1Siječanj 2007.

Broj 38 Siječanj 2007. Sjeme probuđenja / život u pobjedi

U OVOM BROJU:

- Damir Alić: Je li Sv. Petar Stijena Crkve?- Svjedočanstvo: Petar Fabijanić- Neispričana priča o Williamu Seymouru

Gradi svoj život

vjerodostojnost takvoga učenja. Nisu se “posavjetovali” s biblijskim naukom. Stoga ćemo pogledati što o tome govori Biblija – Božja Riječ, a time i sam Bog.

U Mateju 16:15-18 Gospodin pita svoje učenike: “‘A vi… za koga me držite?’ ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga!’ odgovori mu Šimun Petar. Na to će mu Isus: ‘Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski! A ja tebi kažem: Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati.’”

Isus želi provjeriti kakvo otkrivenje Njegovi učenici imaju o Njemu. Zato ih i pita: “Što mislite tko sam ja?”

Petar Mu daje točan odgovor pa Mu Gospodin odvraća: “Imaš ispravno otkrivenje, objavu. No, znaj da ti je to Bog objavio!” Zatim koristi igru riječi, govoreći Petru: “Ti si PETROS i na toj PETRA izgradit ću Crkvu svoju.”

Evanđelje po Mateju napisano je na

grčkom jeziku. Vjerujem da je razlog to-mu činjenica da je grčki bio semantički bogatiji od aramejskoga i hebrejskoga jezika. Pokušavši što točnije izraziti smisao Gospodinove izjave, evanđelist je upotrijebio dvije riječi koje slično zvuče, ali imaju različita značenja. Takvu izjavu ne nalazimo ni u jednom drugom Evanđelju.

Jezični stručnjaci, naime, tvrde kako riječi PETROS i PETRA imaju različita značenja.

PETROS označava mali kamen ili stijenu, dok se riječ PETRA upotrebljavala za označavanje golemoga kamena, hridi ili stijene, poput grada Petre koji je isklesan u litici.

Zbog ljudske želje za vlašću i prisvajanja pozicije duhovne vjerodostojnosti, ovom je igrom riječi došlo do zastranjivanja od biblijskoga nauka. Kako se to dogodilo?

Evo ovako: neki su ljudi počeli tvrditi kako Bog gradi Crkvu na Petru kao stijeni. U želji da to i dokažu, neke

NA STIJENIU Hrvatskoj je vrlo rašireno mišljenje kako je Petar ona

Stijena na kojoj Krist gradi svoju Crkvu. Tisuće ljudi iskreno vjeruju u tu tvrdnju. Neki je, pak, prihvaćaju i

ponavljaju iz navike ili zbog toga što su je mnogo puta čuli.Je li Petar doista ta Stijena? Mnogi nikada nisu provjerili

Damir Šićko Alić

“Petra” znači stijena poput Gibraltara a “Petros” znači - kamen

2 Siječanj 2007.

su osobe i danas spremne krivotvoriti biblijski tekst i u javnost iznositi pogrešno značenje pojedinih riječi.

Govoreći o krivotvorenju biblijskoga teksta, prvenstveno mislim na činjenicu da u hrvatskome prijevodu Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti, a za razliku od izvornoga teksta, pokraj Isusovih riječi “Ti si Petar…” stoji riječ stijena – napisana velikim slovom. Toga u izvornim tekstovima nema!

Što je onda ta stijena na kojoj Isus gradi svoju Crkvu? Radi se o dvjema stvarnostima. Što to znači?

To znači da Stijena označava objavu da je Isus – Krist, odnosno Mesija. Ona se također odnosi na Njegov nauk, ali i na Njega samog.

Vjerujem kako su mnogi od vas čuli pjesmu “Na čvrstoj stijeni izgradi dom”. Mi smo je pjevali našoj djeci pa ju i ona znaju otpjevati.

Tekst te pjesme temelji se na stihovima iz Evanđelja po Mateju, u kojima nam Gospodin govori: “Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i jurnuše na kuću, ali se ona ne sruši, jer je sagrađena na litici. Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, može se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi na pijesku. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina” (Matej 7:24-27).

Kao što vidimo, Isus uspoređuje svoj nauk (riječi, učenje) s liticom, odnosno stijenom. On nam govori kako će osoba, koja izgrađuje svoju pobožnost na tom temelju, sačuvati što je izgradila u vrijeme testova. No, ljudi, koji razvijaju svoju pobožnost na učenjima koja nisu Kristova, slični su onima koji grade građevinu na pijesku. Takve će osobe u vrijeme testova pretrpjeti štetu, a njihova će se pobožnost pokazati uzaludnom. Isusov je nauk objava koju nam je prenio kroz Novi Zavjet.

