božić - 2010

Sretan Božić

God. XXXV BOŽIĆ 2010. Br. II (42)

GOD. XXXV. BOŽIĆ 2010. br.II (42)

Župnikova uvodna riječ

lIst Župe mIljeVcI

Ako je došašće bitno prožeto isčekivanjem spasitelja, onda je Marija

najveći i najsadržajniji znak tog isčekivanja. Ako je susret bit i uvjet događaja Božića, onda je Marija sam Susret. U njoj se nije dogodio samo vanjski, for-malni susret s Mesijom, nego stvarni, utjelovljeni. Marija nije isčekivala nekog tko će tek dotaknuti njezin život, pa proći, nekog tko će zabljesnuti poput zapadnjačkih blještavih trgovačkih Božića i nestati ostavljajući prazninu, možda još veću, nego je isčekivala Boga koji će postati njezin sin. Isus-Mesija duboko će promijeniti Marijinu sudbinu. To je susret koji mijen-ja život. Za takav se susret treba pripremiti, takvom se susretu valja otvoriti.

Ne možemo ovdje ne zastati i pogledati svoje susrete u svjetlu spomenutog Marijinog susreta s Bogom. Kakvi su moji susreti s onima s kojima dijelim život u obitelji, u školi ili na poslu? Usrećujem li u susretu ili nano-sim bol, darujem li ili uzimam? Oslobađam li ili zarobljujem one koje nazivam svojim prijateljima,

susjedima, rođacima, ukućani-ma? Možda je i ljubav, kako na-zivam svoj odnos naspram drug-og, duboka sebičnost? Možda zaista žanjem gdje nisam sijao i uzimam gdje nisam darivao? Na kraju takva susreta, nakon odlas-ka, ostat će samo pljeva u duši.

Ima mladih ljudi, nažalost i u našoj župi sve više, koji su se zbog iskustva takvih praznih su-sreta zatvorili i ostali neoženjeni i neudani. Oni više nikome ne otvaraju srca živeći po načelu: »Nikome neću nanijeti nepravde, ali ni s kim ne želim imati po-sla«. A znamo, tko se ne odvaži na susret, neće doživjeti drago iznenađenje. Tko ne poklanja radost neće je ni primiti. Tko zatvara svoje srce pred bližnjim i sam će naići na zatvorena vrata.

Ovih božićnih dana dogodit će se tisuće susreta. Božić je blag-dan darivanja jer je čovječanstvo na taj dan dobilo najveći dar u povijesti, samoga Boga, dostup-nog svakom čovjeku. Možda ćemo i mi podijeliti mnoštvo darova, a ipak nećemo usrećiti ni sebe ni one koji će primati darove. Može li se to dogoditi? Može, ako u tom susretu damo

nešto od sebe, a ne sebe. Tako nismo čovjeku donijeli dušu, sebe, Boga, već samo nešto što će ga trenutno zasititi.

Bog je kroz povijest uvijek ljudima slao darove i pomagao im na svim životnim stazama, ali sve dok o prvom Božiću, o Utjelovljenju sina Božjega nije dao sve, sebe samoga, čovjek nije mogao postati sretan, spa-šen. Susret, dakle, usrećuje ako u njega ulazimo s istinom i ako se događa u Božjem ozračju.

Želimo li za Božić usrećiti nekoga, ne kupujmo ga nego mu darujmo sebe, pa ni Bog neće os-tati daleko od nas. Naši stari i ne-moćni po župi ne očekuju darove već susret sa svojim bližnjima, to ih usrećuje to ih obogaćuje. Uči-nimo im tu radost pa ćemo i mi biti obogaćeni…

Svima Vama, dragi župljani, neka ovaj Božić donese Mariji-nu radost i mir srca koji je Ona imala, kako bi i mi tu radost i mir mogli jedni drugima dijeliti kako božićni poklon pa ćemo svi biti radosniji i sretniji što Vam od srca i želim.

Vaš župnik fra Ivan

Svete mise za božićne blagdane i blagoslov

obitelji

Raspored sv. Misa od 16.1.

do uskrsa

25. 12., Božić - Badnja noć - sv. misa u 24 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci

26. 12., Sv. Obitelj i sv. Stjepan - sv. misa u 9.30 Drinovci - sv. misa u 11 h:Širitovci - iza mise blagoslov obitelji u Bogatićima

27. 12., sv. Ivan, ap - sv. misa u 11 h: Drinovci - iza mise blagoslov obitelji u Brištanima Donjim i Gornjim

28. 12., Utorak - blagoslov obitelji: od 9 h u Karalićima; Širitovcima, Vranjkovići

29. 12., Srijeda - blagoslov obitelji: od 9 h u Širitovcima: Seperi, Vukačići - Lovrići

30. 12., Četvrtak - blagoslov obitelji: - od 9 h: Kaočine: Stojaci, Vlaići D, Bašići, Kulušići, Ivići

31. 12., Petak - blagoslov obitelji: - od 9 h: Kaočine: Vlaići Gornji

1. 1.2011., Marija Bogorodica - sv. misa u 11h: Drinovci

2. 1. 2011., Nedjelja - sv. misa u 9.30 h: Drinovci - sv. misa u 11 h: Širitovci

3. 1., Ponedjeljak - blagoslov obitelji:

od 9 h u Ključu

4. 1., Utorak - blagoslov obitelji: od 9 h u Bačićima, Drinovcima

6. 1., Bogojavljenje - Tri kralja - sv. misa u 9.30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci

9. 1., I ned. kroz god. - Krštenje Isusovo - sv. misa u 9.30: Drinovc - sv. misa u 11h: Širitovci

14. 1., Presv. Ime Isusovo - Drinovci - sv. misa u 11 i 16 h

16. 1. II nedjelja kroz godinu - sv. misa u 9:30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci23. 1. III nedjelja kroz godinu - sv. misa u 9:30: Drinovc - sv. misa u 11h: Širitovci30. 1. IV nedjelja kroz godinu - sv. misa u 9:30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci6. 2. V nedjelja kroz godinu - sv. misa u 9:30: Drinovc - sv. misa u 11h: Širitovci13. 2. VI nedjelja kroz godinu - sv. misa u 9:30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci20. 2. VII nedjelja kroz godinu - sv. misa u 9:30: Drinovc - sv. misa u 11h: Širitovci27. 2. VIII nedjelja kroz godinu - sv. misa u 9:30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci

6. 3. IX nedjelja kroz godinu - sv. misa u 9:30: Drinovc - sv. misa u 11h: Širitovci13. 3. I Korizmena nedjelja - sv. misa u 9:30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci20. 3. II Korizmena nedjelja - sv. misa u 9:30: Drinovci - sv. misa u 11h: Širitovci27. 3. III Korizmena nedjelja - sv. misa u 9:30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci3. 4. IV Korizmena nedjelja - sv. misa u 9:30: Drinovci - sv. misa u 11h: Širitovci10. 4. V Korizmena nedjelja - sv. misa u 9:30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci17. 4. Cvjetnica - sv. misa u 11: Drinovci prije mise blagoslov maslinovih grančica

Poklanjajteradost, otvorite svoje srce pred bližnjim!

2 Miljevci Božić 3Miljevci Božić

Gdje se istinski slavi Božić beznađe je odsutno, strah je pobijeđen, pogled je okrenut budućno-sti, jer božićni događaj izvodi čovjeka iz duhovne i svake druge pomrčine na svjetlost koja obasja-va stazu po kojoj kročimo prema vječnom životu. Ta svjetlost je isus – ta on je put, istina i Život.

Mi ljudi tijekom mjeseca prosinca darivamo našu djecu raznim prigodnim

darovima, a oni u svojoj bezazle-nosti i djetinjoj jednostavnosti najbolje znaju primiti te darove i s djetinjim osmjehom zahvaliti.

Darujući našoj djeci te pri-godne darove /za sv. Nikolu, sv. Luciju, za Materice i Očiće/ mi ih zapravo poučavamo da budu ono što trebaju biti: dar za druge. Svi smo mi koji u Božić vjeruje-mo dar jedni drugima, a Božić je najveći i neponovljivi dar svima nama koji nam Bog daje u Djete-tu Isusu.

Gledano s povijesne strane, kad je kod ljudi ponestalo ra-dosti i kad je nada bila skoro na izmaku Bog je odlučio učinkovi-tije ući u našu povijest spasenja. Odlučio je doći među nas – biti s

radosti i sreće ne nalaze u preo-bilnim trpezama, koje ne treba zanemariti nego u istinskom su-sretu s Njime u vjeri.

Sjećamo se iz djetinjstva pro-slavljenih Božića i božićnog vre-mena. Bože, iako smo bili u ve-likoj materijalnoj oskudici naša su srca bila ispunjena radošću. Svugdje je vladao posvemašnji mir i svugdje se čula radosna pjesma.

Badnja je večer bila posebna, uz badnjake i komin s kabanom na leđima, sa suskom u ruci i s pjesmom na usnama. Miljevci su grmjeli od pucnjave dinamita i ostalih eksplozivnih naprava domaće proizvodnje. Svim pu-tovima i puteljcima koji su vodili prema crkvi sv. Petra i Pavla na ponoćku, sa svih strana, iz duša ljudi odzvanjala je radost kroz

domaća glazbala i narodnu pje-smu. Pa, ako je bilo i onih koji su iz suska malo više potegli svatko im je opraštao, ta Božić je.

Otajstvo Božića, te svete i tihe noći nije trebalo mnogo s oltara tumačiti, jer je to sveto otajstvo živjelo u dušama ljudi, pa je naj-važnije bilo svom srcu dati oduš-ka i iskazati radost kroz susrete, kroz božićne i ostale pjesme. Tako to uvijek biva, kad si ispu-njen radošću tu radost nužno di-jeliš s drugima.

Na Božić svatko je sa svakim bio u miru, svatko je svakomu opraštao, nitko ništa povišenim tonom toga dana nije izgovorio, neka Višnja Sila nastanila bi se tog dana u dušama ljudi pa su svi izgledali bezazleni i radosni. Da, dobro sam rekao neka Višnja Sila

boravila je u dušama ljudi, bora-vilo je novorođeno Dijete Isus.

Tog svetog dana nismo misli-li samo na sebe nego i na naše susjede koji su bili siromašniji od nas i s kojima smo podijeli-li po neku lijepu riječ i poneki prigodni poklon. Vodilo se tako-đer računa da se i naše životinje povedu na bolju ispašu i da se krupnom zubu u jasle stavi više slame i sjena. Na taj se način pozivalo i sva stvorenja da se pri-druže božićnom slavlju.

Toga dana uglavnom bi se sla-vilo u obitelji dok bi djeca išla čestitati susjedima kod kojih bi se uvijek na siniji našla poneka suha smokva, bajam ili orah. A u popodnevnim satima susjedi bi se našli zajedno i zapjevali pjesmu domaću. Nigdje na po-molu kod nikoga nije bilo nika-

kva straha ni beznađa tog svetog dana.

Gdje se istinski slavi Božić be-znađe je odsutno, strah je pobi-jeđen, pogled je okrenut buduć-nosti, jer božićni događaj izvodi čovjeka iz duhovne i svake dru-ge pomrčine na svjetlost koja obasjava stazu po kojoj kročimo prema vječnom životu. Ta svje-tlost je Isus – ta on je Put, Istina i Život.

Ovaj Božić, kao i svi oni prote-kli pozivlje nas na radost, nadu i mir, jer Bog je došao k nama da nas spasi, pružio nam je ruku da nas povede putem života i ljuba-vi. Stoga, ne ispuštajmo te Božje ruke koja nas svodi do vječne sreće.

Na dobro vam došlo Sveto Po-rođenje Isusovo!

fra Šime Samac

nama, žrtvovati se za nas i ostati s nama zauvijek, jer mu je stalo do naše sreće i do našeg spase-nja. I tako se dogodio Božić!

To veliko otajstvo ne slavi se uvijek s jakom i zrelom vjerom, pa ga neki slave površno, budući da ne poznaju bitnu poruku Bo-žića. Oni ostaju na izvanjskim gestama slavljenja što se očituje u velikoj kupnji i potrošnji, u obilatoj trpezi i kojekakvim da-rovima iz čega se dade zaključiti da se u takvim dušama nije rodio Isus.

Za biti ispunjen božićnom ra-došću treba povjerovati u povi-jesnu istinu da je Isus došao, da trajno dolazi, da je došao da nas spasi i da budno trebamo čekati Njegov drugi dolazak.

Kad povjeruješ da je on tu s nama i za nas tada se mjerila

�ožićnaradost


Svake godine u isto vrijeme, na isti dan slavimo događaj koji bi u nama trebao iza-

vati divljenje. U nekima taj isti događaj izaziva nerazumjevanje. Divljenje sa strane vjernika, jer je Bog postao čovjekom. Nera-zumjevanje sa strane oni koji ne razumiju otajstvo Božića.

Nažalost se Božić s vremenom toliko smekšao i razvodnio zbog površne nježnosti koja se stvori-la. Osmjeh, iskrenost, nježnost nerazdvojeni su kada se govori o Božiću ali Božić je puno više od toga.

Božić je nešto ugodno, nešto slatko ali bi se moglo reći da Božić ima i nešto iznenađujuće nešto nerazumno u sebi. Iznenađuju-će odnosno nerazumno kada se misli na Boga, jer je uzeo naše ti-jelo i postao jedan od nas. Bog se nama nije samo približio, nego je postao dojenče.

Bog je u Betlehemu učinio ve-liki skok, spustio se na zemlju. Njegov silazak je naš veliki uzlaz prema Bogu. Bog je postao čovje-kom i to je največi događaj koji je mogao učiniti. Zato za nekoga taj događaj izaziva nerazumjevanje, jer je postao malen kao jedno od svojih stvorenja. Toliko nerazu-mni čin da bi u čovjeku trebao izavati divljenje zbog iznenađuju-će Božje ljubavi.

Kako shvatiti tu Božju ljubav, taj za ljude nerazumljivi čin? Poziva nas da i mi postanemo ponovno

djeca. Samo tako možemo odgo-voriti na Božju ljubav. Do vrata Be-tlehema može se pristupiti samo na dva načina: biti neokaljan kao djete ili biti toliko ponizan da bi se čovjek mogao pokloniti pred Bogom (malom djtetu). Logika je jednostavna: ako se Bog učinio malenim da bi došao do nas, ko-liko se tek mi moramo poniziti da bi došli do njega.

Božić je za nas ispit koji se po-navlja svake godine. Odnosi se na dvije činjenice: prva je da je Bog blizu, da je uz nas a druga je da nas Bog ljubi.

Današnji moderni svijet kao da nije sposoban shvatiti ovakvu Božju blizinu. Često puta se govo-ri kako je Bog daleko od nas, kao da nas je napustio. Iz tih izjava bi netko mogao zaključiti kako je Bog otac koji šeta po svome raju dok njegova djeca pate na zemlji.

Ali božić nam pokazuje suprot-no. Pravi Bog nije neki gromogla-sni i udaljeni, izgubljen u svojoj veličini, nezainteresiran za svoju izgubljenu djecu. On je taj koji je napustio nebo da bude s nama, da bude kao mi, On je patio i umro kao čovjek. To je Bog kršćana. On je taj koji se učinio malenim da bi bio s nama.

Zašto se spustio na zemlju? Jer nas voli! Svatko koji voli, želi biti blizu osobi koju voli. Putovao bi kako bi bio blizu voljene osobe. TO JE BOG! Bio je svemoguć, pretvorio se u našu nemoć. Bio je vječan, učinio se vremenit.

Ako je to tako, zašto mi ljudi ne opažamo njegovu prisutnost, za-što ne osjećamo njegovu ljubav?

pada nečujno po nama!

�ožja ljubavJednostavno, jer nismo dovoljno pripravni i budni.

Čujemo grmljavinu i znamo da će biti nevrijeme. Čujemo kišu i znamo da pada kiša. Ali kada snježi tek znamo kada se približa-vamo prozoru. Snijeg pada nečuj-no i nitko ne niječe da pada sni-jeg. I Božja ljubav pada nečujno po nama. Božja ljubav neprestano pada po zemlji bez da je čujemo, bez da je opažamo. Treba otvoriti oči duše da upoznamo tu ljubav.

