Stipe Božić, bez sumnje, najpoznatiji i najuspješniji hrvatski alpinist, među najboljima u svijetu, osvojio je najviše vrhove svih sedam kontinenata, spustio se u Lukinu jamu na Velebitu duboku 1395 m, na skijama stigao na Sjeverni pol, napisao knjige Put na vrh svijeta, Sedam vrhova i Svete planine svijeta, snimio i režirao brojne dokumentarne filmove prikazane na HTV-u, razgovarao je s nama o svojim pothvatima i hrabrosti potrebnoj u izuzetnim, ali i svakodnevnim životnim situacijama

Margareta Stašić, 2.a

Klik 3

Tema broja: Hrabrost

Ja sam imao sreće što sam mogao snimati na najvišim vrhovima svih kontinenata.

• Na svojim ste putovanjima upoznali brojne zanimlji-ve ljude i običaje, to pokazuju i Vaše fotografije i dokumentarci. Biste li nešto ili nekoga posebno iz-dvojili? Teško je od tisuće fotografija ili od stotine kilometara

filmske i video vrpce nešto odvojiti. Ipak, možda su mi snimci s Arktike najdraži jer su tamo i motivi bili najne-običniji.

• Putovali ste u surova područja (Sibir, Sjeverni pol, pustinje) gdje su velike hladnoće ili vrućine. Jeste li kada bili bolesni? Jeste li rekli: „Što mi je to trebalo? Nikad više.”Obično bih za vrijeme opasnih uspona sam sebi stoti-

nu puta rekao: „Stipane glupane, što ti sve to treba?!” U prilikama kad nije opasno, često sebi govorim kako sam ja najsretniji čovjek na svijetu jer uživam u ono-me što drugi samo sanjaju. Na putovanjima sam uvijek imao sreće biti zdrav.

Hrabrost je pobijediti vlasti

te slabosti

• Jeste li često bili u životnim opasnostima na svojim putovanjima?Samo kad se penjem na neku visoku i opasnu plani-

nu. Sama putovanja su za mene do sada bila uvijek bez velikih opasnosti.

• Znamo da su neki od Vaših kolega poginuli prilikom penjanja. Kako se čovjek nakon toga ipak penje da-lje?

To su najteži trenuci i velika iskušenja u mom životu. Pedeset posto mojih prijatelja alpinista više nije među živima. Poginuli su u planinama. Svaki put kada se to do-godi mislim kako ne može biti gore i da će me to potpuno odvratiti od penjanja, ali vrijeme ipak liječi rane.

• Što je najhrabrije što ste učinili u životu? Kada Vam je trebalo najviše hrabrosti?Spašavanje unesrećenih uz pomoć helikoptera traži

dosta hrabrosti. Kad sam se spustio među vatrogasce koji su stradali na otoku Kornat, morao sam skupiti svu energiju da nastavim spašavanje.

• Što je za Vas uopće hrabrost?

Hrabrost je pobijediti svoju slabost.

• Tko je hrabar čovjek, a koga smatrate kukavicom?Hrabar je onaj koji nesebično pomaže drugom. Kuka-

vice obično iznevjere sami sebe.

• Koliko je hrabrost povezana s razumom?U hrabrosti treba imati razuma i obrnuto.

• Je li hrabrost dobiti jedinicu?Veća je hrabrost dobiti peticu.

Nesebična pomoć

ugroženima

• Član ste Hrvatske gorske službe spaša-vanja. Zašto i kada ste se uključili u HGSS? Alpinizam je vještina

koja je neophodna pri spašavanju iz nepristu-pačnih predjela. Prvo sam se počeo baviti spašavanjem jer sam htio pomoći prijatelji-ma alpinistima, kao što bi i oni meni pomogli. Kasnije sam u okviru GSS-a pomagao mno-gima i to od 1968. go-dine.

• Jesu li i spasioci če-sto u opasnosti pri-likom spašavanja unesrećenih?Često su spašavatelji i sami u opasnosti dok spaša-

vaju i zato je prvi zadatak što više paziti na sigurnost u akcijama spašavanja.

• Koji Vam je slučaj spašavanja bio najupečatljiviji?Možda dok smo iz zraka tražili dvije Polja-

kinje na Biokovu. Nakon što smo ih pronaš-li, uz pomoć blicanja njihovog fotoaparata, helikopter nas je spustio na vrh stijene. Za-tim smo se užetima spustili do njih. Jedna je zadobila opasne ozljede glave pa smo je cijelu noć spuštali niz 300 metara okomitu stijenu do jedne police gdje su nam ujutro iz helikoptera spustili uže i podigli mene i nosila s unesrećenom.

• Jesu li se ljudi koje spašavate našli u opasnim situacijama češće zbog svoje lakomislenosti, nego zbog nepredvidi-vih okolnosti (poput čeških turista koji luftićima žele do Brača)?Sve više ljudi odlazi u planine i bavi se

raznim pustolovinama. To povećava broj nesreća koje su uglavnom subjektivne naravi, ali mi spašavamo bilo koga, u bilo koje vrijeme, i bilo gdje.

• Znamo da se u svijetu takva služba spašavanja plaća, dok je kod nas besplatna. Što mi-slite o tome?Gorski spašavatelji su vo-

lonteri kao što je to u većini zapadnih zemalja. Mi nismo ovlašteni niti želimo naplaći-vati spašavanja. Ostale službe koje s nama surađuju, kao na primjer MORH i MUP, kad su angažirani helikopteri, mogli bi naplaćivati svoje usluge pogo-tovo stoga što je većina naših „klijenata” osigurana.

• Što biste rekli djeci- budućim planinarima, alpinistima, gorskim spašavateljima?Neka slijede svoje snove ko-

liko im je to u zadanim okol-nostima moguće ili, ako ništa, da pokušaju ne zaboraviti o čemu su nekoć sanjarili.

Nadamo se da ćemo i mi živjeti svoje snove, barem ko-liko i naš nepopravljivo pusto-

lovni sugovornik, Stipe Božić. I očekujemo još mnogo zanimljivih dokumentaraca s njegovih novih „osvajačkih pohoda”.

Ana Ljubičić,7.a

Mt Vinson- na vrhu Stipe i hrvatska zastava

Božje savršenstvo na djelu

Annapurna

Klik 54 Klik

Tema broja: Hrabrost Tema broja: Hrabrost

Anka je bila perspektivna rukome-tašica RK Podravka. Jedna jesenska kišna večer i automobilska nesreća njezin su život okrenule naglavce. Sportsku dvoranu i loptu zamijeni-la je dugotrajna rehabilitacija i na kraju, invalidska kolica. No, ona nije odustala od utakmica. Završila je fakultet i danas radi kao pravobra-niteljica za osobe s invaliditetom.

Aktivna rukometašica i studentica

• Čime ste se bavili prije nesreće? U osnovnoj školi počela sam igra-

ti rukomet, pjevala sam u crkvenom zboru, živjela sam vrlo aktivno. Po-tom sam završila srednju ekonom-sku školu i krenula na Ekonomski fakultet.

Moja ljubav prema rukometu je rasla. Igrala sam za RK Trešnjevku i, na zahtjev tadašnjeg trenera Po-dravke i izbornika jugoslavenske re-prezentacije, prešla sam u Podravku i tako postala aktivna sportašica.

Preselila sam u Koprivnicu. Na-

porno sam trenirala te tri puta u tjednu vlakom putovala na preda-vanja.

• Kada i što se dogodilo? Kao devetnaestogodišnjakinja

1992.g. doživjela sam prometnu nesreću u kojoj sam ozlijedila vrat-nu kralježnicu. Tada sam bila stu-dentica druge godine Ekonomskog fakulteta i aktivna rukometašica RK Podravka. Posljedice ozljede su moje sadašnje stanje, odnosno di-jagnoza tetraplegija. U potpunosti sam ovisna o pomoći druge osobe.

• Nakon nesreće sigurno niste od-mah znali konačnu dijagnozu. Kakva je bila prognoza liječnika?Tijekom liječenja u Traumatološ-

koj bolnici u Zagrebu, i kasnije na rehabilitaciji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaž-dinske toplice, nikad nisam čula od liječnika da ću ostati nepokretna, već samo da će oporavak biti dug u kojem trebam imati neizmjerno str-pljenje i vjeru da će biti bolje.

U Varaždinskim toplicama sa mnom su na liječenju bile i osobe koje su stradale tijekom Domovin-skog rata od kojih sam zapravo i prvi put čula da ću vjerojatno tre-bati pomoć druge osobe čitav život.

• Znamo da su takvi trenutci bolni. Kako ste se vi nosili s tom situa-cijom?Vrlo teško sam prihvatila stanje,

bilo je mnogo kriznih i bolnih trenu-taka. Nadala sam se da ću ponov-no zaigrati rukomet i nastaviti svoj dotadašnji život. Nisam se mogla pomiriti s činjenicom da ću ostati nepokretna, potpuno ovisna o dru-gima. Nakon humanitarne utakmice za moje liječenje u organizaciji RK

ANKA SLONJŠAK - pravobraniteljica za osobe s invaliditetom

Podravka shvatila sam da povratka ne će biti.

Utakmice za uključivanje u život

• Tko vam je bio podrška i najviše vam pomogao u oporavku? Upoznala sam dvije krasne osobe

koje su mi svojim iskustvom ukaza-le da se opet mogu vratiti ako pri-hvatim svoj invaliditet i iskoristim one sposobnosti i mogućnosti koje su mi preostale. To su bile Nikolina Pavlović iz Našica (također invalid-na osoba koja je studirala teologiju) i Manda Knežević iz Zagreba.

Uključio se i Rukometni klub Po-dravka koji je organizirao humani-tarnu utakmicu kako bi mi materi-jalno pomogli.

Osim njih velika podrška su mi bili, i danas jesu, moja obitelj i pri-jatelji.

• Što ste sve činili za svoj opora-vak? Nakon rehabilitacije i osnovne

prilagodbe na novi način života, imala sam suženi izbor. Ili prihva-titi i živjeti život s posljedicama koje su bile vrlo evidentne i ni-

malo jednostavne za organizaciju svakodnevnog života ili prihvatiti stanje invaliditeta kao tragediju i životariti. Izabrala sam prvo. Uzela sam svoj život u svoje ruke i kre-nula. Prvo u učenje i organizaciju življenja s novim stanjem, a nakon toga uključenje u život – nastavak studija i uključivanje u rad udruga koje se bave pitanjima osoba s in-validitetom.

• Kako ste se odlučili za daljnje školovanje?Tijekom rehabilitacije saznala

sam od Nikoline da osobe s invali-ditetom bez obzira na težinu inva-liditeta uz kvalitetnu podršku mogu nastaviti studirati. To mi je bio si-gnal da krenem ponovno studirati i tu sam zapravo vidjela svoje svjetlo i smjer kuda želim ići...

Snagu za daljnji oporavak dobila

sam od ljudi koji su mi podrška.

Danas opet aktivna, vedra i zadovoljna

• Danas radite kao pravobranitelji-ca osoba s invaliditetom. Što je vaš posao?Ohrabrena od suradnika iz udru-

ga u kojima sam volontirala i vodila

razne projekte, prijavila sam se za kandidatkinju na mjesto pravobra-niteljice za osobe s invaliditetom. Cilj mi je bio i danas je: unaprijediti kvalitetu življenja osoba s invalidite-tom i njihovih obitelji, pružati kvali-tetne informacije, osigurati zaštitu prava i interesa osoba s invalidite-tom, biti posrednik između osoba s invaliditetom i Vlade RH, državnih institucija, struke i znanosti.

• Završili ste fakultet, radite od-govoran posao. Kako ste sve to postigli?Postigla sam zahvaljujući svom

borbenom duhu, velikoj želji, vjeri i podršci obitelji i prijatelja.

• Jeste li danas zadovoljni svojim životom?Danas se osjećam zadovoljno jer

sam jedna od rijetkih osoba s inva-liditetom koja uopće radim, jer ra-dim posao koji volim. Zagovarajući prava najosjetljivije skupine građa-na RH, osjećam da je preda mnom još težak i dug put djelovanja u tom smjeru, ali vjerujem da će taj trud i energija na kraju pozitivno utjecati na osobe s invaliditetom.

Shvatila sam da je u životu važno biti aktivan, uključen u život, važno je prihvaćati izazove, to je ključ kva-litetnog življenja.

Ana Krajina, 6.bUčiteljica Ivana s pravobraniteljicom, prijateljicom iz djetinjstva

Gospođa Slonjšak u razgovoru s našim novinarkama Nakon ugodnog druženja i novog iskustva svima je osmijeh na licu

Razgovarali smo s Ankom Slonjšak, nekadašnjom perspektivnom rukometašicom RK Podravka, danas pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom.

Natjecanje za kvalitetniji i

radosniji život

Klik 76 Klik

Tema broja: Hrabrost Tema broja: Hrabrost

On je dječak koji se, uz običan svakodnevni odlazak u školu, bavi nizom aktivnosti. Jahač je u Udru-zi Krila–terapijsko jahanje za oso-be s invaliditetom, a isto je tako i plivač u klubu Mladost u kojem pliva Halliwick metodom za po-dučavanje osoba s invaliditetom. Unatoč brojnim obvezama, Adrian rado obavlja svoje školske obaveze, a u tome mu pomaže i Tea, njegova pomoćnica u nastavi, Njih dvoje, uz lupkanje stroja za pisanje Brai-lleovog pisma, dijele lake, ali i one malo teže školske obaveze i izazo-ve. Omiljen je u 2.c razredu u kojem se učenici svađaju ne bi li što prije došli na red da sjede pokraj njega. A kako se tek rado druže na rođen-danskim zabavama?! Gotovo svaki

vikend su na nekom tulumu... Prije početka Adrianovog školovanja nije sve izgledalo lako ni jednostavno. Naime, Adrianovi roditelji mogli su birati hoće li se Adrian školovati u našoj školi ili će biti učenik Centra za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek”. Nakon puno razmišljanja i savjeto-vanja sa stručnjacima, odlučili su da će Adrian biti dio naše škole i to dio vesele zajednice 2. C razrednog odjela.

Kako je teško bilo donijetI odluku o školovanju znaju samo Adriano-vi roditelji, osobito majka Martina koja se u potpunosti posvetila svom Adrianu. Zamolili smo je da ukratko prenese svoja iskustva vezana uz Adrianovo školovanje.

Za upis u školu treba

hrabrosti

• Kakve su Vas dvojbe mučile prije Adrianovog polaska u školu?Nisam znala kako će učenici pri-

hvatiti Adriana i hoće li ga prihvatiti. Brinulo me hoće li se uspjeti inte-grirati i hoće li moći pratiti redovan program te kako će mu se uspjeti prilagoditi gradivo na njemu razu-mljiv način. Brinule su me i sitnice poput toga kako će nositi torbu, kako će hodati hodnicima, hoće li ga drugi možda nesvjesno gurnuti kad prođu pokraj njega, hoće li mu buka previše smetati, hoće li dru-gim učenicima smetati zvuk njego-

Adrian je naš ponos!ADRIAN SOKAČ

Prvi dan u školi

U našu je školu prošle školske godine upisan učenik Adrian Sokač.

Marljivo je učio, čitao i pisao i postao učenikom

generacije. No, Adrian nije običan dječak. Adrian nas čuje, dodiruje i miriše, ali nas ne vidi. Doživljava nas

na sasvim svoj način.

vog stroja, hoće li imati sve potreb-ne knjige na brajici...

• Zašto ste odabrali našu školu?Osnovnu školu Brestje sam oda-

brala zato što je u našem kvartu i zato što sam htjela da Adrian polazi školu u mjestu u kojem živi. Željela sam da se druži s djecom iz naselja, a ne da bude odvojen od svoje sre-dine. Time nam je puno toga i fizički

olakšano jer je druga opcija bila da ide u Centar 'Vinko Bek' koji se nalazi na drugom kraju grada te bih ga sva-ki dan morala voziti u školu i čekati u gradu dok nastava ne završi.

• Je li Vam trebalo hrabrosti da upi-šete Adriana u redovnu školu?Da, trebalo mi je hrabrosti da ga

upišem u ovu školu i puno sam o tome razmišljala. Stručnjaci su mi savjetovali da ga upišem u Centar 'Vinko Bek” jer je prilagođen sli-jepoj djeci, a i radi toga što Adri-an ima višestruka oštećenja, a ne samo sljepoću. Znala sam da će mi biti jako teško ako krene u redovnu školu i da ću trebati uložiti puno vremena i truda kako bi se Adrian školovao, ali ipak sam to odabrala

jer sam mislila da je to za njega naj-bolje rješenje. Želim da prolazi sve što i druga djeca, premda je i njemu sigurno dosta teško i treba se više truditi, ali mislim da on to može i da će ga to učiniti čvršćom osobom i da će se lakše nositi s drugim po-teškoćama dalje u životu.

• Čega ste se najviše bojali? Jesu li se vaši strahovi obistinili?

Najviše sam se bojala da neće uspjeti pratiti program odnosno da neće moći pokazati svoje znanje. Ja sam njegova majka i s njim sam go-tovo 24 sata dnevno i poznajem ga bolje od svih stručnjaka i terapeuta i znam koliko je pametan i za što je sve sposoban, ali ponekad ne želi pokazati svoje znanje pa se može steći dojam da zaostaje u razvoju. Drago mi je da se moji strahovi nisu obistinili i da Adrian uspješno prati nastavu.

Strah od predrasuda

• Kako ste danas zadovoljni Adria-novim školovanjem?

Jako sam zadovoljna Adrianovim školovanjem. Prolazili smo kroz mnoge teškoće u Adrianovu životu i nailazili na mnoga zatvorena vrata. Osobito mi je drago da je ovo jed-na velika stvar oko koje ne moram brinuti i trošiti energije više nego je potrebno jer sve ide svojim tokom i upravo onako kako bi trebalo. Jako sam zadovoljna radom Adrianove učiteljice Dubravke i mislim da bolju učiteljicu nismo mogli ni poželjeti. I Adrian i ja, kao njegova majka, osje-ćamo se prihvaćeni u potpunosti. Neću zaboraviti prvi dan škole kada sam osjećala veliku nervozu jer sam znala da ću morati pred punim ra-zredom nepoznatih roditelja govo-riti o svojem 'posebnom' djetetu. Učiteljica mi je puno olakšala i učini-la da se odmah od početka osjećam da nismo izdvojeni tako da je svaki roditelj nešto rekao o sebi i svome djetetu. Naravno, moram pohvaliti i Adrianovu pomoćnicu u nastavi Teu koju Adrian obožava.

• U čemu vidite najveće prepreke, a u čemu najviše koristi u redov-noj školi?Smatram da je najveća korist koju

Adrian ima od redovne škole upra-Kupite krumpira, mrkve...