Jedno od temeljnih pravila za tumačenje Pisma glasi: “Biblija tumači

samu sebe”. Svaku doktrinu treba potkrijepiti s barem dva ili tri jasna, nedvosmislena svjedočanstva iz Božje Riječi. Budući da Pismo niti na jednom drugom mjestu ne tvrdi kako Isus gradi Crkvu na Petru, ta tvrdnja nije vjerodostojna. Drugim riječima, treba potražiti bolje tumačenje Kristovih riječi, zapisanih u Mateju 16:18 – tumačenje koje se slaže s cjelokupnim

učenjem prvih apostola. Riječ cjelokupno navodi me na uporabu riječi katoličko. Da, katoličko tumačenje! A zašto katoličko? Zbog toga što ta riječ znači: univerzalno, sveukupno, sveobuhvatno. Rana je Crkva pri sastavljanju kanona Svetoga Pisma i vjeroispovijesti uključila u njega biblijske knjige koje su prihvaćali svi apostoli i sve crkve. Bile su to knjige koje su se temeljile na cjelokupnom svjedočanstvu. Drugim riječima, odbacili su sve što je bilo dvosmisleno i neprihvaćeno od strane svih apostola i crkava.

Zbog toga bi i tumačenje navedenoga stiha trebalo biti u skladu s ostalim dijelovima biblijskog svjedočanstva.

A što nam to svjedoče drugi dijelovi Pisma?

“Prema tome, niste više tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji, nazidani na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus” (Efežanima 2:19,20).

Crkva se sastoji od vjernika, a oni su, kao što nam Pismo jasno govori, “…nazidani na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus.” Dakle, temelj sačinjavaju svi apostoli i proroci, a ne samo Petar. Biblija ih sve stavlja na istu razinu, dok posebno ističe samo Gospodina Isusa. Apostoli

simboliziraju Novi zavjet koji nam je Bog predao po njima, dok proroci simboliziraju Stari zavjet jer smo ga po njima primili. Iza cjelokupnog otkrivenja Božje Riječi stoji Isus – Riječ Božja. On je zaglavni kamen.

Da je Petar mislio kako je on taj kamen, odnosno Stijena, nikada ne bi zapisao sljedeće riječi:

“Pristupite k njemu, živomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u očima Božjim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao od živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećeništvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu! Jer stoji na jednom mjestu Pisma: ‘Evo na Sionu postavljam ugaoni

kamen, izabran, dragocjen; tko vjeruje u nj, sigurno neće biti postiđen.’ Prema tome, kamen koji su odbacili graditelji – upravo taj – postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen, a za one koji ne vjeruju kamen spoticanja, stijena sablazni. O nj se spotiču jer ne vjeruju Riječi: to je njihova sudbina” (1. Petrova 2:4-8).

Petar nam, govoreći o Isusu, jasno nalaže: “Pristupite k Njemu…!” On Isusa naziva dragocjenim kamenom i stijenom. Jasno mu je kako je Krist Stijena na kojoj bismo trebali graditi Crkvu Božju.

A što nam govore ostali dijelovi Novoga zavjeta?

U 1. Korinćanima 3:11 Pavao ističe da je Krist temelj te dodaje kako nitko ne može postaviti drugoga temelja:

“Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.”

U desetom nam poglavlju govori:“Pili su, naime, iz duhovne stijene

koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist” (1. Korinćanima 10:4).

Pogledajmo sada što nam svjedoči Stari zavjet:

“Ali luk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela…” (Postanak 49:24).

Tko je taj Pastir, Stijena Izraela?

Jedno od temeljnih pravila za tumačenje Pisma glasi: “Biblija tumači samu sebe”. Svaku doktrinu treba potkrijepiti s barem dva ili tri jasna, nedvosmislena svjedočanstva iz Božje Riječi. Budući da Pismo ni na jednom drugom mjestu ne tvrdi kako Isus gradi Crkvu na Petru, ta tvrdnja nije vjerodostojna.

3Siječanj 2007.

Sasvim je jasno kako to nije Petar, već sam Bog Spasitelj – Krist.

“Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja; neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište” (Psalam 62:6-8).

Riječ hridina označava masivnu stijenu, tj. liticu. Iz navedenih je stihova jasno kako Pismo ponovno govori o Gospodinu.

U 2. Samuelovoj 22:32 pisac izgovara retoričko pitanje implicirajući i odgovor na njega:

“Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?”

Prorok Izaija nam to pojašnjava, otkrivajući što Bog kani učiniti:

“Stog ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje, neće propasti” (Izaija 28:16).

Što možemo zaključiti na temelju sveukupnoga svjedočanstva Svetog Pisma?

Kao prvo, postaje nam jasno kako je sam Bog, Spasitelj u utjelovljenom Kristu – Stijena. U Njega se trebamo uzdati. Na Njemu i Njegovu učenju trebamo graditi svoju pobožnost.

