polasci - klub mladih pisaca kud "adem ali†" graanica

Download POLASCI - Klub mladih pisaca KUD "Adem Ali‡" Graanica

Post on 24-Dec-2015

25 views

Category:

Documents

8 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

KUD "Adem Alić" GračanicaVelid B. Borjen, Zemira Bektić, Alma Gegić, Emina Hadžić, Žana Junuzović, Salihana Kovačević

TRANSCRIPT

  • ffiwru*Lryt,.MWffi

    *r l*4Sq#

    Jffq"M&\Es&

    ri#i q"jitui

    &nd* FI+i "vw,id 'k,4J .d-a (Jqld t-#tuenX- \\,

    \d

    '4

    #b*b

    ,Eqhhq\\&1q&E&

    #isU#fl,#I 1S,' 9i

    w@sPqM@

    !,#

    MWSW

    %e%

    q%

  • POLASCI

    Urednik:Velid B. Borjen

    Izdavai:Grin, Gradanica

    Suizdavai:Klub mladih pisaca - KUD ,,AdemAli6"

    Gradanica

    Lektor:Velid B. Borjen

    Recenzent:prof. Mehmed Nurikid

    Naslovna strana:Velid B. Borjen

    Stampa:Grin, Gradanica

    Za itampariju:Sirbegovii Salih, direktor

    Tira2:500 kom.

    PULS

    Velid B. Borjen

    Zovem se Anis i jedva sam prema5io dvadeset5estu. Danemam jednogzamorca. reklo bi se da Zivim sam. Na zi-dovima jo5 imam mamine goblene, i ne kanim ih skidati otu-da sada kada mame vi5e nama tu. Ona Zivi u drugom gradugdje tata ima bolje lijednidke tretmane. Ne posjeiujem ihdesto; izvladim se na posao, faklultetske obaveze, nesta5icunovca, i sitne probleme poput onog da se neie tko imati skr-biti o zamorcu.

    Budista sam, ili bar poku5avam biti. Naveder jedem kikirikina vagone, zato se debljam kao krme. Ali sam u zenu, pa mi.je svejedno. Ujutro pijem kafu, daj, vitaminski napitak, milkshake, i bar sedam decilitara vode, pa pi5am barem svakihdeset minuta. Ali i dalje za izl:udivanle teku6ine iz organizmakrivim samo kofein.U patzama izmedu pi5anja pi5em ne5tokao dnevnik, oko podne to otipkam, po5aljem na adrese Sestprijatelja i prijateljica, i odem se igrati sa Dvopekom. Takozovem svogZamorca, jer ima glavu kao dvopek, ili bar menitako izgleda kada sa Denijem uzmem gljive.

    Nemam suicidalne misli, osim nedjeljom. Ali svako ima sui-cidalne misli nedjeljom, nije li? U liftu ne pozdravljam sus-icde, ne gledam ih, niti odajem paLnju njihovu postojanju.Nosim piljevinu zazamorca iz pet shopa jako desto jer Dvo-pck desto baljezga, valjda jer mnogo gleda TV koji ja nikadarre gasim, pa se svega nagleda i isprepada se.

    \

  • Ne ditam dnevnu Stampu. Jednom mjesedno vodim ljubavsa dvoje svojih prijatelja, Elenom i Dariom, i to mi je vi5enego dovoljno. Nemam apetit u krevetu. Ljubim se samo sajezikom.

    Powemeno pogledam neki od tri filma koja iznova i iznovagledam vei tri godine. Zbognqdraieg,Into the Wld,poZelim oti6i naAljasku i umrijeti na najplemenitiji nadin -mirno i bez pompe i suza, kao dio ciklusa Livotau prirodi.Nakon Sto se film zavrii, janavalim na kikiriki, odustanemod fizidkog odlaska naAljasku, te se zadovoljim ditanjemPriia sa dalekog sjeveraDLeka Londona. Kukavidki izbor,ipak 6u umrijeti od raka debelog crijeva ili 6e me ne5tozgaziti na cesti. Pravo samurajski.

    Nikada nisam studirao. Ali mnogo ditam. ditam samo knjigesa po preko 200 stranica, zato nikada nisam uzeo u ruke Or-velovu Zivotinjsku farmu, Konradovo Srce tame, ili Velikitalas PerI, Bak. Moje pravilo o ,,barem dvije stotine stranicao'nema nikakvo logidko obja5njenje.

