ffiwru*Lryt,.MWffi

*r l*4Sq#

Jffq"M&\Es&

ri#i q"jitui

&nd* FI+i "vw,id 'k,4J .d-a (Jqld t-#tuenX- \\,

\d

'4

#b*b

,Eqhhq\\&1q&E&

#isU#fl,#I 1S,' 9i

w@sPqM@

!,#

MWSW

%e%

q%

POLASCI

Urednik:Velid B. Borjen

Izdavai:Grin, Gradanica

Suizdavai:Klub mladih pisaca - KUD ,,AdemAli6"

Gradanica

Lektor:Velid B. Borjen

Recenzent:prof. Mehmed Nurikid

Naslovna strana:Velid B. Borjen

Stampa:Grin, Gradanica

Za itampariju:Sirbegovii Salih, direktor

Tira2:500 kom.

PULS

Velid B. Borjen

Zovem se Anis i jedva sam prema5io dvadeset5estu. Danemam jednogzamorca. reklo bi se da Zivim sam. Na zi-dovima jo5 imam mamine goblene, i ne kanim ih skidati otu-da sada kada mame vi5e nama tu. Ona Zivi u drugom gradugdje tata ima bolje lijednidke tretmane. Ne posjeiujem ihdesto; izvladim se na posao, faklultetske obaveze, nesta5icunovca, i sitne probleme poput onog da se neie tko imati skr-biti o zamorcu.

Budista sam, ili bar poku5avam biti. Naveder jedem kikirikina vagone, zato se debljam kao krme. Ali sam u zenu, pa mi.je svejedno. Ujutro pijem kafu, daj, vitaminski napitak, milkshake, i bar sedam decilitara vode, pa pi5am barem svakihdeset minuta. Ali i dalje za izl:udivanle teku6ine iz organizmakrivim samo kofein.U patzama izmedu pi5anja pi5em ne5tokao dnevnik, oko podne to otipkam, po5aljem na adrese Sestprijatelja i prijateljica, i odem se igrati sa Dvopekom. Takozovem svogZamorca, jer ima glavu kao dvopek, ili bar menitako izgleda kada sa Denijem uzmem gljive.

Nemam suicidalne misli, osim nedjeljom. Ali svako ima sui-cidalne misli nedjeljom, nije li? U liftu ne pozdravljam sus-

icde, ne gledam ih, niti odajem paLnju njihovu postojanju.Nosim piljevinu zazamorca iz pet shopa jako desto jer Dvo-pck desto baljezga, valjda jer mnogo gleda TV koji ja nikadarre gasim, pa se svega nagleda i isprepada se.

\

Ne ditam dnevnu Stampu. Jednom mjesedno vodim ljubavsa dvoje svojih prijatelja, Elenom i Dariom, i to mi je vi5enego dovoljno. Nemam apetit u krevetu. Ljubim se samo sajezikom.

Powemeno pogledam neki od tri filma koja iznova i iznovagledam vei tri godine. Zbognqdraieg,Into the Wld,poZelim oti6i naAljasku i umrijeti na najplemenitiji nadin -mirno i bez pompe i suza, kao dio ciklusa Livotau prirodi.Nakon Sto se film zavrii, janavalim na kikiriki, odustanemod fizidkog odlaska naAljasku, te se zadovoljim ditanjemPriia sa dalekog sjeveraDLeka Londona. Kukavidki izbor,ipak 6u umrijeti od raka debelog crijeva ili 6e me ne5tozgaziti na cesti. Pravo samurajski.

Nikada nisam studirao. Ali mnogo ditam. ditam samo knjigesa po preko 200 stranica, zato nikada nisam uzeo u ruke Or-velovu Zivotinjsku farmu, Konradovo Srce tame, ili Velikitalas PerI, Bak. Moje pravilo o ,,barem dvije stotine stranicao'nema nikakvo logidko obja5njenje.

Neke me larjige seksualno uzbuduju, ne svojim sadrZajem,nego postojanjem, nedime Sto isijavaju,moLda i nazivom.Npr. Bonjour Tristesse, ili Paris Was Yesterday. Ne hinjimintelektualnost. Volim rijedi, makar ih desto uopde ne razum-.. x,.ijem. Citam na detiri jezika.

Govorim samo dva. Preostala dva Zelim da dokaZem dagovorim (valjda sebi), pa mlatim jezikom usplahiranozamuckujudi na svaku tre6u rijed italijanskog i bengalskog.

Koristim samo najskuplje parfeme, i miri5em wa5ki dobrokada se ujutro istu5iram i vratim nazadu krevet da ljendarim.Dvopek to zna cijeniti.

Ne volim Europu. Zivio bitr u Indiji, ali nemam volje da se

selim. Znam t,rih otu-uttaest rijedi za snijeg koje eskimi

irnaju. Ponavljam ih naveder kada ne mogu zaspati, umijesto

brojanja ovaca.

Umrijet iu 29 oktobra2048,od jednog od prethodno pome-

nuta dva uzroka. Na sahranu 6e mi do6i sedam osoba izamorac koga 6u u tom trenutku imati. Dvopek 6e tada veibiti decenijama mrtav.

(Akako se to ,,biva" decenijama mrtav? Umro si ili umrla

prije toliko i toliko decenija, i onda ,,bivaS" decenijama mr'

tav?)

Neka pijana budala 6e,lriafuetigrob nekoga svog, da pljure

na moj, ili se popi5a. Nitko zato nele plakati'

PREMA NEBU

:':' Borjen

"Jel'idemo? Jel'idemo mallrra?" cvrkutala je poput gladnogpti6a i ne dekaju6i odgovor. Nekoliko puta se jo5 saginjala,kupila brzo kamendiie sa staze, ibacala ih u jezerce pored,da bi na posljetku opet pitala "Jel' idemo?" uzimajudi ma-jkttzaruku. Oti5le su polako niz puteljak i izgubile se izatisovog drve6a naizlazu. JoS sam osjedala da mi noge tonu.Kamendiii pod cipelama djelovali su mi kao Zivi pijesak.Neka teZina kojoj moZda zrram amoLda i ne znam ime.Do3la sam ovdje samo da diSem. Da udahnem zrak, aneonu teZinu, i izdahnem s lako6om, a ne s omdom oko vrata.Danas se jedan dio mog Livota odlomio od mene, kao dioledenjaka, i ja sam kao santa otplutala na valovima nekim

::''"'stranama'

Jutros sam spakovala trinaest kartonskih kutija sa bezbrojsitnica, pozvala kombi taksi, i snosila ih niz stubi5te. Ti si

stojao pored prozora i gledao u daljinu ili nigdje dalje odnosa, ne znam. Nisi se micao. Nisam ti ni5ta rekla. Da sampoku5ala sve bi ponovno zavr5ilo suzama. Mi se nikada ni-smo dobacivali grubim rijedima. Na stolu sam ostavila svojkljud -tvog stana, i s trinaestom kutijom na boku iza5la van.