Koliko od nas obraćaju pažnju što se događa oko nas? Koliko ljudi su rastreseni zbog pripre-me koje se čine pa sve oko sebe zaborave? Zbog toga moramo na trenutak stati, otvoriti oči kako bi mogli otkriti silna djela koje Bog prema nama čini. Možda je nekada potrebno da na trenutak postanemo djeca, kako bi nam se otčistile oči. Kroz godinu naše oči su pokrivene paučinom se-bičnosti. Svoga bližnjega vidimo kao konkurenciju, u njega vidi-mo neprijatelja a ne svoga brata. Nije dobro pobječi u nostalgiju. Nemojmo gledati u natrak. Poku-šajmo živjeti u sadašnjosti. Poku-šajmo otkriti kako na našoj strani postoje ljudi koje volimo i kojima je potrebna ljubav. Ako to činimo, Božja ljubav nije uzaludna i u na-šim srcima imat ćemo Božić.

Poruka Božića ne može biti dru-ga nego samo ova: Radost!

Radost za one koji imaju nadu i za one koji su izgubili nadu. Ra-dost za majke u obiteljima koji su ovih dana iscrpljenije nego inače i za očeve koje se malo zaborave, jer žele malo više zaraditi ali ipak shvate da postoji nešto važnije od svega toga.

Radost, jer se Bog spustio među nas.

Fra Edi Sokol

�ožjaljubav

pRED oTaJSTvoM “BoŽiĆa“

Ove retke pišem samo zato kako bi oni koji će ih u našoj župi čitat mo-

gli upozorit svoje susjede kad je blagoslov obitelji i što je potreb-no za blagoslov jer su mi mnogi tijekom prošlogodišnjeg blago-slova obitelji rekli da nisu znali kad je blagoslov i da me zato nisu mogli dočekat spremnim.

Tijekom prošlogodišnjeg bla-goslova obitelji posjetio sam 425 obitelji koji žive u našoj župi. Na žalost većina su stariji i nemoć-ni, jedno ili dvoje u kući pa je i razumljivo da na misu mnogi ne mogu doći i čuti kad je bla-goslov i što je sve potrebo. Zato ovo i pišem da oni koji pročitaju upozore svoje susjede, prijate-lje, rođake…

Najbitnije je da je obitelj bude po mogućnosti na okupu jer svećenik ne dolazi blagoslivljat zidove gdje se stanuje već obi-telj. Na stolu ili zidu bi trebao biti križ, a na stolu blagoslovlje-na voda s grančicom s kojim će svećenik poškropiti i upaljena blagoslovljena svijeća. Ne neka

voštanica ili ukrasna svijeća već blagoslovljena svijeća koja bi po mogućnosti trebala biti nova, a ne od lani ili od prije par godina. Svijeća je simbol Isusa Krista koji nam dolazi kao svjetlost svi-jet koji će obasjat sve narode.

Primijetio sam prošle godine da su mnogi, a neki čak i na-mjerno kako su mi osobno to re-kli, palili svijeće od prethodnog Božića. Nije problem u svijeći je li od prije ili je nova, nego u našem odnosu prema tom činu i događaju. Ako nam je bitan bla-goslov i svijeća koja simbolizira novorođenog Kralja onda ćemo se potruditi i nabavit novu svije-ću i upaliti je na Božić i božićne blagdane kao i kad bude sveće-nik dolazio na blagoslov. Za sve se u božićno vrijeme priprema-mo a za ono što bi nam trebalo biti sveto na to zaboravljamo.

Isto tako sam primijetio da su mnogi „pravili svetu vodu“ kako su to popratili riječima dok su ulijevali vodu sa slavina i u nju stavljali soli. to nije blagoslov-ljena voda pa makar sol i bila

blagoslovljena. Blagoslovljena voda je ona voda koju je sveće-nik blagoslovio. Kriva pobož-nost koju smo čuli od nekoga, sigurno ne od svećenika, zna-de nas odvest u krivom smjeru naše vjere.

Običaj je i da se za vrijeme blagoslova obitelji svećeniku da i obiteljski dar u vidu novčanog priloga. Kako je to propisao naš biskup taj dar bi trebao biti u visinu od 200 kn.

Molio bi sve one koji žele dati svoj dar neka to priprave na vrijeme jer mnogi kad svećenik dođe i započne molitvu započ-nu tražiti novac i na taj način ne samo što ne mole već odu u drugu prostoriju tražiti novac kao da je on najbitniji u cijelom blagoslovu. Zajednička molitva i zajedništvo obitelji u molitvi uz upaljenu svijeću su bitni.

Isto tako mnogi žele „platiti“ misu ili dat svoj prilog za obno-vu crkve i ostale potrebe. Molio bi sve takve da na vrijeme pri-preme novac i nakane.

fra Ivan

Božićni blagoslov obitelji


Na svetkovinu svetog Petra i Pavla u istoimenoj crkvi miljevčani su proslavili

svoje suzaštitnike sv. Petra i Pa-vla. U prepunoj crkvi štovatelja sv. Petra i Pavla svečano misno slavlje predvodio je župnik fra Ivan Maletić, koji je u propovi-jedi potakao župljane da budu vjerni nauku crkve kojeg su sv.

pRoSlava svetkovine sv. petra i pavla

Postavljena nova čoka

Nedjelja iza svetkovine Male Gospe tradicionalno se u župi Imena Isusova na Mi-

ljevcima slavi kao blagdan Gospe od Milosti. Toga se dana u crkvi Imena Isusova u Drinovcima „sjati i mlado i staro da se Bogu i Gospi pomoli“. Tako je bilo i ove godine. Priprema za proslavu blagdana započela je prigodnom trodnevnicom koju je predvodio župnik fra Ivan. Kroz tri večeri razmišljalo se o ulozi i poslanju vjernika u Crkvi Kristovoj po uzo-ru na Mariju. Zadnju večer je bilo i molitveno bdijenje koje je jako lijepo primljeno od župljana.

Na sam blagdan, svečanost je započela zvonjenjem crkvenih zvona i slavljenjem na njih, što je osobito bilo pozdravljeno od stari-jeg naraštaja jer kako rekoše: „to

BlaGDan proslava Gospe od Milosti

“Sjatilo se i mlado i staro,da se Bogu i Gospi pomoli”

im dušu i srce otvori za Boga“.Svečanu svetu misu predvodio

je i propovijedao fra Vinko Pr-lić, nekadašnji župnik Miljevaca (1977-1982), koji je svojom nepo-srednošću sa župljanima dok je bio župnik, bio osobito voljen i prihvaćen. Prije mise bila je sve-čana procesija novoizgrađenim nogostupom oko groblja.

Njegove očinske riječi podrške i ohrabrenja, koje je uputio za vri-jeme propovijedi kao i na kraju svete mise, ljudi su harno prihva-tili, što se vidjelo i po pljesku ko-jeg je dobio na kraju mise.

Na misu su uz župnika i pred-voditelja slavlja fra Vinka bili i fra Frano Samodol i fra Edvard So-kol, kao i Visovački novaci što je osobito lijepo primljeno od vjer-nika ove župe koji već stoljećima

mole i podržavaju svaku genera-ciju novaka na Visovcu.

Na kraju mise nakon pozdrava i zahvala o. župnika, bilo je sve-čano uručenje novčanog priloga u visini od 5.000,00 kn za svakog od osmorice novorođenih miljev-čana koji su rođeni tijekom 2009. g. Akciju ProVita organizirao je Miljevački sabor u suradnji sa Župnim uredom.

Nakon misnog blagoslova KUD Miljevci održao je prigodni program ispred crkve što je jako lijepo prihvaćeno od vjernika „jer ih je to vratilo u mladost“ kako je i bio običaj da se nakon svake mise „zaigra miljevačko kolo“.

Uz lijepo vrijeme i radosna srca tako je proslavljen blagdan Gos-pe od Milosti.(ML)

Petar i Pavao propovijedali. Mi-sno slavlje započelo je proce-sijom oko groblja u kojoj su na poseban način dominirala djeca i odrasli u narodnim nošnjama. Nakon misnog slavlja članovi KUD Miljevci „zaigrali“ su Milje-vačko kolo i na taj način prisjeti li se starih običaja kad su nakon svakog misnog slavlja „igrali“

kolo ispred crkve. Ovogodšnja proslava sv. Petra i Pavla na po-seban je način bila svečana jer je u crkvi postavljen novi luster (čoka) dar g. Milana Vranjkovića, vlasnika firme Vidik iz Bjelovara. Milan je podrijetlom miljevčanac i želio je pokloniti svojoj rodnoj crkvi jedan lijep i hvale vrijedan dar. (ML)

U subotu, 24. travnja, uoči svjetskog dana za du-hovna zvanja, održan je

susret ministranata u župi Mi-ljevci. Na susretu su sudjelovali župnici i ministranti iz slijedećih župa: Drniš, Gradac, Miljevci, Promina, Siverić, Šibenik - Gos-pa van Grada, Šibenik - Meteri-ze, Šibenik - Šubićevac i mini-stranti iz župe Gospe Lurdske iz Zagreba.

Susret je započeo u crkvi Ime-na Isusova euharistijskim slav-ljem koje je predvodio fra Frano Doljanin, provincijski promica-telj za duhovna zvanja, a konce-lebrirali su fra Mirko Klarić, fra Stjepan Matić, fra Josip Matić, a drugi župnici župnici i župni vikari bili su među ministran-tima: fra Božo Morić, fra Josip Gotovac, fra Krešo Mikelić, fra Ivan Maletić, fra Edvard Sokol, fra Slaven Milanović Litre i fra Mario Radman.

Kao domaćin susreta, fra Ivan Maletić - župnik, na kraju euha-

SuSRETi Župa Miljevci domaćin ministranatima

Pobijednici kviza iz Siverića

ristijskog slavlja pozdravio je sve prisutne i zaželio dobrodošlicu. Nakon euharistijskog slavlja i zajedničkog fotografiranja ispred crkve, ministranti su iskušali svo-je znanje u kvizu. Kviz se sasto-jao u dva dijela: prvio dio je bio pismeni, a drugi usmeni. Pobjed-nici kviza bili su ministranti iz župe Siverić nakon što su u do-datnom ispitivanju bolje odgovo-rili od ministranata iz župe Šubi-ćevac. Treće mjesto u natjecanju u kvizu bili su ministranti iz župe Gospe Lurdske iz Zagreba.

Fra Ivan Maletić, župnik, pri-premio je osvježenje na dolasku u Miljevce, kao i ručak za sve ministrante i franjevce. Nakon ručka, ministranti su nastavili druženje zajedničkim igrama: poštara, indijanskim nogome-tom i skijanjem na suhu. U tim igrama pomagala je s. Filipa Smoljo, framaši Mateo i Lidija, te posebno krizmanici iz župe Miljevci koji su pomagali i u odr-žavanju kviza. (ML)

Za plakati Kad bi rođo s juga Miljevacazapivao rano kod ovacapisma bi se čula moj brajanepriko Krke i do Rupske strane.

Ječali bi i Umac i Brinaisto tako Moseć i Promina.Nema rođe nema ni ojkanjapisma više nigdi ne odzvanja.

Minjaju se na žalost vrimenapa ni stari običaja nemaa kroz sela samo kad se prođeskoro da ti i do plača dođe.

Selo svako poluprazno zjajemili Bože di narod nestajeni magare za potrebu ljutuviše nećeš vidjeti na putu.

Nekada je bija desna rukašto sve nije za čovika vukarudarice sviće i petruljezaminile na struju žarulje.

Kad bi danas brunzin obisijana kumaštre svak bi ti se smijarekli bi ti sirotinja pukado kakvih je još došao muka.

Sve postalo gospodski tolikostap ni kaba ne poznaje nitkoniti pura na kuminu kvrcaniti žerava uokolo vrca.

Moda stare običaje uzetko još sije žito il kuruzetko još viđa sukanac u sobitko udara prakljačom po robi.

Ili kosu pere sa lukšijomil se žena prti sa vučijomčak ni prase više se ne tučezaklana ga kupi i dovuče.

Kulenice ne nadiva nitkošto sve nema moja mila dikoa kabanom kad bi se pokrijarekli bi ti da si poludija.

Kad sve skuntaš ne znaš što bi prijeda se plače ili da se smijeeto, takvo sada vrime dođenitko poput Miljevačkog rođe.

Aut voza nizačim ga brigau selo mu i asfalt pristigavozi brzo kao da prkosimoraš pazit da te ne pokosi.

Još kada se nalije gargašani turski mu nije ravan pašatko pokuša da ga opomeneon se na to od smija zacene.

Il se stane na tebe deratipa se moraš uza zid veratiil ti psuje sve na nebu svetcepa pokušaj doći na Miljevce.

Mirko Malenica Mirče

Na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja blagoslovljena je vjerona-učna dvorana koja je izgrađene zalaganjem župnika fra Ivana Maletića, koji je toga dana ujedno proslavio i svoj imendan. Dvorana, površine 85 m2 unutar koje se nalazi čajna kuhinja i sanitarni čvor, izgrađena je pored župne kuće i uvelike će pri-pomoći pastoralu ove župe. Već dugi niz godina pokušavalo se s izgradnjom jednog ovakvog objekta ali zbog pomanjkanja fi-nancijskih sredstava i dobre volje to nije učinjeno. Dvoranu je blagoslovio Visovački gvardijan fra Mate Gverić u prisutnosti dvadesetak fratara koji su sve vrijeme izgradnje ovog objekta bili velika podrška župniku u izgradnji.

Dvorana je izgrađena na uspomenu na fra Luiđija Jurenovića, župnika na Miljevcima od 1926. do 1940., koji je u „fratarskoj avliji“ učio djecu čitati i pisati. Njemu u čast na dvorani je po-dignuta i spomen ploča.

Dvorani ime fra Luiđija


U prošlom broju lista „Mi-ljevci“ započeli smo s Uvodnim razmišljanjem

o Deset Božji zapovjedi. U ovom broju obrađujemo prvu Božju zapovijed.

Prva Božja zapovijed kako je na vjeronauku učimo iz ka-tekizma glasi: „Ja sam Gospodin Bog tvoj. Nemaj drugih bogova uz mene!“. Međutim, to je samo skraćeni oblik napravljen za lak-še pamćenje inače puno dužeg teksta koji se u Bibliji nalazi na dva mjesta, tj u knjizi Izlaska 20, 2-6 i knjizi Ponovljenoga zakona 5,6-10. Cjeloviti tekst ove zapo-vijedi glasi:

„Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egi-patske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene! Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod ze-mljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam

pRva BoŽJa ZapoviJED

grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog ko-ljena, a iskazujem milosrđe tisu-ćama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.“

U tumačenju bismo taj tekst mogli podijeliti na tri dijela.

1) „Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipat-ske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene!“

U staro vrijeme kada su Izra-elci živjeli okruženi poganskim narodima koji su vjerovali u više bogovâ, ova je zapovijed jasno upozoravala da je Bog samo je-dan. No, pojam „drugi bogovi“ može se shvatiti i u prenese-nom smislu, to jest tako da se ne odnosi samo na nepostojeća božanstva nego na sve one stva-ri od kojih čovjek ‘pravi’ Boga. To mogu biti moć, novac, slava, vlastito „Ja“ i sl. Stoga prva za-povijed kao temelj svih drugih zapovijedi najprije podsjeća da je samo Bog Bog.

2) Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Ove riječi logičan su nasta-vak prethodnih i također imaju dva značenja. Poganski su naro-di, naime, pravili kipove raznih božanstava koji su nekada čak imali i životinjski izgled te su smatrali da su ti kipovi doista božanstvo. Takva pogrešna vje-ra zove se idolatrija. Da bi se od toga sačuvali, a pogotovo jer su i sami imali iskustvo idolatrije kada su napravili Zlatno tele, Židovi shvaćaju ovu zapovijed u najstrožem smislu pa ne pra-ve nikakvih kipova ni slika. No, ukoliko se kipovi i slike shvaća-ju kao likovi koji samo upućuju na ono što je na njima prikaza-no, onda imaju istu vrijednost kakvu na primjer ima napisani tekst Svetoga Pisma. Tako u kršćanstvu slike i kipovi Isusa Krista, Blažene Djevice Marije

i svetaca nisu idoli, jer kada ih štujemo mi ne štujemo samu sli-ku ili kip nego ono što ta slika ili kip prikazuje. Stoga onaj tko je dovoljno zreo u svojoj vjeri ne krši ovu zapovijed ako se s pu-nim poštovanjem odnosi prema svetim slikama i kipovima.

