GJURO SZABO: OBNOVA I DOGRADNJA GRA� EVNIH

SPOMENIKA

»Zeman gradi, zeman razgra� uje!« - Ako je i jedna uzreClca ikadabila i ostala istinita, to je ova cit1rana doista bila za sve, što je � ovjekstvorio. Evo, što smo zapravo u posljednim trzajima golemog rata razorilii šta li je taj rat sve razgradio, a opet ni najgori crnogle� a ne � e pore� i,d.a je posvuda ve� sa,da uzbuktio nov život, i da se u onoj groznoj 'Pred-ratnoj buri ve� vidjelo sunce novoga života. Ne može se ni zamisliti, daovakovo doba pro� e bez toga, da nekako svi ne otvrdnemo, da ne posta-nemo surovi, .da po� nemo sumnjati u istinitost onih zasada, koje smodržali vje� nima. Nego njihova � e unutrašnja snaga vje� ne istine i poslii~ovakove grdne bure ostati ipak netaknuta. Kad smo vLdjeli kako orkansvjetskoga rata ruši nemilice sve, što su minula stolje� a ostavila kao svojamanet kasnijim pokoljenj.ima, pa i gra� enje spomenika, zazeblo je IlJa~1koji smo s tim spomenicima suosje� ali, kao sa živim stvorovima. Nas jeogromnost žrtava u� inila na mahove tako re� i ravnodušnima. AH još sepožar nije slegao, a mi ve� � uHmo qpet, da smo bUi na pravu putu, kadasmo spomenike prošlosti poštivali i voljeli. Nijesu oni nikakova smetnjaprogresu, ve'� su samo putokazi na putu, koji vodi dalje, ako i ne napred.Stoga smo žalovali iskreno, kad je bijes kroz vijekove potištenih u ovomrazbuktanom žaru uništio nekoliko naših starih dvorova, žalovali iskrenakao i za uništavanjem Yperna i brojnih tu� ih spmenika. Za nas, koji stojimodonekle nad vremenom, a ipak u vremenu, nisu ti tvorci bili simbol feu-dalne prevlasti nad socijalno slabijima i nižima, ve� spomen djelo jedneepohe, koju nismo ni sudili ni osudili.

Zna� ajan je dopis op� ine Cetingrad bivšoj hrva:tskoj zemaljskoj vladiiza prevrata, kojim se traži dozvola, da se poruši posvema bj grad, ukojem je biran nekad Habsburgovac vladarom, a sada da Habsburgovacaviše nema! Kolike li infeniornosti u mišljenjul Baš se taj spomenik ima� uvati i te kako. Pr,ilike, koje su sklonile naše pre� e da sebi izaberu tajrod za vladare nisu ni njih, ni potomstvo okaljale, a što se taj rod pokazaonesposoban da vlada državom, to ne može da okajiegramoo, koja je mnogotoga prež.ivjela i doživjela... »Nur der verdient sich Freiheit wie dasLeben, der taglich sie erobern muss!« To su rije� i njema� koga div-pjesnika,na kog su sami Njemci zaboravili - na svoju golemu štetu. Pa kad smospoznali, da ima vrednota koje nikoja bura, nikoji orkan ne može uništiti,

1

' ..

-\

Goti� ka ku� a u Niirnbergu prije restauracije. Krasan primjer goti� ke gra� evine,preudešen ponešto u doba renesanse.

a me� u te ubrajamo i spoznaju vrednosti spomenika prošlo.st.iod pravijekado danas, moramo se pitati, što. smo u� inili, jesmo li pravo radili, pa kakomo.ramo u budu� e raditi, da nam slijede� a po.ko.ljenja ne budu moglaprigovarati, s ,pravom pr.i.govarati. Ve� sam jedno.m u »Hrvatskoj Pro-svjeti" progovorio o tim !pitanjima i do.bro sam govorio.

Ali d.a,nas je prohujalo. mimo nas olujina svjetskog rata, pa danaso.sje� amo ne druga� ije ve� dublje. Spo.menici prošlo.sti, bili oni svjetovni ilicrkVIeni, bili oni u javno.~upo.r,abi ili u privatnom vlasništvu, ostaju sve-tinja narodna pa ako se koji tr~n i svijet sadašnjo.sti revolucionarno obrneprotiv njih, to ne umanjuje nj'~hovuvrijednost, jer i oni stoje nad vremenomi izvan sa,dašnjega vremena. Oni pripadaju svima slijede� ima generaci·jama, koje � e iza nas do.� i, o.nJisu dokumenti pro.šlo-soH,ko.ji imaju o.svije-tliti budu� nost, ko.ji Jimaju hiti lu� u· tami sadaŠiIljegameteža. Mi, ž.ivimou vremenima, kad sve pada, pada donekle na oko i vrij,ednost spomenika:nasrtaj pro.stote uništava i njih � esto bezuslovno.. '.Mi koji imamo predsobo.m danas daleko. širi teritorij moramo. osje� ati, da su n. pr. djela hr-vatskih kraljeva narodne krvi, koja u ruševinama do nas dopiru iste vri-jednosti, kao zadužbine srpskih vladara kao. kasnije tvorevine naše feu-dalne gos'pode, njihovi gradovi i njihovi dvorovi. U društvu sa sve� enstvompodigli su divot crkve prošlosti, kojih je ljepota vje� na, u kojima se do.danas sa� uvalo o.kamenjeno dubo.ko. li istinsko religiozno osje� anje. Mismo zadnji, koji bi na kmeta, na kasnije ga slo.bodnog seljaka i prstommaknuli. Ta, nije to sve samo rad gospode, ve� i rad seljaka: bez nj'ihovazno.ja ne bi tih spomenika bilo! Ludo je i nedemokratski prikazivati ne-kr.i.ve spomenike kao nekakav simbol podjarmljenja selja� kih masa. Ne!oni su samo izva� ali ono, što je njiho.vo vrijeme najbolje moglo stvoriti,

