hommage začetnicima istarskog ugostiteljstva 2019 · objekta 2010. godine. konoba danas ima u...

Turistička zajednica Istarske županije

Nagrada Hommage začetnicima istarskog ugostiteljstva 2019

Poreč - Parenzo, 25. veljače 2019.

T U R I S T I Č K A Z A J E D N I C A I S T A R S K E Ž U P A N I J E - H O M M A G E Z A Č E T N I C I M A I S T A R S K O G U G O S T I T E L J S T V A

2 0 1 9 | 2

Hommage začetnicima istarskog ugostiteljstva „Hommage začetnicima istarskog ugostiteljstva“ naziv je akcije koju je Turistička zajednica Istarske županije po prvi puta pokrenula ove godine s ciljem nagrađivanja osoba / obitelji koje se više od pola stoljeća bave pripremom i posluživanjem hrane u vlastitim restoranima, konobama, gostionicama. Aktivnost se provodi unutar Gourmet proizvoda koji Turistička zajednica Istarske županije razvija već dugi niz godina, a koji, među ostalim, obuhvaća pripremu i tisak vodiča Istra Gourmet, jedan od najtraženijih i najpopularnijih turističkih promotivnih materijala Istre. Navedena publikacija, pored pregleda najvažnijih istarskih gastronomskih proizvoda, sadrži iscrpnu i preciznu ljestvicu restorana i konoba, selekciju vinarija, proizvođača ekstra djevičanskih maslinovih ulja te popis pčelara/medara, sirara i pršutara. Od prošle godine, osim proglašenja TOP restorana i konoba, dodijeljene su posebne nagrade objektima koji su se posebno istaknuli na polju međunarodne promocije i razvoja istarske enogastronomije, napretka u odnosu na prethodnu godinu te kreativnog korištenja lokalnih sastojaka u novom degustacijskom meniju. Ove godine uslijedio je logičan razvoj priče pa je u skladu s tim pokrenuta akcija „Hommage začetnicima istarskog ugostiteljstva“ s ciljem odavanja počasti osobama/obiteljima koje se više od pola stoljeća bave ugostiteljskom djelatnošću. Obzirom da se ustanovilo da u Istri postoji velik broj takvih legendarnih osoba/objekata koji su se čitav svoj život bavili ovim starim zanatom, vješto spajajući umjetnost i tradiciju, odlučeno je da se svake godine upriliči svečanost na kojoj će se dodijeljivati plakete kao čin velikog priznanja takvim legendama ugostiteljstva, jer one to i zaslužuju. Istarskih zlatnih laureata ugostiteljstva u 2019. godini proglašeno je ukupno osamnaest osoba/obitelji.


2 0 1 9 | 3

Dobitnici plaketa Hommage začetnicima istarskog ugostiteljstva 2019

Obitelj Marinac - Restoran 'Most', Buzet

Buzetska konoba Most jedna je od najstarijih konoba na istarskom području; tradicija joj seže u 1933. godinu kada su supružnici Ivan i Marija Marinac, povratkom iz Rijeke, u svojoj kući otvorili ugostiteljski objekt. Prostor je na početku bio manji, a imao je svega nekoliko stolova, a ponuda jela i pića bila je skromna; pilo se vino, rakija, soda te voćni sok od bazge. Marija je bila vrsna kuharica, a Ivan vrhunski poznavatelj pršuta i sira, stoga su u svojoj skromnoj ponudi imali domaći pršut i sir, a Marija je mijesila domaće njoke s gulašom od kokoške. Konoba je bila zatvorena čak dva puta i to 1947. godine na deset mjeseci zbog Ruskog sistema te za vrijeme Drugog svjetskog rata, također na nekoliko mjeseci. Kroz čitavo postojanje konoba je oduševljavala svoje goste domaćom hranom istarskog podneblja, a posebice pršutom i sirom, domaćim tjesteninama, jelima od mesa i s tartufima, maneštrama i domaćim kruhom, a ugostila je poznata imena iz svijeta diplomacije, politike, gospodarstva, kulture i sporta. U pjesmi ''Na Mostu pod Blzetom'' otpjevao ju je i poznati pjesnik Zvane Črnja, nekada njen česti gost. 1968. konobu preuzima Ivanov sin Klaudio sa suprugom Karmen koji s vremenom moderniziraju konobu i podižu je na veći nivo ugostiteljstva. Rijetke obitelji mogu se pohvaliti 86-godišnjom tradicijom, a obitelj Marinac je jedan od tih. Ivan je svoju ljubav prema restoraterstvu prenio i na svog sina Klaudia koji već u 70-im godinama, i dalje veselo biva u lokalu i druži se s gostima. Klaudio s ponosom prati nastavak obiteljske tradicije, kojeg već šesnaest godina vode sin Valter, njegova supruga Nilda i kćerka Majda.


