809. 2009.

GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VI Broj 41-42 Kolovoz-Rujan 2008. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

1200 GODINA DOLASKAmoćiju Sv. Tripuna u Kotor809. 2009.

DDUUBBRROOVVNNIIKK,, VVEENNEECCIIJJAA,, SSIIEENNAA,, KKOOTTOORR

Hodočašćedum MarinuHodočašće

dum Marinu

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +381 (0) 32 304 232 Faks: +381 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@cg.yu http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara Popović Ur -e đivački odbor: Tripo Schubert, Marija Nikolić, Marija Mihal-iček, Jo ško Katelan, Jadranka Vojičić Lektor: prof. LjiljanaMarkić Fotografije: Parteli, B. Pejović, S. Krasan, Golubin

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiNekada davno, prije pola tisućljeća, na istočnoj granici

Dubrovačke Republike bila je velika Venecija i njezin centarna tom području, Kotor, vječni dubrovački rival. U Dubro-vniku, Sieni, Veneciji, živio je pisac, glumac, redatelj, urot-nik, svjetski putnik, vizionar kojeg nisu voljeli ni vlast niideologije, pučanin plemićkog kotorskog podrijetla - MarinDržić. Jedan od prvih hrvatskih pisaca, ali i ljudi sa ovihprostora uopće, koji je imao osjećaj društvene odgovornostii usudio se prorokovati budućnost.

Bio je vizionar puno prije svih nas, govorio o potrebi po-vezivanja ovih krajeva sa središnjom zapadnom kulturom,misleći da smo mi dio te civilizacije. Njegovo djelo svjedočio dubokoj ukorijenjenosti Hrvatske i njezine baštine u medi-teranski i europski književni i kulturni kontekst.

Slijedeći nit povezivanja i očuvanja identiteta, Hrvatskograđansko društvo Crne Gore u suradnji sa predsjednikomOdbora Slobodanom Prosperovim Novakom uključilo se,nakon gostovanja HNK, i u centralnu proslavu obljetnicerođenja ovog velikog pjesnika. Na mapi hodočašća dum Ma-rinu tako se pored Dubrovnika Venecije i Siene našao i Ko-tor, a u zbornicima koji će postati dio svjetske kulturne ma-pe naći će se i država Crna Gora.

Kako nisu globalno nadvladali ljudi „nahvao“ i da se rad inastojanja HGDCG prepoznaju uvjerili su nas samo nekolikodana kasnije i ministri Božo Biškupić i Branislav Mićunović.Nakon potpisivanja Sporazuma kojim je počela nova era kul-turne suradnje Hrvatske i Crne Gore, ocijenili su kako je oču-vanje identiteta Hrvata i njihove kulturne baštine važno i osje-tljivo pitanje, jer je riječ o manjini koja čini povijesno jezgrona ovim prostorima i da žele pomoći onima koji nose porukusvog naroda, u zajedničkom stremljenju ka EU.

Držić, dakle, jeste bio veliki po svojim procjenama budućno-sti. Tim prije ne smijemo zaboraviti ni druge dijelove njego-vog „testamenta“, u kojem stoji i kako se stalno treba boritiprotiv mentaliteta i negativnih energija. Nastojati nešto što jegotovo nemoguće - naučiti ljude da razlikuju tko je tko, darazlikuju čovjeka od nečovjeka, a to je veoma teška zadaća.

Vaša urednicaTamara Popović

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE

Gospi vraćeno zvonoSTR. 18

SSPPOORRAAZZUUMM MMIINNIISSTTAARRAA KKUULLTTUURREE RRHH II CCGG

Nova era suradnjeSTR. 20AAKKTTUUAALLNNOOSSTTII IIZZ MMIINNIISSTTAARRSSTTVVAA MMAANNJJIINNAA

I Srbi formirali vijeće STR. 22UU ĐĐIIRRUU KKOOTTOORRSSKKIIMM LLJJEETTOOMM

Tko će biti kapoSTR. 24

OOSSVVRRTT NNAA KKUULLTTUURRNNII TTRREENNUUTTAAKK UU BBAARRUU

Mijenjati neštoSTR. 27

ŽŽEENNEE KKOOTTOORRAA:: JJEELLEENNAA AANNTTOOVVIIĆĆ

Ne postoje tajne prošlostiSTR. 38

4

Hodočašćedum Marinu

Hodočašćedum Marinu

5

550000.. OOBBLLJJEETTNNIICCAA RROOĐĐEENNJJAA MMAARRIINNAA DDRRŽŽIIĆĆAA::

VVEENNEECCIIJJAA,, DDUUBBRROOVVNNIIKK,,SSIIEENNAA,, KKOOTTOORR

Obilazak mjesta koja suznačajna u životu Držića,od staroga Dubrovnika dootoka Koločep i Lokrum,sienske Casa dellaSapienza i na kraju Kotorabio je svojevrstankronometar njegovog djela.Bilo je neponovljivoiskustvo u neponovljivojgodini 500. obljetnice udruštvu eminentnihznanstvenika iz cijelogsvijeta doznati, dotaći,vidjeti, naslutitineponovljivi Držićev genij

Hodočašćedum Marinu

Hodočašćedum Marinu

6

Piše: Tamara POPOVIĆ

Na poziv državnog OdboraRH za proslavu 500. obljetni-ce rođenja Marina Držića,predstavnici Hrvatskog gra-đanskog društva Crne Goreprošli su od 2. do 7. rujna sadevedesetak povjesničaraknjiževnosti, glazbenika, hi-storiografa, slavista, jezikoslo-vaca, demografa, leksikogra-fa, pisaca, pjesnika, kritičara,povjesničara umjetnosti, lati-nista, glumaca, režisera, pu-blicista iz cijelog svijeta, puto-vima dum Marina, od Dubro-vnika do Siene i Kotora, u

okviru Međunarodne konfe-rencije „Marin Držić i naše do-ba“.

Tih dana održano je 12 sjed-nica, radnih i paralelnih, nateme: Renesansni grad-drža-va, Crkva i crkve u 16. stolje-ću, Dubrovnik kao središtemediteranske špijunaže, Re-nesansna komediografija uHrvatskoj i Italiji, Političkamisao i praksa 16. stoljeća,Renesansna umjetnost u Du-brovniku i Dalmaciji… Bilo jeneponovljivo iskustvo u nepo-novljivoj godini 500. obljetni-ce u takvom ozračju doznati,dotaći, vidjeti, naslutiti nepo-novljivi Držićev genij.

Vječni MarinMarin Držić - Vidra, hrvatski

Shakespear, Goethe, Dante,Moliere, redatelj i glumac,obavještajac i politički urot-nik, orguljaš, putnik do Firen-ce, Rima, Carigrada i Beča,koji se cijeloga života borioprotiv mentaliteta i negativnihenergija i razotkrivao umišlje-ne veličine, kojeg nisu voljelini vlast ni ideologije, rodio seu Dubrovniku prije pet stolje-ća. Studentski prorektor bioje u Sieni, a njegova obitelj bi-la je podrijetlom iz - Kotora.

Našu priču započet ćemoVenecijom, mjestom gdje jeDržića zadesila zagonetnasmrt 2. svibnja 1567. i gdje jesahranjen u crkvi sv. Ivana iPavla, slijedeći nit koju namje „zadao“ sam „negro-mant“(onaj koji oživljava ne-što mrtvo), prof. dr. SlobodanProsperov Novak. Predsjed-nik Odbora za proslavu 500.obljetnice rođenja Marina Dr-žića i glavni organizator sre-dišnje međunarodne konfe-rencije, povjesničar hrvatskeknjiževnosti, komparatist iteatrolog, predavač na sveuči-lištima u Splitu i na Yaleu, teizvrstan poznavatelj Držićevogopusa, skup u Dubrovnikuotvorio je u ponoć u kriptiispred Doma Marina Držića.Da se to nije desilo samo jer jeDržićev grob daleko, u Veneci-ji, pomislili smo na kraju ovogputovanja koje je Novak ne-očekivano završio ponoćnimposjetom grobu don BrankaSbutege u Dobroti, u Kotoru.Tiho je kazao da je čitava ide-ja o ovom skupu, proslavi ob-ljetnice, ponikla prije četirigodine, u Rijeci Dubrovačkoj,u razgovoru sa don Brankom iVlahom Bogišićem, koji je, joštiše, stajao sa strane, u mra-ku čempresa groblja pored cr-kve sv. Stasija.

U tom trenutku, opet neoče-kivano, sjetih se Manifesta

Ivšić i dr Milošević

7

Radovana Ivšića: „Eto, dragimoj Vidro, dragi moj Marine,postaješ vječan: pa smij se sa-da, gorko. Smij se sada mra-čno“.

VENECIJA: Fate largoVenecija je bila prvo mjesto

na mapi „hodočašća dum Ma-

rinu“, kako je ovo putovanjenazvao akademik Luko Palje-tak, koji je uz Slobodana Pro-sperova Novaka dopredsjed-nik počasnog odbora zaduže-nog za programe obilježavanjaDržićeve godine.

Poseban cjelodnevni pro-gram 2. svibnja pod nazivom„Fate largo“ (Razmaknite se,prolazim!) počeo je prijemom

u Vijećnici grada Venecije Ca’Farsetti, gdje je hrvatsko iza-slanstvo, državnu tajnicu Mi-nistarstva kulture Ninu Obu-ljen, gradonačelnicu Dubro-vnika Dubravku Šuicu sa su-radnicima i veleposlanika RHprimio Augusto Salvatori,pročelnik grada Venecije zaturizam. U Palazzo delle Pri-gioni održano je predavanjejednog od najznačajnijih tali-janskih slavista, prof. SanteGraciottija, pod nazivom „Ja-dranska renesansa“ u nazoč-nosti akademika Paljetka,prof. Slobodana Novaka, gra-donačelnice Dubrovnika i ve-leposlanika, te niza uglednihosoba iz društveno-političkogživota Venecije i Hrvatske.

Cijeli dan, na Trgu Sv. Ivanai Pavla, umjetnici Dramskeakademije iz Venecije, Akade-mije dramskih umjetnosti izZagreba, te Kulturno-umjet-ničkog društva „Linđo“ iz Du-brovnika, izvodili su bogatglazbeno-scenski program. Nasamom trgu postavljen je ištand Hrvatske turističke za-jednice grada Dubrovnika.

Cjelodnevni program je zavr-

Delegacija HGDCG

Sudionici konferencije

8

šio svečanom svetom misomna latinskom jeziku koju jepredvodio mons. StjepanKrasić u crkvi Sv. Ivana i Pav-la, gdje je Držić sahranjen.Nakon mise u kapeli u kojojse nalazi spomen-ploča po-svećena Držiću nazočnima suse obratili državna tajnica, ve-leposlanik, gradonačelnicaDubrovnika i predsjednik Po-časnog odbora. Na grob Mari-na Držića položeni su prigo-dni vijenci.

DUBROVNIK:Povratak u Grad

Središnja Međunarodnakonferencija svečano je otvo-rena 3. rujna u Dubrovniku.

Delegacija Hrvatskog gra-đanskog društva Crne Gore,predsjednik dr. Ivan Ilić, dr.Miloš Milošević, tajnikHGDCG Tripo Schubert iurednica Hrvatskog glasnikaTamara Popović nazočila jeotvorenju. Predsjednik Grad-skog vijeća Ivan Margaretić,te gradonačelnica Dubrovni-ka Dubravka Šuica, poz-

dravljajući ugledne uzvanicena svečanoj sjednici, osobitepozdrave uputili su delegaci-ji iz Kotora. Dojam uvaženo-sti pojačala su i protokolompredviđena mjesta u drugomredu prepunog kazališta Ma-rina Držića, u kojem se oku-pila politička i intelektualnaelita.

- Što je ostalo od Držića500 godina nakon njegova

rođenja: grandiozno dram-sko djelo koje je podario Hr-vatskoj i Europi, ali i dio za-borava, jer živimo u vrijemekad se memorija banalizira,kazao je Slobodan Prospe-rov Novak.

U ime predsjednika VladeRH dr. Ive Sanadera skup jepozdravio ministar kulturemr. Božo Biškupić, nagla-sivši da je to vrhunac cjelo-

Novak, gradonačelnica Dubrovnika i Damiani u Sieni

Kod županice Mire Buconić

9

godišnjeg obilježavanja 500.obljetnice rođenja toga veli-kog dubrovačkog i hrvatskogpisca, ali i velikana europskerenesanse.

- Držićevo djelo svjedoči odubokoj ukorijenjenosti Hr-vatske i njezine umjetničkebaštine u mediteranski i eu-ropski književni i kulturnikontekst. U trenutku kadase Hrvatska priprema i služ-beno pridružiti ujedinjenojEuropi te nastoji učvrstitikulturne veze sa svijetom,podsjećanje na Držićevo dje-lo, koje prelazi povijesne,zemljopisne i kulturne grani-ce, najbolji je oblik afirmaci-je hrvatske kulture u svijetu,kazao je Biškupić.

O Držićevu komediograf-skom djelu govorio je i aka-demik Luko Paljetak, nagla-sivši kako se Vidra nije slu-čajno odlučio za smijeh, većje upravo na taj način ismi-javao tadašnje društvo i nje-gov odnos prema pojedincu.

- Iz svoga makijavelističkogvremena u ovo naše, ne ma-nje makijavelističko, Držićnam šalje čovjeka koji je“kralj od ljudi samo kad seumije vladat”. Sve to tajumjetnik života čini uz po-moć vrline, ali i prigode, usvijetu koji je samo prividnooštro podijeljen na ludi i mu-dri svijet, rekao je Paljetak.

Gradsko vijeće Dubrovnikana sjednici 20. kolovozaprihvatilo je prijedlog Držav-nog odbora da se Meštrovi-ćev spomenik Držiću iz turi-stičkog naselja Babin kukpreseli na prostor izmeđuKneževa dvora i Gradske vi-jećnice.

- Nije riječ samo o tehni-čkom preseljenju Držićevaspomenika, već o želji danam dum Marin uvijek budeblizu, kao spomen na velikemisli koje nam je ostavio i nakojima je ovaj grad odgojen,kazala je gradonačelnica Du-brovnika.

10

Svečani čin otkrivanja spo-menika pratila je ceremonijau kojoj su središnju uloguodigrali glumci Kazališta Ma-rina Držića i studenti zagre-bačke Akademije dramskihumjetnosti, a tijekom koje sučitani ulomci iz piščevih naj-slavnijih dijela. OtkrivajućiMeštrovićevu brončanuskulpturu, uz slapove cvjet-nih latica što su se slijevali sbalkona Gradske vijećnice,ministar Biškupić poručio jeDubrovčanima da uče od Dr-žića kako se voli Njarnjasgrad.

Izaslanstvo HGDCG, pred-sjednik dr. Ivan Ilić, dr. Mi-loš Milošević, tajnik HGDCGTripo Schubert, povjerenikHGDCG za Hrvatsku Kruno-slav Težak i urednica Hrvat-skog glasnika Tamara Popo-vić imali su tog dana i odvo-jen posjet kod županice Du-brovačko-neretvanske župa-nije Mire Buconić i dožupa-na Miše Galjufa.

Veza sa „rivalskim“Kotorom

„Europa Držićeva vremena“bio je naziv prve plenarne

sjednice kojom je otpočelasredišnja Međunarodna kon-ferencija. Otvorili su je pred-sjednici Odbora obljetniceSlobodan Prosperov Novak iLuko Paljetak. Pjesnik Rado-van Ivšić predstavio je svojnajnoviji književni uradak„Marin Držić ili bujica živo-ta“, koji je govorila KsenijaProhaska.

Svoja su znanstvena viđe-nja među prvima izložili La-da Čale Feldman koja je go-vorila o europskim okvirimaDržićeva metateatra, direk-tor Leksikografskog zavoda„Miroslav Krleža“ Vlaho Bo-gišić, te jedna od najvećihsvjetskih povjesničarki knji-ževnosti Patricia Parker,profesorica američkog pre-stižnog sveučilišta Stand-ford, najveći svjetski autori-tet za Shakespearea, koja jeizjavila kako »Shakespearenije bio Englez nego Hrvat«.Ona je govorila o vezama En-gleske Shakespeareova doba,dakle, druge polovice 16. iprve polovice 17. stoljeća, iDubrovnika, te Ilirije, kojaje, počevši od Albanije, zau-zimala cjelokupni hrvatskiprimorski prostor, pa tako i

područje Dubrovačke Repu-blike, odnosno tadašnje Ra-guse. Do sada nepoznata tvr-dnja jest ona što kaže da suDubrovčani od Turaka s koji-ma su graničili pola tisućlje-ća, preuzeli običaj svojevr-snog skrivanja žena u kući.

Lokrum

Siena

11

Na istočnoj granici Republi-ke bila je velika Venecija injezin centar na tom podru-čju, Kotor, vječni dubrovačkirival. O odnosu Dubrovčanaprema Kotoru svjedoče i ko-medije Marina Držića u koji-ma se likovi Kotorana u pra-

vilu ismijavaju. Osim dum Marinovih ko-

medija, Držiće i Kotor pove-zuje i nekoliko spomenikaVidrinoj obitelji, a o kojimaje govorio dr. Miloš Miloše-vić.

- Kada među zidine grada

uđete sa sjeverne strane, naprvom omanjem trgu susre-ćete crkvu Uznesenja Mariji-na, danas poznatu kao Sv.Marija od Rijeke, ili još višeBlažena Ozana. Na njenompročelju nalazio se, a sada jepohranjen u crkvi, natpis:Na ruševinama stare sagra-đena od nasljednika knezaIvana i onih obitelji Dersa iBisacca 1221, obnovljena1930.“

Tu se, dakle, kao ktitorispominju nasljednici Držića.

Obilje podataka dobiva seod stare građe III sveske Di-plomatičkog zbornika TadijeSmičiklasa, a pogotovu naosnovu nebrojenih podatakaIrmgard Manken u knjizi oDubrovačkom patricijatuXIV. stoljeća, kazao je dr. Mi-lošević.

Jedna od intrigantnih tezabila je i ona što ju je izreklanjemačka profesorica Elisa-beth von Erdmann sa Sveu-čilišta u Bambergu, o tomekako je Držić, jače nego dru-gi autori njegova vremena,osjetio otpor stvarnosti pre-ma božanskom tekstu. Dokje njegov suvremenik PetarZoranić sve svoje korake uči-

Siena Tirena na Koločepu

Sa sjednice u Kotoru

12

nio uz pomoć Božju, DržićevDundo Maroje se neće libitidozivati vragove.

SIENA: Otkriće„Tirene“

U biblioteci Siene, u Toska-ni, gdje je Marin Držić nekoli-ko godina bio rektor student-skog doma i univerziteta, pro-nađena je dosad nepoznat pri-mjerak njegovog kazališnogdjela „Tirena“. Nakon što jenedavno Ennio Stipčević uMilanu otkrio prva izdanjaDržićevih djela, a Lovro Kun-čević u Firenzi pronašao nje-govo šesto urotničko pismo,sudionicima konferencije di-rektor tamošnje BiblioteceComunale Daniele Danesipredstavio je drugo izdanje„Tirene“ iz 1607. godine, s do-sad nepoznatim dijelovima,koji su privukli pozornostznanstvenika.

- Riječ je o još jednom za-nimljivom otkriću koje će, posvemu sudeći, pridonijeti no-vim spoznajama o Držićevu ži-

votu i djelu, kazao je Novak. Sudionike skupa te izaslan-

stvo Dubrovnika, koje je pred-vođeno gradonačelnicom Du-bravkom Šuicom doputovalou Sienu, Novak je upoznao i snekim manje poznatim poje-dinostima iz dum Marinovaživota tijekom njegova borav-ka u tom toskanskom gradu.

Studenti su mladog Marinaizabrali za rektora student-skog doma i vicerektora Sveu-čilišta i u Sieni se Držić „nau-čio“ kazalištu.

U palači Gazzaia Novak jepredstavio dokumente kojisvjedoče o Držićevu sudjelo-vanju u zabranjenoj predstavikoja se u veljači 1542. održa-la u tom zdanju. U ono vrije-me bilo je to poprilično opa-sno jer su sudionici kažnjava-ni, ali ne i Držić koji je u ko-madu, kojemu nije poznat na-slov niti sadržaj, glumio ljuba-vnika. Radnu sjednicu u bi-blioteci vodio je AlessandroDamiani.

Ulice Siene i danas izgledajukao prije pet stotina godina,te je ovaj nastavak hodočašćasudionike konferencija još vi-

še približio renesansnom pje-sniku. Skoro da ste imali do-jam da ćete ga sresti na ne-kom od sienskih trgova.

KOTOR: Zatvaranjekruga

U suorganizaciji Hrvatskoggrađanskog društva Crne Go-re, sudionici konferencije 7.rujna preselili su se u Kotor.Nakon posjeta otoku Gospaod škrpjela, na kojem ih je do-čekao župnik don Srećko Ma-jić, stigli su u Kotor, gdje je upalači Bizanti održana radnasjednica. Svoj prilog dao jemr. Jovan Martinović, govo-reći na temu „Kotor na poče-tku 14. stoljeća“, opisujućidruštvene prilike u kojima ježivjela porodica Darsa. On jeu svom izlaganju koristioknjige gradskih notara Kotoraod 1326. do 1337. godine.

- Držić je bio vizionar punoprije svih nas, govorio je o po-trebi povezivanja ovih krajevasa središnjom zapadnom kul-turom, misleći da smo mi diote civilizacije. On je začetnik

13

ideje povezivanja na čijempragu je sada i Crna Gora, ka-zao je predsjednik Hrvatskoggrađanskog društva dr. IvanIlić.

Nakon organiziranja gosto-vanja HNK Zagreb sa predsta-vom „Dundo Maroje“, HGDCGse i na ovaj način aktivnouključilo u proslavu 500. ob-ljetnice rođenja Marina Drži-ća. U planu je i posjet djece izCrne Gore školi „Marin Držić“u Dubrovniku, te uključenje usvečanu promociju velike En-ciklopedije Marina Držića ko-ju već četiri godine priprema-ju Slobodan Prosperov Novaki Luko Paljetak, te Vlaho Bogi-šić, a koja će u konačnici ima-ti više od 1300 stranica. Zaovo opsežno znanstveno izda-nje, koje će biti najvrjednijitrag 500. dum Marinove ob-ljetnice, tekstove je pisalo 80autora, a svečana promocijabit će 13. prosinca ove godinei prema planu, bit će održanau isto vrijeme u svim hrvat-skim gradovima koji imajukazališne kuće, kao i u ino-zemstvu. Sva predavanjaznanstvenog skupa bit će ob-

javljena i u Zborniku koji seplanira tiskati sljedeće godi-ne, a predsjednički dvojacakademika planira tiskanjejoš jednog opsežnog izdanja,velikog zbornika radova sasvih znanstvenih skupova odum Marinu, kako bi se najednom mjestu mogli pronaćiradovi znanstvenika više ge-neracija Držićologa.

Epilog, „po Držiću“ Od 3. do 7. rujna u Dubro-

vniku 90 znanstvenika ra-spravljalo je o Držićevoj uloziu povijesti i njegovu utjecajuna suvremenost, novim spoz-najama, vremenu, djelu i bije-lim mjestima njegove biografi-je, bavilo se državom kao sre-dišnjim pojmom političke mi-sli 16. stoljeća, Držićevomurotom, tajnim službama uVeneciji i Dubrovniku, špiju-nažom za Otomanskog car-stva, slikarstvom njegova do-ba, Držićevim petrarkizmom,sintaksom i humorom njego-vih drama. Obilazak mjestakoja su značajna u životu Dr-žića, od staroga Dubrovnika,

pa renesansnim galijunom Ti-rena do otoka Koločep i Lo-krum, sienske Casa della Sa-pienza u kojoj je Držić živionekoliko godina i na kraju Ko-tora, kako je kazao direktorLeksikografskog zavoda “Mi-roslav Krleža” Vlaho Bogišić,bio je svojevrstan „kronome-tar njegovog djela“.

Konferencija o Držiću ne bi-la potpuna da je nije pratilamedijska prašina i senzacio-nalistički naslovi o tome kakose troše milijuni kuna na izle-te i bankete, ručkove i večere.

- Naslovi kako se troši i ša-kom i kapom drski su i bezo-brazni. Ovdje nije problem štose troši, nego što se malo tro-ši. Nijednom hrvatskom spon-zoru nije palo na pamet dapotroši na Držića neku kunu.Fukare smo, kao i Držić, kojetroše novce, prokomentirao jeBogišić u svom prepoznatlji-vom stilu.

