ISSN 1332-2036

StudenciGOD. XXV. BOžIć, 2010. BR. 1 (49)

www.studenci.hr

Božićna čestitka Čovjek jednom prišapta Bogu: - Bože, reci mi nešto!

U tom trenutku ševa zapjeva - ali to čovjek nije čuo!

Stoga čovjek uzviknu: - Bože, reci mi nešto! - i grmljavina se prolomi

Nebom - ali čovjek to nije primijetio!

Osvrne se čovjek oko sebe i reče: - Bože, dopusti mi da te vidim!

Sjajna zvijezda zasja - ali to čovjek nije vidio!

I poviče čovjek: - Bože, pokaži mi čudo!

I život se rodi - ali čovjek to ne opazi,

Već razočaran proplaka: - Samo me dotakni i znat ću da si tu.

Zbog toga Bog spusti leptira i dotače čovjeka,

Ali on samo otrese leptira i nastavi.

I ne shvati čovjek da je Bog u malim, svakodnevnim stvarima oko nas, u rodi-

teljima, prijateljima, pijesku i vjetru… I napokon:

Ne traži Boga mišlju, u praznini

U kojoj se misao, tamna sjenka, gubi

Uza te Bog je uvijek u blizini

U stvarima oko tebe, u zvuku i muku

Bog ti je uvijek najbliži od svega

Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba

Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica

I plaši te iz svake stvari: nema tajne.

Ne pružaj misao u praznu daljinu

Uza te Bog je otvorio sva čula:

Na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti

Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti.

A.B.ŠIMIĆ

1

Uvo

dna

rije

č

Božić 2010.

StUdenci 49

1

Uvo

dna

rije

č

Uvodna riječ

„Puče moj, što učinih ili u

čemu ožalostih tebe,

odgovori meni!“

D ragi Studenčani i čitatelji lista Stu-denci, bliži se blagdan Kristova ro-đenja, Božić.

Ne možemo taj blagdan odvajati od muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Naime, u muci Kristovoj se očituje smisao Kristova ulaska u svijet (njegovo rođenje), a u Kri-stovu uskrsnuću se očituje slava Kristova rođenja.

Dođe On u svijet da svijet od zloga oslobodi i zbog toga s pravom postavlja pitanje:

- Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe, odgovori meni!

Ja tebe kao muško i žensko stvorih da zemlju održavate i da se množite, a ti ho-ćeš da muško s muškim i žensko sa ženskim gradi budućnost.

StudenciLIST žUPE SV. ILIJE U STUDENCIMA

GOD. XXV. BOžIć, 2010. BR. 1 (49)

Ja tebi povjerih vlast na svoj Zemlji, a ti mene želiš s nje istjerati.

Ja tebi u pomoć dolazim kad god me zazoveš, a ti prezireš slavu moju.

Na tragu ovih misli obraćam se tebi, ži-telju Hrvatske! Prisjeti se devedesetih godi-na kad se tvoja sloboda i samostalnost u krvi rađala, tko ti je tada bio u pomoći? Nisam li to bio ja, Bog tvoj koji se za te rodio - a ti najprije agnostika a potom bezbožnika stav-ljaš na mjesto prvoga čovjeka. On otvore-no kaže da će ukloniti simbol tvog spasenja (križ) iz svih javnih ustanova.

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe, odgovori meni!

Bit će još izbora, hoćeš li i dalje birati one koji preziru moje zakone i žele izbrisati moje ime s lica tvoje zemlje?

2

Uvo

dna

rije

čStUdenci 49

Božić 2010.

Dragi čitatelji!Možete vi putem kojim god hoćete jer,

na žalost, riječ Božjih odabranika (biskupa i svećenika) mnogima od vas više ništa ne znači, a vrijednosti, od Boga postavljene, za mnoge su nešto zastarjelo i nevažno.

E pa, toliko da znate, ja na tom putu tamo ne ću biti, a vama otvoreno kažem da

bez Boga nema sreće ni napretka niti izlaska iz bilo kakve krize. Ovim svojim mislima želim vas potaknuti da dobro razmislite od koga ste, kome pripadate i s kime želite gra-diti svoju budućnost!

U želji da nađete pravi put, kličem: Sretan i blagoslovljen Božić!

Vaš župnik fra Jakov

Otkrijmo iznova snagu koja vraća naduPoruka biskupa Hrvatske bi-skupske konferencije s ple-narnog zasjedanja u Lovranu

1. U povjerenoj nam biskupskoj služ-bi, u građanskoj odgovornosti i u ljubavi prema hrvatskoj domovini, u brizi za ka-toličke vjernike te u nastojanju oko dobra svih ljudi koji žive u Hrvatskoj, zabrinuti smo zbog stanovitih pojava u našemu druš-tvu koje obilježuju političko, gospodarsko i kulturalno ozračje. Ovo nam je vrijeme Bog darovao i pozvao upravo nas da u njemu ži-vimo u prepoznavanju znakova toga vreme-na u svjetlu Radosne vijesti.

Svjesni da se ova poruka može doži-vjeti kao preopćenit poziv i kao načelni po-ticaj, upućujemo je upravo zato jer su po-srijedi načelna pitanja. Premda se naš govor u društvu najčešće pokušava zanemariti ili diskreditirati, smještajući ga u neku politič-ku opciju, mi ne progovaramo iz političkih interesa niti iz htijenja koja proizlaze iz stra-načke opredijeljenosti. Obraćamo se javno-sti jer nismo ravnodušni prema zbivanjima i okolnostima u kojima živimo.

Ne možemo biti zadovoljni ni mirni pred stvaranjem ozračja nesigurnosti, dezo-rijentiranosti, nepovjerenja, razjedinjenosti, širenja straha, izgubljenosti kriterija, nepre-poznavanja vrijednosti...

2. Podupirući nastojanje mjerodavnih ustanova da se iz našega društva otkloni be-zakonje i nepravda te da se jača vladavina prava i promicanje dostojanstva ljudske oso-be, molimo svjetlo Božjega Duha, hrabrost i ustrajnost za odgovorne u tim nastojanjima.

Uz takvu zauzetost postoje istodobno i oni pokušaji koji, na svim razinama, na-mjerno pojačavaju dojam nestabilnosti i beznađa u hrvatskom društvu. To nipošto nije samo plod legitimnoga demokratskog natjecanja nego ponajviše interesno name-tanje naglasaka u hrvatskoj javnosti. Veliku odgovornost u tome imaju masovni mediji koji svojim odabirom nerijetko zanemaruju događaje i sadržaje koji pomažu u izgradnji nosivih društvenih vrijednosti. Takva je se-lektivnost pogubna za zdrav nacionalni duh.

Koliko god imali opravdanih želja da se cijeli medijski prostor usmjeri prema do-bru, znamo da logika zarade to ne omoguću-je. Mi pozivamo katolike u svim medijima

3

Otk

rijm

o iz

nova

sna

gu k

oja

vrać

a na

du

Božić 2010.

StUdenci 49

da ne prihvaćaju kršćanstvu neprihvatljiv način djelovanja. No, svi smo odgovorni za medijsku sliku, a osobito za javne medije koji imaju obvezu raditi na dobro hrvatsko-ga društva. U konačnici, to su mediji koji žive i od financijske potpore hrvatskih gra-đana. Svakoga smo dana suočeni s nezado-voljstvom ljudi koji u njihovu djelovanju ne prepoznaju istinske interese hrvatskoga čo-vjeka i naroda.

3. Razmatrajući sadašnje poteškoće, ne smijemo zanemariti one vrijednosti koje su utkane u dobro ostvareno tijekom dvade-set godina hrvatske samostalnosti, ne zabo-ravljajući pritom da su razni oblici današnje društvene krize niknuli iz korijena koji seže iz totalitarnoga komunističkog sustava.

Vezanost uz spomen, ne samo u obliku obilježavanja važnih događaja nego uz duh koji im je dao nutarnji smisao i nosio povije-sno značenje, omogućuje nam da se i danas oslonimo na vitalne temelje dobra i da se lakše suprotstavimo svemu što obescjenjuje iskrenost žrtve, zalaganja i nesebičnosti.

A što nam govori hrvatski spomenar is-pisan tijekom posljednjih dvaju desetljeća? Je li u njemu uistinu vidljiv samo trag crnila zlo-poraba i djela nedostojnih časnoga hrvatskog imena? Ili smo dopustili da sjaj istine toliko potamni da ga ne uspijevamo vidjeti pod gu-stim namazima sadašnjih problema? Moguće je, doduše, i dalje dodavati razloge nezado-voljstva, jer se oni lako pronalaze ili nametnu, ali smo više pozvani ponovno otkriti snagu koja je vraćala nadu i oduševljavala za dobro.

4. Kad je bilo najteže, kad su mnogi predviđali slom hrvatske slobode i priželj-kivali neuspjeh naših napora, progovara-lo je zajedništvo, sloga i jedinstvo prožeto evanđeoskim vrijednostima koje su otvarale hrvatske domove i srca svima koji su bili u raznim opasnostima, ne mareći je li riječ o prijateljima ili neprijateljima. Takav polog solidarnosti i dobra ne smije nestati kao pokretač suvremene Hrvatske. Umjesto isti-canja takve paradigme, niz godina u pred-stavljanju Hrvatske, naročito na kulturnoj i umjetničkoj razini (književnosti, filmske

Nadbiskup Barešić odlazi iz Studenaca

4

Otk

rijm

o iz

nova

sna

gu k

oja

vrać

a na

du

StUdenci 49

Božić 2010.

umjetnosti, kazališta), pokazuju se sumorni tonovi, mučnina i gušenje ljepote ljudskosti na kojoj je Hrvatska stasala.

Mogu se neprestano ponavljati poznati slučajevi nedjela, i iz nedavne prošlosti, za koja nitko istinoljubiv ne će tvrditi da nisu vrijedna osude; može se pokušati na njima oblikovati memorija do te mjere da izgleda da su bezvrijedne stotine tisuća žrtava i čo-vjekoljublja, hrabrosti i junaštva hrvatskih ljudi, počevši od branitelja dragovoljaca. Može se o vlastitoj domovini govoriti na ra-zličite načine, ali se ne bi smjela zanijekati istina. A istina o temeljima suvremene Hrvat-ske u sebi nosi ponajprije ponos, a ne sram; velikodušnost, a ne očaj. Čak i onda kad to drugi svjedoče o nama, mi smo skloni sebe obescijeniti. To vrijedi kako za hrvatske duž-nosnike, tako i za svakoga komu je povjereno da bude nositelj govora o Hrvatskoj. Uvjeri-li smo se toliko puta u svojoj povijesti da je svaki put, kada je glas dobra tih ili ugušen, ta tišina dala prostora buci neistine koja može zagaditi živote naraštaja desetljećima.

5. Valja se zapitati komu je stalo da se hrvatski ljudi pred izazovima danas ne nađu zajedno i u slozi ne pronalaze odgovore na pogibeljnosti. Dok smo svjedoci koliki u na-šemu narodu trpe, traže posao, načine pre-življavanja svojih obitelji, ne zaboravimo da smo se susreli s rješenjem toga pitanja, i to u ljubavi i spremnosti na djelatnu sućut koja je znala tješiti, odreći se svojih komotnosti za dobro drugoga, boriti se u svojoj sredini za zajedničko dobro. Znamo: dok bližnji nije sretan, i naša je sreća umanjena.

Kao Crkva, koju neki nevjerojatnom la-koćom optužuju za neosjetljivost prema siro-mašnima, za bogatstvo i sebičnost, znamo da je naše pravo bogatstvo u vjernicima koji svo-ju vjeru istinski svjedoče te savjesnim radom i marljivošću postaju primjerom domoljublja.

Imamo se pravo pitati: zar je postojalo neko vrijeme za koje možemo reći da nam je bilo lako? Pa, ako smo tada znali čuvati polog

nade, zar nam to danas nije moguće? Ili je ipak nekomu važno da nestane hrvatske sloge?

6. Bolno je vidjeti vrtnju u krugu ste-rilnih i samodopadnih političkih poigravanja koja ozbiljne teme i zbiljske nacionalne in-terese pretvaraju u neukusno zabavište krat-koga daha, bez vidljive želje za stvaranjem i podupiranjem zajedničkih projekata, stavlja-njem u središte brige za budućnost. Potreb-na su nam gospodarska traženja i iskoraci u nama ostvarivim okvirima, na temelju darova koje nam pruža domovina, ali nam je nuždan poglavito odgoj i obrazovanje djece, podupi-ranje obitelji, čuvanje nacionalnoga blaga.

Danas nije teško suvremenim sredstvi-ma komunikacija unijeti sumnju, razoriti povjerenje, poljuljati pošten rad pojedinaca i institucija, neodgovorno etiketirati, optuži-ti i osuditi. To se najčešće čini bez težnje za istinom i boljitkom. Ponekad je dostatno ne dopustiti da se pogled odmakne s površine. Žao nam je kada se na površan način pristu-pa djelovanju Crkve, ali vidimo da se slično događa i s drugim institucijama koje, bez obzira na mnoštvo zapreka, čuvaju u sebi snagu društvene preobrazbe.

Ova je poruka ujedno i poziv da se no-sive institucije našega društva, osobito obra-zovne, odgojne, znanstvene i kulturne, u susretu s plemenitim i ostvarivim gospodar-skim ciljevima združe u jedinstvenom radu na dobro domovine. Za svaki takav iskorak potreban je napor koji ne posustaje pred na-metnutim prividom. Ako smo pred najvećim prijetnjama znali prepoznati i živjeti dubinu koja je raspršila nevjerodostojnu sliku o Hr-vatskoj, možemo to i sada.

Ne dopustimo da prevlada kušnja malodušnosti. S pouzdanjem u Božju pro-vidnost, moleći za ljudski odgovor vođen Duhom ljubavi, zazivamo na vas i na našu domovinu nebeski blagoslov.

U Lovranu 21. listopada 2010.Vaši biskupi

5

Bisk

up A

nte

ivas

Božić 2010.

StUdenci 49

Biskup Ante IvasŠibenik: Dan pobjede, domo-vinske zahvalnosti i hrvatskih

branitelja, Knin, 5. 8. 2010.B udite uvijek spremni na odgovor sva-

komu koji od vas zatraži obrazlože-nje nade koje je u vama, a posebno

onima koji vas ozloglašuju ..., ali „blago i s poštovanjem, dobre savjesti“. To je poruka sv. Petra iz poslanice koju smo danas slušali.

Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite u Kninu?“ Možda doista ima onih koji ne zna-ju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zavaljujemo…! Ima onih koji su to zabo-ravili jer mi, na žalost, brzo zaboravljamo važne i svete događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskriv-ljuju i pišu drugačijim rukopisnom… Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi… pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski „zločinački pothvat“ protiv srpskog naro-da… I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj, ne bismo trebali ovaj dan ni slaviti.

Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-i put, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: slavimo Istinu koja se dogodi-la, ovdje među nama i nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote… Slavimo Istinu koju ne možemo, i nikome je ne ćemo dati, nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati ni za kakvu ci-jenu ili ucjenu… Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja! I za sve to, ovom svetom misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I moli-mo da se ovo zahvalno slavlje slavi, i bar-jak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda!

Važno je uvijek biti spreman na odgo-vor onima koji pitaju dobronamjerno…, na poseban način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. „Čistu“ istinu…, ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potreba-ma. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu Istinu… Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povije-sti, kako bi rekao sv. Petar: „S poštovanjem, blago i dobre savjesti“!

Trebamo biti spremni na obrazloženi odgovor u istini, naročito onima „koji nas ozloglašuju“… I to radi istine o našoj proš-losti, a naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas „istina osloboditi… I koji je od Istine, sluša glas moj“, govorio je naš Uči-telj i Gospodin Krist Isus… Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž, je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima „malim“ ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim gasilima…, koji se omalovažavaju ili etiketiraju već po-znatim „pričuvnim frazama s visoka“…

Mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hr-vatske. Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom veći-ne hrvatskog naroda, konačno uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država..., za „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!“, kako je pjevao naš slavni Gundulić…

6

Bisk

up A

nte

ivas

StUdenci 49

Božić 2010.

Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz sve-koliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili .., mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A tre-balo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougarskog i jugoslavenskog, nacistič-ko-ustaško-četničko-fašističkoga, i od jar-ma komunističkoga, pod znakom „crvene zvezde“… Cjelovite istine radi treba reći da su je mnogi (i istinski antifašisti) mora-li nositi i protiv svoga uvjerenja). Tu istu „zvezdu“ pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove ze-mlje. Zato danas, ovdje, zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek… Zato molimo: „Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!“

Mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj Oluje, tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branite-lja… Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekov-ne i stamene vjere svega naroda hrvatskoga u domovini, po svijetu raseljenoga, pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku… I da svaki čovjek i narod, pa tako i hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu… I da to pravo smije braniti od „agresora“ i mora čuvati od lopova. „Oluja“ 1995-e je pobjeda i ustrajne molitvene vjer-ničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice kojom smo, (sjećamo li se toga) kao „molitvenom pozadinom“ pratili, podržava-li i hrabrili one u teškim obrambenim akci-jama, na prvim crtama bojišnice širom ra-skomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu kalvariju našega naroda. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća… Mi vjerujemo

u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošte-no!“ I odavle danas čujemo pjesmu: „Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas jesu li zaboravljeni. I ovdje danas slušamo vapaj Domovine: „Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!“

Mi danas Bogu zahvaljujemo za dar odvažnosti kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagandu, i pred ne-naklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika i „mešetara“… Treba jasno ponavljati istinu da je veliki dio zemlje Hr-vatske bio otet i okupiran od onih koji su sustavno, kroz duge godine, od „memo-randuma do hrvatskog Kosova“, stvarali i širili atmosferu „ugroženosti“ srpskog na-roda u hrvatskoj državi, koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije. Blagopokojni moj predšasnik, biskup Sreć-ko, neposredni svjedok onih mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio i pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, i na-stojao tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada s mukom u duši: „Umjesto da se početni koraci demokracije razvijaju, da sazriju, izabran je drugi put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć i podršku upravo „crvene zvijezde na zalazu“… Treba ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske nasilno otrgnuli, kako su govorili (i još govore, i jučer smo to čuli) „svoja ve-kovna ognjišta“ i stvorili tzv. SAO Krajinu. U njoj su (ne znamo tko su), ali smo se osob-no uvjerili da su na najpoganskiji način po-rušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su et-nički „očišćeni“ cijeli dijelovi hrvatske Like i Dalmacije, Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije… Sjećamo se tisuća na-ših prognanih i izbjeglica (danas mnogima kao da svega toga nije ni bilo). A sve se to događalo pred očima europskih promatra-ča, pod poznatim sloganom „ovo je Srbija“,

7

Bisk

up A

nte

ivas

Božić 2010.

StUdenci 49

koju su odlučili priključiti tzv. Velikoj Srbi-ji… Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat koji nije htjela ... Jer „rat je poguba ljudske naravi“, govorili su stari Dubrovčani, a mi, na žalost, gorko iskusili.

I kad su propali svi pokušaji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za do-maćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima, kad drugačije nije bilo moguće, „Oluja“ je morala krenuti ... Istina je, koju treba ponavljati jer se sustavno niječe i opa-sno krivotvori, da su sve to vrijeme vlasti tzv. SAO Krajine pripremali i organizirali narod da se u slučaju dolaska Hrvatske voj-ske masovno isele iz države „koju nisu htjeli svojom“… Kad je krenula Oluja, pozvali su i organizirano poveli većinu naroda da ise-li. (Biskupu Srećku su Europski promatra-či i prije Oluje kazali kako im je episkop u Kninu rekao: „Ako nas Hrvatska napadne, pozvat ćemo narod da iseli!“) Unatoč pozi-vima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odla-zak. (Suprotno svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih i inih tzv. „veritasa“.)

U prvoj svetoj misi poslije Oluje, na zgarištu crkve Sv. Ante, ovdje u Kninu, (13.

kolovoza) biskup Srećko je govorio: „Mi sa zahvalnošću primamo Božji dar „Oluje“ i slavimo ovu svetu misu u prvom redu za katoličku zajednicu Knina, koja je rasprše-na …, ali slavimo i za one Kninjane koji su po razumu, po vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama, trebali ostati ovdje i živje-ti zajedno s nama. Molit ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za čitavu našu domovinu. Molit ćemo se za mir i praved-nost koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da ne bismo klonuli pred teškim zadatkom obnove koji nam se otva-ra. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo iznevjerili svoje krštenje, svoju mo-ralnu i duhovnu hrvatsku baštinu… Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine: kuće, domovi - zapaljeno, porušeno, opljač-kano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni… Ali i za nas vrijedi, i u ovoj situaciji: „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi… Postoji opasnost, u nama je, da naša djela ne budu znak da nam je Bog Otac.., da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas svlada napast osvete...„ Biskup je tada,

8

Bisk

up A

nte

ivas

StUdenci 49

Božić 2010.

kao i svi naši biskupi mnogo puta u svojim apelima i propovijedima žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i s naše bra-niteljske strane, pozivao je na kajanje, na oprost i pomirenje. „Treba nam“, govorio je, „liječiti naše rane, liječiti naše muke, liječi-ti onu duhovnu ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina, materijalnih i duhovnih. Treba se prepustiti Božjemu Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, da ovdje gdje nas je Bog poslao i postavio prije toliko stoljeća, budemo Božji kvasac, u narodu, u povijesti, sada i u budućnosti.“

Danas, 15 godina poslije „Oluje“ i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju…, sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike po-bjede koje danas živimo i uživamo (iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga, razočarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa Srećka, koja se čini važnom po-rukom, i nama za danas i za sutra bitnom: „Trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada i u budućnosti“…

Doduše, trebaju nam, kao svim ljudi-ma i narodima, spomeni i spomenici. Tre-baju nam sjećanja i slavlja, ali više od svega treba nam Božjega Duha da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše povijesti, našega naroda… Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kul-turnu baštinu, našu samobitnost i prepoznat-ljivost, ovdje i u zajednici naroda Europe i svijeta… Treba nam te vrijednosti i bogat-stvo živjeti, prenositi ih mladima poput do-brog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim evan-đeoskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim braniteljima, bez opasnosti lažnog i paradnog, praznog i jalovog prigodnog slavlja…

Dakako da budućnost naše države i na-roda hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj

Europi… Poznato je da Hrvatska država o tome vodi „pristupne pregovore“ koji su već znatno uznapredovali… Hrvatski biskupi su na blagdan Sv. Josipa ove godine o tome uputili pismo vjernicima i javnosti.

„Začetnici Ujedinjene Europe zami-šljali su je na temeljima zajedničke kr-šćanske baštine. Papa Ivan Pavao II. je prvi govorio o cjelovitoj Europi koja mora disati punim plućima, tj. svojim zapadnim i istočnim krilom, jer je Europa plod dva-ju kršćanskih tradicija njezinog istoka i za-pada… Papa Benedikt XVI. napominje da je europska kultura rođena iz susreta vjere i razuma. Suvremeni razlaz između vjere i razuma prijeti temeljima europske kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu jedin-stva vjere i razuma, kršćanstva i kulture ako Europa želi preživjeti! Sadašnja Europska zajednica unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne pruža dostatne razloge nade… Pred tim ne smijemo zatvarati oči. Europa gubi naravni i kršćanski moral, ola-ko prihvaća vrednote drugih kultura, a napu-šta svoje. Trebamo znati, poručuju biskupi, da Hrvatska oduvijek živi u okviru europske kršćanske civilizacije. Zato je važno da naša vlast i pregovarači temeljito, pravodobno i objektivno informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za budućnost države, naroda i građana…

K tome, važno je da se i u Hrvatskoj uvaže europske rezolucije, da istina o zloči-nima i žrtvama komunističkog režima dobije pravo na javnost i cjelovitost; da se okrutno prešućivane, iskrivljavane i zabranjene, po-sebno one sustavno ubijane i skrivane istine i činjenice, otkriju i uvaže; da se na nameću samo jednostrane interpretacije privilegira-nih tumača i povjesničara; da se ti strašni zločini ne nazivaju tek „sporadičnima“ ili čak opravdanima, a svi koji drugačije misle, sumnjivim „desničarima zlih namjera“ , ili „ustašoidima“, kako to neki kažu.

9

des

et z

apov

ijed

i maj

ke H

rvat

ske

Božić 2010.

StUdenci 49

Važno je da uspravno i dostojanstveno uđemo u zajedništvo europskih naroda, po-ručuju hrvatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih polazišta, a nikad na koljenima, svjesni da smo europskoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba razvijati zdravu samo-svijest u našem narodu, posebice kod mla-deži, da upoznaju i budu ponosni na svoju kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci. Nismo bez „osobne iskazni-ce i prtljage“… Samo s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću možemo i želimo s drugima, u međusobnom uvaža-vanju i poštivanu, izgrađivati zajednički eu-ropski dom, utemeljen na istini o čovjeku… Da možemo u ljubavi i miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati, i slaviti.

„Ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom se bori.“

Danas ovdje, podno ove stine čvrste, snažne i stamene, podno slavne tvrđave knin-ske…, 15 ljeta od kako na njoj crven, bijel i plav stijeg vijori…, slušamo li…, čujemo li, braćo,… kako nam govori i kako nas moli: „Tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari,… čija li si, stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi, braćo, malo mira jer ja sam stina vaših pra-didova“… „Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše!“…

Braćo i sestre, svima vama ovdje na-zočnima…, vama diljem domovine i po svi-jetu: sretan vam Blagdan pobjede, domovin-ske zahvalnosti i Dan branitelja…, ma gdje bili! … Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim crtama… Gospe našega velikog hrvatskog krsnog Saveza, vodi nas i moli za nas. Amen!

Deset zapovijedi majke Hrvatske

Hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić i njegov doprinos odgoju Hrvata (Povodom 80. godišnjice Klaićeve smrti)

I. Govori hrvatski!

B og ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo više na svijetu nema. On je zvučan i bogat, tako da njime

možeš izreći sve, što ti pamet kaže i srce osjeća.

Griješiš protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgoda nadade. Govori hrvatski u kući i u

javnosti, jer samo po jeziku tvome znat će svijet, da si Hrvat. Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriš svojim rođenim jezikom, onda naprosto lažeš. Ptica se pozna po perju, a čo-vjek po govoru.

Nastoj, da govoriš hrvatski što ljepše i savršenije, kao da iz najbolje knjige čitaš.

Jer velika je sramota, kad kažeš, da si Hrvat i ne govoriš savršeno svojim materi-njim jezikom. Nemoj upletati u svoj hrvatski

10

des

et z

apov

ijed

i maj

ke H

rvat

ske

StUdenci 49

Božić 2010.

govor riječi tuđinske (njemačke, talijanske ili turske), jer tim odaješ, da si rob tuđincu, ili da ne znaš svoga jezika.

Uči i cijeni također strane jezike, ali govori njima samo u krajnjoj potrebi i kad si u tuđoj zemlji. U svovoj domovini, u Hr-vatskoj, ne vrijeđaj majke svoje tuđim go-vorom. Najmanje pak da to činiš tuđincu za volju, koji dolazi s trbuhom za kruhom. Neka tuđinac nauči najprije hrvatski, ako želi da se zakloni u Hrvatskoj.

Ako tuđinca susrećeš njegovim jezi-kom, on će te omalovažavati i prezirati; ako ga prinudiš, da govori tvojim jezikom, on će te cijeniti i poštivati.

Svom snagom pako poradi, da ti poro-dica vazda govori samo hrvatski, da hrvat-ski misli, osjeća i radi. Jer hrvatska porodica najjači je bedem hrvatstva: jedna jednita svijesna obitelj hrvatska vrijedi za čitavu regimentu na bojnom polju!1

II. Radi!Bog ti je stvorio dvije ruke, - ne da ih

prekrstiš i dangubiš, već da njima radiš.Raditi možeš i nogama, i te kako! A i

glavu imaš, da njome misliš i radiš, a ne da blejiš u zrak. Jer čovjek baš je i stvoren za rad kao malo koje drugo stvorenje Božje.

Raditi nije sramota nego dika. Nije onaj gospodin, koji ništa ne radi, trateći vrijeme i novac, što ga je baštinio, - već je gospodin onaj, koji je radom svojim stekao imetak. Radi stoga dan i noć, a radi sustavno i razložito, da ti rad bude koristan. Pregni raditi svim žarom i oduševljenjem: ne radi samo od nužde i potrebe, nego i za zabavu. Neka se želja za radom uvriježi u tvojoj duši tako, da ne budeš mogao ni živjeti bez ustrajnog rada.

Ustrajan i razložit rad koristi tijelu i duši.1 Modificirana Napoleonova misao o hrvatskim

vojnicima.

Nije istina, da rad ubija. Od samoga rada nije još nitko umro. Nasuprot stoji, da se ustrajnim i sustavnim tjelesnim radom samo tijelo jača i krijepi.

Ne smije se doduše raditi u jedan mah do krajnjega umora, ali od dangube do kraj-njega umora dalek je put. Ako si se umorio tjelesnim radom, odmaraj se radeći glavom; ako te je umorio duševni rad, a ti se prihvati rada rukama ili nogama.

Rad je koristan i za dušu. Besposlica mora uroditi grijehom i porokom svake vr-sti. Tko radi, zlo ne misli. Radom ćeš smiriti i strasti svoje. Jer kad radiš izdašno i nepre-kidno, tako te obuzme rad, da za drugo nije-si ni podoban.

A ni zli sni ne će te mučiti, ako si umo-ran od rada tvrdo usnuo.

Napokon ti podaje rad i zemaljskog blaga. Ako i ne postaješ brzo i uvijek bogat, privređuješ bar toliko, da možeš pošteno i pristojno živjeti. Ne treba ti ničije milosti-nje, ne treba ti moljakati, a nijesi također u napasti da se dočepaš čega nezakonitim ili nedopuštenim načinom. Slatko jedeš krušac, koji si privrijedio u znoju lica svoga.

III. Štedi!Lijepo kaže narodna poslovica: “U

radiše svega biše, u štediše jošte više.” Tre-ba dakle ne samo raditi, nego i štedjeti. Jer zgodno kaže opet druga narodna poslovica; “Tko ne zna štedjeti, brzo će mu nestati.” Teško onome, za koga se može reći: “Što je ruha, na njemu je, a što kruha, u njemu je.” A još teže je po onoga, koji je raspikuća, pa se tješi pjevajući: “Što dobijemo, to zapije-mo.” Štedjeti je lako, samo ako hoćeš. Neka ti bude prvo pravilo, da nikad ne potrošiš sve ono, što si svojim radom privredio nego da svakom prigodom bar nešto od svoje za-rade otkineš i pohraniš. Ato ćeš tako udesi-ti, da trošiš tek za ono, što ti je od najpreče potrebe, a da se kaniš onoga, što je suvišno.

11

des

et z

apov

ijed

i maj

ke H

rvat

ske

Božić 2010.