2 0 1 9 | 4

Rosetta Zancola - 'Maruzza since 1938', Zambratija

Restoran Maruzza dobio je ime po nadimku gđe Marie, supruge Antonia Zancole koji je prvi u Savudriji otvorio gostionu. Gosti su ga tada posjećivali kako bi popili čašu vina i pojeli fetu istarskog pršuta. S vremenom je gostionica postala taverna u kojoj su se služili prvo njoki s piletinom i lazanje, a potom svi morski specijaliteti. Nakon Antonijeve smrti, Maruzzi su pomagale dvije kćerke i svekrva. Četiri snažnih žena, svaka s posebnim zadatkom, naporno je radilo kako bi gostionica mogla opstati. Baka Carolina je ustajala u ranu zoru kako bi čistila podove i spravljala maneštru od bobića, dok je Rosetta (najmlađa Maruzzina kći) još kao dijete postepeno otkrivala tajne gastronomije te istovremeno učila kako se vodi gostiona. 1968. Rosetta je samostalno počela voditi posao. Tavernu je pretvorila u otmjeni restoran, jedan od najpopularnijih u doba bivše Jugoslavije. Ime je ostalo isto u znak zahvalnosti prema ženi koja je prva započela tradiciju, ali isto tako kako bi jamčila kvalitetu te sačuvala obiteljski brend. 2007. Rosetta je novom odlučnošću izgradila hotel, prvi u Zambratiji, no ovaj puta nazvavši ga svojim imenom - Villa Rosetta. Restoran u hotelu je zadržao obiteljsko ime Maruzza uz dodatak „since 1938“ u spomen na godinu u kojoj je započela cijela priča.

Obitelj Cernogoraz - Restoran Giovanni, Novigrad

Giovanni Cernogoraz rođen je u Taru, 1931. godine kada su njegovi roditelji već vodili restoran. Obitelj se iz Tara seli u mjestu Antenal 1938. godine gdje preuzima gostionicu koja je već ranije poslovala. U prizemlju kuće restoran je radio sve do 1968. godine, nakon čega se seli na kat iste kuće. Uglavnom, lokal je pretežito vodila obitelj, odnosno pokojni otac Giovanni, majka Bruna i sin Valter. Kasnije, nakon Valterovog vjenčanja 1978. god. priključila se i supruga Bruna, rođena Ravalico. U kuhinji su radile Valterova majka i supruga, dok su u sali radili otac Giovanni i Valter, te sve ostalo što je bilo potrebno (nabava i sl.). U mjestu Antenal obitelj je radila sve do 1993. godine, kada na Uskrs 1993. otvara restoran u mjestu Stancija Roželo u Novigradu. U novootvorenom restoranu radila je cijela obitelj, a pomagala su i Valterova djeca, sin Giovanni i kćerka Veronika, kada su im školske obveze to dopuštale. Restoran je bio poznat po ribljim specijalitetima, školjkama, rakovima, rižotima, raznim tjesteninama, domaćim kolačima i ostalim istarskim specijalitetima. Ugostiteljski obrt zatvoren je u lipnju 2016. godine kada je Valter Cernogaraz zajedno sa suprugom išao u mirovinu.