Banket s kostimiranim ko-nobarima uz zvuke žive rene-sansne glazbe u Pustijerni,zapuštenom i zaboravljenomprostoru unutar dubrova-čkih zidina, gdje su uzvanice

Na grobu don Branka Sbutege

14

kušale punjenog Držićevogkopuna; Držićeva juha po-služena kod Mrtvog mora naLokrumu, paste i delicije ko-jima se Držić hranio za vrije-me boravka u Sieni – sve tobilo je daleko više od prostogkonzumiranja hrane. Bila jeto svojevrsna priča u priči,još jedna neodvojiva nit iodavanje počasti velikompjesniku.

Nismo čuli odgovor da li jeDržić bio veliki po svojim pro-cjenama budućnosti, i da li jeto zavladala globalna pred-nost ljudi nahvao. Luko Palje-tak u svojoj je zdravici samo,u držićevskom duhu, rekao:„A zašto su soldi nego da se ijei trumpa“.

Senzacionalističkoj javnostiočito neće biti važno da čujeda su se novci ipak potrošilina mnogo važnije stvari, što jesasvim jasno i nakon samopovršnog čitanja ovih redaka.Međutim, kao i Bogišić i Palje-tak, Slobodan Novak se nijehtio pravdati, već je na upite onovcima samo odmahivao gla-vom: „Nisam računovođa. Mo-je je da trošim, a ne da bro-jim“.

Tipično za čovjeka nesporneradne energije a netipičneznanstvene širine, kojem nisustrani ni ulasci u političkuarenu da bi nediplomatski mi-jenjao stvari. Novak naprostouzbibava duhove svuda gdjese pojavi.

- Volim kad mi samo jezikostane domovina, volim to vi-še od njezinih stvarnih krajo-lika i živih ljudi. Ili kako je da-vno rekao Držić: Tko doma nesidi i ne haje truda po svitu,taj vidi i nauči svih čuda. Umnogo čemu sam slijedio Dr-žića, slijedio sam ga od školo-vanja u Sieni pa sve do njego-va urotničkog plana protiv do-maćih slinavaca. Držić nijedoživio da se ostvari san nje-govih urota! Ja se nadam su-protnomu.

Držić je pisao i živio istu si-tuaciju koja se danas dešavau povodu razgovora o njemu.

Bilo bi krajnje vrijeme dapočnemo da čitamo njegovodjelo“.

15

Piše: Slavko MANDIĆ

Marina Držića potrebno jeosvijetliti iz svih uglova.Jedan od vodećih ljudi

kojima je takav posao povjeren jehrvatski akademik Luko Palje-tak koji priču o ovom velikanudoživljava prepun emocija, ni-malo ih ne skrivajući od publi-ke. Na Sajmu knjige u Kotorurado se odazvao da o svemuprozbori taman u mjeri nago-vještaja simpozija koja će bitiposvećen Držićevom stvarala-štvu. Slobodan Prosperov No-vak dodao je da mu je želja jeda to bude više od gole prosla-ve jer Držić nije imao prilikuda pravi testament. Nije imaošto ostaviti.

- Ono što je od njega ostalo,ostalo je u starom gradu Du-brovniku. Nekoliko predmeta,nešto malo noževa, dva tri ja-stuka i jedna staklena kugla,kako znamo iz dokumenata.

Držić je bio veliki čovjek zatošto je bio jedan od prvih hr-vatskih pisaca ali i ljudi saovih prostora uopće koji jeimao osjećaj društvene odgo-

vornosti, onoga što mi danaszovemo bavljenje politikom,društvenim i javnim radom.On se usudio kao intelektua-lac prorokovati budućnost.Treba samo pogledati slučaje-ve Dioklicijana pa i naših su-vremenika. Zato političari ja-ko dobro, za razliku od inte-lektualaca, znaju suvreme-nost.

Držić nije poznavao suvre-menost i u tim kategorijamase očigledno slabo snalaziozato je vjerojatno završio životu Veneciji kao ubijeni čovjek.Izabrao je Veneciju za mjestosvoje smrti“.

Pozdravljajući goste iz Du-brovnika u ime grada Kotora,ovdašnja pjesnikinja Dubrav-ka Jovanović je kazala da„Perom i pramcem vapora naovom kontrapunktu neba imora sabrala su se stoljeća imnožile civilizacije, ali je odduha mediteranskog, rene-sansnog još na baladurima itaracama kotorskim istog šu-ga i atmosfere sa onih dubro-vačkih, grada suparnika Ko-toru od trgovine do pomor-stva, od zanatstva do ljepote“.

- Nisu li korijeni Držićevi bašpod ovim nebosklonom. Trip-če Kotoranin iz Dunda Marojakoji se i ovoga ljeta iz zagreba-čkog Hrvatskog narodnog ka-zališta prošetao ispod zvonikakotorske Katedrale“.

Pišući o Držiću, čovjeku kojije Kotor osjećao baš kao i Ve-neciju ili Dubrovnik, akade-mik Paljetak nam je na najbo-lji način predstavio značajnjegovog stvaralaštva koji jeslika i prilika našeg čovjeka,ili čovjeka sa ovih južno- slo-venskih prostora, koji se nesnalazi najbolje van svojegrodnog vidokruga. Vrijemekoje je iznjedrilo suvremenikeDržićevog doba osjećalo se naprostorima najrenesansnijeggrada na istočno jadranskojobali, Kotoru čija je brojnapublika znala da odsluša sapažnjom svaku izgovorenu ri-ječ. A riječi, bogatstvo za sebe,slikale su vrijeme u istim pro-storima na jedan drugačiji na-čin, ali ipak ne toliko drugači-ji od ovog današnjeg, kada sevlastite vrijednosti manje cije-ne i kada upravo vrijeme dale-ko ispred, stavi sve na svoje

SSAA SSLLOOBBOODDAANNOOMM PPRROOSSPPEERROOVVIIMMNNOOVVAAKKOOMM II LLUUKKOOMM PPAALLJJEETTKKOOMM,, UUOOČČII KKOONNFFEERREENNCCIIJJEE

Od Pracatado tajkuna

Veze Kotora i Dubrovnikamorale bi biti onepozitivne, one kojestavljaju pravog čovjekana pravo mjesto u pravomtrenutku

16

mjesto i oda dužno poštovanjeonima koje suvremenost ta-dašnja nije dovoljno prepoz-navala. Tako je to od pamtivi-jeka.

Gospodine Luko, dah i duhrenesanse ovdje, na jednojod kotorskih pjaceta. VezeKotora i Dubrovnika, o koji-ma vi tako zdušno govorite ipišete, sada neminovno Dr-žić, ali naravno i Miho Pra-cat.

- Mislim da bi te veze mora-le biti one pozitivne, one kojestavljaju pravog čovjeka napravo mjesto u pravom trenu-tku. To je ono za što se Držićborio svojom komedijom, svo-jim smijehom, i svojom poru-kom, ali i tragičnošću svojepozicije u vremenu. On je htio

učiniti nešto što je gotovo ne-moguće, naučiti ljude da raz-likuju tko je tko, da razlikujučovjeka od nečovjeka, a to jevrlo teška zadaća, koju je onsebi zadao. Vjerojatno je zbogtoga i platio.

A sve to upakirano u ko-mediografsko ruho, što jevraški ozbiljan i težak po-sao, naizgled samo smije-šan.

- Da, zadatak bi bio za ka-kvog filozofa, što je Držić bio,ali i za kakav traktat učeni,pisan latinski, pisan u velikojdebeloj knjizi koju ne bi nitkočitao. Ovako je ta komedija, tariječ, živa riječ, kroz sve nje-gove likove, jer svi Držićevi li-kovi jesu Držić. Ta riječ živa jemogla doprijeti do ušiju onih,

koji takvu riječ možda nisuhtjeli čuti, a ako je nisu razu-mjeli onda to nije bila greškaDržićeva, nego njihova.

Vi ste često u Kotoru, želi-te da se i vaša živa riječ, kaopoete i kao književnika, ču-je na ovim prostorima.

- Pa meni bi bilo drago, zatošto ovaj prostor zrači, nekomdavnom, nataloženom kultu-rom, koja daje garanciju da ćese tako i nastaviti, da će pobi-jediti kultura, a ne nešto dru-go.

Da se dotaknemo pisca ko-ji nije dovoljno poznat, ali jeVaša uloga da ga osvijetlite.

- To je zanimljiv čovjek, su-vremenik Držićev, Miho Pra-cat, najbogatiji čovjek Dubro-vačke republike. Čovjek koji jebio bogatiji od kneza, od svihplemića dubrovačkih, čovjekkoji je svojim žitom, brodovi-ma, 1540. godine spasio Du-brovačku republiku od gladi.Čovjek koji je, kada je umro,ostavio 300 hiljada dukataonoga vremena, čovjek koji jezadužio Republiku, jer je sveto ostavio njoj na dobrobit, ina taj način zaslužio spome-nik koji mu je nakon mnogovremena podignut.

Ali je zaslužio i pjesmu izvašeg pera.

- A dobio je pjesmu iz mogapera, pjesmu koja ga želi osvi-jetliti s obje strane, one ljud-ske, i one koju puk uvijek za-nima, a to je kako je on stekaotaj novac. Puk, narod, raju,kako god hoćete, uvijek zani-ma kako se neko obogatio, ne-mojte reći da danas ne po-stavljamo ista pitanja. Da biodgovorio na to pitanje, onda-šnji puk je morao nešto izmi-sliti. Izmislio je legendu kojaglasi ovako: Jednoga danaPracat je otputovao u Afriku,došao je u zemlju gdje silnuštetu ljudima čine miševi, anemaju mačaka da ih love.Vratio se u Dubrovnik, otku-pio sve dubrovačke mačke,prodao ih u Africi i stekao sil-Novak: Držićevim putevima

17

no bogatstvo. Dakle, puk je,objašnjavajući njegovo bogat-stvo na ovaj način, zapravoprikrio ono što je znao o sve-mu tome, a to je da iza svakogstjecanja novca stoji i poneštood smrti.

Da li ponešto od vaših sti-hova ostaje u Kotoru gradu?

- Ostavili smo nekoliko knji-ga, i ova moja zapravo farsakoja se zove „Tri skoka gušte-rice ili život Miha Pracata Lo-puđanina“, najbogatijeg Du-brovčanina. To je dakle dram-ski tekst, i možda će neko jed-nog dana za njim posegnuti ipokušati napraviti predstavu,koja bez obzira što govori očovjeku koji je umro 1607. go-dine, možda mogla progovoritio nekim današnjim ljudima,koje mi ponekad od milja zo-vemo „tajkuni“. Paljetak sa gostima na Pustijerni

18

Piše: Tina BRAIĆ

Zvono, čije se podrijet-lo izrade ne zna, od-neseno je sa školja

Gospa od Škrpjela krajemI. svjetskog rata, pod na-redbom Austrijske ratnemornarice da se od gra-đanstva konfisciraju me-talni predmeti pa i crkve-na zvona, sve u namjeri dase pretope za municiju.

Iz Perasta je u srpnju 1916.dignuto 28 zvona čija jeukupna težina iznosila oko2800 kg. Austrija je tada ob-javila zabranu zvonjenja itražila od svake župe sa po-dručja Boke i Dubrovnika dadostavi podatak - koliko usvakoj ima zvona. Kako je tozapravo radi obrane Austrijeod neprijatelja, a ovo podru-čje bilo pod njenom vlasti,postupak predaje zvona na-zvan je “darivanjem zvona”Austriji. To darivanje je po-drazumijevalo predaju onoli-ko zvona sa svake crkve dapritom ostane na njoj mini-mum za nesmetano služenjei potrebe. U tom njenom po-sljednjem trzaju za opsta-nak, trenutku kad joj se bli-žio sam kraj, 1916. je uzeto izvono sa Gospinog školja. Nazvonu su prikazana tri lika:

Bogorodica sa Isusom u na-ručju, sv. Nikola i Raspeće.

Baš to zvono su konfiscira-li brodski oficiri Karl Fuks injegov sin Gvido, iz Pule, je-dno od četiri komada, sa cr-kve Gospe od Škrpjela, da biga potom sakrili, u namjerida ga jednog dana vrate pe-raškom otoku. Kako prilikenisu dozvoljavale njegov brzipovratak, jer je obitelj Fuks1918. morala prebjeći u Au-striju i nastaniti se u Gracu,tek sada, poslije toliko godi-na, otvorio se put za nesme-tano ispunjenje želje ove obi-telji. Karlov unuk HelfridFuks slušao je od svog ocapriče o neobičnoj sudbini cr-kvenog zvona, čuvanog 80godina u obiteljskom domu,negdje u potkrovlju ili podru-mu, preživjevši sve ratove.Sljedećih deset godina, pro-davši obiteljsku kuću, samHelfrid postao je čuvar spo-menutog zvona. Naslijedio jejaku želju da ga vrati Boki,

Perastu i Gospinom otoku.Fuks je istaknuo s ponosom:

- Nisam sam donio zvono.Sve ovo sam inicirao, mojabraća i ja smo desetljećimarazmišljali da zvono vratimozakonitim vlasnicima. Znalismo da je naš djed imao na-mjeru da zvono poslije Isvjetskog rata vrati u CrnuGoru, koje bi, kao i svi ostalimetali tada, bilo pretopljeno.On ga je sačuvao, a kako jenjegova namjera bila da vra-ti zvono u Boku, mi smo rea-lizirali tu njegovu namjeru.

Tako je, nakon 90 godinaono ponovo zazvonilo na ško-lju.

Zvono je pozvalo na molitvusve koji su prisustvovali sve-čanosti na školju, među koji-ma je bio veleposlanik Au-strije u Crnoj Gori FlorianRauning, crnogorski mini-star kulture Branislav Miću-nović, konzul Republike Hr-vatske u Crnoj Gori Božo Vo-dopija i Marija Ćatović, gra-

PPOOSSLLIIJJEE 9900 GGOODDIINNAA UU PPOOSSJJEEDDUU AAUUSSTTRRIIJJAANNAACCAA

Veleposlanstvo Austrije i austrijskipočasni generalni konzul u CrnojGori sa Biskupskim ordinarijatom uKotoru organizirali su 26. IX. 2008.vraćanje crkvenog zvona koje datiraiz 1689.

Gospi vraćenočetvrto zvono Gospi vraćenočetvrto zvono

19

donačelnica Kotora, kao ibrojni zvaničnici, kulturni ijavni radnici.

Rauning je kazao kako jenajvažnije da je zvono stiglo izahvalio se davaocu, gospo-dinu Fuksu i njegovoj poro-dici, jer su oni omogućili dase zvono vrati nakon 90 godi-na na svoje prvobitno mje-sto. Svetu misu služili su bi-skup kotorski monsinjor IlijaJanjić, don Ivo Ćorić, jedanaustrijski svećenik i župnikperaški don Srećko Majić saporukom da ovo zvono pozivana mir i slogu među ljudima.

Don Srećko Majić pozdravioje nazočne riječima:

- Povod da se okupimo jestečudesna sudbina jednog zvo-na, koje pripada Gospi od

Škrpjela i koje će, poslije 90godina, ponovo biti tamo gdjepripada. Želim potenciratiznačaj ljudskog prepoznava-nja vrijednosti, koje ne blije-de kroz stoljeća. U burnimpovijesnim vremenima, zvonoGospe od Škrpjela mijenjaloje prebivališta i izbjeglo sud-binu običnog pretopljenogmetala. Zvono je ono što učovjeku budi radost i nadu,dostojan ispraćaj nama dra-gih, poziva na molitvu, sazivavjernike na liturgijske čine,upozorava na opasnost i to jekroz stoljeća i živote genera-cija i generacija.

Zahvalnost dugujemo ljudi-ma dobre volje i nade, kojidokazuju kako prostori ne-maju granice. Ovo će zvono

jednako buditi osjećaje i Pe-raštana i Bokelja, i putnika inamjernika, posebno narodaAustrije, čijem veleposlan-stvu dugujemo zahvalnost zapovraćaj zvona koje time po-staje simbol našeg prijatelj-stva. Iskrenu zahvalnost du-gujemo i svima Vama koji stesvojom nazočnošću pokazalida prepoznajete simbole kojispajaju ljude.

Zasigurno znate da su vra-ta ove crkve i grada Perastaširom otvorena za sve Vas iVaše najmilije, prijatelje i su-narodnike. Kada god dođeteili prođete Bokokotorskimzaljevom, pozdravit će Vasnaša zvona. Među njima, na-ma jedno od najdražih, kojeje danas vraćeno na ovaj sve-ti otok.“

Riječi don Srećka, misa,prekrasan ambijent crkve,glas Marine Cuce Franovićkoji je, uz klavirsku pratnjuSede Vukašinović, odjekivaopjesmom Šubertove “Ave Ma-ria“, Mocartove “Ave verumcorpus”, Frankovog “Panisangelicus” i Hendlove “Om-bra mai fu”, davali su fasci-nantno uzvišen dojam u svi-jesti Gospinih i Bokinih što-vatelja. Slučajna grupicaFrancuza, turista, slušajući iprateći sve ovo ispred crkve,nije skrivala oduševljenje, aimpresije su iznosili tiho, uz-buđeno kličući: “Exellent!”,“Comme voix!”, “Adorable”!Neverbalna komunikacija iz-među školja, zvona, pjesme,anđela na slikama i naše du-še, nije se izgubila ni izla-skom iz tog svetog hrama. Utim trenucima čovjek spoz-naje: i pored sve svoje duho-vnosti sakralan je u crkvi, apored sve svoje profanostiduhovno uzvišen u svakod-nevnom društvu. Ravnotežaje ono što ga zapravo i činičovjekom. A zvono će zvonitivječno, zvukom vezujući pro-šlost, sadašnjost i buduć-nost.

20

Piše: Tamara POPOVIĆ

Predstavnici Vlada Crne Gore iHrvatske potpisali su 23.rujna Sporazum o suradnji

dviju država u oblasti kulture, ko-jim je obuhvaćena neposrednasuradnja državnih organa,umjetničkih asocijacija i umjet-nika u svim oblastima suvreme-nog stvaralaštva i zaštite kulturnebaštine. Dokument su, u Vladi-nom domu na Cetinju, potpisaliresorni ministri Branislav Miću-nović i Božo Biškupić.

Mićunović je kazao da je naCetinju počela nova era kultur-ne suradnje Hrvatske i CrneGore.

- Kulturni identiteti manjihdržava u suvremenom dobustavljeni su pred mnoštvo iza-zova. Čuvajući ono što je au-tohtono naše, a otvarajući seprema drugima, u centru smo

kulturne zbilje. Sa te pozicije ustanju smo da sagledamo glo-balne kulturne procese i da ihuvrstimo u kulturna iskustvanaših zemalja, rekao je Miću-nović.

Prema njegovim riječima,kulturni identitet se brižljivogradi, a još brižljivije čuva, jersu u njega utkane sve osobe-nosti života jednoga naroda,kulturni i povijesni procesi,materijalna i nematerijalna ba-ština.

- Na obostrano zadovoljstvouspjeli smo da, usprkos sve-mu, očuvamo veze koje nas

spajaju, a potpisivanjem ovogdokumenta između naših dvijudržava još više ih učvršćujemoduboko uvjereni u njihovu traj-nost, smatra Mićunović. On jenaveo da će zajednički projektii programi, razmjena pozitivnihiskustava, uz brigu o očuvanjubaštine, razmjena umjetnika iumjetničkih djela, približitikulturu Hrvatske i Crne Gore.

- Kroz ove mehanizme jedna-ko ćemo zadovoljiti kulturnepotrebe hrvatske manjine u Cr-noj Gori, kao i crnogorske ma-njine u Hrvatskoj, zaključio jeMićunović.

MMIINNIISSTTRRII KKUULLTTUURREE RREEPPUUBBLLIIKKEEHHRRVVAATTSSKKEE II CCRRNNEE GGOORREE PPOOTTPPIISSAALLII SSPPOORRAAZZUUMM

Nova era suradnjeOčuvanje identiteta Hrvata i njihovekulturne baštine važno je i osjetljivopitanje, jer je riječ o manjini kojačini povijesno jezgro na ovimprostorima

21

- Kultura nas je održala i zbli-žava nas. Neće nas nestati jerimamo tisućljetnu kulturu i ponjoj nas prepoznaju, te se ne-ćemo izgubiti među velikim na-rodima ulaskom u EU, kazao jeministar Biškupić i dodao dase moramo „sami nametnuti“.

On je zahvalio ministru Miću-noviću na poštivanju kulturehrvatske nacionalne manjine uCrnoj Gori.

- Želimo pomoći našim ljudi-ma ovdje koji nose poruku svognaroda, istakao je Biškupić.

Sporazumima je uspostavljenpravni okvir za intenzivnijurazmjenu i suradnju u oblastiknjiževnosti, kinematografije,vizualnih umjetnosti, glazbe,kazališta, kao i sudjelovanje nanajznačajnijim međunarodnimmanifestacijama u zemljamapotpisnicama.

Suradnja na očuvanju identi-teta Hrvata i njihove kulturnebaštine i kulture, važno je iosjetljivo pitanje, posebno jer jeriječ o manjini koja čini povije-sno jezgro na ovim prostorima,rečeno je na sastanku koji susljedećeg dana, 24. rujna, mi-nistri Mićunović i Biškupićimali u Kotoru sa gradonačel-nicom Kotora Marijom Ćato-vić, veleposlanikom RH u Cr-noj Gori Petrom Turčinovi-ćem i predstavnicima hrvatskezajednice u Crnoj Gori: dr. Iva-nom Ilićem, predsjednikom iTripom Schubertom, tajni-kom Hrvatskog građanskogdruštva Crne Gore, predsjedni-com Hrvatske građanske inici-jative Marijom Vučinović ičlanom Hrvatskog nacionalnogvijeća Zvonkom Dekovićem.

Biškupić, koji je pokloniokomplete knjiga za knjižnicuHGDCG i HKUD

„Ljudevit Gaj“, je kazao kakosu Hrvati dali značajan dopri-nos kulturnom i političkomrazvoju ovih prostora.

- Kao što vrednujemo drago-cjenu kulturu crnogorske ma-njine u Hrvatskoj, očekujemoto isto i ovdje, i po tom pitajusam optimist. Nadam se da će-

mo sufinanciranjem programaHrvata u Crnoj Gori doprinijetiočuvanju i razvoju hrvatskemanjinske zajednice, kazao jeon.

Mićunović je naglasio sjajnusuradnju sa Ministarstvomkulture Hrvatske i zastupnici-ma hrvatske manjine u CrnojGori.

Turčinović je istakao moguć-nost da se kroz kulturu zaštiti iočuva kontinuitet Hrvata naovim prostorima.

- Hrvati u državi u kojoj živejesu njeni državljani koji dopri-nose njenom razvoju, ponosećise svojim hrvatskim podrijet-lom, kazao je on.

Ćatovićeva je pohvalila sura-dnju izvršne vlasti u Kotoru sa

Hrvatima u Crnoj Gori, Hrvat-skim građanskim društvom,koje doprinosi kulturnom uzdi-zanju Kotora i njegovoj prepoz-natljivosti van granica CrneGore. Ona se zahvalila i Hrvat-skoj građanskoj inicijativi nasuradnji u parlamentu.

Nazočnima se u ime Hrvat-skog građanskog društva obra-tio predsjednik dr. Ivan Ilić.

- Aktivnost našeg društva jeda se spriječi getoizacija manji-

ne. Također i da radi na afir-maciji hrvatske nacionalnemanjine i skladnog suživota naovim prostorima. Od samogosnutka smo pokrenuli značaj-ne projekte: Osnovali dopun-sku nastavu na hrvatskom je-ziku, započeli tiskanjem knjigao značajnim Hrvatima Bokekotorske i o povijesnom i kul-turnom naslijeđu, počeli sa iz-davanjem hrvatskog časopisa„Hrvatski glasnik“, uspostavilimostove suradnje sa županija-ma i gradovima u Hrvatskoj, uzbrojne kulturne manifestacijeu oba pravca. U cilju očuvanjakulturnog identiteta hrvatskognaroda na ovim prostorima pri-je nekoliko godina napravilismo projekt „Bokeljska priča“,

kazao je Ilić.Predsjednica HGI Marija Vu-

činović je ministre kulture dvi-je države upoznala sa aktivno-stima i doprinosu Hrvata u cr-nogorskom parlamentu. Zvoni-mir Deković apostrofirao jeproblem otvaranja hrvatskogdoma u Tivtu.