Postavljanje “drugoga temelja” za Crkvu bi značilo izravno suprotstavljanje jasnom učenju Svetoga Pisma. Za razliku od Petra, Isus je postojan i čvrst. Petar je i prije Kristova uskrsnuća (a i nakon njega) bio sklon padovima, dok je naš Gospodin nepromjenjiv. U Mateju 16 čitamo o tome kako je Petar primio veliko otkrivenje. No, Isus ga je nedugo nakon toga ukorio i konfrontirao demonsko djelovanje u apostolovu životu, rekavši: “Sotono, idi mi s očiju!” (Matej 16:23).

Vidimo kako i Pavao, nakon Kristova uskrsnuća, kori i opominje Petra u Antiohiji. O tome izvješćuje crkvu u Galaciji pišući joj:

“A kad je Kefa (Petar) došao

u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprotstavio, jer je zavrijedio osudu… Ali kad sam vidio da ne idu pravo prema istini Evanđelja, Kefi pred svima rekoh: ‘Ako ti koji si Židov živiš poganski, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da žive židovski?’” (Galaćanima 2:11,14).

Razlog, zbog kojeg je Pavao javno ukorio Petra, bio je taj što je Petar sagriješio u pogledu doktrine. Odstupio je od istine Evanđelja. Svojim je postupcima „propovijedao“

neistinu, odnosno lažno Evanđelje. Premda mu je Gospodin objavio kako se smije družiti s neobrezanima i jesti s njima (Djela apostolska 10), Petar je odstupio od onoga što je Isus povjerio

svojoj Crkvi. Bio je to

Tko je napisao Bibliju?

veliki korak prema otpadništvu i udaljavanju od istinskoga Evanđelja. Zbog toga je Pavao javno ukorio Petra.

To ne znači da Petar nije bio veliki apostol i jedan od najznačajnijih ljudi koji su hodali licem zemlje. Usprkos tomu, kršćani moraju shvatiti kako se istinska pobožnost ne gradi na kultu ličnosti, već na zapisanoj Riječi Božjoj.

Da je Bog zbilja želio graditi svoju Crkvu na Petru, On bi to sigurno istaknuo na barem tri mjesta u

svojoj zapisanoj Riječi. No, u svjedočanstvu Pisma nema niti jedne takve izjave!

Isto vrijedi i za doktrinu o Petrovim nasljednicima.

Svako učenje, koje se protivi učenju Pisma, nije ništa drugo do zavođenje. Učenje o Petru kao Stijeni sadrži u sebi crtu štovanja stvorenja, umjesto Stvoritelja. Ono je zbog toga vrlo opasno te vjerujem kako nije rezultat čovjekove želje da

ugodi Bogu, već ljudskih nastojanja da se domognu vlasti.

Zaključit ću ovaj članak riječima Viktorina, službenika u ranoj Crkvi. On je oko 280. godine napisao: “Krist je Stijena po kojoj i na kojoj se Crkva

Božja temelji.”

Kršćani moraju shvatiti kako se istinska pobožnost ne gradi na kultu ličnosti, već na zapisanoj Riječi Božjoj.Učenje o Petru kao Stijeni sadrži u sebi crtu štovanja stvorenja, umjesto Stvoritelja. Ono je zbog toga vrlo opasno te vjerujem kako nije rezultat čovjekove želje da ugodi Bogu, već ljudskih nastojanja da se domognu vlasti.

Iscjeljenje? Jezici? Za svakog?

Ako je Bog dobar, otkud zlo?

Što je Božji poziv za mene?

A Izrael?

K

Zašto je spasenje samo u Isusu?

Čuje li me Marija?

4 Siječanj 2007.

koje sam gledao bila glazba. U jednom trenutku sam zastao i shvatio da nije sve onako idealno kako sam zamišljao. U svemu što sam živio odjedanput sam prepoznao laž, licemjerje, pretvaranje i površnost. No, kako sam sav svoj život podredio takvom načinu življenja, unatoč tom razočarenju, za mene nije bilo povratka. Razočaranost ljudima, sistemom i životom dovela me do toga

da sam gotovo godinu dana proveo u kući sa svojom djevojkom i prijateljima napušavajući se. Izlazili smo samo kad je bio neki koncert ili proba.

To su bili najdepresivniji dani moga života: osjećao sam kao da je sve stalo. I sve stvari koje sam probao, doživio i vidio razočarale su me i nisam više želio imati ništa s njima. Bio sam pun kriticizma

Isus mi je dao smisao života

Petar Fabijanić s obitelji

“…ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!” (Propovjednik 1:2)

Ovaj je stih u mojoj dvadeset i petoj godini bio opis čitavoga moga života.

Mnogi bi ljudi za situacije koje prolaze u životu okrivili svoje djetinjstvo, ali ja ne mogu: moje je bilo dobro.