Nl stubiStu sam srela gospodu Selmu. "A vi se to selite,

tlrrso?", pitala me nakon Sto sam pro5la pored nje klimnuv5i

1,.lavom i procijediv5i na licu mikroskopski glineni osmijeh."Nc, gospodo Selma," rekla sam ne osvrnuv5i se, "jg se se-

Iinl."

Nc znam Sta je jo5 trabunjala iza,na svoje sam rijedi potonu-

lrr u dubine iz kojih me ni5ta osim suza nije moglo poteg-

rruti natrag. Obru5ila sam se na posljednju stepenicu pred

iAaznim vratima i plakala kao godina. Gospoda Selma stala

;c na plodu ispred mene i pogladila me po kosi. "Sre6o, Livotirlc dalje. Mlada si, ta, sve 6e jednom pro6i." Nisam joj ni5ta

otlgovorila. Ta redenica je uvijek istinita tek po5to sve doista

prode. Onda kada vam ju se kaZe, obidno bi najradije uzeli

urmicom i obrisali cijelu vasionu. I zavukli se u posljednju(:nru rupu ne bi li u njoj sagorili.

Na posljetku me iz svega ttznto zluk sirene. Taksistkinja

;c bila nestrpljiva. Sabrala sam se i uz pomod ograde digla

na noge. ooDobro sam, dobro sam," ubjedivala sam gospodu

Sclmu i sebe, valjda. Podigla sam kutiju s poda, potrpala u

rriu neke dasopise koji su ispali kada sam ju ispustila, i izaSla

virn. Vjetra nizal4eka,ni da5ka. Li56e je sipilo s grana

l<ao snijeg, kao da se negdje Zurilo. Stavila sam i posljed-

rr ju kutiju u prtljaZnik i sjela naprijed. U retrovizoru sam

glcdala ulicu koja je ostala izamene, i njega na prozoru,

rrcpomidnog... Na tren mi se udinilo kako se naginje kroz

l)rozor i podiZe dlan prema meni, no to sam vjerovatno, po

olridaju, izmaltala.

Vrzile smo se dugo, mamin stan u koji sam planirala odvu6i

svc stvari bio je udaljen nekih Sezdeset kilometara, u man-

icrn gradu na sjeveru. Cijelim putem sam se pravila da

spavam kako ne bih morala razgovarati s taksistkinjom. Danisam, ona bi zapitkivala i kopala sve dok joj ne bih rekladak i koji broj cipela nosim. Vozadi taksija imaju uZasnupotrebu da znajtt stvari koje ih se najmanje tidu. Bilo je lak5eZmiriti...

Ali, Zmire6i mogla sam jedino misliti na ono Sto sam izgubi-la i ostavila iza sebe. Na kraju sam, valjda, Lmire(,i i zaspala,i probudila se tek po5to se auto zaustavilo na adresi mami-nog stana. Dan je, kao i Zivot, bio tek upolovio...

*{<*

Nisam li danas, sedamnaest godina poslije, dok joS pijemkafu iz iste Solje, jedne od one dvije koje smo zajedno kupilina buvljaku u Pragu, nisam li donekle odrLala tebe u misli-ma? O tebi vi5e ne znam nilta. Zapravo, jedini Sonji koga jaznam joS uvijek stoji na prozoru, tu je zavr5io. Sve Sto jeste,

bio je prije te slike na prozoru; sve Sto je moLda postao, odmene je ostalo skriveno. Ja sam postala mnogo drugih osoba;iz dana u dan, iz godine u godinu, mijenjala sam se gonjenavrerlenom kao Sto ki5ajednom ponovno sakupljena na nebunakon pada biva tjerana vjetrom i lije po nekim drugimmjestima.

Tog dana sam otiSla i nikada nisam prestala da bjeZim. Mno-go de56e nego bih Lellelapriznati maStam o tebi, promi5ljamo nekim neiZivljenim Zivotima, i snovima polu-odsanjanim,prekinutim mladostima, rastancima bezpozdrava. Tako si minezaustavljivo procurio izmedu prstiju, nisam se ni stigladozvati, a ve6 si bio stran i polajeseni daleko. Oti5avSi, zna-la sam da ti nikada ne6e5 pogledatiunazad dovoljno dugo date povude ielja da me potraZi5, da se samo upita5 zar je sve

hiltr Lako sitno da je moralo zavr5iti. Nisi me, dakle, traLio.I rrrcni je ponos bio ve6i od srca, pa nisam ni ja tebe. Zabo-rlvili smo se, eto, isku5avaju6i granice daljine. U tome smoizgubili samo mi, jer vrijeme je uvijek jedini pobjednik.

l lio zna pije5 li jo5 kafu iz svoje Solje, kao onda, okruZenrrcl<im drugim ljudima koji su ti sada porodica, kao menirrrtr-ji. Sve sam snove, osim tebe, pretvorila u zbilju. Da me

srrcla vidiS, ponosio bi se mnome. Pitam se, da li ti jo5 sanjaS

istc rnladaladke snove? Da li si ih ostvario, i postao netkotlrugi zbog toga, ili si ih nakon te jeseni odbacio pod tepih,pa postao netko tredi? Tko si ti Sonji?

Misli5 li da je dovoljan spomenik na5oj zaboravljenojliubavi to Sto nekoliko puta u godini odem u park da di5emrur onoj istoj klupi na kojoj sam disala onaj dan, prije sedam-rrircst godina, kada sam ostavila stvari u maminom stanu ipoZeljela pobjeii od svega, prosto disati, disati, disati? Radi5li ti rnoZda isto, sjedeii u nekom parku ili stoje6i poredprozora? Jesmo li se doista zaboravili isku5avajudi granicetllljine?

SAMOCA

Zemira Bektii

Nove zrake sunca rasplesale su svoj ples po mom polugolomtijelu i mojim odima onemogu6avaju da se pravilno otvore.JoS jedno jutro koje sam dodekala sama na svojoj lijevoj strani postelje.Ti5ina. Nema nikoga.Samo ponekad mogu da osjetim kako se ti5ina uvladi usvaku poru moga tijela i stvara nemod u meni.lje5im se datu vrstu nemodi osjedaju svi, pa moram i ja odbolovati, rekohprodi ie ve6 slede6i trenutak, pa se ne6u ni sjeiati.Svaki slededi trenutak d.uLe trqe i ja ne uspijevam podnijetito upijajudi ti5inu kao dio sebe, nego je posmatram kao diomene koji mora nestati.Obladim svoju kariranu ko5ulju, uzimam svoju dnevnu dozuBukowskog i pu5tam da mi vjetar plave uvojke mrsi.Ve6 dugo Zivim sama, od majke sam se odselila onog trenut-ka kada smo u ti5ini pile kafu,shvatile smo da nemamo jednadrugoj Sta redi, i ja sam spakovala stvari i otiSla.Rekla sam da 6u se javiti ali nikad nisam.eujemo se samo tokom na5ih praznika da si destitamo Ba-jram ili me nekad nazo.ve damikaZ,e kako godine lete, i dase sjetila da njena kierka sada puni osamnaestu, pita mekako sam i Sta je novo u mom Zivotu.Ja se nekom mukom skulpdim u fotelji, kai,em da sam do-bro i da nema ni5ta novo. Sta bih joj mogla reii, kako njenak6erka svaki puta dode u stan i osamljuje se s knjigama?