StUdenci 49

Štedjeti je slast. Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača, a para do pare gotov imetak. Samo pripazi, da ti se slast štednje ne izrodi u strast, pa da od štediše ne postaneš škrtac.

Štedjeti je tvoja sveta dužnost, koju moraš vršiti i zbog sebe samoga, i zbog svojte svoje, i zbog naroda i domovine svo-je. Štedi za sebe samoga, jer kad te snađe nevolja ili kad ti nestane privrede, kako da se goloruk proturaš u svijetu? Zar s dugom, koji je zao drug? Stoga čuvaj bijele novce za crne dane. Štedi zbog svojih milih i dragih, da starcima roditeljima vratiš, što su te u svi-jet opremili, a djeci svojoj, koja nijesu kriva što si ih porodio, da pomažeš, dok stanu na svoje noge. Napokon je i rođena gruda, iz koje si nikao i koja te hrani, zavrijedila, da joj se odužiš makar u smrtnom času, kad se opet vraćaš u blago krilo njezino.

Štedimo dakle svi: staro i mlado, muš-ko i žensko! Naročito vi, žene hrvatske, ka-nite se gizde i raskoši svake. Dobra kućanica drži tri ugla kuće, mnogo puta još i četvrti. Samo brižna i štedljiva žena vjerna je ljuba svome bračnome drugu, a dobra majka djeci svojoj.

Slabo će pomoći svi politički programi, kojima se nastoji pridići i spasiti narod hr-vatski, da ne propadne u silnoj vrevi naroda. Hrvatski narod održat će se tek onda, ako se nauči raditi i - štedjeti.

IV. Budi umjeren i trijezan!

Nema traga ni radu ni štednji, ako ne živiš umjereno i trijezno. Umjereno u svemu i svačemu, a naročito kad jedeš i piješ.

Uči nas Sveto pismo, da je Bog stvorio čovjeka na sliku i priliku svoju.

Pa zar da presit i pijan čovjek bude slika božja? Nije ni slika životinjska, jer se nerazumna životinja ne prejeda i ne opija. Ili zar si kad vidio konja da se je prejeo, ili

pseto da se je opilo? Životinji brani pusti na-gon, da se naždere i napaja preko mjere; a ti, razumno stvorenje, da budeš gori od nje? I sam puk hrvatski, gdje ga nije još zarazi-la kuga neumjerenosti, zgraža se gledajući gurmanca ili pijanduru. Nikad sita zove puk izjelicom, proždrlicom, žderonjom, pače i izjedi-pogačom: a netrijezna vinopiju pijani-com, lokalom, pijančinom, a i ispičuturom.

Neumjerenost kod jela i pila zametak je mnogomu zlu i poroku. Dobro kaže narodna poslovica: “Pijanoj snaši mili djeveri”. Ne-umjereno jelo škodi i tijelu i duši. Tijelo sla-bi i čini ga tromim, a svakako nesposobnim za ustrajni rad; dušu pak posve poništuje i ubija. Koliko je ljudi od vina i rakije pomah-nitalo! Koliki su ljudi opet neumjerenošću svojom prekratili svoj vlastiti život, te tako postali samoubojicama! Gdjekada i sama priroda kao da hoće žigosati izjelice i pijan-dure, pa ih iznakazuje omašnim trbušinama i crvenim nosovima. A tek da vidiš želudac i džigericu okorjela pijanice!

Teško narodu, koji nije navikao “bora-viti trijezne dane”. Kukavne li vojske, koju moraš opijati, kad ju šalješ u boj! Velika rimska država stala je propadati, kad se je za Rimljane počelo govoriti: “Jedu da bljuju, a bljuju da jedu.” Mletački poslanici opet više puta javljaju u svojim izvještajima, kako su se ugarske čete u 15. stoljeću opijale, da budu srčanije u boju. Zar je onda čudo, da je Ugarsku stigla katastrofa na Mohačkom polju? Kanimo se dakle gošćenja i pijanaka, osobito u ovo teško doba. Budimo umjereni i trijezni, pače kojiput otkidajmo od usta za narodne - hrvatske - potrebe.

Jer tek nakon velikoga i dugoga posta narodnoga može jednom svanuti vedri dan uskrsnuća hrvatskoga.

V. Čuvaj zdravlje!

Umjereno i trijezno življenje koristi u velike i zdravlju. Ali to nije dosta.

12

des

et z

apov

ijed

i maj

ke H

rvat

ske

StUdenci 49

Božić 2010.

Moraš još naumice i sustavno pora-diti, da svoje zdravlje uščuvaš i život svoj produljiš do najdublje starosti. Kažu, da je zdravlje najveće blago, što ga čovjek može na ovome svijetu imati.

Kad je tako, a jest tako, onda si najveći zločinac spram samoga sebe, kad to najveće blago svom pomnjom ne čuvaš. A sačuvat ćeš ga svakako, ako se svega kloniš, što bi ti zdravlju nauditi moglo. Ako ti škodi lula i duhan, a ti razbij lulu i razaspi duhan; ako tebi, hrvatska ženo, smeta steznik ili tijesne cipelice, a ti ih baci na stran. Kome si mila, ostat ćeš i dalje draga sve bez steznika i pa-klenih muka na nogama.

Ali treba zdravlje i krijepiti. Zdravlje se troši godinama, pa treba istrošene sile sve-đer nadoknađivati. To ćeš postići sustavnim jačanjem tijela svoga, jačanjem udova svo-jih, mišica svojih i živaca svojih. A to možeš lako postići, pa bio i gola sirotinja, jer za to treba tek čvrste volje, pa hladne vode i svje-žeg zraka. Pa da vidiš čuda golemoga!

Ne boj se hladne vode! Ne kaže se za-ludo: “Zdrav kao riba”, jer ribi daje zdravlje voda, za koju mnogi tvrde, da je praizvor svega života. Vodom čistiš i krijepiš svoje tijelo, a čistoća je prvi i glavni uvjet zdravlju i snazi. Sluti to i puk hrvatski, kad snagom krsti tako čistoću kao i jakost tijela. Snažan momak u jednu je ruku čist i pristao, a u dru-gu zdrav i jak.

Ne boj se svježeg zraka ni sunčanoga žara! Pod nebeskim svodom, a na svježem zraku i na sunčanom žaru živi čitava priroda sa tri carstva svoja. Tu se rađa, niče, raste, svate, hrani i dozrijeva nebrojeno mnoštvo stvorova Božjih.

Jedini čovjek da se je izrodio i da se je stisnuo u tamne nezračne odaje?!

Prirodno jačanje tijela podupri, razu-mni čovječe, još i umijećem svojim.

Tako su nekad radili grčki Spartanci, tako rade uz druge narode u naše doba sla-

venski Česi.2 U Češkoj je postala lozinka: “Tko je Čeh, taj je Sokol”, i tako je češki narod dobio svoju narodnu vojsku. I u hrvat-skom narodu neka prevlada lozinka: “Tko je Hrvat, taj je Sokol.” Čuvajmo zdravlje, ja-čajmo tijelo, krijepimo mišice i živce. Miši-ce da nam budu tvrđe od kamena, a živci jači od željeza. Jer trebat će nam jedno i drugo.

VI. Ženi se!

Govore: Teško je breme života, jedva se sam proturaš, pa da se još ženiš!

A ja ti velim: Ženi se i udavaj, jer ako je breme života teško, lakše ćeš ga snositi u dvoje, nego svaki za sebe.

Od krajnjeg istoka, gdje se roče ruski “Božji ljudi” i “Skopci”3 pa do dalekog zapada, gdje se u Francuskoj okupljaju po-bornici slobodne ljubavi, čuje se po Evropi lozinka; Ne ženi se, kad možeš i bez toga živjeti! Ali kud i kamo jače ozvanja glas velike prirode, koja ti dovikuje: Ženi se i udavaj, jer si društveno biće, a prvi zametak čovječjemu društvu je brak i obitelj!

Istina: sveti Pavao kaže, da dobro činiš kad se ženiš, a još bolje kad se ne ženiš.

Ali sam Bog blagoslovio je već Adama i Evu u raju, i rekao je njima: “Rastite i mno-žite se, i napunite zemlju.” A hrvatski puk zgodno kaže: “Čovjek bez žene, glava bez tijela, a žena bez čovjeka, tijelo bez glave”, ili “Čovjek je sam kao dub posječen”, pa još dodaje: “Ni u raju nije dobro samomu”.

Ženite se dakle i udavajte se, hrvatski sinci i kćeri, svi redom, ako i kako samo mo-žete! Ženite se razborito, a ne ludo. Ženite 2 Sokol je tjelovježbena organizacija koju su osno-

vali Mladočesi u Pragu 1862. godine. Pod vod-stvom M. Tyrša (1821.-1884.) Sokol se razvio i kod drugih naroda. U Zagrebu je 1874. osnovan Hrvatski sokol koji se najvećim dijelom integrirao poslije 1920. u centralističku režimsku jugoslaven-sku organizaciju.

3 Ljudi koji se odriču fizičke ljubavi iz etičkih ili fizičkih razloga. Sinonim za eunuhe.

13

des

et z

apov

ijed

i maj

ke H

rvat

ske

Božić 2010.

StUdenci 49

se rano, kad ste u naponu snage i u cvijetu djevičanstva svoga. Velika je nevolja, kada čovjek uzima ženu, nakon što je istrošio svoju snagu: a gotova je rugoba, kad djevoj-ka hoće da dođe pod kapu, pošto je promi-jenila desetak ljubavnika. To nije sveti brak, već ili nemoćnica ili opskrbilište!

Radjajte djecu! Djeca su blagoslov Božji, te ih nikad u kući suviše nema.

Divno veli narodna riječ: “Ženidba bez djece onako je kano i dan bez sunca.” Djeca su briga roditelja, ali su slatka briga i veselje njihovo. Ima i u najskladnijoj porodici tuge i žalosti, ali redovito pretežu srećni i radosni dani. A domovina ti je milija, kad u toj do-movini boravi tvoja porodica koja je dijelak tvoga naroda.

Gotovo bi mogao sumnjati, da li mogu mrzovoljasti bećar i samoživa žena domo-vinu onako žarko ljubiti, kao otac i majka brojne porodice? Jesi li kad vidio taj prizor? U priprostoj, čistoj sobi sjedi za stolom lju-dina, vrativši se s teška posla, pa će da užina. Oko njega posjedalo šestero nejačadi, jedno drugomu do uha. Gojna majka metnula na stol pladanj kao čisto zlato žutih žganaca, pa ih dijeli djeci, koja s viljuškama stoje pri-pravna, da ih progutaju.

Podsmijeva se srećna majka, a ćaćko uživa. Krasna li prizora, koji je zavrijedio, da ga umjetnik slika proslavi kistom svojim!

Često se čuje tužba: “Malen je nas Hr-vata broj!” Do nas je, da nas bude što više, da nas za dva pokoljenja bude dva puta i tri puta toliko. U Ruskoj i Njemačkoj broj se je na-roda za ciglih četrdeset godina podvostručio!

Jedno stoji neoborivo: Ako ne bude Hr-vata, ne će biti ni Hrvatske.

VII. Uči i napreduj!Kaže se, da je u zdravu i jaku tijelu ta-

kođer zdrava i jaka duša. Ali i duša zarđa, ako je ne njeguješ. Aponjegovat ćeš ju po-glavito tako, da sveđer učiš i napreduješ.

Ne uči tek iz pisanih i štampanih knji-ga, uči iz knjige života. Ona stara narodna: “Pleti kotac, kao što i otac”, ne vrijedi za nauk i napredak, nego tek za posvećene obi-čaje i kreposti predaka tvojih.

Uči svagdje i od svakoga. Uči i od tuđi-na, koji se je u tvojoj domovini naselio. Ne mrzi toga tuđina, niti ne jadikuj, da ti kruh otima; već pregni svom snagom, da naučiš sve, što on znade i umije. Ori i kopaj, kako on čini, sij i sadi poput njega, pa ćeš žeti i kositi kao i on. Gradi poput njega kuću od kamena i opeka, a ne od pletera i slame. U jednu riječ: nastoj da ga dostigneš i presti-gneš, pa ne ćeš kukati, da te kruha lišava i s rođene grude tjera. Ako može marljivi Bu-garin4 kao baštovan čitavu Hrvatsku povr-ćem hraniti, kako ne bi mogao i ti, koji imaš svoje zemlje na pretek! Samo treba znati i umjeti, a to ćeš postići tek učenjem.

Stara narodna riječ kaže: “Bolje je umjeti nego imati.” U nekoj zemlji, daleko od Evrope, haračio neki paša. Narod u onoj zemlji bio tada još neuk, pa mislio, da tako mora biti. Ljubio pače paši skute i rukave, te bi bio za nj i krv svoju prolio. Uz pašu bio kao desna ruka njegova neka ulizica, pa htio zaslijepiti ostali svijet izvan onoga pa-šaluka, neka znade, kako je u pašaluku sve skladno i srećno. Stao u to ime uvoditi u ze-mlju nauke i umijeće, zidati palače, podizati škole i prigoniti narod učenju. Ali jednoga dana dosjetio se paša jadu, pa otjerao smje-sta svoga doglavnika i obustavio svaki dalji napredak. Poslije bi paša govorio: “Uče-njem postaju ljudi pametni, a pametni su ljudi - nezadovoljni”. Da, nezadovoljni, jer razlikuju vlast od vlastodršca! Oni znadu, da je svaka vlast od Boga, ali znadu i to, da vlastodržac, koji ne poštiva Božje i ljudske 4 Bugari su do 1914., a i u međuratnom razdoblju,

dolazili rano u proljeće u Slavoniju, pa čak i u Zagreb, i ovdje obrađivali zemlju koju su uzeli u zakup te proizvodili povrće za tržnicu. Svake su jeseni ponovno odlazili kući u Bugarsku. Tako je bilo i do Informbiroa 1948. godine.

14

des

et z

apov

ijed

i maj

ke H

rvat

ske

StUdenci 49

Božić 2010.

zakone, nije od Boga, nego od samoga crno-ga vraga. Pa neka i pođe do vraga. Učenjem stičeš znanje, a znanje je imanje. Sve možeš izgubiti, što imadeš, ali znanje nikada. Zna-nje je moć, ono je sila jača od ma koje sila na svijetu.

Znanje je prva i najveća velevlast, koja se ničim ne da oboriti. Zato se i svi siledžije ovoga svijeta žacaju znanja i onih, koji su se snagom znanja opasali.

Znanjem se stvara prosvjeta, a prosvje-ta vodi do slobode, nakon što su raspršeni tmasti oblaci neznanja i gluposti.

Hrvatski sine, uči i napreduj! Raspr-ši tminu neznanju i oslobodi se duševnoga ropstva. Sve ostalo, za čim ti duša gine, tada će samo sobom nefaljeno doći.

VIII. Budi svoj

Nije dosta da prosvijetliš um i da ga na-krcaš znanjem, treba da podaš stegu i svojim osjećajima i svojoj volji. Što ti kaže um, da je pravo i zdravo, neka i tvoje srce osjeća, a voljom pregni, da ono i izvršiš. Neka bude potpun sklad između misli, osjećaja i volje tvoje, jer samo tako bit ćeš skladan, čitav čovjek, samo tako bit ćeš svoj, a ničiji drugi. Samo tako bit ćeš pravi značaj.

Budi svoj i značajan. Nikomu za volju, nikomu za ljubav ne skreni s puta, koji si jednom odabrao i kojim si pošao. Ne gledaj ni lijevo ni desno, već uvijek ravno preda se. Ne daj se odvratiti s puta istine, poštenja i ljepote ni milom ni silom, ni mitom ni pri-jetnjom: radi onako, kako ti skladno nalažu pamet, srce i volja tvoja.

Pa neka se sav svijet drma i ruši nao-kolo tebe, ti stoj neustrašivo sred ruševina, koje su se nagomilale oko tebe, pa prijete da te pokopaju.

Budi svoj i vrši nada sve svoju dužnost. Vrši dužnost, makar i tegotna bila. Vrši svo-ju dužnost prema bližnjemu, prema domovi-ni i narodu, prema vlasti i državi.

Vršeći svoje dužnosti ne traži i ne oče-kuj ni pohvale ni nagrade; najljepšom i naj-većom nagradom neka ti bude živa svijest, da si svoju dužnost ispunio. Daj Bogu što je Božje, i caru što je carevo; - ali traži i brani uporno svoje sveto pravo.

Jednako, tako vrši svoju dužnost, bra-ni i traži svoje pravo. Ne popuštaj ni sili, ni zaklinjanju, kad se radi o tvojem pravu. Stoj za svoje pravo, makar se svi vrazi pa-kleni urotili protiv tebe. Nije sila jača od prava; svaka je sila za vremena, a pravo je vječno, tek ne smije da se pogne onaj, koga pravo zapada.

Pravo se može gaziti, ali pogaziti se ne može. Budi svoj: vrši svoju dužnost, drži svoje pravo i ne boj se nikoga osim jedinoga Boga. Ne moli ni traži pomoći ni od koga,

15

des

et z

apov

ijed

i maj

ke H

rvat

ske

Božić 2010.

StUdenci 49

ne očekuj nagrade ni od koga, već drži čvr-sto samo ono, što si krvlju i znojem stekao. Ne nadaj se ničemu, jer je nada varava. Ne uzdaj se ni u koga, nego u se i u svoje kljuse.

Kad je pred sto i nekoliko godina ve-liki Napoleon gotovo smrvio njemački na-rod, njemački je mudrac Fichte5 zdvojnim zemljacima svojim ovako govorio: “Nije-dan bog, nijedan čovjek, nijedan događaj ne može nam pomoći; mi sami moramo si pomoći, ako nam ima pomoći.” Tijekom du-gog niza godina mi Hrvati kao da nešto oče-kujemo od nekih vanrednih događaja. Naša lozinka kao da je: “Nadajmo se”. Odasvud budi nam lozinkom: “Ne dajmo se”. Pomo-zimo si sami, pa će nam i Bog pomoći!

IX. Pomaži Hrvatu

Pomaži Hrvatu, jer pomažeš bratu!Suviše nam jada zadavaju naši dušma-

ni, koji hoće da nas zatru, pa da nas nestane s lica zemlje. A da mi sami budemo ortaci njihovi, gložeći se među sobom i izjedaju-ći jedan drugoga? Čestit čovjek ne radi ni-kome o glavi, pa ni zatorniku sreće svoje. A kamo li da čestit Hrvat kopa grob svome bratu Hrvatu!

Pomaži Hrvatu, gdje možeš i kako mo-žeš. Pomaži rataru, zanatliji, trgovcu; poma-ži svakomu tko radi kao pravi Hrvat. Ako ti je birati između Hrvata i tuđina, odaberi Hrvata, pa bio i manje vrijedan od tuđina. Neka ti bude vazda geslo: “Svoj k svomu!” Pomaži Hrvatu, ne pitajući ga, da li je iz Za-gorja ili Primorja, iz Dalmacije ili Istre, iz Bosne i Hercegovine ili Slavonije. Ta svi ste sinovi jedne majke, svi ste Hrvati!

Pomaži ne samo Hrvatu, nego i svemu, što je hrvatsko. Podupiraj hrvatsku knjigu, 5 Johann Gottlieb Fichte (1762.-1814.), njemački

filozof koji je pomogao izgradnji njemačke narod-nosti u 19. stoljeću svojim govorima “Reden an die deutsche Nation”, koje je držao u Berlinu 1807. i 1808.

hrvatsko slikarstvo i kiparstvo, hrvatsku pjesmu i glazbu, hrvatske družine i zborove; pomaži svemu, što promiče napredak, čast, sreću i slavu hrvatskoga naroda i domovine. U današnje doba, gdje svaka ptica k svojem jatu leti, gradi i kiti samo svoje gnijezdu. U tuđe međutim ne diraj; ali zašto da poma-žeš tuđinu, često jačemu i imućnijemu, a u tvojoj kući gola sirotinja vapi za svagda-njim hljebom. Ljubi brata Hrvata i pomaži mu, jer zgodno veli stara narodna: “Tko ne priznaje brata za brata, priznat će tuđina za gospodara.” Dvije su teške rane, s kojih hr-vatski narod stoljećima krvari. Jedna je rana hrvatska zavist ili “hrvatski jal”, a druga je rana slavenska nesloga.

Hrvatska je zavist daleko na zlu glasu, te nam se svijet zbog nje već i podrugiva.

A što je još gore, hrvatski je jal otac još težim grijesima: kleveti, potvori, zlob-nom douškivanju i još zlobnijem opadanju. A kleta nesloga, taj istočni grijeh svih sla-venskih naroda, upropastila je već toliko slavenskih plemena, te prijeti propašću i onima, koja još nekako dišu.6 Braćo hrvat-ska, iščupajmo iz grudi naših korov zavisti i nesloge, te podignimo u srcima našim oltar bratske ljubavi i pažnje.

Teče eto četvrto stoljeće, što su se broj-ni pradjedovi naši pred turskom silom sklo-nili u Ugarsku i Austriju, pa se u tim zemlja-ma nastanili pokraj Madžara i Nijemaca. Potomci njihovi, okruženi odasvud tuđim življem, koji hoće da ih proguta, brane se i nastoje, da se održe. Svake godine sastaju se tisuće i tisuće hrvatskoga puka u nekom selu tik na međi Austrije i Ungarije, pa onda pod vedrim nebom i pred Božjim hramom slave i obnavljaju svoje “hrvatsko bratimstvo”. Baš kao nekad stari Grci prigodom svojih narodnih igara.6 Klaić ovime vjerojatno misli na Poljsku koja je

zbog nesloge ostala bez svoje države. U vrijeme pisanja ovih zapovijedi nije još bila obnovljena poljska država.

16

des

et z

apov

ijed

i maj

ke H

rvat

ske

StUdenci 49

Božić 2010.

Ej da bog da, da se “hrvatsko bratim-stvo” naskoro stane slaviti i obnavljati i u materi zemlji, pošto u njoj nestane hrvatsko-ga jala i slavenske nesloge!

X. Sve za domovinu, za Hrvatsku!

Slatko i dično je za domovinu živjeti, za nju disati, raditi, za nju svaku žrtvu prinositi.

Španjolcu je domovina Španjolska, Talijanu Talijanska, Nijemcu Njemačka, Poljaku Poljska, Čehu Češka, a Bugarinu Bugarska. A Hrvatu? Hrvatu je domovina Hrvatska, samo i jedino Hrvatska.

Domovina je čovjeku kao i rođena maj-ka. Kao što ima samo jedna majka, tako je i jedna domovina. Nitko na svijetu nema dvi-je domovine, a kamo li širu i užu!

U srednjem vijeku u doba plemićke i staleške prevlasti, moglo se je naći hrvatske gospode, koja su se razmetala, da su sino-vi dviju domovina; ali u današnje doba, u vijeku pučkoga vladanja i narodnosti, toga više nema. Kaže doduše narodna poslovica: “Umiljato janje dvije majke sisa”; ali da ih i ljubi i za njih živi, toga poslovica ne kaže. Tko danas tvrdi, da ima dvije domovine, taj naprosto laže: taki dvoživac nema nijedne domovine, već mu je domovina svagdje, gdje dobro i lagodno živi.

Za svoju domovinu Hrvatsku živi i radi, hrvatski sine, da ti bude velika, slobodna,

slavna i srećna! Radeći za njezino dobro, ra-diš za sebe, za svoju porodicu, za sve, što ti je milo i drago.

Bože sačuvaj, da bi toj domovini Hr-vatskoj ikada zaprijetila pogibija od kakova silnika. Ali ako zaprijeti, ne žacaj se za spas domovine žrtvovati sve, pače i dragocjeni život svoj. Jer bolje je pasti u grob, nego biti rob. Narod, koji ljubi ruke svome krvniku, koji i krv svoju lijeva za ropstvo svoje, nije zapravo ni narod, jer gazi čovječje dostojan-stvo svoje. On je izmet naroda.

Slatko je i dično za domovinu živjeti, ali još je slađe i dičnije, ako ustreba, za nju umrijeti.

Ne žacaj se, ako ustreba, poginuti za domovinu Hrvatsku i na tankim vješalima.

Isus Krist nije se kratio za spasenje čovječanstva umrijeti na sramotnom drvu križa! I prvi su kršćani, sljedbenici Kristovi rado i veselo srtali u smrt, dovikujući rim-skim carevima, svojim krvnicima, ponosito: “Zdravstvuj, care, umirući te pozdravljaju!”7 I umirali su bez straha i jadikovanja, tisuće i tisuće. Ali što je više ginulo mučenika, sve je više kao iz zemlje nicalo oduševljenih kr-šćana, tako te je već Tertulijan8 mogao do-viknuti caru Septimiju Severu9: “Krv muče-nika sjeme je za kršćane.” Mučenička smrt tvoja, hrvatski sine i hrvatska kćeri, rodit će također tisuće hrabrih osvetnika!

“Pleme naše izginuti ne će”.

Prema radu: Mira Kolar-Dimitrijević

Napomenak: Budući da se radi o Klaićevu izvornom tekstu, članak nije lektoriran.

7 Ave caesar, morituri te salutant!8 Tertulijan (lat. Quintus Septimius Florens Tertu-

llianus), latinski ranokršćanski pisac (o.160. - o. 220). Bio je rodom iz Kartage. Prije prijelaza na kršćanstvo bio je odvjetnik, a kasnije borbe-ni branitelj kršćanstva. Pisao je i o problemima praktičnog morala.

9 Car Lucius Septimius Sever carevao je u Rimu od 193. do 211. godine i dao je pogubiti mnoštvo kršćana.Plakat za generala Antu Gotovinu

17

Prof

.dr.

sc iv

o Jo

sipo

vić

– pr

edsj

edni

k H

rvat

ske

Božić 2010.

StUdenci 49

Prof.dr.sc Ivo Josipović – predsjednik Hrvatske

Prof.dr.sc don JOSIP ČORIĆ Narodni trg 7 – 21000 SPLIT

Tel./faks (021)347-324; mob: 091/592-1792 • e-mail: jcoric@inet.hr Pantovčak 241 – 10 000 ZAGREB

‘Došlo je vrijeme da se Hrvatska preispita i odlučno promijeni ono što je pogrešno!’

(Iz nastupnog govora predsjednika Hrvatske – dr Ive Josipovića, 18.2.2010.)

P oštovani predsjedniče! Još uvijek sam pod neizbrisivim doj-movima koji su uzigrali, vjerujem,

ne samo moje srce, nego i srce svakog tko vjeruje u snagu poštene riječi pogotovo, ako su te riječi pošteđene prosudbe najvećeg čo-vjeka ljudske povijesti – Nazarenca. Čujmo ih: ‘Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismo-znanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati pre-ma njihovim djelima jer govore, a ne čine’ (usp. Mt 23, 2-4). Tko može hladnokrvno proći kraj slijedećih misli iz vašeg nastu-pnog govora u četvrtak, 18. veljače 2010. na Markovom trgu u Zagrebu:

‘Služit ću Hrvatskoj, služit ću našoj prelijepoj Domovini. Želim biti predsjednik svih hrvatskih građana, ali i beskompro-misno afirmirati vrijednosti demokratskog društva, pravednosti i društvene solidarno-sti…Došlo je vrijeme da se Hrvatska preispi-ta i odlučno promijeni ono što je pogrešno,

ono što čini ljude nejednakima, što ih dijeli i ponižava…Riječ je o tome da svatko od nas počne mijenjati sebe. Jer temelj prav-de smo uvijek mi sami, jer je svatko od nas taj koji svojim ponašanjem stvara ili negira pravednost. Zato ne smijemo se bojati, ne smijemo šutjeti, ne smijemo okretati gla-vu…Hrvatska mora biti dom demokracije i ljudskih prava…uključivanja što većeg broja građana u demokratske procese odlu-čivanja i nadzor vlasti (najveće zlo ljudske povijesti jest nekontrolirana vlast – moja primjedba!)…Ni u jednom trenutku ne za-boravite da je ovo Vaša zemlja i da nema drugog gospodara osim vas!’

Dok sam gledajući u tv ekran slušao navedene riječi iz Vašeg nastupnog govora, spontano mi je prošlo kroz glavu: ‘Bude li se prof. dr. sc – novi predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, držao barem 90% izgovore-nih riječi, moram zahvaliti Bogu što ne ću trebati pisati svoja i više nego opravdana

18

Prof

.dr.

sc iv

o Jo

sipo

vić

– pr

edsj

edni

k H

rvat

ske

StUdenci 49

Božić 2010.

reagiranja upućena do sada svim vodećim nositeljima vlasti u Hrvatskoj, od njenog stvaranja do danas. Neke od tih razmišlja-nja su objavile pojedine tiskovine, barem u skraćenom obliku, a većinu ne, pa tako ni onu koju sam uputio vašem prethodniku od-mah nakon izbora i prije polaganja zakletve 2000. g. U stilu transparentnosti i pravde te ravnopravnosti pred zakonom nisam imao čast pročitati to u tiskovinama kamo sam to poslao, ali je do njega sigurno došlo, jer sam moje reagiranje poslao izravno na njegov (sada vaš) ured.

Budući da medijska klima u Hrvatskoj ide recesijski nezaustavljivo u one atribute koje pristoje Tunguziji i sličnim političkim tvorevinama ja ću biti slobodan poslati Vama izravno, primko-povratnicom jedan primje-rak mojih razmišljanja, vjerujući da ćete ga, kao odgovorni intelektualac, u duhu Vašeg nastupnog govora, pročitati onim osjećajem kako sam ga ja pisao. Na istoj frekvenciji!

1. Zbog čega se u nas, obzirom na ne tako davnu prošlost, može razgovarati samo u dvije ili u jednoj kategoriji? I to uvijek s pozitivnim atributima vladajućoj, a negativ-nim atributima suprotnoj kategoriji. Da bi-smo izbjegli veliku raspravu:

Ustaše ili partizani. Većina naroda nije bila ni jedno ni drugo, usuđujem se reći ni za jedno ni za drugo, posebno ne za ono što nas je tlačilo pola stoljeća, a da ekspli-citno i implicitno se nije još sasvim ugasilo.