Ministri su nakon sastankaobišli Katedralu Sv. Tripuna,Pomorski muzej i nekoliko in-stitucija kulture u Kotoru.

Počeli pregovori odvojnom državljanstvu

Crna Gora i Hrvatska potpisale su u Cavtatu Sporazum ovraćanju i prihvaćanju osoba čiji je ulazak ili boravak neza-konit i počeli pregovore o dvojnom državljanstvu. Sporazumsu potpisali crnogorski i hrvatski ministri unutarnjih poslo-va, Jusuf Kalamperović i Berislav Rončević.

Sporazum se odnosi na borbu protiv nezakonitih migracija,pri čemu se uzajamno propisuju uvjeti potrebni za predaju iprihvat osoba koje su na nezakonit način ušle ili borave nadržavnom području dviju zemalja.

Dva ministra dogovorili su i proces pregovora o dvojnom dr-žavljanstvu i razgovarali o drugim temama od obostranog in-teresa, kao što je najava sporazuma o pograničnoj suradnji.Kako prenosi TVCG, Kalamperović je uvjeren da će brzo doćido kompromisnog rješenja, iako je hrvatski prijedlog o dvoj-nom državljanstvu u odnosu na crnogorski liberalniji.

22

Piše: Tamara POPOVIĆ

Na Elektorskoj skupštini 27.rujna konstituirano je Sr-psko nacionalno vijeće. Iza-

brano je 30 delegata, a predsjed-nik je Momčilo Vuksanović.

Prema crnogorskom Zakonuo manjinama, SNV bit će služ-beni predstavnik srpskog naro-da. Time je zaokružen proceskonstituiranja, te će u CrnojGori djelovati šest vijeća ma-njinskih zajednica: Hrvata,Muslimana, Roma, Albanaca,Bošnjaka i Srba.

U međuvremenu, 3. srpnja,usvojena je Strategija manjin-ske politike, jedan od najzna-čajnijih dokumenata od na-stanka Ministarstva za ljudskai manjinska prava. To je sveo-buhvatni dokument koji obuh-vata političko- pravni odnosVlade Crne Gore prema ma-njinskim pitanjima i daljemunaprjeđenju položaja manjinau svim segmentima koji dovodedo očuvanja identiteta: u obla-sti obrazovanja, informiranja,zaštite kulture i kulturnog na-sljeđa, upotrebe nacionalnihsimbola, ekonomskog razvojasredina gdje manjine čine veći-nu ili značajan dio stanovni-štva…

- Sada smo u fazi konstituira-nja komisije koja će da pratiimplementiranje tog dokumen-ta. Komisija će biti sastavljenaod strane predstavnika resor-nih ministarstava i nevladinogsektora, kao i predstavnikamanjinskih vijeća, kazao je urazgovoru za Hrvatski glasnikpomoćnik ministra manjinaSabahudin Delić.

Formiranje vijeća, kao i Fon-da za financiranje vijeća i uop-će manjinskih zajednica zapra-vo je implementacija tog doku-menta.

Poslije usvajanja Odluke,Skupština je imenovala Upra-vni odbor 31. srpnja 2008. kojibroji 15 članova. Prema Odluci,čine ga predstavnici svih kon-stituiranih vijeća, po funkcijisekretar Ministarstva manjin-skih prava, predsjednik skup-štinskog Odbora za ljudskaprava i slobode, i preostali dioiz redova poslanika.

24. rujna održana je konsti-tutivna sjednica Upravnog od-bora. Nakon konstituiranja,slijedi izbor predsjednika, ra-spisuje se konkurs za direktoraUpravnog odbora, donosi seStatut koji treba da potvrdiSkupština, radi Pravilnik ounutrašnjoj organizaciji i siste-matizaciji Fonda i osiguravaprostor, čime se zaokružujeovaj proces.

- Za 2008. već postoje sred-stva za funkcioniranje Fonda.S obzirom da je Skupština ka-snila sa usvajanjem odluke, tasredstva nisu ona koja smoplanirali, već sada iznose 423.000 eura. Pokušao sam da ma-lo ubrzam stvari, obzirom da jeveć kraj rujna i da do kraja go-dine ta sredstva trebaju biti do-

stupna zainteresiranim kori-snicima.

Upravni odbor će raspisatikonkurs i javno pozvati one ko-ji žele da apliciraju.

Sada treba odraditi spome-nute korake, da do kraja godi-ne „potrošimo“ ta sredstva kojase nalaze na posebnom računuDržavnog trezora.

Ne mogu da prejudiciram, alineka ustaljena praksa kaže daće UO donijeti pravila, raspisa-ti konkurs, analizirati projekte.Sredstva se dijele shodno uče-šću manjine u ukupnom sta-

PPOOMMOOĆĆNNIIKK MMIINNIISSTTRRAA MMAANNJJIINNAA CCGG SSAABBAAHHUUDDIINN DDEELLIIĆĆOO AAKKTTUUAALLNNIIMM MMAANNJJIINNSSKKIIMM TTEEMMAAMMAA

I Srbi formirali vi-U Crnoj Gori će, dakle, djelovati šestvijeća manjinskih zajednica: Hrvata,Muslimana, Roma, Albanaca,Bošnjaka i Srba. Za njih opredijeljeno150.000, projektima manjinskihzajednica 423.000 eura

23

novništvu, ali će „matematika“biti nešto drugačija jer se raču-naju samo pripadnici manjina.Moći će se prijaviti svi

zainteresirani, od vijeća, pre-ko NVO do pojedinaca. Nikonema ekskluzivitet,

objasnio je Delić, inače v.d.direktora Fonda, i dodao da jerebalansom budžeta Ministar-stvo tražilo dodatna sredstvaza financiranje vijeća do krajagodine.

- Omogućen je pristup za još150.000 eura koja će biti nami-jenjena isključivo vijećima poprincipu - svima jednako. Da-kle, šest vijeća će dijeliti tih150.000, a biće uplaćivana nanjihove žiro račune onako kakobudu mjesečno dolazila odstrane Trezora, ne odjednom.

Zanimalo nas je tko će nadzi-rati rad vijeća.

- Tu postoje dileme kod poje-dinaca, u smislu da će našeMinistarstvo nadzirati rad vije-ća. Naš je posao završen u tre-nutku konstituiranja, na sa-mim vijećima je dalji komple-tan posao. Naravno, mi ćemoosigurati sredstva za rad i ima-ti uvid u potrošnju tih sredsta-va. Ali kompletne aktivnosti za-vise od njih samih. Budući iz-bori zavise od njih samih.

Mi smo donijeli pravila za pr-

ve izbore, drugi izbori će seodržati po pravilima igre kojaodrede sama vijeća. Ukolikoljudi u vijećima to shvate i pri-me ingerencije koje im je zakondao i budu u tom smjeru radi-li, bit će sve u redu. Ukoliko ne,imamo mehanizme za raspu-štanje, recimo, izvanredneskupštine u slučaju blokaderada. Samo vijeće daje ocjenusvog rada. Ukoliko je rad za-mro, nema aktivnosti, to semora riješiti unutar same za-jednice koja je formirala vijeće,istaknuo je Delić.

Pomoćnika ministra smo pi-tali i što se dešava sa pravnim

utemeljenjem zastupljenostimanjina u parlamentu.

- Čekamo izborno zakonodav-stvo. Radna grupa Skupštinejoš nije definirala ni osnovniprincip, kostur zakonodavstva,da bismo se mi orijentirali. Svemoguće varijante su u optica-ju. Da li će biti proporcionalniili većinski sistem, mješoviti,kakva će biti zastupljenost ma-njina, da li će tu biti nekakavpreferencijalni tretman, ukida-nje cenzusa, zagarantiranimandati u odnosu na propor-cionalnu zastupljenost, pose-bne izborne jedinice…

Nama je najbitnije da to iz-borno zakonodavstvo garantirazastupljenost manjina u parla-mentu i lokalnim parlamenti-ma. Svakako, pratit ćemo štose događa. Mi smo Zakon omanjinskim pravima uskladilisa Ustavom Crne Gore i predlo-žili da se svojevremeno oborenisporni članovi vrate u Ustavobzirom da sada postoji usta-vna osnova. Predložili su namda ipak sačekamo rješavanjeukupnog izbornog zakonodav-stva.

Sve u svemu, ako pravimo re-kapitulaciju nakon usvajanjaUstava, možemo reći da je pu-no urađeno, da imamo dobarpravni temelj, otvorenu zabra-nu diskriminacije i jednakešanse za manjine, ocijenio jeDelić na kraju razgovora.

Marić prezauzetRedakcija Hrvatskog glasnika u nekoliko je navrata, još od

trenutka postavljenja na tu funkciju u srpnju, pokušala doćido intervjua sa predsjednikom Hrvatskog nacionalnog vijećaMiroslavom Marićem, u namjeri da svojim čitateljima pred-stavi trenutno vodeću ličnost Hrvata Crne Gore. Interesiralonas je, između ostalog, koji će biti njegovi prvi zadaci, kako ćeorganizirati rad, da li će organizirati određena tijela na temat-skom principu, da li misli da uključi u rad i lica koja nisu čla-novi vijeća, kakav je njegov stav u svezi načina i kriterija izbo-ra poslanika iz redova manjina u Crnoj Gori… Nažalost, pred-sjednik HNV ni do zaključenja ovog broja nije imao vremena zaintervju, te se ispričavamo čitateljima što još nemamo odgovo-re na spomenuta pitanja.

24

Piše: Dubravka JOVANOVIĆ

Na kartolini kotorskog kulturnogljeta tri riječi: bogato, raznovrsnoi nepovezano.

Od lipnja do kraja kolovozasmjenjivale su se fešte od tea-tra, glazbe, knjige, slike, mode,karnevala, bokeljske noći. Ko-tor, pozornica od antike do re-nesanse za „Medeju“ i „DundaMaroja“, do podvodnog svijetana Sub akva festu, ali i visokemode na tradicionalnoj smotrimode Revilona i Kristian Dio-ra, Janosa Ksenosa i RomeaĐulija.

I svi bi htjeli u Kotor - dugo,dugo neotkrivenom, zaborav-ljenom, zapostavljenom, za-spalom, zalutalom, zapomažu-

ćem, u vapaju negdanje po-morske i kulturne prošlosti štoje dokrajči potres travanjski,davne 79 - te.

Kotor, za dugo neprimijeće-nih baladura i prirodnih po-zornica, taraca i palaca, zvoni-ka i rozeta, pjaceta i skala.

I onda otkrovenje i takmiče-nje tko će prije, duže i brže naove „bande“ s Perastom barok-nim, risanskim mozaicima,prapovijesnim crtežima na Lip-cima koji se još drže tamo,„Bogu fala“.

A kad dođe sva ta kulturnabulumenta malih i velikih,priznatih i onih koji to tek tre-ba da budu, preko veze i poli-tika, lokalnih vlasti i oporbe,posred tranzicije, na mala i ve-lika vrata Kotora grada, onda

više ne napušta kamerne po-zornice pod otvorenim nebomgdje prosto zagospodare jer ne-ma jasne projekcije domaćinakako sa kulturom od koje se ite kako može živjeti a sa kojomse živi ljepše i časnije.

Krenimo redom bez voznogreda, kartom u jednom pravcusa natpisom: svi u Kotor na ta-mošnje kulturno ljeto.

Prvo se bude najmlađi na nji-hovom festivalu dječjih kazali-šta koji, umjesto da raste, kr-žlja i neuhranjen „odradi“ lut-karske i dramske predstave uzveć viđene prateće programetipa radionica, baletaonica,mažoretki i pompona ali bezbalona, bombona i radosti ugradu po čemu bi se znalo daje grad djeteta svakog srpnja

UU ĐĐIIRRUU KKOOTTOORRSSKKIIMM KKUULLTTUURRNNIIMM LLJJEETTOOMM:: BBOOGGAATTOO,,RRAAZZNNOOVVRRSSNNOO,, NNEEPPOOVVEEZZAANNOO

Tko će biti kapoZašto se ne ujedinesnage i kulturnipotencijal; što tasinergija ne zaplivajednim zaveslajem?Otkud i zaštosindrom tko će bitikapo? Sve dok jeovog pitanja, Kotorće drugima, širihshvaćanja i bezmalograđanskesvijesti, dobroposlužiti. Biti ćedobar servis

25

od 02. do 10. Ili, kako reče Ale-ksandar Saša Milosavljević,kazališni kritičar i član ovogo-dišnjeg stručnog žirija Festiva-la, golim okom se vidi da festi-val ne živi onom dinamikom,onim ritmom i onom atmosfe-rom kako je to bilo ranijih go-dina. A 16-ta mu je godina.Trebao bi i morao da raste. Na-ravno, to su pitanja za organi-zatore i sve festivalske ljudekoji su iza kulisa. To je pro-blem kazališne produkcije naovim prostorima.

Svi se sjećamo koliku su ra-dost kod djece, a uzbuđenjekod kazališnih kritičara izazi-vale i provocirale pojave kazali-šta Boška Buha, Radovića, paonda Dječjih kazališta iz Pod-gorice, Zrenjanina, Subitice…

To su bili spektakli, koji suredateljsko, dramaturško, ko-reografsko animatorski biliveoma dobro osmišljeni. To subile predstave, koje su, i kadanisu bile gabaritne, velike poscenografiji, po kostimima, iz-nutra bile redateljsko-drama-turški prosto mišljenje na na-čin koji je s jedne strane zado-voljavao djecu, a s druge stra-ne provocirao odrasle.

Sad više nema te energije, za-mor materijala je došao kod je-dne generacije, a još nije čvr-sto, sa obje noge na scenu stu-pila druga generacija, rekao jeMilosavljević.

Sa novom energijom krenulose od ove godine u FestivalTeuta, novi antički teatar kojinije imao megalomanske pre-tenzije. Zato je i uspio, uz za-služene prve aplauze akterimaali i organizatoru, kotorskomKulturnom centru. To najboljepokazuje financijsko izvješćesa ukupno potrošenih 65.000eura.

Prikazane predstave među-narodnog karaktera imale sudobru posjećenost i uspjele suda osvijetle jedan novi pristupantičkom teatru.

Ovo mišljenje dijele i sudioni-ci festivala iz raznih država,

oduševljeni ukupnim ambijen-tom i samom idejom novog na-čina teatarskog čitanja antike.Festival je okupio domaće sna-ge, stvaraoce sa ovih prostorakoji su imali i te kako što dapokažu.

Kulturnim ljetom, nadaljekaletama i trgovima uz veliko iotvoreno pitanje tko sve smije imože na elitne scene pod zvo-nicima Katedrale Svetog Tripu-na?

“Zvona zvonite” svakako uDon Brankovim danima muzi-ke na Festivalu umjetničkeglazbe Kotor art, jer je kvalite-tom, žanrovski, programski iorganizaciono ovaj festival du-boko zagazio u profesionalnevode visokog nivoa.

Poslije 30 dana i 14 koncera-ta solističke, kamerne i orke-starske muzike Dvoržakovom“Slovenskom igrom u g-molu”opus 48, br.8 a potom Koncer-tom za violončelo i orkestar iDvoržakovom simfonijom “Iznovog svijeta” zablistao je dra-gulj na brošu otmjenosti i tra-dicije što se glazba u Kotoruzove.

Posebno su važne produkcijefestivala koje mu podižu nivo,festivalski orkestri i horovi vi-sokog umjetničkog dometa ko-jima dirigiraju dirigenti svjet-skog glasa.

No, koliko god u ovom trenu-tku Kotor art bio prava institu-cija kulture, on ipak nije zao-kružio svoju infrastrukturu.Bez prostorija, telefona i mini-malnih uvjeta za neometanogodišnje funkcioniranje.

To nije usamljeni problemkulturne politike u Kotoruuopće. Sva svijetla i vatrometi,fešte i nove fešte zablistaju udva-tri ljetna mjeseca.

Po pravilu, u istoj noći, u istuuru, na tri različita mjesta sjaj-ni programi na koje se ne mo-že stići jer kulturni poslenicinajčešće nemaju komunikaci-ju.

Oni koji kreiraju kulturu izureda nisu koordinirali termi-ne, programe i mjesta, ali čestoprva mjesta u publici rezervi-rana za njih ostaju prazna, jeroni nemaju vremena za kul-turne programe, niti visoke go-ste sudionike kojima je ele-

26

mentarno pristojno reći - do-bro došli.

Ali se zato nakon crvenog te-piha kuda džet set prolazi dosvijetla visoke mode u Kotoruna visoke zvanice uz lokalne“šijence” mora čekati dugo, isve staje dok se oni ne smjestedo reflektora.

Visoka moda pod zvonicimaKatedrale također je atrakcija iprozor u svijet, ali je na žalostKotor u svemu samo servis bezsvog pečata, šuga, bar u prate-ćem segmentu.

Pronašli Kotor nakon dugogodina pa zadivljeno baš u nje-mu, kao na Španskom trgu,ostaju mirisi onih koji do jahtina privatnu žurku plove kadase ugase svijetla na trgu ispredKatedrale.

U mraku je i smeću do ovegodine Kotor bio i nakon ma-sovnih fešti karnevala i Bokelj-ske noći kada sa maskama inakon vatrometa obraz raska-lašnima padne na pločnik kojise danima ne da oprati.

Ove godine nešto je bolje. Niposlije ljetnog karnevala koji jeostao u znaku sjaja karnevali-sta iz Italije iz mjesta MisterBjanko sa Sicilije, nije bilo zga-ženih zelenih površina, unište-nog bilja i cvijeća, nisu strada-li trotoari od rijeke automobilaparkiranih na grani ako može.Preživjelo cvijeće, ulice i trgovi,mada su iz Starog grada izno-šeni kontejneri koji se stotina-ma broje.

Sjaj i čar Bokeljske noći izaz-vao je različite komentare. BezMediterana na Mediteranu,glazbom u čiju kvalitetu netreba sumnjati ali treba posta-viti pitanje da li joj je tu mje-sto. Valjda je ova domaća kojibi predvodila Bokeljska noćMaje Perfiljeve, neslužbenehimne ove jedinstvene fešte navodi, suviše ličila na one kar-nevalske. Novine se inače te-ško prihvaćaju, ali ostaje pita-nje mnogih na koje treba datiodgovor: da li se tradicija na-stavlja ako se komponiraju no-

va rješenja u skladu sa vreme-nom u kome živimo?

Ono što je moralo i mora uvećem broju, a što prvenstvenoznači tradiciju i osobenost Bo-keljske noći, su barke. U vode-nom điru njih 35 uz simbole iporuke ovovremene, ali u od-nosu na čaroliju vode i vatre,igre sjena i svjetlosti, mistike ičarolije u spektaklu vodenogšoua, barke su bile tek blijediodlomak.

I opet pitanje: Zašto se neujedine snage i kulturni poten-cijal kojeg Kotor ima više negomnogi u okruženju? Što ta si-nergija ne zapliva jednim zave-slajem za tisuću ideja koje tre-ba pravilno i stručno usmjeritipo principu da se u Kotoru Ko-torani pitaju, odlučuju i rade,ali ne kritizirajući vječno onekoji rade. Otkud i zašto sin-drom dugogodišnji - tko će bitikapo.

Sve dok je ovog pitanja suje-ta i surevnjivosti, Kotor će dru-

gima, širih shvaćanja i bez ma-lograđanske svijesti, dobro do-ći i poslužiti za njihove želje iplanove. Kotor će im biti dobarservis.

„U nove teće novih je mirisakoji se osjećaju, dok se domaćišufigavaju u sopstvenom toćuod sujeta“.

A tako bi imali i mogli od se-be sebi i drugima darivati. Ve-dar je ovo svijet, pun užanci itradicije, duha i zanatskogumijeća, dobrog glasa, pera,kista, nota, duhovnosti i ot-mjenosti drevne i sadašnje.

Kako je moguće da namgradska kasa ostaje praznanakon desetina tisuća ljudi ko-ji hrle na Bokeške fešte, odmađa i gađanja Kokota, faši-nade peraške, maškarade,Bokeške noći, do brojnih izlož-bi, koncerata, književnih veče-ri što je vladini i nevladini or-ganiziraju u Kotoru gradu, pri-rodnoj i kulturnoj pozornici odstoljeća.

27

Ništa novog ukonstatiranjubesmislenostiodržavanjakulturnih pro -grama, nerijetko ijako kvalitetnih,u prostorima izčije neposredneblizine dolaziprodorna glazba

Piše: Vladimir MARVUČIĆ

Budući da smo dru-štvo koje jako volipribjeći amneziji ,

napose selektivnoj, maloće se tko sjetiti početakanaših ljetnih festivala, tenačina na koji su se razvi-jali proteklih više od dvadesetljeća.

Dok je većina festivala unašim primorskim gradovi-ma „poklekla“ pred zamam-nom retorikom „krvi i tla“ ko-ja je, razumljivo, dobila i svojumjetnički iskaz, „Barski lje-topis“ je tih olovnih 90-ih ti-ho, nenametljivo i strpljivogradio svoj kulturni koncept,postavši svojevrsnim kreativ-nim utočištem svima koji ni-su bili suglasni sa domina-ntnom ratnohuškačkom i šo-vinističkom zbiljom. Jednakotako se u političkoj ravni mo-že reći za grad Bar, jedini uCrnoj Gori koji je glasačkimlistićima svojih građanavećinski odbio prihvatiti od-govornost za dubrovačke,vukovarske ili sarajevske ra-tne igre. Aluzija na glasovitidubrovački festival je u ovomslučaju krajnje namjerna iočita. Retuširanje naše bližepovijesti kojoj smo svakod-nevni svjedoci, obvezuje nasgovoriti o svemu navedenomkako umjesto željene katarzene bi dobili surogat poželjnogomjera poluistina, relativiza-cija i sofizama koji će umiritinašu nečistu savjest.

Ovako opor uvod u temukoja mnoge asocira na ljeto,

more, zabavu i razonodu za-pravo je dokaz koncepcijskeprevaziđenosti ljetnih (?) fe-šti, te da se nešto brzo moramijenjati. Ništa novog u kon-statiranju besmislenosti odr-žavanja brojnih kulturnihprograma, nerijetko i jakokvalitetnih, u prostorima izčije neposredne blizine dola-zi prodorna glazba, neovisnood njezine umjetničke razi-ne. Jednako su besmisleniprogrami kojima nazoči ma-nje posjetitelja od broja su-dionika kazališne ili glazbe-ne skupine. Takav „koncept“može zadovoljiti povrijeđenutaštinu nekog samoprokla-miranog promicatelja kultu-re, ali je poguban za strategi-ju koja u oblasti kulture kaoda i ne postoji.

Glede „Barskog ljetopisa“,nužno je ponovno, ugleda-jući se na sjajno tivatskoiskustvo, stvoriti vlastituprodukciju, koja ne moranužno biti glamurozna ipompozna, no neizostavnomora biti autentična, duho-vno uzbudljiva, katkad i pro-vokativna. Festival mora bitižanrovski diferenciran i ura-vnotežen na način uspostavebalansa između univerzaliz-ma tako prirođenog kulturi,ali zavičajne osobenosti kojekrase sve naše primorskegradove, a na osobit načingrad Bar. Stariji i revniji kro-ničari „Barskog ljetopisa“sjetit će se izuzetnih kazali-šnih ostvarenja u vlastitojprodukciji kao što su „Vladi-mir i Kosara“, „Balkanskacarica“ po tekstu Kralja Ni-

OOSSVVRRTT NNAA KKUULLTTUURRNNOO LLJJEETTOO UU BBAARRUU

Mijenjati nešto

28

kole, „Il candellaio“ (svjećar),raskošna renesansna kome-dija koju je napisao Giorda-no Bruno, te sjajnim tiska-nim projektima kao što su„Sclavorum regnum Grgurabarskog“ dr. Eduarda Pe-ričića i paralelno latinsko-hrvatsko izdanje“Ljetopisapopa Dukljanina“.