10 11

I I i kako ona ne zna kako je kada stegne zima pa udem uslun i sve Sto unesem su mno5tvo pahulja koje se istope natrcpuSama prije nego stignem u6i, i kako je te5ko svaki putapraviti kafu sebi i nikome viSe.

I )a li zna5 majko kako je probuditi se samjer ja odavno nepruvjeravam mobitel, on svako jutro Suti. Noiu ga gasim,igram se zami5ljaju6i kako postoje osobe koje me trebaju ilirr.jc ie me zvati da zatraZe savjet moj, ili moLda me nazoveon, kome nemam snage redi kako mi fali, i kako se kajemzbog svega Sto sam rekla.Zrra5,majko na rastanku mi je rekao: Neka ti bude, luda sinrala znai to.No, umjesto toga jakai,em tebi; sve je u redu majko, nema3potrebe da se brine5.

l)irnas je novi dan, a sino6 je bila teSka no6.ictkaju6i se ulicama razmi5ljam kako volim ovaj vjetar kojirni kosu mrsi i nanosi mi na lice, ali sve misli odbacim odscbe i sigurnim korakom ulazim u prostoriju s mje5avinomraznih mirisa.

.lcste li sigurni ? - upita5e me.

.lcsam, udinite kako sam vam rekla.

I)o mene dopire blagi zr,.uk i osje6am nediju ruku u svojojl<osi.( iotovo je.Sacla,sve Sto mogu da vidim jesu moji plavi uvojci na podu.Vratiam se kuii potpuno u novom obliku s nadom da 6e tobar ne5to promjeniti u mom Zivotu.'lirmnocme naodale na mojim odima Stite me od radoznalihpogleda.

Po nekoj navici odlazim u stan u kojem me ne deka niko,osim par stranica nedow5ene knjige obgrljene tiSinom.I moje tek obrijane glave.

Sve to samo da pobjegnem od osjeiaja samode koje me pratiovih dana.

zA IEDNO SJECANIE DUSUPRODAJEM

Zemira Bektit

I I rroci poput ove, jaLelim da prenesem napraznu hartijulctlnu najljep5u spoznaju koja dini moj Zivot ljep5im..lt'tlrru spoznaju koja je doSla kao nenajavljeni gost sudbine ir;rrrno bacila svoje kofere na peron koji je dodekivao svakogprrrlaznika koji je trebao imati i najmanje veze sa mnom.( )va sobica, i moja detiri zida su mi svjedoci da nema sret-rrijc osobe od mene, i slu5am pride da sretni ne mogu pisati, irlrr oni samo piSu kratko ali ja sam vederas najsretnija osobanrr planeti i ispisat 6u hiljadu redaka koje iu ditati svaki putLrrcl osjetim i najmanji tradak crne boje nad svojom sud-lrirrom.

Srrrlbina je rijed koju svi izgovaramo kada Zelimo prona6irrzlok na5e nesreie koja stalno prati na5e korake, ali da lijeIo ztrista sudbina ili smo to mi ?

I )rrgo vremena nisam osjetila istinsku sreiu, onako da mitilclo zadrhti i da mi se mi5i6i kode od osmijeha.Za nrene je vrijeme ogranidavalo smisao, postojanje i svakuspoznaju.Svaki puta kada doZivim trenutke sreie sjetim se

tla vrijeme drZi konce u rukama i poigrava se sa duZinomlraianja.

t2 l3

Vrijeme je u isto vrijeme najvede zlo i dobro.U njega se uzdamo kada Zelimo zaboraviti, pu5tamo da se

igra koncima na5e du5e priZeljkivaju6i jedan dugi zaborav,

a proklinjemo ga kada zarlr,etne svaki trag sje6anju koje smojo5 uvijek Zeljeli imati.Ja sada znamdanosim samojedno sje6anje u sebi, sje6anje

na nekog svog. I to sje6anje ne moZe izblijediti, ni najveiavatra ne mole ga zapaliti, ni najveia ki5a saprati, niko i ni5ta

ne rnoZe uticati najedno sje6anje ujednoj no6i, i no6i posle

nje, ijutra posle nje. I svakog slededeg trenutka.

Poku5avaju6i vam objasniti dar sreie pronalazim da mojerijedi nemaju odjek u va5im odima, nego vas dodatno zbun-juju govore6i o spoznaji koju vi ne razumijete.Istina je, da kada dovjek ima jedan mradan period u svom

Livotu, on se kida i lomi i hvata se zanajtaryu slamku, zana-jmanji grumen stijene samo da bi opstao. Bori se da preZivi.Sve svoje nade polaZe u odima drugih ljudi, bore6i se da

ih shvate i razumiju i:uzdaj:u se u njihor,u koju toplu rijed,ili tap5anje po ramenu, bilo koji ljudski din je dovoljan da

dovjek s velikom tugom opstane.

Ja nisam u sebi nosila ogroman teret tuge koji ljudi mogu

nositi, ja sebi uvijek natovarim na leda dovoljno tuge kolikomi treba da bih zaboravilana sredu, dovoljno tuge da bih se

osvrnula oko sebe.

Plaiim se Sta 6u vidjeti.Ljudi su povr5ina zemlje i nikada nisu zavirili pod korui poku5ali prouditi od dega su gradeni i za5to smo ovakvikakvi jesmo.

U jednom danu, na jedan datum na koji se ti nisi osvrtao ra-

nije sretnes negdje nekoga ko 6e ti Zivot promjeniti.

t4 15

I ,rrtlir to pamti3 prijatelju, pamti5 taj datum kao oZivljenje.I r;r':rl<i slcde6i zapamtiS i prernotaS uspomene koje oZive na',p()nrcn irnena, datuma, ulice, i jednog sje6anja.

N;r ;ctlan datum koji je bio obidan i ni po demu nijer,r1,,ov jc(tava svoju znadajnost, te mu ja zato nisam pridavala

lr,rzrr jrr, a postao je datum kojeg 6u vjedno biljeZiti.l,'r tlrr njega nema, moje odi nikada ne bi spoznale tude,

rn,,;rr istina bi i dalje bila tmurna i popljuvana rosom koju,lrrrli narretnu, i moja du5a bi postajala starija a ostala bir';l;r. ogollela u kojoj je vladala pustinja.