Sada kada se ipak može govoriti je-zikom dostojnim čovjeka jer je hrvatski jezik prestao biti jezik za zube nepošteno je i kukavički šutjeti. Na žalost još uvijek smo svjesni da propagatori tzv. antifašizma uglavnom svim sredstvima šire laži, kako bi se skrila nepobitna istina, a ona je teška i krvava. Nije ona takva samo na našim pro-storima. Sjetimo se npr. kako se je govorilo o pokolju 20 000 časnika poljske vojske. Uz tolike zločine nacista i taj im se je pokolj pripisivao, sve dok Boris Jelcin nije 1992.

predao poljskom predsjedniku izvorni doku-ment potpisan od velikog ‘antifašiste’ i pri-jatelja njegova miljenika, a našeg doživot-nog predsjednika JBT. Tim potpisom’veliki Visarionović’ naređuje pod najstrožom taj-nom da se poubijaju poljski časnici. Nije li i na ovim našim, prostorima prošlo isto toliko godina prije nego li su se počele saznavati krvave, bolne i smrtonosne istine – koje bi se mogle sintetizirati u izričaj kako je više od ruke tzv. ‘antifašista’ srpsko-hrvatske mafije pobijeno nevinih Hrvata i Hrvatica, ne samo u ratnim operacijama, nego li kroz sve rato-ve naše opstojnosti. Uostalom tko ima pravo ubiti i nekoga koji je u nečemu pogriješio? Tko je o tim groznim činjenicama smio zuc-nuti do stvaranja hrvatske države? Bih li ja danas mogao ovako ‘razgovarati s vama’ da sam pred bilo kojim antifašistom spomenuo: Jazovku, Macelj, Bleiburg, Kevinu i ostale jame, poput tolikih na vama i meni toliko dragom Biokovu na kojemu je pronađeno preko 700 jama koje su popunjavale antifa-šističke ruke? Divno je to rekao pred Vama naš nedavni gost Simon Peres: ‘Samo Jahve, koji je dao život, ima ga pravo oduzeti!’

2. U duhu krvave istine, a ne dobro pla-ćenih bijednika svoje ljudskosti, uglavnom režimlijskih tzv. povjesničara, pogledajmo najveće stratište Hrvatske: Jasenovac. Za-nima me kada ste vodili kroz njega poljskog Židova Simona Peresa koliki ste mu broj ubijenih žrtava, vi ili vodič, navodili? Više desetaka tisuća kako se govorilo i pisalo ne-posredno nakon II. Svjetskog rata? Između 40 i 50 tisuća kako su se usudili, na temelju povijesne građe, pisati nepotkupljivi povje-sničari, među njima i vaš dični prethodnik, tvorac hrvatske države dr. Franjo Tuđman, što ga je stajalo prisilne zatvorske klime? Je li to 60 000 žrtava kako je iznosio u svojim nastupima 1960. – tih godina ‘najveći sin na-ših naroda i narodnosti JB Tito?’ Odgovorite mi kako to da on nikada nogom nije stupio na to mučeničko tlo? A onda nakon Tita use-lile su se amebe u razmišljanja o Jasenovcu,

19

Prof

.dr.

sc iv

o Jo

sipo

vić

– pr

edsj

edni

k H

rvat

ske

Božić 2010.

StUdenci 49

i geometrijskom progresijom širile ‘istinu’ o ustašama, posredno o genocidnim Hrvatima: 100 000, pa kada im je to izgledalo malo, više stotina tisuća; onda se neko vrijeme govorilo o 500 do 700 000 koji je broj službeno unijela u svoje ‘akademsko izvješće’ jugoslavenska enciklopedija. I to je izgledalo malo pa se je neko vrijeme stalo na milijun žrtava. To se je vašem prethodniku činilo malo pa će u hrvatskom (čitaj: antihrvatskom – jugosla-venskom) saboru 1967. g. istaći brojku višu od milijuna…I takav dođe na čelo slobodne i nezavisne hrvatske države? I to puna dva mandata!?

Kad mogu sam posjetim to mjesto za kojega žrtva komunističkih pogroma kardinal Stepinac izreče da je sramotna ljaga hrvatske države. Kod pretposljednjeg posjeta mi je lju-bazno odgovarala na moja pitanja kustosica tog spomen područja. Prodala mi je i mono-grafiju s najažurnijim podacima o utvrđenim žrtvama Jasenovca. Nisam se iznenadio kada sam pročitao broj do sada utvrđenih žrtava – nešto iznad 71 000. Ali se još skupljaju po-pisi stradalih. Nisam ni znao kako se i sada želi podvaliti poštenim povjesničarima, jer je dovoljno pronaći jednu žrtvu u popisu spo-men područja koja nije nikada u njemu bila pa da sve dotadašnje teze budu uzdrmane, a iz samog mog rodnog mjesta mi rekoše da su žrtve strahovitog paljenja u zaseoku Čikeši 1944. god. zapisane kao žrtve Jasenovca?! Nitko od njih nikada nije vidio Jasenovac. Slično vrijedi i za mrtve Podgorane u El Sha-ttu, kao i za veliku grupu Solinjana! Moleći na tome mjestu nikada ne mogu reći za ko-liki broj molim, jer je Jasenovac - ponavljam - najveće stratište antihrvatske povijesti koje je kroz 60 godina, ni kriv ni dužan, nosio na leđima pošteni hrvatski narod.

Pred tri desetljeća prvi put sam posjetio Izrael. U muzeju Yad washem, u jednoj od mnogobrojnih dvorana, na podu, u mozaik urezana najveća stratišta židovskog naroda. Vidio sam i Jasenovac sa stravičnom broj-kom od 65 000 ubijenih Židova u njemu. Je

li bilo pošteno upozoriti Nobelovca Peresa da bi trebalo ispraviti taj sračunato stvoreni broj – stvarnim i istinitim brojem pogublje-nih židova, a za židovski narod je to lako pamtiti. Do sada je naime evidentirano 11 111 ubijenih potomaka Abrahamovih. Stra-vična je i grozna i ta brojka, mora priznati svako ljudsko stvorenje, ali je ne manje stra-vično kada se taj broj šest puta povećava i to kao Damoklov mač visi nad glavom hrvat-skom narodu. Mnogima nije poznata skriva-na zgoda u kojoj je glavni akter bio narodni heroj i velika zvjerka, Ivan Krajačić – čini mi se s nadimkom Stevo. Na jednoj kome-moraciji u Jasenovcu je srpski general i isto velika zvjerka počeo govoriti o milijunima Srba pobijenih u Jasenovcu. Krajačić ga je prekinuo uz komentar: ‘Da je bilo tako ni tebe i niti jednog Srbina ne bi bilo ne samo u Hrvatskoj!’ Nastao je tajac! Ovo mi je pri-čao nazočni svjedok hrvatski general (tada jugoslavenski)!

Razumjet ćete, stoga, što ne mogu, ne iznijeti samo neke bolne činjenice.

3. Nastup u parlamentu BIH-A. Kao vrsni intelektualac da ste se sjetili one mu-drosti: Quid quid agis, prudenter agas et res-pice finem – U slobodnom prijevodu bi to bilo - Što god radiš razborito radi i vodi ra-čuna o posljedicama. Sigurno bi se izbjegao kratki spoj, zbog vaših riječi izgovorenih u BiH parlamentu 14. travnja 2010., a koji nikako ne može donijeti korist Hrvatskoj, kojoj ste vi na čelu, a niti ni vama. I sami ste vidjeli kako se vašom izjavom manipulira.

4. Koketiranje s Tadićem. Sigurno mu je bliža Ovčara od Brijuna i Opatije pa bi bilo časno i pošteno da se pomoli malo, barem na Ovčari! Kažite mi da ste ne daj, Bože, vi ili ja izgubili ekstremitete boreći se u pravednom ratu za slobodnu Hrvatsku i da živimo sada jedva vežući kraj s krajem, a onda na Tv i ostalim medijima doznajemo da je u posebnoj rezidenciji ljetovala obitelj onoga koji iskreno izražava misli svekolikog

20

Prof

.dr.

sc iv

o Jo

sipo

vić

– pr

edsj

edni

k H

rvat

ske

StUdenci 49

Božić 2010.

srpskog puka i kao znak ‘zahvale’ za vaše go-stoprimstvo izjavi da je ‘Oluja i ne samo ona zločin kojeg treba pamtiti’. Znamo mi dobro što se pod tim misli i što pod tim misle naši istočni susjedi. I tko ikome daje pravo da no-vac, posebno naše sirotinje, služi u uživanju jadranskih ljepota takvima, a koje uglavnom nikada nijedan hrv. branitelj nije imao prilike vidjeti, a kamo li u njima uživati.

5. Srb –70 godina nakon ubojstava iz njega i zbog njega, nakon isto toliko govora šutnje napokon se je moglo poluglasno reći, koji su se to ‘antifašisti – sljedbenici krvnika popa Đujića i njegova duhovnog vožda Draže Mihajlovića skupili dirati u bolne rane radeći protiv vašeg životnog stava da nema revizije povijesti. Da, nema revizije povijesti, a još ma-nje ne smije biti dana mogućnost vrlim, živu-ćim povjesničarima, duha i stila Save Štrbca, koji poslijeratnom jasenovačkom logikom povećava broj ubijenih u Jasenovcu najmanje za 20 puta. Bili ste jadni, pomalo sarkastično-cinički dok ste pjevali ode zvijezdi petokraki kao simbolu ljubavi. Neka mi bude dopušteno ponoviti ono, što je biskup Ante Ivas, dan prije vašeg ‘srbovanja’ u Srbu pred mnoštvom jav-no, argumentirano izrekao:

‘Kronika župe sv. Ante u Kninu i spisi arhiva biskupskog ordinarijata Banja Luke.., i mnoga druga svjedočanstva svjedoče da je na današnji dan 1941. godine, župnik župe Drvar vlč. Waldemar Maximilian Nestor do-šao sa svojim župljanima na hodočašće, ovdje svetoj Ani na njezin blagdan, kako je to i prije bio običaj. Došli su moliti za svoje obitelji za

svoju djecu za svoj narod.., dakao oboružani jedino svojim krunicama kao svojim oružjem. Sutradan je bila nedjelja, pa da župljani koji su ostali u Drvaru ne bi bili bez mise, župnik je s hodočasnicima sjeo u „Šipadov“ vlak uskog kolosijeka… Na tromeđi Bosne, Dalmacije i Like, oko Trubara, vlak su zaustavili četnici… Pobunjenici su napali vlak, župnika, izvukli iz vlaka i s njime skupinu hodočasnika, okrutno ih poubijali a tijela im bacili u jamu Golubi-njaču. Dakako, bez milosti, bez suda i ukopa, bez križa i spomena…

Istoga dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici (četnici i „ge-rilski“ komunisti) poubijali Hrvate. Župnika vlč. Jurja Gospodnetića su četnici zarobili i 10. kolovoza, nakon okrutnog mučenja nabili na ražanj i pred njegovom majkom ga živoga ispekli… Slična sudbina zadesila je i vlč. Kre-šimira Barišića u Krnjeuši.., Tako je tih dana i tjedana, po kratkom krvavom postupku, u prvom redu od organiziranih četnika Draže Mihailovića i partizana komunista koji su se (povremeno) pridruživali, gotovo cijeli kraj istočne Like i jugozapadne Bosne, očišćen od svega nepravoslavnog puka.., u cilju stvaranja tzv. „homogene Srbije“ u znaku kokarde… I to uz podršku i razumijevanje talijanskih faši-stičkih postrojbi. Nekakvom antifašizmu tada još nije bilo traga… (Gojko Polovina piše o tim događajima:“…ostaje činjenica da je u masi neboraca tog momenta u pljački i palje-nju učestvovao i znatan broj boraca, od kojih su neki poslije toga bili sjajni ne samo parti-zanski borci nego politički i vojni rukovodioci, komandiri, komandanti. Nikad nisam niti hoću javno pomenuti njihova imena:“ (Svjedočenja, Prva godina ustanka u Lici, Beograd, 1988, str 340 i 342)…) I drugi brojni dokumenti otkrivaju cjelovitu istinu tih strašnih događa-ja…’ Slobodno mi je pitati vas – što misle, a kad mogu i govore, sudionici sramotnog zbora u Srbu, posebno oni iz srpskog naroda, a koji obnašaju veoma visoke funkcije u hrvatskoj državi o Domovinskom ratu, naročito Oluji? Ima li ijednog čije se mišljenje razlikuje od

Hrvatska vojska na Trgu bana Jelačića

21

Prof

.dr.

sc iv

o Jo

sipo

vić

– pr

edsj

edni

k H

rvat

ske

Božić 2010.

StUdenci 49

mišljenja vašeg prijatelja Tadića. Radi budu-ćih pokoljenja ponavljam njegove riječi: ‘To je zločin koji se ne sme zaboraviti!’ Najbolji vam je dokaz da tako misle i njihovo 100% (ne)priustvovanje Kninskoj časnoj i plemeni-toj proslavi. Želite li znati kakav je bio antifa-šistički duh oko Srba i općenito na području banjo-lučke biskupije, možete doznati iz prve ruke kod biskupa dr Franje Komarice, koliko je katoličkih župa nestalo s lica zemlje tijekom tzv. oslobodilačkog rata, a što taj rat nije sredio učiniše to ‘osloboditelji’ iste duhovne inspira-cije od 1991. – 1995.

Hrvatska dalekovidnica je snimala spo-men skup vjere u Kosovu kod Knina, dan prije proslave ustanka u Srbu, ali ni slova u vijestima tog dana nije preneseno njezinim gledateljima?! Isto su učinili i s nadpovijesnim govorom istog biskupa izgovorenog na prosla-vi, gdje ste i vi održali maestralni, za pamćenje održani govor, u Kninu – 5. kolovoza 2010. I dok smo mogli uživati u čestom ponavljanju bitnih misli Vašeg govora, koji vam može slu-žiti na čast, iz govora biskupa Ivasa samo jed-na najmanja moguća vijest i dosta.

Pitam vas, dok papagajski ponavljamo kako je hrvatska država nastala na zasadama AVNOJ-a, ZAVNOH-a i vrednotama domo-vinskog rata, koje su se antifašističke bor-bene pjesme pjevale u jedinicama branitelja domovinskog rata da bi se podigao moral je-dinica? Ovo vas molim u pismenom obliku, ako vam je neugodno u usmenom kontaktu. I drugo pitanje: koje su jedinice domovin-skog rata nosile ‘dičnu’ zvijezdu petokraku? – Kada se sjetite ili kada vam prišapnu vaši suradnici, javite mi. Jedna mi se je jedinica duboko usjekla u sjećanje koja se nije rastav-ljala od zvijezde petokrake, na našem, krvlju hrvatskih sinova natopljenom tlu gdje se je ponavljao vječni refren: ‘Ovo je Srbija!’ Na čelu te jedinice je bio major Veselin Šljivan-čanin, a himna im je glasila: ‘Slobodane, šalji nam salate bit će mesa klat ćemo Hrvate!’ To je toliko bilo nevjerojatno stoljetnim srpskim prijateljima Englezima i Francuzima da to

uopće nisu prevodili! Kao vrsnog pravnika pitam vas dok slušamo tvrdnje da je hrvatska stvorena u NOB-u – koji je službeni jezik bio u toj ‘državi’, koji novac i čija vojska?

6. Ćavoglave – Moram priznati da ni-kada u životu nisam čuo za Ćavoglave. Ne-prestano bukanje u hrvatskom saboru nekoga koji bi morao znati da je ne samo nomen (est) omen, nego i cognomen est omen i koji može nekažnjeno i bez opomene onemogućavati časnim hrvatskim braniteljima nastup u pul-skoj areni, a omogućavati onima koji su za-rađivali na razjarivanju istočne bratije u do-movinskom ratu protiv ‘ustaša’, jer za većinu srpskog življa svi su Hrvati ustaše, njegovo srednjoškolsko upravno-referentsko zavija-nje plaćeno već 15 godina najvišom ‘viso-kom’ više nego sveučilišnom spremom, me je prisililo poći u Ćavoglave. I od onda sam svake godine tamo. O onome koji je uzrok svega zbivanja nisam dostojan govoriti. Pre-klani sam, oboružan tjelohraniteljem, pošao u potragu za ‘ustašama i ustašicama’. Zalu-du smo više od dva sata ‘parali’ prostorom gdje se skuplja najveće mnoštvo hrvatskog življa tijekom godine. Napokon – u jednom kutu ugledasmo neku balavicu koja koketira u raznim pozama s ‘ustaškom kapom’ na gla-vi u nazočnosti dvojice muškaraca. Jedan je snimao, a drugi je u nju zurio. Prišao sam im: ‘Curo, što ti je to na glavi?’ ‘Hrvatska kapa!’ ‘Ti si znači Hrvatica!’ ‘Jesam, jesam!’ ‘ Ja tek učim hrvatski i o Hrvatskoj, molim te odgo-vori mi na tri pitanja iz hrvatske prošlosti?’ Ni na jedno nije znala odgovor. Manirom br-zine preko 100 na sat zgrabio sam je za kapu, mladić je pošao prema meni, moj gorila ga je svladao, a onaj s aparatom je zdimio oboriv-ši, valjda, hrvatski rekord na 100 m!’ ‘Kako te nije sram (upotrijebio sam neke riječi koje nisu za javnost)…’ Onda sam isjekao u ko-madiće kapu. Zar se ne stidiš ovo stavljati na glavu i bacati ljagu na sve nas?’ ‘I vi biste je stavili za 5 000 kuna!’ – odgovorila mi je kao iz topa. Sapienti sat. Pametnom dosta! Odmah sam to napisao, poslao u naše bijedne

22

Prof

.dr.

sc iv

o Jo

sipo

vić

– pr

edsj

edni

k H

rvat

ske

StUdenci 49

Božić 2010.

i ne nezavisne nego skroz ovisne tiskovine, a one - alkarski rečeno: ‘vojvodo u ništa’. Za-nima me kako će proći ovogodišnji pohvatani ‘ustaše i ustašice’ od kojih nitko nije iz onog kraja. Valjda neće biti teže kažnjeni od one četnikuše koja je došla iz Srbije u Hrvatsku sa ‘socijalističkim antifašističkim’ oznakama Draže Mihajlovića!

Za sada bih stao da vas ne premorim. Želja mi je da vaša (‘mala’ kako se kod nas kaže u žargonu,– a znamo da nije mala) Lana kad osnuje obitelj bude mogla govoriti na plažama hrvatskog Vatikana, (vjerojatno zna-dete da je taj atribut nosila Baška voda čitavo vrijeme crvene vladavine), dok se bude ku-pala ili razgovarala sa svojom djecom – bude mogla bez straha govoriti, da dio zasluga što je Hrvatska ovako uredna i lijepa pripada i vašem djedu, odnosno pradjedu. Inače zaludu smo živjeli, odnosno bolje bi bilo da se, pučki rečeno, nismo mrčili. S dužnim štovanjem

dr don Josip Čorić Split, u žežin Velike Gospe, 14.8.2010.

Napomenak: Prema autorovoj želji tekst ni u čemu nije ispravljan.

P.S. Ako su vam moji kolege, a vaši sa-vjetnici sve ovo rekli, ja se ispričavam što vam ponavljam već rečeno. Trebao vam je, po svojoj dužnosti, sve ovo reći samopro-glašeni korifej etičkog povjerenstva, borac za ‘nadasve čovjeka’ ali bez odgovarajuće ‘municije’…

Moja osobna karta: sve za istinu i prav-du, mrzeći svaku laž i nepravdu i zato sam čitavi život protiv svega što je gušilo i guši ljudsku slobodu. To su u prošlom stoljeću: fašizam, nacizam i najopasniji i najkrvavi-ji komunizam, koji je nadvisio druga dva ‘izma’ i još otvoreno guši svaku slobodu u tolikim zemljama svijeta.

Dopustite mi još jednu malu crticu na kraju. U periodu socijalističke vladavine an-tifašista, širokogrudno su mi odobrili da kroz dvije godine vojnog roka služenog u Kičevu - Makedonija imam pravo na zdravstveno i socijalno osiguranje! To je sav privilegij cr-vene ideologije kroz prvih 50 godina mog života. Ne vjerujem da se varam ustvrdivši da bih u fašističkom uređenju bolje prošao, a što mislim o ‘izmima’ ne želim ponavljati.

REPUBLIKA HRVATSKA – URED PREDSJEDNIKA KLASA:052-02/10-09/209 URBROJ:71-02-21/15-10-02 Zagreb 24. kolovoza 2010.

Gospodin prof.dr.sc. Josip ČorićPoštovani gospodin Čorić,Predsjednik Republike Hrvatske prof.dr.sc. Ivo Josipović primio je Vaše pismo od 14.

kolovoza o.g. Predsjednik Republike zahvaljuje Vam na izraženu mišljenju. Povijesne činjenice i

događaji o kojima pišete važni su ne samo s povijesnog gledišta nego i za hrvatsku bu-dućnost. Nedvojbeno, Predsjednik Republike bit će i dalje otvoren svakom nastojanju da se povijesna pitanja koja nas opterećuju razriješe u duhu istine i pravde, te da se demo-kratskim dijalogom postigne što veća suglasnost o temeljnim pitanjima daljeg razvoja hrvatske države.

S poštovanjem,P R E D S T O J N I K

Joško Klisović

23

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

Od Božića do Badnjaka

Polarne hladnoće

P red sam Božić u Studencima i na Ka-mensku izmjerena je temperatura -21 C. To nam je potvrdio Ivica Šama-

nović, voditelj ispostave Županijskih cesta -Split. Ophodnja cesta ovu je temperaturu službeno objavila.

Da je tome tako, svjedoče i mnoga vo-zila koja kao pogonsko gorivo koriste dizel jer jutros nisu mogla proraditi. Snijeg, koji je u međuvremenu prestao padati, i nada-lje zadaje velike probleme jer se na ova-ko niskoj temperaturi zamrznuo. Jučer je očišćen veći dio lokalnih cesta, a danas se

namjeravalo očistiti: Repinjavaču, Šakiće, Jurčeviće, Gradinu i Bataliće.

Na zadnjoj adventskoj nedjelji svetoj misi je nazočilo pedesetak vjernika. Crkva je bila ugodno topla, a fra Jakov je dao oba-vijesti povodom Božića i blagoslova kuća. Informacije su donesene i na portalu Stu-denci pa ih možete priopćiti svojim bližima.

Nastava u Osnovnoj školi se normalno održava.

Stepinčevo u Studencima

Blagdan blaženoga Alojzija Stepin-ca proslavljen je 10. veljače 2010. u crkvi Svetoga Ilije. Svečano euharistijsko slav-lje predvodio je župnik fra Jakov Begonja a u koncelebraciji je sudjelovao msgr. Ivan Bilić.

Svoju homiliju fra Jakov je započeo temeljenjem na misnim čitanjima i borbi blaženog Alojzija za pravdu i pravičnost. Istaknuo je kako za ovu ispaćenu zemlju i narod, koji često ne zna raspoznati što je za njega dobro, treba se prisjetiti da je bla-ženi Alojzije Stepinac u svoje vrijeme za

Središte Studenaca zatrpano snijegom pred Božić

Ulaz u Osnovnu školu zatrpan snijegom

24

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

komunizam rekao kako to nije dobro za čo-vjeka, za katoličanstvo i za Hrvatsku. Neki, koji su kroz blaženog Alojzija htjeli izbaciti Krista, nisu bili svjesni da kroz svoje čini pomažu Božjoj providnosti u ujedinjenju hr-vatskog naroda. Na kraju se to i dogodilo. O blaženom Alojziju napisano je dosta knjiga. Jednoj, objelodanjenoj ovih dana, autor je Juraj Batelja. Riječ je o trilogiji ‘Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok evanđelja lju-bavi’ s gotovo sedam stotina dokumenata o nadbiskupu Stepincu od 1933. do 1998. go-dine. Ovu knjigu svakome rado preporuča kao dar dragom prijatelju. Pisac, promica-telj postupka za proglašenje blaženim sluge Božjega Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa, podrobno opisuje nadbisku-povo sužanjstvo u Lepoglavi. Nadbiskupa Stepinca osudio je Vrhovni sud Narodne Re-publike Hrvatske 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora s prisilnim radom te na pet godina gubitka svih građanskih i političkih prava. U lepoglavski zatvor doveden je 19. listopada 1946., gdje je ostao do 5. prosin-ca 1951. kada je preseljen u kućni pritvor u Krašić…

Na kraju je pedesetak okupljenih vjernika pjesmom U tebe se, Gospodi-ne, pouzdajem završilo svečanost misnog bogoslužja.

Potom su uz autora, Jurja Batelju, spo-menutu knjigu predstavili naš dr. Josip Jur-čević i dr. Josip Čorić.

Dr. Josip Jurčević je istaknuo kako je ova trilogija s ukupno 1872 stranice ka-pitalno djelo hrvatske historiografije. U prvom svesku je, na temelju povijesnih izvora i znanstvenom metodologijom, pri-kazan životopis bl. Stepinca, a u središtu istraživanja je razdoblje od 1934. do 1946. godine. U drugom i trećem svesku nala-zi se stručno priređena zbirka od gotovo sedam stotina dokumenata i svjedočan-stava, relevantno odabranih između pri-bližno 45.000 stranica pronađenih u 135 različitih arhiva, ustanova i publikacija. Dr. Jurčević naglasio je i kako doslovno svi povijesni izvori nedvojbeno svjedoče da se u tako krajnje nepovoljnim okolnostima nad-biskup Stepinac, bez ikakve zadrške i straha, cijelim svojim bićem i utjecajnim položajem stavio na stranu ugroženih, obespravljenih i progonjenih pojedinaca, zajednica, naroda i institucija. „Nadbiskup Stepinac je s punom sviješću o rizicima odabrao dosljedno – mi-šlju, riječju i djelom – zastupati vjerska i općecivilizacijska vrijednosna načela, među kojima se posebno ističu ljubav, opće dobro, pravednost i potpuna jednakost svih ljudi i njihovih zajednica“, zaključio je dr. Jurčević. Don Josip Čorić podsjetio je kako je nakon procesa nadbiskupu Stepincu vlast, onemo-gućavajući djelovanje Katoličke crkve, ne-svjesno doprinijela ostvarenju Božjeg plana jedinstva hrvatskog naroda. Potom se osvr-nuo na glavne smjernice Stepinčevog djelo-vanja u pastoralu: „Već 1935. i 1936. Ste-pinac priređuje pastoralne tečajeve, uvodi dekanatske sastanke, pučke misije, zatvore-ne duhovne vježbe za vjernike, radi na rješa-vanju nestašice klera, uređenju mirovinske zaklade za stare i bolesne svećenike, osniva

Blaženi Alojzije Stepinac.

25

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

nove župe u Zagrebu. Isticao je da se ciljevi ne prepoznaju po govoru, već po djelova-nju, zato je potrebno inkulturirati evanđelje ljubavi. Tu dolaze do izražaja mnogobrojni socijalni tjedni, isticanje potrebe obnove obitelji, zauzimanje za bolesnu i nezbrinutu djecu, pomaganje prognanima, obrana naro-da pred stranim okupatorima.“

Korizma, Veliki tjedan i Uskrs

Kroz korizmu se svakoga petka u 16 sati i nedjeljom prije svete mise u našoj župi održava Put križa..

Isusov križ, unatoč svim devijacijama i zloporabama, unatoč omalovažavanju i pre-ziru, izmiče svođenju na magijsko značenje, puku dekoraciju, zemaljsku pobjedu ili pr-kos. Isusov križ pokazuje da patnja ima smi-sao unutar ljubavi, kao zalog novog života,

kao nada uskrsnuća, kao nenasilni prosvjed i promjena svega što zarobljava i uništava čo-vjeka. Isusov križ je, iznad svega, odricanje od svake moći.

Mi, ljudi, svakodnevno smo okruže-ni trpljenjem i suočeni s osobnim, obitelj-skim i društvenim trpljenjem. Zato nam

Prostor za svetohranište na Veliki četvrtak

Križonoše na Veliki petak

26

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

i kratka razmišljanja pomoći će svakom od nas da uđe u tajnu trpljenja i spozna kako u trpljenju nije sam. Baš kao što Gospa nije ostavila Isusa ni u najtežim trenutcima, tako ni ona ni njen Sin ne će ostaviti tebe.

Djeca, okupljena oko fra Jakova, zasta-ju na svakoj postaji s upaljenim svijećama. Put križa i fra Jakovljeva razmatranja uvijek su u svezi s određenom temom.

Do Velikog četvrtka, kako i priliči, postoji samo jedna misa s narodom i to sve-ta misa Večere Gospodnje. Dvanaestorica mladića s fra Jakovom na oltaru simbolično su oprala noge onako kao što je Isus učinio svojim apostolima. U zajedničkoj molitvi poklonili su se Presvetom Oltarskom Sakra-mentu zazivom Usta moja, uzdižite ostali smo u crkvi pred Presvetim.

Mjesto pohrane pričesti i mjesta Isuso-va položenja i ove godine su napravili su-pružnici Zvonko i Ivana Babić.

Na Veliki petak obilježavamo smrt Isu-sa Krista. Ujutro ranovrijedni: Mirko Udi-ljak, Željko Bilić-Nosić, Marko Udovičić

Križonoša Mladenko Bilić-Centić na Veliki petak

Križonoše na Veliki petak

je dobro i spasonosno biti blizu Isusa i Marije, jer su oni trpeći pokazali kako se svaka muka može pretvoriti u uskrsnuće. Tekstovi iz Svetog pisma, Gospine poruke

27

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

Zlatom nagrađena Pršutana Gradina Na štandu: Zdeslav Jurčević, župan Ante Sanader i pročelnik za gospodarstvo mr. Ivan Udovičić

i Duje Babić iskapali su rupe za četrnaest postaja. Poslijepodne su hodočasnici pola-ko pristizali ispred kapelice Svetoga Roka, odakle su u petnaest sati s fra Jakovom i fra Ivicom razmatrali Put križa. Ove je godine fra Jakov posvetio Put križa domovini Hr-vatskoj. Svim vjernicima je odao priznanje na dostojanstvenoj procesiji s molitvom na usnama i pjevanjem Gospina plača, što i priliči kršćaninu. Bez priča, šala, doskočica. Ozbiljno i ponizno. Neopterećeni grijehom i duboko ponizni u crkvi Svetoga Ilije, iza Službe riječi razmatrali smo Muku Isusa Krista po Ivanu.

Fra Ivica Udovičić je molio sveopće molitve za vjernike, biskupe, državnike i sve one kojima je molitva posvećena. Na-kon pričesti na Veliki petak križonoše su zapjevale Puče moj, a to je značilo poče-tak ljubljenja križa. Pozdravljajući Presveti Oltarski Sakrament pjesmom Ispovidite se, ušli smo u misterij uskrsnuća Gospodinova.

Večerašnji obredi na Veliku subotu po-činju u dvadeset sati ispred crkve Svetoga Ilije.

Sajam pršuta u Sinju 2010. - Pršutani Gradina zlatna plaketa

U Sinju je održan 5. nacionalni sajam pršuta s međunarodnim sudjelovanjem. Ge-neralni je pokrovitelj sajma Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Naglasak na ovome sajmu bio je na zašti-ti autohtonih proizvoda i njihovoj kontroli s ciljem zaštite proizvođača. Na sajmu je izlagalo oko šezdeset izlagača. Svoj štand i prezentaciju svojih proizvoda imali su Pršutana Gradina, koja je nositelj znaka Hrvatske gospodarske komore IZVORNO HRVATSKO, i Studenačka mljekara.