2

Isla ku� a u Niirnbergu ~obnovljena gotski« po »goti� aru« Heideloffu stoji danas kaokarikatura do Pellarhausa na najvidjenijem mjestu Niirnberga.

oni nisu bili roblje, ve� sredstvo za izvedenje toga svega. A da nije bilotih poticala, feudalne gospode, ne bi nikada tih tvorevma bilo: o tom smona � istu.

Ne varajmo se: sve te crkve, svi ti gradovi i dvorovi niknuli su iznaroda za narod, jednako su djela života i umjetnosti kaO' i lijepa selja� kaku� a, koja je tako� er nastala iz naroda za narod. ,Zato smo dužni uzdržatite spomenike, kako god ,ih dugo svojim umije� em možemo uzdržati.

A sad da ogledamo, kako se u prijašnja vremena radrIa i kajim putemvalja da po� emo dalje. Ve� sam jednom iznro primjer kako se restaurira-nje spamenika shva� alo u prijašnjim vremenima. Sve do XIX. stolje� aradilo se ispravno, ali kad je ta,da nastao naskroz krivi pajam o stilu i � i-sto� i stila, koji je vladao apsolutno do pod haj XIX. stolje� a, radilo sesve tako, da je restauracija bila Tdenti� na s uništenjem gra� evnih Sipome-nika. Danas se u svim kulturnim ljudima ustaliJo ispravno shvatanje, daje svaki »sti1« samo odraz svojega vremena, pa da se raditi i graditi 11

stanovitom stilu prašlosti niti može, niti smije, kad je vrijeme toga stilaminulo. Druk� ije ne može ni da bude. Svako vrijeme ,ima svoje potrebe,svoj osje� aj prostornosti, svoj na� in izražavanja toga asje� aja, tako da jeviše no neumjesno i pomišljati na to, da bi se i danas moglo l!radiiHi raditirecimo po na� ,mu Asiraca, Egip� ana, ,ni starih Grka. ,pa kad bismo to i

u� inili, opazi,}ibismo, da je to puka imitacija, igrarija i neistina, a isto jetako neistina, da danas u XX. stolje� u netko tobože gradi romanski iligoti� ki. XIX. stolje� e dakako je druga� ije mislilo. Kako je pastajalo svepraznije, jer se gotovo sva 'energija potrašila na stvaranje gil!antske in-dustrije, nije � udo, da je umjetnost, a me� u granama umjetnosti i arhitek-tura, spala tako nisko kao nikada prije. Treba se sjetiti one žalosne pojaveslikarskJe umjetnosti tamo u asamdesetim godinama toga stolje� a, pa go-lemoga nazadka kiparstva, koja je napokon rodio berlinski Siegesallee,vašarište skulpture! Pa i to još nije bilo najgore! Tek se pojedini umjetnici

3

Katedrala u Krakovu u Poljskoj. grobnica poljskih kraljeva na Wawelu. Lijep primjer»jedinstva stila«: svako doba daje svoje od romanskoga do baroka!

trgli, pokazivali nove puteve i prodrli svojim nastojanjem. � esto su Fran-cuzi prednja� ili: Manet, Manet, Rodin i t. d. pobarnici su nove umjetnosti,kaja je opet procvjetaJIa. iPo� etkom XX. stolje� a i!zlazi slika još žalosnija.Cijeli je svijet tada šablonski grad[o i .iLzgra� ivaoogromne svoje gradove.Pa tama od 40-tih godina XIX. stolje� a vrvi sve ad tvorevJna zlo shva� enerenesanse u profanim gra� evinama, a u crkvenoj je arhitekturi dobio pre-vlast tobožnji goti� ki slog. Nu to nitje bila ni tradicija, ni samostalno stva-ranje, ve� su ta samo dj'ela pukoga studija. Arhitekti su prou� ili sve mo-gu� e slogove, pa su ne mare� i za to, da su take gra� evine pripa,daledrugim epohama, gradili svoje tvorevine, paze� i više na vanjski ornamentnego na bitnost arhitekture il na potrebe svoga vremena zanemaruju� iposvema zakon, da je gmditeljstvo umjetnost, a ne zanat. Umjetnoststvara, a ne reproducira samo ona što je po škoLama nau� eno. Danas jekrenulo tu sve lIla bolje. Temeljna je misao opet izbila: za živu umjetnostnema stila, stil je tek obilježje umjetnosti prošlih epaha. Možda nije naodmet, da se ponovno prikaže slika stare ku� e u Niirnbergu kako je po-stojala prije restauracii'e i kako ju je Heideloff jedan od najbolj[h pozna-ya� a gatike »regotizirao«. U ona doba biLisu svi uvjereni da je ta nekad:lgoti� ka kasnije renesansno dogra� ena ku� a u goti� ko doba doista takoizgledala a ve� par godine kasnije vidjelo se da je taj zaklju� ak bio sasvim