/,rrstrr. kada stvori5 jedan lik i sklopi5 jedno sjecanje kojerrrl':rtlrr ne6e5 prodati nijendom zabotavu, ne6e5 ga dati ni

lrroljccu koje te svaki puta opije svojom ljepotom, i zato

1,'rlrro s.jc6anje 6u ogoliti svoju du5u joS vi5e ako treba, grabit, rr sc i z,anajtanje slamke izatajmanle grumene stijena, ali

;,:r ncctt dati.( )(l log jednog sje6anja iu Zivjeti i umrijeti ako treba.

t )rrog trcnutka kada ti jedan dovjek unese ogromnu radost

rr zrvrrt, ti ga veZe5 zasrce) on je ve6 postao stanovnik tebe

.,,rrobl.jcn u lavirintu u kome se igramo osje6ajima.I :;r,rrlii puta kada bude red da tugu pustim malo van i da ona

,\'('no6i dodeka samnom jutro, japrizovem sje6anje na jed-

rr,r1, i:ovjcka koji je svojim postojanjem uljep5ao moj Zivot.

Nt'. rri.ic ga uljep5ao, on je sagradio moj Zivot, sagradio jerrr,,;rr src6u kao kamenu kulu, stvaraju6i najve6e prepreke da

!ul\() nc prodre tamo gdje najvi5e boli i tako me lako za3titio,,r I svcgir. Svojim postojanjem gradio je zid koji niko nikadarr,'.'rr rrro<ii sruSiti i do6i do mene, ali postoji ne5to Sto nije;rr:ro. i ni u jcndom trenutku se nije mogao sjetiti.,/rrlrorirvljar da meni nisu potrebne nikakve kule u du5i, nitil';rrnt'rri zidovi da bi osietila mir u sebi, svaki put kada on

korada pored mene i svaki puta kada osjetim njegovo prisus-

tvo osjedam jadinu sebe. Ne moZe mi niko niSta, ja imammo6 sve dok imam njega.Niko nije mogao donijeti ve6u radost, ni ve6u sre6u, iniko nikada ne6e moii. I ako bude postojala i najmanjamogu6nost da neko bude pribliZno tome, ja mu ne6u dopusti-ti. Nikome i nidemu neiu dopustiti da budu ni blizu njego-vom mjestu u mom srcu. Makar svoju du3u morala zalvorilii pretvoriti u ogromnu pustinju u kojoj ie biti samo pusto5,

magla, i tup zr,uk, i makar svoje srce osudila na suze koje 6u

vjedno prizivati svaki put kad se sjetim toga, ne6u dopustiti.Nikada ti niko neie biti ni blizu.

I sve se bliZim kraju a ne poznajem kakav bi to kraj mogaobiti, osim jedne istine koju smatram svojom, i dugo sjedimu kutku osje6ajuii joS uvijek prisustvo dovjeka kojeg nikadane6u pustiti da ode, makar ga saduvala samo u sjeianju ko-jeg iu svaki put objnavljati kada budem Leljela. Izvadit ct ga

iz snova i ma5te i prenijeti tu kraj mene.

Sjedit ie i pridati sa mnom do zore, a ja 6l dugo upijati nje-gov lik sa Zeljom da nikada ne isdezne iz mene, ali zaboravl-jam ija neke stvari.ZaboravTlam da mogu godine pro6i ali ne6u klonuti, i sva

druga sjedanja 6u pustiti da izblijede, ili 6u ih svojevoljnoobrisati da saduvam ovo jedno jedino koje Zelim da me pratiu Zivotu.

I pratit 6e vjeruj, jer gdje god da krenem osjetim prisustvodovjeka koji mi je podario najve6u sre6u.

t6

RAZGOVORI

Alma Gegi6

t )'r;r'till .je kako polako izlazi iz neke dubine, na laganu1,r,11!i1111, i kako je obuzima kao sre6a djecu. DuSu je ve6rrlrr:rlilo, Sdepa joj i ruke, prikrade se i u5ima, pa odima.z'.rrlrrjrr tlstavi usta. Ona pode pomaknuti usne, no one vedI'r';r' oliunrenjene. Pomisli, predat iu se... Neka me uzme!lur;;sf'1; nc5to Zeli od mene. Samo, ne zna da ona to nema.I ).r zrrvtrdc ruku u dubinu njenih praznina i da uhvati sja-lrrrr lo;rlicu nidega znalobi daje vrijeme daje napusti. Ali,,n. lrirTi, luta kroz nju kao vjetar gonjen ljutitim uzvicima

',nrlr l'.()r'c, jer oni ipak znaju, oni vide. Drhti joj cijelo tijelo,,r)\ (,r'i rrc, ne! Ali ono to ne duje, ono i dalje traZi. I tu odip,rrlo:;c. l'ogleda5e u stranu, i stado5e, pode5e gledati kroz,,' :r; rrurgidni svijet.

l l, k;rrl rrri se dini da se i same bore, a nekad da ie zauvijek1'l, rlrrli rr stralnu. Znai,po stranama se krije lijek, da, nekadrr.r lrlcvrr.i. nekad na desnoj. Ali, samo na distim lijevim i, r,lln tlcsnint stranama.IJ,r',rrriilr sc, pogleda u stranu i rede: "Jednom sam ga na5la.I I r, r jt' rncktrn i voden. Mogao je stati bilo gdje, ali ja ga,r.rr i rr tlZcp. Trebala sam znati da 6e ispasti. Nisam pazila. Arr,,/(lir.ic iscLrrio. Vidi5, nikad nisam pitala da li je potro5an."I ,.rltt' ic nisarn ni5ta pitala, niti ona kada prida. Sve Sto./n;rrr() o rrristcrioznom objektu je da je bio mekan i voden. I,l;rrrr:; g,rr traZi, vidim joj pogled kako luta, ruke kako prebiru,l,r ,/( ). l)r ril)oro. lma dana kadakaLe da ga vidi, ali ono ne

t7

smUe preko kapije. Gledam u kapiju, nije velika, ali njoj se

dini da raste. Kada poku5am da je ne5to pitam, rijedi krenuka njoj, ponesu sve kofere i torbe, ali onda samo sjednu krajnje, nasmije5e se, pa i one podnu gledati u stranu.

Neki dan sam je traLlla, ali reko3e mi da je iza(la. iesto se

zbog toga naljutim na nju. Pa zna da se ne prave otisci naneprijateljskoj zemlji. Pripremim govor svaki put, sa svimrazlozima zaiprotiv i dekam je da docle...ali ni5ta ne kaZ,em.

Ona ude i napokon gleda u mene, i prida, pogled ni jednomne odluta na stranu. Pu5tam je, nadajudi se da je ovaj putzatvorila dZepove, dajoj ne pobjegne.U ovim trenutcima mi se dini da je ozdravila. Ali svaki putvatra u odima joj sve brZe izgori. DLaba Sto ja ne dam dase ugasi, bacam na oganj gomilu papira, gdje sam zamotalasje6anja, ma sve ih bacim. Ali ne gore, samo pepeo ostaje.Uhvatim je zaruktt, ne odustajem, molim je da ostane.KaZem joj da 6emo zatvoriti odi, zajedno,ina(,i ga opet,i mekanog i vodenog. Da 6emo pretraLiti i lijeru i desnustranu. Ona me pogleda sva radosna, vidim da je malo bolje,dak se i smije, ipruLi mi ruku.