Spletom okolnosti počeo sam se družiti s ekipom koja je slušala i svirala heavy metal, punk i sličnu glazbu. Moj je san bio stati na pozornicu i biti poput idola koje smo slušali.

U petnaestoj sam godini dobio prvu bas gitaru i tako započeo svoju “karijeru”. Probe, druženja i tulumi su postali uobičajeni za moju ekipu i to ne samo petkom i subotom – naš je moto bio “raspali kad god se ukaže prilika.” A prilike su se ukazivale često i gotovo uvijek sam ih koristio. Dok su se moji vršnjaci brinuli za ocjene, ja sam “brijao” po klubovima, garažama i skloništima svirajući.

Bio sam veoma buntovan. Nisam slušao ničiji savjet i živio sam kako bi mi se prohtjelo. To je izazvalo posljedice kao što su gubitak godine u školi, izbacivanje iz škole, velik broj neopravdanih sati, obvezne komunikacije sa socijalkom kao uvjet mog ostanka u školi itd.

Sve me to nije nimalo “diralo” jer sam imao dobar band s kojim sam često svirao. Uskoro smo ušli u svijet velikih i imali smo nekakav nazovi ugled u krugovima u kojima smo se kretali. Želio sam reći svijetu svoje stavove – bio sam pobornik revolucija i pokreta koji su za cilj imali nekakve radikalne promijene. Sloboda, bratstvo i jedinstvo – to smo htjeli! Uz sve to išlo je konzumiranje droge i alkohola, bez kojih je sve ostalo bilo nezamislivo.

Svijet u kojem sam živio bio je paralelan ovome “dnevnom svijetu.” Mnoge, naime, ljude iz toga svijeta ne možeš sresti na cesti tijekom dana.

Kako su godine prolazile postao sam asocijalan i družio se samo s ljudima koji su mi odgovarali.

Putujući s bandom imao sam prigodu vidjeti mnoge ružne stvari koje su bile potpuna suprotnost mojim idealima. S vremenom je jedina poveznica s ljudima

i umišljenih argumenata koji su me opravdavali, ali mira nisam imao.

Bio sam poput broda bez kormilara – broda koji plovi, ali ne zna kamo jer je izgubljen.

Tada sam došao u crkvu. Ne zato što sam htio, već zato što sam obećao prijateljima.

Kada je započelo slavljenje, osjetio sam kao da tamo oduvijek pripadam!

Ne znam o čemu je bilo riječi na propovijedi, ali znam da je na kraju pastor pozvao ljude da se pokaju za svoje grijehe i prihvate Isusa Krista u svoj život. Ustao sam kao da me netko odveo tamo i predao svoj život Kristu.

Tih je dana počela prava revolucija u mome životu. Odjedanput, ni cigarete, ni alkohol, ni droga, ni glazba, više mi nisu bili važni. Postao sam slobodan i Bog je u mome životu počeo činiti prekrasne stvari. Uz Njegovu pomoć vrlo sam se brzo ostavio poroka. Oslobodio me zarobljujućeg načina života i ograničenog razmišljanja. Isus mi je dao svjedočanstvo svoje bezgranične ljubavi i snage koja može promijeniti bilo koga. Dao mi je nov život, nov smisao i pozvao

me da mu služim. Godinama sam tražio drugi svijet u

kojem će biti bolje, a nisam ga nalazio – dok nisam upoznao Isusa.

Mnogo blagoslova sam upoznao upoznavši Njega. Gospodin mi je darovao prekrasnu ženu i dva sina, te nadu u budućnost u kojoj se uvijek nalazi i On.

“Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.

U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.” (Psalam 23:6)

Hvala ti Isuse što si mi dao novu šansu!

SVJEDOČANSTVO: PETAR FABIJANIĆ

Biblijska škola 2007.

Biblijski odgovori...

...na pametna i ostala pitanja

K

5Siječanj 2007.

...da je najstarije dokumentirano slavljenje blagdana Božića na 25. prosinca bilo 336. godine u Rimu? To se zaključuje na temelju kalendarskih popisa danâ smrti rimskih biskupâ i mučenikâ iz 354. godine. Mnogi stručnjaci smatraju da je ovaj blagdan uvela rimska kršćanska zajednica kao svoju reakciju protiv rimskog državnog blagdana Natalis Solis invicti (“rođenje nepobjedivog Sunca”, što se također slavilo 25. prosinca, na zimski solsticij), kojega je 274. godine uveo car Aurelijan (270-275) u čast boga Sunca iz Emese u Siriji, nadajući se da će to nekako učvrstiti njegovo golemo carstvo. Koliko je taj blagdan pomogao Aurelijanu da učvrsti svoje carstvo, teško je reći, ali je zato očita činjenica da što su ljudi više naglašavali slavljenje Božića (kao blagdana), to su više zapostavljali slavljenje sâmog Boga, o kome se (navodno) u Božiću radi! Nije toliko važno kad se Isus, utjelovljeni Bog i Spasitelj svijeta rodio, nego da se rodio i platio cijenu za naše spasenje! Zato, budimo zahvalni Bogu za spasenje koje nam daje kroz Isusa i slavimo Ga svaki dan, pa i na Božić, međunarodni blagdan Isusova rođenja!