Jedan od razloga uspješno-sti i kvalitete pobrojenih pro-grama je nedvojbeno u tomešto su se održavali u nestvar-no lijepom ambijentu starogagrada Bara, kojeg ignorantisvakodnevno nazivaju „tvrđa-vom“, kao da je u pitanju for-tifikacijska utvrda, a ne gradkoji je u doba renesanse pri-je svog uljudbenog sunovrataimao nekoliko tisuća žitelja,među kojima su mnogi biliznameniti plemići, nadbisku-pi, umjetnici, graditelji, di-plomati i vojnici. Stari grad jetako, u isti mah, biser i Ahi-lova peta barske kulturnezbilje. Da bi se ovako žalosnostanje izmijenilo, nužno jezaustaviti „urbanocid“, tj,uništavanje starih mletačkihzidina primitivnim i čudovi-šnim građevinskim „poduh-vatima“ koji uvelike razarajustaru gradsku jezgru. Nevje-rojatno je da nitko od lokal-nih i državnih dužnosnika ikulturnih djelatnika nije di-gao glas protiv ovakvog su-vremenog barbarstva i svoje-vrsnog zločina prema našojbaštini. Brojne crkve i palačeunutar Starog grada su u ža-losnom stanju i prijeti impotpuno rušenje i nestanak.U sličnoj situaciji je i Spome-nik oslobodiocima Bara u ko-jem su sačuvani najljepši pri-mjerci barske srednjovjeko-vne heraldike (znakovlja?),sada izložen svim ekstrem-nim meteorološkim uvjetima,nerijetko i vandalskom pona-šanju pojedinaca.

Zbog navedenog, imperativ-no se nameće već započetasuradnja sa znanstvenicima

iz Italije i Slovenije (zašto nei Hrvatske?) na arheološkimistraživanjima, te restaura-torskim zahvatima unutarStarog grada, ali i šire. Ta-kođer, oživjeti i plemenituideju da Stari grad bude po-zornicom (ljetnim kampom)gdje će studenti glume di-ljem Europe i Mediteranauvježbavati svoje godišnje ilidiplomske predstave. Isku-stva naših domicilnih udru-ga potvrđuju da bi ovakviprojekti bili pun pogodak.Primjerice, Festival alterna-tivnog filma „Zlatni tovar“koji je pokrenula udruga

„Zupci production“ (sličanfestival na obali postoji samou Motovunu), a koji je predviše stotina posjetitelja us-pješno održan prije nekolikogodina upravo na jednoj odpjaceta Starog grada, naža-lost, nije zaživio jer nije bilorazumijevanja ni pomoći lo-kalnog političkog, gospodar-skog, kulturnog i turističkogestablishmenta. Način nakoji se već desetljeće održavaBožićni koncert čini se nevje-rojatnim, no HGDCG-po-družnica Bar i ostale domi-cilne udruge iz Bara („Zupciproduction“, „Šestani“ i dr.)ipak povremeno imaju pot-poru nekih institucija i usta-nova kao što su Kulturni

centar Bar, Muzička školaBar i Baletska škola „Prince-za Ksenija“-Bar. Na drugojstrani, brojne druge manife-stacije, prepune kiča, šundai neukusa ne oskudijevaju ufinancijskoj potpori i medij-skoj promidžbi.

Rezimirajući hrvatski udiou ovogodišnjem „Barskomljetopisu“, očito je da je višenego „tanak“. Od 50-tak ka-zališnih, glazbenih, likovnih,književnih i filmskih progra-ma tijekom srpnja i kolovoza,samo jedna književna večerhrvatskog autora (Milan Fo-šner-Zagreb) dokaz je da

barski kulturni djelatnici ni-su odviše zainteresirani zakvalitetnu kulturnu razmje-nu i suradnju. Ovo osobitovrijedi u ozračju činjenice dana području Boke, pa i Pod-gorice, sve češće gostuju naj-poznatiji hrvatski umjetnici.Da nije entuzijazma već po-brojanih domicilnih udruga ivelike pomoći HMI Split načelu sa Brankom Bezić-Fili-pović, i ovako mali broj hr-vatskih umjetnika u Barubio bi još manji. Neprijepor-no je da barsko-hrvatskakulturna prožimanja zaslu-žuju ozbiljnu reviziju, osobi-to imajući u vidu pripadnostistom povijesnom, vjerskom,etničkom, jamačno i kultur-

29

nom krugu. Kako ipak nije sve tako „cr-

no“, spomenut ćemo nekekulturne programe koji sudoista obilježili ovogodišnji„Barski ljetopis“. Iz kazališneprodukcije izdvojit ćemomaestralne izvedbe bardovaglume poput Seke Sabljić-„Master class“(iz života le-gendarne Marije Calas)i Zija-ha Sokolovića-„Cabares, ca-barei“, te koreodramu „KraljEdip“ teatra „Murmuris“ izFirence. Za glazbeni ugođajbili su „zaduženi“ ruska pija-nistica Irina Chukovskaja,gitarist Uroš Dojčinović, tesjajna barska sopranisticaAleksandra Vojvodić. Likovniprogram je već godinama po-najbolji segment „Barskogljetopisa“, najviše zahvalju-jući kreativnoj i karizmati-čnoj upravnici barske galeri-je Anastaziji Miranović. I ovegodine dovela je sjajneumjetnice, od KanađankeJeanne Krabbendam, Make-donke Sunčice Stankovskedo naše poznate umjetniceMaje Đurić, koja je svojomsjajnom izložbom „Barskiđardin“ u prekrasnom ambi-jentu crkve sv. Venerande uStarom gradu, inspiriraneprirodnim i kamenim cvi-jećem sa barskih palača i cr-kava, doista oduševila sveistinske ljubitelje umjetno-sti. Da upravnici galerije g-dji Miranović ne manjka sjaj-nih ideja, dokazala je i izvr-sno organiziranom modnomrevijom, prvom ovakve vrsteu Baru, gdje je bila i jedna odkreatora. Ovaj modni happe-ning se dogodio ispred pre-krasnog zdanja Zavičajnogmuzeja u Baru, koji je ovomprigodom bio krasno ilumini-ran. Poslužimo li se jezikomkreatora, zaključimo kakoovi „svijetli tonovi“ i „uzbu-dljivi koloriti“ ipak daju na-du da će se na barskom kul-turnom „nebu“ na koncuipak „razvedriti“.

30

Priredio: Tripo SCHUBERT

Posjet grupe iz Zagreba05. 08. 2008. na zamolbu grupe privredni-

ka i umirovljenika iz Zagreba, Hrvatsko gra-đansko društvo Crne Gore izradilo je plan obi-laska Bokokotorskog zaljeva iznajmljenim je-drenjakom „Vruja“. Nakon posjete svetištuGospa od Škrpjela, gdje ih je dočekao don Sre-ćko Majić, uplovili su u kotorsku luku, uz na-šeg vodiča obišli grad i pomorski muzej i po-sjetili Bokeljsku mornaricu, razgovarali sa ad-miralom, viceadmiralom i grupom oficira. Nakraju su posjetili i HGDCG.

Razgovor sa S. P. Novakom06. 08. 2008. za vrijeme sajma knjiga u Ko-

toru, upriličen je razgovor sa prof. Sloboda-nom Prosperovim Novakom u svezi predstoje-ćih zajedničkih aktivnosti obilježavanja jubile-ja 500. obljetnice rođenja Marina Držića.

Na maratonu lađa

09. 08. 2008. na poziv Dubrovačko neret-vanske županije izaslanstvo Hrvatskog gra-đanskog građanskog društva: tajnik TripoSchubert, član Upravnog odbora Ljubo Bisku-pović, predsjednica podružnice Tivat LjerkaSindik i urednica Hrvatskog glasnika TamaraPopović nazočili su 11.maratonu lađa na Nere-tvi.

Kolonija u Gornjoj Lastvi22. 08. 2008. u organizaciji KZU Gornja La-

stva otvorena je izložba radova slikarske kolo-nije „Gornja Lastva 08.“ u Domu kulture „IlijaMarković“.

Bokeljska noć23. 08. 2008. Hrvatsko građansko društvo

Crne Gore na Bokeljskoj noći ugostilo je visokudelegaciju iz Dubrovnika: dožupana Dubrova-čko-neretvanske županije Miše Galjufa, pred-sjednika Odbora za proslavu 500. obljetnice ro-đenja Marina Držića prof. dr. Slobodana Prospe-rovog Novaka, člana Odbora, bivšeg ravnateljatalijanske drame pri HNK u Rijeci AlessandraDamianija i počasnog člana HGDCG Željka Fili-čića.

Dan HGI

28. 08. 2008. Hrvatska građanska inicijativaje za šestu obljetnicu upriličila prijem u resto-ranu „ELLAS“ u Dobroti, na koji su iz HGDCGpozvali dr. Ivana Ilića, Tripa Schuberta i Dari-ja Musića. Tom prilikom dopredsjednik HGIZvonko Deković uručio je HGD-u komplet knji-ga za knjižnicu i monografiju Vukovara, poklondelegacije Vukovara, koji su bili gosti HGI.

Dubrovnik, Siena, Kotor02. 09. - 07.09. predsjednik HGDCG dr.

31

KRONIKA DRUŠTVA

Ivan Ilić, tajnik Tripo Schubert, dr. Miloš Milo-šević i urednica Hrvatskog glasnika TamaraPopović nazočili su proslavi 500. obljetnice ro-đenja Marina Držića u Dubrovniku. UrednicaGlasnika bila je predstavnik HGDCG u dijelukongresa održanog u Sieni. HGDCG je biosuorganizator završnog programa u Kotoru.

Posjet dr. sci. Vande Babić

04. 09. 2008. Hrvatsko građansko društvoCrne Gore posjetila je dr. sci. Vanda Babić izZadra. Između ostalog, bilo je riječi i o realizi-ranju „Bokeljske priče“ u Zadru naredne godi-ne.

Večer klapskogpjevanja u Cavtatu

06. 09. 2008. Hrvatsko građansko društvoCrne Gore dobilo je poziv od Dubrovačko-ne-retvanske županije da bude njihov gost na Ve-čeri klapa u Cavtatu. Upućena je delegacijaFestivala klapa iz Perasta, na čelu sa MarinomBrainović.

Povijesni festival u Poreču11. - 13. 09. 2008. u Poreču je održan Dru-

gi barokni povijesni festival Giostra. Hrvatskograđansko društvo Crne Gore organiziralo jedolazak grupe Kotorska vlastela, koja je imalaspecijalan status - prvo mjesto u defileu 17

grupa, ili 430 sudionika iz Hrvatske, San Ma-rina, Mađarske, Slovenije, te udarno mjesto ucentralnom programu na glavnom gradskomtrgu.

Sporazum o suradnji u kulturi23. 09. 2008. u Vladinom domu na Cetinju

svečano je potpisan Sporazum između VladeCrne Gore i Vlade Republike Hrvatske o sura-dnji u oblasti kulture. Potpisivanju je nazočiloi rukovodstvo Hrvatskog građanskog društvaCrne Gore.

Posjet Kotoru24. 09. 2008. ministri kulture RH Biškupić

i CG Mićunović posjetili su Kotor i razgovaralisa predstavnicima HGDCG.

X. sjednica Upravnog odbora25. 09. 2008. održana je X. sjednica Uprav-

nog odbora Hrvatskog građanskog društva Cr-ne Gore na kojoj su razmatrana sljedeća pita-nja:

- financijsko izvješće za srpanj i kolovoz- usvajanje poslovnika o radu Upravnog od-

bora - izvještaj o aktivnostima društva između

dvije sjednice- izvještaj o aktivnostima društva do kraja

godine

Posjet veleposlanika

32

KRONIKA DRUŠTVA

25. 09. 2008. veleposlanik RH Petar Turči-nović, generalni konzul Božo Vodipija, tajnikVeleposlanstva Nebojša Kirigin i konzul sa-vjetnik Igor Čupić razgovarali su u prostorija-ma društva sa predsjednikom, tajnikom i čla-novima Upravnog odbora Hrvatskog građan-skog društva Crne Gore. Bilo je riječi o dosa-dašnjem radu društva sa osvrtom na projekte,način raspodjele sredstava i visinu iznosaopredijeljenog od Vlade RH preko MVPEI. Dokraja godine će se, kako je obećao premijerSanader, najvjerojatnije opredijeliti izvjestanizvanredni iznos za projekte hrvatske zajedni-ce.

Sjednica HNV25. 09. 2008. održana je sjednica Hrvatskog

nacionalnog vijeća, uz nazočnost četiri članaiz HGDCG, na kojoj je podnijeto izvješće o do-sadašnjem radu i donesena Odluka o načinuizbora članova radnih tijela Vijeća.

Posjet HKD Željezničar26. 09. 2008. članovi Hrvatskog kulturno

umjetničkog društva Željezničar iz Zagrebaposjetili su Kotor. Hrvatsko građansko dru-štvo Crne Gore osiguralo je vodiča. Izaslanstvodruštva na čelu sa prof. Vladom Korbarem po-sjetilo je HGDCG. O programu ljetovanja djeceu Zagrebu i suradnji dva društva sa izaslan-stvom Željezničara razgovarao je član Uprav-nog odbora HGDCG Ljubo Biskupović.

Predavanje Pasinovića27. 09. 2008. predstavnici Hrvatskog gra-

đanskog društva Crne Gore nazočili su preda-vanju prof. dr. Milenka Pasinovića na temu„Hrvati na početku trećeg milenija – svjedoci ilibaštinici“, koje je organizirala udruga Hrvat-sko kulturno umjetničko društvo „ LjudevitGaj“ iz Donje Lastve.

Dani kulture Vukovara28.- 30. 09. 2008. na inicijativu Hrvatsko-

Crnogorskog Društva“ Croatica-Montenegri-na“, njegovog predsjednika prof. dr. sci. Milo-rada Nikčevića, i uz potporu Crnogorske na-cionalne manjine Osječko-baranjske županije,njihovog predstavnika dr. Vasilija Đuranovića,organizirani su „Dani kulture Vukovara naCetinju“. Ovoj manifestaciji nazočili su pred-stavnici HGDCG podružnice Podgorica sa dr.Svjetlanom Zeković i povjerenik HGDCG zaCetinje Anđelko Pali. Nakon Cetinja, izaslan-stvo Vukovara na čelu sa gradonačelnicomZdenkom Buljan posjetilo je Kotor i razgovara-lo sa predstavnicima hrvatske zajednice, tajni-kom HGDCG Tripom Schubertom, predsjedni-com HGI Marijom Vučinović i članom HNVZvonkom Dekovićem, uz nazočnost veleposla-nika RH u Crnoj Gori Petra Turčinovića i ge-neralnog konzula Boža Vodopije. Nakon raz-gledanja starog grada, katedrale sv. Tripuna,Pomorskog muzeja i prijema kod kotorskog bi-skupa mons. Ilije Janjića, izaslanstvo je brodi-ćem obišlo Kotorski zaljev i posjetilo svetišteGospe od Škrpjela. Gradonačelnica KotoraMarija Ćatović je priredila poslovni ručak.

ČestitkeHrvatsko građansko društvo Crne Gore upu-

tilo je čestitke u povodu:- Dana Zagrebačke županije, 17. 07.- Dana Domovinske zahvalnosti, 05.08.- Dana općine Jelsa i blagdana Velike gospe,

15.08.- Dana osnutka HGI – Tivat, 24.08.- Dana Skala radija, 15.09.- Dana Istarske županije, 25.09.- Dana grada Šibenika, 29. 09.- Dana grada Bjelovara, 29. 09.

33

Piše: Sanja MARTINOVIĆ

Udobrotskom restoranu Elasu Kotoru 28. kolovoza odr-žan je prigodni domjenak u

povodu šeste obljetnice postojanjaHrvatske građanske inicijative.Osim članova HGI, svečanosti sunazočili brojni podržavaoci, sim-patizeri, kao i znameniti ljudi izjavnog života Tivta, Kotora, HercegNovog, Bara i Podgorice. Biskupkotorski monsinjor Ilija Janjić,veleposlanik Republike Hrvat-ske u Crnoj Gori Petar Turči-nović, generalni konzul Repu-blike Hrvatske u Kotoru BožoVodopija, dr. Miloš Milošević,dr. Milenko Pasinović, članoviHrvatskog građanskog društva– Tripo Schubert, Selma Kr-stović i dr. Edita Starović, sa-mo su neki od nazočnih koji suuveličali ovaj događaj. Druže-nje je započelo oko 20 časova, atrajalo je sve do jedan sat posli-je ponoći. Za dobro raspolože-nje koje je karakteriziralo sve-čanost pobrinuo se kotorskitrio „Akordi Boke“.

U prigodnom govoru, pred-sjednica Hrvatske građanskeinicijative Marija Vučinovićpodsjetila je na rezultate i ak-tivnosti koje su obilježile minu-li rad HGI.

- Uobičajeno je da se na ovajdan osvrnemo na godinu izanas i sumiramo najvažnije do-gađaje. Svakako da je to dono-šenje Ustava Crne Gore u ko-jem su Hrvati prvi puta zastu-pljeni kao konstitutivan narod,s ravnopravnom uporabom hr-vatskog pisma i jezika kaoslužbenog, istakla je Vučinović.Ona je podsjetila i na doprinosHrvatske građanske inicijative

nezavisnosti Crne Gore, kao ina učešće njenog predstavnikau pisanju crnogorskog Ustava.

- U ovoj godini imali smo i lo-kalne izbore u Tivtu na kojimasmo po ostvarenim rezultatimau koalicionom sporazumu kojije potpisan sa DPS-om i SDP-om dobili mjesto potpredsjed-nika općine, kao i jedno direk-torsko mjesto javnog poduzećaili ustanove, istakla je MarijaVučinović. Akcentirala je pro-jekte koji su proistekli iz sura-dnje Hrvatske građanske inici-jative sa matičnom državomHrvatskom, a koji su u fazi rea-liziranja: formiranje mandolin-skog orkestra u Tivtu, promoci-ja dokumentarnog filma o Tri-pu Kokolji u režiji Stijepa Mijo-vića Kočana, te tematski skupVukovar-Boka koji se naslanjana umjetnička djela kipara Va-nje Radauša. Cijeneći značajpolitičkog djelovanja kroz insti-tucije sistema za promoviranjei jačanje hrvatskog identitetana ovim prostorima, predsjed-nica HGI istakla je važnost op-

stojnosti hrvatskog naroda uCrnoj Gori.

- Kroz političko djelovanjeHGI se obavezuje da će kao i dosada raditi na dobrobiti svihgrađana Crne Gore, a naročitupažnju ćemo usmjeriti naostvarenje prava koja pripada-ju Hrvatima u Crnoj Gori, ista-kla je Vučinović na kraju svogobraćanja prisutnima.

Nakon prigodnog govorapredsjednice HGI, ZvonimirDeković, član predsjedništvastranke, uručio je tajniku Hr-vatskog građanskog društvaTripu Schubertu poklon kojidolazi iz Vukovarsko-Srijemskežupanije, a od kulturno-umjet-ničkih društava koji su na po-ziv HGI u šestom mjesecu bo-ravili u Crnoj Gori. MonografijaVinkovaca, pojas slavonske na-rodne nošnje, rakija spakiranau slavonski zlatovez, te prvaedicija „Sto hrvatskih pjesni-ka“, poslije dužeg vremena, do-čekali su prigodu za uručenje,koja je dodatno uljepšala dru-ženje.

VVIIJJEESSTTII IIZZ HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAAĐĐAANNSSKKEE IINNIICCIIJJAATTIIVVEE

Šesta obljetnica

34

Piše:Tamara POPOVIĆ

UPoreču je od 11. do 13.rujna održan Drugi ba-rokni povijesni festival

Giostra. Na popisu država su-dionika ove godine našla se iCrna Gora. Hrvatsko građan-sko društvo Crne Gore organi-ziralo je dolazak grupe Kotor-ska vlastela koja je imala spe-cijalan status - prvo mjesto udefileu 17 grupa, ili 430 su-dionika iz Hrvatske, San Ma-rina, Mađarske, Slovenije, teudarno mjesto u centralnomprogramu na glavnom grad-skom trgu.

Bio je to svojevrsni vreme-plov. Svaki detalj programarađen je prema autentičnimzapisima arhivske građe. Poz-nat je podatak da se u 17.stoljeću održavala pučka fe-šta sa natjecanjem u samo-strelu, plesovima i pučkimigrama. Glavni događaj bio jekonjički turnir za vitezove –Giostra, održan prvi puta1672. godine uz dopuštenjetadašnjeg venecijanskog du-žda.

Porečka su gospoda i dameu te dane odijevala najboljaodijela, dame su tjednimauređivale krinoline i kose, asluškinje kuhale i pripremale

delicije za mnogobrojne uzva-nike.

Ove je godine izostala trka,ali je sve ostalo bilo kao prijetri stotine godina. Galantniplemići u frakovima udvaralisu se uglađenim damama ukrinolinama. Dobošari sumarširali gradom, vitezovi

KKOOTTOORRSSKKAA VVLLAASSTTEELLAA NNAA DDRRUUGGOOMM PPOOVVIIJJESNOM FESTIVALU GIOSTRA U POREČU

Povrataku doba

vitezovaPosredstvom HGDCG, slika oKotoru i Crnoj Gori još jednom jeotišla u svijet. Kako je najavioorganizator, do sljedeće godine,kada se ponovo vidimo u Poreču

35

plesali sa svojim damama,dok su majstori pokazivalitajne starih zanata. Nisu izo-stali ni gubavci i sokolari. Ko-nji lipicaneri iz Samobora ple-sali su menuet. Uz dame koji-ma nisu smetale nemilosrdnearmature kostima i korzetahodao je ruski hrt berzoj, dok

su se u pozadini odigravali vi-teški dvoboji u mačevanju istreličarstvu. Grad je bio oki-ćen zastavama i trakama,trombonjeri su najavljivalimimohod ulicama grada.

Brojni građani Poreča i turi-sti, vidno oduševljeni manife-stacijom, ispunili su ulice i

trgove. Domaćini, Porečani iPorečanke, bili su obučeni ukostime specijalno dopremlje-ne iz riječkog kazališta Ivanapl. Zajca.

Svi su sa pljeskom i odobra-vanjem ispratili priču Kotor-ske vlastele o drevnom, nobi-le i pučkom Kotoru, voditelji-

KOTORSKA VLASTELA NA DRUGOM POVIIJJEESSNNOOMM FFEESSTTIIVVAALLUU GGIIOOSSTTRRAA UU PPOORREEČČUU

36

ce i autorice Vlaste Mandić. Knez od grada Kotora Marin

Bizanti ( Grigorije Mihović) usvoje ime i u ime kotorskevlastele zahvalio je gradu Po-reču na „pozivu da se prezen-taju na festival baroka“.

- Čast mi je večeras vas poz-draviti i predstaviti vam malidio prošlosti i sadašnjosti na-šega slavnoga grada Kotora,kazao je “knez kotorski”.

O drevnom Kotoru govorilisu kroničar Timotej Cizila(Vladimir Begović), Ljudevit

Pima, izdanak bogate kotor-ske obitelji ( Božidar MašoMarković), Drage, suprugaLjudevita Pime ( Violeta Peto-vić), Toma Drago (Ivica Bisku-pović), Armiralius cathari Živ-ko Mace ( Ivo Brajak), Margi-ta, supruga Toma Draga (Radmila Mihović), sestra Bo-na (Danijela Vulović), IvanGrgurina ( Branislav Vukče-vić), Laura, supruga IvanaGrgurine (Vlasta Mandić), ri-bar Loro ( Ilko Marović), vla-stelinke Nada Nikčević i Bo-

žana Biskupović, te „ćakulo-ne“ Radojka Popović i VioletaPetović.

Program je nastavljen uzglazbu, ples, ulične zabavlja-če, žonglere, hodače na štula-ma, gubavce, sokolare, vite-zove…

Uloga podestata porečkogkomuna pripala je gradona-čelniku Ediju Štifaniću koji jeotvorio manifestaciju i orga-nizirao svečanu večeru ugradskom muzeju, po uzoruna one iz 17. stoljeća.

37

Uz pomoć ravnateljice Mu-zeja Elene Uljančić Velić, teorganizatora Damira Miloša,Franka Štifanića, Ketrin Hr-vatin… oživljen je jelovnik togdoba. Uz baroknu glazbu, ko-stimirane uzvanice kušale sudivljeg vepra, srnetinu, jare-bice i purane, fazane, jastoga,morske plodove, salate od bi-kove gubice, delicije iz davni-na.

Izaslanik Hrvatskog građan-skog društva Crne Gore TripoSchubert uručio je poklone

gradonačelniku Štifaniću iorganizatoru Damiru Milošu.U ime društva primio je spe-cijalan poklon od samostreli-čara sa Raba.

