henrik ibsen - nora (ku†a lutaka)

Download Henrik Ibsen - Nora (Ku‡a lutaka)

Post on 01-Dec-2015

6.884 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Poznata Ibsenova drama - Preveo Josip Tabak

TRANSCRIPT

  • 1

  • 2

    Henrik Ibsen

    NORA (KUA LUTAKA) Drama u tri ina

    S norvekog preveo Josip Tabak

    Naslov izvornika:

    Et dukkehjem

  • 3

    Sadraj

    OSOBE PRVI IN

    Prvi prizor Drugi prizor Trei prizor etvrti prizor Peti prizor esti prizor Sedmi prizor Osmi prizor Deveti prizor Deseti prizor Jedanaesti prizor Dvanaesti prizor Trinaesti prizor

    DRUGI IN Prvi prizor Drugi prizor Trei prizor etvrti prizor Peti prizor esti prizor Sedmi prizor Osmi prizor Deveti prizor Deseti prizor Jedanaesti prizor Dvanaesti prizor

    TREI IN Prvi prizor Drugi prizor Trei prizor etvrti prizor Peti prizor

  • 4

    OSOBE

    Odvjetnik TORVALD HELMER

    NORA, njegova ena Doktor RANK

    Gospoa LINDE Biljenik KROGSTAD

    Helmerovo TROJE DJECE

    ANA MARIJA, njihova odgojiteljica

    Sluavka HELENA NOSA

    Dogaa se u Helmerovu stanu

  • 5

    PRVI IN

    (Ugodno i ukusno, ali ne raskono namjetena soba. Vrata desno u pozadini vode u predsobjle. Druga, lijevo u pozadini,

    vode u Helmerovu radnu sobu. Izmeu tih vrata glasovir. Na sredini lijevog zida opet vrata, a do njih prozor. Pokraj

    prozora okrugao stol s naslonjaem i malim divanom. Na desnom zidu, malko unazad, takoer vrata, a na istoj, desnoj strani zidana pe od kaljevih ploa. Oko pei nekoliko naslonjaa i jedna stolica za ljuljanje. Izmeu pei i pokrajnjih vrata malen stol. Na zidovima bakrorezi. Police s porculanskim

    figuricama i drugim ukrasima. Malen ormar s knjigama u

    raskonu uvezu. Na podu sag. U pei vatra, zimski je dan.

    U predsoblju zvoni zvonce. Koji asak poslije uje se kako se vrata otvaraju. Nora, dobre volje, pjevuei, ulazi u sobu. Na njoj zimski ogrta, u rukama joj mnogi paketi. Odlae ih na stoli desno. Vrata za sobom u predsoblju nije zatvorila, pa se vidi nosa s boinim drvcem i koarom; on sve predaje sluavki koja im je otvorila vrata.)

    Prvi prizor

    NORA, NOSA, HELENA, poslije HELMER

    NORA: Dobro sakrijte ovo drvce, Helena. Da ga djeca ne vide prije

    nego to ga okitimo. (Zatim e nosau, vadei novarku.) Koliko dugujem...?

    NOSA: Pola krune. NORA: Evo vam kruna. Zadrite cijelu. (Nosa zahvaljuje i odlazi.

    Nora za njim zatvara vrata. Jo se zadovoljno smjeka svlaei ogrta. Vadi iz depa zamotuljak ueerenih badema, stavlja dva-tri u usta Zatim oprezno prilazi vratima svoga mua te oslukuje) Aha, doma je. (Opet pjevui i vraa se stolu na desnoj strani.)

    HELMER (iz svoje sobe): Je li to tamo cvrkut moje eve? NORA (otvara neke od onih paketa i zamotuljaka): Da, da, to je

  • 6

    tvoja eva. HELMER: Skakue li to tamo vjeverica? NORA: Da, da, vjeverica.

    HELMER: Kada je dola kui? NORA: Upravo sada. (Vreicu slatkia stavlja u dep i otire usta.)

    Doi, Torvalde, da vidi to sam kupila. HELMER: ekaj malo, ne smetaj, (Malo kasnije on otvara vrata i

    gleda u sobu, jo drei pero u ruci) Kupila, veli? Svu tu hrpu? Je li to moja mala rasipnica opet bila vani i tratila novac?

    NORA: Jest, Torvalde, ali zaista moemo sebi ove godine poneto priutiti. Pa ovo nam je prvi Boi kada ne moramo tedjeti.