Sajam je otvorio g. Ante Sanader, žu-pan splitsko-dalmatinski. Ovaj sajam je pri-mjer dobre promocije autohtonih proizvoda

i organiziranja sličnih manifestacija. Resor-no Ministarstva, agencija HAMAG, Hrvat-ska gospodarska komora i Hrvatski zavod za zapošljavanje prezentirali su svim sudio-nicima sajma cjelovit program o što lakšem pristupu poduzetnicima i konačnoj distribu-ciji njihovih proizvoda. Komisijskim vrjed-novanjem proizvodi Pršutane Gradina iz Studenaca i njen direktor g. Zdeslav Jur-čević dobili su zlatnu plaketu (35,87 bodo-va) za sušeni dimljeni pršut.

Zboraši u Zadvarju

U čast svetoga Ante u Zadvarju se tri-naest utoraka čini priprava za sve one koji molitvom i postom žele učiniti bolje sebi i svojim obiteljima. Njihov župnik don Ivan Vrdoljak pozvao je studenački zbor da uve-liča utorak svetoga Ante. Odzvali smo se i pratili misno slavlje u dogovru sa župnikom. Pod bikovskim polama, s kojih su partizani tjerali ljude s mazgama da skaču u provalije,

28

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

smjestilo se zadvarsko groblje, na kojem počiva i naš Studenčanin Josip Udiljak, i crkvica Svetoga Ante, građena 1774. g. Unutrašnjost crkve ispunjena je dvama po-krajnjim i jednim glavnim oltarom i lijepo izvedenim korom. Bratimi su svetoga Iva-na Nepomuka. Propovijed na kakvu nismo navikli, izravno i s narodom, predvodio je don Ivan bez „dlake na jeziku“ govoreći o Europi, internetu, fejsbuku, odgoju djece i odgovornosti roditelja.

Na kraju je don Ivan počastio ribljim brudetom i bijelim rižotom sve zboraše u Konobi Cetina u Zadvarju.

Prva sveta pričest

Na 5. uskrsnu nedjelju 2. 5. 2010. Ante Bilić-Matišić, Kata i Iva Šakić i Zrinka Babić pred okupljenim mnoštvom u crkvi svetoga Ilije svoje su srce predali Bogu. Pripremani od svoje učiteljice Ivane Samardžić i praćeni

Zboraši u Zadvarju kod don Ivana Vrdoljaka

Prvopričesnici školske godine 2009./2010.

29

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

budnim okom fra Jakova Begonje, puni živo-ta, svima su pjesmom i recitacijom uljepšali dan. Cijela župna zajednica sudjelovala je s njima u pripremama oko čišćenja crkve, ure-đenja oltara, postavljanja panoa ispred oltara. Misno pjevanje predvodio je naš zbor, a za orguljama je prvi put bila Katarina Babić. Nakon svete mise s prijateljima i uzvanicima slavili su kod svojih obiteljskih stolova. Sve je njih u njihovim domovima posjetio i daro-vao župnik fra Jakov Begonja.

Nadbiskup Marin Barišić u Studencima

Danas oko deset sati župljani naše župe dočekali su svoga nadbiskupa Marina Ba-rišića i zajedno s njim pomolili se u crkvi Svetoga Ilije za sve nazočne, a posebno za

krizmanike koji će sutra primiti sakrament Svete potvrde. Otac Nadbiskup pohodio je krizmanike da bi se uvjerio jesu li spremni primiti sakrament. Fra Jakov Begonja, žu-pnik i Nadbiskupov domaćin, u uvodu je rekao da je ovogodišnje krizmanike spre-mao sedam godina, zapravo, otkad je na župi. Provjerom znanja i sam se otac Nad-biskup uvjerio kako su spremni primiti sa-krament. Potvrđeno je to pred svim župlja-nima, ali i pred župnicima Biorina, Lovreća i Imotskoga.

Moleći se za njih, njihove roditelje i kumove, oprostio se do sutrašnjeg slavlja podjele sakramenta Svete potvrde koja će biti u našoj župi u 11 sati.

Podjela sakramenta svete Krizme

Svečanom procesijom s Franjevačkog trga nadbiskup Marin Barišić, zajedno s fra Jakovom Begonjom i msgr. don Iva-nom Bilićem, uveo je u crkvu Svetoga Ilije krizmanike i njihove kumove. Preludijem Franje Dugana i svečanom pjesmom Evo Veliki svećenik Oca Nadbiskupa je, kao naj-dražega gosta, pozdravila krizmanica Nada Bilić-Pavlinović biranim riječima: „Budite jedan od nas, budite Studenčanin“, izgovo-rila je Nada. Otac Nadbiskup se nasmijao, održao kratku besjedu rekavši: „Isus je i svojim učenicima obećao Duha Svetoga kao Duha Istine koji će ih uvesti u svu istinu, Duha Snage kojim će svjedočiti za njega kao Duha Tješitelja i Branitelja. Obećani dar Duha primili su učenici na prve Duhove i odmah su polaganjem ruku taj dar prenosili na sve krštene. Time se događaj Duhova u Crkvi kroz sve vjekove obnavlja: Duh Sve-ti utvrđuje srca Isusovih učenika u vjeri, u nadi, u Ljubavi i svjedočenju.“

Pozvao je sve da se pokaju za svoje gri-jehe kako bi slavlje bilo duhovno bogatije na dobro onih s kojima se danas veselimo.

Nadbiskup dr. Marin Barišić i fra jakov Begonja Podgredom

30

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

Uz polaganje svojih ruku i pomazanje krizmom nadbiskup Marin Barišić je u crkvi Svetoga Ilije: Nadi Bilić-Pavlinović, Mateju Cikojeviću, Ireni Prka, Mati Jurčeviću, Želj-ku Biliću Pavlinoviću, Mirku Udiljku i Mar-ku Udovičiću dopunio ono posvećenje koje je započelo krštenjem. Oni su sada potpuno uve-deni u Crkvu i njezina dobra, izgrađujući sebe duhovno za život po vjeri. Zato ovo poneki i zovu “sakrament pristupa u kršćanstvo”.

Krizmanici iz Studenaca od rođenja su odgajani uz socijalni nauk Crkve i za njiho-vo svjedočenje u životu ne bismo se trebali stidjeti.

Otac Nadbiskup je za ovu prigodu uzeo čitanja od blagdana Duhova objašnjavajući krizmanicima, ali i svima nama, koji put treba odabrati i kakvi to mi ljudi u životu trebamo biti. “Ne sumnjam da i do ovoga trena niste živjeli kršćanski život u župi

koja redovno daje duhovna zvanja. Molitva i rad ovdje daju velike plodove. Danas je vaš život izložen velikim opasnostima. Uza sav vaš trud, trud vaših roditelja i odgaja-telja dovoljno je malo poći stranputicom i nikada se više vratiti na pravi put“, rekao je Nadbiskup.

Krizmanici Matej Cikojević i Marko Udovičić, uz otpjevani psalam, pjevali su i staru molitvu vjernika u Studencima “Bože, daj mir, jedinstvo“.

Za našu župu svetoga Ilije, dolazak Oca Nadbiskupa je veliki događaj i praznik, a mještani su to i pokazali slavljenjem stu-denačkih zvona, izvješenim državnim stje-govima, uređenim i okićenim mjestom.

Za ovu je prigodu župnik fra Jakov po-zvao sve svoje kolege iz Imotskog dekanata. Oni su se odazvali njegovu pozivu i blago-vali zajedno s o. Nadbiskupom!

Ovogodišnji krizmanici

31

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

Blagoslov automobila u Dvorinama

Na blagdan Presvetoga Trojstva održa-na je sveta misa i blagoslov vozila u kape-lici Svetoga Nikole u Dvorinama. Mnoštvo studenačkih vjernika i pojedinci iz Podjar-ma, Vinice i Svibića nazočili su liturgiji u kojoj je fra Jakov poručio svima: „Izlazak Sina iz Oca i Duha iz Oca i Sina božanska je dinamika koja nam se očituje kroz Crkvu. Križom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga nastaje Crkva, a svaki pojedini član Crkve je kršten u sam intimni suživot Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.“

‘’Svi koje vodi Duh Božji, sino-vi su Božji’’ (Rim. 8, 14). Kojemu ćeš se duhu dati voditi, ovisi i tvoj put ko-jim ćeš ići. Hoće li to biti ‘’kula babilon-ska’’ kao umotvorina tvoga ograničenog duha ili sinovstvo Trojedine Ljubavi koja

nas ohrabruje da se Bogu obraćamo s Abba – oče, dakako, ovisi o tebi samome. Put postoji, odlučnost ići tim putem tvoj je izbor i jedina zasluga koja će te odvesti u milosni zagrljaj Presvetog Trojstva. Mnogi su veliki umovi kršćanstva na neki način kapitulirali pred tajnom i otajstvom Presve-tog Trojstva, tajnom Njihova odnosa, uopće pred činjenicom da je troje u jednom i da je jedno u trima. Jesu umovi, ali nisu mistici!“

Na osunčanom prostoru ispred kapeli-ce Svetoga Nikole stvorio se jedan živopi-san park u kršu. Za njegovo uređenje mo-ramo zahvaliti Dvorinjanima i Ljubomiru Biliću, kao i komunalnim djelatnicima op-ćine Lovreć.

Pred kraj svete mise fra Jakov je po-ručio svima: „Tko u životu, gotovo nužno nakon godina molitve, borbe, i životnih iskustava, otkrije tu duboku čežnju Boga za čovjekom, i čovjeka za Bogom, uistinu je

U Dvorinama na Presveto Trojstvo

32

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

ušao u tajne Božje, može plakati od sreće. To nije nemoguće, nitko ne može nadmaši-ti Boga u velikodušnosti. Zato ne bojmo se tražiti i umom, i srcem, i vjerom, čineći ono što možemo i dopuštajući Bogu da nadopu-njava naše slabosti.“

Tijelovo - Brašančevo

Župa svetoga Ilije i njezini vjernici u četvrtak 3. lipnja slavili su blagdan Tijelova ili Brašančeva, kojim se spominje ustanov-ljenje euharistije na Veliki četvrtak. Ne baš tako davno tijelovska procesija bila je naj-veća i najsvečanija procesija. Presveti Oltar-ski Sakrament bio bi praćen velikim balde-hinom, uz njega bi stajale mjesne i crkvene vlasti, a ispred bi djeca posipala latice cvi-jeća. Mi smo do danas, zahvaljujući drago-me Bogu, održali tijelovsku procesiju. Papa Ivan XXII. je u 14. stoljeću blagdan Tijelova proširio na cijelu Rimokatoličku crkvu.

„Krštenje“ knjige Koprive

Na prvijencu autora Mate Bilića-Prcića skupilo se stotinjak posjetitelja u Osnovnoj školi Studenci. Bilo je tu Studenčana izvan Studenaca, Matinih prijatelja i školskih ko-lega te onih koji vole pisanu riječ pa se oda-zovu gotovo svakom predstavljanju. S obzi-rom na veliku ilinsku žegu, autor je ispred Škole pripremio aperitiv dobrodošlice kako bi se posjetitelji rashladili.

Knjigu su redom predstavili Milan Gli-bota, predsjednik ogranka Matice hrvatske, erudita, čovjek koji je zadužio cijelu Imot-sku krajinu, a nas Studenčane posebno. Uz sunakladništvo u ovoj knjizi Milan je još pripremio Istrgnuta lišća Josipa Bilića, izni-mno vrijednu knjigu provincijala fra Ante Cikojevića, Zapise Ruže Marasove, a trenut-no je u izdanju knjiga o plemenu Vukovića i botaničaru Roku Vukoviću.

„U Zagrebu je teško naći stotinu lju-di na predstavljanju knjige, a ja to, evo,

Procesija na Tijelovo

33

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

doživljavam u mojim Studencima. Studenci-ma, mjestu moga odrastanja, i vjerujte ovih trinaestak godina djetinjstva isprepleću cijeli moj život. Knjiga Koprive ima izvanredan na-slov. Bolji nije mogao biti. Znate, kopriva i ne ubada, ne teče krv i nema rane. Ona pecka, pecka i svaka ova priča nas i one koji su sudi-onici na poseban, drag, djetinji i studenački način. Sretan sam kada mi ljudi, koji borave u Studencima ili prolaze kroz njih, kažu da je ovo mjesto ugodno življenja. Ja znadem da je tako. Boli me zbog toga što ovo čedo, ova knjiga izišla iz pera ravnatelja ove škole jest možda zadnja u ovoj školi, jer, zamislite ško-la je postala teret društvu. Treba je ukinuti. Ukidanjem škola ubili smo jedan narod, još srušimo i crkve i napravili smo dobar posao! - rekao je Mate Maras, ogorčen što se uopće raspravlja o školi kao teretu društva uspore-đujući to s primjerima u Francuskoj.

Autor Mate Bilić Prcić pročitao je nekoliko zanimljivih ulomaka i zahvalio se svima, posebno Općini Lovreć i Ma-tici hrvatskoj te Splitsko-dalamatinskoj županiji i autorici ilustracija prof. Sanji Stipanović-Bitanga.

Nakon predstavljanja za sve uzvanike organiziran je domjenak na gornjem katu Škole.

Koprive

Pred nama je knjiga koja nosi naslov“Koprive“ autora Mate Bilića-Prci-ća sa 125 duhovitih zgodnih i zanimljivih studenačkih anegdota, a svaku takvu knjigu primit ćemo s radošću. Anegdote su kratke, duhovite i neobične priče iz života o osoba-ma i događajima sa zajedljivom porukom.

S predstavljanja knjige Koprive

34

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

Ova knjiga je autorov književni prvije-nac, koja nam sa svojim zanimljivim stilom i nostalgijskim prizvukom izvlači na danje svjetlo studenačke gotovo zaboravljene i mr-tve stvari. U ovim anegdotama koje je autor obradio polazeći od ispričanih zgoda što u Studencima kruže naraštajima, on plete sje-ćanja, prisjećanja, tuge, radosti te sve ono što čini ljudski život. Prošlost se kao lepeza širi u sjećanjima autora, teče neprekidnim tijekom i neraskidivo veže Studence i Studen-čane, prostor i ljude, poznata imena i male nepoznate sudbine u znakovitu studenačku prošlost, vremenu koje je prošlo, ali još uvi-jek čuči u srcu autora, koji gospodari njime.

Lako i lepršavo teku riječi i rečenice u ovim anegdotama, toliko drugačije od uobi-čajenog klasičnog pripovijedanja.

Čitava knjiga zvuči kao danas zaborav-ljeno zanimljivo seosko sijelo gdje bi se oku-pila čeljad da sluša čovjeka koji im priča, a oni otvorenih usta upijaju sve njegove priče.

Opseg knjige od 270 stranica podije-ljen je na pet poglavlja, a kroz anegdote u pojedinim poglavljima promiču studenački poznati likovi neobičnih nadimaka: Džan,

Kević, Paun, Mazija, Galin, Žicalo i mnogi drugi, a mnogo ih se spominje s punim ime-nom i prezimenom.

Najviše anegdota je o Džanu, a neo-bično mi je da nema ni jedne o Kapetanu. U dijelu anegdota izvrgnuta je ironiji komu-nistička vlast nakon Drugog svjetskog rata.

U svim anegdotama dominira humor, koji ponegdje prelazi u ironiju pa i satiru, a o njima se da naslutiti svijet kako ga vidi i doživljava seoski čovjek odgojen u patrijar-halnoj sredini, gdje su moralne zasade bile drugačije od ovih danas.

Humor ovih anegdota, koji im daje draž, zasnovan je uglavnom na kontrastima: naivnost-iskustvo, spretnost-nespretnost, strah-hrabrost, laž-istina, iskrenost-neiskre-nost, muško-žensko, itd.

Pojedini likovi u njima često upadaju u nezgodne situacije, ili zbog neiskustva, ili što im netko namjesti, a taj humor nema na-mjeru da se netko ili neka pojava u društvu izvrgne ruglu.

U ovim anegdotama ponekad nam se otkrivaju i obiteljske prilike, intima do-

Predstavljači: Mate Maras, Milan Glibota i autor Mate Bilić-Prcić

35

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

maćeg ozračja, koja tako mnogo govori o psihologiji pojedinaca.

Svi likovi jednostavni su ljudi, nao-ko priprosti i naivni i duboko ukorijenjeni u svoje Studence, životno sjedinjeni sa ze-mljom i prirodom u kojoj egzistiraju.

Zgode o Studenčanima ispričane, u ovim anegdotama, događale su se u Studen-cima, ali i svugdje drugdje, gdje su Studen-čani boravili.

Gotovo sve anegdote odišu patinom starih vremena i zasjenjene su magličastom romantikom seoske idile.

Bez obzira na tegobe seoskog života u nedavnoj prošlosti, iz njih vidimo da je tada taj seoski život bio ipak lijep, jednostavan, privlačan i, nadasve, zanimljiv.

Autor je pred čitatelja iznio slike vre-mena i prostornog okruženja Studenaca u sjeni prošlog stoljeća povezujući naoko nespojive činjenice, istkao neobično tkanje dojmljivih, duhovitih zgoda koja su zasigur-no neophodne u ovom otuđenom svijetu, a ove studenačke anegdote će oplemeniti duh svakog čitatelja i probuditi zaboravljena i potisnuta sjećanja.

Ovom knjigom Studenci dobivaju neki novi zvuk i značenje, možda pradavno u svo-joj čistoći i namjeri.

Ova Bilićeva knjiga proze, koliko god mi mislili da ima uzor, i koliko god nas pod-sjećala na bilo kojeg autora, originalna je i samosvojna, jer je riječ o izvornom spisatelj-skom promišljanju i oblikovanju studenačke stvarnosti, gdje autor ispisuje studenačku duhovitost koja će biti razumljiva svakom čitatelju, a najrazumljivija će biti Studenča-nima, jer oni poznaju Studence u njihovim samotnim i prijateljskim kantunima.

Dodatnu draž ovoj knjizi daju ilustra-cije Sanje Bitange-Stipanović. Gotovo sva-ka anegdota ima svoju ilustraciju čiji je izraz povezan sa sadržajem anegdote.

Svaki zaljubljenik u Studence s odušev-ljenjem će čitati Bilićeve priče, a ova knjiga držat će ih čvrstim zagrljajem sjetne ljubavi prema Studencima.

Milan Glibota

Imotski, 18. srpnja 2010.

Uspjeh turnira u praćkanju

Peti jubilarni turnir u praćkanju oprav-dao je svoje postojanje. U poslijepodnev-nim satima na velikom igralištu ispred Škole okupilo se tristotinjak gledatelja i natjecatelja. Naša je maladež besprijekorno

Kvalifikacije turnira u praćkanju

36

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

organizirala ovaj turnir. Sudci su bili na visi-ni, pravični i odmjereni. Nisu dopustili nika-kvo uplitanje publike sa strane. Svi punti su uredno pobrojani i evidentirani. Nitko nije imao primjedaba na suđenje.

Četrdeset i pet prijavljenih natjecatelja prihvatilo je pravila kup-natjecanja. Nakon trećeg kruga natjecanja do ulaska u polufina-le velik je broj praćkaša imao po četiri i pet pogodaka (Vjekoslav Šakić, Mirko Babić,

Mario Babić, Tone Babić, Ana–Maria Udovi-čić). Uzbuđenje je trajalo do finalnog kruga.

Gađanje najmlađih iz praćke do onih najstarijih u pravilu je bilo popraćeno ova-cijama publike. Radost kod pogođene mete bila je najočitija kod najmlađih. Razmišlja-nja mnogih da djecu treba odvojiti od stari-jih, nije dobra. U pravilu djeca gađaju bolje, a i osjećaj da mogu pobijediti starije, kod njih stvara veće samopouzdanje.

Natjecatelji turnira u praćkanju

Hodočasnici svetomu Iliji

37

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

U finalu je bilo teško dobiti Miroslav Šakića. Osvojio je prijelazni pehar i prvu nagradu. U sva četiri kruga imao je 17 pogo-daka. Borba se vodila za drugo i treće mje-sto. Mirnija ruka Mirka Babića dovela ga je do drugoga mjesta. Treće mjesto pripalo je Mariju Babiću Božinu. Turnir je privu-kao veliki broj Studenčana izvan Studenaca, što je zapravo i namjera ovoga i svih turnira koji se organiziraju na Studencima.

Turnir u praćkanju snimala je i Hrvat-ska televizija za potrebe Turističke zajedni-ce, a prilog o turniru bit će prikazan u emisi-ji Dobar dan Hrvatska.

Uslišane prošnje svetome Iliji

Dan prije u cijelom mjestu, a na poziv župnika fra Jakova, uredno je očišćen put za procesiju i izvješene državne zastave. Pred

svakom se kućom vijorila zastava što je svim putnicima i namjernicima govorilo da se u mjestu događa nešto lijepo.

Ilina, kao i svaka prije, upekla žegom. Crkva uredno i dolično okićena. Obje sve-te mise pratio je crkveni zbor i vokalno-instrumentalni sastav mladih. U 9 sati don Ivan Bilić predvodio je svetu misu pred oko 160 vjernika. Uglavnom su tu bila djeca i njihovi roditelji. Uz kip svetoga Ilije staja-lo je mnoštvo hodočasnika i zazivalo svoje molitve.

U samom mjestu na deseci štandova, igračke za djecu, rukotvorine, baloni, lutrija i druge potrepštine koje mame posjetitelje. Našim najmlađima praznik za oči. U niti jednom ugostiteljskom objektu nije izostala tradicionalna janjetina s ražnja, bila ona pri-vatno ili za goste.

Procesiju i svetu misu u 10.30 sati predvodio je mr. fra Mirko Klarić. Srčano

Procesija kroz mjesto

38

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

je pjevao litanije Svih svetih dok je preko tisuću vjernika u procesiji okružilo središte oko Crkve. U svojoj se homiliji sjetio svog vjeroučitelja, a i nama dragog, fra Julijana Ramljaka. Crticama iz života svetoga Ilije uspoređivao je današnje prilike i molio za obraćenje. Posebno se osvrnuo na stalno upućivanje molitava mladima koje se mora

maknuti sa zlih puteva. Starijima je zahvalio na bogoljublju i domoljublju moleći ih da se okrenu prema bratu čovjeku, da praštaju i traže oprost.

U koncelebraciji petnaest svećenika nazočio je generalni vikar Splitsko-makar-ske nadbiskupije dr. don Ivan Čubelić kojeg je o. župnik prozvao da kratko besjedi puku.

- Došao sam kući u Dobranje i majka mi kaže da ove godine zbog onemoćalosti ne može u Studence. Znao sam što mi je či-niti i zaputio sam se na Studence. Prije pede-set godina grom je pogodio našu kuću i nit-ko nije stradao. Od tada moja majka dolazi u Studence i časti svetoga Iliju. Čestitam vam na lijepo uređenoj crkvi, lijepom pjevanju i čašćenju svoga patrona - rekao je don Ivan.

Na kraju svete mise fra Jakov je zahva-lio svima i pozvao sve nazočne na šetnju i „đir po mjestu“ jer to i priliči Studencima i ilinskom derneku. S obzirom na činjeni-cu da smo opijeni gospodarskom krizom, ovogodišnji Sveti Ilija bio je posjećeniji od mnogih drugih. Zato molimo svetoga Iliju da i iduće godine dođemo barem u ovolikom broju.

O. župnik je na poseban način naglasio brigu o starim i nemoćnim osobama. Zahva-lio je svim koji su svoje najmlađe doveli u Studence da osjete bilo svojih predaka: - Neka znaju da su na Studencima svoji na svome i da je ovo komad planeta koji pripa-da samo njima – zaključio je

Otvorenje derneka prošlo je s jakim pljuskom bez oblačka na nebu. Trajalo je to nekih pola sata. Zbog pljuska je sveti Ilija privukao vjernike sebi: oni koji su bili vani, morali su se skloniti u Crkvu pred kip sve-toga Ilije!

U večernjim satima dvije klape: Pučki pivači iz Dubrave i Klapa Policijske upra-ve Splitsko-dalmatinske donijeli su ljepotu dalmatinske klapske pjesme na Franjevački trg. Studen koja je došla nakon kiše, malo je pokvarila ugođaj. Svi koji su ih slušali na

Predvodnik misnog slavlja fra Mirko Klarić

39

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

Trgu, bili su zadovoljni, a to i jest bila na-kana organizatora. U kasnim satima mladost se uobičajeno prošetala mjestom i po ugosti-teljskim objektima.

Za ovako veličajnu proslavu Svetoga Ilije, bez iti jednoga incidenta, slomljene čaše ili svađe moramo zahvaliti, a kome drugome, već SVETOME ILIJI.

Do iduće Iline neka vas prati zagovor svetoga Ilije, u Primorju poznatog kao Sveti Ilija-kupavac!

Viničani proslavili svoj

zavičajni dan

U župi BDM u Vinici, treći put zare-dom, don Ilija Drmić organizirao je Za-vičajni dan domaćih i raseljenih Viničana. Božjom providnošću i don Ilijinom uporno-šću okupilo se preko tristo Viničana razasu-tih diljem svijeta. Svetu misu u nazočnosti još šestorice svećenika predvodio je don Joko Ivanda. U svojoj propovijedi neko-liko je puta naglasio Marijinu žrtvu moleći dragoga Boga i za žrtvu koju su doprinijeli poginuli Viničani u stvaranju države hrvat-ske. Sveta misa se održala na Oltaru ispred

Pred oltarom s koncelebrantima

Patrik i Ivan Šakić na ilinskom derneku

40

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

spomenika svim poginulim Viničanima u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu.

Poslije svete mise don Ilija je organizi-rao prodajnu izložbu slika umirovljene uči-teljice iz Grabovice i galerije Mito iz Bile. Predstavio je Viničanima i tek izišli roman Rođaci od Mate Krajine koji govori o po-pima glagoljašima na području župe Vinica i tadašnjim prilikama, koje se bitno ne razli-kuju od ovih današnjih.

Blagoslovljeno je i novoizgrađeno igralište za mlade, a u poslijepodnevnim sa-tima moglo se razgledati spomen-dom don Ilije Buconjića, Glagoljaški trg. Za svoje uzvanike Viničani su organizirali topao pri-jem s bogatim ručkom.

Gospi s prošnjama

- Draga Gospe, pogledaj nas i svima nama izmoli spas! – ovim je riječima 7. ko-lovoza u crkvi Svetoga Ilije župnik fra Jakov ispratio tridesetak hodočasnika. U zajednič-koj molitvi pred polazak molilo se i za one koji su išli pravcem preko Sviba i Dobranja.

- Dragi hodočasnici, pazite na sebe ti-jekom puta prema Sinju. U svoje molitve stavite cijelo naše mjesto da u njemu nema mržnje, da nema ogovaranja i kleveta, da

ovdje cvate ljubav i istina – preporučio je im je fra Jakov na odlasku.

Nakon zajedničkog fotografiranja ho-dočasnici su se uputili prema Gospinu sve-tištu u Sinj. Uz zagovor Blažene Djevice Marije svi su oni sretno i stigli tamo.

Ove je godine izostao veći broj hodo-časnika zbog svatova našega Mirka Batali-ća: u isti dan nije se moglo na svadbu i na hodočašće.

Studenčani prvaci međuseoskog turnira

Josip Jović

Na jednom od najbolje organiziranih malonogometnih turnira u našoj županiji, turniru na spomen prve žrtve Domovin-skog rata Josipa Jovića, momčad Studena-ca zauzela je prvo mjesto. Od početka ova momčad nije izgubila niti jednu utakmicu. U finalnoj utakmici igrali su protiv momča-di Ričica. Do pred sam kraj utakmice vodili su 3:1, a onda se momčad Ričica probudila i postigla dva zgoditka. Sama je završnica bila silno uzbudljiva. Od navijača se gotovo ništa nije moglo čuti, čak ni kad ih je ure-dovni najavljivač molio da ostanu na svojim mjestima jer će se izvoditi penali. Potom i penali, i oni su bili vrlo dramatični. Momčad Ričica je urnebesno slavila promašaj stude-načkog igrača, a onda je Milan Malenica, vratar studenačke momčadi, imao dvije sjaj-ne obrane!

Uz usvojeno prvo mjesto, Milan je ujedno proglašen i najboljim igračem turnira.

Studenačku postavu vodili su Tonći Maras i Stjepan Stipko Udiljak.

U velikom finalu, između momčadi iz cijele Hrvatske, pobijedila je momčad Podjarma!

Povijesna utakmica u malom nogometu 115. imotska brigada i 3. imotska bojna

41

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

Na ovome turniru pod pokrovitelj-stvom Ministarstva unutarnjih poslova na-zočili su državni i županijski dužnosnici.

Podgredom kod svetoga Roka

Svetu misu na Svetoga Roka predvo-dio je fra Kristijan Stipanović, župnik iz Imotskog.

Sav radostan pred okupljenim mnoš-tvom zborio je o sv. Roku. Studenčani, pose-bice oni pridošli na ljetne praznike, odazvali su se misnome slavlju u velikom broju. Uz fra Kristijana svetoj su misi sudjelovali don Ivan Bilić, fra Ante Bilić i župnik fra Jakov.

- Slijediti put svetoga Roka u ovome svijetu blještavila, danas nije lako. Pred svi-ma nama su izazovi. No, ako učimo iz ži-votopisa svetoga Roka, ne bismo se trebali bojati. Uz svetoga Iliju izabrali ste i svetoga Roka, sveca koji je Studenčanima u mnogim patnjama bio veliki zagovornik - rekao je fra Kristijan.

Otac župnik je nakon svete mise oku-pljeno mnoštvo domaćinski počastio, a svakom djetetu je udijelio sladoled. Misno slavlje predvodio je vokalno-instrumentalni sastav „Prorok“.

Utakmica u gateru

U gateru u Studencima održana je u ne-djelju 26. listopada deseta lokalna utakmica lovačkih pasa u radu na divlje svinje koju su organizirali Kinološko društvo iz Imotskog i Lovačka udruga Golub .

Po iznimno lošem vrmenu utkamicu je bilo teško održati, no delegat ju je ipak odlu-čio početi sa zakašnjenjem od sat vremena.

Na utkamici je sudjelovalo petnaest natjecatelja. Po odlukama kinoloških suda-ca pobijedili su:

Pas Val, posavski gonič, u vlasništvu Mate Balića iz Katuna-Šestanovac.

Pas Putko, posavski gonič, u vlasništvu Stjepana Udiljka Stipka iz Studenaca.

Pas Meli, posavski gonič, u vlasništvu Petra Bakote iz Bikovskog Sela.

Sljedeća utakmica bit će državna uta-kmica i održat će se u mjesecu travnju 2011.

Ispit prirođenih osobina-državna utakmica

U subotu 9. 10. 2010. godine na prosto-ru gospodarenja Lovačke udruge Gradina iz Lovreća održano je po prvi put u Hrvat-skoj polaganje Ispita prirođenih osobina za lovačke pse.

Pokrovitelj cijelog natjecanja uz LU Gradina bio je Lovački savez Hrvatske. Ovaj događaj otvorio je predsjednik Lovač-kog saveza Splitsko-dalmatinske županije i predsjednik za lovnu kinologiju Lovačkog saveza Hrvatske g. Mladen Balić. Polaga-nje ispita pratio je delegat g. Milan Parlov, a ispit prirođenih osobina lovačkih pasa pro-vodili su i ocjenjivali suci Tomislav Jelić i dr. Branimir Šakić.