Osim bajkovitog ugođaja davas je vremenska mašina vra-tila u doba vitezova, ne mo-žemo ne primijetiti koliko jeova trodnevna manifestacijaekonomski značajna. Sijevalisu blicevi turista sa svih stra-na svijeta – čuo se engleski,talijanski, ruski, francuski,njemački jezik… Ulice, trgovi,

radnje, kafići i restorani bilisu prepuni.

Zato ne čudi što su gradona-čelnik, vijećnici i čelnici grad-skih institucija mobitele za-mijenili vlasuljama i plišanimodijelima i za sljedeću godinunajavili još veći spektakl. Mo-žda i samu konjsku trku.

Posredstvom HGDCG, slikao Kotoru i Crnoj Gori još jed-nom je otišla u svijet. Kako jenajavio organizator, do slje-deće godine, kada se ponovovidimo u Poreču.

38

Kotor, tradicionalno i kulturno vodeći grad Crne Gore, pružaslabijem polu ravnopravne mogućnosti s jačim. Žena nije samomajka, domaćica i supruga, već i uspješna poslovna žena. Osamljeni primjer našeg „malog mista“, od predsjednice općine

do prvih dama na čelu više sekretarijata, načelnica i direktoricakulturnih i javnih ustanova i poduzeća, predstavlja unikatanprimjer za crnogorsko podneblje. Da li to govori i još jednompokazuje koliko je žena sposobna i svestrana? Ili, pak, dokazujeda se Kotor i Boka ipak izdvajaju od brdovitih krajeva našezemlje koje povijest, more i maestral stoljećima nisu milovali,pa ni muškarci ne dopuštaju svojim ženama da sebe i gradpropagiraju pored njih - muških, živih i zdravih? Zato, ne trebazaboraviti pohvaliti bokeljske muškarce, koji su u ovom suludomvremenu asimilacije i transkulturacije najčešće dobrog zamjenjivanoglošijim, utrli put i pružili šansu ljepšem polu da dā odraz svojeljepote svom gradu.

Piše:Tina BRAIĆ

Jelena Antović, načelnik Dr-žavnog arhiva -Istorijs kog arhiva Kotor, ili

jednostavnije -rukovodilac Istorijskog arhiva Ko-tor, bogatstvo svog životnog isku-stva temelji na zdravom odgoju uobitelji izuzetnih intelektualaca.

- Kakva sreća roditi se, dobi-ti šansu živjeti život! Rata višenema, nema gladi, a vi tamonegdje u Dobroti, pokraj mora,u prekrasnoj obiteljskoj har-moniji odrastate sa divnim ro-

diteljima Irenom i Milošem itrojicom braće: Ivanom, Mari-janom i Ilijom, u kući Miloševi-ća vječito ispunjenoj igrom, ra-dom i muzikom. Pored svegatoga, imate generacijsku srećuda ste školovanjem šezdesetihgodina pripadali bajkovitomsvijetu kotorske Muzičke ško-le. I čini mi se, da se Egziperidružio sa nama, nikada ne binapisao onu poznatu misao:„Svi ljudi su bili djeca, ali semalo njih toga sjeća“. Jer mine maštamo o malom princu itamo nekoj njegovoj planeti,mi jesmo bili i prinčevi i patulj-

ci, majmuni i cvrčci, sove i me-dvjedi, vuci i miševi, ježevi ikrijesnice. A bili smo i stvarnipisci tekstova, horski izvođači,konferansjei, šnajderi, sviralismo klavir, violinu, melodiku,ksilofon, frulicu, mandolinu,udaraljke, harmonij, kastanje-te... I, imali danas i preko 50godina, jednako se sjećamo dasmo bili djeca (ah, ta Vida Ma-tjan!!!). A sve to vrijeme Kotor,pak, sa druge strane, svojomvišestoljetnom kulturnom slo-jevitošću za vaše gene jedno-stavno „lijepi“ neka prepozna-tljiva pravila ponašanja. Ispra-

Ne postoje tajne prošlosti

KKOOTTOORR ŽŽEENNAAMMAA –– ŽŽEENNEE KKOOTTOORRUU::

JJEELLEENNAA AANNTTOOVVIIĆĆ

39

vno odabran Filološki fakultet,posao koji vam je omogućio daza sobom ostavite stotinjak ve-ćih ili manjih članaka iz obla-sti arhivistike i povijesti i kojije omogućio da u njemu sazre-te i postižete dobre rezultate ikasnije, u svojstvu predsjedni-ka Društva arhivskih radnikaCrne Gore i rukovodioca Isto-rijskog arhiva Kotor. Formira-nje obitelji sa mužem Darkomi djecom Ivanom i Ilijom, be-skrajno uživanje u svemu to-me, i ... što treba više za jedanživot?

Rad u arhivu istovremeno

znači imati kontakt sa pro-šlošću. Prošlost daje utisakmističnosti. Da li se i Kotor-ski arhiv čuva kao “tajna oprošlosti” i samo je malo-brojnima dostupan ili je ot-voren za svakog tko se želiinformirati?

- Ne možete ni zamisliti ka-kvom privilegijom doživljavamčinjenicu da sam cijelog svogradnog života imala moguć-nost da tonem u tu, kako Vinazivate, „mističnu prošlost“!Divno je družiti se sa PetromVitinom, notarom koji je napi-sao prvi sačuvani dokument iz

1309. godine, grčkim slikari-ma koji su naslikali fresku ukotorskoj katedrali, NovakomKovačem koji je iskovao mačKraljeviću Marku, sa hajduci-ma, gusarima, piratima, druži-ti se sa cijelom plejadom ljudi injihovih sudbina od XIV. doXXI. stoljeća, al’ gle čuda, tuod „mističnosti“ nema ni traga!U osnovi svih dokumenata ječovjek, njegova potreba da ele-gantnije preživi lakša ili težavremena. Moj utisak je da svata dokumenta, kada bi ihsmjestili u sadašnjost, morajusvima nama biti veoma bliska,jer ljudske dileme i težnje suzajedničke svim stoljećima,kulise se mijenjaju, tehnologi-je, standard također, ali - čo-vjek je volio i mrzio nekada - idanas voli i mrzi, ženio se i ra-stajao, bogatio se i siromašio,vodio je ratove, gubio i pobjeđi-vao. Zar to sve ne čini i danas?

A što se pak tiče „tajni o pro-šlosti“, one ne postoje. Kotor-ski arhiv dostupan je svimaonima koji imaju interes zaistraživanjima bilo koje vrste,dakle sva moguća ljudska dje-latnost na svim nivoima sadr-žana je u arhivskim depoima.Pa nije ni slučajno lik boga Ja-nusa - glava sa licem okrenu-tim na više strana - simbol ar-hiva u svijetu. U arhivu je iuprava i pravosuđe, i privredai poljoprivreda, i kultura iumjetnost... u arhivu je jedno-stavno sve što nam se događa.U Kotorskom - sedam stotinagodina života...

Što Kotorski arhiv sadrži? - Upravo ovo o čemu sam

Vam govorila. To je uprava,pravosuđe, vojska, prosvjeta,kultura i nauka, socijalne izdravstvene ustanove, privre-da i bankarstvo, društveno-po-litičke organizacije, društva iudruženja, crkva, to su porodi-čni i lični arhivski fondovi i tosu zbirke dokumenata. Ali to jenešto što je, mogla bih reći, za-jedničko svim arhivima da svo-

40

ju građu povezuju u logičnestrukture viših stupnjeva štoje ustanovljeno još sedamdese-tih godina na osnovu suvreme-ne prakse i u svijetu i kod nas,naročito poslije izdavanjaOsnovnih pravila Savezne ko-misije za Vodič kroz arhivskefondove Jugoslavije. Ali onošto je karakteristično za Kotor-ski arhiv jeste da je on, od svogosnutka 1949. godine do da-nas, uvijek sa veoma malimbrojem službenika, sve svojenaučne i stručne potencijaleprvenstveno usmjeravao na iz-radi naučnoobavještajnihsredstava i na taj način svusvoju arhivsku građu učiniodostupnom istraživačima.Ovaj posao utoliko je značajni-ji što je građa Kotorskog arhivaobimna (cca 1 kilometar) i naj-većim dijelom na stranim jezi-cima, pretežno latinskom, tali-janskom, njemačkom, ru-skom, francuskom, turskom,naravno zavisno od burnih po-vijesnih tokova koji su se odi-gravali na području Boke ko-torske. Na taj način omogućenje uvid i istraživanja širemkrugu istraživača kroz: nema-njićki period (1185-1371), pe-riod ugarsko-hrvatskog kralja(1371-1384), bosanski period(1384-1391), period samostal-nosti Kotora (1391-1420), pe-riod mletačke vladavine (1420-1797), I austrijske vladavine(1797-1806) ruske (1806-1807), francuske (1807-1813),privremene vladavine Crne Go-re i Boke (1813-1814), II au-strijske vladavine (1814-1918),i period novije povijesti podru-čja Boke kotorske sve do da-nas. Unutar svih tih periodaomogućena su istraživanja izoblasti gradskih i seoskihupravnih struktura, pravnogživota, pomorstva, poljoprivre-de, umjetnosti, književnosti,zanata, jezika, školstva, zdrav-stva, o nekim istaknutim lič-nostima, bunama, ustancima,ratovima i svih drugih oblastiljudskog djelovanja na prosto-

rima Boke Kotorske, Crne Go-re, i šire. A da bi dragocjenagrađa bila što pristupačnijaistraživačima, objavljen je „Vo-dič kroz arhivsku građu Istorij-skog arhiva Kotor sa sumar-nim inventarima muzejskih icrkvenih fondova i zbirki“, akatalog „Arhiv i nauka“, svoje-vrsna je antologija biranih do-kumenata iz svih područja ži-vota. I otvaranje brojnih izlož-bi, prezentiranje novih knjiga,primanje učenika starijih raz-reda, predavanja, razgovoripreko radija i televizije, razgle-danje Grada sa uglednijim go-stima, davanje najraznovrsni-jih podataka i izvještaja bile supermanentne obaveze kotor-skih arhivista, a sve u cilju dabi se bogata arhivska građakoja počinje sa XIV. stoljećemna što jednostavniji način pri-bližila običnom čovjeku.

Kakvo je mjesto Istorijskogarhiva u okviru arhivske dje-

latnosti Crne Gore?- Zakonom o arhivskoj djelat-

nosti Skupština Republike Cr-ne Gore na sjednici od 2. juna1992. godine osniva Državniarhiv Crne Gore a dotadašnjiarhivi Istorijski arhiv Kotor,Arhiv Istorijskog instituta CrneGore i općinski arhivi definitiv-no gube status pravnog lica ipostaju sastavni dio Državnogarhiva. Uzaludni su bili svi po-kušaji našeg kolektiva, i naj-istaknutijih ličnosti Crne Goreiz domena nauke i kulture, dase odupre ovakvom unificira-nju Arhiva. Posebno je ukazi-vano na specifičnost njegovogOdjeljenja za staru građu kojeposjeduje arhivsku građu od1309. do 1945. godine i koje niu čemu nema dodirnih tačakasa bilo kojim arhivskim odje-ljenjem suvremenog profila.Kotorski arhiv je bio suglasanda Državni arhiv Crne Gore za-drži ingerenciju matičnog arhi-va i smatrao je da treba da bu-

41

de i stručni i metodološki cen-tar arhivske službe i centralnatočka arhivskog informativnogsistema za noviju građu. Sdruge strane, predlagao je daIstorijski arhiv Kotor zadržifunkcije koje su mu bile pred-viđene dotadašnjim Zakonomo arhivskoj djelatnosti CrneGore. Pokušalo se dokazati dane postoji niti jedan argumentkoji bi bio razlog izmjene dota-dašnjeg statusa Istorijskog ar-hiva Kotor i da su se moglapronaći rješenja koja bi pošto-vala specifičnost spornogOdjeljenja za staru građu iobezbijedila kontinuitet i iden-titet ove institucije koja je po-stala kulturna tekovina i Koto-ra i Crne Gore i Jugoslavije.Dakle, konkretno se zahtijeva-lo da Odjeljenje za staru građuIstorijskog arhiva Kotor ostanesamostalan arhiv republičkogkaraktera i da se bavi uskostručnim problemima izradenaučno-obavještajnih sredsta-

va, izdavanjem dokumenatana korištenje i istraživačkimprojektima. Iako statusomIstorijskog arhiva Kotor njegovkolektiv nije ni danas zadovo-ljan, Arhiv vrijedno radi i zat-vara vrata svakoj površnosti iprosječnosti.

Kakav je odnos gradske vla-sti prema vrijednoj građi Ar-hiva?

- Arhiv je u Kotoru dobio dvi-je zgrade za rad i smještaj svo-je vrijedne arhivske građe. Zapostignute rezultate dva putaje dobio novembarsku nagra-du grada Kotora. Arhivskoodjeljenje Kotor koje se nalazivan gradskih zidina brine ograđi u nastajanju i o registra-turama na području Kotora iTivta. Istorijski arhiv Kotor ko-ji je smješten na Trgu sv. Tri-puna posjeduje građu do1945. godine i nema u tom ak-tualnom smislu mnogo dodir-nih tačaka sa gradskim vlasti-

ma. Kada god je to potrebnoArhiv se, sa svoje strane,uključuje u kulturna događa-nja na području kotorske opći-ne.

Kako Vi, kao kćerka dr. Mi-loša Miloševića, barda svjet-ske arhivistike, dugogodiš-njeg direktora Arhiva, uspi-jevate održati kontinuitetrada i uspješnost Arhiva?

- Moram priznati da to jestevelika odgovornost. To su zai-sta bile generacije široko obra-zovanih ljudi koji su radili unašem arhivu. Slavko Miju-šković, Risto Kovijanić, don IvoStjepčević, Miloš Miloševićostavili su taj teret formuliranu pitanju „da li ćemo moći ta-ko?“, ali su nam ostavili i mno-go izrađenih naučno obavje-štajnih sredstava, vodiča i sl. inama, mlađim generacijamanije predstavljao problem sna-laženja u toj „šumi od doku-menata“. Na tome smo im be-

skrajno zahvalni. Od kada sam na čelu Istorij-

skog arhiva, evo već šesnaestagodina, sa svojim dobrim i vri-jednim kolegama, trudila samse da se radom obranimo od„pada nivoa“ Arhiva ili njegoveneuspješnosti. Usluživali smokorektno istraživače, obrađiva-li arhivsku građu, na nov„elektronski način“ opremiliArhiv i nastavili rad, objavljiva-li knjige i članke, organiziralirazna predavanja, izložbe i sl.Ali, i kada sam imala najma-nju dilemu, neki problem iliuspjeh, uvijek sam o tome raz-govarala sa ocem. I danas, ia-ko je u mirovini i poodmaklomživotnom dobu, volim o svemuda popričam sa njim i da seposavjetujem. Samo životnioptimizam koji posjeduje, dane spominjem njegovo znanje iživotnu mudrost, i meni dajeneku dodatnu energiju za da-lje...

Koliko je ljubav premaovom poslu bitna, s obziromda nije materijalno isplativ?

- Na to pitanje bi Vam boljeodgovorio moj muž koji se uvi-jek šali sa mnom da sam ja je-dina osoba na ovoj planeti ko-ja obožava svoj posao iako nije„materijalno isplativ“! Zamisli-te kako bi bilo da imam maluplatu i da ne volim svoj posao.Ovako imam malu platu ali iveliku ljubav prema poslu kojiobavljam, i intimno osjećaj za-dovoljstva pa i ogromnog bo-gatstva. Mala plata, dakle, uoba slučaja, pa, što je bolje?!Božji dar je voljeti ono čime sečovjek bavi!

Imajući u vidu današnjepreokupacije ljudi, da li jeopala zainteresiranost zabavljenje arhivskom djelat-nošću?

- Pretpostavljam da mislitena preokupacije poslovima ko-ji donose veću materijalnu sa-tisfakciju. Naravno, u prilog tojčinjenici reći ću Vam da kao

rukovodilac već godinama po-kušavam da za Istorijski arhivpronađem klasičnog filologakoji bi bio spreman da se uh-vati u koštac sa srednjovjeko-vnim dokumentima pisanimlatinskom goticom. Jednosta-vno, taj profil ne mogu da na-đem zbog niskih plata koje seu arhivu nude. Bilo je višezainteresiranih. Iako postojivolja, treba živjeti, platitistan... Tom profilu nudi se iusavršavanje iz oblasti paleo-grafije u Rimu ili Veneciji, kaoi činjenica da će biti rijedakstručnjak iz te oblasti na ovimi širim prostorima, ali, ništa!

Koliko je odgoj Vaših rodi-telja utjecao na razvijanjeafiniteta i Vaše životnoopredjeljenje? Da li i Vi svo-ju djecu odgajate u istom du-hu?

- Možda bih prije kazala dasu moji roditelji na nas preni-jeli jedan stabilan i ispravanodnos prema životu uopće, tosmatram prvenstveno važnim ina tome sam im neizmjernozahvalna. A što se profesija ti-če, četvoro djece – četiri razneprofesije: najstariji brat Ivan -doktor bioloških nauka, sre-dnji Marijan - pravnik (sudac idanas advokat), najmlađi Ilija -profesor klavira, i ja – filolog,arhivista. Interesantno je danas naši roditelji, otac arhivi-sta a majka profesor u Muzi-čkoj školi, nisu ni pitali da lihoćemo u muzičku školu, nikasnije da li hoćemo na fakul-tet. To se jednostavno podra-zumijevalo.

Ne mogu da kažem da samimala pravu predstavu o arhi-vima prije nego što sam zapo-čela rad u Kotorskom arhivu,iako je u njemu kao arhivskisavjetnik tada radio moj otac(direktor je bio akad. SlavkoMijušković). Ali kako je građanašeg arhiva administrativnonajčešće na talijanskom jeziku(iako su, kao što sam već kaza-la, bile i brojne druge strane

dominacije na ovim prostori-ma), moj fakultet je bio sretnoizabran i mogla sam vrlo jed-nostavno da se zaposlim i ra-dim u Arhivu. Onaj pravi kon-takt sa samim dokumentomjeste mi oplemenio otac, ali tekkada sam počela da radim. Toje činio ne samo meni, kaokćerki, već i ostalim mladimkolegama koje mu i danasupravo na tome zahvaljuju. Svizajedno imali smo sreću da sepod njegovom redakturomokupimo oko nekoliko vrijed-nih zbirki dokumenata i knji-ga, kao što su „Hajduci u Boki

42

kotorskoj“, „Ujedinjenje CrneGore i Boke“, „Analisti, hroni-čari i biografi“, „Statut gradaKotora“ i sl.

Što se moje djece tiče, ona je-su rasla u kući u atmosferi ukojoj i otac i majka nešto stal-no piskaraju, istražuju... Mojmuž je doktor teatrologije, pre-daje na Fakultetu dramskihumjetnosti na Cetinju i na Fa-kultetu za turizam i hotelijer-stvo u Kotoru, bavi se nauč-nim radom, objavljuje radove,knjige, a ja i u kući često na-stavljam posao koji u radnomarhivskom danu ne može da se

završi. I to je sigurno utjecaloda u takvoj atmosferi jednosta-vno i djeca nastave svoj život.Završila su fakultete koje su,naravno, sami odabrali. Kćer-ka Ivana Fakultet muzičkihumjetnosti – Opštu muzičkupedagogiju, a sin Ilija Fakultetorganizacionih nauka – Infor-macione sisteme. Ivana većnakon završenog fakulteta ob-javljuje radove iz oblasti muzi-ke i veoma često koristi arhiv-sku građu našeg arhiva, pose-bno njegovu muzičku zbirkukao i Arhiv srpske pravoslavnecrkvene općine Kotor, Arhiv primuzejima Cetinje (bavila se pr-vom ženom kompozitorom,Antunom Kopitovićem, VidomMatjan i sl.), a ove je godinemagistrirala na operi „Balkan-ska carica“ Dionizija de SarnaSan Đorđa na tekst knjaza Ni-kole, zaposlena je u Muzičkojškoli „Vida Matjan“ u Kotoru ina doktorskim je studijama uBeogradu. Ilija je također u„naučnim vodama“ ali u suvre-menom smislu! Asistent je naFakultetu organizacionih nau-ka u Beogradu, na poslijedi-plomskim studijama je i obja-vio je više stručnih radova izoblasti informatike, učesnikraznih kongresa i savjetovanja,koautor projekata u zemlji iinostranstvu, koautor već ob-javljene knjige. Ali zato kadamami treba prezentacija za ne-ki naučni skup ona mu samopošalje tekst i fotografije zaprezentaciju a on joj taj mate-rijal ogrne čudesnom elektron-skom maštarijom pošalje e-mailom. Veza uvijek postoji!

Koja je uloga za Vas najte-ža: biti majka, supruga, ili di-rektor jedne institucije? Učemu ste najodgovorniji?

- Čini mi se da podjednakoodgovorno prilazim svim seg-mentima koje ste naveli. Jed-nostavno, iako „lepršavije“ iz-gledam, teško da može da miizmakne ono što je suštinskivažno u životu, na bilo kom

polju. I zašto uopće upotreblja-vati pojam „težine“ u životnimulogama? Pa život je tako lijep,treba samo osloboditi dušu odnepotrebnog tereta zvanog „vi-šak“, da ima prostora da sespontano daje i da prima, danikada ne izgubi taj nevjeroja-tno dragocjeni kontakt sa pri-rodom i ona će vas nagraditiživotnom snagom, optimiz-mom i mudrošću. Tu kalkula-cije jednostavno ne smije biti itada svaki spomenuti segment- to ste vi, a sve zajedno cjelinai potpuno ispunjenje!

Na koji način gledate na ži-vot? Što on predstavlja zaVas?

- Život - to je prekrasno dje-tinjstvo, to su mladalačka lu-tanja u potrazi za odgovorimana raznorazna pitanja, to jestvaranje novih života, to je bo-lest, to je radost, ljubav, to jesmrt. Sve je to život! I ono štoje najljepše u njemu jeste dasvaki njegov period ima svojihdraži. Važno je da ih vaša du-ša prepozna.

Smatrate li sebe sretnom,ispunjenom ženom?

- Da. Sretnom i ispunjenom.Najradije bih ostala na jedno-stavnom odgovoru „DA“. Jerčini mi se da ako krenem daobjašnjavam razloge, ispustitiću nešto veoma važno, jer„SVE ZAJEDNO“ čini moj ži-vot ispunjenim i sretnim. Ka-da kažem da sam imala sre-tno djetinjstvo, divan brak,prekrasnu djecu, posao i sl. ida sam zbog toga sretna, točinim svojim umom. Pravedjeliće sreće koje imate privi-legiju možda samo par puta uživotu fizički doživjeti i davam prostruje tijelom kao„bliss“ osjetila sam, ipak, utrenucima kada sam bilausko okružena svojom obite-lji. Eto, vidite da sam u poku-šaju da budem jasnija „upa-la“ u malu kontradikciju i da-la prioritet - obitelji.

43

44

RREEKKOORRDDII PPOOSSJJEETTAA KKOOTTOORRUU;;

Ne zatvoriti prolaz kruzerimaSezona kružnih putovanja na Mediteranu traje devetmjeseci. Uključivanjem zemalja sjeverne Afrike u program,njihov početak se pomjerio na ožujak, a završetak nastudeni. A to je tri puta duže od sezone kupanja

45

Piše:dr. Milenko M. PASINOVIĆ

Iako je tradicija korištenjamora za plovidbu na našojstrani, korištenje mora u

turističke svrhe pretežno sevezuje za kupanje. Međutim, itaj period, kupanje ili sezona,određen je hidro-klimatskimparametrima i u prosjeku tra-je od 144 do 148 dana godiš-nje. Taj period ne koincidira isa stupnjem popunjenostismještajnih kapaciteta. Tomese teži, ali treba da se ostvarinekoliko pretpostavki.

A Mediteran, njegova mora,nude i druge šanse za korište-nje. Davno, prije 164 godine,po njima su plovili brodovi na

kružna i izletnička putovanja.Kotor je bio jedna od luka uprogramima tih putovanja.

Tri su razloga opredjeljivalaza to. Prvi je u svezi prirodnihkarakteristika zaljeva koje suveć tada svraćale pozornostturista. Drugi razlog leži u bo-gatstvu i raznovrsnosti kul-turnog nasljeđa. Treći u okru-ženju ovog zaljeva, Cetinju iSvetom Stefanu, obaveznimizletničkim destinacijamaučesnika kružnih putovanja.