...da tzv. adventski vijenac u načelu potječe od poganskih obreda starih Germana, koji su o zimskom solsticiju zimzelenim granama slavili “pobjedu sunčeva svjetla nad tamom”? U novije vrijeme, izrada adventskih vijenaca se posebno veže uz hamburškog evangeličkog župnika Johanna H. Wicherna (1808-1881) za kojega je zabilježeno da je 1883. godine načinio vijenac od borovine na kojemu je, počevši od 1. prosinca, svaki dan dodavao i zapalio po jednu svijeću, tako da ih je na Badnjak bilo dvadeset i četiri. Spomenuti gospodin Wichern se, između ostalog, vodio biblijskom simbolikom koja za Isusa kaže da je On svjetlo svijeta. S vremenom se došlo na ideju da se koristi jedna svijeća za jedan tjedan predbožićnog vremena Došašća, tako da je vijenac poprimio današnji oblik (sa četiri svijeće) i postao vrlo popularan adventski/božićni ukras i na javnim i na privatnim mjestima. U početku uglavnom ukras u evangeličkim (protestantskim) krugovima, nakon Prvog svjetskog rata nadilazi svoje konfesionalne granice, te ga se otada, zbog njegove simbolike, počinje koristiti čak i u rimokatoličkom bogoslužnom prostoru. Sve provjeravajmo; što je dobro – zadržimo, a loše – odbacimo!

Tomislav Vidaković

JESTE LI ZNALI...

Božja Riječ pobjedonosno trči ulicama Osijeka i cijelog okolnog područja! Naravno da je teško ukratko izdvojiti samo nekoliko stvari koje je Gospodin

s nama i kroz nas činio u posljednja tri mjeseca u Osijeku i okolici, ali, evo, vrijedi pokušati! Morate znati što se događa na Bliskom istoku Lijepe naše!

Božja “teška artiljerija” oslobađajuće istine razarala je đavolske utvrde u ljudskim umovima, a “rakete ‘zemlja-zrak’” punjene izuzetno eksplozivnom smjesom proklamacije Božje Riječi i otkrivenja da je sada Božje vrijeme za činiti velike stvari za Boga u ovoj zemlji, “parale su nebo” nad Osijekom, posebno dok smo imali seminare s apostolom Damirom Šićkom Alićem (1. i 2. rujna – o vjeri, službi i pomazanju), misionarom Mikeom Stevensom (2. i 3. listopada – proširenje porukâ koje je propovijedao na konferenciji u Zagrebu) i sestrom Đurđicom Mostarčić-Dudy (14. i 15. listopada – o financijama i uspješnom životu s Bogom)! Kontingentu “međunarodnih snaga” Božjih slugu koji su gostovali kod nas u Osijeku, služeći Crkvi i onima koji to imaju prilike postati(!), 29. listopada pridružio se pastor Doug iz Engleske, koji nas je toliko blagoslovio učenjem o molitvi i postu (u sklopu priprema za našu konferenciju), da smo ga zaboravili pitati za njegovo puno ime!

“Čaša” naše radosti “se prelila” kad smo od 24. do 26. studenog organizirali našu Drugu osječku konferenciju nazvanu “Život, dakle, biraj!” u iznajmljenom prostoru “Dom Željezničar” (u Radićevoj 15), u širem središtu Osijeka. Sve maloprije navedene prethodeće seminare konferencija je nadmašila za barem tri puta! Kako i ne bi, kad su nam služila tri snažna Božja službenika: apostol Šićko, pastor Robert Starčić (iz Dubrovnika) i naš nezaobilazni osječki pastor Slavko Tutić! Konferencija je bila prvenstveno evangelizacijskog karaktera, pa su, nakon snažnih propovijedi navedenih službenika, mnogi posjetitelji po prvi puta “život (dakle) izabrali”(!) i primili Isusa kao svog osobnog Spasitelja i Gospodina! Slava Bogu! Bilo je i ozdravljenjâ i oslobođenjâ! I djeca su imala svoju konferenciju s igrokazima, igraonicama, plesom... Vama koji niste bili Osijeku tih danâ, djelomičnu utjehu može pružiti saznanje da se sve snimalo na CD-e, pa, eto, niste baš sve propustili! Puno pozdrava od Zaručnice Kristove iz Osijeka! TV

Izvještaj iz Osijeka

Biblijski odgovori...