2 0 1 9 | 5

Obitelj Bassanese - Restoran 'Kaštel', Kaštel

Obitelj Bassanese potječe iz regije Friuli Venezia Giulia u Italiji, a u Istru se preselila nakon Prvog svjetskog rata uslijed brojnih migracija obrtnika u Istru 1890. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, 1947. godine braća Giovanni i Giovanni-Alessandro Bassanese otvorili su gostionu, mesnicu i trgovinu u Zrenju, a potom je supruga Giovannija-Alessandra, Maria-Anna Marion Bassanese, 1950. godine otvorila svoj ugostiteljski obrt u Zrenju. U objektu je pomagao i sin Klaudio Bassanese, a kasnije i nevjesta Ariela. Gostiona je radila do 2. veljače 1961. godine, nakon čega obitelj seli u Kaštel te radi kontinuirano do 1974. godine. U razdoblju od 1974. do 1985. godine objekt u Kaštelu daju u najam kako bi se mogli posvetiti njihovoj malodobnoj djeci, kćeri Adeli i sinu Andrei. No, 1985. ponovo preuzimaju restoran s time da vođenje istog preuzima gospođa Ariela Bassanese. U restoranu pomaže cijela obitelj, a posebice kćerka Adele. Nakon Ariele, 2004. godine Adele Bassanese preuzima vođenje restorana koji vodi i danas, dok se njen brat Andrea bavi vinarstvom i vinogradarstvom.

Obitelj Knapić - Restoran 'Kod Dorine', Plomin

Gospođa Juranić Tereza otvara prvu oštariju 1955. godine u njihovoj staroj kući u Plominu, dok 1960. godine vođenje preuzima njena kćerka Dorina. Objekt se proširuje i uređuje 1972. godine te uspostavlja nova ponuda marendi i daleko poznatih panina s pršutom. Kroz sve te godine gđa Dorina aktivno vodi objekt sve do 2000. godine kada ide u mirovinu, a posao prepušta starijem sinu Lorisu. Stara oštarija se pretvara u obiteljski restoran 1995. godine sa ponudom ribljih, mesnih, istarskih specijaliteta. Loris Knapić vlasnik, sadašnji posao obavlja sa suprugom Sandrom i dugogodišnjim djelatnicima i zaposlenicima: Gordanom Boneta, Markom Ponjavić, Zvjezdanom Vozila, Ljubimkom Starčević i kćerkom Mateom. Obitelj Kos - Konoba 'Porat', Plomin Luka

Cijelu priču započela je nona Katica davne 1961. godine kada je otvorila prvu gostionu koja se nalazila u Plominu. Inače porijeklom iz Krapina, došla je u Istru 60-tih godina, trbuhom za kruhom sa svojom braćom. Kako ona to u šali zna reći: „Prodala je kaput da bi otvorila gostionu.“ Ono što je najviše karakteriziralo gostionu u doba none Katice, koju je vodila sa suprugom, bile su marende napravlwjne od namirnica koje su najčešće sami radili poput: domaćih kobasica, ombola, kapuza, raznih maneštra, friganih srdela i sl. Po vino su odlazili po istarskim selima vlastitim kombijem, po pivo u Matulje, a po kavu u Trst, s time da su je morali sakrivati ispod sjedala, jer je bilo dozvoljeno prevoziti samo kilu kave po osobi. Nakon njezinog


2 0 1 9 | 6

umirovljenja konobu preuzima njezin sin Serđo koji ne posluje u istom prostoru u kojem je majka započela posao, već se seli u Plomin Luku. Ono što ih razlikuje od ostalih, je da gospodin Serđo sam lovi ribu koju kasnije sam sprema i nudi svojim gostima. Ponuda se bazira na ribljim specijalitetima od kojih se svakako može pohvaliti tjesteninom s plodovima mora. Osim ribljih jela nude i razna mesna jela i tjestenine. Njihov moto je da uz što više ljubavi i kvalitetnih namirnica ponude gostima pravu istarsku kuhinju na tanjuru. Suzana Dragovina - Konoba Vinež, Vinež

Prvu krčmu u Vinežu otvorili su 1963. godine supružnici Pulić te ga nazvali „K Dalmatincu" te premda je supruga slovila kao vlasnica, suprug je bio osoba koja je dala svoj pečat na ugostiteljstvo. Osim njih, u objektu je radilo nekoliko zaposlenika. Oštarija je bila poznata po domaćoj hrani, toplim marendama, domaćim kobasicama, zarebnjaku, siru i pršutu te neizostavnim vinom. Obzirom da g. Pulić bio rodom iz Dalmacije, iz svog je kraja prenio običaj pečene janjetine i odojka na roštilju, tako da je u tome bio prvi u Labinu. Osamdesetih godina krčma je pretvorena u gostionu, a objekt je takav radio do 1997. godine, nakon čega poslovanje preuzima kćerka Suzana, udata Dragovina. Od tada nosi naziv konoba "Vinež", premda ju i dalje svi oslovljavaju "Poli Pulića". Novo ruho dobiveno je adaptacijom unutarnjeg dijela objekta 2010. godine. Konoba danas ima u ponudi jela s roštilja, meso, kvalitetnu ribu, domaći pršut i sir, a naravno tradicionalno su ostali na meniju odojak i janjetina s roštilja. Djedovu tradiciju sada nastavlja stariji sin Suzane - Klaudio Dragovina, a u pripomoć uskače i suprug Klaudio i mlađi sin Leo.