Možete li vi čitati dodirom

Klik 98 Klik

Tema broja: Hrabrost Tema broja: Hrabrost

vo ta zajednica djece, njegovih vrš-njaka iz mjesta u kojem živi. Mislim da time imaju obostranu korist i djeca bez teškoća i Adrian. Naučiti će što je tolerancija i humanost te će odrasti u ljude bez predrasuda. A Adrian će osjećati da je prihvaćen i punopravan član svoje zajednice, a mislim da je to najvažnije. Prepreka do sada nismo imali mnogo, a ako ih je i bilo riješilo se na najbolji mo-gući način. Najteže je to što Adrian nema sve udžbenike na brajici, ali za sad se snalazimo te ja prepisu-jem tekstove i lektire koje nema. Adrianu je vjerojatno najteže to što mu se ne može apsolutno sve prila-goditi i što ne može sudjelovati baš u svim aktivnostima, ali razlog tome je što se neke stvari jednostavno ne mogu prilagoditi više nego što jesu, a zbog njegove sljepoće.

• Što činite u trenutcima u kojima naiđete na prepreke?

Ako naiđem na kakvu prepreku konzultiram se sa učiteljicom i de-fektologinjom iz 'Vinko Beka' koja prati Adriana i njegovo obrazovanje te uvijek nađemo odgovarajuće rje-šenje.

• KLIK: Što Adrian misli o školi? Is-punjava li svoje obaveze rado ili ga morate katkad malo potaknuti

Adrian je jako sretan što ide u školu i od početka se veseli rješava-nju zadaća premda ga ponekad tre-ba potaknuti kao i svu drugu djecu, što je potpuno normalno. Najviše voli sat tjelesnog odgoja i drago mi je da može i u tome sudjelovati u skladu sa svojim mogućnostima.

Dobra volja je najbolja

• Jeste li danas sretni što ste Adria-na upisali u redovnu školu?

Sretna sam što sam ga upisala u redovnu školu i drago mi je da smo uspjeli skupa pokazati da se uz do-voljan trud i malo dobre volje može obrazovati u redovnoj školi unatoč poteškoćama koje ima.• Imate li kakvu poruku za ostale

roditelje kojima treba hrabrosti u savladavanju prepreka poput vaših?

Zaista se nadam da nema mnogo takvih roditelja koji bi imali prepre-

ke poput naših. Ono što bih mogla savjetovati bilo bi da slušaju svoje osjećaje i pri tom uzmu u obzir po-tencijal svoga djeteta te na temelju toga donose odluke. Svatko sam najbolje poznaje svoje dijete i zna što je za njega najbolje, a gdje ima dobre volje može se mnogo toga postići.

Ana Ljubičić, 7. a

Adrian ponosno nosi svoje zasluženo priznanje za učenika generacije prvih razreda

Iz osobnog iskustva potvrdio bih vam sve tri teze. Redoslijed je nebi-tan, ionako se one isprepliću ovisno o situacijama.

Ljubav spram dva kotača se jed-nostavno rodila s vremenom prove-denim pedalirajući po gradu Zagre-bu i njegovoj okolici, Hrvatskoj pa i Europi.To je moj stil života.Biti na dva kotača meni znači biti slobodan i neovisan (osim možda o prometni-cama), biti svoj u svojim naumima, traženjima, užicima jednostavno življenju. Ali užitak je i tu ljubav di-jeliti sa svojim bližnjima,prijateljima,poznanicima i slučajnim prolaznici-ma, kroz život, tijekom pedaliranja.

Ludost! Iskreno, malo ludosti ni-kad na odmet.Samo je pitanje koli-ko i kada je dozirate, smatrate li se sami ludim ili Vas drugi tako doživ-ljavaju?

Ludost - voziti se po zagrebačkim kolnicima i „bosti se” sa jačima od sebe na četiri ili više kotača,jer je vozačka tolerancija i kultura prema

biciklistima veoma niska?Ludost - sjesti na bicikl(sam)

i „skoknuti” do otoka Korču-le (800km) u šest dana i iz-gubit i sedam k i lograma?

Ludost - pedalirati sa još še-snaest „luđaka” od Zagreba do Londona(GB) mjesec dana,prevaliti 3000km, spavati u šatorima, upo-znati ljude i običaje u deset europ-skih država?

Ludost - „uzeti” svog 14-godiš-njeg sina bez ikakvog iskustva tou-ring biciklizma i uputiti se s njim od Vinkovaca do Zagreba i proći taj put u pet dana?

Ludost - upoznavati druge ljude, kulture, običaje, države, ljepote pri-rode i samog života krećući se na dva kotača?

Prosudite sami!Ili se to zove hrabrost?Treba imati hrabrosti u životu na-

praviti ono što volite i želite.Treba imati hrabrosti voziti se

sam,boriti se sa svojim straho

vima,razmišljanjima,odlukama,situacijama, koji put s čudnim ljudima,upustiti se u borbu za svoj dio asfalta s jačim vozilima od sebe,spavati pod vedrim nebom u šatoru usred ničega,biti koji put i gladan i žedan.

Treba biti hrabar moći pomo-ći i sebi i drugima kad zatreba bez obzira tko je ona/on,koji jezik govori,kojem se Bogu klanja,koje je boje kože....

Lijepo je biti ČOVJEK!!!To nam jedino preostaje, uz malo

hrabrosti,ludosti i ljubavi.

Maksim Miletić, Ivorov tata (2.c)

Hrabrost, ludost i/ili ljubavna dvakotača

Dolazak ekipe biciklista u London

Ispred Westminsterske palače

Klik 1110 Klik

Tema broja: Hrabrost Tema broja: Hrabrost

U pozdravnom govoru obratila nam se Luisa Viton, koordinatorica UN-a i stalna predstavnica UNDP-a u Hr-vatskoj i otvorivši program naglasila: „Nasilje ponižava žrtvu, ali i nasilnika. Nasilje je opasno. Svi moramo ima-ti odgovornost i slobodu, i biti svjesni da svatko od nas ima utjecaj na drugoga. Svi se mogu nasilno ponašati, i muškarci, i žene, i djeca. Međutim, policijske statistike pokazuju da su žrtve nasilja u obitelji gotovo isključivo žene. Upravo zbog toga naša kampanja se temelji na ideji da pravi muškarci ne tuku žene”, dodala je. Nakon pozdravnih riječi gledali smo predstavu Zijaha Sokolovića koja je govorila o nasilju iz perspektive nasilnika i žrtve te posljedicama koje svako nasilje ostavlja. Matija Dedić i grupa Apokalipsa zabavljali su nas u glazbenom dijelu, a Luka Vidović je svojim duhovitim i vještim trikovima izazvao veliki pljesak. Ova kampanja teba nas potaknuti na toleranciju i solidarnost kojih u svijetu nema dovoljno. Znate li da u Hrvatskoj više od 3000 djece ima jednog ili oba roditelja u zatvoru?!

Lucija Lebo, 7.a

Nasilje nije hrabrostU zajedničkoj akciji MUP i UNDP (Program Ujedinjenih naroda za razvoj) prošle su godine provodili preventivnu kampanju protiv svih vrsta i oblika nasilja pod nazivom Živim život bez nasilja. Završna manifestacija te kampanje bila je održana 4. prosinca 2012. u kazalištu Vidra na koji su bile pozvane neke zagrebačke osnovne i srednje škole, a među njima smo bili i mi.

Grupi Apokalipsa pridružio se i pjevački zbor MUP-a

Naša dramska u Vidri nakon predstave

HrabrostZa hrabrost ne trebaš biti malen ili velika niti jak kao nekakv čelik,

moraš samo imati hrabro srce koje vjeruje u tebe,a tek onda ćeš nadmašiti samoga sebe.

Ako si malen možeš sa hrabrošću napraviti svašta,a nekima je to samo bujna mašta.

Negdje u srcu se iskra hrabrosti žari,a s njom možeš napraviti puno stvari.

Hrabrost je kad nekoga iz nevolje spasiš,A onda si život srećom krasiš.

Petra Grilec-Đorđijevski, 4. c

Grad heroj VukovarVukovar, simbol hrabrosti u Domovinskom ratu svijetli i danas u srcima svih Hrvata.

Vukovare, jači si od smrti

Miris jeseni, zrelog voća, vjetar što pustoši grane drveća, škrto sunce skriveno iza zaigranih oblaka...Ogrtač satkan od kristalnih pahulja, dječja vriska razasuta po snijegu, priroda okovana ledom u dubokom zimskom snu....Prvi pupoljci kao sramežljivi poljup-ci, sjaj proljetnog sunca na rosom okupanoj travi, miris ugode rasipan svuda oko nas....Toplina oko srca i na koži, guste krošnje vitkih stabala, ljetne noći osvjetljene kristalnim sjajem dale-kih zvijezda...Satima kroz dane i mjesecima kroz godine, protječe vrijeme i sa so-bom nosi dobro i zlo, radosti i suze, život i smrt.Tako uvijek ispočetka, od danas do

sutra, od jeseni do ljeta.Sve prolazi i ponovno se vraća, a sjećanja na protekle dane, događa-je i ljude stoje na mjestu i ne odlaze nikuda.. Sakupljena u tisućama lju-di žive dok postoje- uvijek.Tužne us-pomene na Vukovar, na izgubljene živote i ugasle nečije snove. Kolone ljudi koje prolaze kroz ra-zrušeni grad, bez cilja i s premalo nade, miris rata i smrti oko njih, sli-ke su koje ne blijede vremenom niti nalaze tamu u koju bi se povukle...Nekom djetetu oduzeto je samo jednom dano djetinjstvo, nekoj majci oduzeto je dijete, nekom starcu sve što je u životu stvarao...Začaran krug patnje, tuge, suza, ali i hrabrosti živjeti takvim životom prepunim sjećanja koja nepomično stoje. Nekada grad prepun života i Dunav veličanstven u svom toku, nestali su u mučnim slikama rata.

Utihnula su mnoga srca, i upalile se mnoge svijeće. Nestalo je sve osim hrabrosti i ponosa ljudi i grada. Rat je za sobom ostavio pustoš, uništio sve što ljudi rukama mogu izgraditi, travnjake zamijenio grobovima po-znatih i nepoznatih heroja, a osta-vio samo vrijeme da teče netaknu-to. Prošle su godine. Miris jeseni ponovno prolazi ulicama Vukiovara i Dunav ponovno ostavlja bez daha u svom veličanstvenom toku. Izvan ruševina nestalog grada, ro-dio se novi.Vrijeme netaknuto korača dalje i djeca su sada odrasli ljudi. Sjećanja su sada povijest o kojoj uče neki novi đaci.Život ide dalje, kroz otvorena vrata mira. Vukovare, jači si od smrti!

Petra Horvat, 8.b

VukovarVukovar je ponos moje zemljeNjezina istočna granica,Ponosni grad na DunavuI herojstvom ispisana stranica.Mnogi su vojnici tamo pali,Mnogi su ljudi život svoj dali.Ponosno se u Vukovaru zastava vijeMoje zemlje Croatie.

Lovro Glasnović, 4.e

ŽELIM...Želim otići u Vukovar,U grad heroja,Na branik domovine,Mjesto bijelih križeva.

Želim vidjetiGdje Dunav ljubi Vuku,Gdje raste novi gradIz ruševina i pepela.

Želim hodati ulicamaKojim su hodali Jean, Siniša, Rudolf, Blago...

Želim zagrliti vodotoranj,Proći Trpinjskom cestom,Poljubiti vučedolsku zemljuNatopljenu hrvatskom krvlju.

Lucija Čutura, 8.d

Klik 1312 Klik

Tema broja: Hrabrost Tema broja: Hrabrost

Tema broja: Hrabrost

Ana Lipovac: Najviše me se dojmila Hla-pićeva hrabrost kada se je usudio ugasiti vatru na krovu kuće. Njegova hrabrost se očituje i u brojnim pomaganjima nepo-znatim ljudima. Ne bih se usudila gasiti požar. Ja bih po-mogla prijatelju, ali nemam hrabrosti po-magati nepoznatim ljudima. Marta Bebek: Najviše me se dojmila Hlapićeva hrabrost kada je spavao vani u mraku. Ja bih se bojala. Petra Stipić: Najviše me se dojmila Hla-pićeva hrabrost što je uopće krenuo u svijet. Ja ne bih imala hrabrosti sama ići u nepoznato. Laura Fuček: Divim se Hlapiću. Ja ne-mam toliko ljubavi i hrabrosti kao on!Ivan Crnković: Divim se svemu što je učinio Hlapić. Nisam siguran da sam toliko hra-bar. Ivan Zirdum: Dojmio me se je Hlapićev prvi dan puto-vanja kada je malom mljekaru pomogao nositi mlijeko na treći kat. I ja bih to učinio! David Pavić: I ja bih učinio sve kao Hlapić, jer dobro se dobrim vraća! Antonio Fuček: Hlapić je čak bio hrabar kad je po-bjegao od kuće. On je to napravio jer mu je bilo

jako teško živjeti kod majstora Mrkonje.Nije imao izbora. Ali, djeco, ne bježite od kuće! Patrick Trbuha: Učinio bih sva dobra djela koja je činio i Hlapić. Spreman sam i na sve muke kroz koje je i on prošao jer imam hrabrosti.

Na satu likovne kulture nastale su naslovnice za Čudno-vate zgode šegrta Hlapića.

O kazališnoj predstavi Čudnovate zgode šegrta Hlapića

U srijedu, 14. studenoga 2012. godine mi učenici trećih razreda naše škole doživjeli smo radost kazališta. Učiteljice su nas povele u Gradsko kazalište Trešnja na predstavu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. U lijepom kazalištu prepunom djece glumce smo dozivali pljeskom. I napokon, glumci su se pojavili na pozornici i predstavili nam maloga dječaka Hlapića koji je imao težak život. Bio je mali postolarski šegrt koji je radio kod zločestog majstora Mrkonje. Mrkonja je vikao na Hlapića i kad on nije bio kriv. Ružne trenutke uz majstora Mrkonju Hlapiću je olakšavala majstorica, Mrkonjina dobra žena. Kada se Hlapiću smučio život s majstorom, odlučio je otići u svijet. Putem je doživio puno lijepih i ružnih stvari. Upoznao je prekrasnu djevojčicu Gitu, pomagao mnogim ljudima u nevoljama i do-kazao kako je hrabar i plemenit. Vrativši se kući Hlapić i Gita saznali su veliku istinu. Gita je kći majstora Mrkonje i majstorice. To saznanje majstora je učinilo dobrim čovjekom. Tako je jedan mali dječak svojom hrabrošću i nesebičnošću mnogima uljepšao živote. Neka i nama bude uzor.

Napisala: Ana Baran, 3. c Ilustrirala: Ana Lipovac, 3. C

Što su nam učenici rekli o hrabrosti!!!

Pripremile učiteljice:Ivana Rešetar, Jasna Pastuović,

Marija Mustapić, Slavica Krišto, Ivana Horvat

Kada si bio/bila hrabar/ra?

Bila sam jako hrabra kada sam primila mačku. (Ivana H, 1. f)

Ja sam bio hrabar kada sam operirao mandule. (Toma M., 1. f)

Bila sam hrabra kada sam se cijepila. (Polona Š. 1. f)

kad smo išli na cijepljenje i nisam plakala (Paulina, 2. d)

kad sam pao stisnuo sam zube i nisam plakao (Luka, 2. d)

kad sam prepričala priču iako sam se toga užasno bojala (Laura, 2. d)

Kako možemo nazvati curicu

ili dečka koji su hrabri?

Curicu možemo nazvati Hra-brica a dečka Hrab. (1. F)

Što je hrabrost?

• kada se nečega ne bojiš (Katarina T.)

• kada vjeruješ u sebe (Elena K.)

• ako te netko tuče da se braniš (Antonija Š.)učenici 1. f

• boriti se protiv jačih od sebe (IVOR C.)

• usuditi se napraviti nešto što nikad nisi.

Hrabrost je skočiti s visine.(LUCIJA H.)

• ne bojati se morskoga psa, divlje svinje,

medvjeda i vuka (SVEN K.)

• ako pišeš ispit i dobiš 4, a ne 5 i kažeš da si

dobio 4 i mama se ne ljuti na tebe (TENA T.)

• kad se ljubav pokaže (PATRIK T.) učenici 2. A

• kad se ne bojiš sam ići u školu (Antonela)

• kad nešto novo naučiš- plivati ili voziti bicikl

(Korina)• kad se ničega ne bojiš (Nina)

• kad se s nečim suočiš, kad se brineš za obitelj,

neka snaga (Petra)• kad pomogneš dati hladni oblog nekome tko

je porezao ruku (Antonija)učenici 2.d

• biti neustrašiv kao kraljević Marko - Ivan C. • moći uvijek biti zahvalan -Laura F. • činiti dobra djela i biti strpljiv - Sara S. • uvijek biti spreman za ljubav i pomoć, imati

blago srce -Leonarda Ž. • pokazati pažnju, iskrenost i kad bi najradije

slagao -Kristina B. • kad se suočiš sa strahom i kada ga pobjediš

- David P. učenici 3.c

• kada netko ide u rat (Karlo)• kad učiniš nešto za prijatelja (Jana)• ono što izlazi iz srca, a onda možeš napraviti

sve što želiš (Lara)• kad netko štiti svog prijatelja (Darjan)• kad uložiš puno truda u sebe kako bi

napravio nešto jako teško ili nešto što se nitko drugi ne usudi napraviti (Magdalena)

• kad curi možeš reći da je voliš(Lovro G.)učenici 4.a

Hrabar kao Hlapić

Klik 1514 Klik

Tema broja: Hrabrost Tema broja: Hrabrost

Ma može on to

Da, nije lako, traži puno odricanja, sebedarja i be-zuvjetne ljubavi. Stoga je u početku prilagodbe razu-mljiva i pojava nevjerice pa čak i odbijanje istine. No, roditelji se nekad dugo nisu spremni odreći savršene slike svog djeteta, odnosno slike sebe kao ponosnog roditelja uspješnog djeteta. Ako su teškoće djeteta izraženije i vidljivije, pa se ne mogu baš posve igno-rirati, odbijanje se očituje u neprihvaćanju njegovih ograničenja. Opasno je ako se ustraje u toj fazi. Po-vremeno se susrećemo sa situacijama kada dijete po vrsti i stupnju oštećenja nije za redovnu školu, ali ro-ditelji inzistiraju na tome. Ili pak ima slučajeva kada dijete s teškoćama u razvoju može ići u redovnu ško-lu, ali roditelj odbija potrebne oblike pomoći unutar škole. Pri upisu neki roditelji čak pokušaju zatajiti, a potom i nijekati probleme djeteta. Za eventualne po-teškoće u savladavanju programa, socijalizaciji ili po-našanju, roditelji su tada nažalost skloni kriviti učitelje.

Da sam bar nevidljiv

A kako se pritom osjeća dijete? Dijete s bilo kojom vrstom teškoća u razvoju je osoba s istim emocional-nim i socijalnim potrebama, kao i svi mi. Ima potrebu biti prihvaćeno i voljeno, ponajprije od svojih roditelja. Kao i svako dijete, želi im udovoljiti. Ako biva suočeno s njihovim nerealnim očekivanjima, kojima nije u sta-nju udovoljiti, bit će frustrirano i nesretno. Može nam se činiti da djeca s nekim ograničenjima nisu u stanju prepoznati naše emocije, što je netočno. Zapravo će i te kako osjetiti razočarenje kod roditelja i zaključiti kako nisu dovoljno dobri da bi bili voljeni. Razdirat će ih krivnja što su iznevjerili roditelje, učitelje, sve oko sebe. Takvo emocionalno stanje, ako potraje, može biti uistinu opasno.