    Neke me larjige seksualno uzbuduju, ne svojim sadrZajem,nego postojanjem, nedime Sto isijavaju,moLda i nazivom.Npr. Bonjour Tristesse, ili Paris Was Yesterday. Ne hinjimintelektualnost. Volim rijedi, makar ih desto uopde ne razum-.. x,.ijem. Citam na detiri jezika.

    Govorim samo dva. Preostala dva Zelim da dokaZem dagovorim (valjda sebi), pa mlatim jezikom usplahiranozamuckujudi na svaku tre6u rijed italijanskog i bengalskog.

    Koristim samo najskuplje parfeme, i miri5em wa5ki dobrokada se ujutro istu5iram i vratim nazadu krevet da ljendarim.Dvopek to zna cijeniti.

    Ne volim Europu. Zivio bitr u Indiji, ali nemam volje da se

    selim. Znam t,rih otu-uttaest rijedi za snijeg koje eskimi

    irnaju. Ponavljam ih naveder kada ne mogu zaspati, umijesto

    brojanja ovaca.

    Umrijet iu 29 oktobra2048,od jednog od prethodno pome-nuta dva uzroka. Na sahranu 6e mi do6i sedam osoba izamorac koga 6u u tom trenutku imati. Dvopek 6e tada veibiti decenijama mrtav.

    (Akako se to ,,biva" decenijama mrtav? Umro si ili umrlaprije toliko i toliko decenija, i onda ,,bivaS" decenijama mr'

    tav?)

    Neka pijana budala 6e,lriafuetigrob nekoga svog, da pljure

    na moj, ili se popi5a. Nitko zato nele plakati'

  • PREMA NEBU

    :':' Borjen

    "Jel'idemo? Jel'idemo mallrra?" cvrkutala je poput gladnogpti6a i ne dekaju6i odgovor. Nekoliko puta se jo5 saginjala,kupila brzo kamendiie sa staze, ibacala ih u jezerce pored,da bi na posljetku opet pitala "Jel' idemo?" uzimajudi ma-jkttzaruku. Oti5le su polako niz puteljak i izgubile se izatisovog drve6a naizlazu. JoS sam osjedala da mi noge tonu.Kamendiii pod cipelama djelovali su mi kao Zivi pijesak.Neka teZina kojoj moZda zrram amoLda i ne znam ime.Do3la sam ovdje samo da diSem. Da udahnem zrak, aneonu teZinu, i izdahnem s lako6om, a ne s omdom oko vrata.Danas se jedan dio mog Livota odlomio od mene, kao dioledenjaka, i ja sam kao santa otplutala na valovima nekim

    ::''"'stranama'

    Jutros sam spakovala trinaest kartonskih kutija sa bezbrojsitnica, pozvala kombi taksi, i snosila ih niz stubi5te. Ti sistojao pored prozora i gledao u daljinu ili nigdje dalje odnosa, ne znam. Nisi se micao. Nisam ti ni5ta rekla. Da sampoku5ala sve bi ponovno zavr5ilo suzama. Mi se nikada ni-smo dobacivali grubim rijedima. Na stolu sam ostavila svojkljud -tvog stana, i s trinaestom kutijom na boku iza5la van.

    Nl stubiStu sam srela gospodu Selmu. "A vi se to selite,tlrrso?", pitala me nakon Sto sam pro5la pored nje klimnuv5i

    1,.lavom i procijediv5i na licu mikroskopski glineni osmijeh."Nc, gospodo Selma," rekla sam ne osvrnuv5i se, "jg se se-Iinl."

    Nc znam Sta je jo5 trabunjala iza,na svoje sam rijedi potonu-

    lrr u dubine iz kojih me ni5ta osim suza nije moglo poteg-rruti natrag. Obru5ila sam se na posljednju stepenicu pred

    iAaznim vratima i plakala kao godina. Gospoda Selma stala

    ;c na plodu ispred mene i pogladila me po kosi. "Sre6o, Livotirlc dalje. Mlada si, ta, sve 6e jednom pro6i." Nisam joj ni5taotlgovorila. Ta redenica je uvijek istinita tek po5to sve doistaprode. Onda kada vam ju se kaZe, obidno bi najradije uzeliurmicom i obrisali cijelu vasionu. I zavukli se u posljednju(:nru rupu ne bi li u njoj sagorili.