4

Crkva i dvor u Mariji Bistrici u Hrvatskom Zagorju, stara »zagorska biškupija«,s jednostavnim i u onim krajevima uobi� ajenim formama.

kriv da se tu zapravo o nekoj gotici ni govoriti ne može. I tako je ostalo.Svaki pokušaj, da se samim studijem rekonstruira i restaurira nešto, štoje u prošlosti postajaJlo, mora ovako svršiti: mi možemo više maJnje pri-bližno doku� iti iš� eznule forme, ali moramo biti svjesni, da ih sasvim nemožemo nikada više uspostaviti. Sve da su nam i najvjerniji nacrti ostali,opet ih izgraduje druga ruka, drugi duh vodi, pa tu nema nade da � emoikada mo� i dosti� i rad prošlih vijekova To se osje� alo istinom kroz sveprijašnje vijekove. Ako se romanska crkva iz.gra� ivala u kasnije goti� ikodoba, a to je redovno bivalo, to stari majstori nisu nastavili gradnju nana� in romanskog graditeljstva, ve� su zidali dalje nesvjesno goti� ki, akadje trebalo dalje nastavljati rad, gradili bi u doba renesanse renesansno,u barokno doba barolmo. P,rimjera .imade na pretek. Iznio sam kao osobitozna� a,j,an primjer katedraliu na Wawelu u Krakovu: tu je na romanskimtemeljima sazidana goti� ka crkva, dogra� ene su divot kapele renesansne,a kad se je jedan goti� kJi toranj u doba baroka srušio, obnovljen je barok-no. Eto golemih crkav,a u Strassburgu, Freiburgu 'lin Breisgau), Stjepanovecrkve u Be� u, i bezbroj drugih gdje su u sklopu jedne gra� eviJne sa� uvanii romanski i goti� ki elementi. Ne jedlnovitost stila ve� jec1novitost gra� e-vine! Svaki je majstor graJclioonako, kako je njegovo doha najbolje znaloi umjelo. Tako se radilo i u nas, pa imademo dosta lijepih p~imjera. Crkvase u Remetama morala produlj,iti, pa je majstor u� inio to produljenje takoda je svoj rad zaklju� io baroknim pro� eljem, kJoje i danas postoji. Kad sedOZiidaJlapobo� na kapela dozidaJna je sasvim barokno, a tako se u� inilo,i sa 4 kapele dozidane lepoglavskoj divot-crkvi, od kojih je svaka imalasvoj posebni karakter. (Tako je bilo n. pr. i u crkvi u Remetincu). Lepo-glavska je crkva produljena u ba'1"oknodoba, pa je i ona dobila baroknopro� elje. Tako se postupalo i s tornjevima. Premda su oni majstoci togavremena vidjeli pred sobom još stari goti� ki oblik, metnuli su na toranjpokrov svoga vremena, n. pr. u Remetincu. I majstor ikoji je gradio starizvonik zagreba� ke stolne crkve na:� inio je u duhu svoga vremena, pa

5

Osnova za tobožnju »restauraciju« a zapravo potpuno utamanjenje crkve i dvora u MarijiBistrici, gdje je sasvim nesuvislo strpano svega i sva� ega. Djelo Hermana Bolle-a!

opet mora svatko priznati, da je umio stvoriti lijep gr:a� evni konpleks.Zanimljiv je pokušaj biskupa Vinkovi� a, koji je htio stari portal romanskecrkve u Jaku dati imitirati za zagreba� ku' stoinu crkvu, a kad je tajportal bio gotov, bila je pred nama barokna radnja. Umjetnik nije mogaou to doba stvoriti nešto, što je pripadalo drugom vremenu, pa tom sta<romzagreba,� kom portalu pr1pada pravo, da bude smatran originalom. Zanim-ljivo je kako je biskup Vrhovac dao u� initi po� etkom XIX. stolje� a dvaportala uz Baka� evu kulu, kojih je sada tako� er nestalo: ti su bili gra-� eni u slogu onoga doiba, koji se ugledao u antikne oblike. Ovo su svejasni dokumenti za danas op� e priznato shva� anje, da svako vrijeme radionako, kako umije i to je stil toga vremena, to je uop� e stiL Pia stogastajališta posmat'raju� i moramo i one brojne imitaC<ijeXIX. stolje� a srna,..trati stilom jedne sterilne epohe, kako se u povijesti umjetnosti nikadaprije nije poka:l'ala. Ima ih, koji pokazuju na renesansu, koja je zapustiv'šisasvim nastavak rada na temelju do tada ste,� enoga posla krenula tobožeda imitira antiku. No iz toga, možda s po� etk.a doista tako zamišljenogarada, razvilo se nešto novo: stvarala� ka snaga toga pomla� enog dobau� inila je svoje tvorevine naskroz samostalnima: ona je uzela elementeza svoj rad iz antike, ali je stvorila s v oje i sam o .sv oje renesansnegra� evine. Protiv .onoga steri1nog ko[Pinnja u XIX. stolje� u ustala je»secesija«, pa je kona'� no, kada se i ona smirila, ostavila � e'fuju, da po� edalje tim putem, kojim se i pošlo. Dakako da je tu i sada još vrludanja,premda se vidja golem napredak posvuda. l<iako se u minulim vremenimagra� evine nadopunjavale spomenuo sam prije, a kako su se obnavljale,o tom ne možemo mnogo govoriti, kad redovno ne znamo za prijašnjestanje tih gra� evina, nu po onom, što se dade konstaHrati uvijek se radilos velikim pijetetom. Barok je tek u kasnije doba postao nemilostiv, PO-gledajte n. pr. crkvu »Am Hof« u Be� u. PodgotiJ� ki svod metnuo je gra-ditelj drugi niži kasetirani ba� vasti svod, kapitele je goti� ke pretvoriou barokne i t. d.