Klupko radosti

Postoji jedna stvar kojoj svi težimo – biti sretni! A to možemo biti bez obzira da li smo visoki, niski, debeli, mršavi, cerebralno paralizirani, slijepi, mentalno re-tardirani… No, kad bi netko stalno od nas zahtijevao da budemo ono što nismo i ono što ne možemo biti, bismo li mogli biti sretni? Kad roditelji prihvate svoje dijete s teškoćama u razvoju, njegova im sreća postaje jedina zvijezda vodilja u svemu pa tako i u donošenju odluka vezanim za školovanje, aktivnosti, druženja. Postaju spremni za bezuvjetnu ljubav. I tada otkrivaju svoje dijete kao jedinstvenu i nezamjenjivu osobu, kao dar, a ne katastrofu i teret. Dar koji će im oplemeniti i obogatiti život te i njih same učiniti boljim ljudima koji cijene život. Uviđaju kako svaki život ima smisla i da akademska postignuća, karijera, zarada ili „savršen” izgled ne znače kvalitetu života. Ta djeca nam doista mogu svojom iskrenošću, radosti i bezgraničnom lju-bavlju osvijestiti prave vrijednosti života, samo im to trebamo dopustiti.

Romana Oreč, prof. defektolog - logoped

Svjedoci smo u zadnje vrijeme raznim osudama dis-kriminacije i neprihvaćanja različitosti kad su u pitanju rasa, spol, vjerska i nacionalna pripadnost. Sve je to po-zitivno i pohvalno. No jesmo li i koliko u tome dosljedni kad su u pitanju djeca s nekim oblikom oštećenja, men-talnim ili tjelesnim? Sve počinje od roditelja i obitelji pa je tako najvažniji način kako roditelji prihvaćaju vlastito dijete koje ima neku vrstu poteškoća.

Samo da bude živo i zdravo

Sasvim je razumljivo i prirodno što svaki roditelj u očekivanju rođenja djeteta želi da ono bude zdravo i da se njegov psihofizički razvoj odvija bez poteškoća. Već se tada u mislima mame i tate roje slike svih faza budućeg života njihovog djeteta, nerijetko prožete am-bicijama i planovima u odnosu na školovanje, uspješ-nost u karijeri i obiteljskom životu. Time se podsvjesno rađa ljubav prema takvoj slici djeteta koje očekuju. No ponekad se dogodi da se roditelji moraju suočiti sa spoznajom kako im dijete nije poput ostale djece, da zaostaje u mentalnom ili tjelesnom razvoju, možda ima motorička ili senzorička oštećenja (vid, sluh)... Ta-kvo saznanje je jedan od najtežih trenutaka u životu, odjednom se sruše svi planovi, snovi i želje. Prilagodba

novoj situaciji i prihvaćanje svog djeteta takvog kakvo jest se ne događa jednostavno i odjednom. To je borba i proces osobnog sazrijevanja.

Hoću li moći

Ovisno o vrsti i stupnju poteškoća kod djeteta, do takve spoznaje može doći u različitim fazama djeteto-va života, od prenatalnog perioda pa do školske dobi. Ponekad i kasnije, ako se radi o nekim naknadno ste-čenim zdravstvenim ili drugim problemima. U svakom slučaju, za roditelje je to stresna situacija i normalno je da ih obuzimaju osjećaji boli, straha, nemoći, razo-čaranja i neizvjesnosti. Pitaju se: „Zašto baš ja i moje dijete?”, „Tko je kriv?”, „Što će drugi reći?”, „Kakav će mu biti život i kakav će biti život meni i cijeloj obitelji?” „Hoću li ja to moći?”, „A što kad mene više ne bude?” Potrebno je korjenito reorganizirati život i promijeniti prioritete. Obračunati u sebi s raznoraznim stavovima i reakcijama okoline, kao i traženjem krivca. Dakle, od-baciti svaku suvišnost jer će trebati svakodnevno pro-nalaziti snage, energije, ustrajnosti, optimizma i vjere za ono što je bitno, za zahtjevne procese rehabilitacije i liječenja, za biti roditelj drugoj djeci, supružnik, prija-telj, funkcionirati na poslu...

Moje dijete

je drugačije

U Indiji je nekoć živjela djevojka koja je uzbrdo nosila svoga bolesnoga brata. Upitali su je neki: „Pa, zar to nije za tebe pretežak teret?” Odgovorila im je: „To nije teret, to je moj brat!”

Paul Haschek

Klik 1716 Klik

Upoznajmo se... shvatimo... prihvatimoUpoznajmo se... shvatimo... prihvatimo

kva je to bolest, kako ju držati pod kontrolom i dalje normalno živjeti. Medicina kaže da je dijabetes „pore-mećaj povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušte-rače (pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za ži-vot.” Znači, čak i medicina ne kaže bolest, već poreme-ćaj. Ja također ne volim reći bolest, jer ne osjećam se bolesnom. Samo sam morala promijeniti način života, što sam već drugoga dana boravka u bolnici shvatila. Naučila sam da se moram zdravo hraniti, izbjegavati puno masne hrane. Ali, zar to ne bismo trebali svi? Ta-kođer moram voditi računa o redovitim obrocima, ali zar i to nije pravilo koje vrijedi za sve? Provoditi tjele-snu aktivnost, što sam radila i prije. Jedina je novina što moram mjeriti šećer prije svakog jela. Kažu da osoba s dijabetesom mora imati dva liječnika, a jedan je on sam jer mora naučiti kako si može sam pomoći.

Je l' se ti to fiksaš?

Tijekom boravka u bol-nici, osim edukacije, imali smo i susrete s psihologi-njom. Obično bi imali gru-pni susret na kojem bismo razgovarali kako se nosimo s šećerom, kako je u školi, s prijateljima.... imamo li kakvih problema. Tu sam saznala i tuđa iskustva svojih vršnjaka koja su mi pomogla da lakše podnesem svoju situaciju. Malo sam se pribojavala početka nove škol-ske godine i odlaska u školu. U početku mi je bilo uža-

sno, najprije mi nisu ni vjerovali da imam šećer, a onda bi me dečki zafrkavali da se fiksam jer sam znala u ra-zredu mjeriti šećer. Kad bih si davala inzulin na hrani, ponekad bi netko rekao da smrdi i to me živciralo. Ali, sad to više nikome nije ništa novo i više nemam takvih problema.

Epidemija 21. stoljeća

Trenutno u svijetu od šećerne bolesti boluje više od 150 milijuna ljudi, a prema podatcima Svjetske zdrav-stvene organizacije broj oboljelih u stalnom je porastu, tako da će se već za 25 godina današnja brojka od 150 milijuna udvostručiti na 300 milijuna oboljelih. U Hrvat-skoj danas od šećerne bolesti boluje više od 180.000 ljudi. Ono što još više zabrinjava je predviđanje epi-demije šećerne bolesti kod djece izazvane debljinom. Kažu liječnici u zagrebačkom KBC-u Rebro gdje sam se i ja liječila da nikada do sada nije primljeno više djece s dijabetesom nego prošle, 2012. godine. Hrvatska tako postaje zemlja visokoga rizika za razvoj šećerne bolesti.

Važno je znati i prepoznati

Iako za dijabetes nema lijeka kojim bismo ga izliječili, iako se ne može spriječiti njegov nastanak, pravilnim

odnosom prema prehrani i tjelovježbi može se od-goditi ili se mogu smanjiti njegove posljedice. Ljudi danas, na žalost, prema-lo znaju o šećeru i često imaju predrasude prema oboljelima. Naporno je iz dana u dan objašnjavati što je to zapravo i slušati ko-mentare: „Jadna ti. Žao mi te.” Zaista nema razloga za sažaljenje jer djeca i mladi koji u današnje vrijeme bo-luju od te kronične bolesti žive normalan život kao i njihovi vršnjaci, jednako su radno sposobni i dožive

normalnu starost zahvaljujući novim tehnologijama i dostignućima u liječenju, samokontroli i edukaciji. Ja dijabetes ne doživljavam kao kaznu jer mislim da svat-ko od nas može nositi teret koji mu je dan.

Antonia Žaja, 7.a

Sve je počelo prošlog ljeta

Do prošlog ljeta bila sam „zdra-va k'o dren”. Najteže oboljenje bila je kakva viroza ili prehlada. Osim školom, bavila sam se plesom i glu-mom u ZKM-u. A onda su došle ljet-ne vrućine i kako su rasla ljetna uz-buđenja u meni, rasli su i neki čudni simptomi za koje sam mislila da su prolazni. Bila sam užasno žedna i unosila nenormalne količine vode u svoj organizam. Uvijek sam voljela jesti, ali tada sam počela provodi-ti sate za stolom, a sva hrana koju bih pojela, jednostavno bi isparila. Kad sam usto počela gubiti kilogra-me, počela je polako rasti i sumnja da nešto nije u redu. Međutim, još nitko nije htio vjerovati da imam neke zdravstvene probleme jer je bilo užasno vruće i svi su se hladili

većom količinom tekućine. A onda je počeo umor, otežano sam se pe-njala stepenicama i najvažnije mi je bilo negdje sjesti. Ja više nisam bila ja. Jedne večeri, na kumin prijedlog, pokušali su mi izmjeriti šećer. Nije se mogao izmjeriti. Tada je počela panika, pozivi svim poznatim medi-cinskim sestrama i doktorima i hi-tan odlazak u bolnicu.

Boravak u bolnici i dijagnoza

Došavši u bolnicu, bili smo svje-sni da to neće biti laka noć. Brzo su me uveli u ordinaciju, oko mene se najednom sjatilo pet sestara i liječnica, radili su mi brojne pre-trage i neprestano mi mjerili še-ćer. Bila sam bespomoćna, počela

sam plakati: „Molim vas, recite mi da nemam šećer, molim vas, ja ne mogu imati šećer, to je nemoguće, je l' da?” Pokušavale su me umiri-ti, ali ja sam neprestano imala pred očima našu susjedu s mora koja ima dijabetes. Mama bi uvijek go-vorila: „Jadna cura, stalno se mora bosti” i te su mi riječi sada odzva-njale u ušima. Ne sjećam se da mi je netko jasno izrekao dijagnozu, ali ona mi je postala jasna kad je me-dicinska sestra došla s inzulinom.

Edukacija za čitavu obitelj

Nakon zaista velikog šoka, i za mene, i za moje roditelje, počela je edukacija za sve nas. Iz dana u dan saznavali smo više o dijabetesu- ka-

Kažu da zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu, da bude zdrav. Neke su bolesti bezazlene, druge opasnije i možda neizlječive. Ako obolite upravo od ove druge, nakon prvotnog šoka, učite kako s bolešću živjeti što normalnije. Jedna od takvih bolesti je i dijabetes ili šećerna bolest.

Antonija mjeri šećer nekoliko puta dnevno

Dijabetes ne utječe na svakodnevne aktivnosti

Voće je nezaobilazno u zdravoj prehran

Dijabetes - bolest ili način života?

Klik 1918 Klik

Naše zdravljeNaše zdravlje

ne propušta, pogotovo u današnje vrijeme kada ljudi teško dolaze do posla.

• KLIK: Tko vas je dočekao u Kata-ru? To je bilo baš smiješno. Moj avi-

on je sletio u Dohu u 1 sat poslije ponoći. Škola je na aerodrom po-slala vozača koji me, jadan, čekao još nekoliko sati nakon što je avion sletio, s onom tablom u ruci, a ja se nikako nisam pojavljivala iza aero-dromskog stakla. Zvao je ravnate-ljicu nekoliko puta da ju obavijesti da nisam došla, ali ova mu nije dala da ode, nego mu je naložila da me čeka, pa makar i do jutra. Imali su informaciju da sam se ukrcala na taj avion i znali su da sam došla - pa ni-sam mogla nestati u zraku! Ono što nisu znali je da je u letu nestao moj kofer sa svom odjećom i obućom koju sam ponijela, te sam zaglavila na šalterima rješavajući dugotrajnu proceduru prijavljivanja izgubljene prtljage. Kad sam se konačno poja-vila iza stakla, bez kofera i sva iscr-pljena, umorni vozač me dočekao i na isprekidanom engleskom izreci-tirao poruku dobrodošlice, a na licu mu se vidjelo da jedva čeka da ode spavati.

• KLIK: Možete li opisati prvi do-jam koji je na vas ostavio Katar?Kako sam stigla ljeti, u kolovozu,

moj prvi dojam je bio totalan šok zbog visoke temperature zraka. Kada sam izašla iz zgrade aerodro-

ma, koja je naravno klimatizirana na ugodnih 22 stupnja, sjećam se da nisam mogla dovoljno duboko udahnuti i da sam imala osjećaj kao da mi se pluća stišću, jer je vani bilo kojih 50 stupnjeva. Prvo što sam se pitala je: „Pa kako, zaboga, ljudi ov-dje dišu?”

• KLIK: Jesu li se prvi dojmovi tije-

kom boravka promijenili?Jesu, na temperaturu sam se

uspjela priviknuti, odnosno naučila sam da treba izbjegavati boravak vani tijekom ljetnih mjeseci. Krajem listopada, temperatura se spustila na nekih 30-35 celzijevaca, što je podsjećalo na naše ljeto, tako da sam slobodno vrijeme u studenom i prosincu provodila na plaži. Od si-ječnja do travnja bilo je vrlo ugodno vrijeme, koje podsjeća na naše pro-

ljeće i tih sam mjeseci, osim borav-ka na plaži, konačno mogla i šetati vani. A kada su u svibnju ponovno stigle visoke temperature, primijeti-la sam da mi je organizam već navi-knut na tamošnju klimu i da vrućine mnogo lakše podnosim.

• KLIK: Kako je izgledao vaš sva-kodnevni život?Tijekom radnog tjedna, ustajala

sam u 5.30 i kretala u školu izme-đu 6 i 6.15 ne bi li stigla do 7.00. Iako je moj stan bio udaljen svega par kilometara od škole, i tu relaci-ju se inače prođe autom za desetak minuta, ujutro je strašna gužva jer svi ljudi idu na posao a djeca u škole (sve počinju u isto vrijeme), pa vo-žnja može potrajati i sat vremena. S poslom sam obično završavala u 3 popodne. Nakon škole nekad sam s kolegicama znala otići do malla, ali uglavnom sam takve aktivnosti ostavljala za vikend. Kako u Arap-skim zemljama radni tjedan zapo-činje nedjeljom, a završava četvrt-kom, tako su moji slobodni dani bili petak i subota.

• KLIK: S kime ste se družili?Upoznala sam mnogo ljudi iz

svih krajeva svijeta, a družila sam se uglavnom s kolegicama iz škole. One su bile iz Engleske, Irske, Škot-ske, Južne Afrike, Zambije, Zimbab-vea, Libanona, Indije i Filipina.

Iskorištena poslovna prilika

• KLIK: Prošlu ste školsku godinu proveli u inozemstvu. Odakle želja za radom vani i kako ste je ostvarili?Želja za putovanjima i upozna-

vanjem novih kultura kod mene je oduvijek prisutna. Sjećam se da sam odmalena zamišljala život u drugim krajevima svijeta, čitala mnogo putopisnih priča i gledala brojne putopisne dokumentarce.

Na jednom internacionalnom uči-teljskom forumu saznala sam da brojne inozemne škole zapošljavaju profesore engleskog jezika s isku-stvom. Bez neke posebne nade da će mi se itko javiti, poslala sam svoj CV na desetak mjesta...sjećam se da je jedna od škola bila u Dubaiu, a jedna čak u dalekoj Kini. Neobično je to što se sve odigralo u par dana, tako da se nisam niti snašla. U pe-tak ujutro sam poslala svoj životo-pis, a u nedjelju popodne zove me ravnateljica iz Cambridge Internati-onal School iz Dohe i nakon kraćeg

telefonskog intervjua nudi mi radno mjesto prof. engleskog u svojoj školi.

• KLIK: Je li vam bilo teško otići u nepoznato, daleko od doma?Pa, nije bilo baš jednostavno, ali s

obzirom na moj pustolovni duh i još više na okolnosti u kojima se sve to odigralo, činilo mi se da nikako ne smijem propustiti tu priliku. Imala sam veliku podršku obitelji i prijate-lja – sjećam se da su mi svi govorili da je nevjerojatno što sam dobila odličnu poslovnu ponudu u roku od svega par dana i da se takvo što

Katar - zemlja bisera i nafteUčenici šestih razreda u školskoj su godini 2011./2012. ostali bez profesorice engleskoga jezika Tihane Banko. Školom se pronijela priča kako je profesorica otišla raditi u inozemstvo, u Katar. Katar? Malo smo prosurfali i saznali da se Katar nalazi na sjeveru Arapskog poluotoka, jedna je od najbogatijih zemalja u svijetu čiji je zaštitni znak biser zbog velikih nalazišta bisernih školjaka, najveći je svjetski izvoznik nafte, bogata zemnim plinom, veliki uzgajivač datulja i sjedište poznate arapske TV-postaje Al-Jazeera. Kako je raditi, živjeti i školovati se u toj zemlji ekonomskog blagostanja pitali smo prof. Banko.

Novi dio Dohe tzv Pearl Qatar - najljepsi dio grada

Pearl - setnica uz marinu s luksuznim jahtama

Slika za godisnjak

Klik 2120 Klik

Putuj, istražuj i uživajPutuj, istražuj i uživaj

maciju o svom uspjehu. Ali, ta infor-macija ne dolazi u vidu ocjene od 1 do 5, već ako se radi o pisanom is-pitu, u postotku riješenosti testa ili, ako se radi o usmenom izražavanju, lepeza je dvostruko šira, dakle 1-10, s time da je 10 najviša ocjena. Svi ti postoci i brojevi koje učenici sku-pe tijekom tromjesječja, zbroje se i nađe se srednja vrijednost, ali to predstavlja tek 40% ukupne ocjene. Preostalih 40% podijeljeno je na za-vršni ispit, koji se piše nakon svakog semestra od 3. razreda osnovne škole pa sve do 4. razreda srednje škole i po svojoj formalnosti pro-vođenja podsjeća na našu držav-nu maturu. Ako ste dobro zbrajali, uočili ste da nedostaje još 20% do konačne ocjene. E, tu spada redovi-to pisanje domaćih zadaća, redoviti dolasci na nastavu i zalaganje ili po-našanje na satu. Tako se dobije ko-načna ocjena iz svakog predmeta, koja se izražava slovima A (outstan-ding), B, C, D, E, F, G, U (critical).

• KLIK: Što im je najteže učiti?Mislim da djeci najveći pro-

blem predstavlja engleski jezik, jer im to nije materinji jezik, već drugi jezik i govore ga uglavnom u školi, dok se kod kuće služe

arapskim jezikom. Kako su svi predmeti na engleskom jeziku, postoje određene jezične bari-jere, naročito kod zahtjevnijih predmeta.