Obitelj Matošević - Restoran 'Viking', Linski zaljev

Alfio i Marčela Matošević krenuli su u ugostiteljske vode još 28. travnja 1964. godine. Na početku je to bila mala gostionica sa četiri stola i osam stolica, no upornošću i marljivošću, s vremenom gostionica se širila te postala restoran “Viking” sa dvjestotinjak sjedećih mjesta. Restoran je cijelo vrijeme u vlasništvu iste obitelji, a trenutno ga vodi sin Vili zajedno sa suprugom Karmen. Restoran je ugostio velik broj poznatih osoba sa svih kontinenata. Kada je 60-tih godina prošlog stoljeća u Limskom Kanalu sniman film “Dugi brodovi” lokalitet je dodatno populariziran a time i poslovanje objekta, koji se širio kapacitetom. Objekt je 1995. godine temeljito obnovljen te je uz male preinake ostao takav do današnjih dana. Redovito se nalazi visoko na gurmanskoj karti Istre.


2 0 1 9 | 7

Corrado Pellizzer, Giannino/Rio, Rovinj Corrado Pellizzer rođen 10. svibnja 1937. godine u Rovinju. od 1959. do 1966. radio je kao inspektor flote „Mirna“ i upravitelj škvera. 1966. godine upušta se ugostiteljsku pustolovinu koju do dan danas nije napustio zajedno sa partnerom Silvijem Bunellijem. Prvo otvara Lanternu, prvi noćni klub u Jugoslaviji koji je potom postao disko bar. Sa istim je partnerom kasnije otvorio i „Rio Bar“ te ploveći restoran „Barracuda grill“ i na kraju pizzeriju imena „Pizzeria“. Kasnije je pokrenuo i restoran „Giannino“, a prije deset godina i restoran „Puntulina“. Valja spomenuti i to da je osamdesetih godina otvorio restoran „Al vapore“ u Udinama, a 90-ih, zajedno sa vinarom Igorom Žižićem, kupio je kamion za prijevoz pilića kojeg je preuredio u mobilni restoran za gastronomsku promidžbu pod originalnim nazivom „Gastronomska klinika“. Vlasnik je poduzeća Rarus d.o.o. koje vodi zajedno sa sinovima Nereom i Giovannijem pod čijom kapom posluju restoran Giannino, Puntulina, Ristorantino Rio i novi lokal u pripremi za sezonu 2019. godine čije ime ne želi još odati (možda na dodjeli plaketa).

Stari grad, Pula

Prvi restoran "Stari grad" otvara svoja vrata 1966. u srcu Pule, na Glavinićevom usponu br. 3. Njegov začetnik bio je Karlo Nežić, koji je u Pulu stigao trbuhom za kruhom krajem pedesetih godina iz zaseoka Dol, na Vrhuvštini. Nakon što se okušao kao manualni radnik u pulskoj Zračnoj luci, Karlo se približava ugostiteljskoj sceni koja je tada, u najvećem istarskom gradu, bila vrlo siromašna. Njegov prvi doticaj s ugostiteljstvom bio je u poznatoj Uljanikovoj menzi "Excelsior"u središtu Pule (današnji Mc Donalds), gdje upoznaje Anu Morožin, kolegicu s kojom kreće u privatne vode te zajedno otvaraju kultnu gostionu "Stari grad", koje se starije generacije Puležana još uvijek sjećaju. Bilo je to mjesto gdje se plaćanje vršilo putem bonova, a bilo je namijenjeno radnicima, tvrtkama ali i građanima, koji su ondje dolazili na marende u pauzi od posla. Nakon velikog uspjeha s prvom gostionicom, Karlo odlučuje 1973. godine započeti vlastiti biznis uz pomoć supruge Elene, te se "Stari grad" seli na poznatu adresu Stoja 66 gdje postaje mjesto poznato po dobroj ribi. Godine 1992. Edo Nežić, stariji sin, na pulskom Sisplacu otvara "Stari grad 2". Odlaskom u mirovinu, Karlo Nežić prepušta vodstvo "Starog grada" na Stoji, mlađem sinu Ljubomiru Nežiću, koji nakon nekoliko godina restoran preimenuje u "Karlo". Karlo Nežić, nakon cjeloživotnog stvaranja pulske i istarske ugostiteljske scene, umire u Puli 1. svibnja 2014. godine, no obiteljsku ugostiteljsku tradiciju nastavljaju sinovi Edi Nežić s obitelji, posebice uz pomoć sina Matea i supruge Ade, te sin Ljubomir Nežić.