6

Crkva u Mariji Bistrici danas, nezgrapna krparija u tu� inskim Formama bez ikakveumjetni� ke vrijednosti.

Kako se kod nas radilo u prc;šlom stolje� u, pa sve do novijih dana,z'a to na žalost imamo brojn~h primjera, koji svi potvr� uju istinitost prijeizne'senih tvrdnja. Ve� ina tih obnova nastala je u drugoj polovici XIX.stolje� a baš onda, kad je op� e priznato bilo krivo mi'šljenje, da se možeu svako doba u svakom slogu graditi, kad se smatr.alo da se studijemstilskih forama može stvaralaJ� ka snaga nadomjestiti. Prvi je zakon kodsvake ,obnove: ne mijenjaj ništa, što kao bitno podaje znaJ� aj kojoj gra-� evini. U profanoj arhitekturi imademo dosta karakteristi� nih primjerakako se može i smije raditi. Iz starih nacrta poznajemo stari oblik gradaTrakoš'� ana u Zagorju, koji je prema tim nacrtima bio pravi sredovje� niburg. U šezdesetim godinaJma XIX. stolje� a dao ga je vlasnik grof JurajDraškovi� ,re,staurirati prema ondašnjem poznavanju takovih gra� evina,pa je rezultat taj, da usprkos kojekakoV!ih dogradnja, zabata, usprkosdiživoga mosta i sli� nih igrarija nema sadaJšnja gra� evina ništa zajedni� kosa starom gra� evinom. Tu se je htjelo polu� iti n~što nemogu� e: opremitizgmdu, koja je dostajala za razmjerno mali komfor ljudi prijatšnjega vre-mena, prema komforu modemih stanovnika, a uz to sa� uvati staro stanje.Ili jedno ili drugo! Srodan je primjer grada Dubovca kraj Karlovca. Tusu pometana posvuda kruništa na zidove, a stara snimka svjedo� i, dakruništa tu nikada nije hilo. Tu se nije ni pomišljalo na posvemašnjuobnovu, ali, i ovo što je UJ� injenopokazuje totalno neshva� anje zadatkapri takovom poslu. Još je gore sa obnovom crkvenih spomenika, kojisluže neprekidno kroz stolje� a, pa postaju trdšni ili premaleni. Žalibožeimademo tu još, i više primjera sasvim krivoga rada. Tako je n. pr. Mar-kova crkva u Zagrebu dobila goH� ke prozore i goti� ki portal uz druge»goti� ke« preinake, za koje nije bilo nikakovih podataka. Na šarenilokrova priu� ili smo se teško i tako da teško 'snosimo nezgrapnost njegovu.Nu ogledajmo te novogoti� ke prigradnje: vnijeme i m n ije da Ion i k a-k ove pat i n e, ve,� ih je posve osakatilo. Ovo je pomanjkanje svakepatine tako zna;� ajna za te falsifika.le, a propa,danie se vidi naro� ito kodportala Sv. Marka na zapadnoj stratni. Kako je postupano, pripovijeda

7

Crkva u Morovi� u u Srijemu prije restauracije vrlo dobro izvedene.

Kršnjavi. Našao se stari fresko, ali ga je gradski inžinir dao do drugogadana uništiti! O tom još napose. O restaurovanju zagreba� ke stolne crkvene može se tek u par redaka govoriti. To je bio ogromni posao, a rezultatje bio takav, da je ·sam ~njavi predbacio gr<i!diteljupreveliki purizam.A Otto Wagner jedaill od prvaka modernoga graditeljstv.a rekao je, daje to jedan od naj'žalosnijih primjera novovjekovnoga restaurovanja. Ispo-redite staru sliku crkve sa sada:Šinjomgra� evinom, pa morate priznatida tu zapravo i nije pred nama restauracija ve� velikim dijelom novo-gradnja u krivotvorenim oblicima davno umi.nulih vremena. Sanktuar jedobio novi svod, potres je stan svod posvema uništio. Toj obnovi netreba prigovarati, jer se može taj ra!d smatrati nužnom nadopunom po-stoje� ega stanja. Da li je trebalo toranj odst'raniti i sagraditi dva novo-goti� ka - to je drugo pitanje. Danas bi jedva ikoji pravi arhitekt htiotakove tornjeve - tobože stilu za volju graditi, ali onda je shva� anjebilo druga� ije pa se gradilo dalje, kad je vrijeme ve� sasvim drugeispravne nazore donijelo. O ponutrici, koja je nakon opravka preudešena,spomenut � u nekoliko rije� i kasnije. Ali nikako nije trebalo stare dije-love još i modernim oru� em oklesati, da im se poda žig novosti, pa takoukloni i zadnji trag onoga, što je ta crkva govorila. U op� e sav je pro-gram, po kojem se ta restauracija izvodila Ibi:ona sasvim krivom temeljusazdan, pa nije � udo, da je rezultat ova prazna crkva, koja nema višeništa da ka:že. Po tom programu bilo je sasvim u redu, da se izbacioispred crkve stari portal Mskupa V:inkovi� a, i zamijenio onim � udno-goti� kim obrtnoš~olskim portalom. A kako se radilo unutra, pokazujufragmenti mramornih remekdjela, koji se spasli u naše muzeje.

