hasnija muratagic tuna - sevdalinka

RIJE, nova serija, br. 2, Niki, 2009. UDK 811.163.4'42(497.6)

Hasnija MURATAGI-TUNA (Sarajevo)

SEVDALINKA IZAZOV ZA LINGVOSTILISTIKA ISTRAIVANJAEkspresivno-emocionalni utisak koji na sluaoca sevdalinka ostavlja moe se objasniti prije svega jezikim sredstvima kojima je oblikovana. Sevdalinka je tvornica semantike perspektive u kojoj dolazi do mnogolike metamorfoze rijei u poetsku sliku. U poetskim slikama zapretana je osnovna shema umjetnikove zamisli, i nju treba otkrivati. To je mogue jedino ako se dobro pronikne u tajnu jezika sevdalinke, koja je obrazac miomirisnosti, muzikalnosti, lahke i iste forme, gracije izraza osjeanja, obrazac sutine lirizma itd. Jednostavno, u radu emo pokazati da je sevdalinka neiscrpno vrelo jezikih obrta, stilskih obrazaca i slojevite metaforike. Kljune rijei: fonostilemi (fonometaplazme), turcizmi, sinonimi, jake pozicije teksta (metafora, epitet, ime, inkoativna i finitivna reenica).

Poezija nije izraena misao, ve melodija koja se izdie iz razjapljene rane ili iz nasmijeenih usta. Halil Dubran Svima nam je odve jasno da moderno drutvo sve vie potiskuje klasine forme tradicionalne knjievnosti i sve ih ee zamjenjuje drugim, vjeruje se, adekvatnijim oblicima. Dakle, nove generacije ne njeguju u velikoj mjeri tradicionalne vrste usmenog stvaralatva. To se naroito odnosi na epske pjesme. Ipak, ne moe se tvrditi da je usmena knjievnost u savremenom drutvu sasvim potisnuta. Ona kao osobit umjetniki izraz i dalje ivi u neobinom arenilu, kao specifian produetak tradicionalnog usmenog kazivanja toliko svojstvenog naem prostoru. Po uzoru na usmenu knjievnost neki pojedinci (naglaavam neki pojedinci) kreirali su31

HASNIJA MURATAGI-TUNA

uspjele pjesnike tvorevine koje djeluju posve originalno i umjetniki snano, jer posjeduju elemente specifine i neponovljive ljepote kojima se karakterizira naa sevdalinka. Mnogi bi da je oponaaju i u ovom vremenu. U ovom radu neemo se doticati tih, da uvjetno kaemo, novih sevdalinki. Spominjemo ih samo zato da ukaemo da je utjecaj starih sevdalinki itekako prisutan u sadanjem vremenu, odnosno da su sevdalinke openito prisutne u naem ivotu zato to su one tradicionalne tvorevine udesne ljepote. Rije je o lirskim ljubavnim pjesmama nastalim u gradskim sredinama prodorom istonjake islamske kulture. ivot ovih urbanih sredina iskazivao se, u razliitim vidovima narodne kulture, kienim izrazom, posve razliito od jednostavnog, seoskog. Ovaj kontrast vidljiv je i u oblicima stiha, i u napjevu, i u pripjevu i, konano, u instrumentalnoj pratnji. 1 Pregledali smo vie zbirki sevdalinki. Za ovu priliku sluili smo se sevdalinkama koje smo nali na intrnetu (u daljem tekstu I2), Antologijom koju je priredio Husein Bai Usmena lirika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Almanah, Podgorica, 2002 (u daljem tekstu HB), te knjigom koju je priredio Munib Maglajli Usmena lirika Bonjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 2006 (u daljem tekstu MM).3 Odve je poznato da poetski jezik nije nikakav poseban jezik. To je prirodni jezik preoblikovan u drugostepeni jezik umjetnosti.4 Proizvod je poznavanja gramatikih zakonomjernosti, leksikog fonda i stvaralakih mogunosti kombiniranja jednoga jezika.5 Ipak, umjetnina kreirana jezikom smatra se vrlo sloenim semiotikim znakom, naroito pjesme nepoznatih autora, kao to su i sevdalinke. U cilju njihovog boljeg razumijevanja ponekad ih je potrebno ralanjivati. Odmah emo napomenuti da smo savreno svjesni da svako razbijanje strukture pjesme na isjeke nije poeljno, ali je neophodno, jer je adekvatno prirodnom procesu osvajanja umjetnikog djela. Svako parcelirano znaenje uklapa se u cjelovit smisao jedinstvene strukture pjesme.M. Maglajli, Usmena lirska, pjesma, balada i romansa, Institut za knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991, 51. 2 Pjesme su poredane abecednim redom, stranice je nepotrebno navoditi. 3 Za pojave koje su veoma prisutne u sevdalinkama neemo navoditi stranice da ne bismo optereivali tekst. 4 J. Lotman, Predavanja iz strukturalne poetike, Svjetlost, Zavod za udbenike, Lingvistika i poetika, Sarajevo, 1970, 83. 5 R. Simi, Uvod u filozofiju stila, Lingvistika i poetika, Sarajevo, 1991, 247 - 248.1

32

SEVDALINKA IZAZOV ZA LINGVOSTILISTIKA ISTRAIVANJA

Prouavaoci sevdalinke jasno istiu da je sevdalinka opjevala ljubavne zgode i nezgode postojeih pojedinaca i tu priu uvala stoljeima, normalno, uz odreene modifikacije, sve do naih dana. to znai da je povezana sa zbiljom. Tvrde da je ova pjesma zapamtila sasvim odreene linosti, najee djevojke i mladie uvene zbog svoje ljepote, gizdavosti ili dranja.6 Zato su nastojali da dokau isinitost ljubavnog dogaaja ili ljepote linosti koje su stvarno postojale u odreenim sredinama, i u odreenom vremenu, primarno osmanskom. Smatra se da je prva sevdalinka ona kojom se na splitskom pazaru zaljubljeni mladi Adil obratio voljenoj djevojci Mariji s proljea 1574. godine, kako je zabiljeio ondanji splitski knez.7 Pored ispitivanja odnosa sevdalinke prema stvarnosti, ispitivai su se zanimali za varijante odreenih pjesama iji se sadraj vezivao za vie ljudi i razliitih mjesta. Ali, bez obzira na takve razliite pojedinosti, sasvim sigurno je u najveem broju pjesama tano obiljeen prostor, vrijeme i linosti koje su stvarno postojale. Vie o tome govorit emo neto nie. Ovdje emo rei jo i to da su prouavaoci sevdalinki odreenu panju posvetili i njihovu jeziku, mada je poznato da je jezik narodne knjievnosti, openito, malo prouen.8 Najvie su tumaene manje poznate rijei, pojedine jezike strukture, najee arhaine, dvosmislene i poetski polivalentne. Metrika narodne poezije se vie ispitivala. Ispitivale su se dijalekatske crte pjesama nastalih u odreenim sredinama. Pokazalo se da ih ima ispjevanih na ijekavskom i ikavskom, ali su zabiljeene i neke, dodue rjee, na ekavskom. Pokazalo se da u njima postoje odreene zakonomjernosti, kao upotreba suglasnika h gdje mu je po etimologiji mjesto, velika koncentracija turcizama itd. Meutim, ni informativno-komunikativna, ni poetska (stilska) funkcija jezika narodne poezije, samim tim i sevdalinki, nisu dovoljno opisane i istraene. Jo jedna napomena. Sevdalinka je starija od lingvistike stilistike. Lingvistika stilistika je nauka koja se poela razvijati tek u XX stoljeu, od pojave tzv. afektivne stilistike arla Balija, odnosno od onda kada je svijest o tome da je poezija jezika umjetnost postala dominantna. MeuM. Maglajli, n. d. 53 V. M. Maglajli, Usmena lirika Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1995, 5. 8 D. Jovi, Neke metodoloke pretpostavke izuavanja jezika narodne poezije, u knjizi: Lingvistike analize, Biblioteka drutva za srpskohrvatski jezik i knjievnost SRS, Beograd, 1974, 197.7 6