2 0 1 9 | 8

Restoran Vodnjanka, Vodnjan

Gđa Ana Orlić otvara mali ugostiteljski prostor u staroj konjušnici 1. listopada 1966. godine koji renovira sa supružnikom i gdje ostaje raditi sve do 1977. godine kada prostor preuzima kćerka Svjetlana Celija. Svjetlana, nakon što se vratila s Fakulteta ugostiteljstva i turizma u Opatiji, otvara svoj obrt i nastavlja tradiciju mamine kuhinje do današnjeg dana. U lokalu joj pomaže cijela obitelj: suprug Bruno, njena djeca Ivana i Andrej, zatim sestra Vesna i šogorica Milena te ostali djelatnici. Konobu su obilazili brojni uglednici među kojima i predsjednici RH Ivo Josipović i Stipe Mesić, zatim Ivica Račan, Oliver Dragojević te brojni hrvatski i svjetski političari, glumci, pjevači. Sve to zajedno nije, kako se ono kaže, skromna istarska kuhinja nego kuhinja bogata okusima i mirisima koji dopiru iz svake kuće, a tu su joj pomogle i domaćice grada Vodnjana jer u njemu se širi priča s bojama Venecije. Grad Vodnjan, njegovi maslinici, vinogradi, polja i livade dali su pečat gastronomiji i prepoznatljivosti samog malog gradića u kojem se taj restoran našao i na najljepši način doprinio promidžbi gastro-kulture kraja u kojem se nalazi. To je naša priča: recepti iz starih škrinja kojima smo dodali svježinu modernih kulinarskih trendova.

Konoba Kaštel, Žbandaj

Obitelj Sinožić počinje se baviti ugostiteljstvom 2. veljače 1959. godine. Posao su započeli Marija i Ivan Sinožić tada još u iznajmljenom prostoru u Žbandaju, da bi od 1966. godine nastavili u vlastitom prostoru obiteljske kuće na današnjoj adresi. Nakon 20 godina, odlaskom roditelja u mirovinu, njihov sin Alen Sinožić nastavlja istom djelatnošću. S vremenom Alen zasniva obitelj te se poslu pridružuje i njegova supruga Katica kao šefica kuhinje. Oni zajedničkim snagama šire posao tako što povećavaju kapacitet sjedećih mjesta, ali i šire ponudu jela, pritom uvijek pazeći da njeguju tradicionalnu istarsku kuhinju. Kako potražnja gostiju raste, tako 2011. godine u sklopu restorana otvaraju i smještajne jedinice. Svojim dugogodišnjim radom, obitelj Sinožić je u svojim gostima stekla i mnoge prijatelje, stoga kao formulu svog uspjeha ističu obiteljski rad i sve drage goste. Alen i supruga vjeruju da će tradiciju nastaviti njihova dva sina Bepo i Romano koji su već godinama uključeni u posao te poručuju svima jedno veliko hvala.