8

Da.je istina ana, ~ta je prije re� eno. adaje jedan pagled na restaura-ciju crkve u M.a r i j i B i str i c i, da se vidi kako. je ta pasve proma-šena. Prije je, kako. svjeda� i stara slika, stajala tama ave� a zagarskacrkva, kakavih ima i danas u Zagarju andje, kamo. naga tih restaurateranije stupila. U vezi sa drugim zgradama � inila je harmani� an sklap. Sadje tama crkva u njema� karenesansnim ablicima, kakava tama nikada nijemagla pastati, a sve skupa izgleda kao. loša, trula kazališna kulisa, jerje sve skupa neistina. Nu i ta se maže pajmiti, kad se pamisli, da je tadabilo ap� ena mišljenje, da se tako. maže i smije graditi. Ali sasvim je ne-aprastiva restauracija crkve u I lak u. Nesretna je abnava zagreba,� kekatedrale zavela sve� enstva, pa je svaki htio. imati gaH� ku crkvu, kadsu im 1. zvani »majstari« telalili, da ani ta magu na� initi. I sad je nastao.cijeli niz tabaže gati� kih gra� evina, kaje sve skupa nemaju baš nikakavevrijednasti, a uz ta su jaš neprakti� ne. Kad u te crkve stup~š, nemaš nias.e� aja, da si u crkvi n. pr. u Dugam selu, Slatini i 1. d. Dasbjat � e pagledna sliku stare »abnavljene« crkve u Ilaku da se uvjeriš, kako. ta ne mažebiti nikakavaabnava, ve� prava uniištenje. Stara crkva pakazivala je usvajaj ruševnasti svaju cijelu prašlast, gavarila je o. prilikama, u kajimaje .živjela da navaga daba. Barakni je majstar stvaria izme� u atparnjakasveHšta barakni taranj, metnuo. barakni pastrani altar, sV'adia baraknala� u crkve. Maderni je restauratar srušio. barakni taranj (kao. i na zagre-ba!� kaj katedrali), da ga na zgadnijem mjestu sazida, dakako. »gaH� ki«.on je ,parušio. prednji dio. crkve, pa stvorio. pra� elje sa partalam, šta bisve tabaže imala da bude - goti� ka, a sve je pasve negaH� ka, sve jeabrtnaškalska šablana, pa kajaj je izra� en n. pr. i parlal izmasalkriranefranjeva� ke crkve u Zagrebu, a ne dastaju ni � ar-prazari na zabatu niana dva kamena »svije� naka« pa strani! Pastranag je finag baraknagpartala nestala pa se tama pr� i opet jedan tabože gati� ki. Vanjština neadaje danas baJš ništa, niti histarije, niti duha, ve� jedina svjeda� i o.egzistenciji lineala. 'Dkogad ha� e, maže ta sam vidjeti. Istini za valjumara se priznati, da je neizvedem, a abjeladanjeni nacrt za tu abnavubio. još garji: tu je majstar kapiraa svaje djela pri abnavi crkve u Kri-ževcima. Ista je tako. u� ilIljena i s panutricam. Tu je pao. i barakni svadla� e i stari gati� ki svad nad svetištem. Tu je izba� ena sijaset zanimljivihkapitela, pa je stvaren navi gati� ki svad, na kajem su rebra u� injena izcementa, tako. da je šablana, u� injena pa 'starim rebrima, upotrebljenaza stvaranje cementnih rebara! Ovakava preziranje materijala, ili !baljere� i neshva� anje uprava je zna� ajno, a da je bit cementa sasvim druga-� ija na prirada kamena, ta se tih nazovi-maj stara ne ti� e. Analagna seuradila n. pr.: u franjeva� koj crkvi u Zagrebu. Barakni svad morao. jepasti, pa je zamijenjen gati� kim, krasna barakna prapavijedaanica uz·maknula je pred gaH� kam, kaja izgleda kao. spremiš,te - za cigare. Akako. graditelj nije daista imao. nikakavih skrupula, o. kakavam asje� ajune � u gavariti, pakazuju � injenice, da je sam dao. priop� iti za sebe pa-razne slike te crkve prije li paslije abnave. Jaš moram spamenuti aneužasne šablanske gati� ke tarnjeve, kaji svi imadu kao. zna� ajku jedansilna duga� ak prazar, kao. da su raspareni! Kad � avjek agleda pa našimstranama prave gati� ke tarnjeve, na� i � e na sasvim druge razmjere-nema tama nikad slabašnasti - a badava � eš tražiti avakave besmislenepukatine! (Vidi i navagra� eni taranj unijatske crkve u Zagrebu). Kao.asabiti lijep primjer »abnave« služi abnava kapele na grablju u Dr a-