S obzirom na dužinu trajanja ispita u kojem su psi morali pokazati prirođe-ne osobine, moglo je biti prijavljeno deset

Lovci, sudionici ispita za pse

42

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

natjecatelja. Lovci i vlasnici pasa birali su one najbolje kako bi svi uspješno položili ispit.

Na kraju vlasnici pasa nisu krili zado-voljstvo i ponos zbog pokazanih odlika nji-hovih ljubimaca.

U organizaciji ove manifestacije i za-bavi nakon završetka rada LU Gradina se pokazala dobrim domaćinom za sve sudio-nike, goste i prijatelje.

Iz tiska izišla knjiga o fra Roku Vukoviću

Matica Hrvatska, ogranak Imotski, u privatnoj nakladi g. Stjepana Ićka Vukovi-ća izdala je vrlo vrijednu knjigu o fra Roku Vukoviću.

Svi sveti i Dušni dan

Više od dvije tisuće Studenčana po-hodilo je svoje mjesto i vječna počivališta svojih najbližih. S razlogom se to ove godi-ne dogodilo malo ranije jer je bio produžen vikend. Stoga su mnogi iskoristili sunčanu subotu i nedjelju te položili cvijeće i upalili svijeće na grobovima svojih najbližih.

Svete mise za ovu prigodu bile su pri-lagođene puku. Misu u 9 sati predvodio je msgr.don Ivan Bilić, župnu svetu misu u 10.30 sati predvodio je fra Ivica Udovičić) te poslijepodnevnu sv. misu u 15 sati pred-vodio je fra Jakov.

Posebno je bila svečana sveta misa u 15 sati kada mnogi donesu svijeće, koje na-kon odrješenja kod središnjeg križa, pale za svoje mrtve.

Fra Jakov je uzeo čitanje iz knjige o Makabejcima te njihovu molitvu za mrtve.

- Samo je jedna crkva i tri stadija u cr-kvi: putujuća crkva - to smo zapravo svi mi, trpeća crkva - za sve duše u čistilištu i

slaveća crkva - za sve one koji su proglaše-ni svetima i one koji to nisu, ali su za života činili korisne i svete stvari. Isprepletenost sva tri navedena stadija je poziv na molitvu. Ljubav prema pokojnicima trpljenjem, da njihove muku u pragatoriju budu manje, či-nimo mi, putujuća crkva, svojim molitvama zagovoarajući se slavnoj crkvi onih koje da-nas slavimo na blagdan Svih svetih - rekao je, između ostaloga, fra Jakov te zaključio:

- Žao mi je što se kod nas sve proda-je pa i ovi blagdani. Mrtvima ne trebaju ni cvijeće ni svijeće, ali trebaju nama. Nama da im pokazujemo svoju ljubav i poštova-nje. Uz svijeću i cvijeće neka uvijek pokraj njihovih grobova bude i molitva, vidjet ćete koliko će te se nakon toga osjećati ispunje-niji i Bogu privrženiji. Pisac knjige o Ma-kabejcima govori o molitvi za mrtve vjeru-jući u uskrsnuće mrtvih. Danas vam ovdje posebno naglašavam molitvu za one kojih se nema tko spomenuti. Neka to bude s po-sebnom ljubavlju prema njima, baš zato jer ih se nema tko spomenuti. Budimo večeras prožeti ovim mislima da Bog ispuni naša srca ljubavlju prema umirućima.

Bachove skladbe u izvođenju Nice Oberbanscheidta

Povodom sjećanja na Škabrnju i Vukovar, naselja koja su pretrpjela silna ljudska i materijalna razaranja, te skoraš-njeg blagdana Gospe od Zdravlja sinoć 18. studenog u crkvi Svetoga Ilije održan or-guljaški koncert njemačkog orguljaša Nice Obernbanscheidta iz evangeličke crkve u Ratingenu.

Nico Oberbanscheidt rodio se u Nje-mačkoj 1972. godine. Studirao je glazbu na Visokoj glazbenoj školi Robert Schumann za glazbu i medije kao i stručnoj visokoj školi za ton i sliku s glavnim predmetom klavir kod prof. Thomasa Leandera. Prije upisa na studij pohađao je klavir kod koncertnih

43

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

Božić 2010.

StUdenci 49

pijanista Uda Falknera i Maria –Ratka De-lorka (Privatni institut za pijanističke stu-dije) kao i crkvenu glazbu na biskupskom seminaru za crkvenu glazbu u Essenu.

Od 2004. Nico Oberbanscheidt je stalni orguljaš u evangeličkoj crkvi u Ratingenu u Njemačkoj. Održava redovne koncerte na orguljama. Kao glazbenik involviran je u niz glazbenih projekata sa Musica Variata Düsseldorf, Joakim Arenius, Miriam Scha-fer i dr.

Od 2010. godine Nico Oberbansche-idt se posvećuje improvizaciji, kompozi-ciji, aranžiranju i zvučnom oblikovanju

i održavanju mjesečnih koncerata na orguljama.

Posjetiteljima koncerta piredio je večer u čast Johanna Sebastiana Bacha.

Stvarlaštvo Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.) najveći je događaj u povijesti europske glazbe.

Nico je koncert Započeo Toccatom, Adagiom i Fugom u C-duru BWV 564 za koju se kaže da ju je za života izvodio samo Bach ljubomorno je čuvajući od drugih. Korlanim uvodima

O Mensch, bewin dein Sünde groß BWV 622 (O čovječe, oplakuj svoj grijeh velik) i Wir gläuben all an einem Gott BWV 680 (Vjerujemo svi u jednoga Boga) pokazao nam je melodijsku dojmljivost ka-kva je u to vrijeme i izvan Njemačke bila gotovo jedinstvena.

Fugom u G-duru BWV 577. mladi or-guljaš je disonantnim akordima i nizovima munjevitih pasaža pokazao svoje umijeće. Koralnim uvodom In dir ist Freude BWV 615 (U tebi je radost) osjećala se velika Ba-chova religioznost kao i utjecaj, vjerojatno grada Arnstada, gdje je i skladao svoje djelo.

Preludijom i fugom u d-duru BWV 532 Nico Oberbanscheidt pokazao nam je raskoš

Orguljaš Nico Oberbanscheidt u Studencima

Sudionici koncerta Nice Oberbanscheidta

44

Od

Boži

ća d

o Ba

dnja

ka

StUdenci 49

Božić 2010.

skladbi, brojne pasaže i završni cresendo na malim mehaničkim orguljama u Studencima (12 registara) iz kojih je izvukao skladnu i dojmljivu registraciju koju smo na kraju svi pozdravili jednim burnim pljeskom u znak zahvalnosti prema glazbeniku.

Naše mjesto postaje sredina poželjna glazbenicima koji vole orgulje i orguljašku glazbu. Vjerujemo da ćemo i mi znati cijeni-ti ovaj dar i ugostiti buduće glazbenike.

Fra Jakovu Begonji zahvaljujemo na pomoći i organizaciji ovoga koncerta i su-sretljivosti prema Nici Oberbanscheidtu.

Čašćenje o Svetoj Ceciliji

Blagdan Svete Cecilije posebno je sve-čan i drag zborašima crkve Svetoga Ilije. Fra Jakov je i ove godine počastio svoj žu-pni zbor. Već naviknuti da nas svake godine iznenadi odlaskom na drugo mjesto, i ove godine je to napravio – odveo nas je u motel Prisika.

- Vjerujte mi, dragi zboraši, naše mje-sto i naša liturgija bili bi mrtvi da nije vas koji redovno dolazite na probe, vježbate i slavite Boga. Može vam govoriti tko što hoće, ali bez vas na svetoj misi nije isto. Zato apeliram na sve vas mlade zboraše koji ste večeras ovdje, dovedite svoje prijatelje da pjevaju zajedno s vama. Ne bojte se. Ono što danas volite: facebook, Internet, televizi-ju, to će proći, a ostat će pjesma i slava dra-gome Bogu - rekao je fra Jakov obraćajući se zdravicom.

Opušteni i raspjevani, zboraši su uži-vali u zasluženoj večeri. Ante Tonkić Ci-kojević uz harmoniku se prisjetio pjesama svoje mladosti. I mi smo ih rado poslušali. Iva Icara Udovičić i Mara Bili-Pavlinović imali su svoje minute pjevajući gangu i po-kazaujući mladima kako se to radi. U našem zboru svakoga mora veseliti zajedništvo i druženje, a mi upravo to radimo. Želimo biti

živa zajednica, pjesmom i molitvom, odana Bogu i bratu čovjeku!

Mladi i stari, nikada porječkani, svake subote dolaze i probavaju da bi naša litur-gija bila ljepša i sadržajnija. To je posebno drago fra Jakovu što smo i osjetili u njegovu čašćenju.

Pripravom u došašću za

blagdan Božića

Na prvu nedjelju došašća /adventa/ fra Jakov Begonja održao je propovijed posve-ćenu nedjeljama došašća u susret blagdanu Božića.

- Bacimo li letimično pogled na zbi-vanja u suvremenom svijetu, opazit ćemo kako se vode ratovi, otkrit ćemo nasilje, trku za lagodnijim životom i bogaćenjem. Zavirimo li malo dublje u naše studenač-ke obitelji, vidjet ćemo da ovdje ima mira, ljubavi i istinskog života. Zato jer vi živite vjeru. I vaša brojnost danas na svetoj misi to pokazuje. Sa zebnjom iščekujemo blag-dan Božića. Kupujemo, ludujemo i uzalud-no trošimo novac. I tako uvijek iznova, za svaki Božić. Zato u svijetu vlada nered i po-treba za Spasiteljem. Naša se nada zasniva na Pismima. Biblija nas uči čitavu povijest. Mnogi ljudi će sanjati o Bogu s nama, no pri tom su mnogi htjeli postići vlast nad drugi-ma, vlastitu sigurnost i nadmoć. Bog je ipak ljudima dao znakove svoje nazočnosti. Njih otkrivaju oni koji ih znadu čitati i žele na njih odgovoriti. S Isusom Kristom ljudska povijest dosiže svoju puninu. Pripremajmo se zato istinski i duhovno kroz ovih mjesec dana za blagdan Božića - rekao je fra Jakov.

On duboko vjeruje da će njegovo stado na Studencima razmišljati o ovome vreme-nu došašća pozitivno i krijepiti se Božjom riječju koja nam je dana.

45

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2010.

StUdenci 49

Badnja noćU noći

crnoj, tamnoj noći bez pomoći,

dijete je rođeno. Malo, maleno djetešce

kao janješce u štalici.

Vjekovi prolaze, kraljevi novi dolaze,

al’ i danas se još veseli pastira rod cijeli i pjesmice pjeva

djetetu što rodi ga djeva u štali.

Mihovil Pavlek Miškina

Božićne čarolije

Ivana Jurčević, VII. r.

46

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 49

Božić 2010.

BožićBožić je jedan od najvećih blagdana u godini. Već za vrijeme Svetog Nikole djeca

počinju brojiti dane do Božića. Stavljaju čizmice preko noći da dobiju slatke nagrade. Neki dobiju šibu od zločestog krampusa. Pravimo adventske vjenčiće u koje stavljamo četiri svijeće. Svake nedjelje upalimo po jednu svijeću te tako čekamo dan kada će doći mali Isus. Na dan Svete Luce sijemo pšenicu. Djeca u školi čekaju kada će završiti prvo polugodište da se mogu igrati.

Prije Božića običaj je u nas da se pospremi kuća. U tome moram dosta pomagati majci. Na Badnjak pečemo kolače koji su jako ukusni, ali ih ne smijem jesti jer je post. Majka nam priprema bakalar. Ja kitim bor. Ukrašavamo ga mnogobrojnim lampicama i šarenim kuglicama koje bliješte. Dolazi nam rodbina. S mlađim rođacima se igram na snijegu. Radimo snjegovića, valjamo se po mekanom bijelom sagu i sanjkamo se.

Navečer idemo na ponoćku. Pri ulasku u crkvu pred oltarom su dva velika bora koji daju bajkoviti ugođaj misi. Svećenik propovijeda o Isusovu rođenju i njegovu poslanju na ovome svijetu. Zbor pjeva poznate božićne pjesme pa crkva izgleda čudesno. Poslije ponoćke jedni drugima čestitamo Božić i odlazimo svojim kućama.

Sutra ćemo uraniti i potražiti darove ispod bora. Za božićni ručak spremit ćemo puricu i razne kolače.

Ivana Jurčević, VII. razred

47

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2010.

StUdenci 49

Božić u mojoj obiteljiPaljenjem prve adventske svijeće u mojoj obi-

telji počinju prve pripreme za Božić. Na stol stavlja-mo vijenac s četiri svijeće i svake nedjelje palimo po jednu. Cijeli prosinac je obilježen predbožićnim danima i blagdanima. Sveti Nikola, biskup, putnik, zaštitnik pomoraca, dariva svu djecu. Poslije Svetog Nikole slijedi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije. Na Svetu Luciju sijemo pšenicu koja će za božićnog ručka ukrašavati blagdanski stol. Vrijeme između Svete Lucije i Božića ljudi koriste za ukra-šavanje kuća i okućnica. U sve četiri nedjelje ad-venta svećenici u propovijedima pozivaju narod na izmirenje s Bogom kako bi čista srca i duše mogli proslaviti Božić. To činimo u svetoj ispovijedi.

Na sam Badnjak tata u šumi siječe badnjake kako bismo ih zapalili na ognjištu. Taj dan redovito postimo pa najčešće za ručak imamo bakalar. Uve-čer zapalimo badnjake, molimo Boga i otpjevamo koju božićnu pjesmu, a mi djeca se valjamo u slami. Iza toga slijedi strka oko zadnjih priprema za odla-zak na polnoćku.

A onda mir i blažen osjećaj! Sudjelujemo u svetoj misi i molitvi. Crkva je okićena i sva blješti, što od ukrasa i svjetlosti, a što od radosnih lica koja zrcale srećom radi dolaska Spasitelja. Ljudi pjevaju i mole, a u svakom kutku se osjeća mir. Ukraše-ne jaslice nas vraćaju dvije tisuće godina unatrag u Betlehem, u vrijeme Kristova rođenja. Poslije svete mise slijedi čestitanje i povratak kući. Moja braća i rođaci naprave vatromet pa na nekoliko trenutaka noć izgleda čarobno.

Za ručkom se cijela obitelj okupi oko blagdan-skog stola. Na stol stavljamo pšenicu i svijećnjak s tri svijeće. Djed pali svijeće i odmah slijedi molitva. Nakon ručka odlazimo u selo čestitati susjedima Božić. To mi je najdraži dan i blagdan u godini jer smo svi zajedno i što smo svi dobre volje.

Božić bi nam svima trebao biti u srcima svaki dan, a ne samo taj dan.

Marija Šakić, VII. razred

Božić u StudencimaBožić je meni najdraži

blagdan. Na taj dan se rodio mali Isus. Kada dođe Božić, svi Studenčani kite bor. Na Badnjak svi idu na ponoćku. Na misi pjevamo božićne pje-sme i slavimo rođenje Isusovo. Kada završi misa, jedni drugi-ma čestitamo Božić. Onda gle-damo vatromet kojemu se svi vesele, a posebno djeca. Na-kon vatrometa svi se raziđemo svojim kućama. Kada dođem, pogledam svoj omiljeni film „Sam u kući“, a nakon filma idem spavati.

Sutradan svi skupa ide-mo susjedima čestitati Božić. Nakon toga sjedamo kraj bora i s osmijehom otvaramo da-rove. Kada padne mrak, moji prijatelji i ja do kasno u noć pucamo petarde. Božićni pra-znici nezaustavljivo jure. Dje-ca koja su došla s raznih stra-na Hrvatske, polako odlaze iz Studenaca. Počet će škola pa ćemo samo pričati kako je kome protekao Božić i božićni blagdani.

Jurica Zec, VIII.

razred

48

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 49

Božić 2010.

Jesenje sličice

JesenKada je jesen, sve je tiho. Ona je

čarobna. Svaki list ima različite boje pa se svađaju koji je raznobojniji i ljep-ši. Stari hrast je jesenski kreator, list samo mora odabrati odjeću. Ako dva žira žele istu odjeću, moraju se kladiti koji će prvi pasti. Žirevi su mrzovoljni i očajni te se ne žele otkinuti.

Kada lišće odleti od stabla, igramo se čiji je dalje odletio. Vjetar ih bezduš-no nosi po cesti i dvorištu. Neki zastanu i umreže se kao deke za gusjenice i ježeve ili kao kabanice za gljive. Samo jedan od-leti najdalje i postane prvak. Lijeni žirevi se kotrljaju i nađu prijatelje kestene. Iz nekih naraste hrast, a neki se pokrivaju lišćem. Mnogi će nahraniti gladne vjeve-rice kad stegne hladna zima.

Ante Bilić, IV. razred

Antonija Maras, V.r.

Prvi jesenji daniJesen se u mom selu osjetila već

početkom listopada. Ne čuje se više ve-seli cvrkut ptica, a sve je manje smije-ha i dječje igre. Ptice su otišle u toplije krajeve, a djeca u tople kuće i školu. Sve je sivo i tmurno, kišovito. Samo su ulice, dvorišta, krovovi obojeni bojama otpalog lišća. Kroz prozor promatram kako vjetar njiše stabla i raznosi šareno lišće.

Ako koji dan ne pada kiša, ljudi neumorno pile i cijepaju drva, djeca pomažu složiti drva i po dvorištu sku-pljaju lišće. Majke i bake pripremaju zimnicu. Kisele paprike, krastavce, ku-pus, ciklu…

Svi su u velikoj žurbi jer nam se približava hladna zima.

Antonija Maras, V. razred

49

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2010.

StUdenci 49

Jesen u mom selu

Jesen u mom selu je tmurna. Ptice selice bježe prema jugu. Kiša pada uporno i često. Li-šće na krošnjama stabala u raznim je bojama. Na cesti je mnogo šarenih otpalih listova. U zavje-trinama izgleda kao hrpa razlivenih boja. Sve je šareno i raskošno od je-senjih plodova. Koliko je jesen lijepa, toliko je hladna i tmurna. Sivi oblaci se spuštaju na moje selo, a i magla ga je skrila. Poneki dim-njak proviri iz magle, a iz njega se diže dim. Ljudi prave zimnicu. Čuju se zvuci motornih pila i sjekira.

Zima će uskoro doći i donijeti svoj bijeli pokrivač.

Tonka Babić, V. razred

Jesen se prošetala mojim zavičajem

Jesen se prošetala mojim zavičajem i čarobnim štapićem ga obojila. Prošla je pored stabala i njihovo zeleno lišće pretvorila u zlaćano i kafeno.

Tople zrake sunca odjednom su zamijenile debele i hladne kapi kiše. Djeca u vinogradu i voćnjaku pomažu roditeljima, djedovima i bakama brati grožđe, jabuke, šlji-ve i druge dozrele plodove. Ljudi odijevaju topliju odjeću. Jesen maše svojim čarobnim štapićem i veselo se igra oko škole, kuća i dvorišta raznoseći lišće. Ptice selice jesen je poslala na jug, a vrapci nam skakuću po prozorima u nadi da će dobiti koju mrvicu kruha ili zrno pšenice. Na igrali-štima je iz dana u dan sve manje djece. Čuje se zavijanje vjetra. Dani postaju sve kraći, a noći sve dulje. Došao je i sveti Nikola. Djeca su se obradovala darovima, a meni je bilo posebno drago jer mi je sveti Nikola donio puno petica u ovom polugodištu.

Martina Udovičić, VI. razred

Ivan Š.

50

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 49

Božić 2010.

Jesen u StudencimaKad sam se ustala i pogledala

kroz prozor, vidjela sam jesen. Poče-le su kiše, vjetrovi i magle. Grane su bile gole. Po dvorištu je debeli šare-ni sag od jesenskog lišća. Te slike su

Drage osobe

me pratile sve do škole. Oblaci su sivi i tmurni, a iz njih će svaki čas pasti kiša. Iz kuća izlazi dim. Ljudi se topli-je oblače i užurbano pripremaju svoje zimnice.

Matea Udovičić, III. razredIvan Udiljak, 3r.

Moj prijatelj MateMoj prijatelj je Mate Šakić. On ide u peti razred. Kosa mu je duga jedan centimetar

i crna, a oči su mu smeđe. Lice mu je veselo i nasmijano. On je visok i vitak. Mate mi je najbolji prijatelj. Uvijek je veseo, spreman na šalu i igru.

Grgur Babić, III. razred

ZrinkaMoja se najbolja prijateljica zove Zrinka. Ima kosu smeđe boje. Oči su joj malene,

vesele i smeđe. Lice joj je nasmijano i lijepo. Ona je visoka i vitka. Najviše voli odijevati lijepe majice i hlače.

Voli se igrati i družiti i zato mi je ona najbolja prijateljica.Josipa Maras, III. razred

51

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2010.

StUdenci 49

Oda hrvatskom jezikuKroz povijest su mnogi već davno doznali Da narodi svijeta, veliki i mali, Po jeziku svome samo se poznaju. Po njemu se srode. I po njemu traju.Stoljećima Hrvat svog jezika diku – Riječ hrvatsku, kroz knjige i sliku Podaruje svijetu. Neka puci znaju Da jezik hrvatski Hrvati imaju.Jeziče hrvatski, dobro doš’o da si Iz davnine sanja na sve karte svijeta! Na prijestolju Uma nek te Vječnost krasi!Budi brana zlobi! Svijetli! Rasti! Cvati! Širi mir i dobro, miris mora, smi-lja… Budi srca glasnik! Istina! I zbilja!

Malkica Dugeč

Od zrna do kruhaU jesen ratar sije pšenicu. Kada

pšenica sazrije, dođe kombajn i pokosi pšenicu na njivi. Onda pšenicu uspu u vreće i odnesu u mlin. Od pšenice na-stane brašno koje se odnese u pekaru. Pekar od brašna ispeče kruh. Sve vrste peciva su mi slasne.

Matea Udovičić, III. razred

Mate Šakić, V.r.

LeptirLeptir je čudesno lijepa i male-

na životinja. Ima velika šarena krila. Nekada davno je bio cvijet. Leptir se letom susreće s nebom, makom, sun-cem… Ima skladne i predivne boje. Neki leptiri žive samo jedan dan, a neki mjesec ili dva. Leptir je nježna, ma-lena, krhka životinjica. Djeca se rado igraju s njima.

Tonka Babić, V. razred

52

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 49

Božić 2010.

Lutak PepeMoj se lutak zove Pepe. S njim se često igram. Ima šarenu kosu, a na glavi nosi

šešir. Glava mu je smeđa, a na licu ima bijele točke i veliki jezik. Ruke su mu šarene, a dlanovi crveni. Tijelo mu je crveno i zeleno. Noge su mu žute i smeđe. Tog sam lutka

kupila zato što je zanimljiv i smiješan. Osobito mi je drag i šaljiv jer jezik nikad ne uvlači u usta.

Matea Udovičić, III. razred

Sveti Nikola, donesi mi…Sveti Nikola, donesi mi psa. Zapravo, nemoj

mi ga donijeti, zato što bi naljutio mamu kad bi lajao po kući, uništavao robu i jeo nam ručak. Htio

bih romobil ili net, zato što već imam jedan. Ili možda kaktus. O, ne! Ni to ne bih htio jer bi netko sjeo na kaktus i ubo bi se na njega. Što bih ja htio? Ah, možda stablo kokosa. Ali, ono ne bi moglo rasti u ovim krajevima. Znam! Igračku T-rexa. Ali ona bi nam brzo pukla. Pa sam napisao pismo: „ Dragi sveti Nikola, ove godine ne želim ništa. Znam da se pitaš zašto pa ću ti reći. Ove godine sam dobio sve što želim. Na primjer, dobio sam brigu i ljubav od mojih roditelja i imam sve petice.“

Ispod bora sam našao zvijezdu jer sam bio dobar cijele godine. Na zvijezdi je bilo pismo.

Ante, pošto si bio dobar, dao sam ti čokoladnu zvijezdu u kojoj ćeš naći pravu malu zvijezdu.

Tvoj sveti NikolaBio sam sretan cijele godine, ali ipak zvi-

jezda mi je bila najdraža.Ante Bilić, IV. razred

Sveti Nikola, donesi mi…Dolazi vrijeme Svetoga Nikole. Djeca či-

ste čizmice i čekaju sljedeće jutro da vide darove. Ja sam zaželjela malenoga medu i ljubav. Očistila sam čizmicu i otišla sam spavati. Svi su zaspali, a ja sam se probudila i sišla u kuću i vidjela sam svetoga Nikolu kako stavlja darove.

U moju čizmicu je stavio prah ljubavi i malenoga medu. Kada je stavio sve darove, vidio je mene. Rekao mi je da sam bila dobra ove godine i da mi je stavio u čizmicu ono što sam htjela. Onda je rekao da mora ići jer ga čekaju druga djeca. Kada je otišao, ja sam otišla spavati. Sljedećeg jutra sam se probudila i vidjela da je sve to bio samo san.

Kata Šakić, IV. razred

Matea Udovičić

Matej Trogrlić

53

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2010.

StUdenci 49

Sveti Nikola, donesi mi…Sutra nam stiže sveti Nikola, a ja još nisam zaželjela što bih za dar. Mislila sam

i mislila, no već je stigla ponoć i bilo je vrijeme za topli krevet. Ujutro sam se prva probudila i vidjela darove pod borom. Poslije mene mama se ustala i rekla da otvorimo darove kada se svi probude. Kako nisam mogla dočekati da se svi probude, vratila sam se u krevet i razmišljala hoće li meni sveti Nikola donijeti dar.

Nije prošlo puno vremena. Svi su se ostali probudili i okupili pored bora. Otvorili su svoje darove. Svi osim mene. Gledala sam u neotvoreni dar. Tata je rekao da ga uz-mem i vidim što na njemu piše. Vidjela sam napisano svoje ime. Pitala sam tatu:

- Tata, kako sam dobila dar koji se nisam sjetila napisati?- Sveti Nikola zna za sve naše želje - rekao je tata - i nije važno napisati, nego biti

dobar, marljiv i poslušan.I, stvarno, dar mi se jako svidio. Nije važno što je bilo, važno je da sveti Nikola zna

da sam bila dobra.Blagdan Svetog Nikole mene uvijek približi Božiću.

Zrinka Babić, IV. razred

Jure Udovičić

54

Škol

ska

kron

ika

StUdenci 49

Božić 2010.

Školska kronikaNovi prozori

O snovna škola je uz pomoć Županije promijenila osamnaest prozora na pročelju zgrade. Stari prozori su bili

dotrajali i propuštali su vodu za vrijeme kišnih dana. Radove je izvela tvrtka Ponistra iz Bio-rina, a vrijednost radova je oko 35.000,00 kn.

Integrirana nastava15. veljače 2010. izvedena je integrirana

nastava. Djeca i učitelji su održali kraća pre-davanja o pokladnim narodnim običajima. Na kraju nastave održan je mali dječji maskenbal.

Tehnička kultura

Ante treći na državnom natjecanju

Ante Udovičić sudjelovao je na dr-žavnom natjecanju Mladih tehničara i za-uzeo treće mjesto. Natjecanje je održano u

Ante Udovičić

Županijski prvak i treći na državnom prvenstvu Ante Udovičić s razrednikom Petrom Elezom i ravnateljem Škole Antom Češljarom

Dubrovniku, a Ante je sudjelovao u katego-riji strojarstva. Izrađivao je vjetrenjaču. Nje-gov mentor je bio učitelj Petar Elez. Iskrene čestitke Anti i Petru na velikom uspjehu.

Terenska nastava u Sinju

Učenici i učitelji su organizirali teren-sku nastavu na području Sinjske krajine. Posjetili su grad Sinj, gradski muzej, konj-sku ergelu, selo Grab i još neke znameni-tosti ovoga kraja. Lijepo proljetno vrijeme

55

Škol

ska

kron

ika

Božić 2010.

StUdenci 49

Hrvoje Ćatipović

pogodovalo je da se spoji ugodno s kori-snim. Ovo je treća godina kako se organizira terenska nastava.

Novi učitelji

Hrvoje Ćatipović

Hrvoje je profesor informatike i tehnič-ke kulture. Studij je završio na Prirodoslvno matematičkom fakultetu u Splitu. Rođen je 1982. godine, a živi u Omišu. Oženjen je i ima kćerkicu Katarinu. Radio je kraće vri-jeme u Osnovnoj školi Šestanovac i Osnov-noj školi Spinut, a od studenog 2009. go-dine predaje informatiku u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića u Lovreću i Osnovnoj školi Studenci. Hobi mu je orni-tologija. Član je Društva za zaštitu i uzgoj ptica pjevica „Marjan“ u Splitu.

Integrirana nastava u Sinju

56

Škol

ska

kron

ika

StUdenci 49

Božić 2010.

Priredba

„Moji Studenci – naša škola“

Na kraju školske godine izvedena je priredba pod nazivom „MOJI STUDEN-CI – NAŠA ŠKOLA“. Priredba je započela školskom himnom „Studenačka školo sta-ra“. Članovi Mladih povjesničara i geografa izradili su dva lijepa plakata o Studencima i Školi i prezentirali ga na priredbi. Reci-tatori su krasnoslovili najuspješnije pjesme o Studencima. Učenici nižih razreda izveli su igrokaz, a Pjevački zbor otpjevao je još nekoliko prikladnih pjesama. Priredbi je na-zočilo mnogo roditelja i mještana. Nakon priredbe dogovoreno je da se 4. lipnja slavi kao Dan škole. Ovaj datum je prihvaćen na prijedlog učiteljice Zdenke Bilić Centić jer se tog dana i mjeseca davne 1733. godine spominje prvi put ime sela Studenci, a spo-menuo ga je makarski biskup Stjepan Blaš-ković prigodom posjeta Studencima.

Završila nastava za šk. god. 2009./2010.

Danas 18.6. završila je nastava za osnovnoškolce u Osnovnoj školi Studen-ci. Svečanom priredbom, posvećenoj mje-stu u kojemu žive, učenici su završili na-stavnu godinu i zasluženo otišli na ljetne praznike.

Najmlađi prije početka predstave

Kraj školske godine 2009./2010.

57

Škol

ska

kron

ika

Božić 2010.

StUdenci 49

Sedmaši s razrednicom Mandić

Nastavnici nisu imali nikakvih većih problema u radu s djecom. Nije se dogodio niti jedan incident u Školi. Niti jedno dijete nije izgubilo godinu, a veći broj učenika su-djelovao je na brojnim natjecanjima i posti-gao zapažene rezultate.

Ove godine Osnovnu školu napušta se-dam osmaša, a na jesen dolazi pet prvašića.

Cjelokupna nastava predviđena Pro-gramom ostvarena je u zadanom roku.