No, zapovijed „ne pravi sebi lika ni obličja...“ može se shvatiti i u duhovnom smislu to jest tako da svoju sliku o Bogu nikada ne smijemo smatrati gotovom. Naša spoznaja Boga treba stalno rasti, i ako smo sebi stvorili neku sliku o Bogu za koju smatramo da je jedina i konačna, pogrije-šili smo. To je jednostavno zato jer Boga ne možemo potpuno spoznati.

3) Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iska-zujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.“

Kada se ovdje kaže da je Bog

ljubomoran, onda je zapravo slikovito opet rečeno da je Bog samo jedan, i da stavljati nekoga ili nešto drugo na mjesto Boga ima ozbiljne posljedice. Zato ova zapovijed koristi vrlo oštre riječi. No, ako se malo bolje raz-motri, te su riječi zapravo izraz Božje dobrote i brige za čovjeka. Naime, kad usporedimo Božje kažnjavanje s njegovim milosr-đem, onda primjećujemo kako se rečenicom da Bog kažnjava grijeh otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena, zapravo želi reći da Božja kazna, za razliku od njegove neizmjerne dobrote, ima granicu. Izraz djeca do trećeg i četvrtog koljena u stvari obuhva-ća potomstvo koje čovjek može doživjeti za vrijeme svoga život-noga vijeka, što drugim riječima znači, da će onaj koji se klanja drugim bogovima doživjeti po-sljedice svoga grijeha već za svoga života. Te posljedice mogu

se doista očitovati i na djeci, no pri tome treba dobro razlikovati između posljedice grijeha i kriv-nje ili odgovornosti za grijeh. Netko primjerice zbog svoga nemoralnog i neurednog života može kod svoje djece uzrokova-ti kakvu bolest, i svima je jasno da samo dijete za to ne može biti krivo. Ono je nevini patnik koji trpi posljedice, ali odgovornost za grijeh i konačnu kaznu sno-si samo njegov počinitelj kao što piše u Poslanici Rimljanima: „svaki će od nas za sebe osobno Bogu dati račun“ (Rim 14,12).

U svakom slučaju, dok se kazna za grijeh mjeri trećim ili četvrtim koljenom, Božje se mi-losrđe proteže na tisuće koljenâ, što zapravo znači bez granica. To je zato jer samo dobro, a ne zlo, ima vječni izvor, te stoga traje vječno i u neograničenom se nizu proteže nad onima koji samo Boga priznaju Bogom.

Fra Domagoj Runje

Svaki će od nas, za sebe, osobno Bogu dati račun!


U prošlom broju našega li-sta „Miljevci“ bilo je go-vora kako se primanjem

sakramenta krštenja vjernik pri-tjelovljuje Kristu te postaje član Božjega naroda – Crkve - kako bi mogao, svatko po svojem po-ložaju, vršiti ono poslanje koje je Bog povjerio Crkvi da ga is-puni u svijetu te primati druge sakramente. U ovom broju lista „Miljevci“ progovorit ćemo o drugom sakramentu kršćanske inicijacije svetoj potvrdi (krizmi) kojom se kršteni još više uvodi u život po vjeri u Isusa Krista te ga se upućiva u tajne Katoličke vjere. Dok se u krštenju čovjek oslobađa istočnoga grijeha, rađa se na novi život, preoblači se u Krista i utjelovljuje se u Crkvu koja je Otajstveno Tijelo Kristo-vo, dotle u drugom sakramentu svetoj krizmi – potvrdi, kršteni prima pečat Duha Svetoga koji mu se daje kao dar, kao nepo-novljivi posebni biljeg „i kojim kršteni, nastavljajući put pristu-pa u kršćanstvo, obogaćuju da-rom Duha Svetoga i savršenije povezuju s crkvom, krštene jača i čvršće obvezuje da riječju i dje-lom budu Kristovi svjedoci i da šire i brane vjeru.“

Sva tri sakramenta kršćanske inicijacije podjeljuju se prema obredima koje je Crkva propi-sala.

Disciplinske razlike samo-svojnih katoličkih Crkava

U prvim stoljećima Crkve sva

SakRaMEnTi

Svetom se potvrdom prima pečat Duha Svegoga

tri su se sakramenta: krštenje, krizma i pričest, dijelila zajed-no. Dok u Istočnim katoličkim Crkvama, sveto miropomazanje – krizmu „podijeljuje prezbiter bilo zajedno s krštenjem bilo odvoje-no“, dotle u latinskoj crkvi se po-djeljuje odvojeno, u različito vri-jeme. Ako se sva tri sakramenta u Istočnim katoličkim Crkvama ne podijele u isto vrijem vrijedi propis da se sva tri sakramenta podijele što prije (quam primum) što ovisi o posebnoj disciplini pojedine samosvojne Istočne ka-toličke Crkve sui iuris.

U Latinskoj crkvi krizma se dijeli odvojeno od krštenja i sve-te pričesti, kako odredi dijece-zanski biskup za svoju dijecezu – biskupiju. Za Istočne katolič-ke crkve Crkveni zakonodavac u kan. 710. Kaže: „Što se tiče sudjelovanja djece u presvetoj Euharistiji poslije krsta i miropo-mazanja, neka se, uz upotrebu mjere opreza drže propisi litur-gijskih knjiga vlastite samosvoj-ne Crkve- Ecclesiae sui iuris.“ Svakako treba imati na umu da u samosvojnim Istočnim kato-ličkim crkvama svetu pričest se dijeli nakon primljena sakra-menta miropomazanja, tj. potvr-de – krizme. Na to trebaju paziti i vjernici, a posebno svećenici i đakoni dok dijele svetu pričest, npr. grkokatolicima koji traže pričest od crkvenih službenika u Latinskoj Crkvi.

nastoji da se svi Istočni katolički obredi koji nastaju iz aleksan-drijske, antiohijske, armenske, kaldejske i carigradske predaje, sačuvaju jer su oni jednakoprav-ni unutar Katoličke Crkve. I naša braća grkokatolicu (iz carigrad-ske predaje koji u liturgiji imaju Carigradski ili bizantinski obred) katolici su na svoj način, kao što su župljani župe Miljevci katolici na svoj način s tim što se ravnaju prema različitim Crkvenim Za-konicima. Među obredima važi načelo parnosti i jednakosti. Bra-ća se katolici trebaju poznavati da bi se bolje voljeli.

potvrđeniciSvetu potvrdu može primiti

samo „krštena osoba koja još nije potvrđena. “Za osobe, izvan smrtne pogibli, traži se da su sposobni služiti se razumom, da su prikladno poučeni, pravo raspoloženi te da su sposobni obnoviti krsna obećanja prema Obredniku. Dakle, krštena oso-ba da bi bila pripuštena na kriz-mu treba biti prikladno poučena. O prikladnosti osobe odlučuju župnici te biskup koji će ih is-pitati prije podijele sakramenta svete potvrde. Što se tiče potvr-đivanja u smrtnoj opasnosti onaj koji će ih potvrditi treba održava-ti Crkvene zakone i prema njima postupati.

kumovi Ako je ikako moguće, po-

tvrđenih treba imati kuma(u). Dužnost je kuma(e) brinuti se da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok te da vjerno vrši obveze povezano s tim sakra-mentom. Crkveni zakonodavac preporučuje se da se uzme za kuma(u) onoga tko je tu službu preuzeo na krštenju.

Posebni pravni uvjeti za onoga koji obavlja službu kuma(e):

da ga odredi sam potvrđenik ili njegov roditelj ili onaj koji ga zamjenjuje ili, ako ih nema, žu-pnik ili onaj koji dijeli potvrdu te da je prikladan imati nakanu vršiti službu kuma;

da je navršio 16 (šesnaestu) godinu života, osim ako dijece-zanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krizmanik sma-

traju da zbog opravdanog razlo-ga treba da se dopusti iznimka;

da je katolik, potvrđeni (kriz-man), već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuze-tom službom.

Ne mogu biti kumovi (kume) „javni grešnici“, oni koji su samo civilno vjenčani i oni koji javno prihvaćaju materijalističku ideo-logiju ili se priznaju ateistima. U takvim slučajevima, na župnika spada da se uvjeri koliko onaj koji želi biti kum „provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom“. Klerici (biskup, prez-biter i đakon) mogu biti kumo-vi. Što se, pak, tiče redovnika i redovnica njima je potrebno do-puštenje njihovih mjerodavnih poglavara, ako je tako propisano u njihovu zakonodavstvu;

da nije udaren nikakvom zako-nito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom. Župnik ili djelitelj potvrde trebaju voditi računa o možebitnim izrečenim i proglašenim kaznama kojim je možda udaren onaj koji bi želio biti kum;

da nije otac ili majka kršteni-ka.

Nije dopušteno krštenoj oso-bi koja pripada nekatoličkoj cr-kvenoj zajednici da bude kum ili kuma. Takva osoba može zajedno s katoličkim kumom ili kumom biti samo kao svjedok potvrde.

Dokazivanje i upis potvrdePrema kan. 894. da bi se moglo

dokazati da je potvrda podijelje-na, ako se time nikome ne nano-si šteta, dovoljna je izjava jednog sasvim besprijekornog svjedoka ili prisega samog potvrđenoga, ako je potvrđen u odrasloj dobi. Upis potvrde treba se upisati u knjigu potvrđenih biskupijske kurije; u knjigu koja treba da se čuva u župnom arhivu treba upi-sati imena potvrđenih, služitelja, roditelja i kumova te mjesto i dan podijeljene potvrde; župnik mora o podijeljenoj potvrdi obavijesti župnika mjesta krštenja da se to ubilježi u maticu krštenih. Ako mjesni župnik nije bio prisutan, neka ga služitelj osobno ili preko drugoga što prije obavijesti o po-dijeljenoj potvrdi.

Jure BRKAN

Mjesto slavljenja potvrde Prema Zakoniku kanonsko-

ga prava, kan. 881: „Prepo-ručuje se da se sakrament potvrde slavi u crkvi, i to za vrijeme mise; ipak, zbog opravdanog razumnog ra-zloga može se slaviti izvan mise i na sva-k o m e dolič-n o m m j e -stu.“

Služitelj potvrde Dok je u Latinskoj crkvi re-

doviti služitelj potvrde biskup, dotle je u Istočnim katoličkom Crkvama prezbiter (svećenik). U Latinskoj crkvi je prezbiter samo izvanredni djelitelj, uvi-jek zakonito ovlašten „snagom općeg prava ili posebnog do-puštenja mjerodavne vlasti.“

Kako vidimo, tu se ipak razlikuje disciplina Istočnih katoličkih Crkava od discipline Latinske cr-kve kojoj pripada župa Miljevci. Ako bi na Miljevcima živio neki katolik istočnog obreda, npr. grkokatoličkoga obreda (hvala

Bogu takvih vjernika ima, posebno u

Drniškom kraju) onda treba imati u vidu da

je drugači-j a d i s c i p l i n a

Istočnih katoličkih Crkava od discipline Latinske crkve sui iu-ris o podijeljivanju sakramenata inicijacije. Sve te Crkve su Ka-tolička Crkva kojom upravlja Pe-trov nasljednik i biskupi s njim u zajedništvu te se sve Crkve sui iuris ravnaju prema vlastitim propisima koji u mnogome ovise

o obrednoj pripadnosti. Crkva


Kad se u staroj Jugoslavi-ji radio popis stanovniš-tva 1931. tada je katolika

bilo 6.085.482, a pravoslavaca 6.785.499.

Drugi popis bio je u novoj Ju-goslaviji 1948. a tada je katolika bilo manje za 884.712 dok je pra-voslavaca bilo više 997.547.

Iz ovih je statistika očito da je katolika – Hrvata daleko najviše stradalo u II. svjetskom ratu i poraću, dok su se drugi množili i izišli brojniji poslije II svjetskog rata. Ovi posljednji proizvođači lažnih povijesnih postavki i laž-nih statistika nabijali su godina-ma Hrvatima osjećaj krivnje što se s vremenom duboko potkoži-la u narodnom biću.

Te tvornice laži s lažnim sta-tistikama ušle su u udžbenike i u svjetsku politiku. – Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije, kaže Do-brica Ćosić i nastavlja: Lažemo stvaralački, maštovito i inventiv-no - / u romanu Deobe /.

A milovan Đilas / u Borbi /,

listopad 1952., napisa: - Jedino mjerilo veličine ljubavi za narod jeste dubina mržnje prema ne-prijatelju... Mržnja bez milosti prema njima to je tvoj program i tvoja zakletva, to je plemeniti dar ideala za koji se boriš.

Pametnomu je dovoljno da zaključi kako iz ovoga proizlazi njihov način razmišljanja i djelo-vanja koji se sastoji u sintagmi: laž, mržnja i zločin.

Dakle, da bi se nekoga moglo mrziti treba ga najprije napuni-ti lažnim informacijama. Postoji mnogo načina kako lagati: najče-šće to biva izvrtanjem povijesnih činjenica, svojatanjem tuđeg teritorija, prizivanjem prava na nešto na što nemaš pravo, ali i podizanjem spomenika, kojih je bilo na tisuće u bivšoj državi i na njima upisivanje imena koja po ničemu tom popisu ne pripa-daju itd... Tako npr. na bivšem spomeniku u Kistanjama, koji je otkrila Savka Dabčević Kučar, među žrtvama našlo se i 12 Puli-ća iz Bićina kraj Skradina čija su

imena bila napisana ćirilicom, a zapravo su te Puliće ubili čet-nici. Godinama je taj spomenik stajao, a da nitko nije imao hra-brosti da ukaže na podvale kojih je bilo bezbroj i na drugim mje-stima. Isto tako u Jasenovcu na popisu nalazi se mnoštvo onih koje je ubio netko drugi kao npr. u Kaštel Sućurcu 1943. u crkvi i oko nje engleski bombarderi ubi-li su 92. Hrvata koji su stavljeni na popis u Jasenovcu kao žrtve ustaškog terora. Netko je na tom popisu našao svoga djeda upi-snog šest puta... Ovo je samo kao zrno prosa u moru neistina, kojima smo zasipani desetljeći-ma. Pametnomu dosta!

Komunistički pokret, uteme-ljen na marksističko-lenjini-stičkim ideološkim zasadima, kao najogavniji i najneljudskiji pokret u povijesti čovječanstva u ime svojih bolesnih ideja s petokrakom na čelu ubio je oko sto milijuna ljudi /usp. Alain de Benoist, Komunizam i nacizam, Paris 1998./.

U tom paklu ljudskih jauka i patnji našao se i naš hrvatski narod i to u dvostrukom klinču: s jedne strane komunizam kao anacionalni pokret i bezbožni svjetonazor i s druge strane stara velikosrpska pretenzija za hrvat-skim zemljama.

Bilo je teško snaći se i opstati u tim velikim i opasnim političkim previranjima.

Kad je TITO /= Tajna Interna-cionalna Teroristička Organiza-cija – koju je osnovao Staljin/, u jesen 1944. amnestirao četnike, a oni i po preporuci kralja iz Lon-dona prešli u partizane, nastavili su svoju rabotu – istrebljenja Hrvata koje su započeli od Dr-vara 27. srpnja 1941. / poubijani hodočasnici /. Nabrojimo samo još nekoliko tragičnih činjenica iz tih vremena 1941.: u selu Brot-nje kod Srba od 29. srpnja do 4. kolovoza ubijeno je 37. Ivezića i bačeni u jamu u Dabinu: u erve-niku ubijeno je 30 osoba od toga broja 23 Ivankovića : u Grahovu i u selima oko Grahova ubijene su 62 osobe , od toga 19 Sarića, a na mladog župnika Jurja Gospod-netića stavili su magareći samar, zajahali ga i na očigled njegove majke ispekli ga na ražnju: u selu Štikovo ubijeno je 13 osoba i od toga broja 9 Vujevića: u selu Zrmanja ubijeno je 15 žena i dje-ce, itd., itd.