    Na posljetku me iz svega ttznto zluk sirene. Taksistkinja;c bila nestrpljiva. Sabrala sam se i uz pomod ograde diglana noge. ooDobro sam, dobro sam," ubjedivala sam gospodu

    Sclmu i sebe, valjda. Podigla sam kutiju s poda, potrpala urriu neke dasopise koji su ispali kada sam ju ispustila, i izaSlavirn. Vjetra nizal4eka,ni da5ka. Li56e je sipilo s granal

  • spavam kako ne bih morala razgovarati s taksistkinjom. Danisam, ona bi zapitkivala i kopala sve dok joj ne bih rekladak i koji broj cipela nosim. Vozadi taksija imaju uZasnupotrebu da znajtt stvari koje ih se najmanje tidu. Bilo je lak5eZmiriti...

    Ali, Zmire6i mogla sam jedino misliti na ono Sto sam izgubi-la i ostavila iza sebe. Na kraju sam, valjda, Lmire(,i i zaspala,i probudila se tek po5to se auto zaustavilo na adresi mami-nog stana. Dan je, kao i Zivot, bio tek upolovio...

    *{

  • SAMOCA

    Zemira Bektii

    Nove zrake sunca rasplesale su svoj ples po mom polugolomtijelu i mojim odima onemogu6avaju da se pravilno otvore.JoS jedno jutro koje sam dodekala sama na svojoj lijevoj strani postelje.Ti5ina. Nema nikoga.Samo ponekad mogu da osjetim kako se ti5ina uvladi usvaku poru moga tijela i stvara nemod u meni.lje5im se datu vrstu nemodi osjedaju svi, pa moram i ja odbolovati, rekohprodi ie ve6 slede6i trenutak, pa se ne6u ni sjeiati.Svaki slededi trenutak d.uLe trqe i ja ne uspijevam podnijetito upijajudi ti5inu kao dio sebe, nego je posmatram kao diomene koji mora nestati.Obladim svoju kariranu ko5ulju, uzimam svoju dnevnu dozuBukowskog i pu5tam da mi vjetar plave uvojke mrsi.Ve6 dugo Zivim sama, od majke sam se odselila onog trenut-ka kada smo u ti5ini pile kafu,shvatile smo da nemamo jednadrugoj Sta redi, i ja sam spakovala stvari i otiSla.Rekla sam da 6u se javiti ali nikad nisam.eujemo se samo tokom na5ih praznika da si destitamo Ba-jram ili me nekad nazo.ve damikaZ,e kako godine lete, i dase sjetila da njena kierka sada puni osamnaestu, pita mekako sam i Sta je novo u mom Zivotu.Ja se nekom mukom skulpdim u fotelji, kai,em da sam do-bro i da nema ni5ta novo. Sta bih joj mogla reii, kako njenak6erka svaki puta dode u stan i osamljuje se s knjigama?

    10 11

    I I i kako ona ne zna kako je kada stegne zima pa udem uslun i sve Sto unesem su mno5tvo pahulja koje se istope natrcpuSama prije nego stignem u6i, i kako je te5ko svaki putapraviti kafu sebi i nikome viSe.I )a li zna5 majko kako je probuditi se samjer ja odavno nepruvjeravam mobitel, on svako jutro Suti. Noiu ga gasim,igram se zami5ljaju6i kako postoje osobe koje me trebaju ilirr.jc ie me zvati da zatraZe savjet moj, ili moLda me nazoveon, kome nemam snage redi kako mi fali, i kako se kajemzbog svega Sto sam rekla.Zrra5,majko na rastanku mi je rekao: Neka ti bude, luda sinrala znai to.No, umjesto toga jakai,em tebi; sve je u redu majko, nema3potrebe da se brine5.

    l)irnas je novi dan, a sino6 je bila teSka no6.ictkaju6i se ulicama razmi5ljam kako volim ovaj vjetar kojirni kosu mrsi i nanosi mi na lice, ali sve misli odbacim odscbe i sigurnim korakom ulazim u prostoriju s mje5avinomraznih mirisa.

    .lcste li sigurni ? - upita5e me.

    .lcsam, udinite kako sam vam rekla.

    I)o mene dopire blagi zr,.uk i osje6am nediju ruku u svojojl

  • Po nekoj navici odlazim u stan u kojem me ne deka niko,osim par stranica nedow5ene knjige obgrljene tiSinom.I moje tek obrijane glave.

    Sve to samo da pobjegnem od osjeiaja samode koje me pratiovih dana.

    zA IEDNO SJECANIE DUSUPRODAJEM

    Zemira Bektit

    I I rroci poput ove, jaLelim da prenesem napraznu hartijulctlnu najljep5u spoznaju koja dini moj Zivot ljep5im..lt'tlrru spoznaju koja je doSla kao nenajavljeni gost

View more >