33


tim, stil se jo mnogo prije konstituiranja stilistike kao nauke prouavao u okvirima retorike, poetike, teorije knjievnosti itd. Dakle, sevdalinku moemo prouavati i iz ugla lingvostilistikoga. Svakako, ovdje imamo u vidu da je polazna pretpostavka u interpretaciji svakog diskursa umjetnika vrijednost, poto je ba ona predmet interpretacije. A u analizu se, kao to je poznato, moe poi od bilo kojeg strukturnog elementa. Mi emo krenuti od turcizama,9 zato to se sevdalinke dovode u vezu s turijama (turskim pjesmama), to je Mehmed Mujezinovi, prevodilac Baeskijina ljetopisa, preveo terminom sevdalinka, tj. lirska pojava koja je porijeklom iz folklora na turskom jezku.10 Rije je o ljubavnim pjesmama koje su, inae, najbrojnije u bonjakoj usmenoj lirici. Sasvim je prirodno to su sevdalinke impregnirane obiljem turcizama. Sevdalinke, ali i balade, epske pjesme, pripovijetke i poslovice, u bonjakoj narodnoj knjivnoti sadre mnogo turcizama, bez kojih se to stvaralatvo teko moe zamisliti.11Sevdalinkama je, prema rijeima L. Kube12, prisustvo orijentalnog elementa davalo ar i ljepotu. Turcizmima se primarno kolorizira ambijent stvaran razliitim kulturno-historijskim procesima, naroito snanim prisustvom Orijenta. U pjesmama su prisutni turcizmi iz razliitih znaenjskih slojeva. Oni, uglavnom, imaju poetsku vrijednost. Krenut emo od sevdaha. Sevdah je rije porijeklom iz arapskog jezika, gdje znai crna, crna u, ali dola preko turskog, gdje znai ljubav, kod nas se upotrebljava u tom zaenju: ljubav, ljubavna enja, ljubavni zanos.13 Slino znaenje ima i rije aikovanje (voditi ljubavni razgovor, udvaranje izmeu momka i djevojke14), koja je izvedena prema rijei, takoer, iz arapskog jezika, ak, a znai isto to i sevdah: ljubav, ljubavni zanos, enja za neim.15 Narodni pjeva (autor sevdalinke) vrlo ih je spretno spojio u pjesmi Vjetar pue, alkatmerom njie (MM, 74): Ne in jada lijepa djevojko, Ne in jada, ne vei sevdahaUpotrebljavamo ovaj termin a ne orijentalizmi samo zato to je uobiajeniji. M. Maglajli, Usmena lirika Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 2006, 10. 11 V. D. Jahi, Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Ljiljan, Sarajevo, 1999, 29. 12 L. Kuba, Ljubav u bosanskohecegovakim pjesmama (U knjizi: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Knj. 2, Usmena kjievnost, koju su priredili . Buturovi i M. Maglajli, ALEF Sarajevo, 1998, 44). 13 V. A. kalji, Turcizmi u srpskorvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1989. 14 A. kalji, n. d. 15 A. kalji, n. d.10 9

34


od sevdaha goreg jada nema, ni alosti od aikovanja! Ljepota ena muslimanki opisana je velikim brojem turcizama: Ja kakva je ulbegova kaduna, odavle je do Stambola neima Na nogam joj sedefleli nalune, po nalunam iftijane panule, a po njima ereeli koulja: sva je svilom naokolo istkana, a posrjedi suhim zlatom protkana; koulju je trabolozom utegla. I biserli pjevac paftam spasala.(Ja kakva je ulbegova kaduna MM, 104)

Vrlo lijepa paralela uspostavljena je izmeu cvijea i momaka u pjesmi Da su momci u bostanu cvjee (MM, 124), u kojoj su nazivi za cvijee uglavnom turcizmi: Da su momci u bostanu cvjee ja bih znala kog bih izabrala rumen-ruu uri Muhameda alkatmera Svrzu Server-agu, zelen imir Maia Beira, mor-minjefu Kabodaju Hamdu! U pjesmi Sinja magla po Hiseti pala (MM, 142), nalazimo isto: sumbul Suljo i karamfil Mujo. Tu su i brojne sintagme orijentalnog porijekla: uzel mahala (MM,130); bejaz anterije (MM, 131); srali pender (MM, 153); damfezli dimije (MM, 162), denetska hurija (MM,195), efteli behar (MM, 236). Interesantne su pjesme u kojima se opisuju dogaaji koji se u cjelinu povezuju preko redoslijeda namaza. Oni imaju funkcju konektora. Prate dogaaje po ustaljenom redu. Podne vikat, a ja iz Travnika Ikindija, a ja Vlai prooh. Akam geldi, a ja u Sarajvo, na upriju eherehajinu. Do jacije dragoj pod pendere, Kad mi draga jaciju klanjae. (Podne vika, a ja iz Travnika, MM, 135)35


Sabah ui, ja se u lov spremam, Podne ui, a ja jo kod dvora. Ikindija, a ja doru sedlam. (Sabah ui, ja se u lov spremam, I) Ima pjesama u kojima se nalaze turcizam i rije domaa u neposrednom kontekstu, ime se naglaava znaenje i jedne i druge, kao alem i dragi kamen u pjesmi U Gradacu, u gradu bijelome (MM,172), ili lekseme dilber i dragi u pjesmi Zora zori, pjetli poju (MM,192): Stan, aleme, stan, dragi kamene; prilegni, dilber dragi, kraj mene! Upotreba turcizama i njihovo suprotstavljanje domaoj leksici ini da jeziko-stilska struktura sevdalinke postane u pravom smislu sistem jezika proiren mnogorejem i raznorejem, a stil onaj reaktiv u kojem davno izumrli predmeti, komadi odee, iseci dogaaja... zaboravljena ushienja... nanovo oivljavaju i poprimaju osobenosti ivoga bia koje je opet tu pred nama.16 Najvei broj turcizama u sevdalinkama je uobiajen, ali ima i onih koji su prosjenu ovjeku naega vremena slabo poznati. Bez obzira na to oni imaju folklorno obiljeje, znai i stilsko. Ima stihova u kojima je koncentracija turcizama vea od domaih rijei, na primjer u pjesmi Havajlija, fistanlija (HB, 107): Havajlija, fistanlija, / Je l ti hazur anterija? / Hazur mi je anterija, / No njoj nema muterija! Moe se vidjeti da su sevdalinke prepune turcizama iz razliitih znaenjskih slojeva. Najei su: adamija, azgin, akam, al-katmer, alak, asker, anterija, bazeran, belenzuke, bulbul, elebija, emer, itab, dert, demir, derman, dan, danum, ul, uzel, gonde, haber, heim, ikindija, jacija, jagluk, jazija, kaduna, kahar, kara, katmer, leen, merak, mezar, mujezin, sabah, selam, srmali, eftelija, vakat, zumbul itd. Gotovo sve rijei su fonetski adaptirane. Nepoznati autor izabranim turcizmom adekvatno prenosi svoju intenciju, jer umije da je nametne kao kontekstualno najopravdanije motiviranu. Pronalazi adekvatan smisao i razbuktava ga, ak i u recepciji dananjeg sluaoca. Mada to potvruju svi navedeni stihovi, navest emo jo stihove pjesme Kolika ja Abuhajat jalija (HB, 60): Kolika je Abuhajat jalija, Jo je vea Denetia avlija,16