Ove karakteristike su dugovremena kvalificirale Kotor kaotreću jadransku luku na kruž-nim putovanjima, sve do ratau okruženju, početkom deve-desetih prošlog stoljeća. A utom periodu, točnije od 1992.do 2001. godine, broj sudioni-ka na kružnim putovanjimaMediteranom porastao je za triputa, odnosno taj je rast bilje-žio prosječnu godišnju stopuod 10%, što je za oko 2,5 putaviše od prosječne godišnje sto-pe rasta svjetskog turističkogprometa.

Mediteran participira sa oko20% u broju sudionika kruž-nih putovanja u svijetu pa jeposlije Karipskog mora najve-će tržište ovog vida turizma. Uapsolutnom iznosu to tržištezahvata više od sedam miliju-na sudionika kružnih putova-nja.

Trideset luka na tom tržištuostvaruje promet veći od 100000 sudionika kružnih puto-vanja.

Prva luka po broju sudioni-ka kružnih putovanja na Ja-dranu je Venecija, više od 270000. Kotor je 2007. godineostvario promet od 176 brodo-va na kružnom putovanju ko-ji su dovezli 48 161 turistu,1205 jahti sa 5 751 turistomi 275 izletničkih brodova.Ostvarenim prometom jahtidostignut je rekord iz kasnihosamdesetih prošlog stoljeća.

Lučke takse i servis pojedinebrodarske kompanije stajugodišnje više od dva milijunadolara, primjer Dubrovnik.

U tom gradu potrošnja su-dionika kružnih putovanjaprije tri godine dostigla je 40eura na dnevnom nivou. Oči-ta je prezasićenost dnevnimbrojem brodova na kružnomputovanju, što se manifestira„sukobom“ turista na kruž-nom putovanju, ekskurzioni-sta, turista na odmoru i domi-cila. Razmišlja se o mogućimrješenjima uključujući i onarestriktivnog ili, bolje reći,destimulativnog karaktera(povećanje lučkih taksa iusluga ), kako bi se smanjiobroj brodova na kružnom pu-tovanju ili se ograničio njihovdnevni broj. Riječ je, naime, osukobu korisnika prostora injegovog prirodnog i izgrađe-nog kapaciteta. I Kotor je bli-zu ovom problemu. On je većvidljiv pa nema potrebe da gaposebno opisujemo. I relativ-no je lako rješiv.

U Raveni lučke takse i servissu oko četiri puta skuplji uodnosu na Kotor. Ali, ovaj pri-log nema namjeru da se baviusporednom analizom troško-va i potrošnje koji su proizvodkružnih putovanja. Nemamoza to ni sve usporedne poka-zatelje. S druge strane, potro-šnja je posljedica obima, vrstei kvalitete usluga.

Konkurencija u cijeni nije je-dini element cijene usluga. Tose vidi i na našem primjeru.

Prirodni i stvoreni resursi je-su atrakcije zbog kojih se Ko-tor nalazi u programima kru-zingoperatora. Ali, očigledno,oni nisu dovoljni. Nedostajelučka suprastruktura, a dije-lom i infrastruktura, koje bipodigle kvalitetu lučkih uslu-ga. Recepcija luke za ovu na-mjenu ne može biti adaptiranikontejner. Objektivno, nema

MMOOSSTT NNAA VVEERRIIGGAAMMAA OOPPAASSNNOOSSTT ZZAA TTAAJJ VVIIDD TTUURRIIZZMMAA

46

više potrebe da bude tako. Ko-tor je granični prijelaz, to jebio i ostao u Prostornom pla-nu CG. Zbog čega bi imaodrugačiji tretman od nekihsuvremeno uređenih granič-nih prijelaza na kopnenom ina obalnom dijelu Crne Gore?

O kakvom je resursu riječkada je u pitanju ponuda Cr-ne Gore prema segmentu su-dionika kružnih putovanja,nadam se da shvaćaju i lokal-ni i republički organi. A omarketinškim potezima kojisu očigledno nedostaju, trebazajednički da rade nosioci ovevrste turističke ponude - lo-kalna i nacionalna turističkaorganizacija. Jer, iskreno re-čeno, više su sudionici kruž-nih putovanja otkrivali Kotornego što je turistička ponudaCrne Gore, u marketinškomsmislu, otkrivala ovaj seg-ment turista.

Sezona kružnih putovanjana Mediteranu traje devetmjeseci. Uključivanjem zema-lja sjeverne Afrike u programkružnih putovanja, njihov po-četak se pomjerio na ožujak, azavršetak na studeni. A to jetri puta duže od sezone kupa-nja.

Rekonstrukcijom Aerodro-

ma „TIVAT“ stvoren je još je-dan uvjet, ili bolje reći vrstausluga, u vezi sa ponudom tr-žištu kružnih putovanja. Nai-me, Kotor može dobiti statusluke za ukrcaj ili iskrcaj su-dionika kružnih putovanja, aiz toga proizlaze mnogi drugiefekti.

Na ove i druge problemeukazali su neki od učesnikaOkruglog stola „Tržište kruž-nih putovanja i turistička po-nuda Crne Gore“, održanogprije nekoliko godina na Fa-kultetu za turizam i hotelijer-stvo u Kotoru. Materijali saspomenutog Okruglog stolasu publicirani u Zborniku ra-dova sa okruglog stola.

Projektirani most preko Ve-riga s pravom izaziva zabrinu-tost građana, gradonačelnice,poslanice i članice Odbora zaprostorno planiranje Skupšti-ne Crne Gore Marije Ćatović,svoju zabrinutost na sjednicigospodarske komore CG izra-zio je i gospodin Mladen Lu-čić, sličnu zabrinutost su iz-razili i predstavnici pojedinihpolitičkih stranaka, nevladi-nog sektora a i autor ovog pri-loga. Projektirana visina mo-sta 53 m iznad srednjeg nivoamora tolika je da bi onemogu-

ćila uplovljavanje kruzera su-vremenih tehnologija u kotor-sku luku. Pa i visokonaponskikabel, koji premošćuje Verige,već izaziva opasnost za prolazjedrenjaka visokih jarbola ko-ji posjećuju Kotor. Ne znamoda li će budućnost ovog mostaodređivati argumenti o kojimaje riječ, ili oni koje još ne zna-mo, bar zvanično, o vizual-nom utjecaju mosta na kul-turni pejzaž. O ovom poslje-dnjem trebaju se izjasnitistručnjaci UNESCO-a koji sunedavno posjetili područje ko-je je upisano u listu prirodnihi kulturnih dobara te organi-zacije. Bili su veoma decidnikada je u pitanju kontakt zo-na, Verige i dijelovi Stoliva iKostanjice, u smislu zahtjevada se nađu van procesa urba-nizacije koja je ozbiljno zahva-tila područje spomenute pri-rodne i kulturne baštine.

More je njiva koja može dadaje tri turističke žetve, ali tunjivu, kao i svaku drugu, tre-ba čuvati, njegovati. Dala je tanjiva i ono zbog čega dolazeturisti, bogato kulturno na-sljeđe. No to nije predmetovog priloga. A, more, 100% ,za sada, koristimo jedino zadobivanje soli. More, hvala ti !

47

Piše:Anita MAžIBRADIĆ

Neobično je saznanje dakrajem XIX. i prvih dese-tljeća XX. stoljeća u Tivtu

nije bilo domaćih majstora kojibi izrađivali barke, već su ihgradili majstori sa Korčule, izMilne na Braču i sa još nekihdalmatinskih otoka.

Mnogi stanovnici Tivta, La-stve, Lepetana i Krtola, na raz-međi dva stoljeća, kada je vla-dala prilična oskudica, kadaplodovi zemlje nisu bili dovolj-ni za preživljavanje, okretalisu se moru i mogućnostimakoje je ono pružalo. Bavili suse ribolovom, uglavnom za do-maće potrebe, ili prevažanjem

ljudi i tereta iz jednog do dru-gog mjesta u zaljevu Boke ko-torske. U tu svrhu bile su impotrebne dobre barke, kao štosu guc, pasara, gajeta... Još idanas, na širem području Tiv-ta, traju barke naručene i sa-građene na Korčuli.

U doba o kojemu je ovdje ri-ječ, čim je vlasnik dobio barkumorao je upisati u registarbarki u Lučkom poglavarstvuu Meljinama, a poslije 1894.godine u Lučkom uredu u Tiv-tu. Sve je moralo biti po propi-su austrijskog Ministarstvasaobraćaja od 5. 12. 1884. go-dine. Naime, molba za regi-straciju barke morala je daima taksu od 2 krune, certifi-kat o pripadnosti samog pod-

nosioca molbe, dokument oeventualnom ranijem vlasni-ku, potvrdu graditelja barke onjenim dimenzijama i materi-jalu, sa datumom i njegovimpotpisom. Također, za imaocebarki važio je pravilnik o drža-nju i upotrebi barke (Regola-mento per i battellanti nei por-ti del littorale austro-illirico-dalmato).

Dana 5. ožujka 1911. godineAnton Pasković Božov iz Tivtaobratio se Lučkom poglavar-stvu u Meljinama ,,da bi muizvolilo izdati dozvolnicu za ri-banje ostima po noći rasvje-tom na petrolje ili sa acetile-nom“. Posjedovao je, kako jeiznio u molbi, svoju lađu, ,,a istanuje na zgodnom položaju

TTIIVVAATT KKRROOZZ VVRRIIJJEEMMEE

Korčulanskibrodograditelji Sessa, Getri,Depolo, Bonvardo,samo su neka odimenakorčulanskihgraditelja koji supo narudžbi gradilibarke Tivćanima,ali i drugimBokeljima

48

kraj mora u Tivtu, te bi želiobaviti se katkad ribanjem podosti za samo svoju domaćuuporabu“. Njegovu barku zva-nu Jelisava, pod rednim regi-starskim brijem 161, gradio jemajstor Vicko Sessa sa Korču-le, po narudžbi njegovog ocaBoža Paskovića pok. Luke. Za-nimljivo je da je majstor Sessatom prilikom došao sa Korčuleu Prčanj i tu sagradio pasaru1895. godine.

Da bi dobio dozvolu ribanja,Anton Pasković morao je pre-baciti vlasništvo nad barkomsa oca na sebe. U tu svrhu,13. ožujka 1911. godine otac isin su došli u Lučko-zdrav-stveni ured u Tivtu gdje je An-tunov otac Božo, upitan da lise slaže da njegova lađa ,,Jeli-sava“ bude upisana na imenjegovog sina Anta, odgovorio:,,Ja dopuštam da moj sin An-te slobodno upiše moju lađuna ime svoje i da bude samov-lastnik od pomenute lađe“.Božo Pasković pok. Luke 15.ožujka potpisao je ,,dopustni-cu’’ na koju su svjedoci Jozo iAnto Petković iz Tivta staviliznak križa. A Božo Pasković jeizjavio: ,,Ovijem ovlašćujemmojega sina Antuna Paskovića

da može hodit ribati kadgodhoće ostima, mojom lađicompod br. 161. Isti moj sin imasvako pravo nad lađicom kao ija, pošto istu smo kupili iz za-jednioce, a polag toga živimonerazlučivi u jednu obitelj. Za-to mu izpuštam ovu moju do-pustnicu da se može s njomslužiti đe mu bude trebalo“. I

tako je to bilo, sve po propisui u slozi oca i sina. A da je pro-pis potpuno poštovan, doka-zuje i izjava načelnika Općin-skog upraviteljstva u TivtuMarka Krstovića koji uz svojpotpis i pečat Općine (okruglipečat sa likom sv. Antuna) iz-javljuje: ,,Podpisano svjedočida je Anton Božov Paskovićpripadnik ove obćine, ovdi muje i otac Božo Pasković uživaovazda domovno pravo“.

Brodograditelj sa KorčuleJoso Getri 13. listopada 1897.godine izdao je tzv. ,,svjedoč-bu građenja“ Vidu Vučinovićuiz Lepetana, rođenom 1887.godine, koji je početkom listo-pada molio Carsko-KraljevskoPoglavarstvo Meljine da bi,,blagoizvoljelo udijeliti mudozvolu za prevažanje putnika(licenza di battellante) u po-dručju tog C.K. Poglavar-stva...“ Getri je u svojoj svje-dodžbi, u prisustvu svjedokaVicka Sesse i Frana Sladovi-ća, napisao: ,,Ja podpisanibrodograditelj očitujem dasam sagradio Vidu Vučinovi-ću iz Lepetana koie imenovan,,Soko“, duljine metara 4,80,širine 1,70, dubočine 0,74,

49

bačava jedna. Sagrađen sa dr-vom borovim i česvinom, za-bien sa čavlima gvozdenimpokositrenim. Očitujem dasam podpuno bio plaćen i danemam ikakva zahtjeva i topod obvezom prisežbe. “Ovusvjedodžbu je Vidov sin ĐildoVučinović, rođen 1887. pod-nio uz molbu Carsko-Kraljev-skom Poglavarstvu Meljine,,da bi blagoizvoljelo udijelitimu dozvolu za prevažanjeputnika (licenza di battellan-te) u području tog C.K. Pogla-varstva“.

Nabić Niko, rođen u Dubro-vniku 1846. godine, zatražio je30. svibnja 1912. od pomor-skih vlasti u Boki dozvolu zaprijevoz putnika ,,pošto u Le-petanima ne obstoje nego dvavozača obskrbljena sa dozvo-lom, a isti su više puta odsu-tni, tako da nema ko da putni-ke preveze.“ Dobio je dozvoluza prijevoz putnika, ali saunajmljenom lađom ,,Slobo-dan“ kod vlasnika Frana Vu-činovića iz Lepetana. Guc,,Slobodan“, dužine 4,10 m,širine 1,45 i visine 65 cm, iz-gradio je Andrija Sessa sa Kor-čule 20. prosinca 1901. Brodić

od jedne tone bio je sagrađenod murovine i borovine sa gal-vaniziranim zakivcima. Brodo-graditelj (Il costruttore navale)je pod zakletvom potvrdio daje u potpunosti isplaćen.

I drugim Bokeljima koji su sebavili ribanjem barke su gra-dili korčulanski majstori. Ga-jeta Vasa Milinovića iz Risna,od 2 tone i dugačka 2 metra, aširoka 1,85 m, bila je sagrađe-na na Korčuli 1905. godine.Majstor Stjepan Bonvardo saKorčule za račun Đura Like izHerceg Novoga godine 1912.sagradio je barku pod imenom,,Topla“, dužine 5, 50 m, ,,odčesvine i borova drva, a zabi-vena galvaniziranim čavlima“.Barka je vlasniku bila potre-bna za ribarski obrt i to sa dvi-je popunice, parangalima i vr-šama. Već spomenuti VickoSessa pok. Antona 1912. godi-ne sagradio je barku ,,drvetomčesvinom, murovinom i boro-vinom“ dugu 5 m za račun To-dora S. Zlokovića iz Bijele. No-sila je ime ,,Senka“. Saznaj-emo da su se mreže popunicetada nabavljale kod tvrtke Vit-torio Grego i kod tvrtke LuigiPerich, obje u Trstu.

Neki su, pak, kupili gotovubarku od vlasnika sa Korčule.Tako je Božo (Natale) Drago-manović iz Boke 4. travnja1910. kupio barku ,,Giovanni“od Vicka Fabrisa sa Korčule zaiznos od 80 kruna.

Za potrebe svjetionika naškolju Sv. Nikola u Budvi1908. godine bila je naručenabarka kod Lovra Depolo uKorčuli koji je imao svoj škver,u dokumentu naslovljen kaoPremiato Cantiere Costruzio-ne Navale in Curzola. Sam De-polo radio je za račun I.R. Ra-tne mornarice Trsta, Istre iDalmacije i za račun I.R. Fina-ncijalnog ureda.

Drvene barke danas nestaju.Ustupaju mjesto čamcimaproizvedenim od plastike čijeje održavanje, doduše, lakše.Nije potrebno kalafatavanje,odnosno uvlačenje stupe (pa-mučne pređe) između bočnihdrvenih lajsni da čamac ne bipropuštao vodu i saniranjebarke iz godine u godinu. Sa-čuvajmo, stoga, pored terminakalafatavanje još nekoliko rije-či iz glosara vezanog za barku.Kobilica ili kolumba obaveznood murovine bila bi kičmenistub barke. Poprečna rebra nakobilici su korbe, što zajednočini kostur barke. Preko reba-ra idu bočne lajsne od borovi-ne, tzv. madijeri. Tu je zatimškarmadura u koju je uglav-ljen drveni škaram, a štrop ilikožnik vezuje veslo za škaram.Na pramcu madijeri su vezaniza kobilicu, a na krmi su po-prečne ivice madijera spojenesrcolikom drvenom stranom,odnosno zrcalom. Mala barkaravnoga dna nazivala se bata-na.

Evo, na kraju, i malo statisti-čkih podataka. U listopadu1906. godine u Tivtu je bilo 4gajete i 9 barki tipa guc; u La-stvi 2 gajete i 9 guceva; u Le-petanima jedna trabakula, 5gajeta, 12 guceva, a u Krtoli-ma 67 guceva. Barka tipa pa-sare nije zabilježena.

50

Priredio:Dario MUSIĆ

Na početku sam Fiorelli iznosinačin na koji je nastala ovakronika:

„Po istoričnim knjigama i ka-lendarima,

po putu sačuvanih listova,plakata,

i rasporeda, po pričanju mojebabe

i moje dobro pamćenje, oddjetinjstva

sabrao, sastavio i uredio slje-deće uspomene.“

Romeo Fiorelli kroniku zapo-činje svojom biografijom, pa će-mo i mi poštivati njegov načinprikaza svih zbivanja kako bišto vjerodostojnije dočarali nje-ga samog i vrijeme u kojem ježivio.

Kako sam proveo mojživot kroz sedamdeseti četiri mojih godineRodio sam se 4 svibnja 1870

godine od oca Jerolima Fiorellii majke Marije rodj. Vujoševićiz Ćeklića (Crna Gora) br… bli-zu Crkve Blažene Ozane (Cole-đate). Imao sam jednog brata idvije sestre. Moj otac bio je iz-vrstan muzičar, odličan orgulji-sta, vodio je pjevačke zborovet.j. kora Sv.Tripuna i Srpskogpjevačkog društva ”Jedinstvo”a bio je tog kora i utemeljitelj.Postavio nam je romantičnaimena i to GIULIETA, ROMEOte PAOLO i VIRGINIA.

Godine 1874 moj otac se pre-selio sa stanom na trguSv.Tripuna u kući Marka Ste-fanovića, a na to mjesto je Au-strija sagradila Komandu mje-sta. Dana 25 studenog otac mi

je umro i majka ostala sa čet-voro nejake djece.

Najstarije dijete imalo je osamgodina, a najmlađe tri mjeseca.Moja majka je bila žena općenaobrazovana u tom pogledu,te kao poznata bila i čašćena odgospođa i gospode. Ali smrtmog oca bila je uzrokom da jemorala što se kaže baciti kape-lin, zasukati rukave i početislužiti u gospodske familije, ko-ji su je rado pazili, a to sve danas može odjevati i ishranjivati.

Onaj dan kad mi je otac umropoveli su me da ga poljubim, aonda Robert Kleiner glazbarmog pok. Oca odveo me je uSlavljanski dom na trg odOružja, jer je tu bio namještenkao podvornik.

U školuGodine 1876 majka me je

RROOMMEEOO FFIIOORREELLLLII:: PPRRIIČČAA JJEEDDNNOOGGVVRREEMMEENNAA GGRRAADDAA KKOOTTOORRAA 11..

Romeo Fiorelli (1870 – 1958), građaningrada Kotora, kroničar svojeg doba, usvojim je zapisima sačuvao od zaboravamnoga obična i značajna događanjatoga vremena. „Hrvatski glasnik“ uzodobrenje obitelji Fiorelli, prvi ječasopis koji će u nastavcima prenijetiKroniku grada Kotora, gledanu idoživljenu očima građanina RomeaFiorellia. Priloge prenosimo izvorno,bez ispravljanja i lektoriranja, kako bičitateljima predočili pučki govor onogavremena

Od škole do zanata

51

upisala u osnovnu školu. Ško-la mi je bila mila i dragovoljnosam hodio, dobro sam učio isvake godine bi prošao sa ocje-nom vrlo dobar. Za ručak i ve-čeru imali smo dostatno, ali netako obilno kao za vrijeme dokmi je otac bio na životu.

Tako čekajući majku koja bise malo kasnije vraćala sa po-sla ja brat i sestra više puta bi-smo zaspali sa stol sa gorućomlampom, te sreća da se nismozapalili. Ope napominjem imaosam želju da se i dalje školu-jem, ali za školovanje nije bilomoguće.

Bio sam poslušan i dobre na-ravi, i milo mi je bilo slušati ka-da su stariji ljudi pripovijedali.Kad sam bi u drugi razredosnovne škole pod učiteljemSava Kristo, moj dobri školskikolega Mirko Komnenović, biv-ši jugoslavenski ministar, a ko-ji je sjedio u klupi do mene, če-

šće mi je iz kuće donio bogatumarendu, govoreći mi da je toukrao djedu. Kada je MirkoKomnenović godine 1937 do-šao u Kotor kao ministar, jasam se sreo s njim i to mu spo-menuo i poljubili smo se.

Dokle nisam hodio u školu pogradu nisam nikad hodao, i ta-ko mi je bio nepoznat, a ja samse najviše igrao sa djecom uKaštio. Kada sam počeo hodatiu školu znao sam samo jednuulicu koja me vodila u školu iistom ulicom vraćao bi se kući.Jednog dana jedan učenik mepoveo na Trg od oružja, tu meostavio i pobjegao, a ja ne zna-jući više kako ću kući, udariosam u plač. Tada me je tu zau-stavio jedan gospodin i pitaome da zašto plačem, a ja muodgovorio da neznam poći ku-ći, onda me zapitao kako se zo-vem, a ja mu odgovorio RomeoFiorelli, tada me je uzeo za ru-

ku i poveo me je u apoteku Ni-ka Popovića na Gregorinskomtrgu (sada postolarnica Ilije Je-lavića). Apotekar pita gosp. Či-je je to djete, od pok.Fiorella,ah da našeg dobrog učitelja, ireče mi nemoj plakati evo ti pa-takun, to je bilo vrijednost četi-ri novčića. U toliko je došla uapoteku jedna žena i znala gdjestanujem, i povela me kući.

Ovo je dobri dokaz da djeca uono doba nisu odili po gradupraviti nered kao sada. Gosp.Koji me je poveo u apoteku bioje Antun Sikorsky, sudac i pje-vač pod upravom mog pok.Oca. Prvi put što sam prošaokroz Kotor , to je bilo godine1877 u procesiju Tjeloslavno-ga.

God. 1878 došao je veliki Ru-ski parobrod po imenu ” JARO-SLAV” pun žita za Crnu Goru.Žito se iskrcavalo na kotorskojobali, a Crnogorci su ga tukli

52

da se odruni od klasova. Majkame je poslala sa vrećom naobali da donesem klasova zagorivo, te sam kući donio punuvreću. Parobrod „Jaroslav“ostao je kao dar Crnoj Gori istacioniran u Risan i tamo pro-pao.

Kada sam dovršio školu mojskrbnik hotelier Robert Reiteruzeo me u hotel ”Graz„. Tu sampostojao nekoliko vrijeme. Iako sam bio dijete uvidio sam idobro razumio da to nije zamene, i tun mi se nije svidjelo,jer nisam tun ništa mogao dapostignem no konobar.

Na zanatOtišao sam na postolarski za-

nat, gospodar se zvao Josip Ta-lon. Jednog dana sam utekaoiz radnje i otišao na obalu davidim kako vode ranjene vojni-ke iz Krivošijske bune, koja jebila buknula u mjesecu veljača1882. U radnju se više nisamvratio, jer je bio prljavi zanat imoralo se raditi u subotu cije-lu noć, a u nedjelju do podne.Majka me onda stavila na zla-tarski zanat, kod meštra Bog-dana Kaluđerovića. Ovaj zanatsam volio, ali kako sam moraou zemljani lonac rastapati sre-bro i zlato, oganj je bacao raz-novrsne boje i veliki smrad pakbi me zamantralo. Jednog da-na sam panuo u nesvjest u

oganj i srećom da je gospodarbio u radionici i oslobodio meod ognja.