To čišćenje prostora od Hrvata koje je započeto 1941. nastavlje-no je i s uspostavom partizanske vlasti. Partizani i s njima četnici koji su kokarde zamijenili par-tizanskim kapama okupirali su Miljevce 5. studenog 1944. i od-mah su započeli svoj pakleni pir: započeta su hapšenja, odvođenja i likvidacije bez suda. S miljeva-ca su odvedeni brojni miljevčani i ubijeni /74 ?/. Na groblju u Er-veniku ubijeno je 20-tak, a ostali su ubijeni i bačeni u razne jame po Bukovici.

Partizanska zapovijed je bila jasna: treba likvidirati sve one koje smatramo našim neprija-teljima i koji će sutra biti protiv nas.

Koji su to neprijatelji? To su ljudi većinom iz dobrih katolič-kih obitelji i čestiti domoljubi koji su živjeli po načelima svoje vjere i koji su voljeli svoju do-movinu Hrvatsku. Likvidacija takvih trajala je u ratu i poraću nekoliko godina, a kasnije se nastavila na druge načine po ra-znim zatvorima i Golim otocima. Progoni su trajali sve do naših dana, do uspostave Hrvatske države. Progonili su se i ubijali intelektualci i seljaci. Lenjin je toliko mrzio ove druge da je u jednom intervju Papiniju kazao: Ne može se vladati nad sto mi-lijuna životinja bez batine, uho-da, tajne policije, terora vješala, vojnih sudova, galija i mučenja... ljudi su vam divljaci kojima tre-ba vladati divljak bez skrupula – kao što sam ja... – Mrzim se-ljake - oni predstavljaju sve ono što mi je odurno: prošlost, vjeru, vjerska ludila i hereze, ručni rad ... ja sam, ako hoćete jedan mali polubog..., pa mogu sebi priuštiti koji mali hir..., i ja umjesto himni vjernika, slušam kako do mene dopiru jauci utamničenika i onih koji umiru, i uvjeravam vas, da ne bi zamjenio ove simfonije za svih devet Beethovenovih. To je veličanstvena pjesma, koja navi-ješta buduće blaženstvo - /Gio-vanni Papini, Gog, Zagreb 1935. str. 89-93/.

Zar ovome treba komentara? Zar trebaju čuditi zlodjela onih koji su u Lenjinovu školu išli? I Staljin i Tito i njihovi sljedbenici uživali su u patnjama drugih. Ze-mlje su pretvorili u grobišta bez oznaka i križa. Mnoštvo je žena ostalo bez muževa, djevojaka bez zaručnika, djece bez rodite-lja i roditelja bez sinova. Tragove su svojih zlodjela prikrivali i zati-rali, ali se istina ne da ni zatrti, ni ubiti, a ni pokopati. Ona trajno vapi dok se je ne obznani.

Kosti naše poštene sirotinje pred zatiranom istinom vape da ih prepoznamo i da o njima isti-nu izrečemo.

Kosti žicom krvnika vezane, križ svoj dostojan traže.

Kosti razasute po spiljama, ja-mama, po livadama i poljima za-trpane, zločince svoje prokazuju i od nas molitve traže.

Kosti prozivaju svoje krvnike, a krvnici bi rado u podzemlje sišli i pod zamlju se sakrili, ali ih svugdje pa i tamo progon savje-sti očekuje.

A mi, potomci njihovi nakon punih 66 godina ispunjamo svoj zavjet i obavezu, sjećamo ih se s puno poštovanja i boli. Oni žive u nama i u njihovu potomstvu traje loza njihova.

Bože, našu braću mučenike nagradi vječnim mirom.

fra Šime Samac

ERvEnik / 1944.-2010./

Vječni mir našim mučenicima

Sveta misa u crkvi u Erveniku


Bačić Marija, NikolinaBačić Mate, StipanovDević Mate, PaškinDželalija Marko, PaškinDželalija Željko, MatinGalić Vinko, AntinKozić Paško, MatinLovrić Šime, IvanovMalenica Vedran, IvanovMamut Šime, IvanovMazalin Marija, ž. AntinaVlajić Ivan, Markov

Bačić Ante, MatinBačić Ante, MatinBačić Ante, PavolovBačić Ivan (Lanjski), JosipovBačić Ivan, AntinBačić Ivan, IvanovBačić Ivan, PaškinBačić Ivan, PaškinBačić Ivan, StipinBačić Jandre, MarkovBačić Joso, MatinBačić Joso, StipinBačić Marko, IvanovBačić Marko, MatinBačić Marko, MijinBačić Mate, MarkovBačić Nikola, JokinBačić Nikola, PaškinBačić Paško, JokinBačić Paško, MijinBačić Petar, MatinBačić Šime, MatinBačić Šime, StipanovBašić Frane, MatinBašić Stipe, FilipovBubalo Ivan, AntinBubalo Ivan, AntinČipčić Ante, JosinČipčić Joso, NikolinDeronja Nikola, MarkaDević Marko, PaškinDević Marko, StipanovDević Stipe, MarkovDević Stipe, Markov

Kršćani snivaju pod sjenom križa

Duilo Ive, PavlovDželalija Marko, PaškinDželalija Mate, PaškinGalić Filip, PetrovGalić Mile, MatinGalić Nikola, MatinGalić Paško, PetrovGrabić Ive, BožinGrabić Šime, PavlovGverić Joso, PetrovIvić Ante, AntinIvić Ante, AntinIvić Ante, FilipovIvić Ante, IvanovIvić Ante, MarkovIvić Ante, PaškinIvić Ivan (Iviša), MijinIvić Ive, PaškinIvić Ive, ŠiminIvić Joso, AntinIvić Joso, FilipovIvić Joso, IlijinIvić Joso, PaškinIvić Joso, PaškinIvić Joso, StipinIvić Luca ž. PaškeIvić Marko, IlijinIvić Mate, ŠiminIvić Mijo, StipinIvić Nikola, MijinIvić Paško, MarkovIvić Paško, ŠiminIvić Stipe, MarkovIvić Šime, Matin

Ivić Šime, StipinKozić Ante, JokinKozić Paško, JokinKozić Stipe, AntinKrste Karlo, LjudevitovKulušić Ante, MatinKulušić Ante, MijinKulušić Jakov, ŠiminKulušić Jerko, MatinKulušić Krste, PavlovKulušić Krste, PetrovKulušić Mate, MarkovKulušić Nikola, MatinKulušić Pajo, AntinKulušić Paško, JakovljevKulušić Paško, StipanovKulušić Stipe, Matin (Bujo)Kulušić Šime, PetrovLalić Jakov, JakovljevLalić Marija, ž. JakovaLovrić Adam, FilipovLovrić Ante (Lemeš), AntinLovrić Ante, PetrovLovrić Drago, MatinLovrić Frane, MijinLovrić Ive, JosipovLovrić Joso, AntinLovrić Joso, MarkovLovrić Krste, PetrovLovrić Mile, AntinLovrić Mile, FraninLovrić Niko, AntinLovrić Petar, MarkovLovrić Petar, Paškin

Lovrić Petar, PaškinLovrić Stipe, IvanovLovrić Stipe, MartinovLovrić Šime, ŠiminLovrić Vice, PetrovMalenica Ante, MarkovMalenica Frane, IvanovMalenica Ivan, IvanovMalenica Ivan, Matin (Brkonja)Malenica Ivan, NikolinMalenica Jandre, NikolinMalenica Jandre, PetrovMalenica Joso, MarkovMalenica Joso, NikolinMalenica Marko, MarkovMalenica Mate, Ilijin (Matorina)Malenica Mate, IvanovMalenica Mate, MatinMalenica Mate, PajinMalenica Mijo, AntinMalenica Mijo, MatinMalenica Paško, IvanovMalenica Paško, PilinMalenica Pešo, AntinMalenica Petar, MarkovMalenica Stipe, IvanovMalenica Stipe, MatinMazalin Ive, AugustinovMazalin Joso, AugustinovMazalin Stipe, AugustinovPerčin Ilija, IvanovPerišić Ante, IvanovPerišić Frane, JerkovPerišić Ivan, FraninPerišić Joso, IvanovPerišić Petar, FraninPilić Ivan, NikolinPilić Jakov, MatinPilić Joko, MatinPilić Marko, MatinPletikosa Ante (Deble), LovrinSamac Drago, IvanovSamac Mate, PetrovSamac Nikola, PaškinSamac Petar, IvanovSamac Petar, NikolinSamac Šime, MatinSamodol Ante, MatinSamodol Ivan, Matin

Samodol Petar, AntinSkelin Ante, AntinSkelin Drago, JakovljevSkelin Frane, ŠiminSkelin Ivan, IvanovSkelin Ivan, MatinSkelin Ivan, StipinSkelin Krešo, MijinSkelin Krste, JosinSkelin Krste, PaškinSkelin Krste, PavlovSkelin Mate, IvanovSkelin Mate, PavlovSkelin Mićo, NikolinSkelin Mijo, Antin (Bićo)Skelin Milan, ŠiminSkelin MileSkelin Paško, PaškinSkelin Šime, MatinSkelin Šime, NikolinStipandžija Mate, JokinStipandžija Šime, JosipovStojanović Ante, MatinStojanović Ante, MijinStojanović Joso, JosipovStojanović Joso, MatinStojanović Joso, MijinStojanović Pajo, FilipovStojanović Pajo, FraninSulje Frane, PetrovSunko Frane, IvinSunko Ive, IvinSunko Ive, MatinSušić Ivan, PetrovŠkeljo Joso, MarkovŠkeljo Paško, NikolinŠkeljo Stipe, NikolinŠostera Jakov, IvanovTetlo Ante, JakovljevVatavuk Ante, PetrovVatavuk Frane, MatinVatavuk Ivan, StipanovVatavuk Jandre, JosinVatavuk Josip, NikolinVatavuk Mate, NikolinVatavuk Mile, NikolinVatavuk Petar, JosinVišić Joso, IvanovVišić Joso, Paškin

POPIS MILJEVČANApoginulih u domovinskom ratu

Dostojno je i pravedno da svi koji su na krštenju zna-menovani znakom svetog

križa, a koji su poginuli bilo gdje i bilo kada nađu svoje mjesto pod istim križem, tim svetim znakom našeg spasenja. Imena svih koji su kršteni upisana su u dlan Božje ruke, a konačni sud uvi-jek pripada Bogu. Mi ljudi stoga nemamo pravo suditi kaže Isus, nego nama ostaje samo dužnost i obaveza moliti se za njih. Naš

POPIS MILJEVČANA poginulih u drugom svjetskom ratu

Miljevački Sabor odlučio je pro-naći prikladno mjesto na groblju kod crkve Imena Isusova i ispisa-ti imena onih koji su u različitim vremenima i na raznim mjestima poginuli. Tako ćemo na jednom mjestu, pod jednim križem sebi i našem potomstvu omogućiti da možemo izricati molitve za ubije-nu i nestalu našu braću i sestre i zapaliti svijeće. Spomenik treba biti podignut na 20-tu obljetnicu oslobođenja Miljevaca 2012.

Ovdje donosimo popis žrtava i sve vas molimo da ga dobro proučite, pa ako je nešto krivo napisano ili možda izostavljeno da ispravite ili dopunite te do-stavite našem župniku fra Iva-nu Maletiću, pa ćemo ponovno u uskrsnom broju s mogućim ispravcima cijeli i konačni popis ponovno objaviti. Nadamo se va-šoj suradnji i pomoći.

Vlaić Frane, PilinVlaić Frane, StipinVlaić Ivan, StipinVlaić Jandre, PilinVlaić Mate, StipinVlaić Mladen, IvanovVranjković Ante, MatinVranjković Ante, PetrovVranjković Ivan, PaškinVranjković Mate, IvanovVranjković Pajo, PajanovVukorepa Ante, Antin

Umjesto spomen ploče - novi spomenik


Kako smo u prošlom broju najavili neke konkretne radove u našoj župi ovim

vas, dragi župljani, isto tako že-lim izvijestiti koliko je od plani-ranoga učinjeno.

Najavili smo izgradnju Vjero-naučne dvorane čiji su temelji bili iskopani prije Uskrsnog bro-ja našega lista. Dvorana je izgra-đena i blagoslovljena na blagdan sv. Ivana Krstitelja 24. 6. 2010. Dvoranu je blagoslovio Visovač-ki gvardijan fra Mate Gverić. Dvorana će služiti za sve župne potrebe počevši od župnog vje-ronauka, proba pjevanja, preda-vanja, raznih susreta, Biblijskih večeri… Kako bi dvorana bila u potpunosti funkcionalna potreb-no ju je opremiti i tehničkim po-magalima (kompjuter, videopro-jektor, stol za stolni tenis…) pa ovim putem molim sve one koji

mogu pripomoći neka se jave kako bi donirali potrebne stvari.

Crkva Imena Isusova, čiju smo obnovu započeli proljetos, u pot-punosti je obnovljena izvana. Obijene su sve sljubnice (fuge) i postavljene nove, promjenjena su sva kamenja koja su propala što zbog zuba vremena što zbog srbočetničkih granata. Staza oko crkve je promjenjena jer smo morali spustiti njen nivo zbog kapilarne vlage koja se javljala na zidovima crkve. Oko starog dijela groblja tj oko crkve po-stavljen je novi potporni zid od bijelog kamena što daje posebnu dimenziju našoj crkvi. Postavlje-ni su novi oluci na crkvi.

Najveći zahvat izveden je na pročelju crkve gdje je srušen stari zabat (lastavica) crkve i od novog kamena napravljen novi s čime se poništila do sada vidljiva

nadogradnja crkve koja je na-dograđena nakon požara 1850. Ovim je crkva dobila na bogat-stvu pročelja kao i na stabilnosti. Svi izvedeni radovi financirani su sredstvima ministarstva kulture i vašim dobrovoljnim prilozima. Ovim potičem sve one koji nisu izvršili svoju župnu dužnost da pripomognu obnovi naše crkve u skladu sa svojim financijskim mogućnostima i da to učinu što prije kako bi u potpunosti mogli isplatiti izvedene radove.

U planu je i unutarnje uređe-nje crkve s čime bi zaokružili obnovu ove crkve. Planiramo po-staviti hidro i termo izolaciju na podu kao i novi pod od kamenih ploča Dolit i Roso Verona. Po-trebo je cck 150 m2 tog kamena pa molimo sve one koji mogu da nam doniraju ili kamene ploče ili novac za kupnju kamena. Plani-

ramo obiti žbuku unutar crkve kao i postaviti novu, promijeniti nove elektroinstalacije, prozore i vrata… U planu je izrada i novih klupa u crkvi kao i ispovjedao-nice. Za sve to su nam potrebna znatna financijska i materijalna sredstva. Molim sve naše župlja-ne da pripomognu ili u novcu ili u materijalu (mahagoni za vra-ta, klupe i ispovjedaonicu cck 8 m3, kabela za elektroinstalacije, kamene ploče Dolit i Roso Vero-na…).

Ovim putem na poseban na-čin apeliram na naše župljane u inozemstvu ali i one diljem naše domovine, da se ili kao pojedin-ci ili organizirano jave i doniraju nešto od navedenoga.

Prošireno je i groblje kod cr-kve Imena Isusova. S ovim pro-širenjem napravljen je prostor za izgradnju osamdesetak novih grobnica, od čega je već izgrađe-no i otkupljeno dvadest grobni-ca. Srušen je stari betonski zid do ceste i započeli smo s izgrad-njom novoga kamenog zida. Do sada je ozidano sedamdesetak metara. Nadam se vašoj financij-skog potpori. Svaka obitelj jedan metar zida…

Kako je groblje prošireno pre-ma Braštini, a moguće je da će se kroz desetak-dvadeset godina opet proširivat, mišljenja smo da ne bi bilo pametno i ste strane groblja zidat kameni zid već da tu stavimo kovanu ogradu koja bi se lako mogla izmjestiti ako se groblje bude proširivalo. STOGA OVIM PUTEM MOLIM VRIJED-NOG DONATORA DA NAM DONIRA OGRADU - KOVANO ŽELJEZO - KAO BI OGRADILI GROBLJE SA SJEVEROISTOČ-NE STRANE TJ. DO BRAŠTINE.