Vraćam se Hrvatska, tebi

• KLIK: Što je utjecalo na Vašu od-luku da se vratite u Hrvatsku?Imala sam priliku potpisati ugo-

vor na godinu dana ili ga produžiti na dvije, no ja sam se odlučila za prvu opciju, jer mi je godinu dana u tom svijetu bilo više nego dovoljno da skupim vrijedna iskustva, po koja sam tamo i otišla.

• KLIK: Što Vam je najviše nedosta-jalo?Obitelj, pas i mačka. Okruženost

prirodom, šuma, livada, zelenilo.

• KLIK: U kojem je pogledu život u Hrvatskoj bolji?U svakom, osim u ekonomskom.

• KLIK: Biste li ponovno otišli na rad u inozemstvo?Definitivno, to i planiram, doduše

ne ovog trenutka, ali čim se ukaže

neka dobra prilika. Ovog puta ću, međutim, u neku zapadnjačku ze-mlju, koja mi je bliža i po sustavu vrijednosti i po klimatskim uvjeti-ma.

• KLIK: Što biste, na temelju svog iskustva, poručili našim učenici-ma?Naš je život prekratak da ga pro-

vedemo na jednom mjestu. Putuj-te, istražujte, otkrivajte, rastite! Ima još toliko toga što čovjek tre-ba vidjeti, iskusiti i doživjeti, toliko mora i planina, pustinja i oaza. Kada upoznate različite kulture, proživite različita iskustva i boravite na razli-čitim mjestima, tek tada uviđate ko-liko ste bogati. Stoga, učite, školujte se, rastite, a onda, letite!

Do Svjetskog nogometnog prven-stva u Kataru 2022. godine mož-da će netko i od nas biti jedan od brojnih stranaca zaposlenih u toj prebogatoj zemlji. A ako netko misli skoknuti na koju utakmicu, ne mora brinuti o vrućini jer stadioni će prvi u svijetu imati klima uređaje. Samo nek ponese vode jer je voda tamo duplo skuplja od benzina.

Ana Ljubičić, 7.a

Prvi put bila dio Zapada

• KLIK: Tko čini stanovništvo Kata-ra?U Kataru ima mnogo više doselje-

nika nego autohtonog stanovništva. To su uglavnom ljudi iz Južne Azije, ponajprije Indonezije i Filipina, te Indije i Pakistana. Zatim tu su, u ma-njem broju, Europljani i Amerikanci, koje tamošnje stanovništvo svodi na zajednički nazivnik: Westerners ili Zapadnjaci. Tako sam i ja, po prvi puta u životu, bila dio nečega što je zapadno, a ne istočno, hehe.

• KLIK: Kako izgleda grad Doha u kojem ste radili?Sam grad ima više lica – poslov-

no središte grada svojim ogromnim high-tech staklenim neboderima podsjeća na vizure američkih gra-dova. Novi dio grada, tzv. Pearl iliti Biser, koji je načinjen od umjetno nasipanih otoka raspoređenih u bisernu nisku, svojom šetnicom uz azurno more i usidrenim bogataš-kim jahtama podsjeća na francu-sku rivijeru. Stariji dijelovi grada su prljavi i prašnjavi, niskih građevina boje pijeska bez krovova. Neki dije-lovi grada predviđeni su za rušenje i privremeno pretvoreni u velika smetlišta i odlagališta otpada. Za-pravo, grad je jedno veliko gradilište i u pripremi za nogometni Svjetski Kup, koji će se tamo održati 2022. godine, grad se stalno preuređuje i ušminkava

• KLIK: Katar je islamska zemlja.

Imaju li žene uopće slobodu ho-dati same ulicama?Katar je jedna od liberalnijih arap-

skih zemalja pa je ženama dozvolje-no ne samo da se kreću same uli-com, nego i da voze aute. Pritom, naravno moraju biti potpuno po-krivene. Na strance se ti zakoni ne odnose i ja sam imala potpunu slo-bodu kretati se kud me volja, ukoli-ko sam pristojno odjevena, u svoju zapadnjačku odjeću koja mi pokri-va gornji dio ruku i noge. To znači samo da sam iz garderobe morala izbaciti kratke hlače i majice na bra-telice, što nije bio nikakav problem.

• KLIK: Ima li tamo katoličkih crka-va i jeste li slobodni uopće ispo-vijedati vjeru ako nije islam?U Dohi ima jedna kršćanska crkva

i u njoj se okupljaju kršćani različitih denominacija. Crkva je ogromna, smještena je na rubu grada i gotovo okružena pustinjom. Misa se služi na desetak jezika paralelno..

Učenici poštuju autoritet učitelja

• KLIK: U kakvoj ste školi radili? Kojem razredu ste predavali?Radila sam u privatnoj školi Cam-

bridge International School for Girls prema nacionalnom kurikulu-mu Ujedinjenog Kraljevstva, a pre-davala sam u 3. i 4. razredu. Kako tamo djeca kreću sa 5 godina u 1. razred, sve je pomaknuto za godinu ili dvije u odnosu na nas. Predavala

sam engleski i social studies, što je miks geografije, povijesti i kulture, te kratko informatiku.

• KLIK: Kakva su djeca, jesu li bolja od hrvatskih učenika?Djeca su djeca, nema bolje ili lo-

šije djece. Sva djeca, bez obzira na narodnost, imaju iste fore, raduju ih, ljute i žaloste iste stvari. A što se tiče respekta učenika prema profe-sorima, tu mogu reći samo najbolje – vlada kultura poštivanja autorite-ta bez pogovora.

• KLIK: Koliko vremena djeca tamo provode u školi?Dosta. Imaju 6 sati svaki dan. Na-

stava počinje u 7.30, a završava u 13.30 i jednom tjedno u 14.30 kada se iza redovne nastave održavaju izvannastavne aktivnosti. Sat tra-je 50 minuta, a nastava se odvija u dva bloka, po tri uzastopna sata bez odmora između satova. Postoji samo jedan odmor, od 10 do 10.30 kada djeca izlaze na školsko dvo-rište ili u kantinu. Takav je tempo dosta naporan, naročito za najma-nje, zamislite prvašiće, djecu od 5 godina kako imaju nastavu od 7.30 do 10.00 bez odmora, pa onda opet od 10.30 do 13.00, isto bez stanke. Školska godina im traje slično kao i nama, od rujna do kraja lipnja, s time da je podijeljena na tri seme-stra, s kratkim praznicima između.

• KLIK: Imaju li ocjene?

Sustav praćenja i vrjednovanja pomno je razrađen, i naravno, uče-nici imaju izvrsnu povratnu infor-

Klik 2322 Klik

Putuj, istražuj i uživajPutuj, istražuj i uživaj

Najbolji od najboljih - izvrsni

Dan izvrsnosti je dan u kojem OŠ Brestje svečanom priredbom nagrađuje sve učenike i profesore koji su postigli neki zapaženi uspjeh u našoj školi. Prvi je puta organizirana školske godine 2010./2011. te je, zbog uspješnosti priredbe, ponovo organizirana i školske godine 2011./2012. Nagrađeni su: učenici generacije (od 1. do 8. razreda) te učenici koji su došli do državnog natjecanja i njihovi profesori mentori. Učenici generacije su učenici koji su postigli veliki uspjeh u učenju i ponašanju, te ostavili najbolji dojam među učenicima svoje generacije. O Danu izvrsnosti popričali smo i s našim ravnateljem.

• Kako se stvrorila ideja o Danu izvrsnosti?Već niz godina učitelji naše škole marljivo rade s

učenicima, vesele se njihovom i najmanjem napretku i uspjehu. Tijekom godina pokušavali smo iznaći najbo-lji način kako istaknuti uspješne učenike kao pozitivan primjer svima. Provodili smo različite projekte, a Dan izvrsnosti je jedan od tih projekata. Njime smo željeli naglasiti da se, osim s učenicima kojima treba sustavna pomoć u učenju, brinemo i posebno marimo za one koji mogu više.

• Što ste obilježavanjem toga dana željeli postići?Želja nam je da učenici osjete kako se cijeni njihov

trud i rad, kako svi oni sati i dani koje su dodatno uložili u postizanju boljih rezultata na svim interesnim polji-ma nisu bili uzaludni, već su itekako zapaženi., a sada i nagrađeni.

UČITELJI

U svakoj generaciji pojave se oni posebni

Vrijeme je plazma televizora, kompju-torskih igrica i mobitela koji iz dana u dan imaju sve veću moć. Bojimo se, mi učitelji, kako ćemo u toj neravnoprav-noj borbi motivirati učenike i probuditi u njima kreativnost, znatiželju i želju za učenjem.

A onda….U svakoj generaciji pojave se oni posebni. Svako je dijete posebno, ali ovi su još malo posebniji. Nastane tako prekrasan sastavak, pjesma ili slika koju i stručnjaci proglase izvrsnom. Osvoje se medalje u sportovima i ruše rekordi. Po-nekad su talent i kreativnost toliko veliki da i nas odrasle iznenade. U trenu ne-stane bojazni za budućnost, a svatko od nas, u dubini duše, nada se da je i on tu barem malo pridonio.

Katarina Hrgović, prof.

Kaj sem zaslužil, Ana

Učiteljica Vesna Dukić

Dorotea Šnjarić

Ovaj sastavak me odveo na

Lidrano, Klara

Izvrstan Petar s profesoricom i mamom

UČITELJI

Neki od dobitnika nagrade:

Lipanj 2012.To je bio mjesec pun uzbuđenja za mene: završila sam četvrti razred,oprostila se od učiteljice Vesne Dukić, pripremala oproštajnu pri-redbu za roditelje i na kraju izabrana sam za učeni-cu generacije. To me stvarno iznenadilo skoro kao i kad sam izabrana za državnu smotru Lidrano. Bilo mi je drago da su i u mojoj školi prepoznali moj trud i rad.

20.06. 2012. povela sam svoju najbolju pri-jateljicu Laru na dodjelu priznanja.Bilo je jako vruće,praznici su već počeli i u predvorju škole su se okupila djeca bez prepunih školskih torbi, bez zadaća, bez straha od ispitivanja-ponijeli smo samo osmijehe i dobro raspoloženje.Profesorice su redom prozivale učenike generacije od prvog do osmog razreda,učenike koji su pobijedili na natjecanjima, naše rukometašice, a zabavljali su nas još razni plesači,pjevači i ja sam pročitala svoj sastavak.

Poslije smo se svi družili na malom domjenku. U Larinoj školi ne postoji takvo nagrađivanje izvrsnih učenika pa mi je bilo drago da može sudjelovati na našoj proslavi i vidjeti da se u školi može i za-bavljati

Klara Križan, 5.

Danas kada živimo u vremenu relativizma, „bagateliziranja” vrijednosti, u kulturi lakih i brzih rješenja upravo je izazov provoditi jedan ovakav projekt. Othrvati se duhu vremena, zaustaviti se i usmjeriti pogled na vrijednosti koje se razvijaju i stječu,(uz poticanje prirodne nadarenosti), isključivo samodisciplinom, ustrajnim i strpljivim radom i zalaganjem, Dan izvrsnosti pravi je izbor i hvalevrijedan projekt naše škole. Danom izvrsnosti potiče se kreativnost, daje se potpora uloženim naporima učenika i učitelja te javno podupire, priznaje i nagrađuje njihov rad.

Vesna Dukić

Klik 2524 Klik

Dan izvrsnostiDan izvrsnosti

Trnovit je put do zvijezda

S natjecanjem na Lidranu sam počela u četvrtom razredu. Sve je na početku bilo vrlo zanimljivo sva ta recitiranja, probe. Ali, to zanimljivo kratko je trajalo. Ubrzo je počelo ono: „Nije dobro, ide-mo ispočetka”, „Daj, idemo ovo promijeniti.”, „Dođi mi opet sutra, prekosutra, prekprekosutra...”. Mjeseci vježbe, muke i proble-ma. Nakon toliko vježbe očekuješ najviše i najbolje razultate. A kad ono, Ana nije uspjela doći ni do županijskog. Sve se to ponovilo u petom razredu. Opet puko razo-čaranje i uvjeravanje same sebe da nikad više neću kročiti nogom na scenu. Ali, nisam održala obe-ćanje. Došao je šesti razred. Tada sam, iskreno, najviše radila i imala najmanja očekivanja. Pjesmicu ta-kođer uopće nisam voljela.

Oduševljenje na općinskom

Općinsko natjecanje je bilo do-ista teško za mene jer nisam niti jednom prošla dalje od toga. U tom mi je trenutku bilo jedino sta-lo da dođem do županijskog, a o daljnjemu nisam ni razmišljala. Bilo je dosta djece, ali to je bilo samo općinsko natjecanje. Na po-zornicu sam došla pomalo nesi-gurna. Kako je tekst, sam po sebi, bio šaljiv mojoj generaciji, svi su se smijali tjekom mojeg nastupa. To je bilo odlično jer sam tijekom nastupa postajala sve sigurnija. Izabrana sam da idem dalje i po-

kupila sam dosta komplimenata. Tada sam počela razmišljati i o dr-žavnom natjecanju.

Zezanje u školi

Prije „županijskog” bilo je stvar-no puno vježbanja. Svi, pa tako i ja, nadali smo se državnom. Svi

su imali velika očekivanja što mi je stvaralo pritisak. Pjesmica i ja bile smo dosta hvaljene, od pro-fesora i djece. Školska djeca su za pjesmicu čula na školskoj prired-bi. Bilo je jako čudno jer su nakon priredbe, svi pokušali oponašati moju pjesmicu. Kad sam prolazila hodnicima pored djece, netko od

Na kraju prošle školske godine išli smo na otok Krk.Vrijeme je bilo jako lijepo, sjalo je sunce i bilo je jako toplo.Kada smo došli u grad Krk, razgledavali smo sre-dište grada: romaničku katedralu Marijina Uznesenja sa zvonikom, romaničku crkvu Majke Božje od zdravlja bivšeg benediktinskog samostana iz 11.stoljeća, roma-ničku crkvu sv. Kvirina, gradske zidine i kaštel, franko-pansku utvrdu iz 12. stoljeća.Potom smo otišli u gradić Punat gdje smo se vozili brodom do otočića Košljuna i obišli Franjevački samostan u kojem se nalazi muzej i bogata knjižnica s oko 30.000 knjiga uz svećenika koji nam je bio vodič. Nakon razgledavnja otišli smo u Baš-ku, do ranoromaničke crkve sv. Lucije u Jurandvoru gdje je sredinom 19 st. otkriven znameniti glagoljski spomenik BAŠĆANSKA PLOČA iz 1100. godine, najsta-riji pisani spomenik hrvatskog jezika. Nakon svih tih obilazaka i kulturnih znamenitosti, neki su se kupali, a neki šetali obalom i jeli sladoled. Bio je to zanimljiv i zabavan izlet i motivacija za učenike da nastoje pono-viti prošlogodišnji uspjeh i uživati u još jednom izletu ove godine.

Klara Križan, V.f

IZ USTA RODITELJA:

Bila sam izuzetno ponosna i iznenađena

Dobro se sjećam trenutka kada mi je učiteljica javila da je Adrian proglašen učenikom generacije. Znam toč-no gdje sam bila i što sam radila, to je nešto što neću zaboraviti. Bila sam izuzetno ponosna i iznenađena, ni-sam takvo što očekivala. Bila sam jako sretna. Odmah sam podijelila vijest sa najbližima koji su isto tako bili jako sretni i ponosni na Adriana. Znam da ima još mno-go djece koja su isto tako vrlo dobri i odlični učenici, ali znam i koliko je truda Adrian morao uložiti da bude jednako dobar kao i oni.

Na priredbi sam bila jako ponosna jer su na jednom mjestu bili najbolji od najboljih a Adrian je bio među njima. To je zaista bila pohvala za sav Adrianov i naš trud kao roditelja.

Mislim da je Dan izvrsnosti dobar način kako motivi-rati djecu, ali i pohvaliti za njihov uspjeh.

Martina Fitnić, Adrianova mama

Djeca su osjećala da se trud isplati

Na priredbi za Dan izvrsnosti bili smo izuzetno pono-sni. Priredba je bila jako lijepo osmišljena i svi prisutni su se izuzetno ugodno osjećali. Djeca su osjećala da se trud isplati i da Škola cijeni istinske vrijednosti (ne samo ocjene nego i odnos prema prijateljima i stari-jima).

Nagrada je na Anu djelovala poticajno, i dalje se tru-di u školi i nastoji biti što bolja.Ne razmišlja puno o nagradi, ali bi voljela,kao i većina odličnih učenika, po-novno postati učenicom generacije.Anini prijatelji za nagradu su saznali na početku sljedeće školske godine i svi su joj čestitali.

Do trenutka kada smo mi dobili poziv na priredbu, nismo uopće znali da se u Školi proglašavaju učeni-ci generacije, pogotovo u nižim razredima. Kasnije smo saznali da je to bila prva takva priredba na kraju šk.god.2011./2012.

Podržavamo ideju da se održava Dan izvrsnosti jer potiče djecu da budu što bolja i angažiranija u školi.

Svjesni smo da ponekad nije jednostavno odabrati učenika generacije, s obzirom da ima puno jako dobre djece. Pogotovo je to teško u nižim razredima gdje ima jako puno odličnih učenika, ali vjerujemo da učiteljice imaju dobro razrađene kriterije za izbor.

Ljiljana i Milivoj Kovačić, Anini roditelji

Priredila: Klara Križan, 5. f

Samo za najmarljivije

NAGRADNI IZLET

Prošlogodišnje državne Lidranovke Ana i Klara

Ispred crve sv. Lucije u

Jurandvoru

DRŽAVNI LIDRANO

Nastavak na stranici 30.

Služila,služila

i državno zaslužila

Ana i Klara s voditeljicama ispred hotela Ivan u šibenskom Solarisu

Svake godine učenike od petog do osmog razreda koji su bili na državnom ili županijskom natjecanju ravnatelj nagradi besplatnim izletom.

Klik 2726 Klik

Dan izvrsnosti Dan izvrsnosti

Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) nje-mački je dvorac kojeg je dao sagraditi godine 1869. ba-varski kralj Ludwig II. Jedan je od najpoznatijih dvoraca i romantičnih prizora na svijetu te omiljeno turističko odre-dište. Građen je od 1869. do 1886. uglavnom u stilu nje-mačke romanike iz 13. stoljeća.

Prostire se na površini od 5.935 m² na nadmorskoj vi-sini od 965 m. Od planiranih 228 prostorija dovršeno je svega 15, a troškovi izgradnje dvorca iznosili su u trenutku Ludwigove smrti nevjerojatnih 6.180.047 maraka. Dvorac Neuschwanstein je jedno je od najpoznatijih njemačkih turističkih odredišta koje godišnje posjeti oko 1,3 milijuna turista. Uvršten je i na UNESCO-ovu listu Svjetske kulturne baštine. Poslužio je i kao uzor za bajkoviti dvorac u temat-skim parkovima Disneylanda, kao i scenografija za brojne igrane filmove.