Svim osnovnoškolcima želimo ugodne i zabavne ljetne praznike.

Osmaši se pozdravili s osnovkom

Sedam osmaša završilo je svoje osnov-no obrazovanje u našoj školi. Nastavnici će reći da je to bila jedna dobra generacija. Svoje daljnje školovanje uglavnom nastav-ljaju u Imotskom. Jedan učenik ide u Split, a jedna učenica u Kaštela.

Njihov rad i zalaganje rezultirali su do-brim ocjenama. Problema oko njihovih upi-sa ne bi trebalo biti. Generacija je ovo koja je sudjelovala u nizu školskih natjecanja na razini Županije. Neki od njih imaju i držav-na priznanja. U svome svakodnevnom radu u Školi i izvan nje prednjačili su u dobrom ponašanju, što je danas za svaku pohvalu.

Osnovnoškolci kod Gospe Sinjske

58

Škol

ska

kron

ika

StUdenci 49

Božić 2010.

Velike zasluge u tome i maju i njihovi na-stavnici, posebno njihov razrednik g. Petar Elez.

Želimo im uspješno daljnje školovanje!

Dan neovisnosti

Predavanja u višim razredima

7. listopada je u višim razredima uči-teljica povijesti Zdenka Bilić Centić održa-la predavanja povodom Dana neovisnosti. Govorila im je o raspadu SFRJ i stvaranju Republike Hrvatske, o Domovinskom ratu i međunarodnom priznanju RH. Učenicima je predavanje bilo jako zanimljivo i postav-ljali su učiteljici brojna pitanja o povijesnim događajima iz devedesetih godina prošloga stoljeća.

Općinske pobjednice u stolnom tenisu: Ivana, Marija, Matea i Marija

Stolni tenis

Studenčanke najbolje u Imotskoj krajini

19. listopada održano je međuopćinsko natjecanje osnovnih škola u stolnom tenisu za žene. Natjecanje je održano u Cisti Veli-koj. Naše stolnotenisačice su bile najbolje, a postavu su sačinjavale: Ivana Jurčević, Mar-tina Udovičić, Marija Šakić i Marija Trogr-lić. Trener i voditelj je učitelj Petar Elez.

Čestitke stolnotenisačicama i treneru na osvojenom prvom mjestu.

Dan kruha i plodova zemlje

Dan kruha i plodova zemlje svečano je obilježen 20. listopada u prostorima Škole.

59

Škol

ska

kron

ika

Božić 2010.

StUdenci 49

Inovativna Mirjana Udiljak za Dane kruha 2010.

Kruh, pecivo, slastice i plodovi zemlje pred-stavljeni su na razrednim štandovima. Ro-ditelji su uložili mnogo truda i kreacije u pekarskim proizvodima, a učenici i razred-nici u prezentaciji svoga razrednog štanda. Pobijedili su prvaši i trećaši u kombinaciji. Drugo mjesto pripalo je petašima, a treće osmašima. Nagradu za originalnost ponijeli su sedmaši.

Posebnu je pozornost na sebe skrenula gospođa Mirjana Udiljak koja je mela mli-jeko u stapu i napravila maslac. Mirjana je obukla narodnu nošnju i tako nas svojom nošnjom i metenjem mlijeka podsjetila kako je to nekad bilo u našim kućama.

Na kraju su svi sudionici i gosti kušali ponuđene delicije i lijepo se počastili.

Nakon obilježavanja Dana kruha opsje-nar Ive Kojić iz Zadra održao je opsjenarski perfomans za učenike naše škole. Djeca su bila oduševljena opsjenarovim umijećem, a neke trikove naučio je i naše učenike. Sat vremena, koliko je program trajao, učenici će dugo pamtiti i prepričavati.

Jedan od mnogih uradaka za Dane kruha

60

Škol

ska

kron

ika

StUdenci 49

Božić 2010.

Predstava

Žar ptica nas sve ražarila

Učenici i učitelji osnovnih škola iz Šestanovca, Ciste Velike, Studenaca i PŠ Kljenovac (OŠ „Tin Ujević“ Krivodol) bili su gosti Osnovnoj školi Silvija Strahimi-ra Kranjčevića u Lovreću koja je 5. stude-noga obilježavala 180. obljetnicu pouke, 125. obljetnicu pučke škole i 60. obljetnicu Osnovne škole. Kraćim svečanim progra-mom lovrećkih učenika i prigodnim govo-rom ravnatelja Marijana Sekeleza započela je proslava Dana škole.

Nova sportska dvorana bila je puna. Glumica Marija Sekelez i voditeljica zagre-bačkog Kazališta mladih Žar ptica za ovu prigodu poklonila je svojoj školi predstavu „Dnevnik Pauline P.“ Predstava govori o odrastanju i školskom životu osnovnoškolke Pauline, o odnosima unutar njene obitelji, o Dalmatinska zovnica za Dane kruha

Glumci kazališta Žar ptice iz Zagreba

61

Škol

ska

kron

ika

Božić 2010.

StUdenci 49

školi i društvu. Izvrsni glumci Kazališta mladih, glazbeno-scenska rješenja, duhovi-tost i aktualnost priče oduševljavali su uče-nike i odrasle. Gledatelji su često prekidali glumce pljeskom diveći se njihovom umije-ću i uvjerljivošću u tumačenju simpatičnih i duhovitih likova.

Hvala Kazalištu mladih i glumici Mari-ji Sekelez u ime svih gledatelja za ovaj lijepi doživljaj koji ćemo dugo pamtiti, a lovreć-koj školi na gostoprimstvu.

Dan sjećanja

I u Studencima svijetle Vukovar i Škabrnja

18. studenoga - devetnaesta obljetnica vukovarske i škabrnjske tragedije. Cijela je Hrvatska opet u tuzi. Svi Hrvati su opet u dugoj povorci boli. Slike užasa i nezapam-ćenih zločina iz jeseni 1991. godine svima

su pred očima, ali i utjeha da je žrtva uvijek pobjednik. Tako Bog hoće i čovještvo nala-že! Na njihovoj krvi uskrsla je hrvatska dr-žava nakon tisuću godina i zato „Zaboravit nikad ne će ih Hrvati“.

A zločinci? Brzo su pobjegli s mjesta zločina i skrili se poput štakora u podze-mnim jazbinama. Ali obruč se steže! Jedno-ga dana „knjige će se otvoriti, pisano će sve tu biti“. Stići će ih ruka pravde u Srbiji.

I u našoj školi je obilježena ova tužna obljetnica. Učenicima viših razreda satovi po-vijesti su posvećeni stradanju Vukovara i Ška-brnje, ali i svih hrvatskih branitelja. Učenici su pokazali velik interes za ove događaje i po-stavljali brojna pitanja učiteljici Zdenki Bilić Centić o Domovinskom ratu i stvaranju RH.

U sumrak su učenici i učitelji zapalili svijeće na Franjevačkom trgu i pomolili se za žrtve zajedno sa župnikom fra Jakovom i načelnikom Općine Antom Babićem. Mnogi Studenčani su upalili svijeće na prozorima svojih kuća. Uvečer su gledali televizijski program posvećen ovim događajima.

UREDIO: Željko Bilić Centić, učitelj

62

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 49

Božić 2010.

Vijesti iz općinemogli su u Osnovnoj školi Studenci pogle-dati cijelu novu trasu i na njoj provjeriti upisano zemljište. Tvrtki Geomatic d.o.o. iz Trilja povjeren je posao izmjere zemljišta i utvrđivanja vlasnika, odnosno posjednika. U ovoj fazi prikupit će se što više podataka kako bi kasnije bilo manje problema u rješa-vanju imovinsko-pravnih poslova.

Nagrađena najbolja gimnazijalka

Upravo je završena školska godina 2009./2010. pokazala kako je Matea Sken-der najuspješnija gimnazijalka u našoj op-ćini. Matea je kćer Milana i Marije Sken-der iz Dobrinča. Pohađala je Gimnaziju dr. Mate Ujevića u Imotskom. Sve četiri godine

Cesta Dolića Draga-Nikolići

U dogovoru sa Županijskom upravom za ceste i Općinom Lokvičići, a po već urađenom idejnom rješenju,

završena je geodetska izmjera cjelokupne trase Dolića Draga-Nikolići. Ovaj projekt nadovezat će se na projekt Ministarstva re-gionalnog razvoja kod asfaltiranja ceste od Strinića prema Nikolićima. U ovoj će se go-dini završiti projektna dokumentacija i dobi-ti potrebne dozvole.

Provjere vlasnika i posjednika

U suradnji sa Županijskim cestama i općinom Lovreć vlasnici i posjednici ze-mljišta buduće trase ceste Ričice –Studenci

U školi s geodetima za buduću cestu Ričice-Studenci

63

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2010.

StUdenci 49

završila je s odličnom uspjehom i uzornim vladanjem.

Njen uspjeh nije prošao nezapaženo. Općinsko vijeće nagradilo ju je novčanom nagradom. Njene daljnje ambicije su upis na medicinski fakultet.

Mateji iskrene čestitke za veliki uspjeh!

Održani 17. Raosovi dani

Udruga Raosovi dani, Općina Lovreć i župljani župe svetoga Roka iz Medova Doca pobrinuli su se da ove godine bude sve do-bro organizirano u sjećanju na književnika Ivana Raosa. U poslijepodnevnim satima dr. don Jozo Ćorić predvodio je svetu misu za dušu pok. Ivana Raosa. Na njegovom grobu, riječima punim poštovanja, govorio je Stan-ko Pejković, dobitnik nagrade za najbolji monodramski tekst za ovu godinu.

Ispred Raosove rodne kuće, uz po-zdravnu riječ prof. Branke Buljan i njegovu

najbližu rodbinu, održan je prigodan knji-ževno-kulturni program u kojem su o po-znatom autoru zavičajne tematike, svatko na svoj način, govorili: Marijana Pezo (in-terpretirala dijelove nagrađenog monodram-skog teksta Stanka Pejkovića, Vlado Raos (Nasmijana neba), prof. Ivan Petričević (Ra-osovo okobiokovlje) i prof. Ivan Bekavac-Basić (Onomastički prinosi Ivanu Raosu).

K tomu, svojim su dopadljivim nastu-pima djeca iz imotske Osnovne škole i dvije naše Medovljanke, Marijana i Melanija Br-stilo, obogatile ovaj književni program.

Projektu Narodna nošnja Imotske krajine –srebrena

plaketa

Prvi put u svojoj povijesti Matica hr-vatska održala je Glavnu izbornu skupšti-nu izvan granica Hrvatske, u Međugorju,

Pred rodnom kućom Ivana Raosa u Medovu Docu 2010.

64

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 49

Božić 2010.

općina Čitluk. Svi njeni sudionici pozvani su u prekrasno uređeno etno-eko selo Herceg.

Na spomenutoj skupštini knjiga Na-rodna nošnja Imotske krajine, autorski rad Općine Lovreć dobila je srebrenu plaketu Matice hrvatske. Ponosni smo na ovaj rad koji u vremenu globalizacije od zaborava otima ono što smo odavno baštinili.

Na Glavnoj skupštini za predsjednika Matice hrvatske izabran je g. Igor Zidić. U svojem obraćanju g. Zidić je rekao: “Ne-kada je teško vidjeti svijet koji je na dohvat ruke. Istina je da je i nas zahvatila gospodar-ska kriza. Tamo gdje raste opasnost, raste i nada. Bilo je i gorih vremena. Ovaj narod ima velika iskustva u puno težim vremenima i gorim situacijama. Nada nam otvara nove prostore. Žao mi je što je nekima uvijek do-bro sve ono što je loše. Ne očajavajmo. Život je misija u preživljavanju. Napominjem da ćemo kao Matica hrvatske intenzivno radi-ti na : pitanju identiteta, medijima u koji-ma nije cilj istrebljenje, već argumentacija, angažmanu u školama i školskim programi-ma te u nakladničkoj djelatnosti. Još davne 1842.g. grof Janko Drašković je tiskao Gun-dulićeva Osmana. S tom djelatnošću ćemo i dalje nastaviti. Radimo na Enciklopediji Matice hrvatske (neistraženo područje, spo-sobnost spoznaje sebe samih), biblioteku stoljeća ćemo i dalje nastaviti. Poseban na-glasak je na radu s mladima.“

U Trstenu na obljetnici

Trideset i pet imotskih sinova ostavilo je svoje mlade živote u dubrovačkom zale-đu braneći Dubrovnik i svoju zemlju Hr-vatsku od neprijatelja.

Na ovome dubrovačkom kršu svoje živote ostavilo je i dvoje sokolova iz naše općine. To su Vladimir Vuković i Joško Novović -Tuta. Obadvojica u oslobađanju Golubova kamena.

Na svečanu komemoraciju, u orga-nizaciji Društva Imoćana iz Dubrovnika, odazvale su se sve institucije koje već se-damnaestu godinu zaredom obilježavaju 4. 7. kao povijesni dan Dubrovnika u njegovu oslobođenju. U znak zahvalnosti vijence su položile sve udruge proizišle iz Domovin-skog rata, grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija, sve općine Imotske krajine i grad Imotski.

Sprovodni obred vodili su fra Zoran Kutleša, gvardijan Imotskog samostana, i fra Dinko Bošnjak, a svetu misu zadušni-cu predvodio je gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku, dr. fra Stipe Nosić.

Biranim riječima i s osjećajima duž-nog poštovanja fra Stipe je govorio o mla-dim životima kao zalogu za našu buduć-nost. „Tko zna, da nije bilo ovih kršnih i hrabrih momaka, možda bismo i dan-da-nas ovdje imali kontrolne točke s međuna-rodnim snagama. Tražeći utjehu u Gos-podinu, njima ostajemo vječno zahvalni“, rekao je fra Stipe.

Na kraju misnoga slavlja u ime Imot-ske krajine fra Zoran je još jednom posvi-jestio “da nevino prolivena krv u Dubro-vačkom zaleđu ne vapi za osvetom, već opominje Hrvate da ne zaborave tko su, odakle su i kamo idu. Neka ovo sveto mje-sto za nas Imoćane svake godine posjećuje sve više hodočasnika“.

Obljetnica 115. Imotske brigade

Danas 30. srpnja u crkvi Svetoga Frane u Imotskom služena je sveta misa na 19. obljetnicu 115. imotske brigade. Bila je to prilika pomoliti se za dvadeset poginulih vojnika koji su svoj život utkali u našu slobodu. Svetu misu predvodio je gvardijan fra Zoran Kutleša.

65

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2010.

StUdenci 49

Na spomen-obilježju Topana pripad-nici Udruge na čelu s predsjednikom, g. Markom Kujundžićem, položili su vijen-ce i zapalili svijeće.

Nakon toga su se pripadnici ove brigade i njihova rodbina uputili prema Kamenu Mostu gdje su ispred spomeni-ka dr. Franji Tuđmanu položili vijenac. U zgradi općine Podbablje nazočnima su se obratili gosti koji su evocirali uspomene na oko tri tisuće pripadnika koji su prošli kroz ovu brigadu. Njih više od dvije stoti-ne umrlo je nakon Domovinskog rata.

Ova slavna brigada branila je našu domovinu na južnom bojištu.

Proslavljen Dan općine-otvorena športska dvorana

Prije svete mise vijećnici Općine Lo-vreć predvođeni predsjednikom Vijeća, g. Marjanom Sekelezom, održali su svečanu

sjednicu. Zbog otvorenja sportske dvorane u poslijepodnevnim satima nisu pozivani gosti. Uz dužan pijetet prema svima koji su dali svoje živote za slobodu i samostalnost Hrvatske s prisjećanjem na prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, predsjed-nik se nakratko osvrnuo na proteklo razdo-blje i aktivnosti u radu Općinskog vijeća. Pohvalio je sve vijećnike kako vladajuće, tako i oporbene na zalaganju, na zajednič-kim, i nikad preglasanim odlukama, prema kojima su ostvarivani zacrtani projekti na području općine Lovreć.

U poslijepodnevnim satima s članovi-ma DVD-a Lovreć vijećnici su položili cvi-jeće pred bistu dr. Franje Tuđmana.

U 18.30 Puhački orkestar iz Imotskog, najbolji u domovini, izveo je općinsku bud-nicu. Svojom svirkom privukli su veliki broj posjetitelja na otvaranje. Prije dolaska župana mr. Ante Sanadera na pozornici su Pučki pivači iz Dubrave zajedno s Lovre-ćanima izvodili najpopularnije dalmatinske pjesme.

115. imotska brigada 18 godina poslije

66

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 49

Božić 2010.

Točno u 19 sati po dogovorenom pro-tokolu predsjednik Vijeća g. Sekelez po-zdravio je goste i sve nazočne te zamolio da minutom šutnje na trenutak budemo s onima koji su nam omogućili današnji čin otvaranja sportske dvorane. Nakon toga se nazočnima obratio načelnik općine Ante Ba-bić naglasivši u svom govoru uz završetak velikog projekta športske dvorane, ulazak sa znanjem u Europsku uniju (tržište bez soci-jalne osjetljivosti) kao i skori dolazak jed-ne velike njemačke delegacije iz pokrajine Rheinland-Pflaz s mogućnošću ulaganja u radnu zonu Lovreć.

Župan Splitsko-dalmatinski g. Ante Sanader ukratko se prisjetio nedavne proš-losti iz Domovinskog rata, ponosa imot-skog čovjeka i pomoći u realizaciji ovoga projekta.

Ministar znanosti, obrazovanja i športa g. Radovan Fuchs nije krio oduševljenje

brojem nazočnih na skupu, dobroj organi-zaciji i iznenađenju da se u Dalmatinskoj zagori tako kvalitetno može organizirati ži-vot. “Ulaganjem u znanje ulažete u sebe i svoju djecu. Zbog nemogućnosti održavanja tjelesne kulture u zimskim uvjetima drago mi je da ste dobili jedan ovakav objekt koji će služiti školi i široj društvenoj zajednici. Ponosni na pobjedu u Oluji koju danas sla-vimo, nikada nemojmo smetnuti s uma da se rad uvijek isplati. Zato čestitam svima u re-alizaciji ovoga projekta“, rekao je ministar.

Svečani blagoslov izmolio je župnik fra Dinko Bošnjak, a onda se pošlo u obila-zak dvorane. Najmlađi, i najrazigraniji, od-mah su iskušali postavljene sprave. Za sve uzvanike pripremljen je domjenak ispred dvorane, a za to vrijeme nazočne su zabav-ljali Neretvanski biseri.

Povijesna utakmica u dvorani pripala je bojovnicima Imotske krajine, 115. imotskoj

Ministar Radovan Fuchs presjeca svečano vrpcu

67

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2010.

StUdenci 49

brigadi i 3. imotskoj bojni. 115. imotska brigada slavila je rezultatom 6:3, no to nije zbunilo 3. imotsku bojnu koja se pokazala boljom u restoranu Gloria.

Veličanstvena proslava 250. obljetnice

Danas 8. kolovoza završila je proslava 250. obljetnice crkve Svetoga Roka u Me-dovu Docu. Svetu misu u koncelebraciji tri-desetak svećenika predvodio je nadbiskup splitsko-makarski dr. Marin Barešić. „Je li ovaj kamen, ova tišina ili ova oaza mira, ne znam. Samo dragi Bog zna zašto je učinio da je ovo mjesto tako posebno. Bilo literar-no ili likovno, bilo radnički ili intelektual-no, Medov Dolac je ostavio neizbrisiv trag u našoj povijesti. Ja sam stvarno sretan što sam danas ovdje jer vi to zaslužujete“, rekao

je O. Nadbiskup. „Sedam živućih svećenika i četiri redovnice govore o velikoj duhov-noj hrani koju ste crpili iz ove crkve i vaših dušobrižnika.“

Poslije svete mise otkrio je spomen-ploču u prigodi jubileja. Nakon toga je do-šao do groba svećenika glagoljaša iz Medo-va Doca i izmolio odrješenje. Moleći rekao je: „ Kao naši vjerni pastiri nosili križ svog poziva i živog svjedočenja vjere. Učili nas s Kristom se uspinjati zemljom-golgotom bez odustajanja. Kroz sva ova stoljeća u uskr-snoj pobjedi s njime! (don Jakov Matković, don Juraj Matković, don Pavao Čikeš i don Petar Franseschi). Održavši odrješenje, za-putio se s procesijom u Maslinski vrt i bla-goslovio brončani reljef s prikazom Isusa i apostola, koji je izradio Kažimir Hraste, a svojoj župi poklonio Ivan Džaja pok. Stipe.

Za sve uzvanike, a njih je bilo više od dvije tisuće, da nitko ne ostane gladan

Mnoštvo na proslavi 250. obljetnice crkve u Medovu Docu

68

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 49

Božić 2010.

i žedan pobrinuo se medovački župnik don Mladen Vukasović sa svojim pomagačima i donatorima. Na ovoj svečanosti nazočio je državni tajnik Tomislav Mihotić, dožupan splitsko-dalmatinski Visko Haladić i pro-čelnik Ureda za gospodarstvo Ivica Udovi-čić te načelnici Zagvozda g. Milivoj Gaće i načelnik Šestanovca g. Pave Čikeš, kao i domaćini, predstavnici općine Lovreć.

Za organizaciju i proslavu sve čestitke vrijednim i poduzetnim Medovljanima!

Počinje školska 2010./2011. godina

Nova školska godina počinje u pone-djeljak 6. rujna 2010. Svi će učenici toga dana redovno doći na nastavu.

Općina Lovreć donijela je i odluke za početak nove školske godine.

Odluka o srednjoškolskom prijevozu

Pravo na prijevoz učenika imaju svi srednjoškolci s područja općine Lovreć. Isti su se dužni javiti u Općinu zbog pla-ćanja participacije. Učenicima koji budu pravili probleme tijekom prijevoza i na-nosili materijalnu štetu prijevozniku, bit će uskraćena participacija.

Odluka za osnovnoškolce

Svim osnovnoškolcima općina Lvo-reć je osigurala 200,00 kn za školske po-trepštine. Popis osnovnoškolaca dobivat ćemo od ravnatelja škola, a isplata će biti tijekom mjeseca rujna.

Odluka za Malu školu

I ove godine osiguran je program Male škole kroz cijelu škosku godinu mada je zakonska obaveza 45 dana. Sva

djeca za obuhvaćena programom, duž-na su se javiti ravnateljima škola. Pro-gram se odnosi samo za područje općine Lovreć.

Osigurane karte za studente

Općina Lovreć se pridružila akciji be-splatnih karata za studente. Svi studenti do-bit će godišnje pokazne karte koje mogu ko-risiti na linijama Autopoduzeća Imotski ZZ za odredišta prema sveučilišnim centrima. Kroz godišnju kartu moći će koristiti sve li-nije i neograničeni broj odlazaka i dolazaka. Ova izravna pomoć omogućit će studenti-ma i njihovim roditeljima znatno smanjenje troška, što i jest njen glavni cilj.

Ovim činom omogućava se velikom broju studenata mogućnost češćeg borav-ka kod svojih domova, ali i ostvarivanje želje za mogućom dnevnom migracijom u kojoj bi studenti trajno ostajali u Imotskoj krajini.

Županijski čelnici u obilasku škola

Na početku školske godine voditelj Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i šport prof. Zdravko Omrčen sa svojom su-radnicom g. Slavkom Antonić posjetili su škole na području općine Lovreć. Bila je ovo prilika da ih izvjestimo o tekućoj pro-blematici, a posebno o funkcioniranju novo-otvorene školske dvorane.

U dogovoru i prema savjetima čelnika Županije Općina će zajedno s Osnovnom školom napraviti program održavanja škol-ske dvorane za njeno nesmetano funkcio-niranje. Razgovoralo se potom o prijevozu učenika, programu Male škole, asistentima za djecu s posebnim potrebama i dječjem vrtiću.

69

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2010.

StUdenci 49

Županijski čelnici iskazali su spre-mnost u provedbi naših programa.

Nova rasvjeta

Na području općine Lvoreć izmjenit će se sva rasvjetna tijela. Zajedno sa Fon-dom za energetsku učinkovitost i Općinom Lovreć potpisan je ugovor o rekonstrukciji javne rasvjete. Radovi će trajati do Božića. U pojedinim naseljima smanjit će se broj rasvjetnih tijela, a u nekima će se povećati. U svakom slučaju cilj ove akcije je smanjiti javnu rasvjetu i emitiranje štetnih plinova koje forsiraju i tijela Europske unije. Rado-ve izvodi tvrtka Prolux-Split.

Održavanje mrtvačnica

Prije zimskih i kišnih dana komunal-ni djelatnici i bojadiseri pristupili su uređ-nju mrtvačnice. Obojani su zidovi, saniran jedan dio prostora od vlage. Na sjevernom strani tijekom ljeta se dogodila provala te su

otvori sanirani. Prozorska okna s unutarnje strane su silikonirana. Isključena je voda na prskalicama, a tijekom zime posjeći će se jedan dio grana na platanama ispred mr-tvačnice u Lovreću. Veliko je nevrijeme na proljeće porušilo jedan dio borova. Ponovno su zasađeni i svi su izgledi da se suše. Sa-čekat će se proljeće i vidjeti je li potrebno zasaditi nove.

Na mrtvačnici u Studencima prekon-trolirani su otvori i ozračnici kao i prostor za frižider.

Na mrtvačnici u Medovu Docu dovrše-ni su svi grubi radovi. Pristupilo se postav-ljanju elektro-instalacija i plastične stolarije. Konačan dovršetak radova predviđen je za mjesec kolovoz 2011.

Utuživati neplatiše

Na Destoj sjednici Općinskog vijeća najviše se razmatrao problem s neplatiša-ma za vodovodne priključke i komunal-nu naknadu. Kod vodovodnih priključaka

Rekonstrukcija javne rasvjete u Studencima

70

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 49

Božić 2010.

potražaje se iznos od 197.750,00 kn, a kod komunalne naknade iznos od 323.444,15 kn. Svi vijećnici su suglasni da se neplatiše hitno utužuje.

Iako je komunalna naknada na po-dručju općine Lovreć iznimno niska, opet je jedan broj nesavjesnih građana ne plaća. Predsjednik vijeća g. Sekelez naglasio je našu veliku prostornost, a kroz taj mali dio komunalne naknade održava se: potrošnja javne rasvjete, čišćenje cesta od snijega, sječa korova, krpanje rupa asfaltom, čišće-nje groblja, zidanje suhozida kod urušavnja, eutanzija pasa lutalica, odvoz glomaznog otpada i puno drugih komunalnih zahvata.

U raspravi su vijećnici podržali i pove-ćanje komunalne naknade za iduću godinu.

Gradilište kroz Bošnjakovu stranu

U petak 29.10.2010. otvoreno je gra-dilište na uređenju ceste kroz Bošnjakovu stranu. Ovaj projekt se nadovezuje na pro-jekt uređenja središta Lovreća. Cesta će zbog velikih poledica zimi dobiti i treću traku za lakši protok teretnih vozila te će se urediti gornji sloj asfalta, bankine i signali-zacija. Ove radove izvodi Poduzeće za ceste iz Splita a izvodit će se ugovornom dinami-kom ukoliko vremenske prilike to dozvole.

Projekt za cestu napravila je tvrtka Geopro-jekt d.o.o. Split, a nadzor vrši tvrtka Muhos d.o.o. iz Splita. Svakako smo pazili na to da promet teče nesmetano u oba pravca, a svim se vozačima do završetka gradilišta prepo-ruča oprezna vožnja.

Njemačka delgacija u posjetu Lovreću

Cijeli tjedan (26.-31.10.)u našoj općini i Imotskoj krajini nazočila je delagacija iz pokrajine Rheinland Pfalz, grada Kandelna kao i predstavnici njihove gospodarske ko-more. Po njihovoj želji i na naš poziv htjeli su se uvjeriti u mogućnosti ulaganja, odno-sno prezentiranja cijeloga kraja njihovim gospodarstvenicima.

Iskoristili smo ovu prigodu kako bismo im realno prikazali sliku općina Lovreć i Ci-sta Provo te moguće probleme koji bi nam se dogodili. Organizirali smo zajedničku sjednicu Općine Lovreć i grada Kandela na kojoj je nazočio njihov gradonačelnik g. Gunter Tieleborger, njegova zamjenica g. Gudrun Lind te g. Hermann Getto, g. Rena-te Maurer, g. Norbert Rapp, g. Volker Ren-hardt, članovi gradskog vijeća, te g. Iliane Zechil, g. Klaus Dick-Werling, predstavnici gospodarske komore. Općine Lovreć i Ci-sta Provo prezentirali su svoje mogućnosti Uređenje kanala u polju

Njemačka delegacija u posjetu općini Lovreć

71

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2010.

StUdenci 49

u ovim prilikama te radove koji su tijeku ili se planiraju raditi u skoroj budućnosti. Naravno, najviše nas interesira radna zona i mogućnost zapošljavanja što većeg broja naših ljudi.

Na kraju nam se obratio g. Guneter Tieleborger prvo pročitavši pozdravnu ri-ječ predsjednika Rheinland Pfalza g. Kurta Becka koji bi također nazočio u Hrvatskoj, ali je bio na zatvaranju Expoa u Kini. Gosp. Beck je pomogao da Hrvatska gospodarska komora iz Splita i predstavnici njihove ko-more s g. Augterom uspostave odnose, što se i dogodilo.

G. Tieleborger je bio oduševljen vi-đenim kao i svi članovi njihova gradskog vijeća. Naravno, za njih je ovdje suradnja moguća, realna i za neke projekte se može brzo dogoditi. Najbitnije je tu suradnju odr-žavati i znati konačni cilj. Kulturu našega naroda dobro poznaju jer i u njihovu kraju

ima veliki broj naših ljudi koji vrijedno rade i ugledni su građani u njihovu kraju.

Kroz tjedan dana koliko je ova delagacija bila u Lovreću i Cisti Provo, nastojali smo biti dobri domaćini i pokazati da, bez obzira na ra-zvijenost Njemačke, ni mi ne zaostajemo puno u razvoju. Ono što su nam kolege iz Njemačke govorili, to je kultura rada i odnos prema radu koji je u Njemačkoj na zavidnoj razini i teško usporediv za naše prilike. Izražena je želja da što skorije napravimo bratimljenje grada Kan-dela i općine Lovreć kako bismo konkretno napravili nekoliko stvari koje će motivirati stanovnike da razmišljaju o ulaganjima.

Njemački veleposlanik u Imotskoj krajini

Njegova ekselencija, njemački velepo-slanik dr. Bernd Fischer, posjetio je u subotu

S veleposlanikom Njemačke g. Berndom Fischerom u Hrvatskoj

72

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 49

Božić 2010.

Milinovića, Mate Šimundića i Ivan Raosa, kao i posjet Trgu fra Anđela Udiljka , oca na-učiteljstva u našim krajevima, u Studencima.