Oko proširenog groblja kod Imena Isusova postavljen je as-falt kako bi se procesije, sprovo-di… mogli nesmetano odvijat. To je razlog zbog čega su se radovi na mrtvačnici odužili. Sad su stvoreni uvjeti za formiranje po-smrtne povorke od mrtvačnice prema crkvi tj groblju.

Mrtvačnica je završena i od 1. siječnja 2011. započet ćemo s obavljanjem sprovodnih obreda iz nje. Tko umre nakon 1. siječ-nja, a bit će pokopan na groblju Imena Isusova, njegovo će se tije-lo izložiti u mrtvačnici odakle će započeti sprovodni obredi. Oni-ma koji se pokopavaju na gro-blju Imena Isusova od 1. siječnja

svećenik neće ići u pokojnikovu kuću kao do sada.

Dok se ne izgradi mrtvačnica kod groblja sv. Petra i Pavla, po-kojnici koji će se pokopavat na tom groblju isto će moći koristiti mrtvačnicu ako to žele. U tom slučaju sprovodni obredi zapo-čeli bi u mrtvačnici, pa bi auto-mobilima krenuli prema groblju sv. Petra i Pavla gdje bi nastavili obredne sprovode.

U planu je izgradnja mrtvač-nice kod groblja sv. Petra i Pavla, kao i proširenje groblja. Pošto oko groblja nema više crkvenog zemljišta, zatražili smo od nad-ležnih vlasti da nam dadu zemlji-šte kako bi mogli proširiti groblje na jugoistok prema ekonomiji, kao i izgradnju nove mrtvačnice jugozapadno od crkve tj. groblja. Nadamo se da ćemo to započeti na proljeće.

I u vrijeme krize puno se može ako se svi odazovemo i pripomo-gnemo. Mnogi će reći što to sve treba i zašto sve odjednom. Mi-šljenja sam da je bolje sad dok se može, hoće i želi nego kad se bude moralo, kad se bude samo od sebe rušilo. Uz malo dobre vo-lje svih nas sve se može…

Kad se naša srca slože,napraviti sve se može!

RaDovi Fra ivan piše o brojnim i obimnim radovima u župi


moglo da se gospodarstvo ovoga kraja što prije oživi. Predsjednik sabora fra Šime Samac poticaj-nim riječima kao i iznošenjem planova za budućnost zaključio je prvi dio sjednice prije nego je uslijedila točka razno, gdje su se svi ostali mogli uključiti i iznijeti svoje prijedloge i sugestije. Kao zaključak donesena je odluka da se za dvadesetu obljetnicu oslo-bođenja miljevaca, 21. 6. 2012., uredi spomen obilježje za sve po-ginule kako u drugom svjetskom

ratu tako i u Domovinskom ratu. Svi bi oni bili pod jednim jedin-stvenim križem kod crkve Imena Isusova. Za tu prigodu potrebno je osmisliti i kulturne sadržaje. Predloženo je da se na Visovač-koj brini izvede opera Ero s ono-ga svijeta ili Requiem.

Pod točkom razno predloženo je da se napravi spomen kuća u kojoj bi se mogao vidjeti cijeli proces obrade i sušenja Miljevač-kog pršuta, pod nazivom Muzej pršutu. Predloženo je da se u suradnji sa gradskim institucija povede veća briga oko stariji i ne-moćnik u župi pod vidom stalne patronažne službe, kao i to da se zaposli jedna osoba koja bi uređi-vala mjesna groblja.

Susret je završio zajedničkim domjenkom u samostanskoj bla-govaonici uz srdačne pojedinačne razgovore svih prisutnih. (ML)

MilJEvaČki SaBoR održana osma godišnja sjednica

U planu spomenik svim poginulim

Tajnik Miljevačkog sabora Živko Galić iznio je na Sa-boru pregled aktivnosti koje

je Sabor inicirao i realizirao u proteklim godinama. Popis nije potpun, za nabrojiti sve trebalo bi puno više prostora. Vjerujemo da popis nije ni konačan, mnogo toga zamišljenog još čeka realiza-ciju. Vjerujemo da se naši članovi i naši prijatelji, koji su do sada najviše „povukli“, bilo idejom, inicijativom, radom ili sredstvi-ma, da se nisu umorili, da ih je sve dobro što su napravili još više ohrabrilo u nastojanjima da i ubu-duće idu istim putem – čineći do-bro svom kraju i ljudima koji su ponikli i žive na ovoj našoj svetoj crljenici. Tajnik je, od aktivnosti koje je potakao i organizirao Mi-ljevački sabor, naveo slijedeće:

- Podignut je velebni spomenik kralju Petru Svačiću u prigodi obi-lježavanja devetstote godišnjice smrti posljednjeg kralja hrvatske krvi. Uređen je vidikovac na mje-

pREGlED akTivnoSTi Miljevačkog sabora

Sačuvajmo život na našoj svetoj crljenici!

Tradicionalno, u subotu izme-đu Gospe od Anđela i Velike Gospe, i ove godine održana

je sjednica Miljevačkog sabora. Ovoga puta miljevčani su saboro-vali 7. kolovoza , bilo je to osmo po redu druženje i osma godišnja sjednica našega sabora.

Svečanost je, također tradi-cionalno, započela polaganjem vijenaca i molitvom za poginule ispred spomen križa kod crkve Imena Isusova u Drinovcima. Vijenac je položen i kod spomen

njegov osobni rad i rad udruge Miljevački sabor.

Nakon pozdravnih govora usli-jedio je radni dio sjednice na ko-jem su pročelnici pojedinih vijeća (ekologija, gospodarstvo, šport, kulturno umjetničko društvo, za-štita povijesnih vrijednosti) izni-jeli aktivnosti od prošle godine i planove za budućnost. Zaključe-no je da pojedina vijeća rade ve-oma dobro, a da bi jedino vijeće za Gospodarstvo trebalo uložiti dodatne napore kao bi pripo-

stu Pozdravljenje s pristupnim kamenim stubištem. Prostor je osvijetljen, za potrebe čega smo nabavili trafostanicu, potrebne betonske stupove ali i u zemlju ukopali preko 300 metara viso-konaponskog električnog voda. Prostor smo, od vidikovca prema istoku, ogradili, odnosno obnovili smo razrušeni suhozid, napravili nove potporne zidove. Od zapu-štenog i neuglednog prostora, obraslog smrekom, dobili smo po mnogima najljepši dio Milje-vaca, mjesto stalnog okupljanja, prostor za meditaciju, molitvu, mjesto sa najljepšim pogledom na naš Visovac, spomenik Kralju i Krku.

- Podigli smo spomen obilježje (bistu) prvom hrvatskom pred-sjedniku dr. Franji Tuđmanu, na-pravili postament oko spomenika koji je popločan kamenim ploča-ma. Prilikom otvaranja spomen obilježja priredili smo zapaženu akademiju.

- Na zgradi Osnovne škole u Drinovcima obnovili smo spo-men ploču prvaku HSS-a Stjepa-nu Radiću postavljenu još 1971. godine.

- Miljevački sabor je inicirao i financirao izgradnju kapele sv. Ane u Brištanima. Oko kapele je uređen prometni kružni tok, kul-tiviran je okoliš i od jednog zapu-štenog prostora dobili smo kutak na ponos svim Miljevčanima.

- Bili smo, u suradnji sa Župom Miljevci, inicijatori a naši članovi su financirali, organizirali a dije-lom i izvodili radove na uređenje oltara u crkvi Sv. Petra i Pavla u Širitovcima.

- U organizaciji Miljevačkog sabora izvedena su značajna glazbeno-scenska djela. Solisti splitskog i zagrebačkog HNK i orkestar HRT na Miljevcima su izveli operu-oratorij Kralj Petar Svačić i operu Nikola Šubić Zrin-ski. Izvedba tih scensko-glazbe-nih djela imala je širi, nacionalni

odjek, rijetki su i u Hrvatskoj slučajevi da se takva velika dije-la izvode van zgrada nacionalnih kazališnih kuća i uobičajenih ljetnih pozornica velikih gradova. Organizirali smo, u prigodi pet-naeste godišnjice oslobođenja, veliki koncert na kojem su nastu-pili Thompson, Škoro i Mate Bu-lić. Na koncertu, koji je protekao u izuzetnom redu, bilo je više od dvadeset tisuća posjetitelja. Or-ganizirali smo i koncert duhovne glazbe u crkvi Imena Isusova, ne-koliko godina za redom održane su Miljevačke užance, smotra fol-klornih društava sa domaćinom KUU Miljevci.

- Organiziran je znanstveni skup „Miljevci u prošlosti, sa-dašnjosti i budućnosti“ sa više desetina eminentnih znanstveni-ka. Tiskan je Zbornik radova sa simpozija. Miljevački sabor je iz-davač i knjige Miljevačko zdrav-stvo kao i dva izdanja knjige Kralj Petar Svačić.

- Miljevački sabor je organiza-tor obilježavanja dana oslobođe-nja Miljevaca, Božićnog turnira u košarci, turnira od Gospe do Gospe te drugih aktivnosti.

- Nastojanjem Miljevačkog sa-bora uređeno je malonogometno igralište sa rasvjetom i tribinama uz Osnovnu školu Stjepana Radi-ća, zatim igrališta u Širitovcima i Kaočinama, nabavljene su kon-strukcije sa koševima za igralište u Bogatićima. Uz Osnovnu školu Stjepana Radića, Miljevački sa-bor je nabavio i postavio igračke za dječje igralište.

- Uređen je prostor za rad Mi-ljevačkog sabora i drugih udruga u Drinovcima, u tijeku je uređe-nje prostora u Bogatićima (ob-nova zgrade područne škole). Uređen je Trg dr. Franje Tuđmana oko zgrade Sabora.

- Sa Župom Miljevci organizi-rano je hodočašće pedesetak mi-ljevčana u Rim i Assiz.

- Miljevački sabor je inicirao i

drugi niz aktivnosti, od koje su neke realizirane i kao takve zna-čile su doprinos kvaliteti života na tom području. Neke inicija-tive i aktivnosti nisu realizirane, ali smo uvjereni kako će njihova realizacija slijediti u narednom razdoblju (osnutak Dobrovoljnog vatrogasnog društva Miljevci, uređenje igrališta i balotališta u svim miljevačkim naseljima, ob-nova zgrade škole i osnutak ispo-stave Nacionalnog parka Krka u Širitovcima, osnutak turističkog ureda, početak rada ljekarne u prostoru ambulante, izgradnje (uređenje) prostora za rad dječjeg vrtića, podizanje dostojnog spo-menika braniteljima, promjena naziva trgova i ulica, uređenje i obilježavanje pješačkih i bicikli-stičkih staza, vinskih i maslinar-skih staza, uređenje protupo-žarnih putova, čišćenje prostora Miljevaca od komunalnog otpa-da, uređenje pristaništa i plaže Stinice, ....)

obilježja prvom hrvatskom pred-sjedniku dr. Franji Tuđmanu i iz-moljene su molitve za njega. Na-kon toga svi su prisutni krenuli prema Gospinu otočiću Visovcu gdje je održana i svečana sjedni-ca.

Nakon himne Lijepa naša, koju su izveli članovi župnog zbora Miljevci, tajnik sabora g. Živko Galić, pozdravio je sve nazočne članove sabora kao i pristigle go-ste, a u ime odsutnih se ispričao. U ime županije šibensko kninske

sve nazočne pozdravio je župan g. Goran Pauk istaknuvši zado-voljstvo radom sabora i poželivši da u našoj županiji ima više ova-ko dobro organiziranih područja kao što su Miljevci. U ime grad-skog vijeća grada Drniša sve na-zočne je pozdravio predsjednik vijeća g. Josip Begonja istaknuvši zadovoljstvo što je gradsko vijeće ovih dana dodijelilo nagradu za životno djelo upravo predsjed-niku Miljevačkog sabora dr. fra Šimi Samcu s čime je prepoznat


Poštovani i dragi Miljevča-ni i cijenjeni gosti, danas, u ovoj svetoj misi – žrtvi

Novoga zavjeta, kao kršćani- katolici- sjećamo se naše braće, hrabrih miljevačkim oslobodite-lja i drugih dobrih ljudi, koji su u Domovinskom ratu ljubili Isuso-vom ljubavlju: dali su svoj život za obranu Miljevaca, za obranu Domovine, za mir i dobro. Naši su branitelji konkretno i doslov-no shvatili Isusovu zapovijed ljubavi: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.

Pogledajmo na Isusov križ i shvatit ćemo kako nas je Isus ljubio.

U svetom Pismu nalazimo, ta-kođer i ove riječi: «Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.» Te se riječ mogu primijeniti i danas dok se puni poštovanja sjećamo onih ljudi koji su iz ljubavi pre-ma pravdi, istini i dobru položili svoj život za braću. Oni su sijali u suzama, a mi danas žanjemo u pjesmi. Mi se danas možemo slobodno i radosno veseliti ovo-me danu na slobodnim Miljevci-ma, u popravljenoj crkvi. Ovdje i danas kao katolici naglašava-mo pomirbu, a ona se temelji na istini i sjećanju. Samo istina i sjećanje mogu nas dovesti mira i praštanja.

Ako želimo zaista biti katolici, moramo ljubiti ne samo katolike onako kao nas je Isus ljubio, nego i sve ljude jer su i oni dje-ca Božja - naša braća. Reći ćete teško je ljubiti one koji su nas ubijali, progonili i otimali naše? Ali, braćo i sestre, mi smo djeca Novoga zavjeta i za nas ne vrijedi ona: «kako ti meni tako ja tebi» -

jus talionis. Isus Krist, naš jedini učitelj ne traži od nas odmazdu nego suprotno «ljubite i nepri-jatelje svoje», morate opraštati i biti milosrdni kao što je milosr-dan vaš Otac nebeski; katolička zajednica poznaje milosrdnu lju-bav Božju, a ne osvetu.

Na nama je da živimo po Kri-stovu. Kako? Isus je ljubio sve i položio je svoj život za sve ljude, iz ljubavi prema Bogu Ocu; oni koji su položili svoj život za bra-ću, izvršili su evanđeosku zapo-vijed ljubavi, dok ljubimo jedni druge dotle trebamo praštati grešnicima koji nas nisu ljubili, a uvjet je samo jedan: oni se treba-ju kajati za zlodjela koja su poči-nili. Teološki govoreći kajanje je, braćo i sestre, «bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti» (KKC, br. 1451, DS, 1676). Nakon otpusta grije-ha, svećenik u ispovijedi kaže: hajde i ne griješi više. Mi ćemo ovdje i danas na Miljevcima reći: ono i onakvo zlo koje se je do-godilo, ne ponovilo se, a onima koji su ga počinili poručujemo s ovoga svetoga tla, nemojte više činiti zlodjela, ona vape pred li-cem Božjim i pred ljudima; Bog je i vaš otac koji vas ljubi. Naše sjećanje na oslobođenje Miljeva-ca jest upravo sjećanje na zlo da se više ne dogodi zlo. Ne smije-mo zaboraviti takvo zlo, ne da mrzimo nego u praštanju upozo-ravamo buduće naraštaje kako se ne bi opet ponovilo zlo. Ovdje bi povijest trebala biti učiteljica života.

Dragi prijatelji, proučavajući povijest župe Miljevci saznajemo kako su ljude ovih sedam sela uvijek krasile kreposti: rad, po-štenje, katolička ljubav, domo-

Od žrtvovanja, veće ljubavi nema! Dan oSloBođEnJa Miljevaca, 21. 06. 2010.

ljublje, zahvalnost, praštanje… Posebno se dana očituje zahval-nost onima koji su ovdje prije vas živjeli, a na jedna izvrsniji način zahvalnost prema onima koji su, uz velike žrtve, iz ljubavi prema bratu, držeći se one Isuso-ve «ljubite jedni druge» branili ovo sveto tlo, posebno u namet-nutom nam Domovinskom ratu.