6 Siječanj 2007.

Williamu J. Seymouru

Godine 1896. kao obiteljska imovina obitelji Seymour navedeni su: “jedan krevet, jedna stara stolica i jedan stari madrac”. Cjelokupna osobna imovina njegove majke procijenjena je na 55 centi. Seymour je bio žrtva nepravde i predrasuda tijekom poslijeratne obnove južnih država. Nasilje nad oslobođenim robovima bilo je učestala pojava, a skupine poput Ku Klux Klana terorizirale su južnu Louisianu.

William je u djetinjstvu bio izložen utjecajima različitih kršćanskih tradicija. Njegovi roditelji, koje je vjenčao metodistički propovjednik, sahranjeni su na baptističkom groblju. On je kao beba kršten u rimokatoličkoj crkvi u Franklinu, Louisiana.

Mnoge predaje o Seymourovu životu daju naslutiti kako je on bio nepismen, ali to nije točno. U Cantervilleu je pohađao školu za oslobođene robove u kojoj je naučio čitati i pisati. Njegov potpis pokazuje kako je bio vičan peru.

U nastojanju da pobjegne od siromaštva i tlačenja, Seymour je kao mladić napustio dom u južnoj Louisiani. Putovao je i obavljao

Neispričana priča o1906. - 2006. Stogodišnjica pentekostalne obnove

ećina pentekostalaca i karizmatskih kršćana čuli su za duhovno probuđenje u ulici Azusa

u Los Angelesu. Mnogi znaju i to da je nositelj toga probuđenja bio crnac William J. Seymour. No, većina, na žalost, ne zna ništa drugo o tom važnom nositelju ranoga pentekostalizma.

Da stvar bude gora, dio zapisanih “svjedočanstava” o Seymouru izmišljene su epizode pa mu je biografija zasjenjena nejasnoćama i netočnostima. Nedavno objavljena knjiga William Seymour: a Byography autora Craiga Borlasea iznosi činjenice o čovjeku kojeg je Sidney Ahlstrom, znanstvenik sa Sveučilišta Yale, nazvao “najutjecajnijim crnačkim vođom u američkoj vjerskoj povijesti”.

Seymourovo podrijetlo

William Joseph Seymour rodio se 2. svibnja 1870. u Centervilleu,

Louisiana. Njegovi roditelji Simon Seymour i Phillis Salabar nekoć su bili robovi. Phillis je rođena na plantaži Adilard Carlin u blizini Centervillea, u župi Svete Marije, gdje je i odrasla.

Kada je predsjednik Lincoln potpisao Proglas o emancipaciji, kojim se u pobunjeničkim državama ukinulo ropstvo, Williamov otac Simon prijavio se u Sjevernjačku vojsku u kojoj je ostao do kraja Američkoga građanskog rata. Sa crnačkim je postrojbama prošao kroz južnjačke zaljevske države Louisianu, Mississippi, Alabamu i Floridu. Kada se tijekom vojne službe razbolio, liječili su ga u bolnici u New Orleansu. Opisi simptoma bolesti daju naslutiti da se u južnjačkim močvarama zarazio malarijom ili nekom drugom tropskom bolešću. Nikad se nije sasvim oporavio.

William Seymour bio je najstarije dijete u brojnoj obitelji. Ranu je mladost proveo u velikom siromaštvu.

Dr. Larry Martinrazličite poslove u Indiani, Ohiou, Illinoisu i drugim državama. Često je kao konobar radio u skupim hotelima velikih gradova.

Obratio se u metodističkoj crkvi u Indianapolisu, a onda se priključio reformacijskom pokretu Crkve Božje u Andersonu, Indiana. Ta je skupina u to vrijeme nosila naziv Sveci večernjega svjetla. Mladić je tamo osjetio Božji poziv da propovijeda Njegovu Riječ.

Preboljevši male boginje, Seymour se potpuno posvetio službi propovijedanja u Cincinnatiju. Bolest mu je uništila vid u jednom oku, a na licu su mu ostali ožiljci zbog kojih je cijeloga života nosio bradu.

Parhamov utjecaj

Godine 1905. Seymour je u Houstonu prvi put čuo poruku

pentekostalizma. Pohađao je biblijsku školu koju je vodio Charles F. Parham. Parham je utemeljitelj Apostolskoga pokreta vjere te ga smatraju ocem moderne pentekostalno-karizmatske obnove. Parhamovi su sljedbenici primili krštenje Duhom Svetim i počeli govoriti drugim jezicima u biblijskoj školi u Topeki, Kansas.

Seymour je zbog strogih segregacijskih zakona onoga vremena morao slušati biblijska učenja sjedeći u hodniku. Ponizni je mladić dostojanstveno podnosio tu nepravdu. Zasigurno je bio vrlo oštrouman jer se za samo nekoliko tjedana tako izvještio u Parhamovoj nauci, da ju je sam počeo naučavati. No, još uvijek nije primio krštenje u Duhu Svetom koje se očituje govorenjem drugim jezicima.