A. N. Tolstoj, citat prema B. oviu, Stil istorijske proze A. N. Tolstoja, Institut za strane jezike i knjievnosti, Novi Sad, 1991, 77.

36


Tu se ee Denetia Hajrija, U Hajrije vrlo tanka havlija, U ruci joj od biljura matrafa, Iz matrafe tri cvijeta zaljeva, Bijeli amber i alkatmer i ruu. Lingvostilistika analiza podrazumijeva i isticanje stilske dominante. U sevdalinkama ima vie stilskih dominanti, jer u osnovi razliitih pjesama stoje razliiti stilski postupci. Jedne su zasnovane na kontrastu, druge na personifikaciji, tree na metafori, itd. Ipak, mislimo da je zvukovnost prvo to isijava iz ovih pjesama. To su pjesme koje se lahko pjevaju jer zvuk nije samo pratei element ve ima vrlo bitnu ulogu. Ilustracije radi navest emo stihove pjesme Karanfile, cvijee moje (HB, 106): Karanfile, cvijee moje, Jo da mi je sjeme tvoje: Ja bih znala e bi cvala, Mom dragome pod pendere, Kad moj dragi legne spati; Karanfil e mirisati, Moj e dragi uzdisati; Uzdah e se dalek uti, ak daleko u oblake; Bogu e se saaliti, Nas e dvoje sastaviti. U sevdalinkama je sve podreeno ritmu. Otuda se ritam i rima nameu kao jedan od najvanijhi stilskih postupaka. U njima dominira nekoliko klasinih tipova stihova; egzistira vie kvantitativnih modela rime (jednofonemske, dvofonemske, trofonemske...). One su formirane od vokalskih i konsonantskih fonema, ali nisu podjednako frekventni svi modeli. Najzastupljenije su izomorfne, a tu su i epentetske, metatezne i metatezno-epentetske rime.17 O ovoj problematici bi se moglo puno toga rei, ali mi samo ukazujemo na stilsku pojavnost koja proizvodi muzikalnost. Dovoljno je pogledati stihove poznate sevdalinke Sirota sam, na sve mi se aluje (HB, 78): Sirota sam na sve mi se aluje, Jer ja ne znam gdje moj dragi danuje,17

M. arki, Fonostilistika stiha, elektronsko izdanje.

37


e danuje, e on noi nouje, e on sada drugu dragu miluje. Ah, neka ga, i on e se kajati, Pa e doi na moj pender plakati, A ja neu za te suze hajati, Nit' u s njime pod penderom stajati. Iz ritamskih razloga i lahkoe pjevanja u sevdalinkama su este tzv. fonometaplazme, odnosno forme formi. Izvor su im narodni govori. One su destrukcije, ali ne poveavaju diskurzivnu ve samo stilistiku informaciju. Njihovi oblici skreu recipijentovu panju na formalni dio iskaza, usporavaju percepciju, pa se takav iskaz aktualizira i stilski markira. Uz stilsku imaju jo ritmiku i eufonijsku funkciju. Kako su autori sevdalinki nepoznati, moglo bi se rei da su to narodne pjesme. Meutim, odve je jasno da su ih pojdinci stvarali i da su nastojali da svakoj jedinici dadnu punu umjetniku funkciju. Fonometaplazmama se upuuje na odreene lokalne govore, odnosno na jezik narodnog karaktera. Najvei broj fonometaplazmi nastaje elizijama i redukcijama, ili dodavanjem i zamjenjivanjem glasova u odreenim rijeima, to dovodi do promjene slogovne srukture u odnosu na primarni oblik, a to se direktno odraava na metriko-ritmiku strukturu stiha. Govori se o prostriktivnim, restriktivnim, supstitucionalnim, mutacionim i tanspozicionim metaplazmama.18 Prostriktivne se fonometaplazme obrazuju plus postupkom, tj. vokal, konsonant, ili oba, dodaju se poetku rijei (proteza): salupau srmali uguma, / to ga kovah devet godin dana, Hej, Neretvo, mutna i krvava (I); sredini (epenteza): I gora se s listom sasta, / A ja nejmam s kim, Kia ide, trava raste (I) ili kraju (paragoga): Kradoh konje nie Biograda, / tuj me niko uti ni vidjeti, Kradoh konja nie Biograda (I). Restriktivne fonometaplzme zasnivaju se na minus-postupku. Izostavlja se odreeni strukturni element iz primarnog oblika. Izostavljanjem glasa na poetku rijei nastaje afereza, kao na primjer: Mi se nismo putem umorili? / kad smo vako zlato zadobili!, Dobro doli, kieni svatovi (MM, 317). Izostavljanjem fonema u sredini rijei nastaje sinkopa: nije lice obljubljeno, / ve je tebi namjenjeno, Bol boluje mlado mome, Lejlo (I), Nju oblaze sva gospoda redom, Bol boluje lijepa Hajrija (I), Ja ne odoh18