Gradu heroju-Vukovaru

U subotu 13. studenoga posjetili smo s grupom građana herojski grad Vukovar. Ove godine to smo učinili po deseti put. Osjećaji prema gradu Vukovaru često su kroz ovih deset godina bili tema i našeg Općinskog vijeća. U nekoliko navrata pomagali smo preko župa ili Caritasa najugroženije obitelji i sudjelovali zajednički u projektima izgrad-nje Vukovara.

Vukovar je grad koji ima posebno mje-sto u našim srcima. I ove godine obišli smo

(6. 11. 2010.) Imotsku krajinu i grad Imot-ski. Na poticaj nekolicine ljudi iz Njemač-ko-hrvatske gospodarske inicijative na čelu s g. Petrom Perkušićem omogućili su njegov dolazak u Imotski. Tijekom njegova posjeta u Imotskom se održavala manifestacija vina Sabatina s bogatim kulturno-umjetničkim programom, što je svakako pomoglo da g. Veleposlanik stvori jednu cjelovitu sliku o našemu kraju. Uslijedila je šetnja imotskim skalinama do tvrđave Topana i posjete Mo-drom i Crvenom jezeru. Nakon toga je imao zajednički sastanka sa svim čelnicima opći-na. Oduševljen prijemom obratio se nazočni-ma sa željom da pomogne ovome kraju zna-jući da su tisuće ljudi šesdesetih godina našli svoj drugi dom upravo u Njemačkoj.

O mogućim ulaganjima puno će više imati reći ministar gospodarstva Sav. Rep. Njemačke koji stiže u skori posjet Hrvat-skoj. „Od svih gradova koje sam vidio u Eu-ropi, ovo je sigurno najljepši gradić i sigu-ran sam da ću ovdje doći ponovno“, izjavi o je gosp. Veleposlanik. Uz to, izrazio je želju doći u Osnovnu školu Studenci u kojoj se je-dino uči njemački jezik kao prvi strani jezik.

Završili Drugi dani Mate Šimundića

U Osnovnoj školi S. S. Kranjčevića Završili su Drugi dani jezikoslovca Mate Ši-mundića. U organizaciji Društva Lovrećana i prof. Ivana Bekavca Basića devet izlagača govorilo je na zadanu temu. Iako je za ovu prigodu bilo najavljivano tiskanje prvoga Zbornika, to se zbog nedostatka financijskih sredstava nije dogodilo.

Nakon održanih referata započela je ra-sprava na teme izlagača. Svi izlagači slažu se u tome da i raspravne dijelove treba obja-viti te da se sa Zbornik mora što prije izdati.

U poslijepodnevnim satima organi-ziran je posjet rodnim kućama fra Šimuna

Studenčani kod Vukovarskog križa na Dunavu

73

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2010.

StUdenci 49

Mlada majka u zahvalnost braniteljima

mjesta stradanja i zadržali se u gradu na Dunavu.

Nakon toga smo posjetili grad Slavon-ski Brod. Vođeni od p. dr. Maria Crvenke obišli smo franjevački samostan iz 17. sto-ljeća, vidjeli povijesne orgulje i sobu pje-snika Dragutina Tadijanovića. Poslije sa-mostana obišli smo kuću u kojoj je živjela književnica Ivana Brlić-Mažuranić i u kojoj je napisala Priče iz davnine. Posjetitelji su imali dovoljno vremena da obiđu iznimno lijepo uređen prostor Brodske tvrđave, ure-đenog korza i mnogih drugih znamenitosti ovoga iznimno čistog i uređenog grada.

Sačuvaj, sine, zemlju hrvatskuSine, ovaj raj dao nam je Bog, Čuvaše ga za nas od stoljeća sedmog I ti ga, sine, čuvaj kao zjenicu, Čuvaj ga i kada mene ne bude.

Fra Jakov potiče mlade na razmišljanje o Domovinskom ratu

74

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 49

Božić 2010.

Ovo je naša zemlja, rodio si se tu, Pokloni se težaku, ribaru, Ne daj da nam itko uzme nju, Pamtim, sine, dobro devedesetu.Mnogi su htjeli da nas tu ne bude, Uzeti su htjeli naše muke, trude, Ponosan je onaj ko rodi se tu, Čuvaj, sine, zemlju hrvatsku.

Julija Stapić-Katić

U Franjevačkoj pinakoteci o fra Šimunu Milinoviću

Fra Šimun Milinović, barski nadbi-skup, ostavio je iza sebe veliki trag, koji dans lako pratimo. Živeći u turbolentnom povijesnom vremenu bio je značajna osoba toga doba družeći se s velikanima kao što su: biskup Strossmayer, papa Lav XIII., knjaz Nikola i mnogi drugi. Bavio se teolo-gijom, poviješću, književnošću, politikom, diplomacijom i pastoralom, stoga je danas mnogim znanstvenicima interesantan.

To dokazuje i veliki broj prijavljenih izlagača na Znanstvenome skupu održanom u Pinakoteci franjevačkog samostana Gos-pe od Zdravlja u Splitu. Predavači su bili iz Splita, Zagreba, Osijeka, Bara i Podgorice.

Izlagači tema, njih dvadeset, vrsni po-znavatelji materije o kojoj su izlagali, iscrpi-li su istraživački i znanstveno sve ono što se o fra Šimunu Milinoviću s određenim vre-menskim odmakom moglo napisati.

Franjevački provincijalat ovaj je zna-stveni skup medijski dobro obradio tako da je nazočio veliki broj zainteresiranih sluša-telja. Tiskane su i posebne brošure s koji-ma se pratio skup. U ime organizatora fra Nedjeljko Jukić odradio je gotovo besprije-korno veliki posao misleći o najmanjim de-taljima u organizaciji. Svi koji su nazaočili, govorili su vrlo pozitvno o izlagačima, a sad željno iščekuju Zbornik svih radova koji bi

prema obećanju organizatora trebao biti ti-skan vrlo brzo, možda već početkom siječ-nja iduće godine.

Predpristupni fondovi-Dalmatinska zagora

U organizaciji konzultantske tvrtke DALMACONSULT d.o.o. iz Omiša i po-dršku načelnika općina Ciste Provo i Lovre-ća 26. studenoga održan je u Cisti Provo se-minar na temu „Gospodarska revitalizacija dalmatinske zagore“.

Na seminaru je govorio Marin Ku-koč, načelnik u Ministarstvu poljoprivrede, koji je svojom prezentacijom o mjeri 302. predpristupnog programa EU IPARD pobu-dio veliko zanimanje okupljenih. Sudionici su imali prigodu upoznati se s mogućnošću ulaganja u razvitak ruralnog turizma, potica-nju ulaganja u izgradnju ili rekonstrukciju, opremanju pogona za preradu na farmama, ulaganju u uslužne djelatnosti, tradicijske obrte, proizvodnju gljiva i dr.

Budući da će natječaj za navedenu mje-ru biti objavljen početkom sljedeće godine, sudionicima je prezentiran postupak prijave na natječaj o čemu je govorio Tomislav Be-ronić, konzultant iz DALMACONSULT-a, a o kreditnim linijama koje prate ovaj predpri-stupni program svoje su prezentacije održali dr. Mira Krneta iz HBOR-a i Stipe Vučak iz Hypo Alpe-Adria-banke.

Da je seminar bio uspješan, govori i podatak da među okupljenima nije bilo samo lokalno stanovništvo, već je dobar dio prisutnih pristigao iz Splita, Omiša i Baške Vode. Za vjerovati je kako će ova, a i sve buduće prezentacije na sličnu temu, zai-sta i doprinijeti gospodarskoj revitalizaciji Dalmatinske zagore. Potencijala za to ima mnogo, a kako smo na seminaru čuli, ima i sredstava iz predpristupnih programa koja samo čekaju na kvalitetne projekte.

75

Pozn

ata

etno

muz

ikol

ogin

ja p

osje

tila

Stu

denc

e

Božić 2010.

StUdenci 49

Poznata etnomuzikologinja posjetila Studence

A nne Florence Borneuf, etnomu-zikologinja iz Pariza, posjetila je Studence kako bi u okviru svog du-

gogodišnjeg proučavanja gange zabilježila i studenačku gangu. Tom prigodom u OŠ STUDENCI organizirano je pjevanje muške i ženske studenačke gange. Muški pjevači su bili: Mirko Udiljak, Ante -Tonko Cikojević, Branimir Udiljak i Ivan Udovičić - Rožić. Žensku gangu su pjevale: Mara Bilić-Pavli-nović, Mila Babić i Iva Udovičić Icara.

Anne Florence već sedam-osam godi-na dolazi za vrijeme ljeta i obilazi područja gdje se pjeva ganga. Prvi put je gangu čula u Parizu u prigodi glazbenog koncerta iz Dalmacije. Očarana čudnim i neobičnim pjevanjem, pripremila se za dugotrajno i za-htjevno istraživanje čije rezultate objavljuje u znanstvenim časopisima.

- Moja je najveća želja u ovom istraži-vanju susresti i zabilježiti spontano pjevanje,

pogotovo ženske gange, u vlastitoj kući, po-lju bez prethodne pripreme i najave. K tomu, htjela bih i dokučiti zašto se (i kako) u pje-vanju neki glasovi slažu, a drugi ne, pa stoga i sama pokušavam pjevati. Snimajući stude-načku gangu, zabilježila sam pet različitih oblika napjeva (tzv. pribacivanja) u muškoj gangi što je prava rijetkost. Zanimljivo je što sam prvi put u svom istraživanju u Stu-dencima zabilježila pojavu pjevanja gan-ge uz gusle u obitelji Cikojević-Pecanovi. Nadam se da ću dolaziti i sljedećih godina kako bih otkrila još mnogo posebnosti ve-zanih uz gangu i kako bih se družila sa svim Dalmatincima koji me primaju s toliko lju-baznošću – s osobitim oduševljenjem i za-hvalnošću rekla nam je na kraju snimanja prof. Borneuf, predavačica na pariškom sve-učilištu l’Université Paris VIII (Vincennes) i uvažena etnomuzikologinja.

Ivana Babić

76

Kršt

eni 2

010.

StUdenci 49

Božić 2010.

Kršteni 2010.1. Lovro Babić

20.2.2010-4.4.2010

2. Ivan Bilić-Nosić 5.9.2010.-31.10.2010.

3. Anica Prka 15.2.2010.-17.2.2010

4. Petar Udovičić 25.3.2010-13.6.2010.

5. Mia Prka 2.12.2009.-14.2.2010.

6. Josip Šakić 11.11.2009.-6.2.2010

7. Livia Udiljak 1.8.2010.-9.9.2010.

8. Goran Babić 30.8.2010-7.11.2010.

Sveti Nikola došao najmlađimaK ako je bilo najavljivano uoči samo-

ga blagdana Sveti Nikola je posje-tio i darovao najmlađe. Ove godine

to se dogodilo u novoj športskoj dvorani u Lovreću. Uz pjesmu Zvončić , zvončići ,djeca su ga srdačno pozdravila.Oko četiri stotine gostiju uživalo je glazbenom i scen-skom programu. Svima koji su nazočili

poklonio je lijepi dar. Krampus, ove go-dine nije poslušao savjet Svetoga Nikole, pa je dijelio šibe i onima koji su bili dobri. Sveti Nikola se dobro namučio da bi podi-jelio 260 darova.

Tombola svetoga Nikole bila je sretna za mnoge, a najviše za Juru Šamiju, Nikolu Trogrlića i Mariju Gudelj.

77

Gdj

e ću

ih t

raži

ti

Božić 2010.

StUdenci 49

Odavno su žrtve u Hrvatskoj izgubile svoj etnički pridjev - hrvat-ske žrtve. Svakim danom su sve više postajale žrtve, a uskoro će

postati poginuli.

V eliki paradoks života i umiranja: ne-maš li zašto umrijeti, nisi imao ni za što živjeti. Zašto su oni živjeli? Za-

što su umrli? Njihova patnja i smrt je pris-podobljena Isusovoj muci. On je umro za nas, oni su umrli za nas. Kako bi Hrvatska preživjela, oni su raspeti. Mislimo li na njih, klanjamo li se njihovoj žrtvi? Mnogi će U OVA DVA DANA s desnicom na srcu, osvi-jetljeni kamerama i bljeskom fotoaparata, reći: - DA! I brojne će svijeće upaliti po pro-zorima, ulicama, trgovima, ali njihovu svje-tlost brzo zahvati mrak. I brojne će bukete s mirisnim cvijećem donijeti i prići bliže

ploči bez imena kako bi namjestili vrpcu s posvetom, ali cvijeće bez zemlje i bez vode usahne, a mirise otpuhnu vjetrovi s obiju strana svijeta i ostane i po danu i po noći samo ploča bez imena.

Rodim se s očima i ako Bog da, s nji-ma i umrem. Rodim se i s rukama, dao Bog da sa sklopljenima umrem. Ali rodio sam se bez imena, a s njim bih želio umrijeti! Gdje su njihova imena? Tek na ciglama i crnim vrećama ih majčine ruke ispisaše, a gdje mi svoja imena urezivamo? Na bankovne karti-ce, darovne ploče, zahvalnice, profile... I ja

Gdje ću ih tražiti

Memento za Škabrnju i Vukovar

78

Gdj

e ću

ih t

raži

tiStUdenci 49

Božić 2010.

Proslavljena „Svećenička godina“

Slavlje u Rimu

O ve godine na blagdan Presvetoga Srca Isusova (11. VI.) papa Bene-dikt XVI. na Trgu sv. Petra u Vati-

kanu slavio je svečanu sv. misu zajedno s 15.000 (petnaest tisuća) svećenika koji su došli iz cijeloga svijeta, odnosno iz 97 ra-znih naroda, među kojima su bili brojni sve-ćenici iz Hrvatske. Nikada se u povijesti Ka-toličke crkve nije skupilo na jednom mjestu toliko svećenika. Zašto?

I Papa i svećenici su željeli da se zajed-no sastanu baš u središtu kršćanstva, na gro-bu sv. Petra, apostola i prvoga pape, koga je baš na tom mjestu razapeo na križ rimski car Neron 67. godine. Budući da je Benedikt XVI. prošle godine na blagdan Presvetoga Srca Isusova otvorio slavlje „Svećeničke godine“, želio je da se ove godine s njim okupe svećenici koji mogu doći u Rim i da zajedno svečano završe to veliko slavlje koje je na razne načine slavljeno kroz prošlu

stalno dajem svoje ime kako bih nešto ili ne-koga našao, kako bih se u nešto učlanio. Pa onda moje ime bude uz ime onih koji Hrvati nisu, a dobivaju plaće, mirovine, doplatke. I stanove dobivaju, i kuće im se obnavljaju, a na izrezbarena hrastova vrata ponosno ime bez prezimena vješaju.

A oni kucaju i strpljivo čekaju ispred zaključanih vrata, čiju kvaku jedva dosegnuti mogu, ponedjeljkom prije pauze i strpljivo dolaze i u utorak prije škole, i u srijedu po-slije škole, i u četvrtak za vrijeme velikog od-mora, i u petak se radosno vraćaju kući jer su dobili potvrdnicu da su djeca onih bez imena. Oni su i ponedjeljkom ujutro vedri! Oni žive svoje MALE živote i kad nemaju dovoljno novca za marendu i nove tenisice. Oni ne očajavaju! Ne prigovaraju na stare udžbenike jer oni čitaju i izbljeđena slova. Njima nitko ne piše domaće zadaće. Njih nedjeljom ne ćete sresti po prodajnim centrima. Oni zahva-ljuju Gospodinu za darovano vrijeme. I oni griješe i priznaju pogrješke. Raduju se prija-teljima, praznicima, ljetu i putovanjima kako bi mogli za vrijeme vrućina, kad su hrvatske plaže pune, a Vukovar sam, prošetati gradom, poljubiti ploču bez imena, pustiti suzu…

Ivana Babić

Bijeli križevi na Vukovarskom groblju

79

Pros

lavl

jena

„Sv

ećen

ička

god

ina“

Božić 2010.

StUdenci 49

godinu po cijelomu svijetu (od lipnja 2009. do lipnja 2010.).

Slavlje u Vatikanu bilo je veličanstve-no. U njemu je sudjelovalo i veliko mnoštvo vjernika, također iz cijeloga svijeta. Papa je održao izvanrednu propovijed u kojoj je opisao osobitost svećeničkoga poziva i upo-zorio da je sam Gospodin Bog htio izabrati neke obične i grješne ljude. Zašto ih je iza-brao? Da im dade milost da druge ljude do-vedu k njemu, zajedničkom i dobrom Ocu. Dobri Bog je znao da će mnogi svećenici biti dobri i sveti i da će se truditi svim sila-ma da navješćuju Božju riječ i da ljude vode k Bogu. Ali je isto tako znao i da su ljudi slabi i da lako mogu pogriješiti. Ipak ih je izabrao i dao im mogućnost da se pokaju i poprave. To je divan Božji potez - On iza-bire slabe ljude, ima u njih povjerenje i nudi im veliku zadaću - da braću i sestre dovode k Njemu. Koliko li Bog cijeni i voli čovjeka kad mu povjerava tako važan, divan i bo-žanski zadatak!

To je uvijek Crkva znala, to je teologija uvijek naučavala, i to je Papa sada ponovno poručio, ne samo nazočnim svećenicima, nego i svima vjernicima i svim ljudima do-bre volje. Dosta je sjetiti se što je Drugi vati-kanski sabor naglasio: „Gospodin Isus neke je od svojih vjernika… postavio da budu službenici, da u društvu vjernika posjeduju svetu vlast da prikazuju žrtvu, da opraštaju grijehe i za ljude javno obavljaju svećenič-ku službu u Kristovo ime… Po svećeničkoj službi duhovna žrtva vjernika u sjedinjenju sa žrtvom Krista dolazi do punine i prikazu-je se u ime cijele Crkve u Euharistiji... To je cilj službe svećenika i u tome se ona ispu-nja… Dakle, svrha za kojom svećenici idu u svojoj službi i životu jest slava Božja…, a ta se slava sastoji u tome da ljudi savjesno, slobodno i zahvalno prihvate Božje djelo, izvršeno u Kristu, i da ga u čitavomu svom životu očituju… Tako svećenici uvijek pri-donose i povećanju slave Božje i napretku

ljudi u božanskomu životu.“ (Presbytero-rum ordinis, 2. god. 1965.).

Svećenici su veliki Božji dar svijetu, a posebno kršćanima. Svijet bi bio puno lošiji i nesretniji da mu dobri Bog nije dao sve-ćenike koji su navjestitelji Božje dobrote, blagoslova, mira, ljubavi i sreće!

Ne samo da je održano to divno i ve-ličanstveno slavlje na Trgu sv. Petra u Va-tikanu, nego su u svim državama svijeta or-ganizirani znanstveni skupovi, predavanja, tiskano bezbroj knjiga i članaka, a nadasve održane su duhovne vježbe i obnove, satovi klanjanja, euharistijski kongresi i hodočašća sa svečanim svetim misama i procesijama.

Dan prije održano je na Trgu sv. Petra „Molitveno bdijenje“ svećenika, biskupa i vjernika sa Sv. Ocem. Bio je to susret u molitvi i razmatranju o tajni svećeničkoga poziva. Papa je održao vrlo značajan govor. Petorica svećenika s pet kontinenata posta-vili su Papi pet pitanja na koja je on odgo-varao: posao župnika, teologija i duhovnost, celibat, biti Kristov svećenik, pomanjkanje svećeničkih zvanja. Na svako je pitanje Papa vrlo ozbiljno, opširno i obrazloženo odgo-vorio. Papa je naglasio da je svećenik dar Kristova srca Crkvi i svijetu i zato se „Dan svećeničkoga posvećenja“ svake godine sla-vi na blagdan Presvetoga Srca Isusova.

Vrijedno je spomenuti da je papa Bene-dikt XVI. u bazilici Sv. Petra u Vatikanu, 20. lipnja t. g. redio 14 đakona za svećenike svo-je Rimske biskupije, među kojima su, osim

Svećenici s biskupima pred lepoglavskom crkvom

80

Pros

lavl

jena

„Sv

ećen

ička

god

ina“

StUdenci 49

Božić 2010.

Talijana i po jedan mladomisnik iz Čilea, Indije, Japana i Njemačke. Dakle, u Rimskoj biskupiji su mladomisnici ne samo domaći sinovi, nego i mladići iz drugih naroda i drža-va. Slično je bilo svugdje po svijetu.

Slavlja u Hrvatskoj

I u našoj Domovini sve su biskupije i redovničke provincije organizirale „sveće-ničke dane“ i druge susrete na kojima su svećenici i vjernici razmišljali o svećeniku kao daru Božjemu kršćanskomu narodu.

Hrvatska biskupska konferencija or-ganizirala je hodočašće hrvatskih svećeni-ka,15. travnja t. g. u katedralu u Zagrebu na grob blaženoga Alojzija Stepinca (+1960.), kardinala, zagrebačkog nadbiskupa, uzor-svećenika i biskupa, koga su komunističke vlasti ni kriva ni dužna osudili na dugo-godišnju robiju i sustavno ga trovali, pa je umro kao mučenik. Na njegovu su grobu biskupi s 800 svećenika slavili svečanu sve-tu misu, koju je predvodio kardinal Josip Bozanić. On je rekao da nikada u povijesti zagrebačke katedrale, dugoj gotovo 800 go-dina, nije bilo u njoj toliko svećenika i sla-vilo sv. misu. Bio je to veličanstveni susret svećenika i biskupa, koji su molili za milost vjere, za Domovinu, za mir u svijetu i za svećenička i redovnička zvanja.

Poslije podne svi su hodočastili tako-đer u Zagrebu u crkvu Majke Božje Lurd-ske, u kojoj je grob sluge Božjega fra Ante Antića (+1965.), franjevca Provincije Pre-svetoga Otkupitelja, koji je kao dugogodiš-nji profesor i odgojitelj mladih franjevaca bio uzorni i traženi ispovjednik i u Makar-skom primorju i u gradu Zagrebu. U Rimu se vodi postupak za njegovo proglašenje blaženim.

Franjevci su darovali svima biskupima i svećenicima knjigu „Svećenik sam Kri-stov - Pisma svećenicima“, koju je ove go-dine izdala Vicepostulatura fra Ante Antića.

Zapravo, ta je knjiga zbirka pisama što ih je fra Ante pisao nekim biskupima, svećenici-ma i redovnicima. U njoj ima bezbroj divnih savjeta za duhovni život i svećenika i svih kršćana. To je najljepši dar u ovoj „Sveće-ničkoj godini“.

Dakle, biskupi i svećenici zajedno su hodočastili na grobove dvojice uzornih su-vremenih Božjih ugodnika, od kojih je jedan biskup, a drugi svećenik. Oni trebaju biti uzori i zaštitnici i biskupa i svećenika.

To je bio veliki dan za sve hrvatske svećenike, jer su prvi put i u tako velikom broju hodočastili na grobove svojih uzora i obnovili svoja svećenička obećanja i svoju vjernost Isusu Kristu, velikomu i vječnom svećeniku.

Zašto je slavljena „Svećenička godina“?

Svakako treba odgovoriti na pitanje: zašto je uopće proglašena i slavljena „Sve-ćenička godina“?

Idejno je vrlo važno da i svećenici i vjernici što bolje shvate i znaju što je sam Bog htio kad je neke ljude izabrao za sveće-nike. Zato se moli, propovijeda, pišu knjige i članci. Ovu je godinu papa Benedikt XVI. proglasio „Svećeničkom godinom“ jer se navršilo ravno 150 godina otkako je premi-nuo sv. Ivan Marija Vianney (1786.-1859.), koji je dugo godina bio župnik u malomu francuskom selu Arsu. Od župljana koji nisu bili zainteresirani za vjeru, svojom ljubav-lju i djelovanjem stvorio je uzorne vjernike. Proglašen je svetim (1925.) i zaštitnikom župnika. Stoga je u prigodi 150. obIjetnice njegove svete smrti Papa želio upozoriti na njegov sveti život i uzorno pastoralno djelo-vanje te ga još jednom stavio za uzor svim svećenicima, a posebno župnicima.

Fra Gabrijel Jurišić

81

i kam

en m

i poz

drav

ite…

Božić 2010.

StUdenci 49

I kamen mi pozdravite…

Pomislim, ovi su naši! A kako su spo-menike podigla zahvalna djeca, odlučismo ih potražiti. Strmom makadamskom cestom koja vodi groblju, spustili smo se na glavnu široku asfaltnu cestu. Već se sunoćavalo, a mi smo polako vozili prema izlazu iz sela. Pred kućama samo psi zavezani na lancu, nigdje čovjeka… Pred velikom bijelom ku-ćom ugledasmo mladog čovjeka naslonje-nog na ogradu. Zaustavili smo se i zapitali zna li možda gdje možemo naći nekog od Cikoja i Trogrlića. On se nasmija i kaže:

- Ja sam Trogrlić, a koga trebate?Ime nijednog Trogrlića nismo znali pa

na brzinu uglas odgovorismo:- Bilo koga samo da je sa Studenaca.Na spomen Studenaca lice mu se ozari

te povika:- Baba, dođi, evo nas traže naši sa

Studenaca.Dok smo se predstavljali, oko nas se

skupila čitava obitelj.- Mi smo Trogrlići iz Musinca - uglas

zaustiše.- Ja sam Mario. Ovo je moja supruga

Anica, brat Dalibor, sestra Danijela, otac Jure, zovu ga Juka…

Uto se umiješa baka Kata:- Ja sam Kata rođena Radoš iz Stipani-

ća, ali san najstarija studenačka nevjesta u Stipanićima, mašila sam osamdesetu.

Ubrzo započe priča uz obiteljski stol kuće koju je prije osamdeset godina sagra-dio pradjed Marko i prabaka Svibuša koji su doselili sa Studenaca.

K ad smo krenuli, nebom su se navlači-li gusti oblaci, a kiša je polako romi-njala. Nismo dvojili ići ili ne! Lakše

je krenuti kada znaš da ćeš se vratiti. Cestu, kojom se nekoć čuo topot konja, prekriva trava, kažiputi na sve strane, a nigdje žive duše. Mi smo se uputili za onim prema Zi-dinama. Tek napogled Vinici vidi se pokoji dim. Sve do vrha novog asfaltiranog puta prati nas kampanel studenačke crkve i sveti Ilija. Njegov z(n)agovor nas kroz grmljavinu zaustavi u Stipanićima nadomak Tomislav-grada. Iznad crvenih krovova nebu streme, doduše sa suprotnih strana ceste, zvonik cr-kve i novoobnovljeni minaret džamije. Gdje u mnoštvu modernih katnica tražiti može-bitne Studenčane? Bez puno razmišljanja odlučih se za groblje. Iza mnoštva kameno-klesarskih i serviserskih radnji skrilo se gro-blje i katoličko i muslimansko, tik jedno do drugog, tek po boji nadgrobnih spomenika različito. Mi smo se odlučili krenuti prema tamnijim. Odmah na početku ugledasmo poznata prezimena: Jurčević, Ledić, Kutle-ša, a s desne strane od ulaza zbili se jedni uz druge brojni Trogrlići i Cikoje.

Kata, Mario i Anica Trogrlić

82

i kam

en m

i poz

drav

ite…

StUdenci 49

Božić 2010.

- Otac i stričevi su sagradili nove kuće, a ja sam ostao u staroj, obnovio je i priveo baku. Sada smo nas troje, a ako Bog da, biće još Trogrlića ponosno reče Marijo, a Anica potvrdi sa smješkom. Nas smo tri obitelji sa tri muška potomka, ja Mario, Dalibor i stri-čev Mirko. Ostali su Trogrlići pomrli, a neki su iselili.

- Baš lipo da ste došli, odavno nam nije niko doša sa Studenaca - sjetno kaza baka Kata.

- A idete li vi na Studence? - upitam.- Prije smo mi, dok je pokojni muž bio

živ, češće išli i rodbina, Lazići se na kući zovu, dolazili su nami. Sad mi samo dica iđu kad je kome sprovod i ako nam jave.

Marijo se prisjeti kako je isto bio na-slonjen na ogradu ispred kuće kad ih je po-sjetio didov stric iz Amerike. Isto je pitao di su Trogrlići.

- Eto kad se zaželin rodbine, naslonit ću se na ogradu, možda kogod dođe.

- Dođi ti rodbini! - dobacim mu.- Prođem ja kroz Studence kad god

prolazim prema Omišu i Splitu. Sve me ne-što vuče, pogotovo sada kad radim na auto-putu. Tamo me često zbog prezimena pitaju odakle sam, a ja ko iz topa: sa Studenaca.

Na te njegove riječi doda otac Juka:- Nego šta ćeš reći, niko od nas ni pra-

did, ni did, ni ja nikada nismo rekli da smo

iz Stipanića, uvik i zavajkada smo ostali Stu-denčani - Dalmatinci. Čak smo i svetog Iliju poveli sa Studenaca. Ova kapela na brdu je njemu posvećena. U blizini je Modri kamen, a ispod njega su moći da nas štite od groma, takve su naši stari ostavili u Musincu.

- A znate li di su Cikoje, njihovi grobo-vi su odmah pored vaših?

Na to se svi nasmiju.- Kako na groblju, tako i ovde. Mi smo

ti svi skupa i kuće nam se vežu. Kako smo skupa došli sa Studenaca, tako smo i ostali skupa.

Vrijeme je brzo prošlo u priči, razgle-davanju slika i rodoslovnih stabala. Ljuba-zno ugošćeni kao od najbliže rodbine, opro-stili smo se od Trogrlića, a Juka nas je poveo do Cikoja.

- Tome, evo san ti doveo naše sa Studenaca.

- Ja san Tomislav Ivana Matkova.- Mi smo Lolini iz Musinca. Moj did

Mate-Matko je doselio u Stipaniće.Dok smo upoznavali Tomislava, supru-

gu mu Ivanku i četiri sina, začuje se povik. Na vrata je ušla starija gospođa u crnom i povikala:

- Ja sam Tomislavova majka, Anica Ikina. Čujem da su došli naši sa Studenaca.

Sa razgovornom staricom brzo započe šetnja po Studencima.

- Kad sam se udala za mog Iku, ja san često išla na Studence i stala san najčešće u Čorbićima. Bože moj, ima li iko tamo? Onda je bilo svita. A di je Anija, Bože moj? Viđate li moga Tonku? Dolazi li iko tetke Mare? Ima li iko od Šotića? Moj Iko je vo-lijo svakog svoga. Mi sada odemo na spro-vod, a nama ritko dolaze. Prije bi navratijo Ćiro, a sada digod Vlade i Milka.

Volila bi doći, ali se godine broje… Moj Iko je bio najmlađi od svoje braće, Mir-ko je bio najstariji, a Pere, sridnji, je odse-lio u Trogir. A živa je i moja jetrva Milica,

Obitelj Juke Trogrlića

83

i kam

en m

i poz

drav

ite…

Božić 2010.

StUdenci 49

Mirkova žena. Ona i Kata Trogrlića su naj-starije studenačke neviste, a moja Ivanka i njiova Anica najmlađe. Sad ću ja nju zovni-ti. Ajde, Milice, dođi slikat će te.