Innsbruck -grad zimskog turizma i Swarovski kristala

Innsbruck je grad u Austriji, glavni grad pokrajine Tirol. U Innsbrucku živi negdje oko 120.000 stanov-nika, a s okolnim selima oko 160.000, što znači da je Innsbruck peti najveći grad u Austriji.

To je grad povijesnih i kulturnih znamenitosti od koji su najznačajniji carski dvorac Ambras i crkva Hofkirche. Značajne su brojne građevine vezane uz zimski turizam od kojih je neke dizajnirala poznata ar-hitektica Zaha Hadid. izam. U Innsbrucku su dva puta održane Zimske olimpijske igre- 1964. i 1976. godine. Tamo se nalazi jedna od najpoznatijih ljevaonica zvo-na na svijetu – Grassmayer. Umijeće lijevanja zvona u obitelji Grassmayer prenosi se već 4 stoljeća. I naša vinkovačka crkva, spaljena i porušena u Domovin-skom ratu, zvonit će u budućnosti svjetlijim tonovi-ma, zahvaljujući ljevaonici Grassmayer.

Mi smo bilježili one detalje koje ne možete naći na internetu:-)

Stručna usavršavanja učitelja u našoj su školi uobičajena događanja koja podrazumijevaju, osim stručnih seminara, i upoznavanje Lijepe Naše i drugih zemalja. Tako svake godine naši učitelji (i poneki učenici) putuju za vrijeme adventa u inozemstvo- Beč, Budimpeštu, Salzburg..., a po završetku školske godine putuju Hrvatskom. Ovoga adventa uputili su se na dvodnevno putovanje u Innsbruck i bavarske dvorce. Da su svašta vidjeli, naučili i zabilježili svojim fotićima, uvjerite se sami.

Ako ste pomislili da

je ovo kip, prevarili ste

se. Na ulicama Insbrucka

brojni su ulični performeri.

Ulice s trgovinama za turiste u

božićnom ugođaju

Tko bi rekao da se ispod ovog brdašca krije luksuzna trgovina Swarovski nakita i kristala.

U Innsbrucku morate obavezno pojesti čuvenu sacher tortu

Swarovski Hello Kitty za 7000 eura

Dvorac Hohenschwangau gdje je stolovao Maximillian, otac Ludwiga II.

Još malo princeza u

zimskoj šetnji oko dvorca

Ja sam buduća

kraljica, je l tako,

gospodine ravnatelju

Lako meni kad znam njemački, sad ću ja tog Ludwiga malo

ispitati.

Dvorac Neuschwanstein zimi

Dvorci iz bajkeU slikovitom mjestu Schwangau, na jugozapadu Bavarske, nalaze se svjetski poznati kraljevski dvorci Hohenschwangau i Neuschwanstein u kojem su boravili kralj Maximillian i njegov sin Ludwig II.

Maketa dvorca Neuschwanstein

Brojne princeze, mlade i malo starije prije odlaska u dvorac

Posjetili smo Innsbruck i bavarske dvorce

Klik 2928 Klik

Stručno usavršavanje učitelja Stručno usavršavanje učitelja

U krstionici šibenske katedraleSolarisu Malo uživanja nakon naporna razgledavanja

Najprije su nas gusari malo provozali, a onda smo prošetale plažom

njih bi izvikivao pojedini stih iz moje pjesmice. Najsmješnije od svega je bilo što zapravo nikada nisu pogodi-li životinju iz pjesme nego bi uvijek dodavali neku svoju. Na primjer: „Služil, služil, lava sem zaslužil”.

Iznenađenje na županijskom

Došao je i dan županijske smo-tre Lidrana. Tamo nisam bila sama, kao ni na općinskom. Sa mnom je bila Antonia koja je također prošla na županijsko. Čim sam ušla u ka-zalište Kerempuh u kojem se odvi-jala smotra, osjetila sam nervozu u zraku. Kada je došao red na mene, doslovno sam mislila da ću se sru-šiti. Bila sam jako nervozna i trema me je tresla. Osjećala sam se kao da ništa nije ispalo dobro, makar su mi drugi govorili drugačije. Ubrzo smo

bili na okruglom stolu. Kako je bilo puno djece, a o svakome se govori-lo zasebno, cijeli je taj sastanak tra-jao jako dugo. Cijelo vrijeme sam se osjećala kao u nekoj adrenalinskoj emisiji. Na kraju je došao i red na one koji su prošli. Srećom, i ja sam bila među njima. To je bio jedan od najboljih osjećaja.

Provod na državnom u Šibeniku

Dan polaska na Lidrano došao je brže nego sam očekivala. Do Ši-benika smo putovali autobusom. Odsjeli smo u hotelskom naselju Solaris. Sve je bilo preksrasno ure-đeno. Najviše mi se svidjela plaža sa drvenim suncobranima. U sobi sam bila djevojčicom iz moje škole, Kla-rom. Pridružila nam se još jedna ci-

merica iz druge gradske škole, Dina. Odmah smo se s njom sprijateljile. Moj nastup bio je odmah prvi dan. Kada je došao red na mene sva sam se tresla, bilo me je jako strah jer je prije mene nastupila jedna odlična djevojčica. Odlično sam (koliko ja znam) recitirala. Na okruglom stolu pokupila sam odlične komentare

Sljedeći dan išli smo na izlet u grad Šibenik. Profesorica Kljajo i Klarina učiteljica Vesna sve su nam pokazale, kao vrsni turistički vodiči. Šibenik mi se jako svidio zbog svojih povijesnih znamenitosti. Sigurno ću ga opet posjetiti.

Prebrzo je došao dan povratka u Zagreb. Nitko nije baš bio sretan što se vraćamo, ali sve što je lijepo, kratko traje. Bilo mi je jako drago što sam imala priliku biti dio držav-ne smotre Lidrano.

Ana Ljubičić, 7.a

U petak 2. studenog 2012. studenti fizike s Prirodo-slovno matematičkog fakulteta, posjetili su našu školu. Predavanje je počelo u 11h. Na predavanju su nam stu-denti pokazivali razne zanimljive ekperimente u kojima smo i mi, učenici, mogli sudjelovati na razne načine. Naš prvi predavač Leon pokazao nam je trikove s teku-ćim dušikom. „Zaleđivali” smo bananu i balon te saznali zanimljive stvari o toj čudnoj tekućini.

Drugi predavač, Vjekoslav, nam je pokazao na koji na-čin radi vakuum pumpa pomoću koje je zavario hlad-nu vodu i „stišao” zvuk na mobitelu. Pomoću „slinkija” naša dva predavača su nas uputili su nas u svijet stojnih valova gdje smo mogli vidjeti da među tim valovima postoje stojne točke. Leon je održao dio 'Zašto ne stav-ljati metal u mikrovalnu pećnicu' i 'Ovo NE pokušavajte kod kuće' gdje je stavio žarulju, šibicu i slične stvari u mikrovalnu pećnicu da nam pokaže poslijedice stav-ljanja metala u mikrovalnu pećnicu. No, Leon nam je ispričao kako zagrijavanje u mikrovalnoj pećnici djeluje s „tanjurom” koji se nalazi u pećnici i koji pomaže pri zagrijavanju. Zatim, smo bez „tanjura” zagrijali komad čokolade da nam naš predavač pokaže, pomoću šibica koje je stavio u otopljene dijelove čokolade, koji se dio čokolade otopio a koji nije. Još jedan pokus se sastajao od posude napravljene od stiropora, dvije kuglice (jed-

na željezna), od tekućeg dušika i trake na kojoj su bili postavljeni magneti. Predavači su sa tim stvarima uspje-li napraviti iluziju da posuda s kuglicama unutra „lebdi” iznad trake. Bilo je još nekoliko pokusa: predavač Vje-koslav je pomoću bakrene cijevi, dvije kuglice i tekućim dušikom pokazao kojom brzinom se kuglice kreću na ra-znim temperaturama, zatim je na velikoj ploči pokazao razne činjenice o stojnim i zvučnim valovima i kao šećer na kraju, eksplozija plastične boce napunjene tekućim dušikom, na školskom igralištu, koja je popraćena plje-skom učenika.

Predavanje je bilo zanimljivo i razumljivo i nadam se da će buduće generacije Osnovne škole Brestje moći prisustovati na ovom predavanju. Zahvalile bi našim predavačima: Leonu Jurčiću i Vjekoslavu Vuliću, u prat-nji Irene Nevjestić. I na kraju zahvaljujemo domaćinu profesoru Mladenu Klaiću na organizaciji i autoru pri-loženih fotografija bez kojega bi se teško moglo nešto ovakvo zanimljivo, ali poučno prikazati.Komentari uče-nika: Filip Glojnarić, 8.a: „Pokusi su mi se jako svidjeli kao i način njihova objašnjavanja.Sve su učinilizabavni-jim i jasnijim. Nadam se da ću imati priliku opet vidjeti tako nešto. Bilo je odlično.”

Pišu: Klara Jović & Helena Bakula, 8.a

FIZIKA ekspres u OŠ Brestje

Nastavak sa stranice 27.

Pokus sa „slinkijem” i stojnim valovima

Prosipanje ostatka tekućeg dušika po školskom igralištu

30 Klik Klik 31

Dan izvrsnosti Dan izvrsnosti

Posjet pekarnici

Bližio se Dan kruha i zato nas je 11. listopada 2012. godine učiteljica vodila u posjet pekarnici Nella.

Pekarnica se nalazi u blizini naše škole. Tamo nas je dočekala teta koja radi u pekarnici. Pokazala nam je gdje stoji kruh i razna peciva. Na-kon toga nas je odvela u prostoriju gdje nastaje kruh, peciva i krafne. Vidjeli smo kako se mijesi kruh i gdje se peče. U pekarnici imaju jako velike peći u kojima se može peći više kruha i peciva u isto vrijeme. Također, pokazala nam je kako se pune krafne s čokoladom. To mi je bilo najdraže. Na kraju smo dobili tople slance i krenuli smo natrag u školu.

Posjet pekarnici mi je bio jako za-nimljiv i puno sam naučila.

Ana Zadro, 2. c

Učenici 2. c razreda često svojoj učiteljici Dubravki uljepšavaju dane različitim domišljatostima. Tako su na sebi svojstven način čestitali i Dan učitelja prekrasnom velikom čestitkom.

„Učiteljica otvara vrata, a mi ulazimo sami.” 2. c

Posjetio nas je sveti NikolaZa blagdan Svetoga Nikole u našoj crkvi Dobrog Pastira bila je priredba.Moje prijateljice i ja recitirali smo pjesmicu.Prije nastupa bilo me je strah. Bio sam uzbuđen i mislio sam da ću pogriješiti.Ipak, bili smo super!Roditelji i učiteljica bili su ponosni na nas.

Tomislav Prugovečki, 2.d

Pripremila: Ivana Rešetar

U petak su u školii radili različite pokuse. Najzanimljiviji pokus mi je bio kad smo mogli gurnuti ruku u tekući dušik koji je imao -196 stup-njeva. Na kraju smo morali riješiti listić koji je imao jako zanimljive zadatke. Kad smo riješili listić, izašli smo na igralište. Tamo su izveli jako zanimljiv pokus. U plastičnu bocu su nalili tekući dušik i boca se nakon 10 sekundi raspuknula.

Uvjerio sam se da fizika može biti jako zabavna. (Fran)

Zabavna fizika

Bilo je super. Radili su zanimljive pokuse i sve dobro objasnili. Meni se najviše svidjelo kad je pregore-na žarulja zasvijetlila u mikrovalnoj pećnici zato što se plin pretvorio u plazmu. Pri kraju smo mogli gurnu-ti ruku u tekući dušik, ali na vrlo, vrlo kratko i zbog toga nisam imao

nikakav osjećaj. Poslije smo išli na školsko igralište. Mi smo morali stati iza ograde zato što su nalili te-kući dušik u plastičnu bocu koja je eksplodirala. (Ivan)NA KRAJU KRAJEVA – FIZIKA JE COOL!

Košarka i fizika se vole

U petak 2.11.2012. u našoj školi obilježen je Dan kulture i sporta. U školskoj dvorani odvijale su se pre-zentacije sportova, a nastupali su i

dječji zbor i folklor. Bio sam pono-san što sam sa svojim Košarkaškim klubom Dubrava pokazao drugima kako mi igramo košarku.

U školskoj auli studenti fizike prezentirali su zanimljive pokuse. U prvom pokusu student je bana-nom pokušao zabiti čavao u drvenu letvicu, ali nije uspio jer je banana bila premekana. Zatim ju je stavio u tekući dušik koji je jako hladan, a iz posude je izlazio u obliku bijelog dima. Nakon par minuta student

je izvadiotvrdu, smrznutu bananu i mogao je s njom zabiti čavao. U drugom pokusu student nas je pi-tao što će se dogoditi s napuhanim balonom ako ga stavi u tekući dušik. Većina nas je mislila da će balon pu-knuti, ali nismo pogodili. Balon se smanjio i smežurao. U sljedećem pokusu balon se povećao kad su ga stavili u posudu s vakumom, bez zraka.

Najviše mi se svidio pokus s ba-nanom. (Jan)

Fran Hrustić, Ivan Jakovljević i Jan Mažar 2. c

Fizika je zabavna!!!

Kakav je taj dušik? Dečki, držite se zakona fizike!

Što će biti s balonom?

Dan učitelja

Božićna priredbaKad sam saznala da ću sa svojim prijateljicama reciti-

rati na priredbi, bila sam jako sretna.Nakon puno vjež-banja, došao je i dan nastupa. Imala sam tremu, ali je sve dobro prošlo. Gledali su me roditelji. Bili su vrlo sretni i ponosni.

Paulina Gaši, 2.d

Sveti Nikola okuplja djecu u

crkvi.

A joj, Krampuse, kad ćeš se popraviti?

Bombone dajem dobroj djeci.

Plesom i pjesmom dočekujemo Božić.

Klik 3332 Klik

Dan izvrsnosti Školska događanja Školska događanja

U ponedjeljak 24.9. 2012. učenici 4. razreda krenuli su u Školu u prirodi u Crikvenicu.Putem smo pogledali tvrđavu Nehaj u Senju. Tamo smo imali predavanje i razgledavanje tvrđave. Tvrđava je velika i jako nas se dojmila. Svima će ostati u sjećanju stara senjska poslovica: „Čuvaj se senjske bure i brkate cure.”Stigavši u Crikvenicu razmjestili smo se po sobama, a zatim smo se zabavljali na igralištu.U utorak smo brodom plovili do otoka Krka gdje smo posjetili Vrbnik. Jako smo se umorili i jedva dočekali sladoled.U srijedu smo se kupali, što je bio glavni događaj za nas.U četvrtak smo išli u Aquarium i u Muzej grada Crikvenice.Šećući Crikvenicom najbolje nam je bilo sjesti u kafić i piti sok.Svaku večer smo imali zabavne i plesne večeri.U petak smo se radosni vratili kući.

Magdalena Marinković, 4.a

Pripremile: Marina Kušt i Ivana Horvat

Bila sam u školi u

prirodi u Crikvenici

Jučer smo u školskoj knjižnici imali književni susret s našom knjižničarkom koja je i književnica. Slušali smo Priču o strašljivom oblačiću koja govori o oblačiću koji se bojao vjetra kada se s njim dodavao. Na kraju je po-bijedio svoj strah uz pomoć ptica i leptira.Susret mi se jako svidio jer smo razgovarali o našim strahovima. Shvatila sam da se svi nečega bojimo, da je to normalno, ali da se strah može i pobijediti.Helena Gutovski, 2.d

Književni susret s Ankicom Blažinović Kljajo bio je zanimljiv. Naučili smo što je sve potreb-no da bi nastala knjiga. Naučio sam da knjigu mogu pisati pisac i spisateljica. Crteže u knjizi crta ilustrator.

Tin Benko, 2.A

Bili smo u školskoj knjižnici. Tamo smo razgovarali o tome kako se zovu ljudi koji pišu knjige. Zatim nam je knjižničarka ispričala jednu priču po imenu Hrabri ma-čak koju je sama napisala. Priča je bila jako zanimljiva. Lucija Kelek, 2.A

Bili smo u školskoj knjižnici. Tamo smo razgovarali s književnicom Ankicom Blažinović Kljajo. Književnica nam je čitala priču koju je napisala. Priča se zove Hra-bra mačka. Jako mi se svidjela. Rado bih je opet proči-tao. Borna Cvitanović 2.A

Pripremile: Ivana Rešetar i Marija Mustapić

Na knjiženom susretu mi je bilo baš lijepo. Razgovarali smo o knjigama. Najviše mi se svidjelo kad je knjižničarka rekla da su knjige kao lijek. One nas opuštaju, a iz njih i nešto naučimo. Čuli smo priču o oblačiću i razgovarali smo o strahu.Bilo mi je jako zanimljivo jer ja volim čitati knjige. Učiteljica nam je prvi dan drugog razreda pročitala priču Ankice Blažinović- Kljajo. Rekli smo da nam je to najljepša priča do sada. Zbog toga smo imali i knjiženi susret. Na književnom susretu je bilo super. Pričali smo o strahu. Rekla sam da nama nešto može samo izgledati strašno, a zapravo i nije. Knjižničarka nam je pročitala priču o izgubljenom oblaku.Bilo mi je vrlo zanimljivo.

Laura Benko, 2.d

Književni susret s Ankicom Blažinović-Kljajo

U davna vremena kad su još Ivanovci imali svoj posjed u prigorskom kraju, čopor vukova vladao je šumama uokolo Planine Gornje uz potok koji nosi naziv „Vukov dol”. Kad su minula vremena mračno-

ga srednjeg vijeka, stanovnici tog kraja iskoristili su snagu vode Vukovog dola da im vrti kola

sedam mlinova i pravi brašno za kruh i kolače. Dolaskom struje i asfaltne ceste

mlinovi su ostavljeni nebrizi i zaboravu. Nakon više od pedeset godina nekori-štenja, obrasli bršljanom i skriveni u bazgi i lijeski, istrunuli su skoro svi.

Prije dvije godine stanovnici sela Planina Gornja, s njima i Ilona Boš-njaković učenica 2.d OŠ Brestje, osno-

vali su udrugu pod nazivom „Planinska družina”. Otkad udruga djeluje očistili

su četvrtinu potoka od glomaznog i sit-nog smeća, raskrčili i napravili prvu poučnu

stazu uz Vukov dol i obnovili dva mlina. U pla-nu hrabre družine je očistiti cijelo potočno korito u dužini od tri kilometra, napraviti još poučnih staza i obnoviti ostalih pet mlinova. Svi koji su ljubitelji pri-rode, starih običaja i starina mogu im se pridružiti.

Više informacija možete pronaći na facebo-ok stranici „Planinska družina”, a uskoro i na www.planinskadruzina.com

Ilona Bošnjaković, 2.d

Mlinovi (melini) Planine Gornje

U našoj blizini mnogo je prirodnih ljepota i kulturno- povijesne baštine koju nismo istražili ili je možda vidimo, ali ne primjećujemo. Na sreću, stanovnici Planine Gornje nisu željeli da njihovi mlinovi padnu u zaborav, a potok (p)ostane mjesto nagomilanog otpada i širenja zaraze.