M. arki, n. d., 5.

38


konjma na airu, Daj mi, mati, rano veerati (I), Dilber Dika bere cvjee, Dilber Dika (I). Mislimo da su najzastupljenije apokope, u kojima se izostavljaju glasovi na kraju rijei: Svaka ima aik momka svoga, / samo Fata trides i jednoga, Kolika je eher Banja Luka (MM, 146); salupau srmali uguma, / to ga kovah devet godin dana, ugum kuje ugumdija Aljo (MM, 151); Stade Jusuf konje sedlat, / vi njeg ljuba suze ljeva, Mlad se Jusuf oenio (I); ako poem, nagledah se jada, / ak ne poem, ostah eljan drage... Kam ti vjera, jadna nevjernice... Ona meni tiho odgovara:/ Vod me dragi, tvoja sam i bila!, Sadih almu nasred atmejdana (MM, 110). Nali smo manji broj supstitucionalniih fonometaplazmi, gdje je izvrena zamjena jednog strukturnog elementa drugim. Ovdje je dovoljno spomenuti zamjenu suglasnika g sa r u zaklinjanju; umjesto boga mi upotrebljava se bora mi; takva pojava karakteristina je za mnoge muslimanske govore: Oj bora ti, moj premili sine (...) / Ej, bora mi, moja mila majko/. este su mutacione fonometaplazme. Njima se izbjegava hijat to je za pjevanje bitna komponenta. One nastaju jednaenjem glasova, koji vrlo esto postaju identini, kao kada ao> o u rijei bolovao: O, Fahiro, bolovo bih za te, Bol boluje lijepa Fahira (I); uo>o u rijeima eznuo, venuo: Evo srcu mom radosti, / Evo elje njegove / Za kojom sam ezno veno / Evo sad je kraj mene. Evo srcu mom radosti (I). Najrjee su transpozicione fonometaplazme. U pregledanim zbirkama nali smo samo da je sav zamijenjeno u vas: Vas je Mostar na sobet pozvala, Sobet kupi Dizdaraginica (I). U sevdalinkama vrlo esto dolazi do preplitanja autentinog muzikog zvuka i slike. Tako se sugerira impresivni vizuelni i intenzivan auditivni (muziki) doivljaj. Zapravo, u njima je prisutna igra zvuka i slike. Nalazimo obilje asonanci (monoasonanci /kada se ponavlja jedan vokal vie od polovine prisutnih vokala u stihu/), aliteracija (monoaliteracija, bialiteracija), kao naprimjer u pjesmi Kad ja pooh na Bembau (I): drugog dana moja draga / za drugog se udala, gdje ono d zvui taman kao da se na to saznanje peat stavlja. Popravke nema, tu je kraj. U pjesmi Mujo kuje konja po mjesecu (I) ponavljanjem bezvunog k, pa i zvunog g, u dva uzastopna stiha, doarano je kuckanje po odreenom taktu koje para nonu tiinu: Mujo kuje konja po mjesecu/ Mujo kuje a majka ga kune.

39


Glas s je najvii glas ljudskog govora, i on, kao i svi glasovi koji se ponavljaju, djeluje i svojom akustikom pojavom, kao u pjesmi S ovu stranu i s onu Vrbasa (I): S ovu stranu i s onu Vrbasa s ovu smilje, a s onu bosilje pa se smilje smije na bosilje ba ko mome na mlado djevoje. Ponovljeni glasovi imaju kohezivnu funkciju, povezuju stihove u vru cjelinu, kao u pjesmi U eheru kraj bistra Vrbasa (I): U eheru kraj bistra Vrbasa/ etala se bijela Almasa (I). U svakom sluaju sva ponavljanja glasova svojom masom i ornamentalnom funkcijom imaju emocionalno i estetsko dejstvo na recipijenta, ali su ponovljeni glasovi i nosioci ritmike funkcije, pa i hedonistike informacije. Ponovljenim glasom pojaava se ljubavna enja: Drino vodo, iva eo moja o moj drago, iva eljo moja .......................................... ivom sam te eljom poeljel ivoj mi je srce ispucalo... (Drino vodo, iva eo moja, MM, 117). Harmonija, odnosno eufonizacija je evidentna i u onomatopejama: Nanule joj ine ripa, rapa, rap dukati joj zvee cinga, canga, cang (ija je ono djevojka, I) Zveka sindira (lanaca) doarana je u pjesmi Sindirii zvee, hej vala zvee (HB,124) na taj nain to se u pjesmi 30x ponavlja glagol zvee; u etiri stiha ak po 3 puta: Zvee vala, zvee bila, zvee ja! Glas z (uz s i c) najvii je glas u naem glasovnom sistemu; ima veliku ekspresivnu vrijednost. Ovdje je ona oigledna. Tvorci sevdalinki esto glasovne strukture dovode u vezu tako to spajaju sazvuje sa znaenjskim segmentima govora ralanjujui ih i povezujui u skladu sa sopstvenim meuodnosima, i usmeravajui misao i eljenom pravcu.19 U tom smislu treba spomenuti spregove u kojima dolazi do glasovnog poklapanja razliitih vrsta rijei:

19

R. Simi, Opta stilistika, Jasen, Beograd-Niki, 2001, 258.

40


Trepetljika trepetala, puna bisera (I) to se Drino mamom pomamila (I) Dertu derman, duge noi (MM, 229). Stade se srma srmom srmiti... nikada nisam zorom zorila (Stadese cvjee rosom kititi, I)

Laf lafiti i aikovati (MM,183). Tri su seje sejovale (HB, 118) Oj djevjko, dido moja, didala te majka tvoja, nadidanu men te dala, sa mnom dide potrgala (MM,190). Ovdje treba dodati i injenicu da se u ovim pjesma esto upotrebljava tzv. unutranji objekat, gdje ime ima zajedniki opi dio sa glagolom to ga dopunjava: Igru igra pehlivan Hasane (MM, Pehlivani, 161); Ona osta jade jadajui (I), Vezak vezla kademlija Nurija (HB, 321); Vezak vezla Hatem kada, mlada nevjesta (HB, 308). U sevdalinkama se esto i imena slau s rijeima po zvunoj komponenti, mada ima i onih koja sadrajem potvruju vezu imena i karakternih crta. Aida/ ida znai stroga, jaka, mona, a u pjesmi se i radi o takvoj eni. Ona samo nareuje Lutvagi: srei anteriju / kiti puca, jer eli znati hoe li ih umijeti otkopati, Kad se eni uriu Lutvaga (I). Ipak, mislimo da je izbor imena primarno uvjetovan zvukovnim slaganjem s drugim rijeima u pjesmi: Na bunaru materina Mara; Hej Marice, mlada krmarice, Grana od bora pala kraj mora (I); u pjesmi je Hata jer je bijelog vrata, Kana od bisera grana, Fata kutija dukata. Znaenja ovih imena i nisu neto posebna: Hata (< Hatida) znai neodluna, Fata ona koja odbija dijete od sise, Kana (< Kanita) pokorna, skruena.20 (Svi primjeri su iz pjesme Tekla Sava ispod Biograda, I). Ponavljanje istih rijei, istih reeninih modela u paralelnim ili simetrinim nizovima, takoer pojaava ritminost sevdalinki, zbog ega one imaju sugestivnu mo. Ponavljanje istih jezikih jedinica je neminovno, zato to svaki tekst nastaje kombiniranjem ogranienog broja elemenata. Meutim, ovdje imamo obilje jezikih sredstava kojima se produbljuje komunikacijska eficijentnost strukture. Obino se ponavljaju iste rijei, u20

A. kalji, n. d.

41


istom ili promijenjenom morfolokom liku: Ustaj, Meho, ustani mi, duo! Sunce sjae, kia rominjae (I); Prvi sevdah rana pod srdacem, / drugi sevdah rana na srdacu, / trei sevdah rana u srdacu!... ( naslov kao i prvi stih, I). Ponavljanje u kontaktu ili na bliskom odstojanju predstavlja viestruko vraanje na isti sadraj, a samom tim dolazi do produbljivanja iskaza, nekad podsjea na eho, i istovremeno pojaava eufoniju: Djevojko, djevo, / to mi ljubav krati, / to mi ljubav, slatka djevo, / za ljubav ne vrati, Djevo, djevo (I); Vrat se, vrat se, moj jedini sine, Zaprosio Tazim Jusuf-aga (I). Ritam sevdalinki odrava se pripjevom ili refrenom, kao u pjesmi Pusti me, majko, pusti me mila (I), gdje se poslije svaka tri stiha ponavlja (3X): doi u, doi ja. Navest emo samo jedan dio (od petog do osmog stiha): Doi mi draga, doi mi zlato! To pjesmom mene, majko, doziva! Golube, poleti, pozdrav mu odnesi, doi u, doi ja. Ponavljanje na odstojanju ima slabiji efekat, ali je svakako eksponent ritma. U sevdalinkama nalazimo brojne anafore (ponavljanje rijei na poetku uzastopnih stihova): Samo ja nemam nigdje nikoga samo ja nemam azgin dilbera samo ja tuna tugu tugujem samo ja niem se ne radujem (Stade se cvjee rosom kititi, I) Prisutna su ponavljanja rijei na kraju uzastopnih stihova (epifora): Dunjalue, golem ti si. Sarajevo, seir ti si. Baarijo, gani ti si. A Vratnie, gazi ti si. Oj Bistrie, srmen ti si. emaluo, duga ti si. Latinlue, ravan ti si. Bezistane, mraan ti si. Talihanu, irok ti si. Ljepa Maro, ljepa ti si (Dunjalue, golem ti si, I).