- Neka, neka, ako san stara, nisam strašilo.

- Kako ste zemljaci? - pozdravi nas srdačno baka Milica. Evo teško hodam, ali kad su mi rekli da ste naši, izašla san ko tica. Ja sam Milica Cikoja, a rođena san Dr-mić. Moj muž je bio Mirko rođen 1922. na Studencima. Samo on je rođen Cikojević, a umro je ko Cikoja. Naši su doli Cikojevići, a mi smo ovde Cikoje. Imamo troje dice: Matu, on živi u Čičama, Stipu, živi sa mnom i ćer Zoru. Ja na Studencima znan svakog svoga. Kad je pokojni bio živ, često smo išli. I sad me povuče. Samo san stara i nemoćna. A naši su svi bili kršni i jaki. Mome svekru niko nije mogao na kljuku odnit. Evo mali Matko Tomislavov je dobio ime u njegovo. Ako Bog da pa bude na njega pošten i jak, i da se dica drže svoji običaja. Ja san odavde, Anica je Stipića, ali smo sve uzeli od svekra i svekrve, sve po studenački, evo i crne šu-dare nosimo, a tako smo i dicu odgojili.

Oduvik su nas pratili Gospa i sveti Ilija pa smo im i kapele u kuće ugradili. Tako je to i tako mora biti! Vidili ste džamiju, ali mi se dobro slažemo s njima. Dilimo mi i zrak i

zemlju, a kad umremo, svima nam je na isto. Sloga je uvik najvažnija.

I dok je baka Milica mudro premjera-vala udaljenost od zemlje do neba, sunce je davno otišlo na počinak, a nama se valjalo vratiti kući. Dugo su nas, dok nismo zamakli vijugavom cestom, pratili pozdravi i mladih i naboranih ruku, a u mislima slika zacaklje-nih očiju i glas bake Milice:

- Sve mi moje pozdravite, i kamen mi pozdravite…

Milica Cikojević-najstarija studenačka nevista

Kapelice na kućama

84

Prvi

put

dod

ijel

jena

nag

rada

Lju

bica

Šte

fan

dr.

Sti

panu

tro

grlić

uStUdenci 49

Božić 2010.

Prvi put dodijeljena nagrada Ljubica Štefan dr. Stipanu trogrlićuHrvatska kulturna zaklada i Hrvatsko slovo dodijelili su Nagradu „Ljubica Štefan“ dr. Stipanu Trogrliću za knjigu Odnosi katoličke crkve u Istri i jugoslavenske državne vlasti (1945.-1954.), Pazin, 2008. (suizdanje instituta Ivo Pilar – područni centar Pula i izda-vačke kuće Josip Turčinović, 2008.).

A utoru je nagrada dodijeljena za dje-lo koje po svome sadržaju i poruci odgovara propisanim pravilima za

dodjeljivanje spomenute nagrade. Naime, autor na razini suvremenoga pristupa istra-žuje odnos Crkve i države na području Istre te ulogu hrvatskog katoličkog svećenstva, osobito za vrijeme vlasti FNRJ-e koja zbog ideoloških razloga nije odobravala, nego priječila ulogu klera.

Autor na temelju arhivske građe i od-nosa suvremene literature donosi rezultate dosadašnjih istraživanja odnosa Crkve pre-ma fašizmu i nacionalsocijalizmu te ko-munizmu kao i prema različitim tipovima zapadne demokracije. Dotaknuo je i ulogu Katoličke crkve i nastojanja za sjedinjenje Istre s Hrvatskom sve do tzv. Tršćanske krize 1952. i Londonskoga memoranduma kojima je riješeno pitanje granice između Jugoslavije i Italije. U posebnom poglavlju autor predočuje položaj i djelovanje zbora svećenika „Sv. Pavla za Istru“, koje je odo-brio porečko-pulski biskup Rafael Radossi i budno pratio upravitelj Pazinske apostol-ske administrature biskup Dragutin Nežić. U cjelini autor je u 12 poglavlja sintetizirao vrlo složenu povijest Istre u 20. st. te na te-melju arhivskih izvora, građe, relevantne hrvatske i strane literature ostvario uspje-šan znanstveni uvid u jedno od najkriznijih razdoblja u životu Katoličke crkve u Istri te njezin vrlo složen odnos prema vlasti-ma DF Jugoslavije, odnosno FNR Jugo-slavije. Knjiga posebno sadrži istraživanja o predrasudama i krivim tumačenjima u domaćoj i inozemnoj javnosti o Hrvatima

Dr.sc. Stipan Trogrlić

85

Prvi

put

dod

ijel

jena

nag

rada

Lju

bica

Šte

fan

dr.

Stip

anu

trog

rlić

u

Božić 2010.

StUdenci 49

i njihovu pravu na samostalnu državu. Prilikom odabira za nagradu procijenjeno je da je predložena knjiga dr. Stipana Trogrlića izvorno znanstveno djelo, čitko i prilagođe-no općem profilu hrvatske čitalačke publike, koje u pojedinim dijelovima može posluži-ti i kao priručnik za visokoškolsku nastavu iz crkvene povijesti te svojom kvalitetom zaslužuje uglednu Nagradu „Ljubica Šte-fan“. Ovu nagradu je dr. Stipanu Trogrliću uručio g. Stjepan Šešelj 28. travnja 2010. u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade. Počevši od ove godine, nagrada Ljubica Štefan dodjeljivat će se svake godine na dan Hrvatskoga slova 28. travnja za prethodnu kalendarsku godinu. Plaketu nagrade Lju-bica Štefan izradio je ak. kipar Tomislav Kršnjavi.

Dr Stipan Trogrlić rođen je 1952. u Studencima. Završio je Franjevačku gi-mnaziju u Sinju te diplomirao na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučili-šta u Zagrebu. Autor je brojnih znanstvenih članaka o odnosima Crkve i države u Istri u tijeku 19. i 20. st. Radi kao voditelj pulskog Centra za znanstvena istraživanja Instituta Ivo Pilar iz Zagreba te predaje nekoliko izbornih kolegija na Odsjeku za povijest, Odjela za humanističke znanosti Sveučili-šta Juraj Dobrila u Puli. Doktorirao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je i na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Za-grebu – Područnom studiju u Rijeci. Akti-van je i kao laik - katehist u nizu istarskih župa.

Dr.sc.Stipan Trogrlić i dr. Ivan Fuček na predstavljanju knjige u Pazinu

86

crti

ce iz

pro

šlos

ti S

tude

naca

StUdenci 49

Božić 2010.

Crtice iz prošlosti Studenaca

poseban porez. U defteru iz 1530. knez Stu-denaca je Vukić Vuković. Zbog važnosti ple-mena Vuković u Studencima turski je defter iz 1547. selo Studence popisao kao selo Vu-kovići, a u popisu se nabraja između Ričica i Dolića Drage. Popisivač je zbog značenja i ugleda plemena Vukovići cijelome selu dao ime „Vukovići sa Popodje“.

Nakon oslobođenja Imotskog od Tu-raka 2. kolovoza 1717. zemljište je postalo državni posjed i izvršena je podjela zemlje Studenčanima i drugim zaslužnim pojedin-cima. Prvi mletački katastar koji je 1725. izradio geometar Giovanni Batista Camozi-ni popisao je 28 studenačkih obitelji kojima je dodijeljeno zemljište. Osim Studenačna u Studencima je dodijeljena zemlja zaslužnim pojedincima u ratu koji su bili iz drugih mje-sta. Katastarski popis nabraja sljedeće: Vid

U garski kralj Matija, na želju Polji-čana da mu se ponovno podvrgnu, izdao je 25. kolovoza 1480. Ispravu

kojom je primio Poljičku župu u svoje pod-ložništvo, odredio visinu poreza, a plemiće, osobito one koji su izgubili svoje posjede zbog Turaka, obdario je novim posjedima. Ti su posjedi bili izvan Poljica u selima Stu-denci, Zwithzele u distriktu Čačavina, Bite-lić, Rebac i Hrvatsce, Kamenmost, Košute, Močila, Vedrine i druga.

Za vrijeme turske uprave Studenci su bili džemat (seoska općina) na čijem je čelu bio knez. Tu čast obnašali su uglavnom pri-padnici plemena Vuković. U turskom defteru 1475.-77. Studenci su popisom odmah iza džemata Opanak (Opanci) kao džemat kneza Dragiča Vukovića, koji tada broji 20 obitelji i četiri neoženjena muškarca koji su plaćali

Panorama Studenaca 26. 10. 2010.

87

crti

ce iz

pro

šlos

ti S

tude

naca

Božić 2010.

StUdenci 49

Ančić i Sare Baletić iz Grabovca, Jure Be-kavac, Abram Mrnjavac, harambaša Petar Nikolić, Stipna Nikolić, nadintendant Furi-oso iz Opanaka, Nikola Kekez iz Radobilje, Mijo Knežević i Ivan Popović iz Žeževice, serdar Grgo Maršić iz Imotskog, serdar Ba-gio iz Zadvarja, kapetan Omiša Ivan Fran-česki i Aleksandar Karalipeo iz Omiša, Mijo Pavešić, Jakov Bolis iz Splita, dr. Castelli iz Zadra i Bernard Delta iz Venecije.

U popisu vlasnika košnica pčela 1824. u Studencima se spominju Marko Maras koji ima 4 košnice, Jure Jurčević koji ima 4 košnice i Jakov Udiljak koji ima 5 košnica.

Francuske vlasti su 1810. pored posto-jeće škole u Imotskom namjeravale podi-gnuti još jednu školu u Imotskoj krajini i to u Studencima.

Škola u Studencima osnovana je 1867.g., a bila je samo za mušku djecu. U 1871. godini studenačku školu pohađala su 32 đaka, 1872. godine 41 đak, a 1874. godi-ne 45 đaka.

U Imotskoj krajini 1871.g. postoje samo dvije pučke škole u Imotskom i Studencima.

Učitelj u Studencima imao je tada plaću 300 fiorina, a stan je plaćao 60 fiorina.

U školskom savjetu škole u Studen-cima 1873. bili su: župnik fra Ilija Ravlić, predsjednik Joko Bilić, Marko Jurčević, Ni-kola Udovičić-Kević i Iko Udiljak, učitelj.

Učitelj studenačke škole Ivan Udiljak je 1871. sudjelovao na Općoj hrvatskoj uči-teljskoj skupštini u Zagrebu.

U Studencima je 1826. postojao pore-zni ured. Pripadala mu je trgovina stokom s Makarskom, Omišem i otocima te Pazar u Aržanu. Poreznik je bio Petar Braili. Go-dišnji prihod od carinarnice u Studencima 1826. bio je 5400 forinti.

Studenci su 1783. serdarija na čijem je čelu serdar Bilić. Harambaša Studenaca je Vučičić (Vuković), a Studenci tada imaju 27 obitelji, 159 muškaraca sposobnih za voj-sku, 56 konja, 25 kobila, koje su popisane za potrebe vojske.

Učitelj Josip Bilić je 1903. darovao Arheološkome muzeju u Split 21 brončani predmet pronađen u Studencima.

Pripemio: Milan Glibota

Snimak Osnovne škole iz zraka 26. 10. 2010.

88

Žrva

njStUdenci 49

Božić 2010.

Žrvanj

pala kad se počne mljeti. Kamenje je promjera i preko 80 centimetara, a tijekom vrtnje stvara vibracije, zato sve mora biti dobro učvršće-no. Na pripremljenu konstrukciju postave se dva kamena žrvnjaka jedan na drugi. Gornji kamen, u čiju se šuplju sredinu usipalo žito, ručno se okretao usađenom drvenom polugom – malenom. Drugi kraj malena učvrstio bi se u gredu stropa. Samljeveno brašno padalo je na dasku postolja koje je trebalo smesti u vreću ili u kakvu posudu. Brašno bi se smelo četkom (zvanom umit), a bila je od komadića sukanca koji bi se načupao da bude što mekaniji.

Zvonko Babić

Ž rvanj je negda bio nezaobilazna ku-ćanska naprava jer bez njega nije bilo ni kruha ni pure. Četrdesetogo-

dišnjaci, i stariji, sjećaju se žrvnja jer su na njemu mljeli pšenicu i kukuruz, ali dvadese-togodišnjaci, vjerojatno, pojma nemaju što je to i kako izgleda.

Na Studencima je danas teško naći sa-stavljen žrvanj. Dok je prije tridesetak godi-na u gotovo svakoj kući bio žrvanj, danas je rijetkost pronaći i kamenje, a kamoli cijeli.

Jedini koji sam pronašao u Studencima, i k tome necjelovit, je u Albegovcu kod Ne-diljke Toke Bilić Ćiće. Nedostaje mu malen i uporište na gredi kako bi se moglo mljeti. Ali uskoro će i to biti dogotovljeno jer se drvo za malen suši. Samo suho drvo može poslužiti svrsi. Vlažno bi se iskrivilo ili puklo. Restau-raciju ovoga žrvnja izveo je Srećko Bilić i to veoma uspješno. Postolje za žrvanj postavio je u ćošu prostorije, kako se to i nekada ra-dilo, da žrvanj ne zauzima previše prostora.

Inače, donja konstrukcija žrvnja nasto-jala se izraditi od čvrsta i kvalitetna drveta, obično od hrastovine, da bi bila što stabilnija i dugotrajnija. Ovaj dio treba dobro učvrstiti u zid da se cijela konstrukcija ne bi pomicala ili

89

topo

nim

ija

stud

enac

a (9

)

Božić 2010.

StUdenci 49

Toponimija studenaca (9)

MIKROTOPONIMI JASNE ETIMOLOŠKE TVORBE

RAJNOVAC je imanje za koje se plaća po-rez, harač, danak. Imanje je u vlasništvu podanika koji nisu muslimani, jer u Osman-skom carstvu muslimani nisu plaćali porez. Riječ RAYA - stado, podanici preko arap-skoga došla je u turski.RASKRŠĆE je isto što i raskrižje, mjesto gdje se nekoliko cesta spaja. Ovdje je riječ o čestici zemljišta koja je uz raskršće. Smatra se da je riječ raskršće srbizam. Udovičići…RAZORINE su njive sa sjeverne strane za-seoka Glavica. Riječ je nastala od svršenog glagola razorati (pridjev trpni razoran) u značenju sve uzorano, sve uzorati. Polje…REBRA su njive gdje je zemlja lošije kvali-tete. To je zemljište u obliku grebena nalik na rebra u brdskoj kosi. Riječ je praslaven-ska i staroslavenska rebro (ruski rebro, polj-ski rebro). Polje u prikrajku.ROVANJ je dugačak i dubok prokop u ze-mlji. Riječ je nastala od rov u značenju pro-kop u zemlji i sufiksa -an (-anj) koji označa-va određenu pripadnost ili svojstvo prvom dijelu riječi. Meštrovići.SEDLA je jama u Studencima. Naziv je na-stao od indoeuropskog korijena sed u znače-nju sjediti, a razvio se u praslavenski oblik sedlo - mjesto za sjedenje, a nakon toga u značenje mjesta za življenje (starosjedilac) odakle i potječe naziv selo.SOLINE je mjesto gdje se postavlja sol za stoku, obično za ovce. Riječ Soline su istog značenja kao i riječ solilo. Udiljci…

SPOLITIŠĆE je riječ nastala od imenice ženskog roda spolijacija. Spolijacija je riječ latinskog porijekla koja označava otimanje, nasilno prisvajanje tuđe imovine uz uporabu sile, pljačkanje, pljenidbu. (SPOLIUM: pli-jen, oderana koža) . Prke, Gološija.SPRATILIŠĆE je riječ nastala od sprati(t) u značenju zatvoriti u određeni prostor, obično spratiti ovce u tor, te riječce li (re-gionalizam) koja obično dolazio kao drugi dio riječi u značenju da je bitno ono što je određeno prvom riječi i na kraju završnom dijelu riječi -šće koji oblikuje značenje pr-vog dijela. Novak…STAN je riječ koja u etnološkom smislu označava stočarsko naselje s kolibama i to-rovima za vrijeme ljetne ispaše. Riječ je pra-slavenskog porijekla stanЪ. Repinjovača.STARI GAJ je stara šumica, šumarak koji ima više godina, koji je vremenski ra-nije izrastao. Više je takvih naziva po Studencima.STOPICA je mala stopa, kao stopalica koja označava mjesto slično stopi, odnosno oti-sku tabana ili obuće u pijesku.ŠARAPINOVAC je riječ zastarjelog, arhaič-nog naziva u značenju većeg rova (šaram-pova), iskopine oko čega, obično oko neke utvrde. Ovdje se radi o izrovanom zemljištu. Riječ je mađarskog porijekla sormpo - ša-nac, opkop.UŽA. VELIKA UŽA su naziv za livade du-gačke kao uža. Uže je debela ispredena nit

90

topo

nim

ija

stud

enac

a (9

) StUdenci 49

Božić 2010.

kružnog presjeka, konop. Riječ je prasla-venskog porijekla ąže (ruski uže, slavenski oža). Polje.VLAČUGA. POD VLAČUGOM su nazi-vi za zemljišta sa slabim urodom uvučenih u šumoviti dio ili neobrađeni dio strmine. Udovičići.VLAKE su naziv za zemljište slabije ispaše, slabijeg uroda. Udiljci-Kusušine vlake…VELIKE STINE je naziv jasne etimološke tvorbe u samom nazivu jer označava velike odnosno visoke litice. Udiljci.VOZNIK je naziv za česticu zemljišta po kojoj se vozi, odnosno koja je određena za vožnju. Prke.VRANINA JAMA je naziv za udubinu, jamu u koju je za vrijeme turske vladavine ubačen konj vrane, crne dlake imenom Vranac. Ko-nja su živa u jamu ubacila dvojica Studen-čana koja su ubili bega i opljačkali carinar-

nicu (đumrukanu) u susjednom selu Vinica. Grižica.VRATILO označava ulaz između stijena na česticu koja je po vratima, ulazu dobila ime. Riječ vrata označava otvor kroz koji se izla-zi i ulazi, a praslavenskog je porijekla (sta-roslavenski vrata, ruski vorata).ZAMETALO je mjesto gdje se vjetrom na-nose razne lagane čestice, a zimi snijeg pa nastane smet, nanos, zapuh. Riječ je nastala od glagola mesti. Pridjev trpni od glagola zamesti je zameten, a označava zatrpano odnosno metenjem sklonjeno u kraj. Kašin okrajak.ZIMIKOVIŠĆE označava mjesto gdje se u nomadskom stočarenju napasa stoka u zim-sko doba. Zimikovišće je i zimsko sklonište stoke kao zimovnik, odnosno mjesto gdje se provodi zima. Dujmovići.(Nastavlja se)

PIŠE: Zvonimir Bilić

Panorama Jurčevića

91

iz v

aših

pis

ama

Božić 2010.

StUdenci 49

Iz vaših pisama

Dragi fra Jakove,

zahvaljujem se za mogućnost koncerti-ranja i za organizacije u Vašoj crkvi svetoga Ilije. Drago mi je što sam Vašim mještani-ma mogao svirati Bacha na tako malim ali lijepo ugođenim orguljama. One su male, ali su jako dobro pogođene za Vašu crkvu. Hvala Vam na darovima a posebno na knjizi Vukovar koju čitam svaki dan. Svima Vama u Studencima želim da Krist i Kristova po-ruka dođu u svaku kuću za Božić a onda će Godina koja dolazi sigurno biti blagoslov-ljena. Volio bih opet održati koncert u Vašoj crkvi s jednim drugim programom. Puno pozdrava iz Njemačke.Dipl.-Ing. (FH) Ton- und Bildtechnik Nico Oberban-scheidt Pianist, Organist Hegelstr. 66 40882 Ratingen Germany Ratingen,28.11.2010.

Nico Oberbanscheidt

Koliko unazad imate u gradu matičnu

knjigu rođenih i da li se može pogledati? Treba mi godina 1878. kad je bila rođena moja baka. To bih željela znati, jer su moji djed i baka iz Studenaca. Pozdrav urednicima stranica. Hvala na odgovoru!

Rozalija Reiger 25.11.2010.

Fra Gabrijel Jurišić Sinj Sinj, 2. XII. 2010.

Dragi fra Jakove!Evo sam Ti priredio mali članak (mogu

se napisati o toj temi i debele knjige!) o„Svećeničkoj godini“ za Tvoj list

„Studenci“.Bilo bi dobro staviti sliku – svećenici u

zagrebačkoj katedrali. Ako to ne bude, sta-vi grobove (sarkofage) Kardinala i fra Ante Antića.

Srdačno Tebe i Tvoje suradnike po-zdravljam sada na početku došašća i želim Ti uspješno pastoralno djelovanje za Božić i Novu 2011. godinu.

Fra Gabrijel

Drago Uredništvo,Samo vi pišite, odnosno preslikajte moj

tekst pisma predsjedniku Josipoviću, ne do-dajući ni oduzimajući ništa, a Vama i svim čitateljima lista želim blagoslovljen svaki-dašnji Božić posebno u Novoj 2011. godini.

don Josip Čorić

P.S. Prilažem i odgovor jednom od ‘bisernih i obrnuto od istine’ novinara, koji kadgod im nedostaje novaca pljuju po Crkvi i Hrvatskoj. Moj odgovor njemu, na žalost, smeće koje se ne može reciklirati - tzv. Slo-bodna Dalmacija nije htjela objaviti.

92

Pose

bni p

rija

telj

i lis

ta S

tude

nci!

StUdenci 49

Božić 2010.

Posebni prijatelji lista Studenci!Uz ispriku posebnim prijateljima čija imena nismo objavili prošle godine, to činimo sada.

2009.

100 kn

Josip Bilić-Pavlinović; Ivan Maras; Jo-sip Čorbić.

200 kn

Iko Bilić-Gutić; Petar Maras; Slava Udovičić.

2010.

50 kn

Mila Dujmović Berinkić; Jakov Bilić-Antičević; Božo Koštić; Vera Stipović; Lju-ba Lučić; Ante Vuković Braco;

100 kn

Pila Cikojević p. Tone; Ante Beka-vac; Mladenko Šakić; Ljubo Bilić Runtić; Stipe Koštić Bilanović; Joško Čorbić; Jozo Šakić Iketinov; Ivan Šakić Stankić; Joško Cikojević Kikanov; Stipe Prka Matičić; Jo-sip Jurčević Žilić; Ana Prka; Josip Bilić Jo-skić; Ante Pržić; Ljubo Bilić Runtić; Stipe

Koštić-Bilanović; Marija Bubalo; Danica Maras; Zvonko Maras; Ante Bilić-Kova-čević; Ante Bilić-Nosić; Neda Bilić-Nosić; Dinko Bilić-Nosić; Ivica Bilić-Nosić.; Josip Udovičić Joja; Ante Udovičić Kević; Nada Udovičić Zetović; Ivan Udovičić Svečev; Kosa Batalić; Nediljko Babić Duduković; Vlade Babić; Mara Šakić ud. Mije; Lju-ba Šakić; Ivan Šakić; Anica Šakić Danić; Slavko Šakić; Franka Šakić; Anka Babić ud. Srećka; Ivan Dragun; Milica Vuković; Mate Udiljak; Petar Cikojević; Jure Udi-ljak Milošićev; Mladen Udiljak Milošićev; Marinko Jurčević; Darko Bilić Runtić; Ante Bilić Runtić; Ljubo Bilić Perić; Ivan Bilić Paričić; Mate Bilić Pinćin; Stipe Meštrović-Galin; Rajko Udiljak; Ivan Udovičić-Rožić; Ljubomir Udovičić Ivanov; Blaž Bilić-Pa-vlinović; Nikola Trogrlić; Franka Bilić-Je-ličić; Marija Basić-Bekavac; Ante Bilić-Antičević; Tonkić Šiško; Nikola Bekavac; Marija Raškopoljac, Stipe Babić Antunović; Iva Maras Galina; Marija Gačić; Marijan Prka; Ćića Subašić; Mirko Malenica; Jure Trogrlić Curić; Ivan Vuković; Marijan Udo-vičić Rine; Iva Jozić; Pere Bubalo; Anka Daci; Milica Cikojević; Tonći Malenica; Marta Cikojević ud. Jakova; Ante Udiljak Pržić; Marijan Marijanović;

150 kn

Stipe Jurčević Bratić; Antun Babić;

93

Pose

bni p

rija

telj

i lis

ta S

tude

nci!

Božić 2010.

StUdenci 49

200 kn

Josip Bilić-Pavlinović; Rine Bilić-Bi-kin; Mate Bekavac; Milan Kolovrat; Ante Maras Brzi; Stipko Udiljak; Tadija Babić; Drago i Klaudija Udiljak; Iva Trogrlić; Vice Udiljak; Miljenko Bilić-Prcić; Mate Bar-tulović; Ljubomir Bilić Mišić; Bone Bilić (Zagreb); Anka i Hugo Schmelzer: Zdenka Udovičić; Marija Marin-Bilić; Mate Šakić Miljkov; Ivan Bilić (Srećko); Ivica Stipović p. Frane; Rine Bilić Mišić; Dinko Koštić Adžunović; Marija Nikolić r. Bilić-Matišić; Mate Malenica;

300 kn

Ante Vuković-Braco;

400kn

Marica Radanec; Ljuba Udovičić;

500kn

Stipe Bilić Joskić;

600 kn

Ante Babić (Koprivnica)

1000 kn

Josip Jurčević Bajlović; Mate Bosnić

20 EUR

Zorka i Werner Rentz; Tomislav Bilić-Nosić; Kažimir Udiljak; Mime Udovičić Ša-inov; Mate Bilić-Centić;

25 EUR

Ljuba Katić

50 EUR

Matiša Bilić-Erić; Danica Sartić; Petar Šakić Miljkov; Nediljko Šakić Miljkov; Pajo Udiljak; Ivan Stipović; Tonka i Stipe Bilić; Mate Vuković Jukanov;

100 CAD

Marija Čondić r. Prka; Anka Čondić r. Prka;

Fra Anđeo Udiljak u jesen 2010.

94

Pose

bni p

rija

telj

i lis

ta S

tude

nci!

StUdenci 49

Božić 2010.

Andriji, anđelu čuvaru!

1.12.2006.-13. svibnja 2010. preselio među anđele

O čuvaru naše duše Što u lijepom nebu sjaš, Kano čisti blagi plamen Uz tron Božji prebivaš;

K zemlji letiš radi mene, Dušu mi prosvjetljuješ, Prijateljem, tješiteljem, Bratom mojim postaješ!

Znajuć kako slaba ja sam, Za ruku me vodiš sam, I ja vidim kako nježno

S mojeg puta mičeš kam.

Glas Tvoj slatki sveđ me zove Da tek nebo gledam ja;

Što sam niža, manja, to se Tvoje čelo življe sja…

95

Pošl

i su

pred

nam

a u

živo

t vj

ečni

!

Božić 2010.

StUdenci 49

Jakov Udovičić 25.7.1930. - 31.1.2010.

Slavka Trogrlić 26.2.1947. - 1.1.2010.

Srećko Cikojević 4.10.1958. - 29.04.2010.

Josip Bilić-Kovačević 3.1.1950. - 8.2.2010.

Anđa-Đela Udovičić 15.9.1931. - 2.1.2010.

Ljubica Šakić 19.5.1928. - 10.05.2010.

Mara Bilić-Prcić 21.1.1923. - 29.3.2010.

Mirko Bilić-Nosić 31.10.1927. - 9.1.2010

Anica Maras 28.12.1909. - 07.06.2010.

Vlade Bilić 12.4.1929. - 18.4.2010.

Ivan Prka 1.1.1925. - 10.1.2010.

Danica Prka 18.3.1918. - 9 .7.2010.

Pošli su pred nama u život vječni!

96

Pošl

i su

pred

nam

a u

živ

ot v

ječn

i!StUdenci 49

Božić 2010.

Ante-Tone Maras 17.4.1926 - 21.7.2010.

Mate-Petar Bilić 29.6.1930. - 16.11.2010.

Marija Bilić 12.2.1952 - 7.10.2010.

Milica Bilić Nosić 6.10.1912. - 9.12.2010.

Mila Dujmović 14.5.1928. - 28.8.2010.

Marija Jelić 9.3.1929. - 17.11.2010.

Marija Bekavac 15.3.1930. - 26.10.2010.

Mara Marijanović 18.8.1924. - 3.9.2010.

Frano-Petar Stipović 4.10.1932. - 02.04.2010.

Mate Bilić-Matišić 15.9.1956. - 31.10.2010.

Frano Bilić 3.10.1925. - 18.9.2010.

Stipan Bilić-Antičević 21.4.1923 - 14.10.1923.

Ljubica Bilić-Paškić 30.5.1918. - 13.11.2010.

97

Sadr

žaj

Božić 2010.

StUdenci 49

Sadržaj

STUDENCI, list župe StudenciIzdaje: Župni ured Studenci

Uredničko vijeće: fra Jakov Begonja, Mate Bilić-Prcić, Zvonimir Bilić, Željko Bilić-Centić, Ivana Babić, Zvonko Babić i Ante Babić

Glavni i odgovorni urednik: fra Jakov Begonja, župnik, Župni ured Studenci, 21265 Studenci, Tel./Fax.:++385 21 725 506

Lektor: Ivan Babić

Tehničko uređenje: Silvio Družeić

Tisak: Jafra-print d.o.o. Solin

List izlazi s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara. Uzdržavamo se isključivo dobrovoljnim prilozima čitatelja.

Račun otvoren kod: Societe Generale HVB, Kunski:2330003-1100069762, devizni:2330003-1000000013/40399973

Naslovna stranica: Crkva sv. Ilije u snijegu

Zadnja stranica korice: Studenački kolorit

Božićna čestitka .....................................................................................................................2Uvodna riječ ............................................................................................................................1Otkrijmo iznova snagu koja vraća nadu ..................................................................................2Biskup Ante Ivas .....................................................................................................................5Deset zapovijedi majke Hrvatske ............................................................................................9Prof.dr.sc Ivo Josipović – predsjednik Hrvatske ....................................................................17Od Božića do Badnjaka ........................................................................................................23Istrgnuto iz školskih zadaća ..................................................................................................45Školska kronika .....................................................................................................................54Vijesti iz općine .....................................................................................................................62Poznata etnomuzikologinja posjetila Studence .....................................................................75Kršteni 2010. .........................................................................................................................76Sveti Nikola došao najmlađima ............................................................................................76Gdje ću ih tražiti ....................................................................................................................77Proslavljena „Svećenička godina“ ........................................................................................78I kamen mi pozdravite… ......................................................................................................81Prvi put dodijeljena nagrada Ljubica Štefan dr. Stipanu Trogrliću .......................................84Crtice iz prošlosti Studenaca .................................................................................................86Žrvanj ....................................................................................................................................88Toponimija studenaca (9) ......................................................................................................89Iz vaših pisama ......................................................................................................................91Posebni prijatelji lista Studenci! ...........................................................................................92Pošli su pred nama u život vječni! ........................................................................................95