Obnovljeni mlin. Podsjeća li vas na roman Družba Pere Kvržice?

Klik 3534 Klik

Književni susreti Naša baština

Već nekoliko godina naša škola ima odličnu suradnju sa SOS Dječjim selom Lekenik koja se ostvaruje nastupima naših učenika na svim njihovim važnijim manifestacijama i skupljanjem darova naših učenika za njihovu djecu uoči Božića i Uskrsa.

SOS Dječje selo Lekenik otvoreno je za djecu koja ne-maju adekvatnu roditeljsku skrb. U Lekeniku ima sto-tinjak djece koja žive u kućama sa svojim SOS mama-ma koje brinu o njima 24 sata dnevno, kao i sve druge mame. Osim mama, o djeci brinu i stručni suradnici, ravnatelj i voditelji brojnih aktivnosti koje djeluju u Selu. Jedna od najzanimljivijih aktivnosti u Dječjem selu je gluma i njihovi mali glumci postižu odlične re-zultate- nastupali su na ovogodišnjem Dječjem festiva-lu u Šibeniku, igraju u novom filmu Šegrt Hlapić, go-stuju na mnogim manifestacijama... Osim toga imaju odličan rock sastav koji je gostovao na našem Danu kulture i sporta. Drago nam je što smo ostvarili surad-nju sa SOS Selom i što možemo našim darovima barem malo uljepšati nečije djetinjstvo. Jer, važno je da ta dje-ca znaju kako nisu sama.

Ivona Vujić, 7. a

Projekt Kulturni četvrtak započeo je prije nekoliko godina u našoj školi s namjerom da roditeljima i javnosti predstavimo događanja i aktivnosti koje se ne mogu predstaviti na uobičajenim božićnim priredbama, Danu škole ili Danu otvorenih vrata škole.

Nakon male stanke, oživjeli smo naše Kulturne četvrtke glazbom i pjesničkim riječima vezanim uz određenu temu- lju-bav, Uskrs, dolazak proljeća, Majčin dan, domovinu, sjećanje na Vukovar....Tim koncertima glazbe i poezije naši učenici upoznavaju hrvatske i strane pjesnike i glazbenike, razvijaju osjećaj za umjetnost, javnim nastupom jačaju svoje samopo-uzdanje, a roditelji mogu uživati u dosti-gnućima svoje djece. I u kulturi, naravnoJ Idejna začetnica projekta je naša knjižni-čarka, prof. Ankica Blažinović- Kljajo, koja priprema recitatore, a kako se samo su-radničkim odnosom mogu postići dobri rezultati, u Kulturni četvrtak je uključena i prof. Nevenka Grbavac koja je odgovorna za glazbeni dio programa. Profesor Da-vid Kelčec i učiteljica Vesna Dukić svojim estetskim uređenjem uvijek daju velik doprinos ugođaju. Svaki puta postižemo sve bolje rezultate. Naporno vježbamo ponedjeljkom i srijedom. Naš trud uve-like cijene gosti koji nam zahvale velikim pljeskom. Vrlo smo zadovoljni jer se na svakom nastupu odazove se sve veći broj gledatelja.

Sve vas pozivamo da nam se pridružite na kulturnim nastupima svakog zadnjeg četvrtka u mjesecu.

Kim Jukić, Ana Krajina, Matilda Belaj, 6.b

Večeri poezije

i glazbe

Kao pravi prijatelji, uključili smo se u četvrto "Milenijsko čitanje bajki" SOS Dječjeg sela koje je započelo 24. studenog 2012.na sceni Društvenog centra Hermanna Gmeinera u Lekeniku, a 25. stu-denog na Trgu bana Jelačića u Zagrebu doživjela je svoju sjajnu završnicu pred mnogobrojnim Zagrep-čanima. Na zagrebačkom središnjem trgu umijeće u čitanju bajki pokazale su brojne osobe iz glumač-kog, estradnog i sportskog života- glumci Goran Grgić, Nataša Janjić, Jelena Perčin, Mirela Videk, pjevač Mile Kekin, producent Nikša Bratoš, redatelj Silvije Petranović..., a i naše učenice Lucija Lebo i Ana Ljubičić. Osim na hrvatskom jeziku, bajke su čitane i na starohrvatskom, hebrejskom, ruskom kao i sanskrit jeziku.

Lucija Lebo, 7. a

Milenijsko čitanje bajki

SOS Dječje

selo Lekenik

Glazbenici, pjevači i recitatori u očekivanju nastupa

Mateo Mrnjavac u glazbenom zanosu

Jesenski aranžman učiteljice Vesne

Pozivnice za Četvrtak

Ana i Lucija čitaju zbirku priča A.B. Kljajo, Meni je najbolje biti ja

Rockeri Napadači sluha gostuju u našoj školi

Klik 3736 Klik

Školska događanja Prijateljska suradnja

Janko i čarobni grah GRADSKO KAZALIŠTE ŽAR PTICA

Tata Lav i njegova sretna djeca DJEČJE KAZALIŠTE DUBRAVA

Što je poslovni sastanak?

Poslovni sastanak je kad svatko čita svoj prijedlog i kad ljudi pričaju. Borna CvitanovićTamo su ozbiljni ljudi koji se dogovaraju i imaju planove za svoj posao. Ivor CvitanovićJa mislim da je sastanak ozbiljan. I onda razgovaraju. Mateo GotalSvi sjednu za stol. I onda se dogovaraju što bi mogli napraviti. I još pričaju o nekim poslovnim stvarima. Lucija HunjakPoslovni sastanak je tamo gdje su ljudi ozbiljni. Luka IvančićNa poslovnom sastanku nekamo naši roditelji idu na put izvan Hrvatske u neku drugu zemlju. Nika Aurora Kranjec Ja mislim da na poslovnim sastancima šef kaže: Što je ovim ljudima? Vito KrističevićPoslovni sastanak je kad se puno ljudi skupi i razgovara o njihovom poslu. Lea Kršlović Poslovni sastanak je obavezan i bitan. Poslovni sastanak je dogovaranje. Luka NjavroJa mislim da je poslovni sastanak posao, neki posao, ali ne običan posao. Luka RendulićJa mislim o poslovnom sastanku da je to ozbiljna stvar za naš posao. Margareta StošićJa mislim da na poslovnom sastanku imaju kompjuteri i knjige. I mislim da onaj koji je glavni sjedi na čelu stola. Ivan Zadro

Bilo je jaaako smiješno!Predstava mi se svidjela zato što je bila zanimljiva i napeta. Od likova mi se najviše svidio Zelen Jura koji je bio naj-smješniji. SVEN KELEK, 2.A

Predstava na kojoj smo bili zove se Janko i čarobni grah. Predstava mi se jako, jako svidjela, zato što ima mnogo, mnogo smiješnih likova. Najviše mi se svidio Zelen Jura zato jer je jako, jako, jako smiješan.JAKOV ŠABIĆ, 2.A

Predstava mi se jako svidjela. Najviše mi se svidio div jer je velik, smiješan i strašan.LUKA RENDULIĆ, 2.A

Predstava na kojoj smo bili zvala se Janko i čarobni grah. Predstava mi se svidjela jer su likovi bili smiješni i dobri. Najbolji lik mi je bio Zelen Jura jer je pjevao pje-sme koje su mi bile smiješne. LUKA NJAVRO,2. A

Predstava mi se u nekim dijelovima svidjela, a u nekim ne. Svidio mi se Zelen Jura, a nije mi se svidio div. Zelen Jura mi se svidio zato što je Janku dao čarobni grah. IVOR CVITANOVIĆ, 2.A

Predstava na kojoj smo bili zove se Janko i čarobni grah. Predstava mi se jako svidjela zato što je jako zanimljiva. Najbolji lik mi je princeza Izabela jer jako lijepo pjeva. NIKA AURORA KRANJEC, 2.A

Predstava mi se nije svidjela jer mislim da je to pred-stava za malu djecu. Ipak od likova mi se najviše svidio Zelen Jura zato što je bio najzabavniji. BORNA CVITANOVIĆ, 2.A

Predstava se zove Janko i čarobni grah. Predstava mi se svidjela zato što je dobro pobijedilo zlo.Najviše mi se svidjela Izabela zato što je lijepo pjevala. LEA KRŠLOVIĆ, 2.A

2.10.2012. drugi razredi naše škole išli su u Kazalište Dubrava na predstavu Tata Lav i njegova sretna djeca. Autobus koji nas je vozio čekao nas je kod crkve. Kada smo došli tamo skinuli smo jakne i zauzeli svoja sjedala. Predstava nam se svidjela jer je bila smiješna i zabavna. Kad je predstava završila, slikali smo se na pozornici s glumcima i pogledali lutke - laviće.

Pred školu nas je doveo autobus. Kad smo došli bili smo sretni i zadovoljni.

Lora Šturlić-Tupek, 2.e

U kazališnoj predstavi Tata Lav i njegova sretna djeca tata je čuvao djecu, kuhao im, čistio i zabavljao se s njima. Mamaje puno radila, bila je poslovna žena. Če-sto je dolazila kući jako umorna jer je imala naporne poslovne sastanke.

A što je to poslovni sastanak odgovorili su nam učenici 2. A razreda ,,Mi, djeca s kolodvora Zoo" je biografska drama sni-

mljena prema istinitoj priči o Christiane Felscherinov, dvanaestogodišnjoj djevojčici koja se odaje drogi. Film je snimljen 1981. godine u Berlinu, a glavnu junaki-nju Christiane Felscerinov glumi Natja Brunckhorst.

Glavna junakinja Christiane Felscherinov živi s majkom u skromnom stanu u okolini berlinskog Gropiusstadta. Roditelji su joj razvedeni. Otac je alkoholičar, a majka je previše zaokupljena svojim životom i poslom. Christia-ne se u nedostatku roditeljske ljubavi okrenula novom životu. Htjela je tamo pronaći ono što joj je nedostajalo. Zakoračila je u mračni svijet droge, prostitucije i krađe. Tražeći ljubav i razumijevanje zarobila se drogom. Od mirne i povučene djevojčice, pretvara se u ovisnicu.

Film je snimljen tako da se svatko može uživjeti u nje-ga i shvatiti čest problem današnje mladeži. Nerijetke su scene u kojima nema razgovora, samo pogledi. Jedan pogled, a toliko je riječi bilo izraženo kroz njega. Iz tih očiju proizlazili su tuga, umor, bijeda i usamljenost. Po-ruka ovog filma je vrlo izražena i prisutna u svakoj sceni. Nitko ne može ostati ravnodušan na ovaj film. Pogle-dala sam ga preko deset puta i svaki put prođem kroz isti niz osjećaja. Svaki put se slomim kada vidim one oči koje me gledaju, kada vidim te osobe slomljene, krhke na podu. U filmu su nerijetko bile istaknute scene kada nisu imali novca za drogu, kada su se tresli i proživljavali muku. Svaki vrisak, svaki pad, izgledao je tako stvarno, tako bolno. Predozirani Christianeini prijatelji umrli u za-hodima kolodvora nisu nikog od njih opametili, ali mene su zgrozili. Prvi put kad sam gledala film, te sam dijelo-ve premotavala. Bili su tako stvarno prikazani. Gledajući film mogla sam osjetiti trnce kako prolaze kroz mene. Gotovo da sam osjećala njihovu bol kroz svaki pogled. Ovaj ću film pamtiti. Svaki put ga se sjetim. Svaki put se sjetim Christiane kada vidim neku neprisebnu osobu na ulici. Svatko bi ga trebao pogledati i promijenit će mu mišljenje o drogama i svim ovisnostima. Počet će više cijeniti život!

Matea Maloča 8.c

FILMSKI PRIKAZ Mi djeca s kolodvora Zoo

Paula Veža, 2. c

Klik 3938 Klik

Kazalište i film Kazalište i film

RijekaDanas poznat kao

Rijeka, grad na sje-vernoj obali jadran-skog mora nekad je bio znan kao "Rika Sv.Vida". Prognan od Dioklecijana, sv.Vid umro je bačen u vrelo ulje. Ikonogra-fija ga prikazuje kao mladića u kotlu s pal-mom, katkad s lavom ili gavranom.

Lucija Lebo, 7.a

Zaštitnicihrvatskih gradova

SVECI

Majka Božja od Kamenitih vrata

Kip sv. Mihovila na šibenskoj katedrali

Sv. Bono

Sv. Antun Padovanski

Vitraj sv. Vida u RijeciKip sv Kvirina Sisačkog u Nizozemskoj

Čak 87% hrvatskog stanovništva su katolici. Među mnoštvom svetaca izabrani su zaštitnici pojedinih gradova i naroda. Zaštitnik Hrvatske i Hrvata je sv. Josip.

Božja pomoć

Dragi Bože, molim te da u novoj 2013. godini pomo-gneš bolesnima, siromašnima, usamljenima i žalosni-ma. Bože, bolesnima daj snage da ozdrave! Molim te, Bože da siromašnima daš dovoljno novca za normalan život. Molim te da usamljenima pošalješ nekoga tko će ih podržati u životu i da žalosne razveseliš i ojačaš. Hva-la ti, Bože!

Borna Šnjarić, 2. c

Moja molitva

Dragi Bože, čuvaj moju obitelj. Čuvaj sve vjernike, kato-like i kršćane. Čuvaj siromašne, žalosne, bolesne Neka siromašni imaju hranu, vodu, toplinu, njegu Čuvaj cijeli svijet. Amen.

Ema Ilić, 2. c

Dragi Bože! U 2013. godini prijateljima želim puno uspjeha, zdravlja i petica. Obitelji želim da bude dobra prema meni i da se ja i brat više ne svađamo. Sebi želim isto puno zdravlja, sreće, veselja i petica, a bolesnima da ozdrave.

Jan Mažar, 2. c

Dragi Bože, želim u ovoj godini da se ne svađam s bra-tom i molim te da moja baka ozdravi. Molim te da svi nezaposleni nađu posao, a siromašni da pronađu kuću, novac, hranu i odjeću. I Bože, neka na cijelom svijetu svi budu zdravi! Hvala ti za sve!

Ana Zadro, 2. c

Dragi Bože, hvala ti što mi je prošla godina bila tako li-jepa, vesela i radosna. U ovoj godini želim da bude još ljepše, veselije i radosnije. Želim da bolesni ozdrave, nezaposleni dobiju posao, usamljeni pronađu prijatelje i da žalosni budu sretni.

Ivan Jakovljević, 2. c

U ovoj godini želim pomagati drugima. Svojoj obitelji želim puno, puno dobrote, veselja, ljubavi i da pomaže siromašnima. Nezaposlenima želim da se zaposle, pa da budu sretni. Bolesnima želim da ih netko posjećuje i da ozdrave. Usamljenima želim da imaju prijatelje.

Nika Zadro, 2. c Dragi Bože, puno ti hvala što sam bio drugi strijelac tur-nira. Molim te da mi se to ponovi. Molim te da moji u obitelji uvijek budu radosni i sretni. Molim te da moji prijatelji uvijek budu dobri kao i dosada. Bolesnima daj da ozdrave, a nezaposleni da nađu posao.

Mihael Škrapec, 2..

Bože, usliši naše molitve

Pohod nemoćnim osobama

U ponedjeljak 17. prosinca prigodom Božića zajedno s vje-roučiteljicom Cvitanović posjetili smo nekoliko bolesnih i nemoćnih na području Brestja. Prvu smo pohodili gospođu Katarinu koja nam je u razgovoru poručila da uvijek budemo pošteni i da čuvamo okoliš te da je sve oko nas naše i da smo za sve što učinimo odgovorni. Posjetili smo i bolesnog mladi-ća te gospođu u invalidskim kolicima, ali usprkos tome jako je kreativna i bavi se ručnim radom, a svoje radove nam je i pokazala. Obišli smo i dječaka Antonija koji živi s majkom. Do svoje osme godine.bio je zdrav, ali nakon cijepljenja po-lako je postajao nepomičan. Njegova mama nam je rekla da liječnici ne znaju zašto mu se to dogodilo i poručila nam je da budemo sretni zato što smo zdravi. U zadnjoj obitelji koju smo posjetili bio je gospodin u invalidskim kolicima. Lijepo su nas ugostili i bilo je lijepo družiti se s njima. Bile smo žalosne kad smo vidjele sve te bolesne ljude, ali ujedno i sretne što smo ih posjetile i čestitale im Božić. Nadamo se da smo ih obradovale svojim posjetom.

Ema i Nina Smojver, Viktorija Šturlić – Tupek, 6. d

Grad Zagreb

Zaštitnica našeg glav-nog grada je Majka Božja od Kamenitih vrata.Slavi se 31.svibnja.Taj je dan ujedno i Dan grada Za-greba. Slika Majke Božje nađena je neoštećena nakon velikog požara koji je izbio 31. svibnja 1731. godine na Gornjem gra-du, a hrvatski kardinal Franjo Kuharić Majku Božju je proglasio zaštit-nicom grada Zagreba 31. svibnja 1991. godine.

Sisak i otok Krk

Sv. Kvirin postao je za-štitnik Siska i otoka Krka 1627. godine.Propovije-dao je na Siciliji, gdje je i ubijen jer se nije htio odreči svoje vjere. Nje-gove posljednje riječi bile su: „Sad tek u pravom smislu izvršavam svoju svećeničku službu, kad ću samoga sebe prinijeti za žrtvu Bogu.”

ŠibenikSv. Mihovil, zaštit-

ni policajaca,vojnika, padobranaca, borbe-nih pilota i radiologa ujedno je zažtitnik našeg grada Šibeni-ka. Njegov blagdan slavimo 29. rujna.Sv.Mihovil svetac je u sve tri najraspro-stanjenije vjere na svijetu, kršćanstvu, židovstvu i islamu.

Vukovar

Sv.Bono bio je progoni-telj kršćana i rimski voj-nik, sve dok nije upoznao papu Stjepana I. Pokrstio se i obratio. On je svetac zaštitnik grada heroja Vu-kovara.

KninSv.Antun Padovanski za-

štitnik je budućih majki, siromaha, propovjednika, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, iz-gubljenih stvari, pošte i bro-doloma.Uza sve to zaštitnik je i jednog od najrazore-nijih gradova u domovin-skom ratu, Knina. Legenda kaže da je Antun ostavio svjetovni život te stupio u red Svetog Franje. Umro je u Padovi gdje počivaju nje-govi ostatci, a prema tome je dobio i naziv Padovanski.