42


esto se u ovim pjesmama ponavljaju iste rijei, ili grupe rijei, na kraju prethodnog i na poetku sljedeeg stiha (anadiploza, ili palilogija): Djevojka vie s visoka brda, s visoka brda, iz tanka grla. ........................................... ............................................ Moe li biti riba bez vode Riba bez vode, ptica bez gore? (Djevojka vie s visoka brda, I) Kad je dragi dragu razumio, u glatko je lice poljubio, poljubio, srce zasladio. (Dragi dragoj tiho govorae, I) Raznovrsna ponavljanja govore o ureenosti iskaza i jakom efektu forme. Izazivaju jak poetski dojam. U cilju jaeg isticanja odreenog sadraja u neposrednoj blizini se esto mogu sresti i odreeni antonimi: crna noca bijel danak raa crna krava bijelo mlijeko daje crna koka bijelo jaje nosi crn Arap bijelu ljubu ljubi (U Budimu prodaju Arapa, I) Oito su autori sevdalinki bili vjeti stilistici. Uspijevali su da istu nominacijsku, sintaksiku ili neku drugu funkciju kombiniraju nijansirajui isti sadraj na takav nain da ni jednog trenutka ne zapadaju u sivilo monotonije. S obzirom na to da se vie jedinica slae u funkciji, to i ini da je i kumulacija faktor isticanja. Ona je ustvari preplitanje raznovrsnih ponavljanja, smiljenih, namjernih, ciljanih, a ne jednostavno gomilanje konstrukcija bez nekog reda. Treba dodati da je monotonija izbjegnuta upotrebom sinonima ili spajanjem jedne rijei sa vie drugih. Nalazimo razliite leksema za konja: doro, at, konj, zekan, vrani, vranac, zelenko, ogo: za boju oiju: crne, mrke, garave, vrane, dva ugljena. Pridjev bijel (uz mavi, zelen i ut) vrlo je frekventan, stoji u sintagmama s velikim brojem imenica: bijelo lice, bijele ruke (ak i muke), bijelo grlo, bijela vila, bijeli dvori. Sevdalinka zagova-

43


ra ljepotu crnih oiju, bijelog lica ene, a garavog junaka (ja za plava ne bih groa dala kae se u jednoj sevdalinki21). U ovim pjesmama pisutna je i komplementacija, odnosno ponavljanje konstrukcija (koje imaju istu funkciju) a ne istih jezikih jedinica. Rije je o ponavljanju vie paralelnih formi za jednu funkciju, pa to treba uzeti kao stilsku simetriju. Kompozicija sevdalinke postaje poetski savrenija to se vie poveava broj faktora koji u njoj sudjeluju. Sintaksika se struktura dovodi u bolji sklad sa metrikom, jaa osjeaj unutranje harmonije pjesme, a doivljaj estetskog savrenstva je svakako potpuniji: Ibar voda nema broda. Do sve kamen do kamena Po kamenu bosilj raste, Po bosiljku kolo igra. Iz kola se magla digla, U magli se soko vije. (Ibar voda nema broda, HB, 46) Skladnost, metrika i sintaksika, posebno je izraena u pjesmi Stade se cvjee rosom kititi (I), u kojoj prvih osam stihova poinje sa glagolom nepotpunog znaenja, koji pjeva dopunjuje uvijek po istom modelu: stade se biser zlatom nizati / stade se srma srmom srmiti... Slijede stihovi u kojima je lirski subjekt u sreditu, ali lirsko ja stoji u inverziji, potisnuto je iza predikata: Gledam ja goluba, golubicu / gledam ja lastu i lastavicu. Sve je u znaku suprotnosti, kontrasta. Drugi se raduju, a ne i ona koja pjesmu pjeva. Reda stihove koji podsjeaju na tubalicu: Nikad me nije niko volio, / nikad me nije niko ljubio, / nikada nisam zorom zorila, / nikada nisam sevdah vodila. Zato tako pjeva postaje nam jasno tek iz zavrnih stihova: Dadoe mene mladu za stara, / dadoe mene starcu zbog para,/ da mu ja mlada kuu redujem, / da mu ja s'jedu bradu milujem. Sintaksiki paralelizam u sevdalinkama moe biti ureen tako da svaki lan dobije oznaku (polisindet), a moe biti i bez oznake naporednosti (asindet): etala se Moria Begzada, ..........................................21

Norma bosanskog jezika doputa samo sevdalinci, ali mislimo da je bolje upotrebljavati oblik bez sibilarizacije.

44


Kad opazi Moria Begzada. Sve tenefe priko sinjeg mora ispod mua noe povadila, presjekla mu na moru tenefe, i utonu pehlivan Alija, i utonu u po sinjeg mora, i utonu alosna mu majka. (Pehlivani pod Gradiko pali, I) Lipi Mujo, goranine vue. ne daj Hanki svu no zaspat mue, izmetni joj jastuk ispod glave, podmetni joj svoju bjelu ruku, potrgaj joj biser oko vrata, ponizaj joj svoje bjele zube. (Bismillahi, kudre sahatile, MM, 324) Pjeva sevdalinki uspio je sjajno da obradi jeziki materijal kojim je oblikovao pjesmu i na taj nain to je ciklinim leksikim ponavljanjem odvajao pojedine dijelove (stihove), i zgrozdavanjem rijei osvjetljavao ih na najbolji nain. Autori sevdalinki esto naruavaju ustaljena jezika pravila da bi sauvali ritam i melodiju. Odreen broj slogova odravaju na taj nain to upotrebljava krau mnoinu nekih imenica koje se u neutralnom govoru upotrebljavaju u duoj formi: emaluo, mali Carigrade u tebi su cari i veziri! . .. kad ne mogu kroz sokake proi od oaka i muebaka. (MM, 127). Iz ritamskih razloga upotrijebljen je i neobian etnik, jer bi uobiajeni (Mostarci) smanjio broj slogova i poremetio eufoninu glasovnu strukturu: Mostarani avdest uzimaju (Podne ui u Mostaru gradu, I) zatim, subjekat u vokativu umjesto, kako je uobiajeno, u nominativu: Razbolje se care Sulejmane; Razbolje se gonde Muhamede; Kulu gradi Ljuboviu mladi (I). Predmet s kojim se neto poredi, prema naim jezikim pravilima, stoji u nominativu, meutim, poto je bilo potrebno poveati broj slogova, pjeva e upotrijebiti vokativ: Ujedoh je kao gorski vue (Kradoh konje nie Biograda, I)