Ja je porudem da krenemo, sretna jer ima nade da 6e ozdrav-iti, bitno je samo da L,eli. DrZim joj ruku i pridam kako iemozajedno uspjeti, pridam joj o svjetovima koje sam vidjela,ljudima koje sam upoznala. Ispridam joj sve planove, a onasija i sija, vatra u odima gori. Molim je da ostane, pladem, aliona samo prode kroz moje tijelo kao vjetar gonjen ljutitimuzvicima onih gore.

Oti5la je, znam... a vidim je sa strane... a oti5la je, znam.

18 79

IGRACKE

Alma Gegi6

l.r, rro pli.jc dvije godine, koje su prolle kao dva dana, mi,r r ro slo jalc tu i dekale. I tako smo dekale jedno ljeto, jednu.'!urr r .. vi5e ne dekamo. Mislim da smo otkrile Sta se desil,.rrLr Tivol stane. Srce i dalje se druZi sa drugim organima,rlr rurs zirboravlja. Stao je Livot,mada da li je uop5te ikadar l\ r('nuo. Nekada pomislim da je Zivot stao onog prolje6a,r,r ()nonl prozoru, kada smo mislile da smo shvatile sve. I.r,' ;t' bilo tako lako i savr5eno. Barem u na5em svijetu. Urrplrovonr svijetu nikada nismo ni boravile, nikada nas nisurrr p,rzvali. SmijeSno je kako vi5e nisam ni sigurna ko su ti,r ;t'tovi bili, kako se vi5e ne sjeiam no6i u Macan Mariii,nil ,,lrrr'ii'r u njenoj torbi, ni one dvije skrivene cigare u dZepu.[.lr :; jc('rrnr se da smo se sastajali svake noii u osam, ne.t( ( ;un sc ni 5i5mi5a kojih se nismo bojali, ne sjedam se vi5e

,'r rrlr sr.sl prijatelja.

\ lr :rt' zrrto svaki dan sjetim da obidem park i nai stari kafi6.I ;,r r orrl sc svaki put sjetimo da nas nikad viSe ne spomen-, rrr, r N ii[il viSe nije ni ostalo, ona svjetiljka koja je tako,l,rlt'ko lxrcala svoje zrake i koju smo obje krile tu iza na5eg.',nul('lrir. prosula se i fali mi. Nekada je pitam daliLalii1,..r;t' lr sc, i da li bi ponovo. Obje Sutimo, pa onda tvrdimo da',( rra L:lt viic i ne sje6amo. Da se ne sjeiamo televizora kojil, r;rrlio i rri.jo radio, kafe u jedanaest ujutro i Dnevnog Avazarr,r.p;rr'lic okrcnutog i tako ditanog ba5 sve detiri godine. Da,',t\;un() sc rrikad nideg vi5e i ne sjetimo. Ato Sto izmraka

ponekad izade stari drug pa nam ne da otiii, pa i to Sto namsvaki put ne5to uzme, kao za put, nekad osmijeh, nekadsre6u, nekad du5u, moZda se i to jednom ne6emo sje6ati.Da, pro5lo je dvije godine, i one dvije, i one dvije prije njihse stvarno ne sje6am. Znam da se ni ona ne sje6a.

Ne sjedam se jer nije uredu da se sje6am. Ako se sjetimshvatit 6e da nisam ozdravila, ako se sjetim...sjetit iu se daznam da su se zrnca na5ih Zivota rasula po mome grlu, i tumi stoje i grebu me.I ona dva plana su nestala, i ja ne znam gdje je ona, a ni onihSest ljudi.

I da fali mi ono ljeto, ali ne dovoljno da ikad vi5e i sekundupoZelim nazad. Znam, ne poZelim ni osmijeh, ni sre6u, niljubav, ba5 zato smo ih olako i dale.

Sve Sto sada Zelim je...niSta.

Nedu ona sre6na lica jer ona su me i rasplakala, ne6u onesavr5ene noii dok se onaj diko sa dva fakulteta spu5ta nizzgradt kao spajdermen, ne6u labuda u lirnunadi, nedu davije6amo vi5e ko je bio kriv jer ne znamo ko je kriv. Ne6uda napustimo sve, kako srno jednom isplanirale iza oneknjiZare, kada smo na5e more gradile. Hodu da napustimoovo na5e ni5ta i prigrlimo jos ljepSe niSta, jer shvatile smo,znam da jesmo, da tad ni5ta nismo ni imale. Danas, mi toni5ta nemamo. Sutra ne6e biti ni ovog danas. A onda ie bitiniSta, pa ne6e biti niSta.

20 2l

VRTLOG

Demir Grbit

\ r tlr rl rrrrsla je udarom dvije struje razli(,itog smjera i pre-r.r',1;r rr rrrodr)u silu koja svom snagorr povladi Zrtvu na dno.r. r r11,1,.11 razorne mo6i je gotovo nemoguie izadi makako,l.r ',lt :rnirTni iskoro uvijek odnosi ljudske Zivote. Moj Zivot\ , ( l)( rlitl(o odnosi. 1 8 godina sam ve6 u vrtlogu koga nisam,,, l,rlrrro, bacili su me u njega. Osuden sam gledati sve oko,, 1,,'. i liicl-ro i ruZno a ne Zelim gledati. Nisam se Zelio ni

r , ,r l r l r :n n tt) da bi na5ao (pristojno pla6en) posao, oZenio se,

utr( )';r() slrv svoj novac u kucu u kojoj se ne6u osjeiati Ziv, dal,r t,l,'tLro krrko ljudi oko mene umiru i na kraju, nisam Zeliorrr 1,r tl;r ur)rrcln. Moj san nije da sjedim zarobljen izmedur,rrrrrrrlr zitkrva svaki prokleti dan iradim isti posao iznova ir. r, )\'ir " rlir izgubim i ovo malo ljudskosti Sto imamo, prijert ),,) ,il() sc prodam zal00 KM mjesedno, prije nego pos-t.rrrrrrt tohol.

Lr1.,, l,i nrc ljudi samo pogledali kada bi im saop5tio da,,,ll,rzirrr u Kinu, uzgajatiriLunanekom selu, oZeniti net,rl , prurclnu Kineskinju ali koja bi bezuvjetno voljela,r,r1' :rliurclr, a i stranac bi volio nju. Zami5ljam sebe kakorrur('nr otl prckomjerenog uZivanja duhana u maloj kamenojl rr, r rr.z potoli, nakon dobrog dana na poljima. Iako znam da, rr ,,l,orr('rrli, nisam tuZan. Sunce je danas sjalo ljeple negorrr,r,,'. :;iiir i sad i dini mi se da 6emo se zajedno ugasiti. Iznadp,r',lt'l;t' ic rlo.ia Zena. Ne plade ali vidim da je tuZna i da ie

biti slomljenja u trenutku kada posljednj i p:uta zatvorim odi.Ljubi me po delu, po nosu, obrazima i miluje mi kosu svojimsvilenim prstima. Voljela me je trideset godina, od trenutkakada su se na5e odi spojile ujedne i ostale tako sve do sada.Najvi5e sam volio onaj sjaj u njenim odima kada bi joj rekaokako je lijepa dok je zami5ljeno posmatrala hladne pahulje udecembru ili dok je paZljivo rasporedivala moje ko5ulje povelidini. Volio sam i ja nju, koliko se moglo voljeti. I sada,vrtlog koji me povladi ne izgleda tako stra5an niti jak. ViSemu se prepu5tan nego me on zaista povladi. Uz hladan pov-jetarac na Istoku posljednji puta tonem u san.