Restoran Milan, Pula

Restoran „Milan“ u Puli, utemeljio je 1967. godine gospodin Milan Matić. Najprije samo restoran, a tijekom godina i obiteljski hotel ponio je ime svojeg utemeljitelja. Danas hotel - restoran Milan vodi treća generacija obitelji njegujući i oplemenjujući tradiciju koju im je otac i djed Milan ostavio u


2 0 1 9 | 9

naslijeđe, prenoseći istu strast i ljubav prema poslu i na buduće naraštaje, dijeleći ih sa svojim gostima. Tradicija Milana traje neprekidno više od 50 godina pod istim krovom i istim imenom promičući profesionalnost, nenametljivost i poseban puležanski urbanitet. Kroz godine postojanja restoran „Milan“ je u svojoj kulinarskoj interpretaciji kreirao posebnu simbiozu stola i prirode, Jadranskog mora, Pule, Istre koja ga je uvijek stavljala u vrh gastronomske ponude Pule i Istre. Nadopunjavanje restorana malim obiteljski vođenim gradskim hotelom bio je prirodni put uspješnog ugostiteljskog projekta. Ova godina još je jedna u nizu onih prijelomnih. Kvalitetan investicijski projekt nastao inicijativom vlasnika, a uz djelomično sufinanciranje iz EU fondova nalazi se pred samim završetkom, a obuhvaća dogradnju smještajnih kapaciteta i dodatnih sadržaja (fitness, jacuzzi, sauna, prostor za sastanke, prezentacijsko-prodajni prostor).

Obitelj Morača - Gostionica MD, Novigrad

Glava obitelji Drago Morača je 1965. godine kupio staru obiteljsku kuću koju je obnovio te je u istoj 17. rujna 1967. otvorio gostionicu koja se zvala „Novigrad“. Kasnije je u objektu imao razne preinake te ga je redovito renovirao kako u unutarnjem djelu prostora tako i na vanjskim terasama. U restoranu do dan danas radi cijela obitelj. Inicijalno su radili Drago Morača i njegova supruga Desa te sestra Zorica, a kasnije je vođenje preuzeo sin Boris zajedno sa suprugom Drenom, njegovim sinom Mladenom i unukom Nicole. Od kada je lokal preuzela supruga Drena, isti nosi novo ime MD-Morača, no danas isti vodi sin Mladen jer su Boris i Drena umirovljeni. Obitelj Glogovšek, Novigrad

Restoran Mandrač plod je dugogodišnje obiteljske tradicije ugostitelja i jedan od najstarijih i najuspješnijih restorana na području Novigrada. Ivica Mikalački 1963. sa svojom suprugom Bosom i kćerkom Vesnom dolazi na ljetnu sezonu u Poreč, odnosno, točnije na otok Sv. Nikola. Na otoku radi na šanku ugostiteljskog objekta gdje i živi s obitelji. Sezona i cijelokupna euforija oko turizma u tom periodu Ivici ostavlja veliki utisak i kao veliki vizionar zaključuje da je potencijal u tom sektoru ogroman te odlučuje preseliti s obitelji u Istru i posvetiti svoj život ugostiteljstvu i turizmu. Obitelj seli u Tarsku valu i tada paraleno kreće u potragu za idealnom lokacijiom i objektom. Ivica 1963. godine paralelno otvara i vodi dva ugostiteljska objekta, restoran u Tarskoj vali od 1963. -1967., a u kamenoj kući u Karigadoru otvara restoran „Balkan grill“ te mali motelo (1963.-1968.). Napokon pronalazi ono što je tažio u Novigradu, u starogradskim zidinama uz malu gradsku lučicu mandrač. Ovdje otvara 1968. godine restoran „Balkan grill“ koji odmah postaje kultno mjesto


2 0 1 9 | 10

okupljanja. Obiteljski, revolucionarni restoran za malu sredinu bio je pravo osvježenje i ponuda se fokusirala na domaće mesne i riblje specijalitete. Najstarija kćer Ivice Vesna Glogovšek 1996. godine preuzima restoran zajedno sa svojim suprugom Edvardom. Obitelj Glogovšek Balkan grill renovira, modernizira i unapređuje te ga preimenuje u restoran Mandrač koji danas slavi 51 godinu postojanja i kao takav postao je meka jadranskih nautičara koji uglavnom uživaju u obiteljskoj atmosferi i morskim delicijama, a posebno raznim jelima od jastoga i hlapa po kojima je restoran poznat..