45


Broj stihova uvjetovao je i upotrebu pridjeva odreenog, odnosno neodreenog vida: Djevojka vie s visoka brda s visoka brda i tanka grla (Djevojka vie s visoka brda, I) Majka Mehu ludog oenila I luda ga u erdek spremila (Majka Mehu ludog oenila, I) Pjeva e elidirati prijedlog tamo gdje je u obinom govoru neophodan, opet iz ritamskih razloga, a to nee poremetiti razumijevanje teksta. U primjeru koji slijedi nedostaje prijedlog sa: Djevojka se suncem zavadila (I). U sevdalinkama su upotrijebljene, iz ugla modernog itaoca, pomalo arhaine prijedlono-padene kombinacije (koje su mogle biti sasvim uobiajene u vrijeme nastanka pjesme): Ne brini se s pokradenih konja s ovu stranu i s onu Vrbasa (S ovu stranu i s onu Vrbasa, I) Stavljanje odreenih jezikih jedinica u inverziju takoer je uvjetovano ritamskim razlozima: Dvjesto dajem, spustite je, tristo dajem, otkrite je. Da jo jednom Fatmu vidim ja (Voljelo se dvoje mladih, I) Ne kupuj mi ti, ne trebaju mi (Grana od bora pala kraj mora, I) Atribut se esto nae u postpoziciji, kao u naslovu pjesama: Raslo drvo bademovo, Razbolje se zlato neharato, U Gradacu, gradu bijelome, empres viti, empres ponositi, Hej, Neretvo, mutna i krvava (I), ili u stihovima: u ruci mu jedna aa srebrena/ u toj ai rujno vince rumeno!, San zaspala dilber-Sajma u bai (I); Soko leti od jele do jele/ pa on trai hlada neleana/ I on trai vode nepijene/ I on zrai trave nekoene, Soko leti od jele do jele (I); Ne plaite oi arne/ Ne tugujte usne bajne, Evo srcu mom radost (I); Pa ti stani nasred polja ravna/ Ja u stati nasred neba sjajna, Djevojka se sa suncem kladila, (I). Sevdalinke su i inae impregnirane epitetima: uzel srma, crven katmer, mor dolama, sedef tambura, crvenika jabuka, danfezli dimije, srali pender, areno sunace, bljeani mjesec, mrk fesi, ali i onim tzv. stalnim: visoka planina, bjeli dvori, vedro nebo, djevojako grlo, lijepa djevojka, sivi soko, crna noca, bijel danak, bijela damija, bijelo lice, bjela vila, bijeli vrat, bjelo janje, luda glava, gorke suze, medna rosa, vjerna ljuba, ruse kose, suho zlato, vrani konji, siv soko, arko sunce, sinje more, crna zemlja itd.46


Upotreba deminutiva esto je uvjetovana rimom, najee unutranjom: Proetala Hana Pehlivana () Za njom ide Kumrija djevojka/ Kumrijice, po bogu sestrice/, Proetala Hana Pehlivana (I); Danica je ekala mjeseca/ za goricom devet godinica, Konja kuje SokoMustafaga (I); nit ja vioh svoje drage lice/ Samo jednom u tri godinice, Aikovah tri godine dana (I); tude sjedi Hadi Jusuf Efica,/ na krilu mu Kovagina Fatica, Kolika je pod Mostarom Cernica (I). Ritam je nametnuo i upotrebu hipokoristika, naprimjer Dana umjesto Danica u pjesmi Zvijezdo Dano, tono rani rano (I). Pjenik e iz ritamsko-melodijskih razloga upotrijebiti turcizam umjesto domae rijei: sedi sene, pogledaj na mene, Kolika je vi Travnika Bojna (I). Iz istih razloga imamo interverziju, odnosno komutaciju roda. Najee nalazimo oblike srednjeg roda umjesto mukog i enskog: Oenjeno ene ostavilo/ Neoenjeno pamet izgubilo, Kolo igra u Kazanferiji (I). (Djevojka) ne nalazi sivoga sokola, / ve nalazi mlado neenjeno: / leglo spati u zelenu travu, /pokrilo se jaglukom po glavi, Sino mlazna kia udarae (I) Ponekad se nae i neobina, nekongruentna veza: Suho drvo sirovoga pita (I), kao da je drvo bie. Pjeva je postavljao pitanja i odgovarao na njih. Isticao sadraj ponavljanjima, metaforama, gradacijom naglaavao, tanije rabio, gotovo sva jezika sredstva da se na najljepi nain izrazi. Vanu ulogu za isticanje sadraja imaju jake pozicije teksta. Jedna od njih je prvi stih pjesme. On samim tim to je prvi istie glavne sadrajne elemente. Prvo mjesto i posljednje, tj. inkoativne i finitivne reenice, podjednako su vani. Prvi stihovi imaju otvaraku funkciju. Usporedili smo prve stihove odreenog broja sevdalinki i utvrdili da postoje neke zajednike crte svojstvene velikom broju poetnih stihova. Zapazili smo da jedan broj stihova poinje dozivajem (apostrofiranjem), odnosno vokativom, ime se skree panja na odreene linosti: Hasan-aga, jesam li ti draga (MM, 79) Jaranine, deli Huseine (MM, 230) Muhamede, eer-puce, eer-erbete (MM, 103) Paihana, lijepa evojko (MM, 247) Sevdi, Bego, tvoje sevdisanje (MM, 228)

47


ili na odreena mjesta: Lomna Bosno, daleko l odosmo (MM, 293) Majevice, visoka planino (MM, 246) mikrotoponime: emaluo, mali Carigrade (MM, 127) hidronime, doziva se voda: Oj Savice, tija vodo hladna (MM, 249) Drino vodo, iva eo moja (MM, 117) gora, cvijee, sunce, trava: Bejturane, beru l te evojke (MM, 281) arna goro, puna ti si hlada (MM, 193); Ljiljan-goro ljiljaova (MM, 121) Alkatmere, ime moje (MM, 186); Jorgovane pripodigni grane (MM, 224 Jarko Sunce, ja visoko li si (MM, 274) Zelen travo, ne zelenila se (MM, 91) doziva se djevojka: Djevojice, sitna ljubiice (MM, 77) O djevojko, u dukatu zlato (MM, 92) Oj evojko, duo moja (MM, 215) priziva akam: Akam mrae, moj po bogu brate (MM, 238) U jake pozicije teksta ubrajaju se i imena. Ve smo neto o njihvoj vezi sa zvukom i znaenjem rekli. Ovdje emo se jo malo na njima zadrati. Naime, u trista pjesama koje nalazimo u ve spomenutoj knjizi Usmena lirika Bonjaka u 300 pjesama, koju je priredio M. Magljli, samo u prvom stihu (moemo rei u naslovu) nalo se 117 imena. Najvie je imena ljudi (60), zatim, gradova (21), lokaliteta (17), rijeka (13) te planina (5). Ovo prebrojavanje samo po sebi ne znai nita, jedino znamo o kome se pjeva i gdje se pjeva. Meutim, sve ovo ini da sve to se u pjesmi spomene slualac /italac vezuje za realan prostor i poznate ljude. Dakle, pjesme se tiu Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sandaka, ali i Stambola. Pjeva se o poznatim junacima koji su ivjeli u Sarajevu, Bihau, Travniku, Banjoj Luci, Prijedoru, Pljevljima, Plavu i Gusinju i drugim mjestima, ak i jasno lociraju pjedini njihovi dijelovi, kao: Bembaa, Hiseta, Vratnik, tu je Miljacka, te Moria han. Spominje se Jahorina planina itd.48


S druge strane, u sevdalinkama je puno sjaja i bogatstva, zlata i srebra, bisera, svile i kadife: Platno bjeli Sarajka djevojka na Miljacki u zlatnu leenu na sebi ima danfezli (znai svilene) dimije (Platno bjeli Sarajkadjevojka, I).