Gospodar je pozvao mojumajku i kazao da meni škodi,i da taj zanat nije za mene, jerne mogu podnijeti smrad odrastapanja srebra i tako memajka digla. Kaluđerović jebio za mene najbolji od svijegospodara što sam ih promje-nio. Bio me je upiso u školuod crtanja te su morali svi še-grti raznih zanata svaku ne-djelju od 9 do 11 sati otići ugimnaziju na nauk crtanjapod prof. Mani. To sam ja pu-no volio pa sam žalio ostavititog zanata.

I dan danas žalim da mi nijebilo moguće prosljediti ga jer biza mene mnogo bilo bolje. Alimi sudište nije bilo da budemzlatar. Tada sam otišao na bri-jački zanat, ali mi ni ovi nije biopo volji, jer se moralo u nedje-lju i svaki svečani dan stati uradnju, a suviše ono malo vre-mena što bi bio slobodan, mo-rao sam gospodaru nositi zakuću vodu, i pomagati kućniposao, pak i taj zanat samostavio.

U ovo vrijeme šegrti su bili ro-bovi, jer za njih nije bilo nika-kvog reda ni zakona, a gospo-daru je radio po svojoj volji i tu-kao nas. God. 1883 primio samprvu Svetu pričest u katedraliSv. Tripuna na dan Tjeloslav-

nog od vjeroučitelja Don Antu-na Zmajević. God.1884 na danDuhova krizmao me biskupDr. Casimiro Furlani, a kummi je bio Baron Bilinberg su-dac. Imao je dvije kćeri izučenena klaviru mog pok.oca. Jednaje bila majka od A. Brainovića.

Prošlo je nekoliko vremenabadava i ništa nijesam razu-

53

mio. Promislio sam da neštomoram naučiti, kad me majkanije mogla školovati i odlučiosam poći na tapetarski zanatkoji sam simpatizirao kod me-štra Antuna Veni Zadranin itun sam ostao. Kako mi je bilau duhu glazba god. 1886 oti-šao sam da učim kod učiteljaprof. Dionisia de Sarno.

Bokeljska noć Jedne će se noći lude zapalit u nama vatre Čudit će se moje vale kako zanos nosi ljude Srce jednom mora planut za sav život za sve dane Mora nekad poslije tuge vjetar nosit naše lađe

Zasjat će palaci antike tarace Ćakulat će šjore, zie graziane Svi oriđinali i sve karampane Hodit će na feštu za nas Kotorane

Ali kada nakon slavlja opet dođu noći duge Divne plave moje vale znat će tješit svoje ljude Srce jednom mora planut za sav život za sve dane Mora jednom poslije tuge vjetar nosit naše lađe

Zasjat će palaci antike tarace Ćakulat će šjore, zie graziane Svi oriđinali i sve karampane Hodit će na feštu za nas Kotorane

Tekst: Maja Perfiljeva

U n u h o m a r a s o r t o

j e d n a l j u d s k a s u d b i n a

Vice Vukov 1936. – 2008. Šibenik - Zagreb

54

Piše: Željko BRGULJAN

Bokokotorski zaljev,smješten na samomjugu istočnojadranske

obale, poput zalutalog nor-dijskog fjorda čudesno je iskladno djelo prirode i čovje-ka. Najslikovitiji je zaljev Ja-dranskog mora, zaljev kojipotresa putnike iskonskomljepotom i snagom prirode.Tamo gdje strme litice veli-čanstvenih planina nestaju umirne površine zaljevskogmora nižu se, u pojasu buj-ne suptropske vegetacije, cr-kveni zvonici oko kojih su segrupirale kapetanske kuće.U tom nizu ističe se Prčanj –staro pomorsko gnijezdo,mjesto visestoljetnog prebi-vanja bokeljske obitelji Vero-na.

Boka - središteknjiževnosti i

kulture Stoljećima opstajući na raz-

međi sukobljenih država, su-protstavljenih kultura, bo-

keljski su Hrvati imali snageizgraditi i uvijek iznova obna-vljati znatno kulturno naslje-đe. Poseban je dar Boke napodručju književnosti. Dugaprosvjetna tradicija u Kotoruzačeta je već u XII. st. osnut-kom gramatikalne škole nakojoj u XV. st. predaju zna-meniti humanisti među koji-ma se ističe slavni magistarLodovico da Ponte. Književnitokovi na ovom području se-žu u X. stoljeće pojavom gla-goljice, a taj kontinuitet pre-ko benediktinskih knjižnicadovodi nas do početaka hu-manističkih misli u Kotorukrajem XIII. st. Iduće stoljećebilo je u duhu teoloških pi-saca, među kojima se ističeDarša Melicijaka, a zatim uXV. st. slijede ostali latinisti -Jeronim Baska, Hijacint Bo-lica, Ivan Paltašić. Iznimandoprinos dao je i jedan od pr-vih tiskara, Kotoranin Andri-ja Paltašić. Slijedeće XVI. sto-ljeće kulminira u takozvanocvjetno doba kotorske poezi-je, a obilježili su ga Juraj Bi-santi, Ludovik Paskvalić iIvan Bona-Boliris. U XVII. suse stoljeću, pišući što na tali-

janskom što na hrvatskomjeziku svojim perom posebnoistakli Jeronim Pima, Vicko iIvan Bolica-Kokoljić, AndrijaZmajević i Krsto Ivanović. UXVIII. st., pišući pretežno nahrvatskom jeziku, snagomsvog izraza prednjače Julije iAndrija Balović, Tripo Vraćeni pred svima Ivan Antun Ne-nadić, a potom Antun Kojo-vić, čije djelo seže u XIX st.,nakon koga u Boki zamiruknjiževni tokovi. Obnavljajuse u XX. stoljeću darujućinam nekoliko izvrsnih pje-sničkih pojava – Viktora Vi-du, Jerolima Kornera i FranuAlfirevića.

Da su živjele u Boki, nizu bibile pridružene, dajući mukontinuitet, dvije osamljene,ali zanimljive pojave unutarbokeljske književnosti, AnaMarija Marović (Veneci-

ZZAABBOORRAAVVLLJJEENNEE BBOOKKEELLJJSSKKEE PPJJEESSNNIIKKIINNJJEE

Ida VeronaIda Verona rodila se 1865. u Brailikao odvjetak starih i uglednih obiteljibokeljskih Hrvata. Otac joj je biopomorski kapetan Frano Verona.Majka Amalia de Luković potomak jeugledne prčanjske plemićke obiteljikoja je dala i dva admirala Bokeljskemornarice

Ida sa sestrama i nećakinjom

55

ja,1815.-1887.) i Ida Verona(Braila,1865.-Prčanj,1925.).Iako je slučaj htio da žive idjeluju izvan domovine, i nadijametralno suprotnim stra-nama, obje su nosile u sebione tipične bokeljske vrlinekoje su, s različitim intenzite-tom, baštinile od svojih pre-daka - plemenitost i poštenje,pobožnost i altruizam, iskre-nost i dobrotu, predanoststvaranju. Nije im bio zajed-nički samo književni rad ne-go su se obje bavile i slikar-stvom i glazbom, što govori onjihovom svestranom talentui znatnom kreativnom poten-cijalu. Dugo su bile nepozna-te u domovini pa i danas suzanemarene, iz gotovo isto-vjetnih razloga – sva svojaknjiževna djela napisale suna nematerinjem jeziku, Ma-rovićka na talijanskom, a Ve-

rona na francuskom. Zato ni-su zauzele ona mjesta unutardomaće književnosti koja biim po kvaliteti izraza pripa-dala. No Ida Verona imala jebar tu privilegiju da se vratiu zavičajni Prčanj i u njemuproživi ostatak života.

Ida Verona –pjesnikinja i

dramaturginjaIda Verona rodila se 1865.

u Braili kao odvjetak starih iuglednih obitelji bokeljskihHrvata. Otac, pomorski kape-tan Frano Verona seli u Ru-munjsku gdje mu je bila po-vjerena organizacija rumunj-ske riječne plovidbe. MajkaAmalia de Luković potomakje ugledne prčanjske plemi-ćke obitelji koja je dala i dva

admirala Bokeljske mornari-ce.

Djetinjstvo i ranu mladostIda provodi u Rumunjskojgdje je odgojena u asketskomduhu, u francuskom interna-tu časnih sestara Notre Da-me de Sion. Dok je otac zau-zet važnim pomorskim poslo-vima, majka je aktivna u Ko-mitetu stranih gospođa kojese angažiraju oko gradnje ka-toličke crkve u Braili. Idiniroditelji pored toga što suusadili djeci osobine poputpoštenja, moralnosti, vjere -koje su tada bile temelj svakebokeljske obitelji, osiguralisu djeci i kvalitetno obrazo-vanje. Ida je u djevojačkoj do-bi posjećivala zavičaj svojihroditelja. Možemo ćutiti u ko-joj su mjeri suprotstavljenepitomosti i surovosti zavičaj-nog pejzaža budile maštu

Anđeli u prčanjskoj župnoj crkvi, rad Ide Verona

56

tankoćutne djevojčice. Vjeru-jemo da su u tom mitskompejzažu iskonskog zaljevazaigrale prve stvaralačkeiskre buduće dramatuginje.

U vrijeme Idinog boravka uPrčanju se pored talijanskognjegovao i materinji, hrvatskijezik. Uz vrijedne obiteljskebiblioteke po prčanjskim ku-ćama, koristilo se i starombibliotekom samostana sv.Nikole sa mnogim raritetnimizdanjima, a u unutar samo-stana djelovala je i Slavjan-ska čitaonica. U vrijeme po-klada u prčanjskim su se do-movima održavale pjesničkevečeri i igrokazi. Zahvaljujućirazvijenim pomorskim veza-ma u Boki su se slijevale kul-turne stečevine europskih isvjetskih središta.

Već u četrnaestoj godini Idapočinje pisati stihove, većinomna francuskom jeziku. Prvi in-teres šire javnosti privukla jezbirkom pjesama Quelquesfleurs poètiques, a potom svo-jim glavnim pjesničkim djelom– zbirkom Mimosas (1885).Kasnije je pisala prigodne pje-sme, posvećene pojedinimosobama ili događajima. Pri-godom posvećenja nove župnecrkve u Prčanju napisala jepjesmu 8 Septembre 1913,koja zrači plemenitim misli-ma. Neke je pjesme namijenilai okrunjenim glavama – ru-munjskoj kraljici Elizabeti(poznatoj po književnom pseu-donimu Carmen Sylva), te cr-nogorskom kralju Nikoli I (uvrijeme Balkanskog rata). Uvrijeme prvog svjetskog rataIda Verona se nalazila u Ru-munjskoj. Ni u tim burnimvremenima uz svoje karitativ-no djelovanje Ida nije prestalaradit na književnom polju. Odtada se pretežno bavila pisa-njem drama, koje je nastavilapisati i u Boki. Prva je njezinadrama u pet činova Aecathe, oživotu Katarine Aleksandrij-ske. Slijedi drama o Djevici or-leanskoj, Jeanne d’Arc, koju je

napisala u Prčanju poslije ra-ta, dakle negdje oko 1920. Toje djelo poslala Emilu Fabre-u,upravitelju teatra Comédie-Française, koji se o njemu naj-laskavije izrazio u pismu upu-ćenom pjesnikinji. U rukopisuje ostavila još dvije drame po-vijesno-psihološkog karakte-ra, Abdul Hamid i Creaturesd’amour. Među njenim ruko-pisima nalazi se i gotovo dovr-

šena drama o legendarnom ju-naku stare Dacije kralju Dece-balu, koji se hrabro opiraoRimljanima sve do svoje smrti.Po sudu kritičara Mimoses sunajbolje pjesničko djelo IdeVerone. Ta zbirka pjesamamože se smatrati, po dr I. Her-gešiću, njezinom autobiografi-jom, koja odaje neke intimnetragedije i teške duševne konf-likte autorice.

Ida Verona preminula je usvojoj kući u Prčanju 29. ko-lovoza 1925. Njeno nezaobi-lazno pjesničko djelo, njenevrijedne i snažne drame, nje-na zanimljiva slikarska

ostavština, njen duh (kojiupoznasmo posredstvomonih koji su je poznavali ikroz njene rukopise) – čini seda sve to nije bilo dovoljno daje spasi od zaborava. Na nje-nom skromnom grobu ne na-lazimo niti cvijetka, tek ukle-san epitaf na mramornoj plo-či:

Mon âme a plongé dansl’immense mystères,

La terre a devoré la terre.Mais dressant vers le Ciel,

son visage si beau,L’espoir sourit sur mon

tombeau.(Moja je duša uronila u veli-

ku misteriju,Zemlja je progutala zemlju,Ali dižući k Nebu, svoje ta-

ko lijepo lice,Nada se osmjehne na mom

grobu.)Okolo groba tamni čempre-

si. I tišina. Podignemo li po-gled – dramatičnost susretasurovih planina i pitomog bo-keljskog mora uvodi nas uneki nepoznati svijet. Idin

Idina kuća

57

Piše:Antun TOMIĆ

Dobro je poznato da sucrnogorske vladikeodržavale prijateljske

odnose sa dobrotskim kape-tanima.

Već početkom XVIII. stolje-ća, kada su Turci zarobili vla-diku Danila prilikom osveće-nja jedne crkve, kuće Ivano-vić i Dabinović- Kokot iz Do-brote priložile su znatan dionovca za njegovo oslobođenje.

Vladika Sava se našao u te-škoj situaciji zbog velikeoskudice u Crnoj Gori 1760.godine, pa se obratio svomeprijatelju kap. Jozu NikovomKamenaroviću za pomoć po-tresnim riječima: „Učini zakaritad Božji i za svoju dušu ipoštenje uzajmi mi 1000 ce-kinah na teški Boži Amanetda ti ih pošteno vratimo i tvo-je kuće da budemo rabi uvi-jek i šiljemo ti penje petero-duplje, panađiju i mitru. Noza Boga i blaženu Gospu sadne nemoj izgubit no ni to po-šlji“.

Sam Njegoš je svraćao čestokod svog prijatelja kap. KrstaJozova Radoničića u palac naPlagentima ( sada Zavod zabiologiju mora), a poznati sunjegovi odnosi sa Ivanovići-ma, naročito kada je sa svo-jom pratnjom od trideset ljudi

NNEEMMIIRRII NNAA AAUUSSTTRROO--CCRRNNOOGGOORRSSKKOOJJGGRRAANNIICCII UU DDOOBBRROOTTII 11884488.. GGOODDIINNEE

Crnogorci moraliimati „pasaporte“Zahvaljujući Njegoševoj taktici ipopustljivosti došlo se dokompromisnog rješenja i donesenaje tzv. Kotorska konvencija saCrnom Gorom za likvidacijupograničnih nereda

Proroković

58

na putu u Petrograd 1833,kada je trebalo da se zavladi-či, svratio u palac pomorskihjunaka Marka i Joza Ivanovi-ća gdje je bio najljubaznijedočekan.

Kada je Njegoš 1834. naba-vio štampariju, kap. Ilija Kr-stov Marović iz Dobrote sasvojim trabakulom „Eneo“prihvatio ju je u Trstu ( 47sanduka) i dovezao do Koto-ra.

Ali, i pored ovakvih prijatelj-skih odnosa između crnogor-skih vladika i dobrotskih ka-petana postojala je, može sereći, stoljetna nesuglasicaoko korištenja ispaša na do-brotskoj planini i vrtovima upodnožju planine koje su Do-broćani obrađivali i držali sto-ku. Dobroćani su stajali napozicijama „povijesnih prava“i vlasništva planine, ali kakosu se sve više okretali pomor-stvu i napuštali zemljoradnjui stočarstvo, to su se Crnogor-ci sve više ubacivali u prazanprostor čak do dobrotskih ku-ća. To se naročito dešavalo uzimskim mjesecima kada bisnijeg pokrio gornje dijeloveplanine, pa bi oni sa stokomsilazili u podnožje brda.

Već je postojala arbitražnapresuda od 8. V. 1621. kojuje donio vojvoda kotorskogkontada Tripo Bolica u spora-zumu sa glavarima DobroteNikom i Vukom StijepovimaOparenović i predstavnicimaZalaza, u kojoj se vidi da jebilo došlo do svađa i sukobazbog korištenja ispaša. Prematoj presudi, Zalažanima je bi-lo dozvoljeno da koriste ispa-šu i u privatnim posjedimaDobroćana samo kada snijegpokrije planinu i to uz dava-nje naknade i naplate za pro-cijenjenu štetu. U ovoj se ar-bitraži napominje da se radi odrevnom običaju, jer je posto-jala jedna ranija arbitraža iz1522. o granicama Dobrote iZalaza, za kojom je tragalaaustrijska komisija prilikom

razgraničenja 1837 – 1841.U siječnju 1839. zaoštrili su

se odnosi između crnogorskihčobana i Dobroćana. Tada sunapadnute kuće Toma Filipo-va Kamenarovića, Grgura Ka-menarovića, Ane Radimir,Oparenovića i Petričevića. Ka-ko su ukućani i susjedi pru-žali otpor, oštećeni su, uglav-nom, bili krovovi od puščanihmetaka i kamenja.

Teži incident se dogodio usiječnju 1848. kada su au-strijski vojnici napali zalaskečobane, pobili ih, a stoku za-plijenili. I pored Njegoševogprotivljenja eventualnoj osve-ti, njeguški kapetan LazoProroković, veoma utjeca-jan, inače ujak vladičin,tajno je organizirao i pred-vodio jednu grupu od oko200 Crnogoraca koji su je-dne noći u veljači iste go-dine napali Dobrotu i Lju-tu, opljačkali i popalilimnoge kuće i sa plijenomotišli uza strane do vrhaPraćišta iznad Kotora.Naložili su ognjeve i po-dijelili među sobom svešto su opljačkali, a togaje bilo dosta - kako kažeMilorad Medaković, po-vjesničar i sekretar vladi-čin. Ovo je učinjeno jer suDobroćane smatrali au-strijskim podanicima, pasu iz osvete prema austrij-skoj vlasti napali tvrđavuTrojicu u namjeri da je uni-šte. Pošto su bili slabo naoru-žani, u napadu su imali trojemrtvih i nekoliko ranjenih,koje su pokupili i odnijeli uCrnu Goru.

Ovo je izazvalo paniku u Bo-ki i saobraćaj između CrneGore i Boke bio je prekinut.Austrijske vlasti je ovaj doga-đaj naveo na pretpostavku dasu Crnogorci imali veze safrancuskom revolucijom, a uTrstu se ovaj događaj shvatiokao napad na Boku u namje-ri da je Crnogorci osvoje, kažedr. Petar Popović u svojoj

knjizi „Crna Gora u doba Pe-tra I i Petra II“.

Njegoš je sa svojom prat-njom krenuo preko Njegušaza Kotor. Na Njegušima sezaustavio kod svog oca Toma.To je iskoristioLazo Prorokovićpa se pridru-ž i ovladi-č i n o j

prat -nji. Čimje vladikačuo njegovglas, obratio sesvome doglavnikuStevanu Perkovu Vu-kotiću: „ A kud taj đavo ide?“„Ne znam ja ništa, gospodaru,nego eto pa ga ti pitaj“, odgo-vorio je Stevan. Kotorski po-

59

glavar Eduard Grej pozovevladiku u grad gdje mu jestan bio pripremljen, ali vla-dika nije htio rekavši: „Nećuu grad, već u Dobrotu, u onomjesto gdje se nesreća dogo-

dila“. I tako su se

okupili svi up a l a c u

k a p .Krsta

J o -

z o -v a

Radoni-čića zaje-

dno sa au-strijskim pred-

stavnicima. Vladikaje ovlastio svoga ađutanta dapročita ugovor čija prva točkaglasi: „Vladika žali što se ovanesreća dogodila i obećava da

će od ponesenog, kolikogod jemoguće, biti vraćeno“. Svi šu-te, a Lazo podiže svoj glas: „Ne vrćemo da đavolje, negošto ko mače-mače“. Vladikapocrveni i reče: „Ćuti, Lazo“.„Ne ćuti, gospodaru, ovo sene čini mir između dvije kuće,nego između dvije provincije,pa ako oće mir dobor, ako lineće, na vjeru došli, na vjerupošli, pa neka čine što mogu,a mi ćemo njima“.

Pročita se druga točka ugo-vora: „ Da je Pazar za Crno-gorce otvoren samo u Kotorui da Crnogorci moraju imatipasaporte“. Opet povika Lazo:„Nećemo tako, ne, nego dasu sva mjesta slobodna bezpasaporata, jer su Crno-

gorci i Primorci srođenii oprijateljeni – pa ko ćeza svaki ručak, ili objed,ili čašu rakije, tražiti pa-saporat. Svaki Crnogo-rac može bez pasapora-ta dolaziti u Primorje, je-dino kada ide prekoPonte od Oštre onda va-lja da ima pasaporat“.Opet povika vladika:„Ćuti, Lazo“, a Lazo: „Ne ćuti, gospodaru, akoćeš ti da glaviš takavugovor mira za CrnuGoru može ti biti, ali za

moj senat (kraj) neću“.Pa onda upre prst na ko-

torskog poglavara i reče:„Sve je ovo tvoje maslo, sve-mu si ti ovome kriv“. Pogla-

var se zaklanjao iza vladikedok mu je Lazo prijeteći govo-rio: „Nemoj se kriti, ovo jemjesto da kažemo šćeto ( či-sto, bistro) jedan drugome uoči, znaš li ti da ja tebe trpjetne mogu. Tvoji žbiri traže ne-kakve kontrabande našim že-nama, a tvoji soldati hvataju ibiju Crnogorce kundacima uleđa. A znaš li ti da ću ja tebiprolit mozak na sred pjace.Da nam nije vladike, Boža tivjera za tri dana, odavde pado Dubrovnika sve bismo podmač i oganj planuli, pa nek ti

pomaže tvoj ćesar“.Zahvaljujući Njegoševoj tak-

tici i popustljivosti došlo sedo kompromisnog rješenja idonesena je tzv. „ Kotorskakonvencija sa Crnom Goromod 11. travnja 1848. za likvi-daciju pograničnih nereda“,pisana na onda službenomtalijanskom jeziku i prevede-na od prof. Cjelimira Stanića iprof. Predraga Kovačevića.

Konvencija sadrži osam to-čaka kojima se reguliralo pra-vo korištenja ispaše i plaćanjeodštete u zimskim mjeseci-ma, zabranjivalo se zapostav-ljanje bilo koga i kretanje Cr-nogoraca samo preko danaputem Orahovac- Kotor i damoraju imati pasoš ako želeići u unutrašnjost kotorskogokruga“.

Konvenciju su potpisali: se-nator Stevan Vukotić iz Čeva,serdar Milo sa Cetinja, perja-nik Marko Špadijer iz Bjelica,kapetani Andrija i Jagoš,knez Joko iz Njeguša, barjak-tar Pero Filipov iz Njeguša,kapetan Lazo Proroković, per-janik Grujica Bogdanov i vla-dika Petar Petrović Njegoš s.r.

Sa austrijske strane: M. Ne-tović, načelnik Kotora, KrstoBalović, načelnik Perasta, Vin-ćenco Grilović, odličnik, ĐorđeĐuranović, odličnik, MihailIvelić, načelnik Risna, TomoKolumbarić, odličnik, Aleksan-dar Paprenica, odličnik, JosipDabinović, pristav Dobrote,Tripo Radimir i Božo Miloševićiz Dobrote, Špiro Moškov, gla-var Špiljara i Eduard Grej,okružni poglavar s.r.

U prošlom broju Hrvatskogglasnika omaškom su potpi-sana pogrešna imena autorateksta „Od legije časti LujaXVIII. do odličja pape PavlaVI.“.

Autor članka je Antun To-mić. Ispričavamo se našemdugogodišnjem suradnikugospodinu Tomiću i čitate-ljima.

Piše:Vlasta MANDIĆ

TOMO: Još nema vapora. Ni-sam čuo fišć. Mislim da danasdolazi „Proleterka“.

Mato: Što te briga, oće li doćili neće. Piješ kafu, čitaš đorna-le, uživaš u ladovini ispod ma-gnolija, na najljepšoj terasi naJadranu, na našoj Dojmi kafa-ni.

TOMO: Nisam ja laša mestat, kao ti. Kada čujem fišć odbroda, obuzme me neka jeza.Ostavljam sve i idem na rivu.Ja sam ti čovjek sa mora. Čimvapor zaokrene oko lanterenena Prčanj, eto mene na vrh Lu-že. Volim gledat kada brodakoštaje, kada se bacaju cime.Kako guštam kada se kapetanprezenta na komandni most,pilot do njega i svi u monturu.Tada svi turisti izlete na palu-bu i tiskaju se da siđu. A nizaskale silaze mlade Njemice, In-glezice, Talijanke, roba 20-25god. Ako ništa drugo, baremda naparim oči. Malo da pro-mijenim sliku. Idem ja na Lu-žu.