Sveti JosipZAŠTITNIK HRVATSKE I HRVATA

Klik 4140 Klik

Duhovne stranice Duhovne stranice

Brave Americans Who Changed The World

excerpts from the PowerPoint Presentation by Tea Barić & Ana Gadže 7.c

Henry Ford- built his first car (1893.) Charles Lindbergh- flew across the Atlantic (1927.) Robert Oppenheimer- developed the world`s first atomic bomb (1943.-1945.) Martin Luther King - fought for the rights of black people (`50s and `60s) Neil Armstrong - the first man on the moon (1969)

Henry Ford was an Ame-rican industrialist, the founder of the Ford Mo-tor Company and also inventor of first car.The Ford Model „T” is an automobile that was produced by Henry Ford's Ford Motor Com-pany from September 1908 to October 1927. It was very slow and not attractive at all. It`s pri-ce was 1200 $. It could reach the speed of 64-72 km/h. That was the fastest drive of the time.

Charles Augustus Lin-dbergh was an Ameri-can author, inventor and explorer. In 1927 he flew across the Atlantic. Early in the morning on May 20, 1927 Charles A. Lindbergh from St. Johns, Newfoundland, headed out over the Atlantic, brave enough to use only a magnetic compass and luck to na-vigate toward Ireland. When he landed, less than 34 hours after his departure from New York, Lindbergh became the first person to fly solo across the Atlantic Ocean.

Julius Robert Oppenhe-imer was an American physicist and professor of physics. He is often called the "father of the atomic bomb" because he developed the first nuclear weapon. The first atomic bomb was detonated on July 16, 1945, in New Mexico. Later, however, he was against atomic bombs.

He said: „When you see something that is tech-nically sweet, you go ahead and do it and you argue about what to do about it only after you have had your technical success. That is the way it was with the atomic bomb. Now, I have be-come Death, the de-stroyer of worlds."

”I have a dream that my four little children will one day live in a na-tion where they will not be judged by the color of their skin, but by the content of their charac-ter. „

”I Have a Dream „spee-ch is a 17-minute public speech delivered on Au-gust 28, 1963, by Martin Luther King, in which he called for racial equality and an end to discrimi-nation.

Neil Alden Armstrong was an American astro-naut and the first person to walk on the Moon. He was also an aerospace engineer, test pilot, and professor.At the bottom of the ladder, Armstrong said "I'm going to step off the ALM now" (referring to the Apollo Lunar Mo-dule). He then turned and set his left boot on the surface at 2:56 July 21, 1969, then spoke the famous words

"That's one small step for man, one giant leap for mankind.”

A lot of pupils (particularly girls!) in our school like to be called One Directioners or ODs. That is the official name for One Direction fans. This page is dedicated to them.

One Direction - The Raising Of Stars

One Direction is a British-Irish boy band consisting of members Niall Horan (18), Zayn Malik (18), Liam Payne (18), Harry Styles (17) and Louis Tomlinson (19). The boys met at the TV program The X-Factor. At first, they entered as solo candidates but Simon Cowell decided to form a group and the boys were put together to form the band. One Direction finished the program in the third place. After The X Factor, the group signed a record contract with Syco Music.

One Direction's debut single "What Makes You Beautiful" was released on September 11, 2011. It peaked at #1 on the UK Singles Chart. Their second single, "Gotta Be You", was released on November 13, 2011. It was followed by their debut album Up All Night on November 21.

Some curiosities about the boys: Before joining One Direction, Harry was a lead singer in a band called White Eskimo. Liam auditioned in 2008 to The X Factor when he was 14 and he reached the judges’ house but Cowell thought he was not ready for the competition and asked him to come back in two years. He came back and Simon was very happy with his improvement. Zayn is a Pakistani descent. Niall is the only Irish in the group; all the other boys are British.

Do the quiz and check how much you know about OD!1. What members have the same age?2. How is the oldest in the band?3. How is the youngest?4. What is the name of the first CD of the band?5. Who participated in The X-factor in 2008?6. Who is the only Irish in the band?7. Who is of Pakistani descent?8. What is the name of the first single of the group?9. What is the name of the song to reach the #1 position in the UK chart?

Klik 4342 Klik

Do You Speak English? Do You Speak English?

This academic year, our school has joined the e-Twinning community - The community for schools in Europe, which is the free and safe platform for tea-chers, students and schools to connect, develop colla-borative projects and share ideas across Europe. The-re are 184072 Teachers, 25742 Projects and as many as 98325 Schools involved. Primary school Brestje is proud to be one of the participants in the project.

Under the guidance of Ms Banko, the English teacher, around 50 students from the 7th grade are eTwinners or members of the e-Twinning project, called „Solida-rity and tolerance!” The founders of the project are Mr Thomas Boulliers, an English teacher from Greece, and Ms Gurcan Erden, an English teacher from Turkey, who, collaborating with Ms Tihana Banko, set up the project as a health education project in an effort to help students accept themselves, their classmates and comprehend the necessity of coexistence and mutu-al support within class and even outside school. This project is an attempt to acknowledge the principles of tolerance as set by UNESCO and the importance to be supportive and understanding with each other.

The first project activity was the Poster and Logo Contest, where 67 drawings representing the qualiti-es of peace, love, solidarity, tolerance and the spirit of Ubuntu have been submitted. The drawings were made by students from Greek, Croatian and Turkish sc-hools involved in the project,

Ove se školske godine naša škola uključila u e-Twinning zajednicu – virtualnu zajednicu za škole u Europi, u obliku besplatne i sigurne platforme za uči-telje, učenike i škole, koje tim putem rade na zajed-ničkim projektima i razmjenjuju ideje diljem Europe. Registrirano je 184072 učitelja, 25742 projekata i čak 98325 škola. Osnovna škola Brestje ponosno se priključila sudionicima projekta.

Pod vodstvom prof. Banko, učiteljice engleskog jezi-ka, oko 50 učenika sedmih razreda postali su eTwinner-si ili članovi eTwinning projekta, pod nazivom SOLIDAR-NOST I TOLERANCIJA. Osnivači utemeljitelji projekta su prof. Thomas Boulliers iz Grčke i prof. Gurcan Erden iz Turske, koji su, u suradnji s prof. Tihanom Banko, za-mislili ovaj projekt kao projekt zdravstvenog odgoja kojem je za cilj pomoći učenicima da prihvate svoje razredne kolege i uvide nužnost koegzistencije i među-sobne podrške prvenstveno unutar razreda i škole, ali i izvan učionice. Taj je projekt pokušaj primjene principa tolerancije kako ih je definirao UNESCO i pokušaj da učenici shvate koliko su važni međusobno razumijeva-nje i međusobna podrška.

Jedna od prvih zajedničkih aktivnosti projekta bio je natječaj za poster i logo projekta. Učenici iz zemalja su-dionica (Grčke i Turske) predali su ukupno 67 crteža koji ilustriraju kvalitete mira, ljubavi, solidarnosti, toleran-cije i duh Ubunt-a.

UBUNTU: "I AM WHAT I AM BECAUSE OF WHO WE ALL ARE."

e-Twinning project „Solidarity and tolerance!”

I Osnovna škola Brestje dio je međunarodne zajednice škola, koje zajedničkim snagama rade na poboljšanju kvalitete odgoja, obrazovanja i života uopće.

UBUNTU je staro-afrički etički kodeks, koji utjelovljuje univerzalne vrijednosti čovječnosti i nadilazi okvire vjera ili nacija. Ubuntu je dijeljenje, poštivanje, opraštanje, shvaćanje, solidarnost, mir, razumijevanje, harmonija i jedinstvo postojanja. To je temelj svake kulture i nacije i temelj svakog vjerovanja, bez obzira na geografske odrednice. CItat koji najbolje utjelovljuje duh Ubuntu-a jest:

”Ja sam to što jesam zbog toga što smo svi mi!”

We are proud to present the winning drawing, made by our own IVAN VRKIĆ, class 7.e.

Na eTwinning portalu otvorile su se i druge mogućnosti za komunikaciju na engleskom jeziku. Ne mora sve biti moderno, ima nešto i u staromodnoj komunikaciji pismima. Englezi ih zovu "snail mail” ili puževa pošta, jer za razliku od e-pošte, koja dolazi u minutama, „puževa pošta” (naročito iz druge države) kreće se zaista puževim korakom. Tako su učenici 7d razreda gotovo mjesec dana željno iščekivali pisma svojih vršnjaka iz Češke Republike i stalno zapitkivali „Have our letters arrived yet?” A kada su konačno stigla pisma, jedva su dočekali da ih pročitaju i odgovore. Donosimo nekoliko pisama:

Puževa pošta

Klik 4544 Klik

Do You Speak English? Do You Speak English?

LUDOST I

HRABROST

2013. godina

Svi mi znamo kako je izgledala protekla godina nas modnih amatera. Najatraktivnije su naravno bile hlače svih mogućih žarkih boja. Drugo mje-sto zauzimali su ice watch satovi, također svih mogućih žarkih boja. Nakon njih, tu je bio i ta-man ten zbog kojeg se zasigurno Michael Jack-son okrenuo u grobu. Pred kraj ove naše godine ostao je mali postotak ljudi s tamnim tenom, pa su se stvari okrenule naglavačke. Počele su se nositi dugačke, prevelike veste te tamnozelene i crne hlače. Također, tu su se pojavili (pre)dugački šalovi, većinom print životinjske kože u čemu se tigar našao kao kralj (žalimo lava). Možda vam se čini da je prošla godina bila luđačka, ali to vam se ipak samo čini. Ako mislite da ste napokon odah-nuli i da će ove godina moda biti više klasičnija, pripremite se da primite tužnu vijest.

POP KULTURA

Ukoliko ste zbog naslova pomislili da okolo mo-rate lutati sa slušalicama u ušima, glasno pjevati pjesme Justina Biebera ili P!nk, u krivu ste. Ovaj put, ove veličanstvene godine, na vrata je (pono-vo) zakucala pop kultura odijevanja. Sigurna sam da se sada pitate: „Pa kako ponovo, kada je prije uopće bila?”. Veliki se prasak pop kulture odje-vanja dogodio 60-tih godina. Tada to nije bilo samo odijevanje, bila je to masovna kultura. Ona je ujedinjavala televiziju, reklamiranje, bilborde (ogromne natpise), filmove, časopise te poste-re. Krenula je luda atrakcija fluorescentnih boja,

kombiniranja različitih (nepovezanih) boja te ra-znih geometrijskih likova. Ta kultura se nastavila i 80-tih godina. A, sad je red i na naše doba. No, naravno, ove godine sve će biti još luđe nego pri-je. Biti ćete zaslijepljeni reklamama tigrastih štikli s kombinacijom haljine oblika kvadra s crveno-plavim trokutićima. Majicu duginih boja ove ćete godine odlučiti kombinirati s tigrastom suknjom. Za bilo kakva slavlja otvorit ćete samo šampa-njac ružičaste boje. Kada idete u kino, jest ćete samo kokice u boji. A kao frizuru naravno da ćete odabrati „bob”. Iako ćete čuti razne preporuke časopisa i televizijskih emisija, ja bih vam iz či-ste dobre namjere te brige za zdravlje vaših i inih očiju, preporučila da obrve ne bojate u bilo ka-kve pastelne boje. Ukoliko ste se upravo odlučili postati sljedbenik ovog stila, sasvim vas razumi-jem, oduvijek ste htjeli postati gusarski skakavac.

ZAKLJUČAK:

Ove godine vrijeme je da plešete uz vlastiti ritam. Konačno ste slobodni loviti u krug vlasti-ti rep, plesati valcer uz folklornu glazbu. Ova je godina u kojoj možda sami postanete svoj GPS i isporobate nikada probano. Ako vam je životni san oduvijek bio da izgledate kao krotitelj lavova priža vam se genijalna prilika! Razvalite na sceni ludosti, budite hrabri jer je upravo za to (nadam se) konstruirana ova godina! Ali, ako se još uvijek držite „normalnog”, klasičnog stila, u potpunosti se slažem s vama.

Pripremila: Ana Ljubičić,7. a

Moj pas i jaZovem se Eva Veselić i imam devet godina. Živim u Brestju i idem u 3. c razred.Pas je moja omiljena životinja i oduvijek sam ga željela imati. Proljetos sam kod bake, u Svetoj Mariji u Međi-murju, upoznala dva psa lutalice. Neki zločesti ljudi su ih ostavili na ulici. Bili su gladni i žedni, a ja vrlo tužna. Počela sam ih hraniti.Oni su mi se svaki dan veselili i mahali repićima. Jako sam ih zavoljela. A onda, otišla sam na more. Baka mi je javila da je žuti pas udomljen.Kad sam se vratila s mora, mama, tata i ja odlučili smo udomiti bijeloga psa. Dala sam mu ime Yuri. Okupali smo ga i odveli veterinaru. Dobio je ogr-licu. Od tada je on moj pas. Svaki dan se igramo i vodim ga u šetnju. Volim svoga psa! Moj pas Yuri i ja vas puno pozdravljamo.

Eva Veselić, 3.c

Pjesma o ljubavi Ljubav je crvena, Ljubav je slatka, Ljubav je rumena, Ljubav je laka.

Ljubav nema granica. Ljubav je poput sunca.

Ljubav je topla, Ljubav je mala.Ljubav je i kad ti kažu Hvala.

Leonarda Žeravica, 3.c

Sjećanje na ljetoKad je ljeto, Svi se vesele.

Ljeto nije jesen koja donosi kišu,Rugobe mrak.

Ljeto donosi Sreću i veselje.

Ivan Crnković, 3.c

UsneUsnama se ljubi,a i glas se gubi.Usnama riječi izgovaramo,a ponekad i varamo.Ponekad izgovaramo grijeh, a ponekad i pravi smijeh.

Klepetan i MalenaKlepetan je Malenu u srcu nosio,vratio se s juga i ponovno ju zaprosio.Njihovoj sreći nije bilo kraja, uskoro se u gnijezdu čulo mladih ptića graja.U njihovu gnijezdu ima rajazato što ih ljubav spaja.

Petra Grilec-Đorđijevski, 4. C

Eva i ljubimac Yuri

Moja prva petica Bilo je to u drugom polugodištu prvoga razreda. Rje-šavali smo listić iz matematike. Učiteljica je rekla da će to biti prva ocjena koju će upisati u imenik. Uzeo sam listić i počeo rješavati zadatke. Iako mi se zadatci nisu činili teški, bio sam jako uzbuđen. Zazvonilo je za kraj sata. Otišao sam kući. Jedva sam čekao sutrašnji dan. Drugi dan učiteljica Jasna dijelila je listiće. Podijelila je svim učenicima, a zadnji listić bio je moj. S uzbuđe-njem sam pogledao listić i ugledao napisanu peticu. Bila je to „čista” petica! Bio sam sretan. A mama, mama je bila oduševljena! Uvijek ću se sjećati te prve petice.

Marin Bukal, 3.c

Klik 4746 Klik

Ah, ta moda! Literarne stranice

Moj put na mjesecDošao je i taj dan. Putujem u svemir. Na Mjesec. To mi je životni san. I napokon se ostvaruje. Ja sam znanstvenica pa put ne plaćam. Idem istražiti ima li tamo života. Ula-zim u raketu, stavljam kacigu, spajam na odijelo bocu s kisikom i vežem sigurnosni pojas. Mislim jedan trenutak na mamu, jedan na tatu i trenutak na seku. Polijećemo! Let je dug i brz. Put je neizvjestan. Nemam što raditi, ali zato imam vremena za razmišljanje. Mislim, mislim… Ah o čemu, ili bolje rečeno, o komu bih mogla razmišljati...... E, sad sam se sjetila! Super tema za razmišljanje. Moja seka! Moja voljena sestrica Magdalena danas na faksu piše kolokvij pa se nismo mogle pozdraviti jer sam ujutro otišla prije nje. Prava šteta. A ja svoju sekicu volim najvi-še na svijetu. Dobro! Dosta razmišljanja o seki. Rasplakat ću se. A mama, moja voljena mama, jako se zabrinula za mene da je problijedila kao papir. Dobila je visok tlak od brige pa su joj se na obrazima i ispod očiju pojavile crvene pjegice.A moj voljeni tajo! On je sinoć mijenjao žarulju u kuhinji (dobro da ga je mama pustila unutra jer ona niko-ga ne pušta u kuhinju). To je njen teritorij. Tako ona kaže. Tata je držao žarulju, a ona mu je pukla u ruci. Prejako ju je stisnuo od brige za mene pa sad nosi zavoj jer se pore-zao. Sve ih tako volim. Sad i mene hvata briga hoću li doći živa kući? E, pa ja imam svog Boga i On neće dopustiti zlu da pobijedi. Sigurna sam. Prestaju razmišljanja i preplav-ljuju me osjećaji,kao da se budim iz sna. Ljudi moji, sletjeli smo na Mjesec! Izlazim iz rakete ne vje-rujući. Govorim sama sebi: „Ovo se stvarno događa, ovo se događa.” O moj Bože! Noge mi podrhtavaju. Stojim na zadnjoj stepenici. Mislim...U redu, spremna sam, zako-račit ću. Vrisnula sam: „Ja stojim na Mjesecu!” Opustila sam se. Razmišljam o onoj poznatoj izreci: „Malen korak za čovjeka, a velik za čovječanstvo.” Što to uopće znači? Neću razmišljati,moram istraživati. Malo sam skakala, zabola zastavu i polako se naviknula na Mjesec. Čekajte! Čujem neke male, sitne, šaputave glasiće. Okrenula sam

se. Nećete vjerovati što sam vidjela iza sebe- svemirce. Ni-sam vjerovala svojim očima. Izgledali su jako prestrašeno. Rasplakali su se. Smirila sam ih i rekla im da se ne boje. Prestali su plakati. Upoznala sam se s njima. I samo da znate uopće ne izgledaju kako ih mi zamišljamo. Izgledaju kao štene samojeda i govore kao ljudi. Doveli su me do svog grada koji je bio pun velikih bijelih cvjetova. Nazva-la sam ih Čupavcima. Dakle, Čupavci su mi rekli da su se rodili u tim cvjetovima i da svaki ima svoj cvijet. U tim bi-jelim ljepotanima oni spavaju. Slijedilo je moje zanimljivo pitanje: „Čime se hranite?” Rekli su mi da svoje malene glavice stave u tučak cvijeta i napiju se nektara. Također su mi rekli da nektara uvijek ima i da im je on i hrana i piće. Grad im je prekrasan. Na sve strane rastu prekrasni bijeli cvjetovi, a između njih skakuću mali Čupavci s veli-kim trbuščićima. Posebno sam zapamtila da tamo nema smeća. Svi čuvaju Mjesec i jako ga vole. Rupe na Mjesecu su jezera ljubavi puna crvene vode u kojoj plivaju srebrne ribice, a svaka po sebi ima sitna srca. Pozdravila sam se sa svim Čupavcima i otišla u raketu. Vratila sam se na naš plavi planet Zemlju. Zagrlila sam mamu i tatu, poljubila seku koja mi je šapnula da je polo-žila ispit i dobro napisala kolokvij. Sve sam ispričala svojim voljenima i dobila zlatnu medalju u obliku Mjeseca. Sada znam što znači ona rečenica. I ja sam napravila maleni korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo.