22

USTROJEVITO BUDENIE

Emina Hadii1

I Jr' rrlof llt. ttciu, ne moram!

I ).r lr tt' slvarno jedan odgovor dovoljan? Iti on samo

l,r, ltt'rrno' obja5njava sva sloZena pitanja? Nismo li svjesni.\

' Il(' snirTnc slabosti, svoje nesigurnosti, slijepe nesigurnosti

I , r;.r lrr nirs mogla dovesti do propasti. Nismo li?I'r, 'r orlirn vrijeme gledajudi ljudi kako pate u svojim ne-,'rrlrrrr nrukama, svojoj propasti inei,alim ni milijarditi dio,,r,rlr, rri tr ito provedenih sati i minuta, ali dujem, dujem nji-ll,

' \ rl lr('l)o(lno5ljilu zyonjay\,zyonjavu koja dopire do kraja

, r r l r r rt'r v rr ih zavrletaka, zvonjar,u koja stvara nova videnj a,,1,' t.rrLr ni u najgorim no6nim morama nevidena.

BOG IEDNAKO COVIEK MrNUS EGO

',tr trrrli srno, za dalji Zivot, nepodno5ljiv svijet. Mi, samo mi.' , t r t,r rlr snro okorjelu opsjednutost za materijalnim Sirenjem,rrr,r1'lorn polisnuli skrivene vrijednosti unutar dovjeka, us-

1';, lr r;nro rr stvaranju Livotaiz epruvete. Stanajzad izgledaI,r,,11'f ifi11 SlVar,Zaf ne?

\ .,n ;t'li'/ .lcsmo li naudili Livjeti, ili smo se stopili sa tra-p r r r, v('(' i ustaljenim govorima punim opravdanja? Stvorili,nr. l1;111111y11iju, ali ne harmoniju ciljanu dobrotom, ve6 onu

harmonij u zar aLentt nelj udskosti, savezno st koj a vezuj e sve

osim pravdu i dobrotu. ZarazlTi smo du5u dobrote.Pro5aralije crnim nitima slutnje, ugu5ili glas nade dopu5taju6i joj da

isdezne i izgovorima punim obedanja, punim precijenjenihrijedi koje bi nam bili dovoljni bez oklijevanja ustupili mjes-to. A ni sami ne znamo za Sta su nam oni dovoljni. Do kad 6e

da traju, da se nagomilavaju i da jo5 brZe i5dezavaju?Valjda shvatimo. I valjda to ,,valjda" ne bude prekasno.Svi izgovori uglavnom stupe na snagu kada ponestane izgo-vora.Jer tada ostvaruju svoj prvobitni cilj. Cilj koji je snaLan.

NajsnaZniji, upravo, jer nema izgovora. Nema rijedi koje biga bespravno gu5ile. Nema wemena za bespotrebne izgo-vore.Preostalo vrijeme je predvideno za cilj koji se slijepoprati.

Ali, postoji trenutak kad se nadete na strani veiine, kad vamneko, puke sludajnosti radi, otvori odi, kada nemate vremenazarazmilljanje. Onda shvatite da vam je jedini izgovor od-luka. Istina, zal<ratakvremenski period done5ena, ali ipakvjera u nju vam sa sigumo5iu daje za prayo da intuicija po-bijedi i bez provjere i bez detaljne analize okrene vas va5empodetnom i krajnjem cilju. Onom va5em jedinom cilju.Uostalom kome treba naglo budenj e, poziv na razmi5ljanje?!Vama samima ili nama svima?! Ho6ete li odluditi da li 6ete

na kraju izadikao gospodar svojih ciljeva ili iete, kao jo5jedan od mnogih u nizu, stati na stranu veiine?! Jer akoispravno odludite postadete ono Sto nijedan izgovor nijemogao da izgovori. Pobjednik.

24 25

U PROLAZU

Zana Junuzovit

I l;r rrrrr rrijc bilo vaZno odakle je, koje, dije ie i hode li biti.ult,t

',.r',\ ru lrio jo tih, pomalo sebidan i nerazumno svoj. Za5to,I rr,l:r, l.olil<o- na takva pitanja niti je znao, niti mogao odgo-\ ot lll

l, '.1,r r 1,11 ic bilo nazivati veselim, a tuZnim joS manje. Jed-r, r'.1:lvll() Slrlff O blagim.

l'.,rrl,r ;t' plolazio pored kude Sv. Mislava, rukom bi svaki

I'rrt l,l;r,,,o plclazio preko svake ruZe koja je bila oslonjenarr.r ,,1,r;rrlu l<rrce . Sje6ao se usput novele o Malom Princu, ali,r ,rl, r ulrogi clan, jer svaki dan je ba5 iz tog raz\ogaprolaziogr.rr'rl lt' lirrcc. Iskreno niSta vi5e na toj ku6i ga nije nig,r rr l:rt rlo. ltila.jc toliko dugo napu5tena, da se njena samo6a,'r lt,r\;rlrl 1ro svakoj napuklini te davno zanernarene fasade.

lr,r Irr;rrnrof:ir.ic ovoliko stra3na-mislio jeu sebi? Je li svakarr,rprr',tt'rrosl ovolikom ruglinom ovjekovjedena? Da li ljudi1,,,'.1;rf u l;rlivi kada ih se napusti, zaboravl? Naizgled bliZi.inr tr,

'('r zivol kao da ih je napustio. Ru5evina koja deka

,\r,l('l)()rirvnrrrr.jc sa zemljom odakle je i podela.

Sve teZi zemlji, sve Sto je postalo i opet 6e, sve u svojojkonadnici zavriava dabi se ponovo rodilo.

Ljudi 6e oduvijek i zauvijek napu5tati jedni druge, ostavljatiiza sebe nepregledna polja tek rodenih snova. A snovi su kaodjeca, rastu i ne pitaju mogu li...I tako 6e ih onda neko konaide usput zgaziti kao da ih nikad nije ni bilo.

A on i dalje prolazi pored napu5tene ku6e, pozdravljajuditoplim dlanovima ruZe i pitaju6i se da li svako od nas imasvoju ruZu, kao Sto je svoju imao Mali Princ, ili na ovojplaneti ljudima se Zivot dogada samo u prolazt...