Ovaj veliki dan sijećanja mogli bismo nazvati također i danom Miljevačke zahvalnosti za dar oslobođenja, za ljubav hrabrih, dobrih i neustrašivih ljudi koji su u svoje vrijeme, uz pomoć Božju, Gospe od Milosti te srča-nosti koju su baštinili od dobrih i bogobojaznih roditelja obranili Miljevce od onih koji su silom htjeli oduzeti ovo sveto tlo, od agresije višebrojnog neprijatelja koji nije priznavao «ljubav pre-ma čovjeku», etiku ni Božje pi-sane i nepisane zakone, niti ljud-ske običaje i zakone među koje ubrajamo: dostojanstvo ljudske osobe i prava koja povelja uje-dinih nacija priznaje svakome pojedincu i svakoj suverenoj državi. Da, upravo možemo reći da su agresori, pobunjeni Srbi i JNA, bili neprijatelji Boga i lju-di, jer, braćo i sestre, onoga tko tuđe hoće na silu, treba nazvati pravim imenom: grabežljivac, lopov i na kraju ubojica, kao što je ubojica njihov otac – đavao – koji je neprijatelj ljudi od počet-ka. Ovdje se za ničiju ljubav ne smije šutjeti nego govoriti istinu koja oslobađa.

Mi, ovdje i danas naglašavamo s papom Ivanom XXIII: grijeh osuđujemo, konkretno agresiju osuđujemo, a prestupnicima ili agresorima želimo da se obra-te istini i dobru, miru i dobru;

podsjećamo agresore, kako su na ubijanje ljudi u kućama u kojima su se rodili, rušenje Mi-ljevaca, hvatanje ljudi i odvođe-nje u logore njih i njihova fratra fra Bernardina Vučića, hrabri Miljevčani, vršeći zakon Isusov «ljubite jedni druge» čak išli do

našem slučaju. Dok danas slavimo Boga u

njegovim slugama osloboditelji-ma, onima koji su ljubili braću svoju, kako ih je Isus naučio lju-biti, dotle šaljemo katoličku po-ruku svima: zlo se ne ponovilo. Upamtimo danas ovo: tko svoje

Tko voli baštinu svoju ne-umorno obilazi međe didove nadahnjujući se na izvorima krajolika u kojem je prve ko-rake učinio i u kojem je prve riječi na materinskom jeziku izgovorio.

Oni koji bdiju nad pradje-dovskom baštinom ne dozvo-ljavajući da umor razapne svoju mrežu nad njima jer oni kao i svi velikani duha uvijek započi-nju ispočetka: Započmimo bra-ćo nešto činiti jer do sada ništa nismo učinili“ reče neponovljiv svetac sv. Franjo Asiški svojoj braći dok je umirao. Tako se ponašaju veliki i dobromisleći ljudi.

Da bi netko mogao činiti do-bro to treba i htjeti. A tko hoće dobro činiti taj treba dobro čuti govor naših napuštenih dvora, škrtih oranica, bunara koji sve više vodu ispuštaju, sela u kojima nedostaje dječje radosti i osamljenih staraca ko-jima nema tko čašu vode pru-žiti. Mnogo toga u našem kraju polako nestaje kao devin trag u pijesku. Nemojmo biti sudioni-ci tihog nestanka naše baštine i onoga što je bilo dio našega djetinjstva.

Otmimo zaboravu sve što se može oteti. Svatko može, ako hoće barem malo dobra učiniti za očuvanje naše baštine makar to neznatno kao zrno prosa. A najveće dobro je biti dio lanca koji nas povezuje u zajedništvo koje uvijek rađa dobrim djeli-ma. Svi smo mi dio toga lanca koji trebamo sponama dobrote i znanja povezivati. Dođi i ti i tako uloži dio dobrote i ljubavi u naše zajedništvo.

Neka traje loza naša

TEkST poZiva na GoDišnJu sjednicu Miljevačkog sabora (7. kolovoza 2010.)

Dan miljevačke zahvalnostiSvečanom svetom misom, koja je održana 21. 6. 2010. na osa-

mnaestu obljetnicu oslobođenja miljevaca od srbočetničke agresi-je, proslavljen je Dan Miljevačke zahvalnosti. Svečanu svetu misu predvodio je župnik fra Ivan Maletić, a propovijedao dr. fra Jure Brkan u koncelebraciji s još 12 svećenika. Misi su nazočili i čla-nove obitelji poginulih branitelja, udruge branitelja, predstavnici hrvatske vojske, pripadnici 113. i 142. brigade HV, predstavnici MUP-a i HVIDR-e, gradske i županijske vlasi, saborski zastupnici, državni tajnik ministrastva obitelji, branitelja, i međugeneracij-ske solidarnosti g. Zoran Komar.

Prije mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen obilježja poginulim braniteljima, a nakon mise održana molitva za poginule branitelje.

Odbor za obilježavanje ove proslave upriličio je i prigodni do-mjenak u holu OŠ „Stjepana Radića“ za preko 400 sudionika ove svečanosti.

Kao uvod u proslavu Dana zahvalnosti održan je i malonogo-metni turnir miljevačkih sela i Miljevačke Užance. (ML)

kraja izvršenja evanđeoske ljuba-vi: položili svoj život za prijatelje. Grijeh koji je počinjen na ovim prostorima vapije pred licem Božjim, pred Bogom Ocem svih ljudi. Takav grijeh se može opro-stiti samo priznanjem, kajanjem i traženjem oproštenja od žrtve. Nije priznanje grijeha mijenjanje rječnika i izjednačavanje onoga tko napada i tko se brani. Kako vam je poznato iz vjeronauka, za oproštenje grijeha traži se i zadovoljština, tek nakon toga se može govoriti o civilizaciji ljuba-vi o kompromisu i dijalogu kome nema alternative, pa ni u ovom

daje budala je, a tko tuđe hoće na silu, lopov je. Agresija je tuđe prisvajanje na silu! Tu nema mje-sta onoj, koju neki današnji Eu-ropljani žele izjednačiti lopova i onoga tko je čuvao svoje ognji-šte, svoju svetinju, svoje blago, svoje vlasništvo itd. Mnogi iz hr-vatskoga javnoga života nastoje izjednačiti napadača i napadnu-toga. Što nije istina ne vodi nas do mira i dobrog, a mir i dobro je nastojanje ljudi ovoga kraja koje-ga su fratri odgajali usađujući im ideju mira i dobroga. Ne želimo da se obistini ona koju sam čuo govoriti sa strane agresora, «tko


Trgovi - dr. Tuđmanu i Stjepanu Radiću

pREiMEnovanJa ulica

Gradsko vijeće grada Drni-ša usvojilo je zaključak o preminovanju dosadašnje

„ulice Oko crkve“ u Drinovcima u Trg dr. Franje Tuđmana i „ulice Oko škole“ u Trg Stjepana Radi-ća.

Da podsjetimo, Miljevački sa-bor se u siječnju 2008. godine obratio Gradskom poglavarstvu Grada Drniša dsa inicijativom preimenovanja dvaju trgova i to trga pod nazivom: Oko crkve i pod nazivom: Oko škole u trgove pod nazivom: Trg dr. Franje Tuđ-mana i Trg Stjepana Radića.

U svom podnesku naš Sabor dao je i obrazloženje zahtjeva osvrćući se na povijesnu ulogu dvojice velikana hrvatske povije-sti, dr. Franje Tuđmana i Stjepa-na Radića koji su boravili na Mi-ljevcima, pozivajući se pri tome i na činjenicu da i osnovna škola u Drinovcima nosi ime jednog od njih.

Gradsko vijeće Grada Drni-ša svojim dopisom od 14. rujna 2010. godine zatražilo je mišlje-nje od Vijeća mjesnog odbora Drinovci glede zamolbe udruge Miljevački sabor u svezi preime-novanja navedenih trgova.

Svojim dopisom od dana 26. rujna 2010. godine Vijeće mje-snog odbora Drinovci izvijestilo je Gradsko vijeće da je na svojoj

2. sjednici održanoj dana 26. ruj-na 2010. godine raspravilo pred-metni prijedlog udruge Miljevač-ki sabor glede promjene naziva predmetnih trgova, te je istog podržalo.

Gradsko vijeće stoga je jed-noglasno je usvojilo Zaključak o preimenovanju ulice Oko crkve u ulicu dr. Franje tuđmana i ime-novanju trga stjepana radića u Drinovcima sukladno Zakonu o naseljima. Miljevački sabor je na zgradu pošte već ranije postavio ploču sa oznakom Trga dr. Fra-nje Tuđmana, predstoji postav-ljanje poloče sa nazivom na zgra-du sportske dvorane. Navedeno je da će neprane brojeve na tom trgu nositi prostorije pošte (3), Sabora (5), ambulante (7), župne kuće (9), dok će parne brojeve imati kuće Malenica i Skelina. Na trgu Stjepana Radića nalazi se škola (1), sportska dvorana (3), stambena zgrada (5), samo-posluga Djela (7). Miljevački sabor planira predložiti i druga preimenovanja jer je još mnogo onih koji su zaslužili ulicu ili trg na Miljevcima (da spomenemo samo kralja Petra Svačića, kardi-nala Utišinovića, zaslužne sveće-nike, poginule junake domovin-skog rata,...).

Ante Galić

iZvoRKrko, ljepoto!Opjevana ti simnogim stihovima.Kupaš se u njima,kao što se, lijepa,nudiš nama svima.

Sa tobom biti,tebe gledati, slušati, dirati,kao mladom je glazbenikusvoju prvu pjesmu svirati.

Kao pustiti u sevječni život da teče,dok ispraćaš, glatka,tiho, rumeno veče.

Jer izvorom se hraništi izvor si sama,sjećajuć nas stalnona ljepotu i Tajnu u nama. Branka Skelin

nas zavadi». Zavadi nas neprav-da, izrabljivanje, pogubni nacio-nalizam i bezbožni komunizam, a našim se herojima sudi u drža-vi i van države radi kreposti do-moljublja.

Braćo i sestre, ovdje se nipo-što ne radi o jednakoj obostra-noj krivici. Upitajmo se danas, je li kriv onaj tko čuva ognjište svoje, tko čuva zemlju svoju, tko čuva i brani dostojanstvo svoje, tko čuva život svoj i svojih, tko ljubi onako kako ga je Isus na-učio ljubiti? Jednom treba reći: dosta nam je onih koji žele svu krivnju ratova na ovim prosto-rima svaliti na Hrvate kako bi agresiju Srbije na Hrvatsku nazi-vaju građanskim ratom, gdje su se braća zavadila. Ovdje je riječ o agresiji, o nametnutom ratu kojemu se trebalo oduprijeti radi one «Ljubite jedni druge». Sva-ka nacija, svaki pojedinac ima pravo na obranu. Obrana doma i domovine, nije krivnja, ona je za nas katolike krepost domolju-blja, krepost pokazivanja ljubavi i izvršenja Isusova zakona «Veće ljubavi nitko nema od ove: da život svoj položi za svoje prija-telje.»

S ovoga mjesta ponavljam: Mi-lostivi Bože, naš grijeh zove se Hrvatska. Poruka je neprijatelji-ma i susjedima, pustite nas jed-nom na miru, rat je nastao zato što vam nismo mogli dati na silu ognjište svoje. Mi poručujemo svima i danas na ovaj veliki dan da katolici– Hrvati žele živjeti u miru sa svim ljudima dobre vo-lje, ali da je isto tako prirodno da bez priznanja i kajanja nema oproštenja.

Braćo i sestre, Krist poziva sve nas, posebno one koji su digli ruku na Hrvatsku, obratite se i vjerujete Evanđelju. Ako nam je isti Isus Krist onda zašto živjeti u otimačini tuđega! Zašto se poku-šalo krasti tuđe? Onaj tko prizna-je Hrvatsku svojom domovinom,

svom majkom, kako može diza-ti ruke na nju, na svoju majku Domovinu. Zapamtimo danas i ovdje, u Ime Isusovo mi ćemo živjeti i dalje kao susjedi i zato sve pozivamo da se klanjamo i da slavimo današnji dan: neki kajući se, a drugi veseleći se u zahvaljivanju Bogu i braniteljima jer: Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.»što smo mi danas svje-doci. Ime Isusovo koje je ufanje i spasenje naše zazivajmo zajed-no. Ime Isusovo mire i pomirenje naše, smiluj nam se.

Braćo i sestre, domoljublje pr-venstveno označava emocional-nu privrženost svome narodu. Domoljub voli «zemlju otaca». Isus je volio svoju domovinu «On je domovinu ljubio svakim djelićem svoga srca, to više što je njegovo poslanje u njoj bilo također i za nju». Isus je čak pla-kao nad svojim glavnim gradom – Jeruzalemom. I mi kao Kristovi učenici imamo pravo osjećati za svoj dom i domovinu te u tom smislu dužnost raditi na sveu-kupnom, tj. duhovnom i materi-jalnom prosperitetu jedine nam domovine hrvatske.

Osamnaest je godina od kada su oslobođeni Miljevci što je onda odjeknulo ne samo u Hr-vatskoj nego u svijetu, što se može nazvati «Miljevačka oluja». Miljevčani trebaju uvijek biti zahvalni «hrabrim miljevačkim osloboditeljima». a posebno se trebamo sjećati onih koji su svo-je živote dali za oslobođenje.

Braćo i sestre, ne zaboravimo da je krv mučenika sjeme kršća-na i da oni «koji siju u suzama, žanju u pjesmi».

Krv jedanaestorice Miljevča-na i sedamnaest drugih branite-lja neka svijetli i upozorava nas na mučeničku stvarnost ovoga kraja koji se od davnine naziva Miljevci, ne, kako neki pišu, po Turčinu nego, prema pouzdanim arhivskim dokumentima, ovaj

kraj su nazivali naši stari i prije provale Turaka – Miljevci. Ovaj kraj su svojetali mnogi, ali su ga vaši stari sačuvali za vas i vama ostavili u zavjet da izgrađujete ovo sveto tlo.

Danas, dok se, posebno sje-ćamo 11. ubijenih Miljevčana u Domovinskom ratu, tj. od 1991.-1995.:

3 branitelja u odori hrvatske vojske (Željko Dželalija, Vedran Malenica i Šime Mamut),

8 ubijenih civila na Miljevcima i sedamnaest miljevačkih brani-telja koji su dali život za slobo-du miljevaca i slobodu hrvatske, molimo s crkvom. Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima. Počivali u miru.

Dragi Miljevčani i dragi gosti, posebno vi koji ste kršteni u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga, bu-dite vjerni krsnim obećanjima. Odrekli ste se na krštenju đavla i svih djela njegovih, a djelo je đavla mržnja, prisvajanje tuđeg što uzrokuje rat, to najveće zlo što čovjeka otuđuje od čovjeka. Budite istoga Duha, ljubite se međusobno, teret ovoga života pomognite jedni drugima nositi i tako će te konkretno svjedočiti da ste Isusovi učenici. Ostani-te na Isusovu putu, putu istine, pravde, ljubavi i mira.

Svjedoci smo kako se nakon Domovinskog rata na Miljevci-ma mnogo toga obnovilo. Bez onih koji trebaju obitavati i radi-ti u ovome kraju, obnova ne će služiti nikome. Ostanite na Mi-ljevcima, nemojte napuštati ovaj lijepi kraj! U tom smislu, neka vam pomogne Ime Isusovo, a Visovačka slavna mati neka vam bude dobra i milostiva majka. Ako budete živjeli po Isusovu, kako ste obećali na krštenju, ona će vam pomoć dati. To vam želim sada i u vijeke vjekova. Amen.

Prof. dr. sc. Jure Brkan


U zborniku “Kačić” (god .XV, 1983 g.), rasprava pod naslovom: «Razvoj sela, po-

rodice i društvenoga života - Grabi-ći kod Vrlike» (str. 45-69), od dr. Vesne Čulinović-Konstantinović, nedovoljno osvjetljava podrijetlo navedene porodice zbog nepot-punog istraživanja.

Naime, prema dr. Čulinović-Konstantinović, «problem isho-dišta Grabovaca-Grabića do danas je ostao otvoren. Poznato je samo: direktno doseljenje Mate Grabovca iz Međara u Kotarima izmedu 1683 i 1687 g., postojanje Grabovaca u Vrlici, Sinju i Imotskoj krajini oko 1700 g. i po Kačiću iseljavanje Gra-bovaca iz Hercegovine... ». « Između 1740 i 1820 g. predaja o pet obitelji i dokument o potvrdi zemalja trojici Matejevih sinova ukazuju na mo-guće iseljavanje dviju od njih, ili na mogućnost tajne parcijalne diobe u dvije obiteljske zajednice...» .