Rijeka Sava je izmetala lau od merdana, Tekla Sava ispod Biograda (I), Pokraj Save badem drvo raste./Na drvetu od zlata ljuljaka./ (I) jabuka raa biserom i zlatom, Pokraj puta rodila jabuka (I), tambura je od suhoga zlata, Tamburalo mome uz tamburu (I), ljepotice vezu uzel srmom i suhijem zlatom, Vezak vezla ljepotica mlada (I), Nafa nosi od danfeza dimije, od biljura papue, Poletjela dva bijela goluba (I), udovica je raskono odjevena: Na njoj koa od stotinu groa,/ anterija trista madarija./ jedne ui a dvoje minue,/ jedne ruke-dvoje belenzuke, Pod Loznicom studena vodica (I) eref je od zlata, ealj od fildia (slonove kosti), aa od srebra, San zaspala dilber-Sajma u bai (I), igla od biljura, Tekla Sava ispod Biograda (I), petahta (klupa) od zlata, U Mostaru ikli mekteb, kau (I), laa srebrom okovana, Vozila se po Vrbasu laa (I). Sve ovo smjeteno u realne okvire, doivljava se realnim. Stvorena je slika lijepog ivota; ini se da se ivjelo lijepo, bogato i raskono. (Manji broj pjesama govori i o sirotim djevojkama i momcima). Ali, iznad bogadstva stoji ljubav i aikovanje. Oni si u pjesmi najvaniji. Ljubav prate miomirisi. Ve u prvim stiovima (naslovima) doziva se cvijee i drugo drvee. Bae su prepune karamfila, jorgovana, lala, bosiljka, ruica; tu je eboj, alkatmer, zumbul, neven, smilje, ljiljan/zambak, senabija jabuka, tanka jela, empres, zeleni bor, lipa, drvo bademovo, jablan, vinjiica i jo mnoge druge. Sve je ispunjeno pjesmom. Tu je poj bulbula, ptica lastavica, tu su srne i koute, dobar doro, a po bai paun ee. U sevdalinkama je, ini se, sva ljepota svijeta. Otuda nije udno to se s cvijeem i ivotinjama razgovara: Vita jelo, ti visoko raste, ta te pitam pravo da mi kae Je li mi se oenio dragi? Jeste, jeste, ve godinu dana oenio i erku dobio i tvoje joj ime nadjenuo. (I)

49


Pjesma istovremeno konotira da se Mara iz nekog posebnog razloga za dragog nije udala, ali ga i dalje voli. Pita za njega, ali nekoga ko e tajnu sauvati. Razgovor se ponekad vodi i s predmetima koji podsjeaju na dragog i ljubav: Moj jorgane, moj topli jorgane (I). U sevdalinkama je puno njenosti, zato nalazimo veliki broj derivacionih morfostilema, najee deminutiva a njima se iskazuje neto to je malo, milo, drago, prijatno. Tu je vrani, zaovica, nevjestica, noi, noca, fesi, godinica, sunace, struak bosiljka, njedarca, gorica, vodica, sanak, travica. Zv'jezda tjera mjeseca/ za goru ga otjera,/ za goricu vodica, / na vodici curica, / b'jelo lice umiva, / Daj mi malo vodice iz te bj'ele ruice (Zv'jezda tjera mjeseca, I). Ljubav prema nekone (naroito prema eni) iskazuje se, takoer, deminutivima (Fatica, Umica, Kumrijica, Hajrijica), a intimna i bliskost i hipokoristicima (Mujo, Ahmo, Aljo, Umka, Fata, Hata, Nura, Hajra, Uma, mome, djevoje, seja). Ovdje treba napomenuti da augmentativa gotovo i nema. Nali smo samo dva. Naime, u sevdalinkama se naroito istie odbojnost prema starijim mukarcima koji bi se rado enili mlaim djevojkama. Poznato je vie sevdalinki na tu temu, gdje se pjeva o tome kako su djevojke spremene patiti, po gori hoditi, ali sa starim ni u svili ne ele biti. A to, takoer, ini da se vjeruje u istinitost, i iskrenost osjeanja iskazanih u sevdalinkama. Star djedina pokuao je prevariti Falisavu koja ne eli stara i bradata. Djedina se zato dotjerao, obrijao brkove i ofarbao kako bi se, toboe, podmladio. No, starac se dugo nije mogao pretvarati, nou trai da se primakne toploj pei, pa prepoznavi starca, privivi mu uz leine smilje i bosilje, Falisava bjei od njega (Falola se Falisava, MM, 334). Njemuti jezik, rasko i bogatstvo, priroda i ljubav, sve podsjea na bajku. Tu je i broj tri, koji se u sevdalinkama najee spominje, kao u bajkama. Aikuje se tri godine dana, od ljubavi bolesnu Zlatu lijee tri heima, Janja nosi tri fistana, tri katmera u tri grada rastu. Dragi je daleko: preko tri grada bijela preko tri gore zelene preko tri gore studene preko tri polja iroka! (Oj moja ruo rumena, MM, 75) Glagolski oblici takoer ostavljaju utisak uvjerljivosti i realnosti, naroito prezent i aorist. Upotrebom ovih glagolskih oblika radnja se oivlja50