26 27

GRIJEH NA KISI

Salihana Kovaievi1

l'. r::r 1t' rzglcda i danas odludila da spere na5e grijehe. Plju5tir r r ,rz rriru tonovima. U isto vrijeme jade od najgromoglas-rrr 1r'y, srrri.jcha, i ti5a od najti5e boli. Shvatila je damora bitiul','rulir.l bila je. Prosto je neumorna. Nebo spu5takapi:uzn' '\ r r rlirnl, i one ple5u u novim pokretima buke. Svaka je,,l.ll;r .i\'oiLr bol. Svoj oZiljak. Ponekabi se duZe zadrLala* l .n(' tlrrrgc, i gledala bi te. Polako bi se spu5tala dolje,niztlr,,,/()r. rrli bi te i dalje gledala. Ti bi se sje6ao onih ki5nihrl,rrr:r krrLr bi laganim korakom ljubio svoju voljenu. Nosiot, rr,r rrrlirnra. I duvao je pogledom. Sada ne tako daleko odt rlr r l.rrur. sirrn si i umoran. KiSa pere tvoje grijehe, ali ne takoi l, '\ (,lln() tla se osjeda5 bolje. Nisi dobro. Gore si nego ikad.o,l;.'h triinc u sobi te slama. Nastaje tama. Tama ostaje.I r'.1r.( ir:i riL: prazno. Ptazan si kao list papira obojen crnomrrrt,,nr Strlii. Za dvije sekunde pu5ta5 najti5i krikkoji raz-l,rt.r'.r't'u lebi. Ponovo 5uti5. Jecaj. Psst. euje5 li ? iujeS.I'r rr ,r rir' ponavlja. KiSa je kriva. I dalje osje6a5, grijeh. VudeIr .t' lrrr lio7i. Ti bi ga rado uhvatio zaruke i svezao ga, baciorr,r 1r l,rl;t' ilo nroZc5, zakopao najdublje, ali bi najradije dar,,r n( nrir l)l ga nisi ni stvorio. Ali jesi. Zato ponovo mrzi5l. r'.rr Nt' volii.jc. Ali, dok te je kvasila doZivio si najljep5eIr, nrrtIr' l'i i Orra. Bio si najsretniji...Ponovo se tjeSiS da je!r, \,)lr:i Slrrvl.jai tadku na to. Plade5... Nod pada. P1ade5. Po

'lrrr1,r pul si trrrroran tog dana. KiSa nije prestala. Umire5 na,, l. rrrrrlt' I I tirrr sckundama pro5eta5 po minulim godinama.

Budi5 se. Mislima kucaS od prazan stol. Poku5avaS na6iizlaz i kune5 se sebi do je to posljednji put. Da ne6ei diratiproSlost, da se ne6e3 sjeiati viSe i da nema kajanja. Smirensi . Ali, kapi se ponovo ludiraju i ki5a pravi umebes. Po tre6iput si umoran. Blijed si. Tama pobjeduje, a ti gori5 u pla-menu samo6e. Gleda5 daleko. Duboko udahne5 te5ki ustajalizrak i u njemu jedan tradak parfema, koji se zagubio ondakad si se mirisao za Nju. GuSiS se. Ne moZe5 viSe. Izdahne5.

NIJE DO MENE

Sulihana Kovatevit

I rl,r r ,r\ rrrrr rlil cLr oti6i. Ne,ne obeiavam da iu oti6i, ali ni da, r (,'.l.rlr l)ol<ulat cu oti6i. Ako ne uspijem sama, ti ie5 me,,rli r,rl k:ro i rlo sad. Ali, opet me potjeraj onako kako si merrr r1, l* r;,'r:ro,l<atl si to htio. Pridaj mi sa Sarenim rijedima or, , I r ltul)rvi, sa pogledom upu6enim ka slici,koja se nalazi

n,r . r,lrr,prkrr j rnog desnog uha i osmijehom koji nije nami-t, nrr n nr('nr. 'lir.jo nadin kojim mi najbolje dajei do znanjar l.r rr lr r rr MoZrla cc mi biti te5ko,moZda ne6e. MoZda 6u

l,l,rl .rrr Nltrzrll... Ilcj ! Pa bit 6e mi drago znati da ne Zeli5,l.r rrr, 1rtr1'lijctlii. AIi,ne Zeli5 da me povrijedll,aidem? Zarrr, 1111, ;,rrvrt'rllr'l .la bih htjela da ostanem. Zbunjena sam. Irr r r;r rr'riLt' ulcii koje tako mirno izgovara5 me zbunjuju. A;, lr r,,1,r:n'rro tla odcrn ? Pa,zar jeuredu da me Zeli5, ali ipakr l,r r r,lr'rn 'l '/;tr li ncce nedostajati vlasi trave zalijepljene zar.r,, o./n()l('nc nogc, moje i tvoje, jedne oko drugih? Zar tirl r r l.rlrlr zvrrli naSih kostiju dok se naglo rnotamo jednor rl r ' lru;,,oyr'1 Zrrr rnisliS da ti neie prostrujati poZuda ve-r,rn,r l\ir(l st' s jelii kako su moji prsti6i znalihodati tvojirnI,nl,rl'.r)nr.,,ol'r:-rlulc '? Yraga ti ne6e nedostajati. Ali dobro.

N lr,,.rl,r orlcnl lllrr-cm ne reci da nisi tako htio kad me sel,rrrlr , .,tt'r ;ro. tkrsll ironije. I ja iu se sjedati. Bit ie miL,aor,, nr,.rr() trrrjirli. Lli,zar ide tvoja ofucana i istro5ena faca

..r rrirlrrr rr;t'zrrinr crtalna ?AznaS,ni tvoja koZa izderanaI rrr r rrr,,l. rrrr rroli.lirrril nc smije vi5e prljati moju. To je vjero-r.rtrr. r'n() /l)()1,. tr-:ga mc dcraS. Stidi5 se. Uvijek si radio sve

28 29

Sto je trebalo biti ispravno na pogresan nadin. Uvijek si bio I

tako mradan. Kad protleS pored mene u podne nekog ljetnogldana,pitalabih se je lizapravono6izima. Eto vidiS. Sad selvi5e ne pitam. Samo,da tikailem. Ponekad mite Lao.I sam

I

znal da sam htjela da te obasjam svojim svjetlom, i da sam I

htjela da ti ukrasim vrat svojom rukom. Bez ldegaza.uzvrat. I

Zarijek.Ali,Zeli5 mi bolje, a ti to nisi. Meni jesi bolje, al zal

sebe dobar nisi, i kaZe5: 'Pazafito bih onda tebi bio dobar?' I

Uvijek si najboljim rjesenjem smatrao ono najgore. Sad I

kad si umoran od bjeZanja,red je na mene. Da jabjeZimza I

tebe,zhog sebe. Sjeti se da i kad nisi bio tu da sam te dekala, I

da kad nije bilo nade da 6eS se vratiti ja sam te dekala. U Iprvom redu, na klimavoj stolici toliko neudobnoj da ne6u

{

vise nikada sjesti,nekog dekati, a ne dodekati. Ili dodekati {

samo da bi ga mogla ponovo ispratiti. Jer ti nisi imao hrabrosti ostati. Kukavico. Ja nisam kukavica nikad bila. Kadpaurt za nazad ne vidim. Stoga, ja ne trebam kukavicu poredsebe. Upravu si. Idem.