    HELMER: Da, ali ne smijemo ni rasipati.

    NORA: Oh, Torvalde, malo ipak smijemo. Zar ne? Sasvim malo. Pa

    sada e dobiti veliku plau i imat e mnogo novca. HELMER: Da, od Nove godine. Ali treba ekati itava tri mjeseca

    dok stigne idua plaa. NORA: A dotle moemo togod i uzajmiti. HELMER: Nora! (Prilazi k njoj te je u ali hvata za uho.) Zar si

    toliko lakoumna? Recimo da danas uzajmim tisuu kruna, pa ti u ovaj boini tjedan sve potroi, a meni na Staro ljeto padne crijep na glavu i ja se opruim...

    NORA (stavljajui mu ruku na usta): Uh, sram te bilo, kako moe govoriti tako gadno!

    HELMER: Da, uzmimo da se takvo to dogodi to onda? NORA: Ako bi se takvo to dogodilo, onda bi mi bilo svejedno

    imam li dugova ili nemam.

    HELMER: A ljudi u kojih sam uzajmio?

    NORA: Oni? Pa tko bi o njima brinuo! Pa oni su mi sasvim strani.

    HELMER: Eh, eno, eno! A sad ozbiljno: dobro zna to ja mislim o tome. Ne elim dugova! Nikakvih zajmova! Nekako mi se ini sputanom i runom kua koja se temelji na zajmovima i dugovima. Dosad smo se nas dvoje drali hrabro, pa emo tako jo ovo kratko vrijeme.

    NORA (prilazei k pei): Dobro, Torvalde, kako eli... HELMER (ide za njom): No, no, ne treba da moja eva odmah

    opusti krila. to je? Mrgodi se? (Vadi novarku iz depa.) Pogodi, Nora, to imam ovdje!

    NORA (brzo se okrenuvi): Novac! HELMER: Evo vidi! (Daje joj nekoliko novanica.) Boe dragi,

  • 7

    znam da za Boi svata treba u kui. NORA (broji): Deset.. dvadeset... trideset... etrdeset. Lijepa hvala.

    Hvala, Torvalde. Sad sam zadugo bez brige.

    HELMER: I treba tako.

    NORA: Da, da, zadugo, vidjet e. A sada doi da ti pokaem to sam sve kupila! I to jeftino! Pogledaj, novo odijelo za Ivara i k tome sablja. Ovo je konjic i truba za Boba. Ovo je lutkica i

    lutkina posteljica za Emmy. Sve je tako slatko, a znam, brzo e djeca sve pokvariti. A ovo su haljine i rupci za djevojke. Stara

    Ana Marija morala bi dobiti i vie. HELMER: A to je u tome paketu? NORA (vie): Ne, Torvalde, to ne smije vidjeti prije veeri! HELMER: A tako. Nego, kai mi, mala rasipnice, to si kupila sebi? NORA: Sebi? Nita! A nita i ne elim! HELMER: Neto valjda ipak eli. Kai mi togod pametno to bi

    eljela. NORA: Ne, zaista ne znam... Ipak... uj, Torvalde... HELMER: No?

    NORA: (igrajui se pucetom na njegovu kaputu i ne gledajui ga u oi): Ako bi ba htio da mi togod priuti, mogao bi mi... ovaj... mogao bi...

    HELMER: Hajde, kazuj, da ujem... NORA (brzo): Mogao bi mi dati togod novca, Torvalde. Samo

    toliko koliko misli da ti ne treba; kasnije bih kupila togod sebi za taj novac.

    HELMER: Ali Nora...

    NORA: Da, da, dragi Torvalde... Lijepo te molim. Onda bih taj

    novac u blistavu zlatnom papiru objesila na boino drvce. Zar ne bi bilo zgodno?

    HELMER: Kako se zovu one ptice to sve odmah raspu i potrate? NORA: Znam, znam, rasipnice, raspikue. Ali ipak, Torvalde, uini

    kako te molim. A poslije u razmisliti to mi je najpotrebnije. Zar nije razborito tako. Je li?

    HELMER (u smijehu): Jest, razborito je, samo ako zaista uspije novac sauvati, pa da poslije sebi kupi togod. Ali znam, sve e potratiti za kuanstvo i za nepotrebne kojetarije, a meni e ostati da novac opet iznalazim.