9

Stara zagreba� ka katedrala u g. 1861. Ujakim se formama prilagodila svojoj oko-lini. renesansni toranj izvrsno pristaje uzgoti� ku gra� evinu. Graditelj Albertal nijeni htio graditi lijevi toranj; znao je kakoje tu nestalno tlo, ali je znao i to, dajedan dobar toranj vrijedi više nego dva

loša!

go t i n u kod Dj ako v a. To je ono stvaranje katedralice na selu, aizveo je to remek djelo arhitket Vancalš. Dakako, tu mora na pro� eljubiti portal, mora se u� initi rozeton, prozori pove� ani, naro� ito onaj gornji,koji osvjetljuje - tavan! - Mora biti još i par � or-prozora sve dakakoiz cementa izvedeno, da se ve� sada ruši. Ovo posvemašnje pomanjkanjesvakoga pijeteta, svakoga osje� aja historije o� ituje se osobito kod obnovecrkve na brdu G o i 1u kod Banove Jaruge. Tko osim slabe tehni� kespreme nema ništa drugo, koji ne � uje rije� i naše povijesti iz kamena,taj neka pusti takav jalovi posao.

Na Goilu je crkva koja pokazuje tlocrt tri nepotpuna kruga: valjdadjelo gotike, srodno sa crkvicom u Tornju, gdje je tlocrt sastavljen poputtrolista. Novi je restaurtor toliko izmijenio, tu povisio, tamo stvorionešto sClJsvimtu� e, pa je spomenik .dmas gotovo sasvim uništen. Nasrodan je na� in utu� ena zanimljiva crkvica u P ale š n i k u. Iz novijegaje doba restauracija crkve sv. Kdža u KriJževcima. To je kasno-goti� kacrkvica, na koju su Križev� ClJniosobito ponosni, te bajaju o njenoj starini,kao da je stajala još u vrijeme »krvavoga sabora«. Odlu� ili su da � e jepopraviti. Pretražili je pa su naJšli u ladji zazJidane goti� ke prozore.Dakle, odmah su pomišljali, da tu treba te prozore otvoriti. No oblast jebila odlu� no protiv otvaranja starih goti� kih prozora. La� a je po obi� ajuonoga vremena bila pokrita prije ravnim drvenim stropom, a kad jebarokni majstor taj strop zamijenio sa bar� kn~m svodom, m ora I i suse prozori zazidati, pa je on na� inio nove prozore, na drugim mjestima

10

Nova, tobože ~restauriranil« zagreba� kakatedrala (1878.-1900.) s približno je-dnakog mjesta snimljena kao i pre� ašnjaslika. Ovo je puka šablollska gra� evinabez duha, bez um;etnosti, bez veze s oko-linom ne govori baš ništa. A u kakvom;e derutnom stanju sada iza skoro polastolje� a nakon »vandalizacije« op� e ;e

poznato.

u formi svoga doba. Kad bi htjeli stare prozore otvoriti, morali bi baroknisvod la� e porušiti! A to bi bila neistiJlla i nesmisao. Svod je ostao. Toranjje povilšen i u modernoj formi izra� en, ulaz na pjevalište smješten je uposebnom tornji� u. Na mjestu i'š� eznule sakristije na� injena je nova unovijim oblicima. Dakako, nije sve onako u� iJlljeno, kako je trebalo.Portal u tornju je si� ušno dekonran. Stari su dijelovi crkve bez uzrokaobnovljeni djelomi6nim oklesavanjem. � emu se stiditi starosti? U svemje u� injen ipak donekle korak napre:d. Obnovitelj crkve u Paležniku na-šao je u la� i drveni strop, a u svetištu navodno ba� vasti n~ski svod. Onje jedno i drugo odstranio, napravio je jednako visoko novi strop, pa jesada crkvica sli� iIlamagazinu!

Jedna je od najljepiših naših gra� evina crkvenih, iz prošlosti, malacrkva na groblju u ,Mo r o vi � u, u Srijemu, koja je ve� u srednjemvijeku (valjda kClJdje postala prepozitarnom crkvom) proširena tClJko,daje stat:oj crkvici, koja se sastojala iz la� e i male apside dodana prostrananova la� a i obrambeni toranj. Vl"Iijemeje i nju oštetilo. Ali obnavlja,� nijedirnuo nigdje u bit gra� evine, ve� je samo nebitne dijelove nadopunioi to tako, da nije nikako prikrivao ni uniformirao staro i novo zide. Ato je jedini ispravni na� in: na1dopuni ošte� ene nebitne dijelove, ali pl1iznajtada svoj rad. Moraju li se bitni dijelovi odstraniti, ne nadopunjaj vi,šeprema preostalim dijelovima, ve� gradi samostalno, pa sveži to sa zadr-žanim. Tako se radilo uvijek sve do najnovijega doba. Barokni je majstorsagradio mirno baroknu la� u uz goti.� ko svetište, a lijep nam primjer

11

takove nadopune daje n. pr. katedrala sv. Petra u Ženevi. Ondje je uzgoti� ku gra� evinu sagradio majstor zgradu u novo antiknim formama.