va i uspostavlja vemenska veza sa sadanjou. Kazivanje je ekspresivno, ivo i slikovito, taman kao da se sve o emu se pjeva dogaa pred naim oima: Kia pada, a rua opada/ Sunce sija, pupoljak razvija (I); Zaljulja se mostarska munara, / Potrese se mostarska uprija, / Mujezini uit prestadoe, / Zautjee softe u medresi (I). Stilski je markiran i krnji perfekat, kao u pjesmi Zakukala lijepa Ismihana, (I). Imperfekat je uvijek transponovani perfekat i uvijek stilski obiljeen. U sevdalinkama je veoma prisutan, naprimjer u pjesmi Vihor ruu niz polje tjerae (I): dotjera je Muji pod adore./ Pod adore niko ne bijae,/ samo Muje rane bolovae... Smjenjivanje razliitih glagolskih oblika, posebno upotreba jednog glagolskog oblika umjesto drugog, tzv. transpozicija glagolskih oblika, tekst sevdalinke ini zanimljivijim, stilogenijim, dinaminijim i efektnijim: Aman lue, umrijeh od sevdaha (I). Aorist je upotrijebljen za obiljeavanje radnje koja e se desiti u budunosti, mada se ovim glagolskim oblikom primarno obiljeava radnja koja se desila u prolosti neposredno prije trenutka govora. Zamjenjivanje jednog pojma drugim, odnosno usporeivanje iskazano metaforom, vrlo je prisutno u sevdalinkama. Metaforama je iskazana njenost, toliko svojstvena onima koji se vole. Voljena i voljeni su najee zlato (moje zlato spava), djevojka je rumen-rua, gonda, eer jabuka, golubica, golubica b'jela, zlatna kruna itd.; mukarac je arko sunce, srce, dua, bijeli zambak i dr. Oi su vrelo studeno, obrve s mora pijavice, trepavice krila lastavice, medna usta kutija eera, grudi su dunje i jabuke, ili dva bijela goluba, livada je zelena serdada. Drugo ime odreenog pojma (apozicija) esto je poetske naravi: Sarajevo, eher sevdah; Banjaluka, uzdah momaka. Sevdalinke su interesantne i zbog toga to je u njima pjeva stvarao nove rijee, nove tvorenice, uglavnom polusloenice; normalno, stvarao ih je prema postojeim tvorbenim modelima: irit-safun (MM, 155), kara-haber, mor-dolama (MM, 273), eer-idija, sabah-zora, siv-zelen sokol, azgam-udovica (MM, 327), demat-selo (MM, 333), a ima i originalnih izvedenica: perenlija (MM, 176). Poslije svega jasno je zato u sevdalinkama nema vulgarne leksike. Nali smo samo kopilana i kurvia, Sino vika sa grada dizdare (I). Prvi stihovi sevdalinki, a i inae sevdalinke, protkane su brojnim eksklamacijama, bolje rei uzdasima: ah moj dragi, oj djevojko, oj junae, Oj51


Hajrija, b'jelo lice (HB, 97). Uzdasi su toliko svojstveni ljubavi, njma se ispoljavaju snane emocije. Oni su spontani izlivi snanih osjeanja. Njima se dramatizira tok radnje i stvara scenska situacija. Ilustrirat emo to stihovima iz pjesme Oj evojko, e si biber brala (HB, 107): Oj evojko, e si biber brala? Mlado mome, ja u tvojoj bai! Oj evojko, da sam te vidio! Mlado mome, ta bi uinio? Oj evojko, bih te poljubio! Mlado mome, pa ta bi mi bilo? Snaan emocionalni karakter imaju i upitne reenice, koje nalazimo u inkoativnim ali i ostalim stihovima sevdalinki. Pjesme ispjevane u upitnom tonu usmjeravaju recipijenta na jednu taku, na onu najvaniju, stilski relevantnu. Upitnim stihovima (iskazima) odrava se panja konzumenta; on se usmjerava na pitanje koje se postavlja i dri u neizvjesnosti do odgovora koji se postepeno otkriva. Pitanje, interogacija, svojom intonacijom unosi u pjesniki izraz posebnu modulaciju a ona sugerira jedno posebno duevno stanje. Pitanje je vrlo esto u naslovima pjesama, odnosno prvim stihovima. Navest emo nekoliko naslova iz zbirke HB: Kolika je Musluk voda, rijeka (58), Kolika je ta zelena livada (61), Kolika je Abuhajat jalija (69), Koutice, to si rosna (69), Draga moja, e ti ljeto proe (111), e no sino na konak bijasmo (117), Kolika je noca noanja (97), to se uje iza grada (102), to se ono krajemkrade (138), Zna li, majko, za im srce udi (196), itd. Zato smo analizirali poetne stihove? Jednostavno zato to se sevdalinke naslovljavaju po njima. Na intrnetu smo nali vie pjesama iz razliitih zbirki, i utvrdili da su sve, osim dvije, naslovljene po prvom stihu. Samo jedna nosi naslov prema posljednjem stihu; a posljednje mjesto je takoer jaka pozicija teksta: Drugi uti, to hanume ljuti. Jedna pjesma nosi naslov prema dijelovima tri prva stiha: Vozila se po Vrbasu laa. Pjesma poinje ovako: Vozila se sevdeli Haj, vozila se sevdeli, duo moja, po Vrbasu laa.

52


Bez bilo kakvih izmjena, dva stiha jedne pjesme posluila su kao naslov pjesme: Zaprosio Alija u matere Sevliju. Oba stiha su se morala nai u naslovu, jer prvi stih bez drugoga ne bi imao potpuno znaaenje. Takoer, prema dva prva stiha naslovljena je pjesma Zaspala djevojka brjegu na kamenu, gdje je mogao biti i izostavljen drugi stih (brjegu na kamenu), a naslov bi bio jasan. Vidimo da su naslovi dugi jer prenose punu informaciju. Uvode u pjesmu. O sevdalinkama se moe govoriti i kao o nedovrenim pjesmama (tekstovima), kao o umjetninama koje se mogu smatrati nedovrenim djelima. Mnoge od njih samo nagovjetavaju sadraj i ostavljaju sluaocu / itaocu da kreativno nadogradi tekst po mjeri svoga bia, svojih shvatanja i nadzora. Dovoljno je podsjetiti na pjesmu Ljepi li su Mostarski duani i njen kraj: Ue Fata u magazu sama / za njom ue Mujo zamandali vrata. Razgovarali smo o ovoj pjesmi s mnogim osobama, studentima i drugim mlaim ljudima, a oni su se najee udili zato je Fati alosna majka kad je sama dola. Iznenaujue je kako se komentiralo ono ta se desilo iza zatvorenih vrata. Mogao bi se o tome napisati poseban rad, ali jedno ostaje, recepcija teksta je razliita, kreativno sauestvovanje u nadogradnji teksta je ljepota zbog koje se tekstovi itaju ili sluaju. Sevdalinka je hermetina i vieznana, Njena melodija, ritam i jezika struktura, ali i njena zauujua zvukovna orkestracija pruaju mogunos da se u njoj toliko dugo uiva. Ovim radom smo samo eljeli podstaknuti na dalja lingvostilistika istraivanja sevdalinki, odnosno ispitati zato ove pjesme tako lahko nalaze put do srca i zato u srcu mnogih ostaju zauvijek. Mislimo da ih treba detaljno prouiti iz vie razliitih uglova, jer su one, nesumnjivo, ljepota koja traje.

53

HASNIJA MURATAGI-TUNA Hasnija Muratagi-Tuna

SEVDALINKA22 CHALLENGE FOR LINGUISTIC AND STYLISTIC INTERPRETATIONSSummary An expressive-emotional impression that sevdalinka makes on a listener can primarily be explained by linguistic tools it is made with. Sevdalinka creates semantic perspective in which words turn into poetic imagery in the process of multi-metamorphosis. Poetic images contain a basic scheme of a poets conception and it is that conception that should be discovered. That is possible only with good understanding of the secret of language of sevdalinka, which represents a pattern of fragrance, melodiousness, simple and pure form, grace of emotional expression, pattern of the essence of lyrics etc. In simple words, we have shown in our paper that sevdalinka represents an inexhaustible well of linguistic turns, stylistic patterns and layered metaphors.

22

A type of folk poetry in the Balkans; more specifically, they are the love songs of Bosnian Moslems.

54

hasnija muratagic tuna - sevdalinka

Documents