Međutim, ne spominje se uopće u navedenoj raspravi da ima Grabića i kod Drniša, u Širitovcima, župa Miljevci, gdje se rodio poznati franjevački pro-vincijal fra Petar Grabić (1882-1963), kojeg je komunistički re-žim osudio 1947 g. na 14 godina zatvora (robijao u Staroj Gradiški do 1951 g.), valjda zbog izjave za vrijeme rata kako tri kategorije ljudi ocrnjivaju katoličko svečen-stvo: «jugoslaveni», autonomaši i komunisti.

Po predaji, Širitovački Grabići potječu iz Vrlike. Dr Čulinović-Konstantinović nije provjerila srodstvo Grabića u Širitovcima i u Vrličkoj kolijevci, tako da nije mogla slijediti razvoj navedene porodice. Je li to slučajno s ob-zirom na vrijeme objavljivanja rasprave, ali i na sadašnju funk-ciju koju obnaša (predsjednica « Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske »)? Još je čudnije što je koristila za svoju raspravu matične knjige iz arhi-

U Miljevce stigli iz Vrlike?pREZiMEna porijeklo prezimena Grabići

va Visovačkog samostana, gdje se nalaze i podaci o Miljevačkim Grabićima.

GRaBovCiPrva poznata potvrda prezime-

na Grabić u Miljevcima (prema matičnim knjigama) je od 1733 g., ali se navodi redovnik fra Petar Grabić (Širitovci 1723 - Visovac 6.VI.1792). Bilo je dakle Grabića već 1723 g. (odnosno 1733 g.) u Širitovcima, poslije Grabića (sta-rinom Grabovaca) kod Vrlike (Podosoje), navedeni od 1687 g., što se može tumačiti najvje-rojatnije selidbom pripadnika Grabića kod Vrlike u Miljevcima, s obzirom na predaju Širitovačkih Grabića da potječu iz Vrlike, koja isključuje mogućnost izravnog doseljenja u Miljevcima iz koli-jevke Grabovaca u Hercegovini. Ime oca navedenog fra Petra Grabića iz Širitovaca rođenog 1723 g. i navedenih Grabića 1733 g. mogli bi dati nove podatke o podrijetlu Širitovačkih Grabića i o njihovom srodstvu s Grabićima iz Podosoja kod Vrlike.

Prema Andriji Kačiću-Miošiću, Grabovci su bili nastanjeni «u Roškom polju u Ercegovini; gdi biše njihova stara didovina, ali ne mogu-ći turske podnositi globe ni zuluma, ostavivši u početku rata bečkoga sva svoja dobra pobigoše pod krilo pri-vedroga dužda mletačkoga i stadoše u ravnoj Cetini...» («Kratko govo-renje od gosp. kuće Grabovčeve»). Doista postoje u Hercegovini ne-koliko mjesnih imena s imenom «Grabovci» (selo južno od Roš-kog Polja, na putu za Posušje), «Grabovac» (vrh), «Grabovica» (s istoimenim brdom sjeverno od Buškog blata). U selu Grabo-vica, na području Livna, bile su navedene još 1743 g. tri porodice Grabovaca («Grabovaz»).

Po Kačiću, majka šestero Gra-bovaca, Marko, Martin, Marijan, Anton, Ivan i Matij odnosno Mate, gojila ih je za vrijeme Kan-

dijskog rata, što znači da su rođe-ni od prilike između 1645 i 1669 g. . Šestero braće Grabovaca su se iselili iz Hercegovine, «podale-ko od polja Roškoga» , «u početku rata bečkoga» (1683 g.), odnosno « na početku rata od Morije» (tj. Mo-rejskog rata, 1684 g.).

pEToRiCa SinovaMeđutim, nije poznato jesu li

se svi ti Grabovci i njihovi po-tomci zvali i Grabići, poput si-nova Mate Grabovca iz Podosoja kod Vrlike. U vezi razlike u pre-zimenu Grabovaca-Grabića kod Vrlike (Matin sin Ante «Grabich» 1720 i 1732 g., odnosno «Grabich overo Grabovaz» 1741 g., i njegov brat «Fra Filippo Grabich alias Gra-bovaz» 1747 g.), treba napomenuti «da se radi o raznoj grafiji istog pre-zimena jednoga te istog obiteljskog kruga, nastaloj prema lokalnoj tradi-ciji». Dapače, miljevačko prezime Grabić se tumači semantički kao «čovjek iz Grabovca», odnosno kao kratica (Grab-, od Grabo, s nastavkom -ić) od «Grabovac». Korijen prezimena Grabovac (a potom i Grabić), «Grab», je me-đutim mnogo stariji nego hrvat-ska riječ «grab».

Mate Grabovac ili Grabić (oko 1660- oko 1738), rodonačelnik Grabovaca-Grabića u Podosoju kod Vrlike, je naveden već 1687 g. kod Vrlike . Mate je brat ili sin od braće Grabovaca ; ukoliko je sin, može se predpostaviti « da je Matejev otac imao ime Ante, pa je u skladu s običajima i Matej prvom svom sinu dao to ime ». Međutim, kako je Mate zadnji navedeni od braće Grabovaca (po Kačiću), od-nosno najmlađi, i s obzirom na vrijeme selidbe braće Grabovaca iz Hercegovine (oko 1683 g.), i go-dine rođenja prvog Matinog sina Ante (1688 g.), vjerojatnije je da je Mate, otac fra Filipa Grabovca, bio jedan od braće Grabovaca.

Prema jednom dokumentu iz 1692 g., koji navodi sedam člano-

va porodice, « obitelj Mateja Gra-bića nije bila zadruga, vec nuklearna porodica. Dakle sastojala se primar-no od njega, žene i djece… ».

Petorica sinova Mate rodili su se između 1688 i 1697 g. ; trojica od njih (Ante, Mijo, Petar) dobili su 1741 g. od mletačkog general-nog providura potvrdu vlasniš-tva zemlje koje je koristio njihov otac; četvrti sin, Filip (1697-1749), bio je franjevac i kapelan hrvat-skih konjanika mletačke vojske, dok se za petoga, Franja «Grabo-viza» (rođen 6.10.1690) kaže da se «kasnije nigdje ne spominje, barem u dosad poznatim dokumentima» ; pretpostavlja se još (bez dokaza) «da je kao dijete umro, a manje je vjerojatno da je odrastao i odselio u drugo mjesto». Ali ne može se ni isključiti da je iselio, što bi se mo-glo povezati s podacima o Grabi-ćima u Širitovcima već 1723 g., odnosno 1733 g. ; u tom slučaju, ime mogućeg rodonačelnika Fra-nja trebao bi se ponoviti u slje-dećim generacijama Miljevačkih Grabića ; međutim najčešća ime-na kod njih su Šime, Mate, Petar, Ive, Nikola, itd. a ne Franjo.

CviT RaZGovoRaMatin najstariji sin Ante, koji

nije odselio, prekasno je rođen (1688 g.) da bi jedan od njegovih sinova mogao biti otac navede-nog fra Petra Grabića rođenog

u Širitovcima 1723 g. (jer u tom slučaju, kad bi Antin prvi sin bio najranije rođen oko 1708 g., imao bi tek petnaestak godina 1723 g. ; ali kada je riječ o podatku o Gra-bićima u Širitovcima 1733 g., bilo bi moguće da je jedan od Antinih sinova iselio i da bi mogao biti u izravnom srodstvu s Miljevačkim Grabićima.

Međutim spominje se 1718 g., iz porodice Grabića kod Vrlike, Ivan kao odrasli (krsni kum). Prema autorici (dr. Čulinović-Konstantinović,op.ur), « pitanje tko je Ivan ostaje, jer tog imena nema među djecom Mateja, bar koli-ko je dosad poznato. » Ali jedan od šestero braće Grabovaca je nosio to ime (autorica ne isključuje da je s Matom došao kod Vrlike još koji stariji ili mlađi član obitelji njegove generacije).

Autorica ne navodi u svojoj ra-spravi «Antuna Grabovca iz Vrlike», kojeg fra Filip Grabovac spominje u svom «Cvitu razgovora» pod godine 1704, ratnika mejdandži-je i topčije, koji ne bi mogao biti istovjetan s fra Filipovim bratom Antunom (rođenog 10.11.1688 g., imajući tek 15-16 godina 1704 g.), ni s jednim od braće Grabovaca Antonom, kapetanom cetinske krajine i braniteljem Sinja 1715 g.. Moglo bi se dakle zaključiti, s obzirom na spominjanje Antuna

1704 g. i Ivana 1718 g., da porodi-ca Grabovaca-Grabića kod Vrlike nije uključivala samo užu Matinu obitelj s djecom (što čini moguć-nost iseljenja njenih članova vje-rojatnijom).

1740 g. je već bilo pet obitelji Grabovaca (Grabića) kod Vrlike (Podosoje). Širitovački Grabići su već bili dosta brojni i poznati to-kom 18 stoljeća (202 stanovnika i 37 obitelji) ; znakovito je da ih mletački zemljovid srednje Dal-macije Pietra Santini-ja od 1780 g. navodi, između Krke i Čikole (južno od naselja «Boghetich inf.») pod (krivim) imenom naselja «Gralich», zapravo «Grabich» kako se prezime Grabić tada pisalo.

Kako dakle protumačiti prisu-stvo Grabića barem od 1723 g. u Širitovcima, s obzirom da se spominje i Jelena Grabić 1688 g. i 1720 g., kao «picokara», te «pri-ora» samostana Picokara Svetog Ciprijana u Splitu, i da su Grabići nastanjeni od starine samo u dva naselja Zagore (Širitovci u Miljev-cima i Podosoje kod Vrlike) ?

Ukoliko bi se našao odgovor, predmet navedene rasprave do-bio bi nova osvjetljenja.

Branimir GRABIĆ (Pariz)(Zbor ograničenosti prostora izo-

stavili smo objaviti popis izvora koje je dostavio autor: izvori će u cijelosti

biti objavljeni u elektronskom izdanju našega lista)

Obitelj fra Petra Grabića


I ove je godine uz mi-ljevačka sela, održan i turnir branitelja, koji dolaze iz svih postroj-bi koje su sudjelovale u oslobodilačkoj akciji

Osamnaest je godina prošlo od velike pobjed-ničke akcije Hrvatske

vojske kojom je oslobođeno svih sedam miljevačkih sela. Taj datum ostat će trajno zapi-san u srcima svih mještana Mi-ljevaca, koji su i ove godine ra-znim manifestacijama obilježili sjećanje na te dane. Uz već tra-

dicionalnu kulturnu priredbu koja se održava pod nazivom ‘Miljevačke užance’ na kojoj su gostovali KUD-ovi iz Srijema i županije, održan je i šesti ma-lonogometni turnir. I ove je go-dine uz miljevačka sela, održan i turnir branitelja, koji dolaze iz svih postrojbi koje su sudje-lovale u oslobodilačkoj akciji.

Do finala su stigli domaćini, ekipa Miljevaca i Kaštela, koji su na području Miljevaca bili kao pripadnici 141. brigade. U zanimljivom susretu kvaliteta je bila na strani gostiju koji su slavili s uvjerljivih 7:2.

-Izuzetno mi je drago da smo osvojili ovaj turnir, jer uz to što sam imao prigodu vidjeti neke drage ljude, evocirao sam uspo-mene na ona vremena, sa zado-voljstvom nam je kazivao Alen Gavranić iz pobjedničke ekipe. U završnici vrlo kvalitetnog turnira miljevačkih sela pre-

zentiran je odličan nogomet, a pravo nastupa u finalu izborili su ekipe Bogatića i Ključa. Na-kon odličnih četrdeset minuta momčad Ključa pronašla je put do brave Bogatića i sa četiri po-gotka detronizirala dvostruke prvake.

-Ma neka su pobijedili, jer da smo mi onda bi nam pehar išao u trajno vlasništvo, pa bismo za sljedeću godinu imali dodat-ni trošak, šalio se nakon uta-kmice Ante Galić iz poražene momčadi Bogatića. Najboljim strijelcem turnira proglašen je

Marijo Pulić, koji je postigao sedam pogodaka, dok je najbo-lji vratar Ivan Skelin iz pobjed-ničke momčadi Ključa. Ono što krasi ova događanja je izuzetno visoki fair play, gdje momčadi na terenu ostavljaju srce, jer biti pobjednik ovoga turnira pi-tanje je prestiža. Tijekom dana uoči finala služena je misa i položeni vijenci na spomenik braniteljima, jer se oni koji su dali svoje živote za bolje danas ne zaboravljaju.

Josip Ćaleta i Ante Galić

Mali noGoMET TuRniR povodom oslobođenja Miljevaca

Kaštela i Ključ najbolji

Miljevci Božić 29Miljevci Božić

pijade’ obilježila je fer i sportska atmosfera svih sudionika, a u najatraktivnijem natjecanju, ma-lom nogometu, po prvi put na-slov je ponijela ekipa Kaočina.

-Smisao ovoga natjecanja koje se održava od Gospe 2. do Velike Gospe 15. kolovoza jest upoznavanje i druženje svih onih koji nose prezimena s Mi-ljevaca.

Veliki je broj onih koje je ži-vot odveo u daleke zemlje, ali ne propuštaju prigodu da uskla-de svoje obveze i svake godine dođu na ovo sportsko-zabavno druženje - istaknuo je Ante Ga-lić, jedan od organizatora ovog događanja.

osam ekipa u četiri disciplineOsam ekipa nastupilo je u ma-

lom nogometu, boćanju, šijavici i potezanju konopa. Svakako je najzanimljivije bilo na malom nogometu, gdje se u prve dvije godine vodila žestoka borba za naslov između Ključa i Karalića, koji su po jednom uspjeli osvoji-ti taj prestižni naslov. Ove godi-ne u taj njihov dvoboj umiješala se momčad Kaočina, koja je u finalnom ogledu spriječila eki-pu Ključa da bude prva ekipa s dva naslova. Zanimljivo je da pravo nastupa imaju samo igrači

Svakako je najzanimljivije bilo na malom no-gometu, gdje se u prve dvije godine vodila že-stoka borba za naslov između Ključa i Karalića, koji su po jednom uspjeli osvojiti taj prestižni naslov. Ove godine u taj njihov dvoboj umi-ješala se momčad Kaočina, koja je u finalnom ogledu spriječila ekipu Ključa da bude prva ekipa s dva naslova.

Ključ ključa, Karalići plaču: Što nam čine Kaočine!oD GoSpE Do GoSpE Miljevačke sportske igre

stariji od četrdeset godina, no to ih ne sprječava da pokažu svoje znanje. Naslov prvoga strijelca pripao je Tomislavu Perišiću, koji je sa deset pogodaka oteo taj laskavi naslov Mirku Kuluši-ću, ‘miljevačkom Maradoni’.

kaočine 2 nedodirljivi u konopima

Kada je u pitanju potezanje konopa tu niti jednoga trenutka nije bilo dileme, naslov pobjed-nika očekivano je ponijela eki-pa Kaočine 2, u kojoj se nalaze stasiti Vlaići.

-Ja mislim da se oni rode s pedesetak kila, mudro je za-ključio jedan ipak nešto mrša-viji stanovnik Drinovaca, ekipe koja nije imala nikakvih šansi u finalu protiv Kaočina 2. Da ove godine ekipa Ključa ne bi ostala bez naslova potrudili su se ba-lotaši, koji su finalu bili bolji od ekipe Širitovaca. Scenski svaka-ko najosebujniji nastup imali su igrači šijavice, ili u Dalmatinskoj zagori vrlo popularne ‘mure’. Ekipa Bogatića u sastavu Mile, Zdravko, Ante i Mirko Galić, u finalu je nadmašila Brištane, i

na taj način obranila naslov po-bjednika od prošle godine. Na finalnoj je večeri bilo mnoštvo posjetitelja, a najteže je svaka-ko bilo Branku Puljiću, kojem završetak ovih igara znači i po-vratak u Melbourne.