Obitelj Šantić - Istarska konoba, Brtonigla

Ivan Šantić iz Postira (otok Brač) 1966. godine otvara svoj prvi restoran u Novigradu. Restoran se zvao „Zagreb“, a bio je poznat po živoj glazbi te je poslovao otprilike tri godine nakon čega u Brtonigli otvara Istarsku konobu. U prvo vrijeme konoba je bila orijentirana na istarske specijalitete kao što su domaći ombolo i kobasice te istarski pršut. Posebnost konobe bila je ta da su se sva jela spremala isključivo na ognjišću, pred gostom, od prvog dana, a tradicija se nastavlja i danas. Inače, ognjišće je napravljeno od kamena roza boje, ručno te, kako kaže svoj vlasnik, smatra se jednim od najstarijih ognjišta na ovim prostorima, izrađen početkom 17. stoljeća. Navodno postoji dokazna dokumentacija u Župnom uredu u Brtonigli koja svjedoči navedenu činjenicu. Ivan Šantić je konobu vodio do 1990. godine, a nakon toga poslovanje je preuzeo njegov stariji sin Dean Šantić koji je proširio jelovnik na riblje specijalitete. Danas, 2019. godine konoba uspjesno posluje kao i davne 1969.

Obitelj Minić - Restoran Premantura, Premantura

Restoran "PREMANTURA" osnovan je 1969. godine i nalazi se u samom srcu istoimenog mjesta. Pokretači priče koja već desetljećima ne blijedi su Mido i Milena Minić koji su od samog nastanka ideje znali da postoje određeni principi na osnovi kojih su gradili svoj restoran. Njihove su dvije kćerke Biba i Alison od svojih najnježnijih godina svojim roditeljima bile od velike pomoći. Kasnije nakon smrti Mide, restoran preuzima njihova kćer Alison Minić, u čijem je vlasništvu ostao do danas. Svo ovo vrijeme restoran je uspio ostati u obitelji i tako se upisao na gastronomsku kartu Premanture ponudivši joj baš ono što joj je nedostajalo: tradicionalnu i mediteransku kuhinju. Restoran je neminovno postao mjesto od kojeg se gosti opraštaju s osmijehom i kojem se uvijek rado vraćaju.


2 0 1 9 | 11

Rosa Gina Berghich - Restoran Gina, Stoja, Pula

Uzbudljivu i uspješnu gastronomsku priču poznatog pulskog restorana “Gina” započeo je nonno Ive daleke 1931. godine otvaranjem “Spacia“ koji bi danas bio svojevrsni agroturizam. Potom otvara i oštariju u pulskom kvartu Šijana. Strast prema ugostiteljstvu prenosi na kćer Ginu. Ona otvara prvi privatni snack bar u bivšoj Jugoslaviji. Bio je to buffet “Gina” koji s radom počinje 1969. godine, a 1980. seli na lokaciju današnjeg restorana o kojem brigu vodi njezin sin Maksimilian. U restoranu radi od malih nogu, a 2003. godine dizajnira novi interijer rustikalno uređene istarske oštarije. Potpisuje i maštovita jela koja donose zanimljivu kombinaciju autohtonih i modernih recepata i namirnica. Njih, pak, nabavlja isključivo od lokalnih proizvođača i uzgajivača koji djeluju u krugu manjem od sto kilometara. Nadaleko su već poznati njegova krem juha od ribe i malvazije, dalmatinska pašticada s istarskim govedom, semifreddo od lavande s toplim umakom od smokava i pinola, ravioli punjeni rakovicom u umaku od rakovice te oni punjeni tunom u umaku od kozica. Prema njegovim zamislima, od 2000. godine, jela spravlja kuharica Mirjana Scremin s kojom čini sjajan kretivan tim. Maksimilian se, također, kao vrsni sommelier i majstor kuhinje pobrinuo za to da “Gina” u ponudi ima pedesetak vinskih etiketa. Mamu Ginu koja je u ugostiteljstvu provela više od šest desetljeća, još uvijek možete sresti u restoranu.

Svečana dodjela plaketa upriličena je u Villi Polesini u Poreču s početkom u 14:00 sati. Plakete dodjeljuje župan Istarske županije i predsjednik Turističke zajednice Istarske županije Valter Flego.

www.istra.hr/hommage Turistička zajednica Istarske županije Poreč - Parenzo, 25. veljače 2019.

hommage začetnicima istarskog ugostiteljstva 2019 · objekta 2010. godine. konoba danas ima u...

Documents