Parham i Seymour počeli su održavati zajedničke crkvene sastanke u Houstonu. Seymour je propovijedao crnačkom, a Parham bjelačkom slušateljstvu. U to je vrijeme Seymour, koji je služio kao privremeni pastor jednoj maloj crkvi, upoznao Neelya Terrya, gostujućeg

Seymour je bio voditelj po mnogima najznačajnijega događaja 20. stoljeća: nastanka pentekostalnog probuđenja. Taj je sin oslobođenih robova učinio više za premošćivanje rasnih barijera u Americi nego bilo tko drugi iz moderne povijesti.

V

7Siječanj 2007.

Williamu J. Seymouruslužbenika iz Los Angelesa.

Vrativši se u Los Angeles, Terry je počeo nagovarati voditelje jedne male crkve da zamole Seymorua da im dođe služiti. Julia Hutchinson, koja je tamo obavljala pastorsku službu, to je i učinila.

Početci probuđenja u L.A.-u

Seymour je u Los Angeles stigao u veljači 1906. Njegova

prva nastojanja da propovijeda pentekostalnu poruku naišla su na otpor pa su ga ubrzo istjerali iz crkve. Crkveni su voditelji bili vrlo zabrinuti zbog Seymourove doktrine, a još ih je više zabrinjavalo to, što je Seymour propovijedao o iskustvu koje sam nije doživio.

Preselivši se u kuću Edwarda Leeja, Seymour je okupio molitvenu skupinu koja se redovito sastajala u domu Richarda i Ruth Asbery u ulici North Bonnie Brae br. 214. Edward Lee i Richard Asbery radili su kao domari u banci. Gotovo svi članovi skupine bili su crnci, ali su na molitvu povremeno dolazili i bijelci. Što su ti vjernici dulje molili, to je njihova čežnja za probuđenjem postajala sve snažnija i veća.

9. travnja Lee je primio krštenje Duhom Svetim koje se očitovalo govorenjem drugim jezicima. Kada su ostali vjernici u ulici North Bonnie Brae čuli za njegovo krštenje, započelo je snažno očitovanje Duha Božjeg. Mnogi su ljudi primili krštenje Duhom pa se pentekostalno probuđenje iz te ulice kasnije proširilo i na gradove na američkoj Zapadnoj obali. Tu večer nije lako opisati. Ljudi su padali na pod kao pokošeni. Neki su klicali i trčali po kući. Jennie Evans Moore je te noći svirala glasovir iako nikada nije pohađala satove glazbe.

Duh Sveti je na snažan način pohodio tamošnje pučanstvo pa su stotine muškaraca i žena pohrlili u spomenutu zgradu. Ulice su bile pune ljudi, a Seymour je propovijedao s Asberyjevog balkona. Nekoliko dana nakon tog prvog vala Božjega djelovanja i Seymour je primio krštenje Duhom. Bilo je to 12. travnja.

Budući da je Asberyjev dom postao pretijesan za održavanje crkvenih sastanaka, vjernici su pronašli novo mjesto – zgradu u ulici Azusa br. 312.

U toj su se zgradi nekada okupljali pripadnici Afričke metodističke episkopalne crkve. Kada su se oni odselili, gornji je dio pretvoren u stanove.

Nakon toga je krovište izgorjelo u požaru pa je zgrada dobila novi, ravni krov koji joj je dao izgled kocke. Nedovršeno prizemlje s niskim stropom i prljavim podom koristilo se kao skladište i štala. U njemu su se počeli sastajati članovi Apostolske misije vjere. Sjedili su na različitim stolcima i drvenim gredama, a od dviju kutija, prekrivenih jeftinom tkaninom, načinili su malenu propovjedaonicu.

Pentekostalna se poruka s tog neuglednog mjesta proširila po cijelome svijetu. Posjetitelji su dolazili odasvud kako bi sudjelovali u velikom duhovnom probuđenju Apostolske misije vjere u ulici Azusa br. 312 u Los Angelesu.

Uz pomoć stenografa i urednika misija je počela izdavati časopis Apostolska vjera. Seymourove su propovijedi transkribirane i tiskane, zajedno s izviješćima o sastancima i djelovanju mnogih misijskih radnika. Taj je časopis doslovce proširio pentekostalnu poruku po cijelom svijetu. Ubrzo je dosegnuo tiražu od 50.000 primjeraka.

Protivljenje i nerazumijevanje

Usprkos uspjesima, probuđenje je izazvalo velika unutarnja i

izvanjska protivljenja. Prvi je rascjep izazvao Charles Parham kojem su smetale sentimentalnosti i rasna izmiješanost na službama. Nakon toga uslijedile su i druge podjele. Kada se Seymour 13. svibnja 1908.

oženio s Jennie Evans Moore, još je jedna skupina napustila crkvu. Denominacijske su crkve zlobno i žestoko napadale Seymourovu zajednicu. Pet-šest godina nakon izbijanja tog silnog probuđenja u staroj zgradi misije ostalo je samo nekoliko vjernika, uglavnom crnaca i vjernika iz ulice North Bonnie Brae.