-Ma koliko god da trajalo ovo okupljanje vrlo brzo prođe i slijedi povratak u Australiju, pomalo tužno govorio nam je Branko, na Miljevcima poznat po nadimku Dvizac. Posebno zanimljiv bio je pretposljednji dan ovih događanja, kada su na programu bile revijalne utakmi-ce, pa su tako Miljevčani i nji-hovi gosti imali prigodu vidjeti i dvije nogometne utakmice ‘nježnijeg spola’. Djevojke, ali i one udane, uz nogomet ogledale su se i u potezanju konopa. Vrlo zanimljiv je bio i košarkaški su-sret Sjevera i Juga. Naime ekipe podijeljene prema pripadnosti crkvi, ona sjeverna sa područ-ja sv.Petra i Pavla bila slabija za svega pola koša od one juž-ne, koja je pod paskom Imena Isusova. Sportsko druženje te večeri zaključeno je izvornim natjecanjem bacanja kamena s ramena, uz želju da se ova doga-đanja nastave uz slogan:’Neka traje loza naša’.

Josip Ćaleta i Ante Galić

s miljevačke zaravni, koja su se ogledala u nekoliko disciplina. I treće izdanje ‘miljevačke olim-I ove godine u organizaciji

‘Miljevačkog sabora’ održa-ne su sportske igre svih sela


ZA CRKVUJakov Bačić 500Nikola Duilo 100Boško Vranjković 400Mile – Mileško Galić 50 eurNiko Mazalin 150Obitelj Ivančić 500Ivica Stipandžija 300Rajko Malenica 50Mate Vlaić 20Marko Malenica 200Obitelj Bilušić 200Šime Vatavuk 700Obitelj Dadić 300Obitelj Jović 200Ivan Lovrić 50Ive Zukanović 50Pere Zukanović 150Mirko Galić 200 eurMarko Jukić 150Branko Hok 50Ivica Samodol 100Marko Mikulandra 200Pavao Kulušić 300Zvonko Kulušić 200Joso Skelin – Bićin 300Ive Kisić 200Ante Vlaić 500Branko Kulušić 100Davor Samodol 200Nediljko Bačić 1000Nada i Zvonko Ivić 500Petar Bačić 20 eurJoso Malenica – Điša 200Ižinka Grabić 100Mladen Lovrić 200Obitelj Bralić 100Obitelj Badžim 100Frane Lovrić 200Joso Skelin 1000Anka Bulat – Vranjković 200 can $Zvonko Puljić 300Drago Jurašin 100Ante Malenica 200Fra Petar Pletikosa 5000Neda Mudronja 100Vesna Skelin 100Zoran Perišić 300Ante Malenica 200N.N. 50 eurJoso Novak 100Vjekoslav Grabić 200Nada Golubić 100Ante Višić 300Nikica Višić 200Zdravko Stojanović 500Neda Barišić 200Ivica Ivić 200Niko Samac 50

Josip Galić 200Željko Lovrić 400Ante Skelin 300Marija Skelin 200Ante Duilo 200Mate Skelin 200Ante Vlaić 100Ivan Bašić 200N.N. 20Ivica Vlaić 400Katica Skelin 200Marija Duvančić 200Ivan Šostera 200Marko Vlaić 150Joso Gverić 100Ivan Samodol 200Pavao Kulušić 100Joso Pletikosa 200Ante Perišić 300Krste Džakin 100Anka Malenica 200Milka Župan 100Paško Skelin 200Anka Blažanović 200Zdravko Vlaić 200Nikica Skelin 300Mirko Bačić 350Mate Vlaić p. Mate 100Marija Špiljak 150Ana Karlo 200Milka Jajčanin 50 eurBranko Bačić p. Paške 100 eurAnka Matijević 200Marko Kulušić 100 eurFrane Samodol 200Stipe Ivić 100Šime – Đuro Bačić 100 eurJela Čipčić 200Filip Skelin 200Ivan Malenica 200Ante Kulušić 200Ankica Đaković 200Frane Samac 150Marko Kisić 500Boris Kulušić 1000Marko Bačić 200Mile Bačić 200Ante Ivić 200Marija Milas 150Anka Grabić 100Ante Bačić 400Mio Samodol 200Marinko Kulušić 300Blaž Kulušić 200Kata Vranjković p. Ive 200Niko Galić 100Jospi Duilo 200Mate Deronja 200Mate Dželalija p.Frane 200

Samac Ivan p. Maće 200Petar Samac 300Jaka Odrljin 200Tomislav Vukorepa 300Josip Ivić 300Josipa Ivić 100Ante Lovrić 200Joso – Joldžan Samodol 200Šime Vranjković 200 can$Petar Vukorepa 100 eurMirko Malenica 500Zvonko Šostera 100Mate Dželalija – Bićara 100 eurJole Skelin 500Ana Skelin 300Paško Skelin 200Marija Vatavuk 100Mirko Sunko 200Zvonko Lovrić 700Dragan Vlaić 100Šime – Ćima Kulušić 300Pajo Bačić – Bavaš 400Zrinka Kulušić 200Mirko Malenica 300Mate Ivić 1000Ivan Ivić 1000Davor i Dragica Deronja 100 can$Ante Malenica 300Ante Čipčić 100 eurMile Galić 100Branko Kulušić 100Ante Samodol 50 eurIvan Sušić 300N.N. 200

UMJESTO VJENCA NA SPROVODIMAPok. Šime Grabić 1200Pok. Ante Samodol 950Pok. Božo Skelin 2650Pok. Marija Bačić 1700

ZA MRTVAČNICUAna Skelin 200Joso Skelin – Bićin 300Željko Skelin 200Frane Samac 300Frane Deronja 500Nikola Duilo 100Branko Bačić 100 can$Ante Skelin – Žika 200Frane Kulušić – Žitar 200Ante Kulušić – Čabar 2000Zvonko Skelin 200Ivan Kulušić 200Paško – Pajo Bašić 300

Dobrovoljni prilozi za:Nada Malenica 100Marina Biluš 100Luca Skelin 200

ZA LISTMirko Galić 100 aus.$ i 50 eurAnka Kulušić 200Petar Samac 200Mate Malenica 200Marko Grabić 100 eurč.s. Ana Samodol 200Nikola Duilo 100Mara Bačić 100 can$Ante Kulušić – Čabar 100Ante i Rada Lovrić 200Marko Kulušić 50 eurBranko Bačić 200Joso Skelin – Bićan 300Mirko Lovrić 500Petar Bačić 200Obitelj Badžim 100Jole Galić – Buić 100Šime Gverić 200Anka Bulat – Vranjković 100 can$Drago Jurašin 20 eurTome Samodol 100Nenad Puljić 100Šime Puljić 200Željko Lovrić 400Ante Višić 50Ante Duilo 200Niko Samac 50Neda Burilo 200Manda Dabelić 100Ante Vlaić 100Branko Samodol 100Niko Malenica 100Ivan (Ićo) Samodol 200Ivan Šostera 50Niko Galić 200Miro Višić 50Vesna Drinovac 100Jandre Vlaić 150Anka Duić 100J. Pilić 200Zdravko Vlaić 100Joso Šostera 200Mirjam Ćurić 250Štefica Skolin 200

MILJEVAČKI SABORFra Petar Pletikosa 1000

KUM MILJEVCIZvonko Lovrić 1000

Na sastanku župnog Caritasa župe Imena Isusova – Miljevci, 9. 7.2010., prema pravilniku župnih Caritasa Šibenske biskupije, bi-ran je novi Odbor župnog Cari-tasa, budući je članovima dosa-dašnjeg odbora istekao mandat. Tajnim glasovanjem i potvrdom župnika fra Ivana Maletića Od-bor Caritasa čine:

-voditeljica – Snježana Lovrić-zamjenica voditelja – Slavka

Galić-blagajnica – Radmila Lovrić-zapisničar – Marija KulušićŽupni Caritas već dugi niz

godina vodi brigu o starim i ne-moćnim u župi i prigodno or-ganizira humanitarne akcije za pomoć i ostalim u potrebi. Ovo hvale vrijedno i nesebično djelo članova Caritasa naše župe uve-like pripomaže da se Božja za-povijed ljubavi i provede u djelo na području župe Miljevci. Broj članova se neprestano povećava što pokazuje da ljudi, uz svoje svakodnevne obveze, žele jedni drugima pomoć i da žele da svi osjete Božju i ljudsku blizinu i toplinu. (ML)

novo vodstvo župnog Caritasa

Dan uoči Velike Gospe, 14. kolovoza ove godine, u Kralićima se održao susret potomaka Mate (1880.-1953.) i Mande (1886.-1924. rođ. Vatavuk) Puljić.

Pokojna Manda u svom kratkom životu rodila je više djece ali su se surovosti ondašnjih prilika odhrvali jedino Marija, Šime, Niko i Mijo. Do danas, obiteljsko stablo se razgranalo na šezdesetak po-tomaka. U kući unuka, Nediljka Puljića, toga dana, okupilo se njih tridesetosmero. Unuci, praunuci i prapraunuci družili su se i upo-znavali a unuk Nenad podijelio je svima shemu obiteljskog stabla.

Mirjam Ćurić

Da se ne zaboravi!

MilJEvaČki ČovJEkUvijek je ovdje bilo teško,Kiša, suša, il puno leda,I makar zemlja bila tvrda,Miljevački se čovjek ipak ne da.

Uporno radi, marljivo kopa, Čuva stado i Bogu se moli.Njegova je snaga velika i čista,Na usnama ime Isusa Krista! Đuro Perlić

MilJEvaČki Dan u ZaGREBu

luBav ĆE vaS STiĆiJoš i danas istim žarom tečebratska ljubav što je kod nas bilau ditinstvo vraćaju me mislistoji stolac kraj našeg kamina

Često mi je govorila majkau srcu mi stoje njene ričiponosim se na vas dico mojavolite se ljubav će vas stići (Božja)

Blagoslovni nek vam budu tru-dida u vašoj kući bude Boganeka i rič sine neka mojapored srca stane barem koja

Branko Šarac

Kao i svake godine tako je i ove godine održan Milje-vački dan u Zagrebu - su-

sret svih onih koji su podrijetlom s Miljevaca, a koji žive, rade i djeluju u Zagrebu i okolici. U nedjelju, 7. studenoga 2010. u sa-mostanu Majke Božje Lurdske, našli su se mnogi miljevčani sa svojim župnikom i miljevačkim sinom fra Edvardom Sokolom.

Velikodušni domaćin bijaše gvardijan samostana u Zagrebu fra Slaven Milanović Litre koji je na početku mise u 12.30 i pozdravio sve nazočne i zaželio srdačnu dobrodošlicu. Misu je predvodio i propovijedao fra Edi u koncelebraciji s fra Ivanom, župnikom koji je na kraju mise pozdravio sve nazočne i uputio im riječ ohrabrenja i podrške da ne zaborave svoju rodnu grudu odakle su potekli. Na misi se okupilo dvjestotinjak miljevčana koji su željeli čuti riječ Božju, ri-ječ utjehe i ohrabrenja što je fra Edi i učinio u svojoj propovjedi.

Nakon mise svi su se preselili u samostansku dvoranu na dru-ženje i tjelesnu okrepu koju su servirale i posluživale djevojke s Miljevaca koje rade i studiraju u Zagrebu. Našlo se tu svega, ali ponešto i iz rodne župe što je žu-pnik donio, a što su poslali vri-jedni miljevčani s Miljevaca.

Kako je i običaj, koliko je tko mogao dao je i svoj novčani pri-log za list Miljevci, crkvu, mrtvač-nicu, crkvene potrebe… Na kraju zajedničkog druženja, župnik je svima zahvalio na zajedništvu i novčanim prilozima i zaželio da se i dogodine svi skupa zajedno nađemo kako je i običaj nedjelju nakon Svih Svetih.


Svim članovima Miljevačkog sabora i miljevčanima ma gdje bili na dobro došlo Sveto porođenje isusovo!

Miljevački sabor

U lipnju ove godine napo-kon su održani izbori za vijeća mjesnih odbora.

Izbori su provedeni za cijelo po-dručje Grada Drniša koje prema posljednjem popisu broji 8 tisu-ća i 840 birača te uz tri gradske četvrti Grad Drniš ima i 23 mje-sna odbora.

U mjesne odbore na Miljevci-ma su izabrani:

mjesni odbor Bogatić: Ivan Galić, Emilijana Galić, Živko Ga-lić, Zdravko Galić, Marko Duilo, Mile Galić i Ante Galić (Tone).

mjesni odbor Brištani: Ante Gverić, Joso Perišić, Branko Ple-tikosa, Slave Malenica, Davor Bačić, Branko Gverić i Paško Ma-lenica.

mjesi odbor Ključ: Josip Vu-korepa, Ante Čipčić, Anđelko Malenica, Ivan Malenica, Mate Dželalija, Tomislav Kulušić i Ante Kulušić. Josip Vukorepa je dao ostavku te mjesto prepustio Ivanu Kulušiću.

SaMoupRava nakon izbora i osnivanja od ljeta ove godine

Početak rada mjesnih odboramjesni odbor Karalić: Kreši-

mir Stojanović, Tomislav Skelin, Nikola Stojanović, Mate Puljić, Ante Puljić, Josip Vatavuk i Ivan Pulić.

mjesni odbor Drinovci: Zvo-nimir Skelin, Šime Dević, Ante Bačić, Nediljko Bačić, Marin Ma-lenica, Marko Bačić i Zvonimir Skelin.

mjesni odbor Kaočine: Zlatko Kulušić, Boris Kulušić, Ivica Ma-lenica, Nediljko Vlajić, Ante Lo-vrić, Boško Vlaić i Mate Kulušić.

mjesni odbor Širitovci: Joso Vatavuk, Dujo Vranjković, Ante Lovrić, Snježana Lovrić, Ivana Lovrić, Mijo Lvorić i Boško Gra-bić.

Dakle, ljudi navedeni na ovom popisu su ljudi koji bi trebali po-kretati inicijative po pojedinim miljevačkim selima u skladu s nadležnostima danim Zakonom i Statutom Grada Drniša. Svje-doci smo dobrog starta u radu mjesnih odbora. U suradnji s našim župnikom fra Ivanom Maletićem novoformirani mje-sni odbori i njihova koordinacija pokrenula je nekoliko zanimlji-vih projekata. Nabrojiti ću samo neke od njih:

- sakupljanje krupnog građe-vinskog otpada

- održavanje groblja- prijedlozi za izmjene prostor-

nog plana radi omogućavanja gradnje obiteljskih kuća

- uklanjanje crnih prometnih točaka (konkretno, prvi zahvat je umicanje dvorišnog zida obi-telji Mazalin od županijske ceste u Drinovcima)

- i mnogi drugi koji su još u pripremi.

Formiranje mjesnih odbora omogućilo je i transakcije sred-stava na žiro račune. Sredstva doznačena mjesnim odborima moraju se trošiti u skladu sa zakonskim i podzakonskim ak-tima. Ujedno, omogućeno je svim miljevčanima dobre volje koji gaje osjećaje za svoje selo, a imaju čime pomoći, da upravo doznakom na račun određenog sela/mjesnog odbora potpomo-gnu rad mjesnih odbora i njiho-vih zacrtanih projekata.

Još bi ovim putem zaželio svim mjesnim odborima uspješan rad u duhu zajedništva i dobrobiti za sve miljevčane bez obzira na male različitosti, te da kao i do sada nastupamo kao jedno. Svim žiteljima Miljevaca i našim prija-teljima i gostima Sretan Božić.

Ante Galić

mIljeVcI • glasilo župe Imena Isusova • MiljevciList izlazi povremeno, uz dopuštenje crkvenih i redovničkih poglavara.Narudžbe, priloge i doprinose slati na adresu: Župni ured Miljevci 22324 DrinovciKunski račun: Župa Imena Isusova Miljevci 22324 Drinovci Broj: 2485003-1100219752List se održava dobrovoljnim prilozima vjernika

IssN 1331-6710Izdavač:Župni ured Miljevci22324 Drinovci

urednik:fra Ivan MaletićTel: 022/882-055Mob.: 098/361-918

34 Miljevci Božić

božić - 2010

Documents