No još je jedno važno, vrlo važno. Našima se sve� enicima i fratrimane može nikako predbaciti mlohavosti i ravnodušnost kod obnove svojihcrkva. Ali oni su zadojeni svi gotovo bez iznimke krivim pojmom o stilu,pa vjeruju i sada, da mora iz njihove crkve sve van, što nije po njihovom»stilu«. Svaki ho� e samo »� isto goti� ke« gra� evine, pa tako dolazi dovandalizma, koji je u nas gore harao od Turaka.

A to se odnosi i na unutarnjost crkvi, na namještaj. Ta on je u našimcrkvama bitni dio cijele gra� evine pa se s njim baš tako postupalo kaoi sa cijelom gradevinom. Barokni majstori nisu ni jednom u hezbroj tisu� aslu� ajeva ni pokušali da metnu u svoje crkve što drugo nego barokneoltare, ali su ih zato izvrsno uskladili, bili oni smje·šteni u romanskoj,goti� koj ili baroknoj crkvi. Nesretno X,IX. stolje� e umjelo je i tu svaštapo� injati. Bacali su divot oltare na vatru ili ih zabacivali u postrane ka-pele. Pa kad je sve, što su prijašnja vremena lijepoga stvorila bilo izba-cano, onda su u onu strahotnu pustoš smjestili svoje »goH� ke« oltare,propovijedaonice i t. d., a sve to izgleda kao da je pravljeno od sira!Tirolske su fabrike potrpale ogroman broj takovih »djela« i po našimcrkvama. Upravo je katastrofalno djelovala purifikacija, zapravo demo1i-ranje naše zagreba� ke katedrale, gdje je 18 velikih oltara pobacano. Biloje tu i boljih i gorih, ali nijedan nije tako ništetan kao što su svi oninovona� injeni u crkvi. A me� u njima bilo je i pravih remek djela. Dvavelika drvena oltara, u� injena u Zagrebu oko g. 1696., vanredne suradnje, pa ipak je jedan bez traga uništen, a drugi se u fragmentimauš� uvao u jednoj selskoj crkvi da se kona� no i odande odstrani i zabacipod »šupu«. Pa i ti spašeni fragmenti dostaju, da se pokaže grandijoznosttoga oltara. Najgore je bilo, što je i jedan ncrš veliki biskup pisao i štam-pao, da treba � ak i remek djelo barokne propovjedaonice izbaciti iz za-greiba� ke katedrale, jer je barokna, a ne goti� ka radnja! Zar je � udo dai danas još naše sve� enstvo dobrim dijelom � ezne za takozvanim goti� kimoltarima i krca u svoje crkve grdni »bofl« za skupe novce. A opravakpropovjedaonice u Remetincu i brojnih oltara u drugim crkvama iz novi-jega vremena pokazuje jasno, sa kako malo truda i troška mogu i daljepostajati lijepa djela, ako se župnik smiluje svojoj crkvi i - sebi! Nuto se još donekle može pojmiti, ali da se još danas u najnovije dobapo� injaju onakovi zli � ~ni, kako je po� injen u S i s k!U, gdje je lijep i � vrststari oltar zamijenjen sajamskom robom, to se ne može pojmiti.

Još bi trebalo osvijetliti pitanje slikanja crkvi. Stare su crkve bileos1ikane, još danas se nalazi obilje tragova. Barok nije ni mogao bitibez slikanja. No redovno bi slikar pazio, da stvaraju� i svoj slikarski pro-stor, ne uništi prostor stvoren od graditelja. On je '� esto prostor - naro-� ito u doba baroka - pove� avao, nikad ga nije smanjio. Srednjevjekovnesu crkvene slikarije ,� esto bile premalene u prostoru, pa ih podnosimojer su iz vremena, kada je ve� ini ljudi bila crkva ujedno i jedino mjesto,gdje se upoznavao s djelima slikarske umjetnosti. Slika li moderniumjetnik crkvu, to mogu biti samo djela takove vrste, koja ne smetajuni prostornosti crkve, nHi umanjuju vrijednost i djelovanje samoga mate-rijala, a slikar mora raditi po najboljem umijenju sada'šnjosti, a ne kopi-rati djela drugoga duha i drugoga vremena. Jan Matejko oslikao je starucrkvu Marijinu u Krakovu, a kad je pogledate sve je rastrgano i nemirno,

12

Par rezuiiata »restauraci;e« u zagreba� ko; katedrali. Remekd;ela kiparstva izba� enas poloml;enim nogama iz katedrale, da u� ine m;esto prost om »šundu«. Atakovih

izba� enih remekd;ela ima na desetke i ve� ina ih ;e sasvim propala!