Matilda Belaj, 6.b

Zašto me nitko ne razumijeSvako dijete prolazi kroz razdoblje odra-stanja, odnosno u pubertet. U tom se raz-doblju često sukobljavamo s našim rodi-teljima. Svakog dana kad dolazim iz škole, roditelji mi postavljaju ista pitanja. Pone-kad mi je drago što, usprkos svojim poslov-nim obvezama imaju vremena i za mene.Odrasli ne razumiju naše mladenačke pro-bleme. Govore nam da smo otresiti i da se ne znamo ponašati. Mi samo želimo ima-ti malo slobode i želimo da shvate da ni nama nije lako.U posljednje vrijeme često se svađam s roditeljima.Ponašaju se prema meni kao prema malom djetetu.Kada me kore, osje-ćam njihovu uzvišenost i moć u glasu.to me najviše smeta kod njih. Naši razgovori često završe teškim riječima koje su poslje-dica njihovog zaštitnićkog stava. Najčešće mi je žao zbog onoga što sam rekao, ali ne mogu se kontrolirati. Upravo je to problem mojih vršnjaka i mene, što ne možemo kontrolirati emocije. Volim svoje roditelje najviše na svijetu, no naše su nesuglasice najveći problem. Svaki će roditelj na druga-čiji način pristupiti svom djetetu jer ga on najbolje poznaje te će mu uvijek pokušati pomoći. Različita mišljenja i problemi zbog ocjena često su uzrok velikih sukoba.Mi bismo također htjeli živjeti u miru i skla-du, bez svađa.Odrasli i mi, djeca, smo dva različita svije-ta. Moći ćemo razumjeti svoje roditelje tek kad odrastemo i postanemo roditelji. Tada ćemo shvatiti njihovu ljubav i potrebu za stalnom zaštitom.

Tin Rosan, 8.b

Znaš li da znam?

poruka svih žrtava

Vjeruješ lida još uvijek vjerujem

da ti je žao?

Osjećaš lida još uvijek želimzajedno s tobom

sanjati?Opet sjati

pod onim istim oblacima.

Znaš li da znamda ti je teško?

Znam. Osjećam.

I zato,kada hodaš,

hodaj umjesto mene.Kada mirišeš,

čini to za mene.Kada pjevaš,

pjevajkao da pjevam

Ja.

I sjeti se.I ja bih danas

hodao istim ulicama.Trčao livadama.

Svirao neke nove pjesme.Volio!

Oprostio sam ti.Zovem te.

Čuješ li da te zovem,svaki dan,

ispod onog sunca?

Vidiš li da vidimda bi i ti htio

da sam s tobom,sada,tu?!

Ana Ljubičić, 7.a

Klik 4948 Klik

Literarne stranice Literarne stranice

Sastavak o zamišljenom događaju – poplavaSrijeda je ujutro. Budi me jaki pljusak i grmljavina. Spremam se i odlazim u školu. Dolazim u uči-onicu koja je puna galame i dječjeg žamora. Zvoni!U učionicu ulazi učiteljica. Na njezinom licu odmah primjećujemo zabrinutost. Rekla nam je da je u školi pukla vodovodna cijev. Sad smo i mi bili zabrinuti i uplašeni. Učiteljica nas je umirila rekavši nam da će sve to naš domar riješiti. U tom trenutku čuli smo glas upozorenja preko školskog razglasa: „PAŽNJA, PAŽNJA! MOLIMO SVE UČITELJE I UČENIKE DA NAPUSTE SVOJE UČI-ONICE!” U učionici je nastala panika. Učiteljica je pokušala otvoriti vrata, ali se ona nikako nisu mogla otvoriti. Voda je prodirala kroz vrata i zidove! Kroz prozor smo ugledali domara kako nosi dugačke ljestve. Učiteljica je otvorila prozor i počela ga dozivati. Sav uzbuđen i uspuhan, domar je naslonio ljestve na prozor. Uskoro smo počeli silaziti ljestvama – najprije djevojčice, zatim dje-čaci i na kraju učiteljica. Kad smo sišli, učiteljica nas je prebrojala i vidjela da nema Mirne. Domar je krenuo po nju. Pronašao ju je kako stoji na klupi i tiho jeca. Kad smo ih opazili, bili smo jako sretni. U taj čas smo čuli da netko viče da se odmaknemo jer se škola potaplja. Uplašeni i tužni gledali smo kako se škola urušava. U daljini smo ugledali mokrog ravnatelja kako sav ponosan ide prema nama s kliještima u ruci. Rekao je da je uspio zatvoriti sve ventile i da ne brinemo jer će se škola brzo obnoviti. Svi smo se radovali, osim nekih učenika iz osmog razreda. Uvijek će mi u sjećanju ostati ovaj uzbudljiv dan!

Barbara Vidović, 4.d

Zašto me nitko ne razumijeSvijet mladih teško se može razumjeti. U školi se uvijek nešto događa. Puno je ogovaranja, loših ocjena, opomena, pa čak i ukora.Ljubavni problemi uvijek su tu, negdje oko nas. Oni okupiraju i ne odlaze iz naših misli. Mladi imaju potpuno drugačije stajalište od roditelja, pa zbog toga dolazo do čestih svađa koje završavaju kaznama.Eh... sve se to meni događa.Jako sam visoka i mršava, barem tako drugi kažu. Za sebe mislim da sam debela i ne osje-ćam se ugodno u svome tijelu. Imam kovrčavu bujnu kosu koja mi se nikako ne sviđa jer izgledam pomalo raščupano. Sretno sam zaljubljena i sve informacije o simpatiji bilježim u dnevnik tajni. Imam tri najbolje prijateljice koje su uvijek za mene iako se znamo posvađati oko sitnica. No i to je dio prijateljstva. Roditelji i dva brata su moja druga polovica. Oni su mi inspiracija u životu i bez njih život ne bio bio moguć. S njima se odlično slažem. Naše, rijetke svađe, završe toplim zagrljajem i šalicom čaja. Kada dobijem lošu ocjenu gubim nadu i nitko me ne može razumjeti. Zbog škole uvijek neki problemi. Jedan problem ode, drugi dođe. Ljubav? To je sasvim druga priča. Sviđa mi se jedan dečko koji me svojim pogledima začara-va. Mnoge cure su zaljubljene u njega i međusobno smo konkurencija. Ja nemam dovoljno samopouzdanja i jako sam sramežljiva. Prijateljice mi uvijek kažu neka se ohrabrim i svaki dan si dodam kompliment koji mi pristaje. To mi sigurno može pomoći. To je ukratko moj svijet sitnih, ali meni važnih problema. Mi, djeca, trebamo uživati u dje-tinjstvu i ne zamarati se sitnicama.

Patricija Primorac, 8.b

Klik 5150 Klik

Literarne stranice Literarne stranice

Neobično pecivo Jutro je. Došla sam do prozora i na njemu ugledala nešto neobično. Nisam znala što je to. Kad sam bo-lje pogledala, prepoznala sam malo pecivo. Jako sam se začudila što to pecivo radi na mom prozoru. Uzela sam ga i odnijela k mami u kuhinju. Mama ga je stavila na tanjur. Od-nijela sam ga nazad u svoju sobu. Igrala sam se s tim malim pecivom koje je postajalo sve veće. Netko je pozvonio na vrata. Bila je to moja prijateljica Kika. Uvela sam ju u sobu i htjela joj po-kazati pecivo. Ali, peciva više nije bilo na tanjuru. Gdje je nestalo?Ništa mi nije bilo jasno. Kika me je čudno gledala. Odlučila sam joj sve ispričati. Budilica je zazvonila, skočila sam iz kreveta. Bilo je vrijeme za školu. Na putu do škole razmišljala sam o neobičnom pecivu koje je te noći došlo u moj san.

Ana Baran, 3.c

Pobjegla su mi slovaJednoga lijepog sunčanog dana pisao sam domaću za-daću. Dogodila se katastrofa. Slova su počela bježati. Ipak sam nekako napisao zdću i odnio je mami da pre-gleda jesm li svda napisao točku.Mama je rekla da ju zzm, da to nije nikakva zadaća i da se vratim kad je dobro npšm.Ja sam zadaću pisao i pisao, ali slova su sve više bje-žala. Više ih uopće nisam mogao uloviti. Odlučio sam krenuti u potragu za njima. Tražio sam ih i tražio: is-pod kreveta, u kutiji, u kupaonici... Mama me zezala da slova bježe jer ne stavljam točke. Na žalost, mama je bila u pravu.Slova su mi se na kraju smilovala i vratila se u biljež-nicu. Od tog dana više nikad nisam zaboravio točku.

Borna Šnjarić, 2. C

Oslobođenje generalaBio je petak, 16. 11. 2012. Uključila sam televizor i vidjela ponosna lica generala Ante Gotovine i Mlade-na Markača. Nakon njihovog višegodišnjeg boravka u zatvoru u Haagu te suđenja, danas je trebala biti do-nesena konačna presuda.Uskoro je sudac pročitao: „Nisu krivi!” Shvatila sam da ih je sudac oslobodio svake krivnje. Bila sam pre-sretna.Otišla sam baki. Baka je gledala dnevnik. Pričali su o oslobođenju generala i pokazivali ljude iz raznih kraje-va Hrvatske kako se vesele i plaču od sreće. „Konačno da na dnevniku pričaju o nečem lijepom”, pomislila sam. Baka mi je pričala o Vukovaru i o Domovinskom ratu, o tome kako su se Hrvati borili da obrane svoju domovinu. Baka je molila krunicu i zahvaljivala Bogu radi oslobođenja generala. Kasnije, kada su moji roditelji došli kući, gledali smo misu zahvalnicu i sve je bilo lijepo i radosno. Bili smo jako ponosni na svoju domovinu.

Ana Kovačić, 4.d

Jednog popodneva saznao sam da ću upoznati Luća. Bio sam uzbuđen, imao sam tremu i skoro sam odustao. Ipak, sku-pio sam hrabrost i s loptom pod rukom krenuo... Kad sam ugle-dao svog omiljenog nogometa-ša, srce mi je lupalo sto na sat.Pružio mi je ruku i pitao me kako sam. Pitao me igram li nogomet. Odgovarao sam dršćućim glasom i crvenog lica. Rekao mi je da moram puno trenirati kako bih postao vrhunski nogometaš. Upijao sam svaku riječ. Potpisao mi se na loptu koju ću zauvijek čuvati kao veliku dragocjenost.Pozdravio sam se sa svojim idolom i otrčao se po-hvaliti prijateljima.

Tomislav Prugovečki, 2.d

Susret s Luisom

Ibanezom

Često sam sa svojim djedom Ivanom pričao o vatro-gascima. On je bio vatrogasac četrdeset godina. Za-vršio je vatrogasnu školu i postao pravi vatrogasac. Pričao mi je o požarima i poplavama u kojima je spa-šavao ljude. Zbog toga je dobio mnogo priznanja.Često mi je pokazivao različite sjekire, mlaznice, ka-cige, cijevi i drugu vatrogasnu opremu. Ispunio mi je veliku želju- vozio sam se u vatrogasnom vozilu i uključio sam sirenu. Osjećao sam se kao pravi va-trogasac. Bilo je super! Biti vatrogasac je opasno, ali humano zanimanje. Ponosan sam što je i moj djed vatrogasac.

Tomislav Prugovečki, 2.d

Susret s vatrogascima

Mnogi roditelji, bake

i djedovi unatoč

užurbanom životu

nastoje svojoj djeci i

unucima pripremiti

iznenađenja koja

će ih neizmjerno

obradovati i zauvijek

im ostati u sjećanju.

Prip

rem

ila: I

vana

Reš

etar

Jeste li znali?

...da svaka ptica svakoga dana mora pojesti hranu makar polovicu svoje težine kako bi preživjela?

...da neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili

potpuno smrzavanje hrane?

...da mačke ne osjećaju sladak okus?

...da su šanse da se rodite 29. veljače prijestupne godine 1

prema 1461?

...da čovjek u svojim ustima dnevno proizvede 1 litru sline?

...da nijedan komad četvrtastog, suhog papira ne može biti savijen na pola više od 8 puta?

...da su slonovi jedine životinje koje ne mogu skakati?

...da prosječna osoba zaspi za 7 minuta?

Klik 5352 Klik

Literarne stranice Svašta o svemu Zabavne stranice

Klik- list učenika OŠ BrestjeGodina XIV, broj 14, šk. god. 2012./2013.Brestje, veljača, 2013.Naklada: 200 primjeraka

Izdavač:OŠ Brestje, Potočnica 8, 10 360 Sesvetewww. Skole.htnet.hr/os-sesvete-139/skolae-mail: os-sesvete-139@skole.htnet.hr

Za izdavača:mr. sc. Miše Kutleša, ravnatelj OŠ Brestje

Uredništvo:Ana Ljubičić, 7.a, Antonia Žaja, 7.a, Lucija Lebo, 7.a, Ana Krajina, 6.b

Novinarska skupina:Mia Bošnjak, 6.b, Lucija Pavić, 6.b, Ivona Vujić, 7.b, Matilda Belaj, 6.b, Kim Jukić, 6.b, Paula Veža, 2.c, Jan Mažar, 2.c, Borna Šnjarić, 2.c, Ivan Jakovljević, 2.c, Ema Ilić 2.c, Borna Ćavar, 2.c, Tomislav Prugovečki, 2.d, Ilona Bošnjaković, 2.d, Margareta Stošić, 2.a

Učitelji suradnici:Tihana Banko, Mara Cvitanović, Romana Oreč, Mladen Klaić, Marija Mustapić, (literarni radovi), Jasna Pastuović, Vesna Krapec, Marina Kušt, Ivana Horvat, Slavica Krišto, Slavica Grubišić, Ana Marelja, Vesna Dukić

Voditeljice:Ankica Blažinović- Kljajo, prof.Dubravka Ljubičić, dipl. učit.Ivana Rešetar, dipl. učit.

Lektorica:Ankica Blažinović- Kljajo, prof.

Fotografije:Arhiv škole, Stipe Božić, Tihana Banko, A. B. Kljajo

Tisak:ITG d.o.o.

Impressum

Jeste li znali? ..da su Kinezi prvi koristili kistove za slikanje i to 3800 godina prije Krista?...da kada bi lutka Barbie bila u prirodnoj veličini ona bi bila visoka 2,18 i imala bi mjere 99-46-84?

...da je Libija jedina država na svijetu koja ima jednobojnu

zastavu - zelene boje?...da šišmiši uvijek skreću ulijevo

kada izlaze iz pećine?

...da se poslije svoje 30-te godine ljudi postepeno smanjuju?...da je najjači mišić u ljudskom tijelu jezik?...da se tijekom scene sa kočijama u filmu Ben Hur u daljini može vidjeti mali crveni automobil?

Jedna bedasta pjesma

Bio sam jako mali zajedno smo krali

okolo sam aute krao da bi mami nešto dao.

Dok je ona prala veševo mene nosim keš

vidim Sanaderakrade kanadera.

Tiho sam ga pitoda mi da mito

po tome je poznatne trebaju svi to doznat.

HDZ propala stranka tako mi je barem rekla susjeda Branka

otiš'o sam na gay paradu istjer'o sam svaku barabu.

Brat mi je rek'o uči aj ti mali muči

Stari mi je pit znao do dna je pao

A ja se nisam dao.

Ana Ljubičić i Karlo Findri 7.a

Jeste li znali? ...da komarci imaju zube?...da Mozart nema obilježen grob?...da u ljudskoj glavi ima 22 kosti?...da pas može čuti zvuk na udaljenosti od 250 m?...da je nemoguće kihnuti otvorenih očiju?...da je prvi CD izdan u Americi bio „Born in the USA” od Bruce Springsteena?...da je Leonardo da Vinci bolovao od disleksije?

...da ovca može prepoznati druge ovce sa slika?Mali zec pita oca: - Zašto mi zečevi imamo

duge uši, a kratak rep?Otac: - Da je obratno, bili bi vjeverice.

Kaže tata Ivici: - Platim ti 10 kn svaki dan da sviraš klavir.-Ali, tata, susjed Marko mi plaća 15 kn da ne sviram.

Ivica: - Mama, danas sam jedino ja u cijelom razredu znao odgovoriti na jedno pitanje.Mama: - Bravo, sine! A koje je to pitanje?Ivica: -Tko je razbio prozor?

Na satu vjeronauka kaže vjeroučiteljica:- Neka dignu ruke svi koji žele ići u nebo.Svi su digli ruke osim Ivice.Vjeroučiteljica: - Zar ti Ivice ne želiš ići u nebo?Ivica: - Mama mi je rekla da poslije vjeronauka odmah dođem kući.

- Što misliš, jesu li zvijezde naseljene?- Naravno, pa netko svake večeri ondje pali svjetlo.

Puž se sudari s kornjačom. Na mjesto sudara dolazi liječnik i pita puža:- Što se dogodilo?- Ne znam – odgovara puž – sve se dogodilo tako brzo!

- Ivice, ne možeš spavati na satu – kaže učiteljica.- Mogu, mogu, samo ako Vi budete malo tiši.

Razgovaraju učiteljica i Perica.- Kako ti je ime? - Perica.- Reci prezime. - Prezime.

- Ivice, što si danas naučio u školi? - Pisati.- I, što si napisao? - Ne znam, još nismo naučili čitati.

Chuk Norris je jedanput došao dvaput.

ViceviJeste li znali? ...da je u razdoblju od 1979. do 1981. princeza Diana radila kao odgajateljica u elitnom vrtiću?...da zijevanje uglavnom traje oko 6 sekundi?...da banane sadrže prirodnu kemikaliju koja vas može učiniti sretnima?...da će sunce sijati još barem 7 milijardi godina?

...da u prosjeku čovjek izgovori skoro 5.000 riječi dnevno,

ipak 80% od toga priča sam sa sobom?

Pripremili: Jan Mažar, Karla Ćaćić;

Luka Tomić, Ivan Markovinović, 2.

54 Klik

Zabavne stranice Zabavne stranice

Iz dnevnika jedne MicikeMicika je šestomjesečna mačka i glavna i jedina glumica ovog foto

stripa. A stavili smo je zato da pokažemo Čarobnoj fruli (list OŠ Jure Kaštelana- ako slučajno netko ne zna) koja se stalno pravi važna s nekim svojim mačketinama (i zato svake godine ide na državni Lidrano:-)) „da i mi mačku za trku imamo”. Šalimo se, naravno, da slučajno netko ne po-misli drugačije. Kaštelanovci i njihova voditeljica dragi su nam prijatelji.

Brestovečke mačke

2. Gladna sam, gladnaaa, daj tu dudu.

3. Hrrrkkk, hhrrkk, sita sam i toplo je, grije me topla voda u ovim bocama.

4. Oh, ovo je ipak malo bolji krevet. I

već sam malo porasla.

1. Tko me to drži, je l to moja mama?

5. Tek što porasteš, natovare ti težak ruksak i u školu. Ali, vi me razumijete, i vama je tako.

7. Imam bogat društveni život.Prije no

što dođu gosti treba se umiti i urediti.

6. Nekad odem i na plac, a za to treba košara, zar ne?8. Zatim, pristojno sjesti i...

9. ...i pozdravit se s gostima.10. Uh, konačno su svi otišli. Moram

malo predahnuti. Ajd bok, svima.