Đuro: Naš Mato pari oči cije-le godine i na domaće i na stra-nijere. One njemu same dolaze.To ti je potašulani galijot, do-kazani Casanova.

Mato: Samo parole, parole.Treba rabotat! Tomo, eno ti je„Proleterka“. Već je akoštala, isvi su se iskrcali. Gluv si kaokučak sv. Roka, a sada još i ćo-rav. Nego đe je naš slavniodvjetnik, filozof, pjesnik i hro-ničar. Jutros kasni. Kako ćemobez njegovih traktata o životu,ljubavi, manjativi i dokumenti-ma iz arhiva. Koga ćemo jutrosufatit per fioco?

Đuro: Eno ga, izašo je krozvrata od grada. Vidim ga stoji

kod kažota. Priča sa nekimfrajlicama. Obučene su u šort-ceve, a noge, jado moj. Evo,evo, krenuo je prema nama,drito Dojmi kafana!

EMILIJO: Bon đorno, fetivakotorska gospodo. Da li je slo-bodno i ovoga jutra biti u va-šem društvu, meritat malo va-še pažnje. Baš sam željanugodnih razgovora, ukolikovam nisam na disturbu. Imampuno interesantnih tema zarazgovor, za oštrit um i duh.

Mato: Emilijo, ne prdoklačisvako jutro. Svaki put ti je istaaudijencija, obrni ploču.

EMILIJO: Znam da ste go-spar kojemu je svaka treća ri-ječ beštimija, ali me uopšte nedisturbavate. Žali Bože, iz fineste kuće, dobro edukati.

Đuro: Nije te mislio ofendit,kalmaj. Ajde, o čemu ćemo ju-tros. Svaki dan kišaš u arhiv.Jesi li što interesantno isko-pao?

EMILIJO: Misliš proštudirao.Svakako! Eto, ja ću pravo pa usridu. Da li je vama, poštova-na gospodo, kao pravim Koto-ranima, poznata istorijska či-njenica – ko je napravio kafanuDojmi i po kome je dobila ime.

Đuro: Vidi, koje pitanje. Ne-što se ne mogu sjetit. A ti Ma-to?

Mato: Bogami, ni ja. Ali taj jezasigurno učinio pravu stvar.

EMILIJO: Svaki dan sjeditena teracu kafane Dojmi, a neznate. Moje vaspitanje mi nedozvoljava, ali isto vam moramreći: neka vas bude sram i stid,a fetivi Kotorani.

Mato: Mi smo ti više za uživatovi momenat od života. Pro-šlost nas ne interesuje. Ko tizna što je prava istina i kako jebaš sve bilo. Ako je i onda biloovakvih kao što je naš Silvio, asigurno ih je bilo, mogu misliti

koliko su dodavali i oduzimali.To ti je istorija i štorija oko nje.

Silvio: Ben fato, ma si me li-jepo prezentao. Ne možeš mejutros ofendit. Ovako divnoljetnje jutro začinjemo mirisomfreškina od mora, cvrkutomgardelina i mladih strankinja,koje nam pasavaju ispred no-sa, bilo bi grehota pokvarititvojim botunadama. Priklonitiću se besjedama našega Emili-ja.

Đuro: I ja mislim da je to pa-metno. Čovjek uči dok je živ,vazda je govorila moja baba Fi-lomena.

EMILIJO: Dunkve, ima tumnogo lijepih i interesantnihpodataka. Sa vašim dopušte-njem oduzeti ću vam malo va-šega lagodnog vremena, za uči-njet mali prikaz činjenica. Kre-nimo! U vremenu poslije1864god. u Kotoru je postav-ljen Stjepan Dojmi za poglava-ra. Šjor Dojmi je arivao iz Kor-čule, lijepoga grada, kao što jei naš Kotor. Kao pravi dalmatavolio je izać na žalo, osjetiti fre-škin od mora, baš kao što i mivolimo, pa je pri zidinama na-pravio jednu malu konobicu.Tu je stizalo vino i rakija izKorčule i bome, svi kotorskibevanduri, i oni fetivi i oni ma-nje fetivi, su svraćali kod Doj-mija na got vina i bićerin raki-je. Znalo se reć – idemo kodDojmija. Eto tako, omililo jesvima izać iz kotorske umidecena ariju, pa je šjor Dojmi pred-ložio gradskom vijeću da seozida kafana za udobnost gra-đanstva.

Mato: Kako je bio vidovit šjorDojmi. Imao je nos da izaberenajbolje mjesto za kafanu đe imi danas uživamo. Bogami bimu trebalo podići bistu u đar-din ili barem jednu malu kale-tu nazvati po njemu.

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

Ugodni muški razgovori

60

Đuro: Ma ko će ti se sjetit, ja-do moj. Naš ti svijet brzo zabo-ravlja, ima kratko pamćenje.

EMILIJO: Nemojte me preki-dat. Idemo dalje. Oćete li meslušat?

TOMO: Ke, profesore. Ajde,ajde.

EMILIJO: U toj kafani je bilasala, sa biljarom po sredini, ina četri ćoška po jedan stol. Donje je bila još jedna prostorijasa bankom i kuhinjom. Od vre-mena 1890-1914. Kotor je lije-po napredovao. Ali o tome će-mo druge setemane. Uglav-nom, i kafana Dojmi je napre-dovala pa se tri puta povećava-la i restaurirala. Posjećivali suje svjetski velikani: Stendal,Sigmund Fjord, Žil Vern, LavTrocki, Tomas Man, Remark,Alberto Moravija,Vuk Karadžić,Sima Matavulj, Miloš Crnjan-ski, Ivo Andrić.

TOMO: Da nisi malo pretje-rao sa slavnim ličnostima.Ispade Kotor pikolo Pariđi. Iokle ti to da sve znaš, do u tan-ke.

EMILIJO: Znam da nisi odvelike skule,i da je tebi to teškorazumijet. U Dojmiju je nastu-pala i milanska „Skala“, teatariz Trsta. Svirali su se bečki val-ceri, a dame su bile otmenekao da su sa plavoga Dunava.Okle znam. Znam zahvaljujućinašem građaninu Romeu Fio-relliju, koji je dugo živio. Ufatioje skoro pola 19-og i pola 20-ogvijeka. On je za života pisao svešto se dešavalo u Kotoru. Zapi-sivao je i sjećanja starih Koto-rana, pa se možemo pofalitinjegovim bilješkama, koje bidoma morao imati svaki valjaniKotoranin. Trebalo bi baremjednom na setemanu okrenutikoji foj, pa što naučiti o ovomenašemu gradu. Pa bogami i ovikoji nadolaze. Da znaju đe do-laze. Gos. Romeo je bio pravihroničar svoga vremena. Falamu na tome u moje i u vašeime.

Mato: Imali kakva petegule-ca, kakva čakula iz toga vreme-na?

EMILIJO: To tebe jedino i za-nima. Baš si prava Mare Štra-

macera.Mato: A, bogati, i to ti je ži-

vot. To su začini. Bez toga bi ži-vot bio neslan, senca šugo.

EMILIJO: Dobro, dobro. Evopodataka. U januaru 1907.kotorska aristokracija je prire-dila sjajni ples u Dojmi. Pozva-ni su svi fetivi građani. Radni-ci i uprave radničkih društavanisu imali pristupa. Izbila jebruka. Radnici su bili uvrije-đeni i pripremali su osvetu.Sastali su se u gostionici “AllaCampana“ i poslije dugoga vi-jećanja prihvatili su predlogFrančeska Homena, kotorskogurara, da radnici organizujuinternacionalni radnički ples15. januara 1907. u kafanuDojmi. Prionuli su uređenjusale i ovako on opisuje: „Salakafane je bila dekorisana u fe-stune, lovor vijence, okolo zidadrveni trofeji i na svaki pojedi-ni alati svih zanata. Loža je iz-gledala kao proljeće putemraznovrsnog cvijeća. Izvan ka-fane, cijelom dužinom aleje,bile su postavljene zastave, lo-vor vijenci sa rasvjetom – tričoke od gas acetilena, i to je iz-gledalo kao tunel. Od vrata dovrata bio je dugi tapić posutcvijećem. Ples je počeo u 21h.Svi su bili odjeveni u svečanocrno odijelo sa bijelim gvanta-ma i kravatama. U ponoć je bi-la večera. Ples je trajao do 7sati ujutro u potpunom skladui redu. Pokazalo se aristokraci-ji da se i radnici znaju ponaša-ti skladno i da znaju plesati„qvadrillu“. Kada je aristokra-

cija doznala za rezultate plesa,svu sramotu su prebacili nanjihov Odbor. Tako se nijesmijelo postupiti sa radnicima,jer se on njih ima više potrebe.A ta potreba je bila zato što suse približavali izbori.“

Mato: Ovo na kraju mi se či-ni poznato.

Silvio: Od kada je svijeta ivjeka uvijek ti je ista štorija,po tom pitanju.

Mato: Ma mene je više intere-sala neka ljubavna komplikaci-ja i zaplet.

EMILIJO: Mome imenu i re-nomeu i interesovanju ne prili-če takve informacije. Morat ćešsam poći do arhiva i potražitiih, ako ih uopšte i ima.

Mato: Ako ih nema u arhivuima ih tu okolo nas koliko godhoćeš. Jeste li čuli da se našmladić od 50 godina, šjor Be-po, namurao u mladu frajlicuod 19 ljeta.

Đuro: Je li u onu sa Šuranja?EMILIO: Za mene je naš raz-

govor za danas završen. Zahva-ljujem se na društvu i na vre-menu koje ste mi podarili, davam govorim o našemu lijepo-me Kotoru. Dalji tok razgovoraneću pratiti, niti u njemu uče-stvovati je mi je degutantan.Uživajte bez mojega prisustva.Uz duboki naklon vas ostav-ljam. Adio vam.

Mato: Pasat će te rabija dosljedeće setemane. Čekamo tena isto mjesto sa novim kaziva-njima i informacionima. Adio,naš fetivi i, deboto, pošteniEmilio!

61

Tako smo nekad zboriliFišć - zvižduk Laša me stat - pusti me s mi-romAkoštat – pristajanje brodaCima - konopPotašulani - prikriveniPer fioco – uhvatiti nekoga uzafrkancijuKažot - kioskGvante - rukaviceDisturbavat - ometatiBen fato - dobro učinjeno

Namurati se - zaljubiti seRabija – bijesDeboto – skoroOfendit - naljutitiBeštimati – psovatiDunkve – dakleUmideca – vlagaFetivi – praviManjativa –jeloMontura - uniformaPrdoklači – svašta govori

62

Paskvali i PimaPiše:Lovorka ČORALIĆ

I ovdje je, posebice u primje-ru obitelji Paskvali, riječ o dre-vnim i posebno zaslužnim ko-torskim plemenitim rodovima,a čiji su odvjetci stoljećimaimali nemalu ulogu u društve-nom, političkom, gospodar-skom, crkvenom i kulturnimživotu Boke, ali i šireg podru-čja istočnoga Jadrana. Ra-ščlamba povelja o imenovanjudvaju njihovih odvjetaka najvi-šim mletačkim viteškim odlič-nicima stoga je ujedno i prinosviše poznavanju povijesti reče-nih obitelji, ali i širih, u ovomslučaju vojnih prilika na tomprostoru u ranom novovjekov-lju, obilježenom intenzivnim idugotrajnim mletačko-turskimratovima.

Nikola JakovljevPaskvali

Kronološkim slijedom prva

se isprava o imenovanju vite-za Svetoga Marka odnosi naodvjetka ugledne kotorskeplemićke obitelji Paskvali. Ri-ječ je o Nikoli, sinu JakovaPaskvalija, a povelja je datira-na na 22. lipnja 1634. Pisanaje uobičajenom formom i sti-lom, nalik ostalim dukalamao imenovanju u taj mletačkiviteški red. Započinje krat-kom potvrdnicom Paskvalije-ve privilegije koju (20. lipnjaiste godine) sastavlja i potpi-suje u ime mletačkog dužda ivlade Cavalier Zuanne Carno-valli (u drugim dokumentimaimenovan i kao Carnevalli iliCharnovalli). Uz potvrdnicu jesadržan i sam tekst (datiranna 22. lipanj 1634.) privilegi-

je, također u svojim osnovnimdijelovima pisan po uzoru naostale jednakovrsne doku-mente. U uvodnom dijelu na-glašavaju se zasluge obiteljiPaskvali za Mletačku Repu-bliku, iskazane tijekom višepokoljenja odvjetaka te obite-lji u raznim okolnostima, po-najprije u ratovima koje je vo-dila Republika. Posebno senaglašavaju i pohvalnim rije-čima ističu zasluge Nikolinaoca Jakova, guvernadura(vjerojatno kotorskog vojnogokružja), koji je u svim situa-cijama iskazao vjernost i oda-nost Privedroj Republici. “Nemanju pripravnost i zasluge uslužbi Privedre” iskazao je,kako svjedoči tekst povelje, i

Uz obitelj Bolica (Bolica Grbičić),zaslužnicima mletačkog viteškog redaSvetoga Marka imenovani su, takođeru XVII. stoljeću, odvjetci kotorskihplemićkih obitelji Paskvali i Pima

63

Jakovljev sin Nikola, kapetanu mletačkoj vojnoj službi. Ia-ko ni o njemu ne posjeduje-mo podrobnija saznanja, pre-ma ovom dokumentu razvi-dno je njegovo vrsno vojnoumijeće i sudjelovanje u mle-tačkim ratovima na područjuApeninskoga poluotoka i uDalmaciji. Zbog svih navede-nih zasluga obitelji PaskvaliNikoli se ovom prigo-dom, odlukom mle-tačkoga dužda, sve-čano podjeljuje na-slov Cavaliere di SanMarco, sa svim pra-vima i privilegijamakoje se odnose na tajviteški red.

BartulBernarda Pima

Sljedeće imenova-nje odnosi se naBartula, sina Berna-rda Pime, takođerodvjetka jedne oddrevnih i uglednihkotorskih plemenitihobitelji. Povelja, ob-javljena od mleta-čkoga dužda France-sca Erizza, datiranaje nešto više od mje-sec dana nakon Pas-kvalijeva imenova-nja. Zanimljivo je dauvodni dio ne zapo-činje Carnovallijevom ispra-vom, već općenitim navodomu kojem se ističu zaslugeodvjetaka obitelji Pima. Naprvome je mjestu naveden Ni-kola Pima, kapetan konjani-štva, vjerojatno u vojnoj služ-bi djelatan diljem mletačkihbojišnica. Potom se ističu za-sluge Jerolima Pime, doktoraprava, posebno istaknutogkao poslanika (Ambasciatore)kotorske komune. Na zaseb-

nom je listu, kao što je to slu-čaj i s većinom drugih sličnihdokumenata o imenovanjumletačkim vitezovima, napi-sana potvrdnica već spome-nutog Zuanna Carnovallija(Charnouali), datirana na 24.srpnja 1634. Njome se služ-beno potvrđuje duždeva odlu-ka o imenovanju kotorskogplemića Bartula, sina Berna-

rda Pime, mletačkim vitezomSvetoga Marka. Slijedi neda-tirana (vjerojatno je objavlje-na istoga dana kada i Carno-vallijeva potvrdnica) dukaladužda Francesca Erizza ko-jom se Bartul Pima svečanoproglašava vitezom. Poveljatakođer sadrži osnovne sažetepodatke o zaslugama obiteljiPima za Mletačku Republiku igrad Kotor te se i ovdje (kao iu uvodnoj ispravi) još jednom

naglašavaju pregnuća i zaslu-ge kapetana Nikole i doktoraprava Jerolima Pime. Upravoradi njihovih zasluga i vjerno-sti obitelji Pima interesimaSerenissime kroz prošlost,ovom se prigodom među mle-tačke odličnike uvrštava Bar-tul Bernardov Pima, takođerzaslužni odvjetak ove obitelji,a uz uobičajene općenite na-

vode o njegovim pre-gnućima i zasluga-ma za mletačku dr-žavu posebno se nespecificiraju Bartu-lovi konkretni prino-si. Također, kao i uprimjeru drugih ime-novanih vitezovaSvetoga Marka, iBartulu se u zavr-šnom dijelu poveljeodobravaju sva pra-va i privilegije kojeod tada obdarenikslobodno može kori-stiti.

Proučavanje udjelaKotorana u elitnommletačkom viteškomredu, nazvanom pre-ma svetcu-zaštitni-ku Grada na laguna-ma, zanimljiv je i ne-dovoljno proučensegment iz bokeljskedruštvene i vojne po-vijesti. U ovih su ne-koliko nastavaka,

koji ne teže cjelovitosti, pred-stavljeni odličnici-vitezoviSvetoga Marka iz uglednihkotorskih plemićkih obiteljiBolica Grbičić, Paskvali i Pi-ma. Ujedno, ovaj sažet prilognastoji upozoriti na neke ma-nje znane sastavnice iz bo-keljsko-mletačkih povijesnihveza i prožimanja tijekom du-gih stoljeća opstojnosti bo-keljskog prostora u sastavuSerenissime.

44KKOOTTOORRSSKKII PPLLEEMMIIĆĆII –– VVIITTEEZZOOVVII SSVVEETTOOGGAA MMAARRKKAA

64

Piše: Don Pavao MEDAČ

Ove godine slavimo obljetni-cu 500 godina blažene smrtisina kotorske Crkve, blaženogGracija iz Mula. Muo je staroribarsko mjesto u blizini Koto-ra, u čijoj župnoj crkvi čuvamoi častimo moći bl. Gracija

Bl. Gracija je rođen u Mulukod Kotora 27. studenoga1438. godine, a kao redovnikaugustinac na glasu je svetostipreminuo u Veneciji 09. stude-noga 1508. godine. Od tada ši-ri se kult pobožnosti „našemsvecu“ koji je i danas živo pri-sutan u Crkvi kod katoličkog ipravoslavnog puka. Papa LeonXIII., 06. lipnja 1889. godine,potvrdio je njegovo blaženstvo iodobrio javno štovanje. KaoBlaženik je poznat vjernicimatalijanskog, španjolskog, nje-mačkog a osobito hrvatskoggovornog područja. Štujemo gakao našeg sveca Euharistije,zaštitnik je ribara, pomoraca,zemljoradnika, sakristana, mi-nistranata, neženja, a pomoć-nik svima potrebnima koji se uBožju pomoć ufaju.

Ovih godina povećao se brojhodočasnika bl. Graciju na

Muo, a time i njegovih štovate-lja. Kult pobožnosti premaovom Blaženiku je i nakon500 godina živ i vrlo impresi-van. Svakog četvrtka na oltarugdje se čuvaju i časte njegovemoći slavimo Euharistiju.Okupljeni narod nakon sv. Mi-se ostaje u adoraciji pred Pre-svetim Oltarskim Sakramen-tom. Time želimo svijetu poka-zati da idemo za primjerom bl.Gracija.

Ipak, čini se da šira javnostpremalo poznaje blaženogGracija. Svetkovina petstoteobljetnice blaženikove smrtiprigoda je da se o njemu višečuje. Preporučamo da se ovegodine koja je pred nama or-ganiziraju biskupijska ili žup-na hodočašća u Boku kotor-sku, čime bi se dala prigodaBožjem puku da upozna svogazaštitnika.

U povodu petstote obljetniceGracijeve blažene smrti, 23.rujna, komisijski je pregleda-no njegovo tijelo. Teološko-li-ječnička komisija, koju je saz-vao mjesni Ordinarij, pregle-davši tijelo konstatirala je sta-nje koje gotovo nije promije-njeno od zadnjeg pregleda pri-je sto godina. Ovom je prigo-

dom promijenjeno i odijelo bl.Gracija koje je darovala augu-stinska zajednica iz Beča. Na-kon pregleda Blaženikovog ti-jela na njegovu je čast slavlje-na sv. Misa koju je uz vikaraaugustinskog reda iz Beča p.Dominika Sadrawetza OSA, uzajedništvu sa svim bokoko-torskim svećenicima slaviomons. Ilija Janjić, biskup ko-torski. Okupljeni narod u lije-pom broju, ovaj emotivni do-gađaj popratio je zanosnimpjevanjem himna „Nut’ slavnotijelo, našeg odvjetnika...“

Svečanu proslavu petstoteobljetnice blažene smrti našegsveca započet ćemo prigod-nom trodnevnom pripravomod 06. do 08. studenoga sa sv.Misama u 16 sati. Na sam danSvetkovine, u nedjelju 09. stu-denoga ove godine , sv. Misupredslavit će uzoriti gospodinVinko kard. Puljić, nadbiskupi metropolita vrhbosanski, uzajedništvu s biskupima i sve-ćenicima, također s početkomu 16 sati.

Boka i Muo tim povodom ci-jele ove godine očekuju pove-ćani broj hodočasnika, a oso-bito prigodom same proslavepetstote obljetnice.

550000 GGOODDIINNAA ŽŽIIVVOOTTAA UU NNEEBBUU ((11550088.. –– 22000088..))

SKALARADIOKotor

Nezavisni radio, Stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

Blaženi Gracija

65

Časopis bez granica Časopis Hrvatski glasnik, izdavača Hrvatskog građanskog dru-

štva, jedino je glasilo Hrvata Crne Gore. Bavi se temama važnimza život hrvatske zajednice u Crnoj Gori: političkim, gospodar-skim, društvenim, kulturnim, povijesnim... ali je i u stalnoj misi-ji povezivanja dvaju država, Hrvatske i Crne Gore.

Distribuira se na kioscima u Crnoj Gori, a putem pretplate sti-že u Hrvatsku, Europu, Australiju, SAD...

Otvoreni smo za suradnju, sugestije i dobronamjerne primjedbe. Nastojimo da svaki sljedeći broj uradimo bolje i kvalitetnije, sa

raznolikim i zanimljivim sadržajem. Budite i dalje s nama, šaljite Vaše priloge, budite i Vi jedan od

kreatora našeg i Vašeg lista!Pretplatite se!

GLASILO HRVATA CRNE GORE

NARUDŽBENICAOvim neopozivo naručujem primjeraka "Hrvatskog glasnika"

Ime i prezime/naziv tvrtke

Ulica i broj

Grad Poštanski broj Država

Tel/fax

Datum

E-mail

Potpis/pečat

66

PRODAJNA MJESTAHrvatski glasnik možete kupiti ispred katedrale sv. Tripuna, naKamenom kiosku i sljedećim prodajnim mjestima Bega pressa:

Podgorica:Ivana Vujoševića, kućicaMomišićiPC Kruševac- SvijetCentar - maloprodajaNjegoševa ulica - Globus

Bar: Trafika SDKKostrača

Ulcinj: Bulevar- maloprodaja

Budva: Prolaz - maloprodajaSpas - maloprodaja

Tivat: AnjaPantomarketSturiDraganaMaprenat

Cetinje: Pazar, maloprodaja

Kotor: PantomarketRiva kod kamenog kioska

Herceg Novi: Tažeks - BijelaMješovito 33Grbo MNMKnežević CompanyPantomarket CentarKnjižara So

Risan: Centar

Financijska sredstva za pripremu i tiskanje osiguravamo zahvaljujući donatori-ma i sponzorima, među kojima su INA Crna Gora, Ledo Montenegro, Turističkazajednica Grada Zagreba, AdriaMar, Split Ship Management, Podravka, Radio

Kotor, Radio Skala…

Ukoliko ste zainteresirani za suradnju,kontaktirajte nas na tel: +382 304 232, +382 69 700 720,

ili e-mail hgd-kotor@cg.yu

PRETPLATITE SE!Za Crnu Goru:

18 eura18 eura

Za Hrvatsku:

180 kuna

Za inozemstvo:

24 eura

na žiro račun 510-10418-20

Crnogorska komercijalnabanka

na kunski račun23600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica Dubrovnik

Vukovarska 7,20 000 Dubrovnik

na devizni račun HR7723600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica DubrovnikVukovarska 7, 20 000

Dubrovnik

Ovu narudžbenicu i kopiju uplatnice pošaljite na adresu izdavača:Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Zatvoreni bazen Škaljari, 85330 Kotor, Crna Gora

Pretplatiti se možete i u Uredu HGDCG u Kotoru

67