AU',t'0RI

Sllilrana Kovaievi6

llotlcna sam 3. maja 1994. godine u( irrrcrrnici, gdje i Zivim. ZavrSlla sam os-n()vnu rnuzidku Skolu. Trenutno pohadam,I rlzrcd Gimnazije,,Dr.Mustafal.,rrnnrlie'"'. Bavirn se pisanjem, te sam

i'lrrrr I(luba mladih pisaca - KUD,,AdemAlia.".

2:rrra .lunuzovi(.

Itrrtlijc o nekome drugom napi5em najvedistrlr. rrcgo li o sebi izgovorim jednu jedinut t;r'it.

Mo jc irnc glast i,ana..Ta sam u Svemirut t'slit:l ko ja voli slova, i od r4ih njeZnerrrrrt'. lirr.ju voli nebo i mjesedev sjaj.

llt:r loi tlnrgo o -jcclnom bi6u ima da se

/ lt;l

30 3l

t1l,

Emina Hadili(,

Rodena sam 1995. godine u Tuzli.Datum, 1.maj. U Stjepan polju samzavrlila osnovnu Skolu. Gimnazijunamjeravam zavr5iti sljede6e godiu Gradanici. Zivimu Stjepan Polju.

Demir Grbi6

Rotlen je 25.11.1993.g u Gradanici,BiH. Gimnazijr,,Dr. Mustafa Kamarizavr5io je Skolske 2011.12012. Pokazu-je veliki interes zal<ryiLevnost, filozo-fiju, psihologiju ali i umjetnost uop6e.2012.9. primljen je naAkademijuskih Umjetnosti u Sarajevu.

Alma Gegi6

Alma Gegi6 rodena je 07.10.1991.g.u Novom Pazaru, u Republici Sfuiji.Studira na Filozofskom fakultetu u Tu-zli, odsjek engleskijezik i knjiZevnost.PiSe na dvajezika, bosanskom i en-gleskom, kratke pride i poeziju.

Zemira Bektid

Zernir a Bektii, mlada knj iZevni ca,

rodena je 31 . 0'l .'95. godine. Udenicaje gimnazije o'Lukavac" . elan jeKluba mladih pisaca, a svoje radoveobjavljuje i na web magazinu "Mojesunce". Ljubav prema pisanju izraLavaod ranije. a od pro5le godine je podelauspije5no izlagali svoje radove.

Velid B. Borjen

(16. februar 1987 - )

Mogao je biti roden bilo gdje, ali rodenje ovdje. Sta to znadi i demu to vodi?eita;te.

Sve 6emo jednoga dana jedni drugimanapisati.

lir, ,

32 JJ

lilI -

I

BIEZTM OD SEBE ZBOG SEBEILI POLASCI . ZBIRKA PRIEA I KRATKIHZAPISA

Prvi dodir sa nevelikom zbirkom proze POLASCI zapljusnenas bo gatstvom as ocij ativnih znadenj a mahom uzbudlj ivih,vedrih, avanturistidkih.

S takvim kolopletom osje6aja podinjemo ditati zapise, es-eje, kratke pride - svejedno, sedmero mladih autora sa ovihregionalnih prostora da bi nas neodekivano tekstovi uvukliujedan svijet za kojije te5ko re6i precizno odretlenje. Onje i objektivan i fiktivan; usamljenidki i vrtloZan; nejasan iditlj iv; savremeni i futuristidk i; fantazmo goridan, virtualan.

U tom svijetu pojedinac je muikarac lli Lena svejednoneobiljeZen rasno, politidki, religiozno, ideolo5ki u traganjuza identitetom, smislom, sre6om ili njenim odbljescima,ljubavlju, u bjeZanju od samoie, dosade, sivila, torture, ti5ikoja usisava, materijalnog Sto kancerogeno prijeti.

Tragajr;Ji zanedim od toga (nema velikih ciljeva) prolazi (upotrijebim ije(,i iz autorskih naslova) kroz vrtloge , razgo-vore, postaje igradka, prerasta u sjedanje, lebdi u prolaz:u,grdevito se budi, zamillja da Livi i da ima nekog. Uglavnomje taj svijet ko5maran, raspardan, konfuzan, dalek, prijete6i;nepodoban za pluniji doZivlj aj .

', t.1',1 r;,',,vi rrrladi autori realizuju, osmiSljavaju, kaorrlr rrtrlr'lr z:rogrCu ironijom, ponekad prezirom stvarnog, bi-ti llrnr u ..l,oi sviict, dodirom trenutaka sre6e i bljeskovima,rrl.,l,r, i rrtlt.lr jcrn, ma5tom.

l'rr t,rrrt' rru pisanjc postaje jedan vid njihovog otpora be-!rr.,lu r zlrrlliir ,,lrOLASCI" u tom smislu jeste traganjeza,rrrr',1,'rqnn, liiro ito su svi polasci u stvamom Zivotu, osim',lrlr nir k()l(' iinro prisiljeni, koji nisu na5 izbor. Mislim daIt , rtrurl(' lrlt'r':rlrrrc i pisanje zasadakratkih formi, ubududei ,lrrrl,r rlrlr, prrl rll se izdignttiznadprovalije koja se zoveprr ,tr r,,, ,rrvrlo i llcznade; u demu im Zelim puno uspjeha za.t,, rn,rlr lrrt'tlrrsltlvc * to je vidljivo u ovim pridama.

lrrl,o rr,r kr:r;rr ovtlg kratkog osvrta opet dodosmo do onogl|rrr r rrl,r rr;t'f i Polasci sa podetka ovog slova: da su oni

r ,1.,,r,r1, . .rr ;rnlut'lt. noslaganje sa besmislom, pobuna, potraga,Ih .,tril.rr.r;;rrilil rrraterijalnim i duhovnim koje mogu ove

rll,r,l, ltrrrlt' ( )S( )Vl'f I u izgradnji njihovoga ja i njihovogai I' rrlu (( l(lllX)).

1L ltrrt,',I Nrrr.rItii,, 1tt'o/.',r ,\ 'l)l'

l,! ttt tl,llt tt

34 35

I

36 37

sADRzAl

t, PULS (Velid B. Borjen)

6, PREMA NEBU (Velid B. Borjen)

10, SAMOCA (Zemira Bektii)

lil,'I,AJEDNO SJECANJE DUSU PRODAJEM (Zemira

Bc'krlC)

I /, RAZGOVORI (Alma Gegi6)

l(), IGRACKE (Alma Gegi6)

,1, VRTLOG (Demir Grbii)

/ l, USTROJEVITO BUDENJE (Emina Hadii6)

,tr, tJ PROLAZU (2anaJunuzovi6)

//. 6RIJEH NA KlSl (Salihana Kovadevii)

/tl, NIJE DO MENE (Salihana Kovadevii)

I.I- AUTORI

rb, IIJEzIM OD SEBE ZBOG SEBE ILI POLASCI _ ZBIRKA

PRICA I KRATKTH ZAPTSA (Mehmed Nuriki6)