    NORA: Ali, Torvalde...

    HELMER: Ne kani valjda poricati, draga Nora! (Obuhvati je rukom

  • 8

    oko pasa.) Moja je rasipnica tako slatka, ali joj treba hrpa

    novaca. Nevjerojatno kako su drage takve ptiice i kako su skupe ovjeku koji ih dri.

    NORA: Sram te bilo kako govori! Ja zaista tedim koliko god mogu.

    HELMER (smijui se): Istina je: koliko god moe. Ali ti uope ne moe tedjeti.

    NORA (pjevui i tiho se smjeka, zadovoljna) Hm, trebao bi znati, Torvalde, koliko izdataka imamo mi eve i vjeverice!

    HELMER: udan si ti stvor. Upravo kao i tvoj otac. Uvijek hoe novaca, a kad do njih doe, odmah ti procure kroz prste. Naprosto ne zna na to su otili. I ne preostaje mi drugo nego da te volim takvu kakva jesi. To ti je u krvi. Da, da, Nora, to je

    nasljedno.

    NORA: Eh, kamo sree da sam naslijedila vie oevih osobina. HELMER: A ja te i ne bih elio drugaiju nego upravo takvu kakva

    jesi, slatka moja evo. Nego, ekaj, neto mi je na um palo... sve mi se ini... kako da kaem... nekako si mi sumnjiva...

    NORA: Zbilja?

    HELMER: Zaista. Pogledaj mi pravo u oi! NORA (gledajui ga): Pa to? HELMER (blago joj prijeti prstom): Moja je sladokusna eva danas

    neto grickala u gradu? NORA: Ne, nisam. Kako to moe i pomisliti? HELMER: Zar moja eva nije skoknula u slastiarnu? NORA: Ne, nije, Torvalde...

    HELMER: I nije grickala slatkie? NORA: Ne, nije.

    HELMER: I nijedan ueereni badem? NORA: Ne, Torvalde, asna rije... HELMER: Ostavi, molim te... pa vidi da se samo alim... NORA (prilazi stolu desno): Kako ti pada na um da me ljuti! HELMER: Da, da, znam. I dala si mi rije. (Prilazi joj.) Samo ti

    skrivaj svoje male boine tajne, draga moja Nora. Ionako e veeras na vidjelo kad upalimo svjeice na boru.

    NORA: Jesi li se sjetio pozvati doktora Ranka?

    HELMER: Nisam. Ali nije ni potrebno. Samo se po sebi razumije da

    e veerati s nama. Uostalom, pozvat u ga kad danas navrati k nama. Naruio sam dobro vince. Nora, ne moe zamisliti

  • 9

    koliko se radujem dananjoj veeri. NORA: I ja! A tek djeca, Torvalde!

    HELMER: Zaista je ovjeku ugodno pri dui kad pomisli da ima stalno, sigurno mjesto i lijep prihod. Zadovoljstvo, zar ne?

    NORA: Pa da, svakako!

    HELMER: A sjea li se lanjskog Boia? itava tri tjedna zakljuavala si se svake veeri do ponoi i tokom ponoi da pravi cvijee i drugi nakit za boino drvce. Htjela si nas iznenaditi. Bili su to najdosadniji dani u mom ivotu.

    NORA: Meni nije bilo dosadno.

    HELMER (smijei se): A ipak je sve ispalo prilino alosno. NORA: Opet me time bocka. A to sam mogla kad se u sobu

    uvukla maka i sve pokidala! HELMER: Pa jasno, ne moe ti biti kriva, siroe moje. Imala si

    najbolju namjeru, htjela si nas obradovati, a to je glavno...

    Dobro je da smo preturili ona tuna vremena. NORA: Zaista!

    HELMER: Sada ne moram sjediti ovdje sam i dosaivati se. A i ti ne mora vie naprezati oi i muiti te drage ruice...

    NORA (pljee rukama): Zar ne, Torvalde, ne moramo vie? Kako je to lijepo! (Uzima ga pod ruku.) A sada, Torvalde, da ti

    kaem kako sam zamislila da uredimo stan... im prou boini dani... (Na hodniku zvoni.) Ah, zvoni! (Malko sprema po sobi.) Netko dolazi. Kud ba sada...

    HELMER: Za posjete nisam doma, ne zaboravi.

    Drugi prizor

    Prijanji i sluavka HELENA

    HELENA (na vratima): Neka nep