nema ni,� esa, šta bi nadomještavalo uzvišeni mir same arhitekture goti� kekatedrale. Na� u li se pod premazam stare slikarije, svakako ih trebasa� uvati. Treba da ih skupa sa mazom snimimo i u muzeju pohranima.To snimanje nije lagan posao, ali za nas je važno, da se sve to sa� uva,jer suviše toga nemarna. Mnogo se puta nalaze ovakove slikarije nadkasnijim svodam, kaji je zamijenio drveni strop, kaji je poviše stajao.Tako se u ruševnai crkvi u P r o' z o r j u do Dugoga sela sa� uvalo do ne-davna zaIllimljivihsHkarija na,d svodom, takO' je u crkvi u Zajezdi sa� uvanaslikarija nad baroknim svodom la� e, tamo iz XV1I. stolje� a. Ne ruši ništabez prijeke nwž,de, a naro� i,to ne ruši nršta :prije nego zna,š, ~to � eš tamosagraditi. Bilo je to god. 1875. kad se radilo o tom, da se poruše iKame-nita vrata u Zagrebu. Mi danas ne možemo ni zamisliti, da bi itko mogaota u nas jedina sa� uvana vrata uništiti, a te'ška da bi se našao i jedanarhitekt, koji bi tu šta balje stvaria. Onda je napisao dr. 1. Kršnjavi lijeperije� i u "Viencu« od gad. 1875., str. 568.: >yNerušimo bez nužde starina!Laglje je što stara pregraditi, nego šta nava stvariti. Ako nema sredstavaza poljepšanje spamenika, a ana neka � ekaju vrata kakva su!« Me� utim,prošla je puno godina, pa se izrestaurirala zagreba� ka stoina crkva, aonda udariše kao pomamni u viku, da treba Baka� evu kulu odstraniti,i ta zatO', jer prikriva Vlidikna pro� elje crkve i jer je ruševina. A nijeni prva ni drugo bila istinito: i poda! se mogao dobro vidjeti, � im bi zašliu kulu, a kula je bila vanredno � vrsta, kakO' se pokazalo kod rušenja.Ali onda je bila moda "Freilegunga« pa su i drugdje paništili cijele dije-love gradova oko crkvi, da ih dMlas apet grade. Nu kod nas se baš sveutamanilo. I usprkos ovih protesta pade »grdna kula«, a vo� a njenihprotivnika biO'je dr. 1. Kršnjavi, � ini mi se onaj isti, koji je g. 1875. anakalijepo pisao protivno. Kula nije imala doista ni'šb osobito sama po sebi,ali je bila dio dobro sa� uvanih utvrda oka stalne crkve, pa se m ora Ia� uvati. A sada, kada je pala, ljudi razbijaju sebi glavu, šta � e sad u tupustoš, jer crkva je apsolutno izgubila umjesto da je dabila; ana je,

13

naime, i u novom svom obliku sa� injavala bar donekle jedinstven sklopgra� evina sa svojom okolinom. Pokušaj graditelja restauratora da tamonekakove loggie sazida urodio je time, da je ta gradnja oblasno obusta-vljena! Danas svijet kupuje kao za okladu slike Kaptolskoga trga iz pri-jašnjih dana dok je još stajala vije� nica, J3aka;� eva kula i one ku� e nadesno od ulaza, jer osje� a ljepotu toga trga. Ali, ja znam da ne bi nitkohtio kupiti ni jedne slike, ma bila ona i najbolja, koja bi prikazivala da-na:Š!njestanje toga trga sa onom už.asnom gra� evinom uz biskupski dvoriNu ni da'na's nismo daleko došli. Još se neprestano vije� a i snuje, kako� e se probiti ulica direktno iz Duge ulice do katedrale, »da se bolje vidipro� elje!« Pa ti osniva� i ne imaju ni slutnje, da je to baš sasvim krivo,sasvim negoH� ki!

Ovo, što sam iznio, predstavlja glaV'l1ezakone za gra� evnu umjetnostpri svakoj dbnovi gra� evnih spomenika. Oni su apsolutno ispravni, jerne � e da u� ine iz graditelja kopista, ve� ostavljaju i graditelju i slikarui kiparu posvemašnju umjetni� ku slobodu stvaranja; oni, kona'� no, nedegradiraju nijednu granu umjetnosti, ve� joj podaju nove probleme, kojitraže nova riješenja. Poštivanje tih vje� Illih zakona '� uva spomenike upravoj njihovoj vrijednosti za kulturnu povijest našega naroda, a ujednosu poticala, da naše doba po� e svojim putem i stvara nešto svoga vre-mena dostojno, a ne kojekakve maskerade, koje nemaju nikakove vri-jednosti niti � e je ikada imati.

Zusamenfassung: Der Verfasser untersucht die Frage ob sich nun nach den gewal-tigen Veranderungen in der Welt, ob ·sich nach den ungeheuerlichen Zerst6rungen vonBaudenkmalern im Weltkriege unsere Anschauungen libel' den Denkmalschutz und dieWiderherstellungsarbeiten an den Denkmalern irgendwie abandern mlissen. Es erweistsich die Ansicht, dass dies keinesfalls notwendig sei, als die richtige, so dass den Denk-malern erh6hter Schutz zu gewahren sei und man die bisherigen Methoden auch weiter-hin anwenden miisse. Es muss leider konstatiert werden, dass die falsche Anschauungvom Wesen des Stils, als ob noch heute ein Schaffen in den Stilen der Vergangenheitm6glich ware, nicht nul' bei der gross en Masse, sondern auch bei hochkultivierten Men-schen nicht auszurotten sei, und es bedarf einer weiteren gemeinsamen Arbeit der Archi-tekten und der Kunstforscher, die jenen falschen Anschauungen aufs entshiadensten

entgegentreten mlissen.

14