Seymour je ostao pastor crkve do svoje smrti. No, on nije djelovao samo na području Los Angelesa. Naprotiv, neprestano je putovao, osnivao nove crkve i propovijedao Radosnu vijest. Poželjevši unijeti red u vođenje crkava, u čijem je osnivanju sudjelovao, napisao je i uredio knjigu Doktrine i disciplina Apostolske misije vjere.

Dana 22. rujna 1922., Seymour je osjetio snažnu bol u prsima. Morao se boriti kako bi došao do zraka. Pozvali su liječnika, ali je Seymour ubrzo preminuo. Neki kažu da je umro zbog slomljenoga srca. Ostao je vjeran Bogu do samoga kraja. Posljednje su mu riječi bile:“Tako volim svoga Isusa!” Sahranjen je na groblju Evergreen u Los Angelesu, a na nadgrobnoj mu ploči pišu samo dvije riječi: “Naš pastor”. Crkva je kasnije izgubila vlasništvo nad crkvenom zgradom pa su je gradske vlasti dale srušiti. No, ono, što se ondje dogodilo 1906. godine, ostavilo je neizbrisiv trag u povijesti suvremenoga kršćanstva.

Koncem stoljeća Udruga vjerskih izvjestitelja svrstala je probuđenje iz ulice Azusa među deset najvažnijih događaja tisućljeća, a Williama J. Seymoura proglasili su jednim od desetero najznačajnijih kršćana dvadesetoga stoljeća.

beskompromisna

izbalansirana

K

karizmatsko-evanđeoska

jedinstvena u Hrvatskoj

8 Siječanj 2007.

p.p. 20510040 Zagreb - Dubravatel. 01/2911-942, 6119-734e-pošta: rijec-zivota@zg.htnet.hrwww.rijeczivota.hr

UREDNIŠTVO Izdavač: Kršćanski centar “Riječ Života”, Zagreb. Glavni i odgovorni urednik: Damir Šićko Alić. Grafička obrada: Boris Havel,

Željka Strejček. Suradnici: Damir Šićko Alić, Dudi Mostarčić, Tamara Vranić, Boris Havel, Tomislav Vidaković, Igor Buneta. Tisak: Dizajn studio “RINGEIS”, Zagreb. Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u Ministarstvu kulture - Sektor informiranja pod brojem 1022. Časopis “Karizma” - sjeme probuđenja, život u pobjedi - oslobođen je plaćanja poreza na promet.“KARIZMA” JE BESPLATAN ČASOPIS, stoga možete na adresu našeg uredništva poslati vaše podatke (puno ime i adresu) i podatke vaših prijatelja za koje znate da bi bili zainteresirani čitatelji. Tiskanje časopisa financira se iz dobrovoljnih priloga. Ukoliko želite svojim prilozima pripomoći njegovom izlaženju, molimo vas da svoj dobrovoljni prilog pošaljete poštanskom uputnicom na adresu uredništva.Adresa uredništva je: KC “Riječ Života “ (Za Karizmu), p.p. 205, 10040 Zagreb-Dubrava, tel. 01/2911-942.

BUREAU DE POSTE

10000 ZAGREBCROATIE

IMPRIMÉ

POŠTARINA PLAĆENA

U POŠTANSKOM UREDU 10000

TISKANICA

PredmetiVjeraMolitvaAutoritet vjernikaIscjeljenjePravednostInspiracija i autoritet Božje RiječiDarovi Duha SvetogEvangelizacijaDuh, duša i tijeloPovijest crkveDarovi službe u Tijelu KristovomKomparativna ReligijaKrvni savezZdravi odnosi u crkviOslobođenje

Dnevni raspored16.45-17.45 Molitvena škola18.00-18.30 Slavljenje i molitva18.30-19.15 Prvi sat19.15-19.20 Mali odmor19.20-20.05 Drugi sat20.05-20.15 Veliki odmor20.15-21.00 Treći sat

UčiteljiDamir Šićko Alić, Tamara Vranić, Boris Havel, Frane Čulina,Željka Rupčić, Robert Starčići drugi

Biblijska škola 2007.

2. veljače - 3. svibnja

ŠkolarinaŠkolarina se plaća mjesečno. Iznos prve rate je 560 kn (u cijeni su uključene knjige u vrijednosti od 270 kn), a preostale dvije rate su po 350 kn.

Prijavnice za Biblijsku školu možete podići osobno u crkvi “Riječ Života”, Žitnjak bb ili naručiti na našu adresu:KC Riječ Životap.p. 20510020 Zagreb-DubravaInfo-tel: 01/2911-942

Tel. 01/2911-942

www.rijeczivota.hr